1.

2. Hrvatski devizni I
caarinski sustav
Devizni sustav predstavlja skup svih principa i odnosa
koji su dani u obliku zakonskih propisa kojima se
reguliraju devizni odnosi i poslovi gospodarskih i drugih
subjekata u zemlji i inozemstvu. On ima bitnu ulogu u
poslovanju poduzeća,a samim time i ulogu u razvoju
gospodarstva. Pravni temelj deviznog sustava
Republike Hrvatske jest Zakon o deviznom poslovanju.
Podzakonskim propisima iz toga područja utvrđene su
mjere za provođenje devizne politike. Tim se mjerama
određuje stupanj ograničavanja kretanja kapitala
između rezidenata i nerezidenata, kao i uvjeti i način
korištenja stranih sredstava plaćanja i kuna između
rezidenata te između rezidenata i nerezidenata.
Devizni sustav čine svi devizni poslovi koji se obavljaju
na deviznom tržištu,a na njima se trguje stranim
valutama (devizama).

Vanjskotrgovinske se transakcije obračunavaju i

naplaćuju u različitim valutama
(a) Kupnja i prodaja robe te (b) kupnja i prodaja
strane valute kojom će se transakcija platiti
Zakon o deviznom poslovanju propisuje sva temeljna
pitanja vezana za deviznu (valutnu) stranu vanjske
trgovine
Donesen je 2003., ali je više puta mijenjan
Čini bitan pomak u ispunjavanju uvjeta na koje se RH
obvezala potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju s EU (slobodno kretanje kapitala,
slobodna izravna ulaganja, te slobodno trgovanje
vrijednosnim papirima)
Trgovačka društva mogu uzimati zajmove u
europskim bankama u inozemstvu ;)
Slobodno trgovanje nekretninama ;)

2. Hrvatski carinski sustav

Cilj uvođenja carina:

 Regulacija opsega i usmjeravanje tijekova
vanjskotrgovinske razmjene
Zaštita domaće proizvodnje i poticanje općeg
gospodarskog razvitka ili
razvitka pojedinih proizvodnji
Pomoć uravnoteženju bilance plaćanja
Potrebe državnog proračuna
Carina se obračunava i naplaćuje po osnovici koju
određuje carinska vrijednost robe (ad valorem)
Carinska stopa propisana je Zakonom o carinskoj
tarifi
Hrvatski carinski sustav koncipiran je tako da potiče i
promiče što veću liberalizaciju trgovine i razvitak svih
ostalih oblika poslovne suradnje s inozemstvom
Usklađen je s propisima WTO-a i sa standardima EU-a

Republika Hrvatska svojim je ulaskom u Europsku uniju

postala dio jedinstvenog tržišta Unije na kojem su
ukinute carine za sav trgovinski promet između država
članica te je uspostavljen jedinstveni sustav carinjenja
uvoza i izvoza u trgovinskom prometu s trećim
zemljama. U Republici Hrvatskoj od tada se primjenjuju
carinski propisi Europske unije i propisi Republike
Hrvatske koji su doneseni na temelju propisa Europske
unije. Uvoz i izvoz robe je trgovinska razmjena koja se
odvija između država članica i zemalja nečlanica
Carinske postupke provode nadležna carinska tijela
zemalja članica sukladno propisima Europske unije i
nacionalnim propisima koji su za njihovo područje
doneseni na temelju propisa Unije. Gospodarski
subjekti i druge osobe koje obavljaju djelatnosti koje
podliježu carinskim propisima, podliježu pravilima
sustava registracije i identifikacije gospodarskih
subjekata, te su dužni nadležnom Carinskom uredu
podnijeti zahtjev za dobivanje EORI broja. Robna
razmjena između Republike Hrvatske i ostalih zemalja
članica nije pod carinskim nadzorom ali je izuzetak
roba koja nema status robe Zajednice.

3. licenca
Licenca (lat. sloboda uporabe ili dopuštenjeͿ je Đijeli
Ŷiz različitih poslovnih kombinacija koje
podrazumijevaju i pribavljanje prava korišteŶja tuđeg
iŶtelektualŶog vlasŶištva. pravo koje ovlašćuje svojega
nositelja na iskorištavanje objekata prava
intelektualnoga vlasništva; u širem značenju odobrenje
za obavljanje neke djelatnosti ili uporabu objekata, koji
se ne mogu slobodno obavljati, odn. rabiti. Osnivanjem
licence nastaje novo pravo.

Ugovor o licenci je dugoročan, vrlo opširan i vrlo

precizan dvostrani pravni akt kojim se davatelj licence
(licensorȌ obvezuje da će korisniku - primatelju licence
(licenseeȌ ustupiti na korištenje neko svoje parvo
industrijskog vlasništva ili neka znanja i iskustva, dok se
primatelj obvezuje plaćati naknadu u dogovorenoj
visini i na dogovoreni način.

Specifičnosti:
- Proizvodna licenca
- Prodajna licenca
- Licenca za iskorištenje
- Licenca za izvoz
- Licenca za uvoz

Modaliteti:
- isključivi, neisključivi i mješoviti ugovori
- prostorno ograničen i i prostorno neograničeni
- vremenski ograničen i i vremenski neograničeni
- kvantitativno ograničen i i kvantitativno neograničeni

Prednosti i nedostaci za korisnika licence

Prednosti za korisnika licence: (manja i srednja domaća

poduzeća)
brz i jeftin način započinjanja biznisa -
proizvodnje proizvoda s poznatom i priznatom
markom,
proizvodnja po licenci uvijek je sigurnija, jeftinija i
manje rizična jer davatelj licence osigurav kvalitetu
proizvoda, poznatu i priznatu marku, uhodani
marketing te istraženo i segmentirano tržište.
sigurnija i bolja investicija od potrošenog
vremena i uloženog novca u razvitak vlastitog,
novog, ali i neizvjesnog proizvoda te uvođenje istog
na tržište

Nedostaci za korisnika licence:

tehničko-tehnološki problemi kod usvajanja
proizvodnog procesa,
poteškoće koje se mogu javiti kod osoblja zbog
nepripremljenosti ili nedovoljne osposobljenosti.
 zakašnjeli izlaz na tržište ili zastarijevanje
kupljene tehnologije.

Prednosti i nedostaci za davatelja licence

Prednosti davatelja licence (velika međunarodna

poduzeća)
jedan od načina ulaska na strano ȋinozemnoȌ
tržište,
vrlo niski troškovi nastupa na tržištu jer se koriste
primateljeva postrojenja, kapital, menadžment,
radna snaga,
gotovo nikakvi rizici kod ulaska na tržište,
ostvarivanje određenog prihoda od licencne
naknade.

Nedostaci za davatelja licence:

manjak kontrole nad proizvodnjom i
marketingom,
mogućnost nedovoljne eksploatacije tržišta,
mogućnost da mu primatelj postane konkurent
na trećem tržištu.
4. Offset poslovi
Offset poslovi su suvremeni oblik vezane trgovine.
Offset poslovi se mogu okarakterizirati kao svojevrsna
kombinacija buy-back poslova I poslova trgovačke
kompenzacije. Osnovni smisao offset posla je da
prodavatelj na neki način poravna goleme devizne
izdatke kupca i/ili unaprijedi tehnologiju nekih sektora.
Primarna isporuka i uzvratne isporuke mogu biti
izravnane, ali su to rijetko.

Razlikujemo izravni i neizravni offset.

Izravni offset postoji u slučaju kad prodavatelj, na
zahtjev kupca, uzima u kupčevoj zemlji podugovarače
od kojih preuzima određene dijelove ili sklopove
potrebne za kompletiranje proizvoda koje izvozi.
Pritom se često zahtijeva i dobiva stanovita tehnološka
pomoć, potrebna za proizvodnju.

Neizravni offset se pojavljuje u slučaju kad se obveza

poravnanja ne odnosi na dijelove, sklopove niti
tehnologiju vezanu uz primarnu isporuku. U tom
slučaju se radi o kupnji nekih drugih proizvoda zemlje
uvoznice ili pak prijenosu tehnologije nevezane za
početnu isporuku.

5. ZAŠTITNE KLAUZULE:
1. Valutna klauzula – zaštita od valutnog rizika,
devalvacije i revalvacije, te tečajnog rizika
(manje promjene vrijednosti valute plaćanja). Valuta
plaćanja – ugovora veže se za neku
stabilniju vrijednost, čvršću konvertibilnu valutu ili
neku obračunsku jedinicu ili robu ili
zlato (devizna, robna i zlatna klauzulu).

2. Indeksna klauzula je ugovorna klauzula, kojom se

ugovorne strane usuglašavaju da
će se u trenutku plaćanja isplatiti povećan ili smanjen
ugovoreni nominalni iznos
novčane obveze, ovisno o promjeni indeksa cijena
dogovorene robe i usluga s tim da
promjene utvrđuje određena specijalizirana
organizacija. Indeks robe i usluga = za
nominalnu cijenu. Rabi se pri sklapanju dugoročnih
poslova jer je u njima jako izražen i
rizik promjene cijene.

3. Klizna skala primjenjuje se kod dugoročnih poslova

velikih vrijednosti (ugovaranje
izvođenja investicijskih radova, isporuke investicijske
opreme i postrojenja) gdje se ne
ugovara fiksna cijena zbog velikih rizika promjene
cijena materijala i nadnica radnika.
Ugovara se bazna cijena u visini najvažnijih troškova u
trenutku sklapanja ugovora i
metoda za izračunavanje cijene stvarne isplate na
dogovoreni dan. Za njezinu uspješnu
primjenu, ključno je dobro poznavanje strukture i
visine najvažnijih troškova proizvodnje
predmetnog proizvoda.
6. Međunarodni
dokumentarni akreditiv
Akreditiv je pismo ili instrument plaćanja kojim
nalogodavac akreditiva, preko banke, stavlja na
raspolaganje korisniku akreditiva određeni iznos, a koji
korisnik može naplatiti kada ispuni određene uvjete tj.
obveze prema nalogodavcu akreditiva.

Međunarodni dokumentarni akreditiv je instrument

plaćanja u kojemu se neka banka na zahtjev i po nalogu
svog komitenta (nalogodavca) obvezuje da će:
a) isplatiti korisnika akreditiva ili nekoj trećoj osobi po
njegovoj naredbi određeni iznos
(akceptirati, negocirati ili isplatiti mjenicu vučenu od
korisnika);
b) ovlastiti neku drugu banku da obavi takvo plaćanje
(akceptiranje, negociranje ili isplatu mjenice) pod
uvjetom da korisnik, ili ta treća osoba, banci preda
ugovorene dokumente I udovolji svim ostalim uvjetima
akreditiva, a sve te to podrazumijeva na međunarodnoj
razini.
Primjenom međunarodnog dokumentarnog akreditiva
štite se interesi obiju strana u akreditivnom
poslovanju. Izvoznik je siguran da će predajom urednih
otpremnih i robnih dokumenata doći do naplate
izvezene robe.

U poslovanju međunarodnim dokumentarnim

akreditivom pojavljuju se ove osobe:
1. nalogodavac - to je redovito kupac (uvoznik) koji
daje nalog svojoj poslovnoj banci da na temelju
financijskog pokrića što ga ima u toj banci, otvori
akreditiv u korist inozemnog poslovnog partnera
(dobavljača – izvoznika).
2. akreditivna banka – banka koja otvara međunarodni
dokumentarni akreditiv na zahtjev nalogodavca a u
korist korisnika akreditiva (mogu se javiti i tzv.
avizirajuća banka, isplatna banka, konfirmirajuća banka
te negocirajuća banka)
3. korisnik – obično prodavatelj (izvoznik) koji
predočenjem određenih dokumenata na naplatu I
ispunjenjem ostalih uvjeta u akreditivu stječe pravo
naplate svote navedene u akreditivu.
Karakteristike:
1. rezultat dugotrajne trgovačke i bankarske prakse,
2. regulirani su jedinstveni pravilima i običajima za DA,
Međ. trg. komore.
3. vrlo siguran instrument plaćanja za prodavatelja
(roba se šalje nakon obavijesti banke koja je
neopoziva) i a za kupca ȋmože se iskoristiti samo i
jedino ako prodavatelj ispuni sve uvjete propisane u
akreditivu).
4. vodi se pod posebnim člankom ugovora, akreditivna
klauzula.

Osnovna podjela akreditiva:

Odlazeći ȋuvozni, nostro) – domaći uvoznici ga otvaraju
u korist inozemnog izvoznika.
Dolazeći ȋizvozni, loro) – inozemni uvoznik otvara
domaćem izvozniku.
Opozivi – mogu se u svako doba izmjaniti ili opozvati
bez prethodne obavijesti korisnika.
Neopozivi – jamstvo je banke da će ispuniti preuzete
obveze ako su ispunjeni akreditivni uvjeti, a obveza
banke ne može se mijenjati bez pristanka svih
sudionika u akreditivnom poslu.
 Potvrđeni neopozivi – neka banka (uz akreditivnu)
preuzima solidarnu odgovornost i obveze koje ima
akreditivna banka.
Nepotvrđeni – akreditivna banka izravno ili putem
svoje korespodentne banke obavještava korisnika o
otvorenom akreditivu.
Prenosivi i neprenosivi – mogu li se prenositi s
korisnika akreditiva na drugu osobu.
Obični – služi samo za jednokratno iskorištenej
akreditivnog iznosa i služi u praksi pri jednokratnoj
isporuci robe.
Rotativni, tj. revolving – ne prestaje vrijediti
iskorištenjem akreditivnog iznosa, već se nakon
naplate obnavlja opet na početni iznos.
Akreditiv «po viđenju» - isplaćuje se odmah nakon
predočenja dokumenata.
Terminski – naplata mu je odgođena za određeno
vrijeme.
Stand-by – isplata novčane svote uz predočenje
pismene izjave korisniku da nalogodavac nije izvršio
svoju obvezu.
Domiciliran u zemlji izvoznika – naplata se obavlja u
zemlji izvoznika odmah nakon predočenja akreditivnih
dokumenata. U svim drugim slučajevima akreditiv je
domiciliran u inozemstvu.

Prednosti:
1. Fleksibilnost primjene
2. Visok stupanj standardiziranosti (pr. ICC UCP 600)
3. Rizik plaćanja na akreditivnoj banci
4. Konfirmacija – rizik zemlje i rizik akreditivne banke
može se
prenijeti na konfirmirajuću ȋpotvrđujućuȌ banku
5. Bolja konkurentska pozicija putem mogućnosti
odobravanja odgode
plaćanja
6. Mogućnost prodaje potraživanja putem forfaitinga

Nedostaci:
1. Viši troškovi od npr. dokumentarne naplate
2. Problem naplate neurednih dokumenata
3. Potrebno poznavanje akreditivnog poslovanja u
praksi
1. Tekući poslovi
obuhvaćaju:
1. dospjela plaćanja na osnovi trgovine robom i
uslugama s inozemstvom te na osnovi drugih tekućih
poslova, uključujući usluge i normalne kratkoročne
bankarske i kreditne olakšice,
2. dospjela plaćanja kamata i neto-dohotke od ostalih
ulaganja,
3. plaćanja umjerenog iznosa na ime amortizacije
zajmova, smanjenje vrijednosti izravnih ulaganja i
raspodjelu dobiti na osnovi udjela u vlasništvu,
4. prijenose s osnove radničkih doznaka, mirovina,
invalidnina i ostalih socijalnih primanja, poreza i
pristojba, međudržavne suradnje, likvidiranih šteta na
temelju ugovora o osiguranju, prijenose s osnove
dobitaka u igrama na sreću, naknada za koncesije,
članarina i kazna ȋpenalaȌ te umjerenih doznaka na
ime troškova za uzdržavanje obitelji.
2. Prednositi I nedostatci
franchisinga
Prednosti franchisinga:
osigurava tržišnu prepoznatljivost, određeni imidž i
olakšan pristup potrošačima
smanjuje troškove prodaje i, neizbježne, pogreške
koje prate samostalan nastup
zadržava relativnu poslovnu samostalnost, a
istodobno postaje dio poznatog sustava.

Nedostaci franchisinga:
relativna ovisnost o davatelju franchise, ograničena
Sloboda konkuriranja i ograničeno tržište prodaje
pravo sudjelovanja u odlučivanju i dobiti nije
razmjerno uloženim sredstvima
obveza je trajna, a ugovor je teško raskinuti
nedostatak je i zadana cijena po kojoj korisnik može
prodati franchise bilo drugom poduzetniku ili davatelju
3. Ovlaštenje mjenjača
nadzire
Ministarstvo financija- Financijski inspektorat

4. Inkaso plaćanje
postupak naplate dužne svote od dužnika preko banke,
i to uz prezentaciju odgovarajućih dokumenata koje su
vjerovnik i dužnik ugovorili, odnosno koji su uobičajeni.

Predstavnici inozemnih
kupaca: Domaći kupac
Osnovni poslovni
dokumenti:

Financijski rizici u međun

razmjeni su (rizik reval I
deval.): – to je rizik iznenadne promjene
tečaja neke valute poradi odluke deviznih vlasti neke
zemlje. Rizik devalvacije je rizik smanjenja tečaja neke
valute a revalvacije rizik povećanja tečaja. Te promjene
tečaja izravno djeluju I na promjene cijena robe i
usluga u vanjskoj trgovini.

Nedostatci vezane trg su:

Vezana trgovina je suboptimalan način međunarodne
razmjene
 Smanjuje ukupan izvoz/uvoz, ne može se dokazati da
popravlja vanjskotrgovačku bilancu zemlje
Usporava izvoz industrijskih proizvoda
Postoji negativna korelacija između korištenja vezane
trgovine i diverzifikacije izvoza, te nema nikakvih
dokaza da popravlja uvjete razmjene zemlje.

Upravljanje rizicima u
međun razmjeni:
-Samoosiguranje
-Prijenos rizika na poslovnog partnera
-Prijenos rizika na osiguravajuće organizacije
-Hedging i forfetiranje