• ISHOD VIa

• Investiranje osobnih financijskih

• 11. INVESTIRANJE OSOBNIH FINANCIJSKIH SREDSTAVA

•  osim štednje može se ulagati u otvorene investicijske fondove
•  držanje niže razine imovine
•  bitna je razlika između financijskih instrumenata u funkciji štednje (štedno ulagačkih
proizvoda) i financijskih instrumenata u funkciji investicija
• Štedni instrumenti namijenjeni svima, običnim građanima potrošačima i korisnicima
financijskih proizvoda i usluga, dok su financijski instrumenti u funkciji investicija koje su
namijenjene prvenstveno osobama koje raspolažu visokim iznosima „viška rezervi“ (viška
sredstava) koji im duže vremensko razdoblje neće biti potrebni, koji zbog visokog
oportunitetnog troška nadilaze preferencije držanja likvidne imovine i traže priliku za
ulaganja s veći mogućim povratom, ali i uz preuzimanje većeg rizika.
• Osim što mogu biti financirane iz vlastitih sredstava mogu biti financirane i zaduživanjem
- korištenjem prednosti šanse financijske poluge i izbjegavanjem rizika financijske
poluge, uvažavajući pravilo da se isplati korištenje tuđih izvora financiranja sve dok se
poslovanjem/ ulaganjem ostvaruje stopa profitabilnosti veća od ponderirane kamatne
stope po kojoj se plaćaju kamate na pozajmljene izvore.

• 11.1. Vrste financijskih instrumenata

• Obilježja financijskih instrumenata su:
o  ročnost
o  likvidnost
o  rizičnost
• Likvidnost financijskog instrumenta, odnosno likvidnost imovine predstavlja sposobnost
njene brze i lake prodaje (unovčenja) bez gubitaka i troškova
• Uobičajeno se smatra da su depoziti u bankama i dužnički financijski instrumenti koje
izdaje država najmanjeg stupnja rizičnosti ulaganja, pa zbog toga predstavljaju
svojevrsne referentne instrumente u odnosu na koje se promatraju svi ostali financijski
instrumenti.
• Financijski instrumenti dostupni na financijskom tržištu dijele se prema ročnosti na
instrumente tržišta novca i instrumente tržišta kapitala.
• Novčano tržište uključuje tržište novca i kratkoročnih vrijednosnica, što sve zajedno
obuhvaća financijske instrumente čija je ročnost kraća od jedne godine.
• Tržište kapitala teoretski uključuje sve financijske instrumente čija je ročnost duža od
jedne godine, ali u praksi se prvenstveno veže uz tržište dionica i obveznica.
• Financijski instrumenti predstavljaju ugovore u kojima su sadržana prava i obveze iz
određenog financijskog odnosa. U kategoriju financijskih instrumenata ulaze krediti,
depoziti, vrijednosnice (vrijednosni papiri, poput obveznica i dionica), financijske
izvedenice, gotovina (gotov novac u novčanicama i kovanicama), depozitni novac itd

• 11.2. Alternativna štednja

•  ulaganja u otvorene investicijske fondove s javnom ponudom
• Otvoreni investicijski fond s javnom ponudom (UCITS fond) označava zasebnu imovinu
bez pravne osobnosti u zajedničkom vlasništvu svih imatelja udjela u fondu. Osniva ga
društvo za upravljanje kao pravna osoba koja odobrenje za rad u Hrvatskoj dobiva od
Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa).
• Osnovna karakteristika otvorenog fonda je mogućnost brzog ulaska (putem kupovine
udjela otvorenog fonda od društva) i izlaska (prodajom udjela društvu) vlasnika udjela iz
fonda, a društva za upravljanje su dužna u svakom trenutku iskupiti udjele svojih članova
(udjelničara) što osigurava likvidnost takvih ulaganja i čini ih dostupnim za male
ulagatelje.
• KRATKOROČNI plan investiranja – do 1 godine
o Kod kratkoročnog investiranja, trebamo investirati konzervativnije. Svakako
želimo ostvariti siguran prinos, stoga investiramo u obveznički i novčani fond.
Sredstva u fondu nisu oročena, uvijek su dostupna a prinos je veći od bankovnog
depozita.
o Dinamiči ulagač želi ostvariti veći prinos stoga dio sredstava investira u mješoviti
fond.
• SREDNJEROČNI plan investiranja – 1 do 3 godine
o Zbog dužine trajanja investicije, možemo veći dio sredstava usmjeriti u mješoviti
fond i time postići veće prinose. Mješoviti fondovi nam pružaju stabilnost uz
umjereni prinos. Dio sredstava u obvezničkom fondu će stvarati veće prinose od
oročenja u banci a sredstva su nam uvijek na raspolaganju u slučaju da nam
zatrebaju ranije.
o Samo mali dio sredstava je u obvezničkom fondu za slučaj ako zatrebamo dio
sredstava ranije. Večinu sredstava usmjerimo u dioničke fondove zbog
potencialno većeg prinosa. Mješoviti fond nam pruža stabilnost uz umjereni
prinos. Možemo odabrati mješoviti fond koji ima ciljanu strukturu ulaganja 50-50
(obveznice-dionice).
• DUGOROČNI plan investiranja – više od 3 godine
o Budući da investiramo dugoročno, možemo investirati dinamičnije (dionički i
mješoviti fondovi) - dionički i mješoviti fondovi i time očekivati veće prinose. Dio
sredstava investiramo konzervativno u obveznički fond, koji će stvarati veće
prinose od oročenja u banci. Taj dio sredstava uvijek je na raspolaganju u slučaju
da nam zatreba ranije. Budući da investiramo konzervativnije veći dio sredstava
je investiran u mješoviti a ne u dionički fond.
 o Agresivno investiranje. Želimo iskoristiti prinose koje nam pružaju dionice. Po
potrebi samo manji dio sredstava investiramo konzervativno u obveznički fond,
koji će stvarati veće prinose od oročenja u banci. Taj dio sredstava uvijek je na
raspolaganju u slučaju da nam zatreba ranije.

• 11.3. Ulaganje u dionice

• Ulaganje u dionice je izazovan ali i zahtjevan investicijskih poduhvat, a posebno za
pojedince koji umjesto posredovanog (indirektnog ulaganja) putem investicijskih ili
mirovinskih fondova preferiraju samostalno direktno ulaganje. Cijena dionice određena
je odnosima ponude i potražnje, pri čemu na nju utječu kako transakcije kupnje i prodaje
na uređenom tržištu (burzi) tako i transakcije koje se provode izvan njega. Kada se govori
o vrijednosti dionica treba praviti razliku između:
o 1) tržišne vrijednosti
o 2) nominalne vrijednosti
o 3) knjigovodstvene vrijednosti

• 11.4. Ulaganje u obveznice

• Financiranje poduzeća, banke ili drugih poslovnih subjekata može biti vlasničko
(financiranje kapitalom, putem emisije dionica) ili dužničko putem primljenih kredita,
emisije obveznica, emisije komercijalnih zapisa, trezorskih zapisa i slično (financiranje
dugom). Kod vlasničkih izvora financiranja ne postoji obveza vraćanja sredstava
(dividenda kao oblik dohotka od kapitala može se ali i ne mora isplatiti).
• S druge strane, kod dužničkih oblika financiranja, korišteni novac mora se vratiti u
određenom roku, dok se za angažiranje tuđih sredstava plaća kamata. Dužničko
financiranje može biti kratkoročno (na tržištu novca, npr. kroz prodaju trezorskih zapisa i
komercijalnih zapisa) ili dugoročno (na tržištu kapitala, kroz prodaju obveznica).
• Najvažniju vrstu dužničke vrijednosnice na tržištu kapitala predstavlja obveznica:
dugoročni dužnički instrument kojim se emitent obvezuje na isplatu kamatnih plaćanja i
glavnice duga prema unaprijed dogovorenoj dinamici. U svrhu financiranja, obveznice
emitiraju države, poduzeća, financijske institucije i drugi subjekti. Rizičnost obveznice
kao financijskog instrumenta prvenstveno ovisi o bonitetu izdavatelja.

• ISHOD VIb
• Planiranje osobne financijske

• 12. PLANIRANJE OSOBNE FINANCIJSKE POZICIJE U MIROVINI

• Mirovinsko osiguranje predstavlja specifični oblik osiguranja koji se ne ostvaruje preko
društava za osiguranje nego preko drugih institucija. U većini zemalja je uređeno
 posebnom zakonskom regulativom i organizirano (u cijelosti ili djelomično) od strane
države, bilo kao obvezno osiguranje ili kao kombinacija obveznog i dobrovoljnog
osiguranja.
• Sustav mirovinskog osiguranja u Hrvatskoj zasniva se na tri stupa osiguranja, od kojih su
prva dva obvezna, a treći je dobrovoljan:
o  Prvi stup: obvezno mirovinsko osiguranje na temelju međugeneracijske
solidarnosti – ostvaruje se posredstvom Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje (HZMO).
o  Drugi stup: obvezno mirovinsko osiguranje na temelju individualne
kapitalizirane štednje – ostvaruje se posredstvom obveznih mirovinskih fondova.
o  Treći stup: dobrovoljno mirovinsko osiguranje na temelju individualne
kapitalizirane štednje – ostvaruje se posredstvom dobrovoljnih mirovinskih
fondova (radi se o dobrovoljnoj mirovinskoj štednji kao obliku štednoulagačkog
proizvoda).

• PRILOG UZ PREDAVANJA VIb

Hipotetički primjer planiranja financijske pozicije u budućnosti

Osoba na koju se odnosi analiza financijskih ciljeva i aktivnosti u nastavku te izrada štedno
ulagačkog plana je žena u radnom odnosu. Ima 35 godina, udana je i u majka dvoje djece.
Zaposlena je na radnom mjestu internog revizora stabilne i profitabilne tvrtke. Svaki mjesec
nakon što podmiri izdatke za otplatu stambenog kredita i rashode za životne potrebe kućanstva
preostaje joj 2.000,00 kn. Na taj način formirala je štednju u iznosu 54.000,00 kuna i taj je
novac voljna uložiti u štedne oblike koji omogućavaju kapitalizaciju uz relativno nizak rizik i
visoku likvidnost. Zainteresirana je za nastavak štednje u istom iznosu 2.000,00 kn u narednim
mjesecima. Međutim, u dugoročne ugovorne štedne proizvode (poput mješovitog životnog
osiguranja i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja) želi ulagati najviše 550,00 kuna mjesečno.
Financijski ciljevi koje je postavila su:
- zadržavanje potrebnog iznosa „štednje za crne dane“ u iznosu 36.000,00 kuna
narednih pet godina,
- kupovina novog automobila u vrijednosti 100.000 kn za 5 godina, uz minimalno
potrebno korištenje kredita banke
- i formiranje kapitalizirane štednje u iznosu oko 120.000 kuna kojom želi
raspolagati za 20 godina.
-
ŠTEDNJA ZA CRNE DANE
Pretpostavimo sljedeće uvjete iz ponude štednje banaka. Kamatna stopa na a vista štednju je
0,15% godišnje, a na oročene depozite 2,25% godišnje. Štednju za crne dane prikladno je
držati u likvidnim i sigurnim oblicima imovine. Mogući izbor je štednja dostupna po viđenju
uz kamatnu stopu 0,15%, ali što je manje od stope inflacije 2,25% te nije dobar odabir jer je
realna kamatna stopa negativna. Drugo je oročena štednja uz kamatnu stopu 2,25% koja
pokriva rizik inflacije, ali je realni prinos jednak nuli. U oba slučaja depoziti u bankama su
osigurani te predstavljaju vrlo likvidne i niskorizične oblike štednje.
Treće su ulaganja u otvorene novčane investicijske fondove koji također predstavljaju nisko-
rizičan i likvidan oblik imovine, a u primjeru se pretpostavlja da donose godišnji prinos 3%.
No kada se taj prinos promatra u realnim terminima realni prinos je oko 0,5% godišnje pri
čemu prinos u narednom razdoblju može biti veći ali ili manji, dok takva štednja nije
osigurana, a dobra strana je što se kod brojnih novčanih fondova ne naplaćuju ni ulazne ni
izlazne naknade. Kao četvrti izbor javlja se ulaganje u relativno manje rizične mješovite
investicijske fondove s očekivanim godišnji prinosom 4% što također pokriva rizik inflacije
i donosi pozitivan realni prinos, ali je moguće da će npr. u budućnosti prinos biti znatno niži,
a dodatno postoje i izlazne naknade. S obzirom da držanje štednje za crne dane traži niže
rizična ulaganja, pogodan oblik nisu niti dionički fondovi iako su njihovi prinosi na razini
5% te s aspekta realnog prinosa predstavljaju najbolju opciju. No, ako se sredstva povlače u
razdoblju kraćem od šest mjeseci od dana kupovine udjela naplaćuje se izlazna naknada u
visini npr. 1,5%.
Peta opcija je ugovorena stambena štednja na 2 ili 5 godina kod koje također postoji
osiguranje depozita te se radi o niskorizičnom obliku ulaganja, ali kako se za potrebe štednje
za crne dane traži financijski instrument koji će omogućiti trenutnu dostupnost štednje (vrlo
likvidna imovina), ova opcija se ne razmatra s aspekta štednje za crne dane.
Pretpostavimo stoga da je za držanje štednje za crne dane najbolja opcija oročena štednja u
banci uz koju se sredstva mogu prijevremeno razročiti bez plaćanja premije (što uglavnom
nudi većina banaka u Hrvatskoj), a kamate se obračunavaju za izdržano razdoblje štednje.
Štednja je osigurana i ne postoji tržišni rizik smanjenja vrijednosti uloženih sredstava
(glavnice depozita). Ono što umanjuje atraktivnost štednje u banci je oporezivanje kamata
koje je u Hrvatskoj uvedeno 2015. godine. Kada se ukalkuliraju obveze poreza i prireza na
dohodak od kamata realni neto prinos na štednju u banci u ovom primjeru je negativan. No
da ne kvarimo raspoloženje i entuzijazam štediša, u nastavku se ne kalkuliraju umanjenja
neto prihoda od kamata zbog učinka poreza i prireza. Ali u praksi se ne smije zaboraviti!

ULAGANJE/ ŠTEDNJA KROZ 5 GODINA

Oročena štednja u banci
Iznos od 54.000 kuna osoba može jednokratno oročiti u banci na pet godina te uz kamatnu
stopu 2,25% formirati štednju u visini 60.354,60 kn (što je više od postavljenog cilja
održavanja štednje za crne dane u likvidnom i sigurnom obliku imovine). Alternativno osoba
može 36.000 kuna oročiti u banci uz kamatnu stopu 2,25% što će čuvati realnu vrijednost
imovine u funkciji štednje za crne dane (ali ne donosi pozitivan realni prinos), a preostali
iznos 18.000 kuna uložiti u dionički fond te ostvariti veće realne prinose (jasno pod
pretpostavkom odabra „dobrog“ i uspješnog fonda te povoljne situacije za dionička ulaganja
u narednih pet godina). Naime, iako je prinos dioničkog fonda u primjeru pretpostavljen na
tekućoj razini 5% godišnje, u narednim razdobljima može biti i veći i manji pa čak i
negativan što otežava planiranje na rok 5 godina, dok dodatno postoji i mogućnost plaćanja
izlazne naknade (npr. ako se sredstva povlače u razdoblju kraćem od šest mjeseci od
početnog ulaganja). Međutim, čak i da prinos ostane na 5%, a stopa inflacije na razini 2,25%
što daje realni prinos od 2,75% ne smijemo zaboraviti da od 2016. u Hrvatskoj vrijedi
oporezivanje kapitalnih dobitaka tako da (ako se imovina prodaje u razdoblju kraćem od tri
godine od dana stjecanja) realni neto prinos može biti i manji. No, kako ne bi kvarili
raspoloženje i volju štediša /ulagača u nastavku se ignorira oporezivanje dohotka od
kapitala. Ali u praksi se ne smije zaboraviti!
Dodatno, ako osoba iz primjera uz kamatnu stopu 2,25% (koja je ujedno i nominalna i
efektivna kamatna stopa) svaki mjesec na otvorenu štednju u banci ulaže 1.450,00 kuna kroz
pet godina imat će štednju u visini 92.109,42 kn. Nakon što od ukupne štednje izdvoji 36.000
kuna „za crne dane“, za ostale svrhe ima raspoloživo oko 116.464,02 kn (što je jednako
152.464,02 – 36.000,00, odnosno može biti i više ako se dio sredstva uspješnije oplodi u
dioničkom fondu, jasno može biti i manje u slučaju negativnog prinosa fonda). U 40 godini
života ima dostatna sredstva za kupnju automobila u iznosu 100.000 kuna (bez kredita – ako
je ikako moguće automobil nije poželjno kupovati na kredit), a razliku (od barem) 16.464,02
kuna može dalje oročavati u banci ili uložiti u druge oblike imovine.
Alternativno štednja u iznosu 1.450,00 kuna mjesečno može se oročavati kroz model
stambene štednje. Kamatna stopa na stambenu štednju je npr. 3,1%. što bi trebalo značiti
realni prinos oko 0,85, no na stambenu štednju se uglavnom plaća ulazna naknada (iako to
nije slučaj kod svih stambenih štedionica, kod pojedinih štedionica nema ulazne naknade).
Ukoliko je ulazna naknada 1% od ugovorenog iznosa, koji bi u ovom slučaju iznosio
228.900,00 kn (uključujući i iznos stambenog kredita koji čini 60% ugovorenog iznosa –
iako se u ovom primjeru stambeni kredit ne namjerava koristiti) efektivna kamatna stopa bila
bi svega 2,05% (preuzeto iz kalkulatora jedne stambene štedionice u Hrvatskoj). Uz
pretpostavljenu stopu inflacije 2,25% realni prinos je negativan, a realni neto prinos još manji
zbog oporezivanja kamata (ali kao što je rečeno u izračunima se efekt poreza zanemaruje).
U ovom modelu štednje, osoba može kroz pet godina kumulirati vlastitu štednju u iznosu od
91.590,46 kuna (što je manje nego u slučaju štednje u banci). Međutim, da je osoba u našem
primjeru htjela koristiti stambeni kredit npr. po fiksnoj kamatnoj stopi 5,44% možda bi joj
stambena štednja bila atraktivnija, dok bi svakako trebalo istražiti tržište i pronaći koja od
stambenih štedionica u danom momentu ima određenu akciju ili uopće ne naplaćuje ulaznu
naknadu pa bi se eventualno nakon pet godina štednje moglo kumulirati ukamačenu štednju
i u većem iznosu nego u slučaju štednje kod banke. (No u tom slučaju moguće je da je
kamatna stopa na stambenu štednju ipak nešto niža od one koja se navodi u ovom primjeru.)
Istraživanje uvjeta na tržištu je osobito važno jer se zbog konkurencije u privlačenju klijenata
uvjeti štednje (kamatne stope), kao i uvjeti zaduživanja povremeno bitno razlikuju od jedne
financijske institucije do druge.
Napomena: Smisao primjera nije da daje gotova rješenja nego da potakne na izučavanje
bitnih činjenica o kojima treba voditi računa pri ugovaranju financijskih proizvoda. Nadalje
uvjeti kamatnih stopa na štednju se mijenjaju tijekom vremena tako da su povremeno
atraktivne jedne mogućnosti, a povremeno druge. Npr. kamatne stope na štednju u bankama
su vrlo niske u posljednje vrijeme (niže nego što se pretpostavlja u primjeru, dok je u trenutku
pisanja ovog teksta umjesto inflacije prisutna deflacija, a što će biti kroz koju godinu prilično
je neizvjesno). Dodatno uvjeti visine kamatnih stopa na štednju povremeno se bitno razlikuju
od jedne do druge banke. Kako bi se informacijska efikasnost povećala ponekad je prikladno
koristiti usluge ureda za financijsko posredovanje (odnosno vanjskih kanala prodaje
financijskih institucija), pod pretpostavkom da imaju dobar ugled na tržištu, da djeluju
profesionalno u interesu svojih klijenata (a ne pojedinačnih financijskih institucija) te da
troškovi posredovanja nisu previsoki, odnosno da se ne prevaljuju na klijenta.
* Izračun je informativan i ne može se koristiti u druge svrhe.
ULAGANJE/ ŠTEDNJA KROZ 20 GODINA
Kombinacija štednje u banci, dioničkom otvorenom investicijskom fondu i
dobrovoljnom mirovinskom fondu.
Ako osoba iz primjera u svojoj 40. godini života uloži 16.464,02 kuna u banku kroz 15
godina raspolagat će iznosom 22.987,18 kn. Alternativno može 16.464,02 kuna uložiti u
dionički otvoreni investicijski fond čime će uz očekivani prinos 5% godišnje za 15 godina
imati oko 34.227,52 kn. Pretpostavimo da je izabrala ovu opciju iz razloga što je ne veže
ograničeno razdoblje ulaganja, a privlači je veći prinos.
Bilo bi poželjno da „preostalih“ 36.000 kuna štednje za crne dane i dalje oročava u banci sve
dok joj ta sredstva neće trebati. Kroz narednih 15 godina tako bi se formirala štednju u iznosu
50.263,44 kn. Nakon što je kupila automobil svaki mjesec 1.450 kuna oročava u banci te
tako kroz narednih 15 godina kumulira 310.121,48 kn štednje. Kada se zbroje ulaganja u
dionički fond, prva štednja u banci i druga štednja u banci u 55 godini života ima ukupno
kumuliranu štednju u iznosu 394.612,44 kuna (uključujući i crni fond). Ali to nije sve!
S obzirom da su njene mjesečne mogućnosti štednje od 35 do 55 godine života definirane
iznosom 2.000 kuna, mjesečno izdvaja 550 kuna u dobrovoljni mirovinski fond. Uz
pretpostavku da će fond u nastavku ostvarivati prosječni godišnji prinos na razini postojećeg
5%, te da će država nastaviti isplate državnih poticajnih sredstava u istom iznosu kao u rujnu
2015. (maksimalno 15% odnosno 750 kuna godišnje) kroz 20 godina mogla bi ostvariti
kapitalizirana štednju u iznosu oko 248.901,25 kn (nisu uključene naknade). Sukladno
uvjetima korištenja privremene starosne mirovine time bi stekla pravo na jednokratnu isplatu
u visini 30% kapitaliziranih sredstava što iznosi 74.670,38 kuna. Dodatno kroz narednih 5
godina imala bi pravo na periodičnu isplatu mirovine u mjesečnom iznosu 2.907,42 kune.
(Kroz pet godina to će nominalno iznositi ukupno 174.445,20 kuna.)
Osim opisanog mogući su i drugi modaliteti isplate mirovine npr. privremena mirovina sa
zajamčenim razdobljem 15 godina, doživotno sa zajamčenim razdobljem 5 godina, odnosno
doživotno sa zajamčenim razdobljem 15 godina i drugo - pri čemu iznos doživotne mirovine
značajno ovisio i o pristupnoj dobi korisnika mirovine, dok praktično svaki modalitet isplate
mirovine znači različite iznose mjesečnih mirovina koje se isplaćuju tijekom određenog
broja godina ili doživotno itd. Stoga sve moguće konkretne uvjete treba provjeriti s
mirovinskim osiguravajućim društvom.
Na primjer u slučaju da nema jednokratne isplate (u visini 30%) privremena mirovina sa
zajamčenim razdobljem isplate 5 godina iznosila bi 4.149,18 kuna mjesečno, a uz
pretpostavku pristupne dobi 55 godina života korisnika mirovine - doživotna mirovina sa
zajamčenim razdobljem isplate 5 godina iznosila bi 923,92 kune mjesečno (korišten je
informativni kalkulator mirovinskog osiguravajućeg društva). U slučaju da je zajamčeno
razdoblje isplate 15 godina privremena mirovina bi iznosila 1.487,68 kuna mjesečno, a uz
pretpostavku pristupne dobi 55 godina života korisnika mirovine - doživotna mirovina sa
zajamčenim razdobljem isplate 15 godina iznosila bi 895,80 kuna. Međutim, da je pristupna
dob korisnika mirovine npr. 65 godina života, doživotna mirovina sa zajamčenim razdobljem
isplate 5 godina bila bi oko 1.190,74 kune, dok bi u slučaju doživotne mirovine sa
zajamčenim razdobljem isplate 15 godina mjesečna mirovina iznosila oko 1.089,19 kuna.
* Izračun je informativan i ne može se koristiti u druge svrhe.
O budućim mirovinama treba razmišljati isključivo u terminima realne vrijednosti novca koji
bi korisnik ostvario protekom određenog vremena. U protivnom nominalno veliki iznosi
izračunati 20, 30 ili više godina prije početka korištenja mirovine mogu izgledati znatno veći
nego što realno jesu. Na primjer uz stopu inflacije 2,25% godišnje iznos od 74.670,38 kuna
za 20 godina realno vrijedi današnjih 47.850,01 kuna, a mjesečna mirovina od 2.907,42 kune
današnjih svega 1.863,12 kuna. No, za 25 godina mjesečni iznos od 2.907,42 kune realno
vrijedi svega 1.666,96 kuna.
* Izračun je informativan i ne može se koristiti u druge svrhe.

UČINAK VISINE PRINOSA FONDA NA VISINU MIROVINSKE ŠTEDNJE

U opisanom primjeru pretpostavljen je prosječni prinos dobrovoljnog mirovinskog fonda na
razini 5% godišnje. Međutim, iznosi kumulirane mirovinske štednje kroz određeno
vremensko razdoblje bili bi niži da je prosječni prinos fonda niži nego što je pretpostavljeno.
Uz prosječni prinos fonda na razini 5% godišnje:
• Ukupan iznos uplaćenih doprinosa: 132.000,00 kn
• Ukupna državna poticajna sredstva: 15.000,00 kn
• Ukupan kapitalizirani iznos na kraju štednje: 248.901,25 kn
Uz prosječni prinos fonda na razini 4% godišnje:
• Ukupan iznos uplaćenih doprinosa: 132.000,00 kn
• Ukupna državna poticajna sredstva: 15.000,00 kn
• Ukupan kapitalizirani iznos na kraju štednje: 223.101,63 kn
Uz prosječni prinos fonda na razini 4% godišnje:
• Ukupan iznos uplaćenih doprinosa: 132.000,00 kn
• Ukupna državna poticajna sredstva: 15.000,00 kn
• Ukupan kapitalizirani iznos na kraju štednje: 200.366,09 kn
Uz prosječni prinos fonda na razini 2% godišnje:
• Ukupan iznos uplaćenih doprinosa: 132.000,00 kn
• Ukupna državna poticajna sredstva: 15.000,00 kn
• Ukupan kapitalizirani iznos na kraju štednje: 180.317,67 kn
Uz prosječni prinos fonda na razini 1% godišnje:
• Ukupan iznos uplaćenih doprinosa: 132.000,00 kn
• Ukupna državna poticajna sredstva: 15.000,00 kn
• Ukupan kapitalizirani iznos na kraju štednje: 162.625,66 kn

ULAGANJE/ ŠTEDNJA KROZ 20 GODINA

Kombinacija štednje u banci, dioničkom otvorenom investicijskom fondu i mješovitom
životnom osiguranju s polovičnim iznosom osigurane svote za doživljenje
Da je (s 35 godina života) umjesto dobrovoljne mirovinske štednje osoba iz primjera izabrala
mješovito životno osiguranje (s jednakim iznosom osigurane svote za smrt i za doživljenje),
kako bi nakon 20 godina osiguranja i po doživljenju 55 godine života raspolagala
kapitaliziranom štednjom u iznosu 248.901,25 kn - trebala bi u dobi između 35 i 55 godine
života plaćati premiju u iznosu 1.128,45 kuna mjesečno. To bi bio protivno njenoj želji jer
je istakla da u za takvu svrhu najviše želi mjesečno izdvajati 550,00 kuna. Međutim, cijelo
vrijeme trajanja osiguranja bio bi pokriven rizik smrti te bi u slučaju nastupa osiguranog
slučaja (smrti osobe iz primjera u ulozi osiguranika) njeni zakonski nasljednici ili drugi
imenovani korisnici osiguranja imali pravo na isplatu 248.901,25 kuna. To osobi iz primjera
može biti vrlo zanimljivo jer je roditelj djece koju treba školovati, a svjesna je i drugih
financijskih rizika s kojima se njena obitelj može suočiti u slučaju njene smrti. Za velik broj
osoba to je osnovi razlog zbog čega će životnom osiguranju s obilježjima štednje dati
prioritet u izboru neovisno o drugim proizvodima koji za iste iznose mjesečnih uplata
omogućavaju veću kumulaciju štednje kroz određeno vremensko razdoblje.
Pri tome treba napomenuti da je premija u primjeru izračunata s obzirom na pretpostavku da
je osigurana svota za doživljenje jednaka osiguranoj svoti za slučaj smrti, jer je to najčešće
slučaj standardne ponude hrvatskih društava za osiguranje. Alternativno moguća je npr.
kombinacija osigurane svote za smrt u iznosu 248.901,25 kuna te osigurane svote za
doživljenje u polovičnom iznosu 124.450,63 kuna. U tom slučaju mjesečna premija kroz
narednih 20 godina iznosila bi 621,27 kuna, ali to je i dalje više nego što je osoba spremna
mjesečno izdvajati. Međutim, uz mjesečnu premiju životnog osiguranja u iznosu 549,13
kuna osoba može ugovoriti mješovito životno osiguranje na rok 20 godina, temeljem kojeg
osigurana svota za doživljenje (nakon 20 godina) iznosi 110.000,00 kuna, a osigurana svota
za smrt iznosi 220.000,00 kuna. U ovom primjeru izračun je rađen temeljem kalkulatora
jednog hrvatskog društva za osiguranje te je pretpostavljeno je da je osiguran i rizik smrti
kao posljedice srčanog ili moždanog udara (iako kod svih polica životnog osiguranja to nije
slučaj). Ovakva ponuda može biti interesantna osobama koje se prvenstveno žele osigurati
od rizika smrti, a nije im toliko važna štedna komponenta osiguranja (dok bi suprotni ponder
važnosti pokrića rizika trebali dati oni koje zanima prvenstveno štednja). Dodatno treba
spomenuti da društvo za osiguranje također ostvaruje prinose od ulaganja na financijskim
tržištima koji se nakon odbitka troškova društva za osiguranje, kao propis dobiti pripisuju
iznosu osigurane svote. Tako da i u slučaju mješovitog životnog osiguranja postoji određeni
(uglavnom mali) „prinos“ ali ne i javno dostupni podaci o povijesnom pregledu njihova
kretanja.
* Izračun je informativan i ne može se koristiti u druge svrhe.
Vidimo da u slučaju izbora životnog osiguranja (umjesto dobrovoljne mirovinske štednje)
za isti iznos mjesečnih uplata oko 550 kuna, osoba raspolaže različitim iznosima
kapitalizirane štednje u svojoj 55 godini života. Pri tome u slučaju izbora životnog osiguranja
nema dodatne prihode (bolje rečeno primitke) iz privremene starosne mirovine koje bi imala
da je alternativno uložila u dobrovoljnu mirovinsku štednju. No ne zaboravimo, njena obitelj
je imala osiguranu financijsku stabilnost tijekom trajanja životnog osiguranja u slučaju njene
prijevremene smrti.
Usporedba životnog i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja: Treba voditi računa da
životno osiguranje zahtjeva uredno i pravovremeno uplaćivanje premija osiguranja jer
kašnjenje s uplatama u prve tri godine (uobičajeno) znači trajni gubitak uloženih sredstava,
dok ako su kroz prve tri godine premije uredno i pravovremeno plaćane - kašnjenje s
plaćanjem daljnjih premija znači kapitalizaciju police i smanjenje osigurane svote na bitno
nižu razinu od one koja je očekivana. Po tome se životno osiguranje bitno razlikuje od
dobrovoljnog mirovinskog osiguranja kod kojeg nema takvog rizika jer na osobnom računu
člana fonda sredstva ostaju raspoloživa te se i dalje kapitalizira onoliko sredstava koliko je
uplaćeno.
Napomena: Iz svega navedenog, vidljivo je da je svaki financijski proizvod specifičan,
pokriva različite rizike i namijenjen je različitim klijentima (štedišama/ ulagačima) odnosno
različitim potrebama koje osobe i kućanstva imaju. Svaki proizvod ima svog kupca i razloge
zbog kojih postoji pa sukladno tome i različite mogućnosti kapitalizacije štednje te dodatne
pogodnosti koje omogućava.
Sveukupan tekst materijala i svi navedeni primjeri nipošto nemaju ulogu financijskog
savjetovanja, niti su nagovor na kupnju, kao niti nagovor na prodaju. Smisao je edukacija o
rizicima, prednostima i nedostacima, pri čemu je moguće da nisu navedene niti sve prednosti
niti svi nedostaci jer se oni mijenjaju s promjenama internih i eksternih okolnosti. Izbor i
odluka o izboru odgovarajućeg oblika štednje/ ulaganja na kratki, srednji ili dugi rok je
isključivo na pojedincu te je on taj koji razumijevajući prednosti i nedostatke različitih
proizvoda odlučuje koji najbolje odgovaraju njegovim potrebama, financijskim ciljevima,
zahtijevanom prinosu te rizicima koje je spreman preuzeti. Osim toga proizvode u funkciji
štednje i investicija poželjno je kombinirati.