INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

PRAVNI FAKULTET
STUDIJ I. CIKLUSA – IV. GODINA
SMJER: OPĆE PRAVO

SEMINARSKI RAD
Međunarodni monetarni fond

PREDMET:
Međunarodno finansijsko pravo

Student: Nejla Hrenovica Mentor: Docent, Husein Mehmedović

Broj indeksa: P-21/20 Asistent: Šejma Hajrić

Travnik
SADRŽAJ

1.Uvod ................................................................................................................................3
2. Međunarodni monetarni fond...........................................................................................4
2.1. Osnovni zadaci MMF-a................................................................................................5
2.2. Organi upravljanja u Fondu .........................................................................................6
2.3. Valutni sistem.....................................................................................................................6
2.4. Finansijska funkcija......................................................................................................7
3. Finansijske olakšice.........................................................................................................8
4 .Zaključak........................................................................................................................10
5. Literatura.......................................................................................................................11

2
 1. UVOD

Međunarodni monetarni fond (MMF) je osnovan u srpnju 1944. godine s ciljem

promoviranja međunarodne monetarne suradnje, sigurne razmjene i pouzdanih dogovora o
razmjeni te kako bi poticao ekonomski rast i povećanje zaposlenosti, i osigurao privremenu
financijsku pomoć zemljama kojima je potrebno olakšati izravnanje platnih bilanca. MMF
ima 188 zemalja članica. Tri su glavna područja aktivnosti: promatranje, financijska i
tehnička pomoć. Nadzor se sastoji od procjene propisa o novčanoj razmjeni zemalja
članica s obzirom na uvjerenje kako jaka i dosljedna ekonomska politika vodi stabilnom
deviznom tečaju, te pogoduje rastu i razvoju svjetske ekonomije.
MMF je međunarodna kooperativna institucija koju čine 182 zemlje, dobrovoljno
učlanjene, jer prednost vide u zajedničkom dogovaranju u okviru ove institucije, a sve u
cilju postizanja što stabilnijeg međunarodnog sistema poslovanja.
Također, MMF je institucija koja pozajmljuje novac svojim članovima koji imaju
probleme sa finansijskim obavezama, ali samo pod uvjetom da preduzmu mjere za
eliminisanje tih poteškoća. MMF nema nikakav autoritet nad domaćom ekonomskom
politikom svojih članova.
Do potrebe za organizacijom kao što je MMF došlo je posle velike ekonomske
krize 30-ih godina ovog vijeka. Veliki broj država sa Velikom Britanijom na čelu moralo
je da napušta zlatno pravilo. Taj sistem je nailazio na poteškoće u vrijeme nastajanja
monopola i koncentracije kapitala. Došlo je do opadanja životnog standarda. Neke države
su težile skoro potpunom eliminisanju upotrebe novca, a druge su prodavale svoju valutu
ispod realne cijene da bi smanjile poslovanje drugih zemalja. Odnos između novca i
vrijednosti roba je postao nejasan. Ovakva praksa je poznata pod nazivom kompetitivna
devalvacija.
MMF je počeo zvanično sa radom u Washington maja 1946 godine sa 39 članova.
Nisu sve države članice MMF-a suverene države, i stoga nisu sve "članice" MMF-a
članice Ujedinjenih naroda. Usred "zemalja članica" MMF-a koje nisu članice UN-a, nisu
suverene oblasti s posebnim jurisdikcijama koje su službeno pod suverenitetom punih
država članica UN-a, kao što su Aruba, Curaçao, Hong Kong, Macau i Kosovo.
Korporativni članovi imenuju članove s pravom glasa po službenoj dužnosti, koji su
navedeni u nastavku.
Sve članice MMF-a su i članice Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) i
obrnuto.
Bivši članovi su Kuba (koja je napustila 1964.) i Republika Kina (Tajvan), koja je
izbačena iz UN-a 1980. nakon što je izgubila potporu tadašnjeg predsjednika Sjedinjenih
Država Jimmyja Cartera, a zamijenila ga je Narodna Republika Kina. Međutim, "kineska
provincija Tajvan" još uvijek je navedena u službenim indeksima MMF-a.
Osim Kube, ostale države UN-a koje ne pripadaju MMF-u su Andora, Lihtenštajn,
Monako i Sjeverna Koreja. Bivša Čehoslovačka protjerana je 1954. zbog "propusta
pružanja potrebnih podataka", a ponovno je prihvaćena 1990. nakon Velvetske revolucije.
Poljska se povukla 1950. godine - na koju je navodno pritisnuo Sovjetski Savez - ali se
vratila 1986. godine.

3
 2. Međunarodni monetarni fond

Međunarodni monetarni fond (MMF) je osnovan u srpnju 1944. godine s ciljem

promoviranja međunarodne monetarne suradnje, sigurne razmjene i pouzdanih dogovora o
razmjeni te kako bi poticao ekonomski rast i povećanje zaposlenosti i osigurao privremenu
financijsku pomoć zemljama kojima je potrebno olakšati izravnanje platnih bilanca. Ova
organizacija pomaže zemlji u krizi tako da zajedno s njezinom Vladom razradi program
mjera za prevladavanje krize, recimo na području državnih financija. Krediti se u pravilu
isplaćuju u nekoliko etapa, i to nakon što je utvrđeno da je zemlja primatelj ispunila cilj
koji je postavljen za određeno vremensko razdoblje. Ti krediti se obično odobravaju na tri
godine, a dugoročnija pomoć dolazi u obzir za zemlje koje imaju velike strukturne
probleme. Od njih se uglavnom traži provedba mjera poput poreznih i financijskih reformi,
privatizacije državnih poduzeća i fleksibilnosti tržišta rada. MMF također odobrava i
kredite državama pogođenima prirodnim katastrofama ili u kojima su se vodili oružani
sukobi. Tri su glavna područja aktivnosti: promatranje, financijska i tehnička pomoć.

 Nadzor se sastoji od procjene propisa o novčanoj razmjeni zemalja članica s

obzirom na uvjerenje kako jaka i dosljedna ekonomska politika vodi stabilnom deviznom
tečaju, te pogoduje rastu i razvoju svjetske ekonomije.

 Financijska pomoć uključuje kredite i zajmove članicama MMF-a s platnom

bilancom koja podupire politiku prilagodbe i reforme.

 Što se tiče tehničke pomoći, MMF pruža stručnu i ostalu pomoć svojim članicama
pri kreiranju i provedbi financijske i monetarne politike, osnivanju institucija, dogovorima
s MMF-om, te statističke podatke. Kao i u prošlosti MMF i dalje predstavlja međudržavnu
i monetarnu financijsku instituciju ali danas gotovo s univerzalnim članstvom.

Odbor guvernera je najviše tijelo, a sastoji se od predstavnika svih zemalja članica.

Svaka zemlja članica imenuje guvernera i njegova zamjenika (obično su to ministar
financija i guverner središnje banke) koji je predstavljaju u Fondu. Guverneri biraju
predsjednika između sebe. Odbor guvernera sastaje se redovito godišnje i to zajedno s
Odborom guvernera Svjetske banke. Ti su sastanci dvije godine u Washingtonu, a svake
treće godine izvan SAD.

Izvršni odbor je odgovoran za vođenje tekućih poslova kao i za pripremu godišnjeg

izvještaja u kojemu se diskutiraju sve aktivnosti Fonda i daju preporuke za rješenje tekućih
problema. Izvršni odbor sastoji se od 20 izvršnih direktora od kojih 5 imenuju članice s
najvećim 5 kvotama. Ostalih 15 predstavljaju grupe zemalja, koje su grupirane tako da ti
direktori imaju približno jednaku glasačku moć. Izvršni direktori predstavljaju MMF u
svojim zemljama ili grupama zemalja koje su ih izabrale, ali i te zemlje u Fondu. Izvršni
direktori izabiru Upravnog direktora.

Upravni direktor istodobno je predsjednik Izvršnog odbora i šef osoblja zaposlenog

u Fondu, a također je odgovoran za organizaciju, imenovanja i otpuštanja. Međunarodni
Monetarni Fond organiziran je regionalno i funkcionalno.

4
 2.1. Osnovni zadaci MMF-a

Osnovni zadaci Međunarodni monetarni fond su:

 Razvijanje međunarodne monetarne kooperacije

 Potpomaganje ekspanzije međunarodnog privrednog poslovanja i doprinosa
povećanju nivoa zaposlenosti i realnog rasta dohotka
 Podrška stabilnosti međunarodne razmjene
 Pospješivanje multilateralnih odnosa u plaćanjima i slobodne trgovine
Pomaganje smanjenju nestabilnosti kod plaćanja

Zadatak MMF-a nije smo rješavanje problema pojedinih zemalja već i

funkcionisanje međunarodnog monetarnog sistema kao cjeline. Njegovi članovi zajedno
rade na uspostavljanju stabilnog svjetskog rasta. MMF radi na pronalaženju načina da se
preduhitre, kontrolišu i rješavaju financijske krize.

Pri uključenju u MMF, zemlja članica se obavezuje da će informisati ostale članove

o vrijednosti svoga novca u odnosu na novac drugih zemalja, da će izbjegavati restrikciju
zamjene domaće valute za stranu, da će njegovati takvu ekonomsku politiku koja će voditi
povećanju nacionalnog bogatsva i bogatstva cijelog čovječanstva.

MMF ne može natjerati članice da se striktno pridržavaju ovih pravila, mada može
izvršiti moralni pritisak da se pridržavaju pravila koja su dobrovoljno potpisale. Ukoliko
zemlja članica konstantno ignoriše svoje obaveze, ostale članice mogu, kroz instituciju
MMF-a, da zabrane toj zemlji pozajmljivanje novca od MMF-a, ili da, u krajnjem slučaju,
zamole zemlju članicu da izađe iz institucije. Tokom vremena obaveze članova su se
mijenjale prema potrebama.

Što se tiče samog MMF-a, on ima obavezu kontrolisanja kooperativnosti sistema u

svrhu redovne i pravilne razmjene nacionalnih valuta, pozajmljivanje novca članovima da
bi reorganizovale svoje ekonomije da bolje kooperišu sa sistemom i obavezu davanja
servisnih usluga-tehničku pomoć i obuku.

Općenito, MMF je odgovoran za osiguranje stabilnosti međunarodnoga monetarnog

i financijskog sustava, odnosno sustava međunarodnih plaćanja. MMF promovira
ekonomsku stabilnost i radi na sprječavanju kriza kad nastanu, nastoji promovirati rast i
suzbijati siromaštvo. MMF promovira globalni rast i ekonomsku stabilnost potičući zemlje
na prihvaćanje određenih ekonomskih politika. Nadzor označuje regularni dijalog i
politički savjet koji MMF nudi svojim članicama. Na regularnoj osnovi, obično jednom na
godinu, Fond provodi dubinske procjene ekonomske situacije svake zemlje članice.
Raspravlja s vladama zemalja članica o adekvatnosti politika i ostvarivanje unutarnje i
vanjske ravnoteže.

5
 2.2. Organi upravljanja u Fondu su:

 Odbor guvernera
 Odbor izvršnih direktora
 Generalni direktor fonda

Na vrhu hijerarhijske ljestvice nalazi se Odbor Guvernera i čine ga po jedan guverner i

njegov zamjenik iz svake zemlje članice koje potpuno slobodno imenuju guvernere i
zamjenike. Oni su obično guverneri centralnih banaka ili ministri financija zemalja članica.
Oni su predstavnici svojih vlada i govore u njihovo ime. Upravni odbor guvernera se
sastaje jednom godišnje, a guverneri svoje ideje i želje prenose izvršnom odboru koji ih
predstavlja.

Odbor izvršnih direktora se nalazi u Washingtonu, a sastavljen je od 22 izvršna direktora,

od čega:
 5 direktora imenuju zemlje sa najvećim kvotama
 15 direktora biraju ostale zemlje članice na dve godine
 1 direktora (21.-og) imenuje zemlja čiju valutu Fond koristi u značajnijem obimu
(Saudijska Arabija)
 1 direktora (22.-og) imenuje NR Kina

Uloga izvršnog direktora je:

 da zastupa interese zemalja koje su ga izabrale
 on predstavlja kanal komuniciranja zemalja članica i Fonda

Odbor izvršnih direktora ,najčešce,odluke donosi konsenzusom, iako je to mjesto sa

najviše sukoba interesa. Generalni direktor Fonda je predsedavajući Odbora izvršnih
direktora. Ta funkcija obično pripada europljanima.

2.3. Valutni sistem

Svi članovi MMF-a morali su da se pridržavaju istih metoda računanja vrijednosti

njihovog novca u odnosu na valute drugih zemalja. U tim vremenima SAD su definisale
vrijednost dolara prema zlatu, tako da je jedna unča zlata vrijedila $35. Pri uključivanju u
MMF sve zemlje su morale da izraze vrijednost svoga novca u odnosu na zlato ili u odnosu
na dolar.

Svi kursevi su bili fiksni i odstupanja su mogla biti najviše do 1%.Ukoliko je neka
zemlja članica željela da promijeni kurs svoje valute, u cilju stabilnosti svoje ekonomije,
morala je da se konsultuje i surađuje s ostalim članovima MMF-a prije same promjene.
Ukoliko bih neka zemlja mijenjala kurs nezavisno od institucije MMF-a, onda bih ta
zemlja izgubila pravo korištenja sredstava Fonda. Ovaj sistem je imao svoje prednosti u
odnosu na staro pravilo zlatnog važenja-održavanje kurseva stabilnim i predvidivim, ali
tokom godina nailazio je i na velike slabosti. Sistem stalnih deviznih kurseva bio je u
upotrebi oko 25 godina. Slom se nazirao početkom 70-ih. Funkcionisanje postojećeg
6
zlatno-deviznog standarda je došlo u krizu zbog nedostajućeg kapitala-sve veće
međunarodne nelikvidnosti.

Također, nestabilnost rezervnih valuta, prvenstveno američkog dolara,ugrožavao je

međunarodni monetarni sistem. Napuštanjem, prethodno otpisanog sistema deviznih
kurseva, počelo je sa primjenjivanjem individualnih metoda za određivanje kursa domaće
valute. Jedini zahtjev je bio da zemlje više ne koriste zlato kao osnovu za određivanje
vrijednosti valute i da informišu članove o načinu denominovanja vrijednosti svog novaca
u odnosu na strani. Uglavnom se primjenjivao slobodan kurs, odnosno, novac je vrijedio
onoliko kolika je bila njegova vrijednost na tržištu. Neke zemlje su formirale svoje prema
kursevima vodećih ekonomskih sila.

2.4. Finansijska funkcija

MMF je poznat svetskoj javnosti kao izvor za pozajmljivanje velikih suma novca
financijski ugroženim regionima. Tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog
stoljeća, MMF je dao velike kredite Meksiku i Rusiji. Tokom 1983.god i 1984.god. MMF
je pozajmio zemljama članicama koje su imale obaveze prema drugim članicama oko $2,8
milijardi.

Dvije bitne karakteristike MMF-a su politika deviznih tečajeva i sustav kvota.

MMF se zalagao za politiku fiksnih deviznih tečajeva koji su se utvrđivali prema
paritetnom tečaju, ali je 70-ih godina morao odustati. Sustav kvota predstavlja kvotu koju
uplaćuju članice u MMF, određuju se razmjerno ekonomskoj snazi zemlje, izraženu
najčešće u Specijalnim pravima vučenja , a koje donose određeni broj glasova i osnova je
za korištenje sredstava MMF-a.

Do 1995.godine Meksiko je kreditiran sa blizu $18 milijardi, a Rusija sa nešto više

od $6,2 milijarde, za vrijeme teških reformskih perioda. Prema izveštaju iz jula
1998.godine,MMF potpomaže Indoneziju, Koreju i Tajland sa oko $35 milijardi, a Rusiji
je odobreno $20,4 milijarde kao pomoć ekonomskom programu za 1998.Sve ovo govori da
je Fond veliki mobilizator kapitala i jedna od najvećih kreditnih institucija.

MMF pozajmljuje novac zemljama članica koje imaju financijke poteškoće,

odnosno zemljama koje nemaju dovoljno stranih valuta da plate ono što su kupili od drugi
zemalja. U svaku zemlju novac stiže na različite načine: od izvoza, od davanja usluga
(bankarsko poslovanje i osiguranje), od turizma, od stranih investicija ili financijkih
pomoći. Ukoliko se zemlje zaduže previše, suočavaju se sa brojnim neprijatnim
situacijama: opadanje kupovne moći, smanjenje izvoza. Zemlje članica MMF-a može
zatražiti pomoć od organizacije koja bi trebala sa pomogne u utvrđivanju uzroka loše
ekonomske situacije i načina za njeno razrješenje.

Član Fonda sa financijskim problemima može odmah povući iz fonda 25% svog
ukupnog uloga (kvote) koji je uplatio u zlatu ili u drugoj konvertibilnoj valuti. Ukoliko je
ova suma nedovoljna, zemlja sa velikim teškoćama može tražiti od MMF-a i u toku godine
pozajmiti tri puta više od svog uloga. Ovi limiti se ne odnose na specijalne pozajmice
MMF-a. Ovakav vid financiranja Fonda je pozant pod nazivom “Supplemental Reserve
Facillity” i stvoren je u prosinac 1997.godine da pruži kratkoročno financiranje članova
suočenim sa iznenadnim ekonomskim poremećajima. SFR je prvi put primijenjen na Južnu
Koreju. Pri pozajmljivanju sredstava Fond se drži dva osnovna principa.

7
 Prvo, sredstva Fonda postoje za dobrobit svih članova, tako da se od svakog člana
koji pozajmi novac očekuje da se taj novac vrati čim se problem riješi. Drugo, pre nego što
Fond odobri kredit, član mora da pokaže kako će da riješi svoje financijske probleme i
kako će kredit da vrati u periodu od 3 do 5 godina.

Logika ovog principa je vrlo jednostavana: zemlja koja traži kredit od MMF-a je
prezadužena, odnosno previše troši. Ukoliko ekonomske reforme ne urode plodom, kredit
će biti potrošen i ući će u dug. Znači kreditiranje se vrši samo ako postoji realna šansa da
se problem prevaziđe i da se pozajmljena sredstva efikasno iskoriste.
Postoji više vrsta zajmova od MMF-a. Dovoljno je navesti ih nekoliko:
 Stand-by aranžmani - uvedeni su kako bi se skratila i izbjegla procedure odobravanja
kredita za svaku novu tranšu, njima se pruža kratkoročna pomoć pri uklanjanju deficita u
bilanci plaćanja. Oni najčešće traju od 12 do 18 mjeseci. Vučenja se provode kvartalno, a
ne u punom iznosu, jer je uvjetovano ispunjavanjem kriterija. To znači da se stand-by
aranžmani ne daju automatski, već MMF uvjetuje dobivanje pomoći. Zemlja koja zahtijeva
pomoć mora donijeti program ekonomske politike u kojem dokazuje da je sposobna
poduzeti restriktivne mjere. Otkup vlastite valute nastupa od 2 do 4 godine od vučenja.
 Dodatna mogućnost financiranja – oblik su srednjoročnih financijskih programa, koriste
se radi rješavanja problema bilance plaćanja nastalih temeljem makroekonomskih i
strukturnih nepovoljnih uvjeta. Kao i kod Stand-by aranžmana, i tu se susreću kriteriji
provođenja.
 Proširena mogućnost financiranja – odnosi se na davanje zajmova na dulji rok nego što je
predviđen politikom kreditnih tranši, a koristi se pri teškoćama u bilanci plaćanja zbog
strukturnih neravnoteža u određenim aspektima. Zemlje s navedenim teškoćama često ne
mogu voditi aktivnu politiku razvoja.
 Zajmovi za strukturno prilagođavanje – zajmovi koje po povoljnijim uvjetima dobivaju
nerazvijene ili najosjetljivije populacije koje se susreću s dugotrajnim teškoćama u bilanci
plaćanja. Njima se pokušavaju poboljšati proračunski prihodi da bi se zadovoljila 10
potrošnja, posebice javna potrošnja u segmentu zdravstva i školstva. Sredstva zemlje
povlače u roku od 3 godine, a otplata se očituje kroz dulje vremensko razdoblje.

3. Finansijske olakšice

Uvjetovanost MMF-a je skup politika ili uvjeta koje MMF zahtijeva u zamjenu za
financijska sredstva. MMF zahtijeva osiguranje od država od zajmova, ali također
zahtijeva od vlade koja traži pomoć da ispravi svoje makroekonomske neravnoteže u
obliku reforme politike. Ako uvjeti nisu ispunjeni, sredstva se zadržavaju. Koncept
uvjetovanosti uveden je odlukom Izvršnog odbora iz 1952. godine i kasnije je ugrađen u
članke Ugovora.

Strukturno prilagođavanje

 Smanjivanje rashoda ili povećanje prihoda, također poznato kao proračunska

štednja.
 Fokusiranje ekonomskog učinka na izravni izvoz i vađenje resursa,
 Devalvacija valuta,
 Liberalizacija trgovine ili ukidanje uvoznih i izvoznih ograničenja,
 Povećavanje stabilnosti ulaganja (dopunjavanjem izravnih stranih ulaganja
otvaranjem domaćih tržišta dionica),

8
  Uravnoteženje proračuna i ne prekomjerno trošenje,
 Uklanjanje kontrole cijena i državnih subvencija,
 Privatizacija ili dezinvestiranje svih ili dijela državnih poduzeća,
 Povećavajući prava stranih ulagača u odnosu na nacionalne zakone,
 Poboljšanje upravljanja i borba protiv korupcije.

Prednosti

Ovi uvjeti zajma osiguravaju da će država koja je posuđena moći otplatiti MMF-u i
da neće pokušati riješiti svoje probleme s platnom bilansom na način koji bi negativno
utjecao na međunarodno gospodarstvo. Problem poticanja moralnog rizika - kada
gospodarski agenti maksimiziraju svoju korisnost na štetu drugih, jer ne snose sve
posljedice svojih djelovanja - ublažavaju se uvjetima, a ne davanjem kolaterala; zemlje
kojima su potrebni zajmovi MMF-a ionako nemaju međunarodno vrijedne kolaterale.

MMF je izvorno predviđen kao dio sporazuma o razmjeni sustava Bretton Woods
1944. godine. Tijekom Velike depresije, zemlje su oštro podigle barijere u trgovini
pokušavajući poboljšati svoje neuspjele ekonomije. To je dovelo do devalvacije
nacionalnih valuta i pada svjetske trgovine.

Ovaj prekid međunarodne monetarne suradnje stvorio je potrebu za nadzorom.

Predstavnici 45 vlada sastali su se na konferenciji u Washington, u Sjedinjenim Državama,
kako bi razgovarali o okviru za poslijeratnu međunarodnu gospodarsku suradnju i načinu
obnove Europe.

MMF je formalno stupio na snagu 27. prosinca 1945., kad je prvih 29 zemalja
ratificiralo svoje Članke o sporazumu. Krajem 1946. MMF je narastao na 39 članova.
MMF je 1. ožujka 1947. započeo svoje financijsko poslovanje, a Francuska je 8. svibnja
postala prva zemlja koja je pozajmljivala od njega.

Postoje sljedeće finansijske olakšice:

Zemlja treba da pokaže da preduzima razumne napore za prevazilaženje
platnobialnsnih problema, nema uvjeta za korištenje sredstava i otkupi domaće valute se
vrše u periodu od 3 do 5 godina. Zemlja mora da ima validan i utemeljen program za
uspostavljanje platnobilansne ravnoteže. Sredstva se obezbjeđuju putem stand-by
aranžmana sa kupovinom strane valute u tranšama, a na osnovu kriterijuma izvršenja.
Rokovi za otkup valute su od 3 do 5 godina.
Olakšica fonda se odnosi na postojanje srednjeročnih programa koji imaju za cilj
strukturne promijene. Srednjeročni program je na 3 godine, ali može da bude produžen na
4 godine. Program mora da sadrži mjere i instrumente za prvih 12 mjeseci u detalje.
Sredstva se obezbjeđuju iz proširenih aranžmana koji uključuju kriterijume izvršenja i
povljačenja u obrocima, u periodu od 4,5 do 10 godina.
Politike pristupa koristi se za povečanje sredstava u okviru stand-by aranžmana,
kao i proširenih aranžmana. Što se tiče politike uvjetovanosti i faza odnosno performansi,
sve je isto kao i u uvjetima kreditne tranše i proširene olakšice Fonda. Otkupi valuta se
vrše u periodu od 3,5 do 7 godina, a nameti se utvrđuju na bazi zajmovnih troškova Fonda.
Elemenat nepredvidivih okolnosti se proširuje na obezbeđenje pomoći članici koja
sprovodi programe prilagođavanja, u cilju održavanja prilagođavanja, čak i u slučaju

9
nastanka neočekivanih, u suprotnom smijeru eksternih šokova. Otkupi valuta se kreću u
periodu od 3,5 do 5 godina.
Kod olakšica za financiranje, sredstva imaju za cilj pomaganje finansiranja
doprinosa za odobreni međunarodni stok- zaliha. Otkupi valuta se vrše u periodu od 3,25
do 5 godina. Kod olakšice za strukturno prilagođavanje sredstva se obezbeđuju pod
povoljnim uvjetima zemljama sa niskim dohotkom koje se suočavaju sa dugoročnim
platnobilansnim problemima, a radi podrške srednjeročnim programima
makroekonomskog i strukturnog prilagođavanja. Uz pomoć MMF-a i Svjetske banke,
zemlje članice sačinjavaju okvir politike u periodu od 3 godine. Detaljni godišnji programi
se određuju prije isporuke godišnjih zajmova. Ovi programi uključuju i rokove kada se
ocjenjuju kriteriji izvršenja. Otkupi valuta vrše se u periodu od 5,5 do 10 godina.

ZAKLJUČAK

Međunarodni monetarni fond je institucija bez koje bi današnja ekonomija izgledala

nezamislivo. MMF postoji da predvidi i riješi sve probleme i poteškoće na kojem
međunarodni monetarni sistem nailazi. Sukobljavanja u financijskom pogledu između
zemalja nikada nisu ništa dobro donijela. Zbog toga su se dogovori, saradnja, konsultacije i
kompromisi unutar jedne organizacije pokazali kao dobro rješenje u svladavanju svih
finansijskih poteškoća.

Dakle, za MMF se može reći da je najvažnija i najveća međunarodna monetarna

institucija i treba joj pridavati najveći značaj. Moglo bi se reći da članstvo neke zemlje u
MMF-u znači da će ta zemlja pomagati drugim članicama, ali i da će njoj biti pomognuto u
slučaju nekih njenih i unutrašnjih i vanjskih financijskih poteškoća. Svaka zemlja učestvuje
u odlučivanju sa onoliko glasova koliko je sredstava deponovala u Fondu, tako da je
odlučivanje proporcionalno deponovanim sredstvima. Najveći depodent su Sjedinjene
Države.

Međutim bitno je napomenuti da stavovi zemalja u razvoju čijih glasova ima

procentualno manje nisu marginalizovani jer se mnoge značajne odluke u Fondu donose
kvalifikovanom većinom od 70% ili 85%, pa ako djeluju jedinstveno mogu da utječu na
odluke. Razvijene svjetske zemlje, a posebno SAD, ako imaju u interesu donošenje neke
odluke koja bih njima odgovarala, mogu lako da privole još neke zemlje (ZUR) čiji su im
glasovi neophodni da bi izglasali takvu odluku. Iako je ovakvo mišljenje pogrešno, sigurno
je da snaga zemalja zasnovana na ekonomskoj moći često nadjačava snagu argumenata
slabije razvijenih zemalja, odnosno brojnijih zemalja članica. Ono što se ne može osporiti
MMF-u je njegova zasluga za uspostavljanje i održavanje monetarne stabilnosti u svijetu.

10
5. LITERATURA

 Dr Ognjanovic,Vuk: Međunarodno bankarstvo , Beograd 2004.

 Dr Pušara,Kostadin: Međunarodne finansije , Beograd 2003.
 Dr Bjelica,Vojin: Bankarstvo–teorija i praksa , Novi Sad 2001
 Međunarodni monetarni fond. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje.
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.
 <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica

11
12