Međunarodni monetarni sistem danas se sastoji od tri svjetske organizacije i nekoliko regionalnih

organizacija koje se opet mogu podijeliti na regionalne monterane organizacije privredno razvijenih
zemalja i na regionalne montetarne organizacije zamalja u razvoju.

Najvažnija insitutcija međunarodnog monetarnog sistema je MMF. Poslije dvogodišnjih rasprava, na

konferenciji u Breton– Vudsu jula 1944. godine postignuta je saglasnost 44 zemlje o osnivanju
Međunarodnog monetarnog fonda

Ciljevi osnivanja Fonda su:

1. unaprjeđenje monetarne saradnje kroz konsultacije i zajedničko riješavanje monetarnih

problema;
2. proširivanje međunarodne trgovine, rast zaposlenosti, dohotka i proizvodnje;
3. stabilizacija deviznih kurseva i spriječavanje konkurentskih depresijacija;
4. multilateralizam u međunarodnim plaćanjima za tekuće transakcije i uklanjanje
deviznih ograničenja koja sputavaju rast međunarodne trgovine;
5. obezbeđenje finansijskih sredstava za pomoć zemljama članicama u uravnotežavanju
platnog bilansa i
6. smanjenje platnobilansnih neravnoteža.

Prema članu XXI, st. I Statuta IMF njegova upravna struktura sastoji se od:

1. Odbora guvernera
2. Izvšnog odbora
3. Upravnog odbora i ostalog osoblja

Odbor guvernera je najviše tijelo, a sastoji se od predstavnika svih zemalja članica. Svaka zemlja
članica imenuje guvernera i njegovog zamjenika koji je predstavljaju u Fondu. Guverneri biraju
predsjednika između sebe. Odbor guvernera sastaje se redovno godišnje i to zajedno s Odborom
guvernera Svjetske banke.

Četiri su glavna izvora sredstava MMF-a koje on koristi za davanje kredita zemljama članicama: 1

1. Upisom kvota članica

2. Posuđivanjem
3. Pristojbe za kroištenja svojih sredstava, dohotka od investicija
4. Od kamata na Fondove SDR.

Najveća sredstva Fond ipak dobija upisom kvote pojedinih zemalja članica. Mogućnosti dovijanja
zajmova od MMF-a za finansiranje neravnoteže u bilansi plaćanja razlikuje se s obzirom na izvore
sredstava MMF-a namijenjenih za te zajmove. Sve se one mogu podijeliti na tri vrste: 1. Permanentne
mogućnosti koje se temelje na permanentnim izvorima sredstava MMF-a. U njih spadaju: rezervna
(zlatna) tranša, četiri kreditne tranše, proširena mogućnost, mogućnost kompenzacijskog finansiranja i
mogućnost finansiranja stabilizacijskih zaliha. 2. Privremene mogućnosti koje se temelje na
sredstvima koje MMF posuđuje. U njih spadaju: mogućnosti za finansiranje uvoza nafte, dodatne
mogućnosti i proširena mogućnost dobijanja sredstava.

1
Formula koja se koristila za određivanje kvota originalnih članova postala je poznata kao Bretton-
Woods formula i izgledala je ovako:

Kvota = (0.02Y + 0.05R + 0.10M + 0.10V)(1 + X/Y)

pri čemu je Y nacionalni dohodak, R zalihe dolara i zlata, M prosječni uvoz, V maksimalna varijacija
izvoza, a X prosječni izvoz.

Veličina kvote neke zemlje određuje i njezine mogućnosti, odnosno prava dobijanja zajmova od
MMF-a kojim može povećati svoje rezerve radi pokrivanja deficita u bilansi plaćanja.

Neto pozicija u MMF-u: = zlatna tranša – (minus) neto-zajmovi + neto-korištenje valute dotične
zemlje u kreditima koje MMF odobrava ostalim zemljama članicama.

1.1.2 Vrste kreditnih pozajmica

Nepovlašteni krediti pružaju se putem:

1. stend baj aranžmana (Stand-By Arrangements - SBA),

2. fleksibilnih kreditnih linija (Flexible Credit Line - FCL) i
3. proširenih olakšica Fonda (Extended Fund Facility – EFC), što se pre svega koristi za
dugoročne potrebe.

Najveći dio pomoći MMF-a zemljama sa srednjim nivoom prihoda obezbjeđuje se kroz SBA. SBA je
dizajniran da pomogne zemljama koje se suočavaju sa kratkoročnim platnobilansnim problemima.
Programski ciljevi aranžmana su dizajnirani tako da su isplate MMF-a uslovljene rješavanjem
platnobilansnih problema (politika „uslovljavanja”). Dužina SBA je obično od 12 meseci do 24
meseca, a otplata u roku od 3 ¼ do 5 godina. SBA može se koristiti i u vidu predostrožnosti – tj. kad
država ne želi da se osloni na odobrene iznose sredstava, ali ipak zadržava mogućnost da to učini, ako
se uslovi pogoršaju – kako u normalnim okolnostima, tako i u izuzetnim slučajevima.

1.1.3 Odnosi MMF-a i Bosne i Hercegovine

1.1.1.1 Članstvo
Članstvo i obaveze Bosne i Hercegovine u Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) naslijeđeni su
od Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ) koja je bila jedna od zemalja učesnica
Bretonvudske konferencije 1944.

Prema navedenom, Bosni i Hercegovini je pripalo 13,2% prava i obaveza SFRJ. Izvršni odbor MMF-
a, 20. decembra 1995. godine, nakon zaključenja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH (poznat i
kao Dejtonski mirovni sporazum prema gradu Dejtonu u Ohaju, SAD, gdje je postignut) donosi
odluku prema kojoj je Bosna i Hercegovina u potpunosti ispunila uslove za članstvo u MMF-u.

1.1.1.2 Uloga Centralne banke BiH

Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH) je u decembru 2002. godine preuzela ulogu fiskalnog
agenta Bosne i Hercegovine prema MMF-u od Ministarstva finansija i trezora BiH (MFT).

Uloga CBBiH kao fiskalnog agenta obuhvata:2

2
 1. Vođenje računa MMF-a i ministarstava finansija BiH
2. Povlačenje sredstava po odobrenim aranžmanima MMF-a
3. Izvršavanje finansijskih obaveza prema MMF-u
4. Obezbjeđenje pokrića od ministarstava finansija za obaveze prema MMF-u
5. Poslove depozitara
6. Korespondenciju sa MMF-om i ministarstvima finansija BiH

Finansijske aranžmane odobrava Izvršni odbor MMF-a. BiH je u dosadašnjoj istoriji članstva u MMF-
u koristila četiri stand-by aranžmana. Obično su bili posljedica redovnih godišnjih konsultacija po
članu IV Statuta MMF-a. Prvi korak u pregovorima o aranžmanu je da BiH uputi Pismo namjere
kojim faktički poziva MMF da izvrši pregled i odobri finansijsku pomoć za strukturne reforme koje se
navedu u Pismu namjere.

GRESKE U GRCKOJ

Međunarodni monetarni fond je priznao da je tokom protekle tri godine pravio krupne greške u politici
spasavanja Grčke, prvoj iskri u dužničkoj krizi koja je zahvatila Evropu.

U internom dokumentu označenom kao „strogo povjerljivo“, MMF navodi da je strašno potcijenio
štetu koju će nametanje štednje nanijeti grčkoj privredi, zaglibljenoj u recesiji već šest godina.

MMF je priznao da je zaobišao sopstvena pravila kako bi rastući grčki dug predstavio kao održiv i da,
gledajući iz ove perspektive, Grčka nije ispunjavala tri od propisana četiri kriterijuma da bi se
kvalifikovala za pomoć.

MMF je prvobitno projektovao da će Grčka izgubiti 5,5% ekonomske vrednosti proizvodnje od 2009.
do 2012. Država je umjesto toga izgubila 17% realne bruto vrednosti proizvodnje. Plan je predviđao
stopu nezaposlenosti od 15% za 2012. Ona je iznosila 25%.

Dok je ranije korigovanje ciljeva moglo da ublaži kontrakciju, taj program bi zahtjevao dodatno
finansiranje“, na šta ni MMF ni države evrozone nisu bili spremni, stoji u dokumentu.

U izvještaju se kritikuje grčka vlada jer nije sprovela strukturne ekonomske promjene koje bi mogle da
pomognu privatnom sektoru, i kaže se da je teret prilagođavanja bio „nejednako raspoređen u
društvu“.

1.2 Međunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD)

Međunarodna banka za obnovu i razvoj

formirana je na istoj međunarodnoj monetarnoj konferenciji kada i Međunarodni monetarni fond. Ova
institucija je poznata u svom djelovanju i pod nazivom Svetska banka

Za razliku od Fonda koji se bavi poslovima kratkoročnog finansiranja. Svjetska banka se bavi
poslovima srednjoročnog i dugoročnog finansiranja. Banka daje kredite zemljama članicama za
finansiranj eprojekata koji doprinose rastu i razvoju nacionalne privrede. Banka ocjenjuje ekonomsku
efikasnost projekata i odobrava određena kreditna sredstva ukoliko takvi projekti doprinose stvaranju
uslova za plasman privatnog kapilala, proširenju međunarodne trgovine i strukturne ravnoteže u
razvoju zemalja koje realizuju takve projekte.
Sredstva za poslovanje Banke potiče iz sljedećih izvora: uplaćenog dijela kvota zemalja članica,
zaduživanja na međunarodnom finansijskom tržištu, povraćaja ranije datih kredita i ostvarenog
dohotka.

Drugi, zapravo najvažniji izvor sredstava čini zaduživanje Banke na međunarodnom finansijskom
tržištu. Banka se zadužuje kod vlada pojedinih zemalja, njihovih centralnih banaka i agencija i kod
poslovnih banaka ugovaranjem kredita i prodajom svojih hartija od vrednosti.

1.3 Međunarodno udruženje za razvoj (IDA)

Krajem 1950. postalo je jasno da najsiromašnije zemlje ne mogu da priušte da pozajme kapital za
razvoj pod uslovima koje je postavila Svjetska banka

Tako je nastalo Međunarodno udruženje za razvoj (IDA). Međutim, pošto su željeli da ova agencija
podliježe disciplini banke, ona je osnovana kao dio Svetske banke.

IDA pozajmljuje novac samo onim zemljama koje ima prihod per capita nižiod $895 (1998) i
finansijsku nemogućnost da pozamljuju od IBRD. Trenutno, 78 zemalja ima mogućnost da
pozajmljuje od IDA. Kada GNP zemlje premaši postavljene kriterijume IDA, zemlja više nije u
mogućnosti da pozajmljuje od IDA već se upućuje na IBRD.

Razlozi za osnivanje IDA nalaze se u neadekvatnosti mehanizma finansiranja IBRD za najsiromašnije

zemlje članice. Iako zajmovi IBRD podrazumijevaju povoljnije uslove finansiranja u odnosu na
tržišne, oni su ipak skupi za najnerazvijenije zemlje od kojih se pod tim kriterijumima ne može
očekivati određen nivo rentabilnosti projekta i sigurnost vraćanja pozajmljenih sredstava.

IDA formira svoj kapital i kreditni potencijal iz slijedećih izvora:

1. Uplaćenih kvota zemalja članica,

2. Doprinosa na osnovu povremenih ¨popunjavanja¨,
3. Transfera dijela profita IBRD,
4. Otplata po ranije datim kreditima,
5. Poklona.

Pri raspodjeli kreditnih sredstava, IDA uvažava sledeće kriterijume:

1. Članstvo u udruženju,
2. Nivo siromaštva u zemlji članici,
3. Bonitet potencijalnih korisnika kredita,
4. Ekonomski učinak potencijalnih korisnika kredita,

1.4 Međunarodna finansijska korporacija (IFC)

Korporacija je osnovana 1956. godine, kao član Grupe Svjetske banke

U okviru svog investicionog servisa, IFC pruža niz finansijskih proizvoda i usluga svojim klijentima i
kontinuirano razvija nova finansijska oruđa, koja omogućavaju kompanijama da upravljaju rizikom i
prošire svoj pristup stranim i domaćim tržištima kapitala. Investicione usluge IFC uključuju: zajmove,
konzorcijalne zajmove, finansiranje imovine, imovinske i dužničke fondove, posredničke usluge,
usluge vezane za upravljanje rizikom, finansiranje lokalne valute, finansiranje trgovine i dr.

Članice IFC koje učestvuju u ukupnom upisanom kapitalu sa 2,4 mlrd dolara, što zajedno determinišu
njenu politiku odobravaja investicija. Da bi zemlja bila član IFC mora biti član Svjetske banke. IFC
koordinira svoje aktivnosti sa drugim institucijama Grupe Svjetske banke, ali je pravno i finansijski
nezavisna institucija.

Za obavljanje predviđenih aktivnosti IFC pribavlja sredstva iz sledećihh izvora:

1. iz upisa zemalja članica - akcionarski kapital;

2. rezerve za pokriće dugova ostvarene iz akumuliranog dohotka;
3. iz zajmova zemalja (bogatih) članica.

Iznosom upisanog kapitala ujedno je bio limitiran i broj i obim investicija koje je IFC odobrala.

1.5 Međunarodni centar za rješavanje investicionih sporova (ICSID)

U toku 1965. godine u okviru Grupe Svetske banke osnovan je Međunarodni centar za rješavanje
investicionih sporova - ICSID, u čijem se okviru obrazuje arbitraža za rješavanje sporova među
zemljama članicama u slučajevima kada one žele da prihvate takav postupak.

ICSID pomaže u ohrabrivanju stranih investicija obezbeđujući međunarodna sredstva za izmirenje i

arbitražu u investicionim sporovima, pomažući na taj način da se izgradi atmosfera uzajamnog
povjerenja između država i stranih investitora.

Ovaj centar bavi se i istraživanjima i izradom zakona o arbitraži i stranim investicijama. U ICSD je
učlanjeno 146 zemalja. Ukupan broj registrovanih slučajeva: 103. Registrovani slučajevi u fiskalnoj
2005. godini: 25

1.6 Multilateralna agencija za garantovanje investicija (MIGA)

Multiltilateralna agencija za garantovanje investicija (MIGA) je osnovana 1988. godine, kao član
Grupe Svjetska banka, da unaprijedi strane direktne investicije u zemljama u kojima je neophodno
unaprijediti životni standard i redukovati siromaštvo. MIGA ima puni mandat da osigura razvijenim
zemljama zaštitu od investicionih ulaganja protiv nekomercijalnih rizika, da sprovodi istraživanje i
obezbeđuje finansijsku pomoć.

MIGA se u svojoj misiji pridržava četiri glavna pricipa: fokusiranje na klijente - servis investitora,
zajmodavaca, vlada zemalja porekla kojepodržavaju privatna preduzeća i promovišu strane investicije;
uključivanje u partnerstvo - rad sa drugim osiguravajućim agencijama, vladinim agencijama,
međunarodnim organizacijama koje pružaju kompletan servis; promovisanje razvojnih očekivanja -
odnosi se na poboljšanje životnog standarda ljudi u zemljamau razvoju, što je konzistentno sa
ciljevima zemalja koje ulažu, poslovnim zahtjevima i socijalnim principima; osiguranje finansijske
stabilnosti - balansiranje razvojnih ciljeva i finansijskih raspoloživih sredstava kroz promišljeno
osiguravanje i stabilnost menadžment rizika. MIGA trenutno ima 161člana, mada je otvorena za sve
druge članove Svjetske banke.

2. Svjetska trgovinska organizacija (WTO)

Svjetska trgovinska organizacija (WTO) je međunarodna organizacija koja predstavlja institucionalni i
pravni okvir multilateralnog trgovinskog sistema u područjima carina i trgovine robama, uslugama i
intelektualnom vlasništvu. WTO sporazumi sadrže nekoliko osnovnih načela kojima je cilj stvaranje
multilateralnogliberalnog trgovinskog sistema i obuhvata:3

- načelo nediskriminacije

3
- načelo liberalizacije trgovine, posticanja konkurencije i dodatne pomoći nerazvijenim zemljama

Svjetska trgovinska organizacija navodi kako su glavni ciljevi stvaranja i postojanja Organizacije
osiguravanje uvjeta za nesmetanu, poštenu, usustavljenu i transparentnu trgovinu među zemljama
članicama. Od samih početaka stvaranja Organizacije, odnosno od prihvaćanja GATTa pa sve do
2000-ih godina, svjetska trgovina robama se povećala 16 puta uz godišnju stopu rasta od 6%

Otvorena i transparentna multilateralna trgovina postala je predmet rasprave svjetskih trgovačkih

lidera, stoga je GATT poslužio kao odlična platforma za razvoj sustava koji bi svjetsku trgovinu digao
na razinu povoljnu za sve uključene strane. Iako GATT nije bio pravno formalna institucija, bez
mehanizma za rješavanje sporova i bez pravog utjecaja na zemlje članice, potaknuo je međunarodne
trgovačke velesile na promjenu dosadašnjih tarifnih i carinskih modela te okretanje ka otvorenoj
multilateralnoj trgovini. Uloženi su veliki napori da se smanje tarifne i carinske barijere u trgovini,
međutim, ti napori su potaknuli rast svjetske trgovine po nižoj stopi nego što je to bilo očekivano.

ZAKLJUCAK

Da bi se ublažili negativni efekti globalizacije a zadržali oni pozitivni, neophodno je reformisati

međunarodne finansijske institucije koje upravljaju ovim procesom, jer globalizacija sama po sebi
nije problem. Međunarodni monetarni fond morao da mnogo više pažnje povede o svom bazičnom
principu koji se odnosi na obezbjeđenje sredstava koja bi povećala agregatnu tražnju u zemljama koje
su suočene sa recesijom. Kritičari rada bretonvudskih institucija konstatuju da neoliberalni projekat
globalizacije postiže visok stepen ekonomske efikasnosti, ali se zauzvart podiže i socijalna cijena koja
za to mora da se plati, a koja se reflektuje u širenju siromaštva.