SKIPTA IZ FTI-ja

1. kolokvij
Financijski sustav može se definirati kao skup tržišta, institucija, zakona, propisa i tehnika
pomoću kojih se trguje obveznicama, dionicama i drugim VP, određuje visina kamatne
stope, i kroz koje se proizvode i daju financijske usluge. Njegov je primarni cilj da rijetka
sredstva koja mogu biti pozajmljena transferirá od onih koji štede, onima kojima su
potrebna radi financiranja potrošnje i investicija. Time što sredstva čini raspoloživim za
davanje i uzimanje zajmova, financijski sustav omogućuje privredni rast te povećanje
zaposlenosti i životnog standarda stanovništva. Ako se novčana sredstava zadržavaju izvan
financijskog sustava, otežava se i usporava privredni rast što može biti izraz nepovjerenja u
financijski sustav. Da bi financijski sustav mogao obaviti svoje funkcije, bitno je povjerenje
svih sudionika u njegovim transakcijama.
Financijski sustav određuje i troškove zajmova odnosno druge financijske imovine, te opseg
sredstava koji će biti na raspolaganju. Sve ono što se događa u tom sustavu ima snažan
utjecaj na stanje nacionalne privrede. Npr., kada zajmovi postaju skuplji ili ih je manje na
raspolaganju, opada ukupno trošenje na dobra i usluge. To rezultira rastom nezaposlenosti i
usporavanjem privrednog rasta, jer poduzeća smanjuju proizvodnju i smanjuju svoje zalihe.
S druge strane kada troškovi zajmova opadaju i kada je na raspolaganju više sredstava za
zajmove, raste ukupna potrošnja privrede i stanovništva, stvaraju se nova radna mjesta, a
privreda ubrzava svoj rast.
Funkcija privrede je alokacija rijetkih materijalnih resursa kako bi se što učinkovitije
proizvela dobra i usluge koja su potrebna društvu. Privredni sustav kombinira inpute –
zemlju i druge prirodne resurse, rad i vještine menadžera, te kapitalnu opremu - da bi
proizveli outpute u obliku dobara i usluga.
2.1. Uloga tržišta u privrednom sustavu
Tržišta su institucije koje se organiziraju da bi se pomoću njih rijetki resursi alocirali ovisno o
potražnji koja za njima postoji. Na tržištima se susreću kupci i prodavači da bi razmjenjivali
dobra i usluge, a tržišta određuju koja će se dobra i usluge proizvoditi te u kojim količinama,
što se u biti odvija kroz promjenu cijena dobara i usluga koji se nude na tržištu. Ako cijena
nekog dobra raste, to će poticati poduzeća da proizvedu i ponude više tih proizvoda
potrošačima. Na dugi rok na to tržište mogu ući nove tvrtke da bi proizvele dobra čija je
cijena u porastu. Opadanje cijene dovodi do smanjenja proizvodnje dobara i usluga i na dugi
rok će neke tvrtke napustiti to tržište. To je alokativna uloga tržišta. Tržišta također
distribuiraju dohotke jer nagrađuje veću proizvodnost, inovacije te osjetljivost na potrebe
potrošača, što podiže dobit, plaće i druge ekonomske koristi.
2.2. Tipovi tržišta
1. tržište čimbenika- potrošačke jedinice prodaju svoj rad, menadžerske vještine i druge
resurse onim proizvođačkim jedinicama koje nude najveću cijenu. Tržište činitelja alocira
činitelje proizvodnje - zemlju, rad, i kapital - te distribuira dohotke u obliku plaća, rente itd.
vlasnicima danog proizvodnog resursa.
2. tržište proizvoda- potrošačke jedinice koriste najveći dio dohotka koji stječu na tržištu
čimbenika za nabavu dobara i usluga
3. financijska tržišta
2.3. Financijska tržišta i financijski sustav
Financijska tržišta usmjeravaju štednju, koja dolazi najvećim dijelom od stanovništva i
privrede, onim pojedincima i institucijama koji u nekom trenutku trebaju više sredstava za
potrošnju nego što im omogućuje tekući raspoloživi dohodak. Financijska tržišta su u
središtu financijskog sustava, i ona određuju volumen raspoloživih zajmova, privlače
štednju, te se na njima temeljem sila ponude i potražnje određuje kamatna stopa i cijene
VP. Štednja se može definirati ovisno o tipu jedinice koja štedi. Za domaćinstva štednja je
ono što ostaje od tekućeg dohotka nakon obavljene tekuće potrošnje. U poduzećima,
štednja uključuje tekuću neto dobit zadržanu u poslovanju nakon plaćanja poreza i dividendi
i dr. izdataka. Štednja države postoji onda kada postoji višak prihoda države nad rashodima.
Zadatak je financijskog sustava da osigura da većina sredstava koja su ostavljena kao štednja
bude usmjerena kroz financijska tržišta kako bi podržala investicije koje poduzimaju
pojedinci, poduzeća ili država.
Investicije se općenito odnose na nabavu kapitalnih dobara, kakve su zgrade i oprema, te
nabavu sirovina i robe namijenjene prodaji. Za onoga koji kupuje VP to predstavlja
investiciju. Domaćinstva investiraju kada kupuju stan ili kuću. Nabava namještaja,
automobila i dr. trajnih dobara klasificira se kao potrošnja. Državna potrošnja za javna dobra
također je jedan značajan oblik investicije. Investicije poduzeća u novu opremu povećavaju
proizvodnost rada i konačno dovode do višeg standarda života. Prodajom financijskih
instrumenata ili zaduživanjem na financijskim tržištima, tvrtke ili država mogu doći do velikih
financijskih sredstva relativno brzo, a nastalu obvezu zatim otplatiti iz budućeg dohotka ili
državnih prihoda. Može se zato reći da financijska tržišta, koja postoje u financijskom
sustavu, omogućuju razmjenu tekućeg dohotka za budući dohodak.
Oni koji daju sredstva na financijskom tržištu, koji se pojavljuju na strani ponude sredstava,
dobivaju samo neku vrstu "obećanja" u zamjenu za posuđeni novac koja se pojavljuju u
obliku financijskih instrumenata, kao što su npr. dionica, obveznica, depozit, polica
osiguranja ili dr. Financijski instrumenti obećavaju, onome tko je dao sredstva, budući tijek
novčanog dohotka koji će se sastojati od dividendi, kamate, kapitalnog dobitka, ili drugog
novčanog primitka. Međutim, ne postoji apsolutno jamstvo da će se očekivani tijek budućih
dohodaka ikada ostvariti, što je element rizika u financijskom sustavu. Davaoci - ponuđači
sredstava financijskom sustavu očekuju ne samo da im se vrate njihova sredstva, već i
zaradu dodatnog dohotka kao nagradu za čekanje i preuzeti rizik. Ta se zarada uvijek
izražava u obliku godišnjeg prinosa u postotku u odnosu na uložena sredstva. Prinos i
preuzeti rizik uvijek se nalaze u pozitivnoj korelaciji. Viši rizik uvijek podrazumijeva i višu
zaradu, tj. manja zarada manji rizik posudbe sredstava.
2.4. Funkcije financijskog sustava i financijskih tržišta
1. Funkcija štednje
Financijska tržišta i institucije predstavljaju kanal za javnu štednju. Funkcija štednje
opskrbljuje privredu vitalnom sirovinom - SREDSTVIMA ZA INVESTIRANJE, tako da privreda
može rasti i osigurava se rast životnog standarda.
2. Funkcija bogatstva
Tvrtkama i pojedincima koji se odluče za štednju financijski instrumenti koji se prodaju na
tržištu novca ili kapitala predstavljaju odličan način za spremanje bogatstva (tj. za očuvanje
vrijednosti ili održanje kupovne snage) do trenutka kada su im potrebna sredstva za
potrošnju u budućem razdoblju. Pojedinci mogu spremiti svoje bogatstvo u obliku "stvari",
ali takve su stvari uvijek izložene obezvrjeđenju te zato nose visok rizik gubitka. Financijski
instrumenti ne nestaju tijekom vremena, obično generiraju dohodak i najčešće je njihov rizik
gubitka daleko niži nego kod drugih oblika spremanja bogatstva.
3. Funkcija likvidnosti
Za bogatstvo koje je spremljeno u obliku financijskih instrumenata financijska tržišta
predstavljaju mogućnost konverzije tih instrumenata u gotovinu uz mali rizik gubitka. Time
financijski sustav omogućuje likvidnost štedišama koji posjeduju financijske instrumente, a
trebaju novac. U suvremenom društvu novac se sastoji uglavnom od depozita u bankama.
Novac je jedini financijski instrument koji posjeduje perfektnu likvidnost – može se potrošiti
u obliku u kakvom je, bez potrebe da ga se konvertira u neki drugi oblik. Novac daje
najmanji prinos od sve imovine kojom se trguje u financijskom sustavu, a njegova kupovna
snaga može biti ozbiljno ugrožena inflacijom. Zbog toga štediše obično minimiziraju količinu
novca koji drže na raspolaganju, te drže obveznice i dr. financijsku imovinu dok im ne budu
potrebna sredstva za potrošnju.
4. Kreditna funkcija
Financijska tržišta daju kredite kojima se financira potrošnja i investicije. Kredit je
posuđivanje sredstava u zamjenu za obećanje plaćanja u budućnosti.
5. Funkcija plaćanja
Financijski sustav sadrži i mehanizme za plaćanja dobara i usluga. Određena financijska
imovina kao novac na tekućim računima, npr., služe kao medij razmjene kod izvršenja
plaćanja, također kreditne i debitne kartice omogućuju kupcima trenutni pristup
kratkoročnim kreditima, ali su isto i pogodan način plaćanja. Time se pojednostavljuje način
plaćanja i olakšava promet dobara i usluga.
6. Funkcija rizika
Financijska tržišta nude tvrtkama, potrošačima i državama zaštitu od životnih, zdravstvenih,
vlasničkih i rizika dohotka putem prodajom polica životnog osiguranja i osiguranja imovine
od mogućih šteta. Isto tako financijska tržišta (tržišta fjučers ugovora) nude mogućnost
ograđivanja od rizika promjene cijena financijskih instrumenata, tj. od rizika promjene
kamatnih stopa. Ovakva tržišta, ne smanjuju rizik, već ga samo transferiraju na one
sudionike na financijskom tržištu koji su spremni preuzeti taj rizik u očekivanju visokih
dobitaka na takvim transakcijama.
7. Funkcija politike
Financijska tržišta su glavni kanal putem kojeg država može provoditi svoju politiku
stabilizacije privrede i izbjegavanja prevelike inflacije, tako što što manipulira - podešava
kamatne stope i utječe na raspoloživost kreditnih sredstava. Time djeluje na planove
posuđivanja i potrošnje šire javnosti, što utječe na povećanje ili smanjenje zaposlenosti,
proizvodnje te na cijene dobara i usluga. Ovaj zadatak stabilizacije privrednih tijekova dan je
SB.
2.5. Podjela financijskih tržišta u financijskom sustavu
Financijska tržišta mogu promatrati kao kanali kroz koje se odvija kontinuirani tijek
financijskih sredstava od onih koji daju sredstva prema onima koji trebaju sredstva.
Tržišta novca i tržišta kapitala
Najvažnija podjela tržišta u financijskom sustavu temelji se na ročnosti instrumenata kojima
se na njima trguje, pa razlikujemo tržišta novca i tržišta kapitala. Tržište novca služi za
davanje kratkoročnih zajmova odnosno za trgovanje kratkoročnim VP. To je institucija kroz
koju se pojedinci i druge institucije koje imaju privremeni višak sredstava, susreću s
uzimateljima zajmova kojima trenutno nedostaju sredstva. Time tržište novca omogućuje
ekonomskim jedinicama da upravljaju svojom likvidnošću. Uobičajeno je da se VP i zajmovi
koji imaju rok dospijeća ispod jedne godine smatraju instrumentima tržišta novca. Jedna od
osnovnih funkcija tržišta novca jest da omogući financiranje povremenih potreba obrtnog
kapitala poduzeća, te da osigura državi kratkoročna sredstva dok se ne prikupe porezni
prihodi. Tržište novca također daje i sredstva za špekulativne kupovine VP i roba. Na tržištu
novca najveći zajmodavci su komercijalne banke.
Tržište kapitala je nastalo radi financiranja dugoročnih investicija od strane poslovnih tvrtki,
država i domaćinstava. Financijski instrumenti na tržištu kapitala imaju rok dospijeća duži od
jedne godine. Najveći zajmoprimci na tržištu kapitala jesu tvrtke raznih veličina koje izdaju
dugoročne VP ili uzimaju dugoročne zajmove da bi mogle financirati nove investicije.
Zajmodavci su banaka, osiguravajućih društava, investicijskih i mirovinskih fondova i sl.
Unutar tržišta novca postoji tržište trezorskih (blagajničkih) zapisa koji predstavljaju
kratkoročni VP koji izdaje država, a predstavlja siguran i popularan medij za investicije.
Tržište certifikata o depozitu izdaju najveće, najpoznatije banke i druge depozitne institucije
koje koriste tako prikupljena sredstva za kreditiranje poduzeća i drugih uzimatelja zajmova.
Postoji i tržište komercijalnih zapisa koje emitiraju velike korporacije.
Najveći segment tržišta kapitala u razvijenim tržnim privredama jesu hipotekarni krediti
kojima se podržava izgradnja obiteljskih kuća, stanova te tvornica i trgovačkih objekata.
Drugi segment tržišta kapitala su potrošački krediti za potrošnju domaćinstava. Najpoznatiji
segment tržišta kapitala je tržište dionica kojima se trguje na burzama i OT
(Overthecounter) tržištima. Tu je i tržište obveznica koje emitiraju velike korporacije te
tržište obveznica koje prodaje država.
Otvorena i ugovorna tržišta
Otvoreno (javno) tržište je tržište na kojem se dionice i obveznice ili drugi VP mogu kupovati
i prodavati bezbroj puta prije nego dospiju na naplatu i u cijelosti budu isplaćeni, te se
prodaju onome tko ponudi najveću cijenu. Na ovom tržištu najšira javnost može doći u
posjed vrijednosnih papira. VP koje emitiraju države s najvećim dijelom se prodaju na
otvorenom tržištu, kao i dionice kojima se trguje na burzama. Ugovorno tržište je tržište
gdje se VP (najčešće obveznice) prodaju jednom ili nekolicini kupaca privatnim ugovorom te
se kod kupca zadržavaju sve do konačne isplate. Ako pojedinac odlazi k svome lokalnom
bankaru da bi uzeo zajam, on dolazi na ugovorno tržište zajmova.
Primarna i sekundarna tržišta
Primarno tržište je ono koje služi za trgovanje novim emisijama VP. To je uvijek prva emisija,
ali i kasnije nove emisije VP nakon kojih netko po prvi put stječe dani VP. Njegova je glavna
funkcija prikupljanje fin. sredstava za nove investicije. Na primarnom tržištu netko se nalazi
kada kupuje dionice koje je upravo izdalo neko društvo, kada se pozajmljuju sredstva uz
novu hipoteku, ili kada se pregovara u banci o zajmu za nabavu potrebne robe ili materijala.
Sekundarno tržište radi s VP koji su ranije izdani(emitirani), odnosno koje su već ranije
otkupili neki investitori u VP Njegova je glavna funkcija da osigura likvidnost investitorima u
VP, tj. da bude sredstvo konverzije postojećih dionica, obveznica u novac. Ako netko dionice
ili obveznice koje je držao duže vrijeme prodaje ili ako nazove brokera i izda nalog za
kupovinu dionica kojima se trguje na burzi, tada on sudjeluje u transakcijama na
sekundarnom tržištu. Ono ne podržava nove investicije.
Opseg trgovanja na sekundarnom tržištu daleko je veći od trgovanja na primarnom tržištu.
Primarno i sekundarno tržište su unatoč svojoj razdvojenosti ipak i usko povezani. Npr., rast
kamatne stope ili cijena VP na sekundarnom tržištu obično dovodi do sličnog rasta cijena ili
kamatnih stopa na primarnom tržištu vrijednosnica.
"Spot" tržište i "fjučers " tržište te tržište opcija
"Spot" tržište je ono na kojem se trguje VP ili financijskim uslugama uz promptnu isporuku
(obično unutar 1 ili 2 poslovna dana). Ako se, npr., brokeru da nalog za kupnju dionice nekog
društva po današnjoj tekućoj cijeni, to je transakcija na "spot" tržištu. Ako vlasnik dionica
izravno kupcu, bez posrednika, ugovorno proda dionice uz plaćanje i unos promjene
vlasništva u knjigu dionica bez ikakvih ograničenja, tada je to također transakcija na "spot"
tržištu.
"Fjučers" tržište je stvoreno za trgovanje ugovorima koji zahtijevaju buduću isporuku
financijskih instrumenata ili robe. Npr., moguće je nazvati brokera i zahtijevati da kupi
ugovor, kojim se zahtijeva isporuka državnih obveznica za 6 mj od tog dana. Svrha takvog
ugovora je da se smanji rizik investitora, tako što će cijenu ugovoriti danas umjesto za 6 mj
kada cijena državnih obveznica možda može biti viša, ako dođe do pada kamatne stope.
Tržišta opcija pružaju investitorima na tržištu novca i kapitala mogućnost da smanje rizik
promjene cijena VP tako što omogućuju trgovanje opcijama (pravima kupnje ili prodaje)
odabranih dionica i obveznica. Opcije predstavljaju ugovore koji daju investitoru pravo, bilo
da kupe ili prodaju određeni VP potpisniku opcije po zajamčenoj cijeni u svako doba za
vrijeme važenja ugovora. Kada sporazum o opciji istekne, on se ne može koristiti i postaje
bezvrijedan.
2.6. Činitelji koji povezuju financijska tržišta
Iako je financijski sustav podijeljen na mnoga različita tržišta, postoje činitelji koji povezuju
sva fin. tržišta, a to su krediti kao zajedničko dobro kojim se trguje, postojanje špekulacije i
arbitraže, te perfektnost i učinkovitost tržišta.
1. Kredit kao zajedničko dobro – Prvi činitelj je činjenica da je osnovno dobro kojim se
trguje na svim financijskim tržištima kredit, tj. zajam. Tržište novca daje kratkoročne, dok
tržište kapitala daje dugoročne kredite. Zajmoprimci se mogu prebacivati s jednog na drugo
tržište, tražeći najpovoljnije kreditne uvjete, a to prebacivanje omogućuje da se dijelovi fin.
sustava jače povežu, te da se troškovi kredita na raznim tržištima međusobno ujednače.
2. Špekulacija i arbitraža – Drugi povezujući element je težnja za ostvarenje dobiti kako na
strani ponuditelja tako i tražitelja sredstava. Ova se težnja može nazvati špekulacijom, bez
negativnog značenja. Špekulanti vrijednosnicama neprekidno traže povoljne situacije za
ostvarenje dobiti na temelju svojih prognoza buduće situacije na tržištu, ili nastoje ostvariti
dobit iz malih razlika u cijenama ili kamatnim stopama koje pripadaju raznim
vrijednosnicama. Špekulanti izvršavaju značajnu funkciju na financijskim tržištima dovodeći
cijene vrijednosnica u ravnotežni položaj, tako što kupuju one za koje vjeruju da su
podcijenjene, a prodaju one za koje vjeruju da su precijenjene. Time se mijenjaju sile
potražnje i ponude što utječe na cijene vrijednosnica. Još jedna poveznica na financijskom
tržištu su investitori koji tražeći mogućnost da ostvare dobit, rade arbitražu sredstava -
transferiraju sredstva s jednog na drugo tržište, kad god cijene vrijednosnica na različitim
tržištima nisu u međusobnoj ravnoteži.
3. Perfektno i učinkovito tržište
Perfektno tržište je ono na kojem su sve raspoložive informacije koje utječu na vrijednost
financijskih instrumenata slobodno na raspolaganju svakom zainteresiranom sudioniku na
tržištu. Trošak provođenja transakcija je nizak ili gotovo zanemariv u odnosu na vrijednost
transakcija, a svi sudionici na tržištu prihvaćaju cijenu, odnosno ne mogu diktirati cijene na
tržištu. Na takvom tržištu nema značajnih državnih ograničenja u pogledu trgovanja i
prebacivanja sredstava. Perfektno tržište ima poželjna obilježja: cijene financijskih
instrumenata odražavaju njima svojstvenu vrijednost i u potpunosti odražavaju sve
raspoložive informacije, a svaka nova informacija koja bude dana tržištu, odmah će biti
ugrađena u novi niz cijena. Tržište na kojem cijene potpuno odražavaju sve zadnje
informacije, naziva se učinkovitim tržištem.
2.7. Dinamičnost financijskog sustava
Financijski sustav pojedinih zemalja i svjetski financijski sustav, danas se brzo mijenjaju.
Ključne tendencije u financijskom sustavu današnjice su:
1. Sve veća konkurencija između ponuditelja financijskih usluga u svim
državama.
2. Brz razvoj novih tehnologija pri pružanju financijskih usluga.
3. Proširenje financijskih tržišta na cijeli svijet (trgovanje 24 sata dnevno
vrijednosnicama, zajmovima i dr. financijskim uslugama) uz ulazak stranih
institucija na domaće tržište što i predstavlja najznačajniji činitelj rasta
konkurencije.
4. Deregulacija financijskih usluga od strane nacionalnih i lokalnih vlasti
5. Veći rizik s kojim se susreću tvrtke koje se bave financijskim uslugama uz
češću pojavu poslovnih teškoća ili čak stečajeva, pogotovo banaka, te uplitanje
države u ovakvim situacijama.
6. Brz rast razine zaduženja privrednih subjekata, domaćinstava i država u
odnosu na njihov dohodak
7. Rast konsolidiranja banaka i drugih financijskih tvrtki kroz spajanje u veće
kompanije s ciljem da se smanji izloženost riziku, prošire tržišta i smanje
rastući troškovi.
8. Rast znanja i svijesti davatelja i uzimatelja zajmova o alternativnim izvorima
financijskih usluga te rastuća osjetljivost davatelja zajmova na rizike.
9. Sve veći naglasak na financijskim inovacijama u smislu razvoja novih usluga i
novih financijskih tvrtki koje proizvode i prodaju ove usluge.

3. FINANCIJSKA IMOVINA I FINANCIJSKE TRANSAKCIJE

3.1. Kreiranje financijske imovine
Financijska imovina se definira kao pravo u odnosu na dohodak ili bogatstvo poslovne
tvrtke, domaćinstva, ili državne institucije, koje je obično predstavljeno certifikatom,
primkom ili drugim legalnim dokumentom, a kreira se pri pozajmljivanju novca, odnosno
investiranju (npr. dionice, obveznice, blagajnički zapisi, komercijalni papiri, police osiguranja,
depoziti u komercijalnim bankama ili štedionicama). Svaka vrsta imovine ima svoje osobine,
ali investitore prvenstveno interesira stopa povrata, tj. prinosa koju daje određena imovina.
Uz prinos, investitore interesira i varijabilnost prinosa, što predstavlja i određenu razinu
rizika. Prinosi na financijsku imovinu okarakterizirani su određenim rizikom, ali u usporedbi s
materijalnom imovinom njihovi su prinosi stabilniji, što znači da je ulaganje u financijsku
imovinu na dugi rok manje rizično.
3.1.1. Značajke financijske imovine
Financijska imovina obećava buduće prinose svojim vlasnicima, tj. budući tijek novčanih
primitaka, i služi kao spremište vrijednosti tj. kupovne snage. Ona ne deprecira, tj. ne gubi
vrijednost tijekom vremena, jer se ne troši kao fizička dobra. S obzirom da je financijska
imovina općenito predstavljena komadom papira ili informacijom memoriranom u datoteci
kao elektronički zapis, ima malu ili uopće nema vrijednost kao dobro, a trošak njezina
transporta i spremanja je nizak. Zamjenjiva je, što znači da može brzo promijeniti oblik i
zamijeniti se dr. imovinom.
3.1.2. Vrste financijske imovine
Financijska imovina se može općenito svrstati u tri osnovne kategorije:
1. Novac je financijska imovina koja je opće prihvaćena u plaćanju dobara i usluga. Npr.
tekući računi, žiro-računi i novčanice. Ova financijska imovina nosi najmanji prinos.
2. Vlasnički VP su izraz vlasništva u poslovnoj tvrtki i kao takvi su pravo u odnosu na
dobit tvrtke dok tvrtka uspješno posluje, te na prihode od prodaje imovine tvrtke u
slučaju stečaja ili likvidacije tvrtke. Dijele se na:
a) obične ili redovne dionice, koje ovlašćuju vlasnika da glasuje za članove nadzornog
odbora, te time utječe na poslovnu politiku društva.
b) povlaštene ili prioritetne dionice, koje obično ne sadrže pravo glasa, ovlašćuju svog
vlasnika na fiksni dio neto dobiti tvrtke prije isplate vlasnicima običnih dionica.
3. Dužnički VP uključuju oblike fin. prava kao što su obveznice, trezorski zapisi,
blagajnički zapisi, komercijalni zapis, certifikati o depozitu i potraživanja. Pravno, ova
financijska imovina daje vlasniku prioritetna prava, u odnosu na vlasnika dionica, na
imovinu i dohodak nekog pojedinca, tvrtke ili državne ustanove.
a) ugovorni- lako se prenose od jednog vlasnika drugom vlasniku kao utrživi VP
b) neugovorni- legalno se ne mogu prenijeti nekom drugom
3.1.3. Proces kreiranja financijske imovine
Svaka ekonomska jedinica (domaćinstva, poslovne tvrtke) posjeduje izvjesnu akumuliranu
imovinu kao rezultat štednje dijela tekućeg dohotka u dužem vremenu. Domaćinstva mogu
imati namještaj, automobil, odjeću i dr. Poslovne tvrtke posjeduju zalihe gotovih proizvoda,
sirovina, strojeve i opremu, zgrade itd. Financijski položaj ovih jedinica može se predstaviti
bilancom. Bilanca je financijski iskaz pripremljen na određeni dan, i pokazuje imovinu,
obveze i neto vrijednost tj. kapital neke jedinice. Imovina predstavlja akumulirano korištenje
sredstava neke ekonomske jedinice, dok obveze i neto vrijednost predstavljaju razne izvore
sredstava koje je ekonomska jedinica koristila kako bi nabavila imovinu koju sada koristi.
Neto vrijednost predstavlja ukupnu štednju akumuliranu tijekom vremena kod svake
ekonomske jedinice, tj. njezin vlastiti kapital.
Ukupna imovina (aktiva) mora biti jednaka ukupnim obvezama uvećanim za neto
vrijednost.
Ukoliko poduzeće želi nabaviti novi stroj, a interni izvor financiranja nije dovoljan za pokriće
troškova tog stroja postoje 4 mogućnosti:
1. odgoditi kupovinu dok se ne akumulira dovoljna štednja da bi se pokrili troškovi nabavke
2. prodati neku raspoloživu imovinu da bi se prikupila potrebna sredstva
3. posuditi sva ili dio potrebnih sredstava
4. emitirati nove dionice
3.1.4. Financijska imovina i financijski sustav
Bilo koja imovina koju posjeduje tvrtka, država ili domaćinstvo koja je zabilježena kao
obveza ili pravo nad nekom drugom ekonomskom jedinicom je financijska imovina.
Postoje dvije jednakosti koje vrijede kod transakcija, a vrijede kad god je novac posuđen ili
dat u zajam u fin. sustavu.
Prva: Volumen kreirane financijske imovine = Volumen stvorenih obveza
Druga: Ukupno korištena sredstva = Ukupni izvori sredstava
Svaka financijska imovina predstavlja davanje zajma ili investiranje novca koji se transferirá
od jedne k drugoj ekonomskoj jedinici. Zbroj kreirane financijske imovine mora uvijek biti
jednak iznosu obveza i važećih prava, iznos danih zajmova u financijskom sustavu mora
uvijek biti jednak posuđenom iznosu. Financijska imovina i obveze međusobno se
poništavaju unutar cijeloga financijskog sustava. Za sve bilance općenito vrijedi:
Ukupna imovina = Ukupne obveze + Neto vrijednost
Sva se imovina u bilanci može klasificirati bilo kao realna imovina ili financijska imovina, te
slijedi:
Realna imovina + Financijska imovina = Ukupne obveze + Neto vrijednost
Budući da volumen financijske imovine mora odgovarati volumenu postojećih obveza i
prava, agregirani volumen realne imovine kojom raspolaže privreda mora biti jednak
ukupnoj neto vrijednosti. Za privredu kao cjelinu vrijedi:
Ukupna financijska imovina = Ukupne obveze
Ukupna realna imovina = Neto vrijednost (akumulirana štednja)
To znači da se vrijednost svih zgrada, mostova, cesta, strojeva i druge realne imovine koja
postoji u privredi, slaže s ukupnim iznosom štednja svih poslovnih tvrtki, domaćinstava i
državnih jedinica. Društvo povećava svoje bogatstvo samo štednjom čime se povećava
količina realne imovine, jer ta imovina omogućuje da se proizvede više dobara i usluga.
Najveći dio štednje dolazi od stanovništva, a tvrtke obavljaju najveći dio investicija.
3.2. Davanje i uzimanje zajma na financijskom tržištu
Tvrtke, stanovništvo i država igraju razne uloge u suvremenom financijskom sustavu.
Uobičajeno je da pojedinac ili institucija u nekom trenutku daje zajmove, a u sljedećem
uzima zajmove, ili istovremeno radi oboje. Financijski posrednici s jedne strane uzimaju
sredstva u zajam izdajući privlačne fin. instrumente i istovremeno dajući zajmove dr.
klijentima. Ekonomisti Gurley i Shaw pokazali su da svaka poslovna tvrtka, domaćinstvo ili
državna jedinica koja je aktivna u financijskom sustavu mora zadovoljiti sljedeću jednakost:
Izdaci iz tekućeg dohotka - Tekući primici dohotka = Promjena u visini duga ili glavnice -
Promjena u vlasništvu financijske imovine u tekućem razdoblju
Ili u simbolima: E-R= D - FA
Ako su tekući izdaci (E) neke ekonomske jedinice veći od njezinih tekućih prihoda (R), razlika
se nadoknađuje smanjenjem financijske imovine tako da jedinica podigne novac sa svog
računa (- FA) ili emitira dužnički ili vlasnički vrijednosni papir (+D), ili koristi neku
kombinaciju obje mogućnosti. Ako je primljeni dohodak (R) u tekućem razdoblju veći od
tekućih izdataka (E), ekonomska jedinica može povećati financijsku imovinu (+ FA), tako da
položi novac na svoj račun ili kupi neke vrijednosnice, može platiti neki postojeći dug ili
povući ranije emitirane dionice (-D), ili koristiti neku kombinaciju ovih mogućnosti. Unutar
danog razdoblja (tjedan, mjesec ili godina) pojedine ekonomske jedinice moraju biti u nekoj
od sljedećih grupa:
Jedinice s deficitom E >R pa je D > FA (neto posuditelji sredstava)
Jedinice sa suficitom R > E pa je FA > D (neto davatelji zajmova)
Jedinice s uravnoteženim budžetom R = E i zato D = FA (ne uzimaju i ne daju zajmove)
Neto davatelj zajma je neto ponuđač sredstava financijskom sustavu. To se obavlja
kupovinom financijske imovine, isplatom dugova ili povlačenjem dionica. Zajmoprimac
potražuje sredstva iz financijskog sustava, prodaje financijsku imovinu, emitira dužničke
vrijednosnice ili nove dionice. Poslovne tvrtke i država teže da budu neto uzimaoci zajmova,
dok domaćinstva teže da budu neto davaoci zajmova.
3.3. Novac kao financijska imovina
Najvažniji oblik financijske imovine u privredi je NOVAC. Sva se financijska imovina vrednuje
u novcu, a tijek sredstava između davatelja i uzimatelja zajmova odvija se pomoću novca.
Novac je prava financijska imovina, jer su sve vrste novca koje su danas u upotrebi u većini
zemalja, pravo u odnosu na neku instituciju, bilo javnu ili privatnu. Jedna od najznačajnijih
komponenti novca u većini zemalja su tekući računi, koji predstavljaju dug komercijalnih
banaka. Depozit (polog novca) u banci predstavlja pravo u odnosu na banku (potraživanje
od banke).
Novac ima brojne funkcije:
1. Služi kao standard vrijednosti svih dobara i usluga. Postojanje novca kao općeg
standarda vrijednosti omogućuje nam da izrazimo cijene dobara i usluga pomoću
jednog dobra - novčane jedinice.
2. Služi kao sredstvo razmjene. On je jedina financijska imovina koju će doslovno svaka
tvrtka, domaćinstvo ili državna jedinica prihvatiti za plaćanje dobara i usluga. Sam
novac uopće nema, ili ima malu korisnost kao dobro. Ljudi ga prihvaćaju zato jer
znaju da ga mogu razmijeniti za druga dobra i usluge.
3. Služi kao spremište vrijednosti - rezerva buduće kupovne snage. Kupovna se snaga
može spremiti u obliku gotovine ili tekućeg računa. Novac nije uvijek dobro
spremište vrijednosti jer vrijednost novca mjerena kupovnom snagom može padati
pogotovo u uvjetima velike inflacije.
4. Funkcionira kao jedina perfektno likvidna imovina u financijskom sustavu, a neka
imovina je likvidna ako se može konvertirati u gotovinu brzo i bez gubitka vrijednosti.
Likvidna imovina ima tri bitne osobine:
• stabilnost cijene,
• trenutnu utrživost i
• reverzibilnost.
Imovina se smatra likvidnom ako je njezina cijena relativno stabilna tijekom vremena, ako
ima aktivno tržište na kojem se njome trguje, a reverzibilna je ako investitori mogu povratiti
svoju početnu investiciju bez gubitka.
3.4. Tipovi financijskih transakcija
Transfer sredstava od štediša k onima koji uzimaju zajmove može se obaviti na tri načina.
Ove metode transfera su:
1. Izravno financiranje
Kod izravnog financiranja oni koji uzimaju i oni koji daju zajmove se međusobno susreću i
razmjenjuju sredstva u zamjenu za fin. imovinu. Pravo koje proizlazi iz izravnog financiranja
obično se naziva primarnom vrijednosnicom jer ide izravno od onog tko posuđuje onomu
tko daje sredstva. Izravno financiranje je jednostavno, ali ima i niz ograničenja. Davatelj i
uzimatelj zajma moraju istog trenutka htjeti razmijeniti isti iznos novca. Davatelj zajma mora
biti spreman prihvatiti odgovarajuću priznanicu od onog komu pozajmljuje, što može biti
rizično, nelikvidno ili dugog dospijeća. Mora postojati podudarnost želja između suficitnih i
deficitnih jedinica u pogledu iznosa, dospijeća i drugih uvjeta zajma, bez čega nema izravnog
financiranja.
2. Poluizravno financiranje
Poluizravno financiranje razvilo se kada su pojedinci ili tvrtke postali brokeri i dileri čija je
osnovna funkcija da povežu suficitne i deficitne jedinice, čime se smanjuju informacijski
troškovi. Broker je pojedinac ili tvrtka koja daje informacije o mogućoj kupnji ili prodaji
vrijednosnica. Diler služi kao posrednik između kupca i prodavača, ali diler u stvari kupuje
vrijednosnice od prodavača u nadi da će ih prodati kasnije po povoljnijoj cijeni. Dileri se
izlažu riziku gubitka, ako vrijednosnicama padne vrijednost. Poluizravno financiranje je
svakako unaprjeđenje u odnosu na izravno. Ono snižava troškove traženja za sudionike na
financijskom tržištu. Obično dileri dijele velike emisije primarnih vrijednosnica u manje
pakete koje si može priuštiti svaki kupac.
3. Neizravno financiranje
Neizravno se financiranje obavlja preko financijskih posrednika, kao što su komercijalne
banke, osiguravajuća društva, štedionice, financijske kompanije, mirovinski fondovi,
investicijski fondovi itd. Financijski posrednici izdaju svoje vrijednosnice (sekundarne
vrijednosnice) konačnim zajmodavatelja, a od zajmoprimaca istovremeno uzimaju primarne
vrijednosnice.
3.5. Klasifikacija financijskih institucija
1. Depozitne institucije (komercijalne banke, štedionice i štednokreditne zadruge (kreditne
unije))- prikupljaju najveći dio svojih sredstava za zajmove iz depozitnih računa
2. Ugovorne institucije (osiguravajuća društva i mirovinski fondovi) privlače sredstva nudeći
ugovore kojim se ugovaratelji štite od rizika
3. Investicijske institucije (investicijske kompanije i investicijski fondovi, fondovi tržišta
novca)- prodaju vlastite dionice ili udjele najširoj javnosti te ulažu tako prikupljena sredstva
u dionice, obveznice i druge VP.
Menadžeri financijskih institucija svakodnevno moraju donositi odluke o sastavu portfelju
imovine institucije kojom upravljaju. To su odluke o kupnji i prodaji financijske imovine te
odluke o izvorima i sredstvima koje će za tu svrhu koristiti institucija.
Činioci koji se prvenstveno uzimaju u obzir su relativna stopa prinosa i rizik koji je vezan za
svaku financijsku imovinu. Menadžment će, ako je zainteresiran za maksimiziranje dobiti, a
ima minimalnu odbojnost prema riziku, kupovati financijsku imovinu s najvećim prinosom,
osobito dionice i obveznice poduzeća. Institucija koja ima veću odbojnost prema riziku,
odreći će se dijela prinosa radi veće sigurnosti te će kupovati državne obveznice te
visokokvalitetne instrumente tržišta novca.
Troškovi, varijabilnost i dospijeće ulaznih sredstava u financijsku instituciju imaju također
veliku ulogu na financijsku imovinu koju kupuju financijske institucije. Komercijalne banke
prikupljaju velik dio svojih sredstava iz tekućih računa i kratkoročnih depozita, što je
relativno jeftin i vrlo varijabilan izvor. Banke nastoje najveći dio svojih sredstava plasirati u
kratkoročne i srednjoročne zajmove da bi izbjegle mogućnost nelikvidnosti. Mirovinski
fondovi koji primaju stabilne i predvidive ulaze štednja, u razvijenim tržišnim
gospodarstvima, lišeni su briga o kratkoročnoj likvidnosti. Zato oni investiraju u dugoročnu
financijsku imovinu.
Odluka o karakteristikama portfelja ovisi i o veličini financijske institucije. Veće institucije
mogu koristiti veću diversifikaciju izvora i korištenja sredstava. To znači da se ukupni rizik
portfelja vrijednosnica može smanjiti kupnjom vrijednosnica od velikog broja zajmoprimaca.
Propisi i konkurencija dva su vanjska činioca koja igraju glavnu ulogu u oblikovanju izvora i
korištenju sredstava od strane financijske institucije. Financijski posrednici drže velike iznose
štednje i ključni su za privredu jedne zemlje, te je njihovo poslovanje čvrsto regulirano
propisima. Ovi propisi donose se da bi unaprijedili konkurenciju i osigurali štednju
stanovništva.
Činilac koji djeluje na izbor financijske imovine od strane financijskih institucija u formiranju
njihovog portfelja je disintermedijacija. Nasuprot intermedijaciji kao posredovanju u
posudbi sredstava, disintermedijacija podrazumijeva da štediše povlače sredstava od
financijskih posrednika, te pozajmljuju ta sredstava izravno konačnim korisnicima -
prebacivanje sredstava od indirektnog na direktno i poludirektno financiranje. To se
događa kada pojedinac podigne sredstva sa štednje u banci i kupi dionice ili blagajničke
zapise uz posredovanje brokera. Češće u razdobljima visokih i brzorastućih kamatnih stopa,
kada štediše očekuju više prinose nego što su kamatne stope koje nude financijski
posrednici.
1. Funkcije financijskog sustava su:

a) Funkcija plaćanja
b) Funkcija arbitraže
c) Funkcija politike
d) Funkcija likvidnosti
e) Ništa od navedenog

(funkcija štednje, funkcija bogatstva,funkcija likvidnosti,kreditna funkcija,funkcija plaćanja, funkcija

rizika, funkcija politike)

2. Financijske institucije obično se dijele na:

a) Depozitne institucije
b) Štedne institucije
c) Mirovinske institucije
d) Ugovorne institucije
e) Investicijske institucije

3. Općenito, financijsku imovinu moguće je svrstati u sljedeće kategorije

a) Zalihe
b) Novac
c) Vlasničke vrijednosnice
d) Dužničke vrijednosnice
e) Trgovačka roba
4. Volumen kreirane financijske imovine izjednačava se s:

a) Ukupne obveze + neto vrijednost

b) Akumuliranom štednjom
c) Volumenom stvorenih obveza
d) Realnom imovinom
e) Ništa od navedenog

5. Savršenu likvidnost posjeduje:

a) Trezorski zapis
b) Blagajnički zapis
c) Dionica
d) Obveznica
e) Novac

6. Depozitne institucije su:

a) Mirovinski fondovi
b) Osiguravajuća društva
c) Poslovne banke (komercijalne banke)
d) Dionička društva

7. Ugovorne institucije dijele se na:

a) Osiguravajuća društva
b) Investicijski fondovi
c) Komercijalne banke
d) Mirovinski fondovi
e) Ništa od navedenog

8. Investicijske institucije su:

a) Mirovinski fondovi
b) Poslovne banke
c) Investicijski fondovi
d) Osiguravajuća društva
e) Ništa od navedenog

9.Značajke financijske imovine su:

a) Gubi vrijednost tijekom vremena jer se troši

b) Njezina tržišna cijena nije ovisna o njezinom fizičkom stanju
c) Ima neznatnu vrijednost kao dobro
d) Zamjenjiva je drugom financijskom imovinom
e) Ništa od navedenog

10. Kupon obveznice je:

a) (kuponska stopa)*(tržišna vrijednost)

b) (kuponska stopa)*(nominalna vrijednost)
c) Isto što i kuponska stopa
d) Isto što i prinos do dospijeća obveznica
e) Ništa od navedenog
11. Mirovinski fondovi su ili mogu biti:

a) Obvezni
b) Depozitne institucije
c) Dobrovoljni
d) Ugovorne institucije
e) Ništa od navedenog

12. Eskontnu kamatnu stopu određuje:

a) središnja banka
b)poslovna banka
c)mirovinski fondovi
d)poduzeće
e)ništa od navedenog

13. Funkcije kamatne stope su:

a) funkcija likvidnosti
b) funkcija špekulacije i arbitraže
c) funkcija bogatstva
d) funkcija politike
e) ništa od navedenog

14. Koji dio postotka iznosi bazni poen?

1/100

1. Efektivnom kamatnom stopom izjednačuje se:

a) buduća vrijednost diskontiranih novčanih primitaka i
b)
c) sadašnja vrijednost diskontiranih novčanih primitaka i sadašnja vrijednost
diskontiranih novčanih izdataka
d)
e)
2. Komercijalni zapis može izdati:
a) središnja banka
b) komercijalna banka
c) poduzeće
d) država
e) ništa od navedenog
3. Povlaštena dionica u odnosu na prioritetnu nosi:
a) veći prinos
b) veći rizik
c) manji prinos
d) manji rizik
e) ništa od navedenog
4. Funkcije kamatne stope su:
a) funkcija likvidnosti
b) funkcija špekulacije i arbitraže
c) funkcija bogatstva
 d) funkcija politike
e) ništa od navedenog
5. Mirovinski fondovi su ili mogu biti:
a) obvezni
b) depozitne institucije
c) dobrovoljni
d) ugovorne institucije
e) ništa od navedenog
6. Prema klasičnoj teoriji kamatne stope, ako kamatna stopa pada:
a) ponuda štednje raste
b) ponuda štednje pada
c) ponuda investicija raste
d) potražnja za investicijama raste
e) ništa od navedenog
7. Financijske institucije uobičajeno se dijele na:
a) depozitne institucije
b) štedne institucije
c) mirovinske institucije
d) ugovorne institucije
e) investicijske institucije
8. Obveznica kvalitete Aa ima od obveznice kvalitete Baa manji:
a) rizik inflacije
b) rizik opoziva
c) rizik neizvršenja obveze ???
d) rizik kamatne stope
e) ništa od navedenog
9. U poslovnim ciklusima kratkoročne kamatne stope su:
a) promjenjive od dugoročnih
b) manje promjenjive od dugoročnih
c) nema razlike između kratkoročnih i dugoročnih stopa
d) ovisi o fazi poslovnog ciklusa
e) ništa od navedenog
10. Prema teoriji preferencije likvidnosti, ako je kamatna stopa niska:
a) ponuda štednje je visoka
b) transakcijska potražnja za novcem je visoka
c) špekulativna potražnja za novcem je niska
d) potražnja za investicijama je niska
e) ništa od navedenog
11. Prema klasičnoj teoriji kamatne stope, ako je kamatna stopa niska:
a) potražnja za investicijama je visoka ???
b) transakcijska potražnja za novcem je visoka
c) špekulativna potražnja za novcem je visoka
d) ponuda štednje je visoka
e) ništa od navedenog
12. Burze predstavljaju:
a) ugovorno tržište
b) zatvoreno tržište
c) primarno tržište
d) otvoreno tržište
e) ništa od navedenog
13. Ročna struktura kamatnih stopa podrazumijeva:
a) vezu između rizika vrijednosnica i njihova dospijećatre
b) vezu između prinosa vrijednosnica i njihova dospijeća ???
c) vezu između cijene vrijednosnica i njihova rizika
d) vezu između prinosa vrijednosnica i njihova rizika
e) ništa od navedenog
14. „Bikovi“ na burzi očekuju:
a) rast cijena
b) pad prodaje
c) rast prodaje
d) pad cijena
e) ništa od navedenog
15. U vrhu poslovnog ciklusa dugoročna kamatna stopa u odnosu na kratkoročnu je:
a) viša od kratkoročne kamatne stope
b) niža od kratkoročne kamatne stope
c) ista kao i kratkoročna kamatna stopa
d) ponekad viša, ponekad niža - to ovisi o visini bruto domaćeg proizvoda
e) ništa od navedenog
16. Dana 08. 08. 2013. Dow Jones IndustrialAverage (DJIA) porastao je 2,34 %. Što
možete zaključiti..........
a) da je ukupan promet dionica Zagrebačke burze porastao u prosjeku za 2,34%
b) da je cijena dionica i obveznica Zagrebačke burze porasla u prosjeku za 2,34%
c) da je cijena dionica Zagrebačke burze porasla u prosjeku za 2,34%
d) da je ukupan promet dionica i obveznica Zagrebačke burze porastao u prosjeku za
2,34%
e) ništa od navedenog
17. Obveznica općenito nosi:
a) veći rizik od blagajničkog zapisa
b) veći prinos od trezorskog zapisa
c) manji prinos od certifikata o depozitu
d) veći prinos od obične dionice
e) manji prinos od obične dionice
18. Funkcije financijskog sustava su:
a) funkcija plaćanja
b) funkcija arbitraže
c) funkcija politike
d) funkcija likvidnosti
e) ništa od navedenog
19. Efektivna kamatna stopa je:
a) anticipativna
b) dekurzivna
c) godišnja
d) proporcionalna
e) ništa od navedenog
20. Najveći dio aktive poslovnih banaka u RH čine:
a) vlastiti kapital
b) primljeni depoziti
c) izdane dionice
d) dani krediti
e) ništa od navedenog
21. Općenito, financijsku imovinu moguće je svrstati u sljedeće kategorije:
a) zalihe
b) novac
c) vlasničke vrijednosnice
d) dužničke vrijednosnice
e) trgovačka roba
22. Investicijske institucije su:
a) mirovinski fondovi
b) poslovne banke
c) investicijski fondovi
d) osiguravajuća društva
e) ništa od navedenog
23. Emitet certifikata o depozitu je:
a) poduzeće
b) središnja banka ???
c) poslovna banka ???
d) mirovinski fond
e) ništa od navedenog
24. Premija kod obveznice znači da je:
a) tržišna vrijednost manja od nominalne
b) nominalna vrijednost manja od tržišne
c) nominalna vrijednost jednaka tržišnoj
d) nominalna vrijednost veća od tržišne
e) ništa od navedenog
25. „Pravo opoziva“ kod korporacijske obveznice izdavatelju omogućava:
a) raniji otkup obveznice
b) neisplatu nominalne vrijednosti o dospijeću
c) neisplatu dospjelog kupona i nominalne vrijednosti o dospijeću
d) neisplatu dospjelog kupona
e) ništa od navedenog
26. Prema Fisherovom učinku, ako raste očekivana inflacija:
a) nominalna kamatna stopa će padati
b) realna kamatna stopa će padati
c) realna kamatna stopa će rasti
d) nominalna kamatna stopa će rasti
e) premija za inflaciju će rasti
27. Prema hipotezi likvidnosti premija za likvidnost postoji zbog:
a) vjerojatnosti da vrijednosnica postane nelikvidna
b) poticanja onih koji drže novac da se odreknu te savršeno likvidne imovine i
konvertiraju ga u drugu imovinu koja nosi...
c) vjerojatnosti da vrijednosnica postane neutrživa
d) činjenice da dugoročne vrijednosnice imaju varijabilnije tržišne cijene od kratkoročnih
vrijednosnica
e) ništa od navedenog
28. Značajke financijske imovine su:
a) gubi vrijednost tijekom vremena jer se troši
b) njezina tržišna cijena nije ovisna o njezinom fizičkom stanju
c) ima neznatnu vrijednost kao dobro
d) zamjenjiva je drugom financijskom imovinom
e) ništa od navedenog
29. Što je točno komercijalni zapis?
a) nosi manji prinos od trezorskog zapisa
b) rizičniji je od blagajničkog zapisa
c) nosi manji prinos od povlaštene dionice
d) nosi veći prinos od trezorskog zapisa
e) ništa od navedenog
30. Standard &Poors ocjenjuje kvalitetu obveznica s obzirom na:
a) rizik likvidnosti
b) rizik inflacije
c) rizik kamatne stope
d) rizik opoziva
e) ništa od navedenog
31. Prema klasičnoj teoriji kamatne stope, ako je kamatna stopa visoka:
a) ponuda štednje je visoka
b) potražnja za investicijama je niska
c) ponuda investicija je visoka
d) ponuda štednje je niska
e) ništa od navedenog
32. Obična dionica općenito nosi:
a) manji prinos od povlaštene dionice
b) manji prinos od blagajničkog zapisa
c) veći prinos od obveznice
d) veći prinos od trezorskog zapisa
e) veći prinos od povlaštene dionice
33. Temeljna pretpostavka hipoteze segmentiranosti tržišta je da:
a) da vrijednosnice s obzirom na dospijeće nosu supstituti za investitore..
b) da ne postoji transakcijski troškovi
c) su sve informacije odmah dostupne i ugrađene u cijenu
d) očekivanja se racionalno formiraju
e) ništa od navedenog
34. Za obveze dioničkog društva dioničar je odgovoran:
a) do iznosa svog uloga u društvo
b) nije uopće odgovoran
c) ukupnom vlastitom imovinom
d) ovisi o odluci glavne skupštine
e) ništa od navedenog
35. Trezorski zapis je:
a) kratkoročna vrijednosnica
b) dugoročna vrijednosnica
c) diskontna vrijednosnica
d) instrument tržišta kapitala
e) ništa od navedenog
36. Što je točno za običnu dionicu?
a) ne nosi pravo glasa
b) rizičnija je od povlaštene dionice
c) nosi manji prinos od povlaštene dionice
d) nosi veći prinos od obveznice
e) ništa od navedenog
37. Najveći dio imovine u koji ulažu mirovinski fondovi čine (jedan odgovor je točan):
a) trezorski zapisi
b) korporativne obveznice
c) državne obveznice
d) dionice
e) ništa od navedenog
38. Temeljni izvor sredstava većine banaka su:
a) krediti
b) tekući računi
c) materijalna imovina
d) nematerijalna imovina
e) ništa od navedenog
Pitanja iz fti za 1. Kolokvij

1. ako osoba a posudi osobi b novac na sest mjeseci tu se radi o IZRAVNOM FINANCIRANJU

2. rođak vam je rekao da će vam poslati 12 000 kn z a10 god no vi ste ga odbili i rekli da cete radije
sami uštediti taj iznos. Koliko danas morate položiti na računu u banci akoo želite imati navedeni
iznos za 10 god ?kamatna stopa je 3,5% odg: 8.507,13 kn
3. od navedenih usluga samo jednu uslugu fin trižišta i instit. ne nude poduzećima INVESTICIJSKA
POTROŠNJA

4. ako uložite u banku 5.500 kn uz kamatnu stopu od 4,5% koliki iznos ćete podići za 6 god ?
7.162,43

5. financijska tržošta omogućavaju zaštitu od ZIVOTNIH, FINANCIJSKIH, ZDRAVSTVENIH, VLASNIČKIH I

RIZIKA DOHOTKA (odg u pitanju svih navedeno)

6. Kolika je sadašnja vrijednost 25 000 kn koja dospjeva za 4 godine u kamatnu stopu od 12%?
15.887,95 kn

7. kolika je sadašnja vrijednost sljedečeg niza plaćanja uz 8% godišnje kamate, 1000 kn na kraju prve
god, 2 000 kn na kraju druge i 3 000 kn na kraju treće? 5.022,11 kn

8. primarni cilj financijskog sustava je TRANSFER SREDSTAVA IZ ŠTEDNJE U POTROŠNJU I INVESTICIJE

9. Ako su tekući izdaci manji od tekućih prihoda razlika se koristi tako da POLOZI NA SVOJ RACUN;
OTKUPI VLASTITI VRIJEDNOSNI PAPIR, KOMBINACIJA PRVE DVIJE( odg u ispitu sve navedeno)

10. Sto se cesce određeni iznos ukamaćuje, veća je buduća vrijednost( uz ostale nepromjenjene
uvjete) TOČNO

11. Špekulant je osoba koja NASTOJI OSTVARITI DOBIT NA TEMELJU SVOJIH PROGNOZA BUDUĆE
SITUACIJE NA TRŽIŠTU

12. danas vam je 23. Rođendan, a vaš investicijski fond obećao vam je isplatiti 50 000 kn na vaš 30.
Rođ. Ako je prinos fonda 10% (ukamativno jednom godišnje), kolika je sadasnja vrijednost vašeg
udjela u fondu ? 25.657,91 kn

13. Financijske institucije mogu biti DEPOZITNE, UGOVORNE I INVESTICIJSKE

14. ako uložite u banku 8 000 kn uz k.s. od 6% koliki cete iznos podici nakon 10 god ? 14.326,78 kn

15. Što je novac ? KOMAD TISKANOG PAPIRA I FINANCIJSKA IMOVINA

16. Financijski instrumenti obecavaju onom tko je dao sredstva KAMATE, KAMATNU DOBIT,
DIVIDENDE I DRUGE NOVČANE PRIMITKE

17. od navedenih samo jedno nije financijsko tržište TRŽIŠTE SPECIFICIRANIH USLUGA(novca, deviza
i vrijednosnica s fiksnim prinosom jesu)

18. sto je niza kamatna stopa za odredeni iznos manja je sadasnja vrijednost (nepromjenjeni uvjeti)
NETOČNO

19. neizravno finan. čini najmanji broj transakcija u suvremenom financijskom sustavu NETOČNO

20. osnovna razlika izmedu vrijednosnica na primarnom i sekundarnom tržištu je PRETHODNO

IZDANJE VRIJEDNOSNICA

21. U ugovorne investicije ubrajaju se: DOBROVOLJNI MIROVNISKI FOND

22. Novac nosi najmanji prinos. Prema tome za ostvarenje kapitalne dobiti potrebno je držati što
manje novca TOČNO

23. Koliko se godina mora čekati da bi se početni iznos od 1 000 kn utrostručio ako je prinos na tu
investiciju 8%, ukamativo jednom godišnje ? 14 GODINA
24. Ako neka tvrtka kupi vrijednosni papir tada se NISTA OD NAVEDENOG NIJE POTPUNO TOCNO

25. što od navedenog nije financijska imovina ? PROPISNO ISPISAN R1 RAČUN

26. sadašnja vrijednost ulaganja sa stalnim novčanim tokom može se odrediti DIJELJENJEM IZNOSA
PLAĆANJA S KAMATNOM STOPOM

27. Tržište je učinkovito ako CIJENE NA TRŽIŠTU POTPUNO ODRAŽAVAJU SVE RASPOLOŽIVE
INFORMACIJE

28. Štednja j eonaj dio tekućeg dohotka koji NIJE POTROŠEN

29. Koje osobine ima likvidna imovina ? STABILNOST CIJENA; TRENUTNU UTRŽIVOST,
REVERZIBILNOST (odg u pitanju sve navedeno)

30. Tekući i žiro račun su oblik novca. TOČNO

31. Ako su izdaci iz tekućeg dohotka veći od tekućih primitaka dohotka to se može financirati
POVEĆANJEM DUGA ILI SMANJENJEM FINANCIJSKE IMOVINE

32. Jedinice u kojima su izdaci iz tekućeg dohotka manji od tekućih primitaka dohotka su SUFICITNE
JEDINICE

33. Primarna se tržišta razlikuju od sekundarnih po tome što se na primarnim trguje PRETHODNO
NEPRODAVANIM DIONICAMA

34. Osnovna razlika izmedu izravnog, neizravnog i poluizravnog financiranja ocituje se u POSTOJANJA
POSREDNIKA IZMEĐU SUDIONIKA

35. Tri osnovne kategorije financijske imovine su NOVAC; VLASNIČKI i DUŽNIČKI VRIJEDNOSNI PAPIR

36. Čim neka informacija postane dostupna, ona se ODMAH PREFLEKTIRA NA FIN. TRŽIŠTA, KROZ
CIJENE VRIJEDNOSNICA

37. Imate 8.650 kn na štednom računu, a kamatna stopa na god razini iznosi 3%. Koliko će biti novca
na tom računu za 3 god ? 9.452,09 kn

38. Ako baka po rođenju uloži na račun svoga unuka 10 000 eura uz k.s. od 5,25% koliki iznos će imati
na računu unuk kada bude imao 65 god ? 278.251,04 eura

39. Stabilnost cijena, trenutna utrživost i reverzibilnost tri su bitne karakteristike LIKVIDNE IMOVINE

40.od sljedećih funkcija samo jedna nije funkcija fin sustava STVARA TRŽIŠTE ZA REALNU
MAT.IMOVINU

41. U depozitne institucije ubrajaju se KOMERCIJALNE BANKE

42. Pri kreiranju fin imovine ukupno korištena sredstva moraju biti jednaka NIJEDAN ODG

43. bitna odrednica financijskog sustava je POVJERENJE

44. Ako se slobodna novčana sredstva zadržavaju izvan financijskog sustava to nema nikakav utjecaj
na privredni rast. NETOČNO

45. Ako osoba a izravno proda osobi b dionice Kandit tu se radi o SEKUNDARNOM TRŽIŠTU

46. Financijska tržišta i institucije dio su financijskog sustava TOČNO

47. Putem financijskog sustava određuje se visina kamatne stope i daju financijske usluge TOČNO

48. Primarni cilj financijskog sustava je TRANSFER SREDSTAVA IZ ŠTEDNJE U POTROŠNJU I INVEST

49. Na sekundarnom tržištu se vrijednosni papiri konvertiraju u NISTA OD NAVEDENOG (opcije i

futures ugovore, kratkorocne vrijednosnice, druge vrijednosne papire)

50. Na tržištu novca glavni zajmodavci su BANKE.

51. Ako se slobodna novčana sredstva zadržavaju izvan fin sustava to nema nikakav utjecaj na
privredni rast. NETOČNO

52. Ako se novac daje kao zajam postoji sljedeća jednakost: VOLUMEN KREIRANJE FINANCIJSKE
IMOVINE=VOLUMEN STVORENIH OBVEZA

53. Fin tržišta fin menadžerima predstavljaju i izvor dugoročnog financiranja i mjesto privremenog
skladištenja likvidnosti. TOČNO

54. Razlika između vlasničkih i dužničkih vrijednosnih papira je VLASNIK DUŽNIČKOG VRIJED. PAPIRA
IMA PRIOPRITET NAD VLASNIKOM DIONICA

55. Tržište kapitala nastalo je radi financiranja DUGOROČNIH INVESTICIJA TVRTKI; DRŽAVE I …

56. Novac nije IMOVINA KOJOM SE … prinos

57. Koja od navedenih nije značajka financijske imovine ? .. STANJA FIN IMOVINA… BITNO JE ZA
ODREĐIVANJE NJENE TRŽIŠNE VRIJEDNOSTI

1. Tržište čimbenika potrošačke jedinice prodaju svoj rad, menadžerske vještine i druge
resurse onima proizvođačkim jedinicama koji nude najveću cijenu 2. Tržište proizvoda
alocira činitelje proizvodnje (zemlju, rad i kapital), te distribuira dohotke u obliku plaća, rente
itd. vlasnicima tog proizvodnog resursa 3. Financijska tržišta

to mi je bilo, bile su funkcije fs ft, nabrojat, ono funkcija stenje,funkcija bogatstva i to..
al i o svakoj pojedinacno moras nesta znati, pa je bila podjela tržista novca i tržista kapitala
pa Činitelji koji povezuju sva FT
Klasifikacija financ. institucija 1. Depozitne (komerc. banke, štedionice i štednokreditne
zadruge) prikupljaju najveći dio svojih sredstava za zajmove iz depozitnih računa 2.
Ugovorne (osig. društva i mirov. fondovi) privlače sredstva nudeći ugovore kojima se
ugovaratelji štite od rizika 3. Investicijske (invest. kompanije i invest. fondovi, fondovi tržišta
novca) prodaju vlastite dionice najširoj javnosti, te tako prikupljena sredstva ulažu u dionice,
obveznice i druge VP

FTI

1. Želite za 20 godina na vašem računu u banci 1000 kn. Koliko danas morate uložiti, ako je
kamatna stopa 3,75%, a ukamaćivanje je polugodišnje?

2. Ako uložite 10 000 kn u banku uz kamatnu stopu od 5,75% godišnje, koliko će biti stanje vašeg
računa nakon 12 god. i 9 mj., ako se ukamaćivanje vrši kvartalno proporcionalnim načinom
obračuna?
3.

3.Isti zadatak kao 2., ali komfornim načinom obračuna.

4. Ako uložite u banku 1250€, uz kamatnu stopu od 3,25% godišnje, koliko će biti stanje vašeg
računa nakon 7 god. i 6. mj., ako se ukamaćivanje vrši polugodišnje?

5. Isti zadatak kao 4., ali komfornim načinom

obračuna. 

6. Mjesečna komforna kamatna stopa iznosi 1,19%. Kolika je polugodišnja proporcionalna?

7. Mjesečna proporcionalna k.s. iznosi 1,19%. Kolika je polugodišnja komforna k.s.?

8. Mjesečna komforna k.s. iznosi 1,25%. Kolika je polugodišnja proporcionalna k.s.?