SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET ''VITEZ'' U VITEZU

FAKULTET
STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:
SMJER:

INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA

SEMINARSKI RAD

Vitez, datum 2015.

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET ''VITEZ'' U VITEZU
FAKULTET
STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:
SMIJER:

INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA

SEMINARSKI RAD

IZJAVA: Ja, IME I PREZIME, student Sveučilišta/Univerziteta ''Vitez'' u Vitezu,

Indeks broj: odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj
rad izradila potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć profesora,
odnosno asistenata.

Potpis studenta: _____________________

STUDENT:
INDEX:
PREDMET:
PROFESOR:
SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................4

1.1. PREDMET ISTRAŽIVANJA.......................................................................5

1.2. CILJ ISTRAŽIVANJA.................................................................................5

1.3. HIPOTEZA...................................................................................................6

1.4. METODOLOGIJA........................................................................................6

1.5. STRUKTURA RADA..................................................................................6

2. TRŽIŠTA KAPITALA............................................................................................6

3. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA..............................................................9

3.1. DIONICE......................................................................................................9

3.1.1. REDOVNE (OBIČNE) DIONICE.......................................................11

3.1.2. PODTIPOVI DIONICA.......................................................................12

3.1.3. CIJENA DIONICE...............................................................................12

3.2. OBVEZNICE..............................................................................................13

3.2.1. OSNOVE OBVEZNICA....................................................................14

3.2.2. VRSTE OBVEZNICA........................................................................15

3.3. PREFERENCIJALNE DIONICE...............................................................16

3.4. HIBRIDNE OBVEZNICE..........................................................................17

3.5. VARANTI I IZVEDENICE........................................................................18

ZAKLJUČAK...........................................................................................................19

LITERATURA.........................................................................................................19
1. UVOD

Za financijsko tržište kažemo da je to mjesto na kojem se trguje financijskim

instrumentima i na kojem se susreću ponuda i potražnja za financijskim instrumentima.
Financijsko tržište je dio financijskog sustava. To podrazumijeva niz financijskih
institucija i instrumenata koji posreduju između sudionika s financijskim viškom i onih s
financijskim manjkom.

U svakom ekonomskom sustavu, u prvu grupu spada javnost, ili štediše, koji svoj
višak financijskih resursa stavljaju na raspolaganje ili ga investiraju u financijske
institucije i instrumente. Druga grupa, ili sudionici s financijskim manjkom, prodaju
financijske instrumente ili se zadužuju kod financijskih institucija kako bi stekli financijske
resurse koji su im potrebni da bi nastavili poslovanje ili proširili proizvodnju.

Financijsko tržište sastavljeno je od tržišta kapitala i tržišta novca. Tržišta kapitala

su takva tržišta na kojima postoje dugoročni financijski instrumenti, tj. instrumenti čije je
dospijeće neodređeno ili se njima trguje minimalno godinu dana.

Financijsko posredovanje se u najvećem broju slučajeva odvija preko banaka i

financijskih tržišta. Novi globalni trendovi deregulacije i internacionalizacije su bili dobar
poticaj za razvoj financijskih tržišta, institucija, a posebno tržišta kapitala. Nebankarske
financijske institucije i financijska tržišta postaju sve više značajna i globalni financijski
sustav dijelimo sukladno tome. Sukladno tome, globalni financijski sustav se trenutno
ogleda u dva modela, anglosaksonski i kontinentalni.

Financijski sustav Bosne i Hercegovine generalno slijedi kontinentalni model,

prema kojem banke imaju vodeću ulogu i u kojem su financijska tržišta i njihovi
instrumenti manje razvijeni. Financijsko tržište Bosne i Hercegovine ima tržište kapitala,
ali još uvijek nema razvijeno tržište novca.
1.1. PREDMET ISTRAŽIVANJA

Predmet istraživanja u seminarskom radu su instrumenti tržišta kapitala. Prije

svega, bitno je reći nešto o samom tržištu kapitala kako bi se ostatak rada mogao razumjeti.
Instrumenti tržišta kapitala imaju bitnu ulogu u financijskom sustavu svake zemlje.

1.2. CILJ ISTRAŽIVANJA

Ciljevi istraživanja u radu su tržište kapitala i njegovi instrumenti. O istima ćemo

reći nešto više u narednim poglavljima rada.

1.3. HIPOTEZA

Hipoteza rada je slijedeća:

 Instrumenti tržišta kapitala su prije svega dionice i obveznice. Drugim riječima,
kapitalne investicije, tj. vrijednosni papiri jer su namijenjeni dugoročnom držanju.

1.4. METODOLOGIJA

Za izradu seminarskog rada koristili smo materijale domaćih i stranih autora, te

Internet. Prilikom pisanja rada također su korištene metode analize i sinteze, metoda
komparacije, te deskriptivna metoda.

1.5. STRUKTURA RADA

Rad se sastoji od tri međusobno povezana poglavlja u kojima se definiraju bitni

pojmovi, navode bitna obilježja te ističu karakteristike instrumenata tržišta kapitala. Na
kraju rada iznesen je zaključak i dat popis korištene literature.
2. TRŽIŠTA KAPITALA

''Tržište kapitala predstavlja institucionalno određen prostor, vrijeme i procedure

koji omogućavaju promet dugoročnih vrijednosnih papira i dugoročnog kapitala. U užem
smislu, tržište kapitala obuhvaća promet dugoročnim vrijednosnim papirima, dok u širem
smislu, ono obuhvaća i dogovorno tržište dugoročnih kredita, kao i tržište financiranja
rizičnih poslova.''1

Postoje primarna i sekundarna tržišta kpitala. Primarna ili emisijska tržišta kapitala
su takva tržišta na kojima se trguje tek emitiranim vrijednosnim papirima nakon izvršene
emisije. Novim emisijama vrijednosnih papira povećava se kapital društva (emitenta) i
osigurava financijska sredstva koja su neophodna za poslovanje emitenta.

Na sekundarnom ili transakcijskom tržištu kapitala trguje se vrijednosnim papirima

koji su već jednom prošli kroz primarno tržište. Na ovom se tržištu ne obavlja prikupljanje
kapitala emitentima vrijednosnih papira, već vrijednosni papiri mijenjaju svoje vlasnike, tj.
obavlja se njihova preprodaja.

Tržište kapitala Bosne i Hercegovine je organizirano i regulirano na dva tržišta

kapitala, od kojih je jedno u Federaciji BiH, a drugo u RS-u. Vrijednosnim papirima se
također trguje na dvije burze, SASE (sarajevska) i BLSE (banjalučka).

Prednosti financiranja preko instrumenata vlasničkog financiranja obuhvaćaju2:

 Oni nisu fiksan trošak za poduzeće - kao što je već naglašeno, dividende se ne
moraju isplatiti na određeni datum, više od dospijeća glavnice u određenom
trenutku. Trošak se samo javlja ukoliko kompanija ostvaruje profit, u obliku
raspodjele profita. Kao posljedica toga, ovaj model financiranja je značajno
stabilniji i manje rizičan za kompaniju.
 Nema razdoblja dospijeća - po pravilu, investicije u dionice su investicije u stalni
kapital koji se ne može povući i čiji se povrat ne može zahtijevati od kompanije. U
tom smislu, postoji prednost za kompaniju koja nema obvezu da vrati ili plati,
ukoliko ima poslovnih problema ili negativnih financijskih rezultata.

1
http://bs.wikipedia.org/wiki/Tržište_kapitala (pristup: 04.05.2015.)
2
http://cbbh.ba/index.php?id=673&lang=hr (pristup: 05.05.2015.)
  Radi se o svježem kapitalu koji popravlja rejting - emitiranjem dionica, kompanija
stječe novi, svježi, trajni kapital koji ojačava njenu poslovnu poziciju, čineći je
stabilnom. Kako novi kapital ulazi u kompaniju, njen leveridž se poboljšava i
indikatori duga se smanjuju, popravljajući kreditni rejting i otvarajući nove
mogućnosti za financiranje preko dužničkih instrumenata.
 Lakša prodaja - dobra i stabilna kompanija može prodati dionice mnogo lakše nego
obveznice, s obzirom da je tržište šire. Dobro razvijeno sekundarno tržište otvara
mogućnosti za investitore da stječu i dividende i kapitalni dobitak i da podmire svoj
kapital brzo preko financijskog tržišta.
 Viši prinos - zbog većeg rizika investiranja u dionice, investitori postižu viši prinos,
koji je, međutim, manje povoljan sa stanovišta emitenta, s obzirom da oni imaju
veće troškove financiranja. Kao što je u gornjem tekstu navedeno, kao i kod
dividendi, investitor može gledati na kapitalni dobitak u obliku viših cijena dionica.
 Prava vlasništva - sa stanovišta investitora, investicije u vlasničke instrumente
omogućavaju aktivno sudjelovanje u upravljanju kompanijom, kao i glasačka prava
na godišnjoj skupštini dioničara. Ovo je nedostatak sa stanovišta emitenta, s
obzirom da za njega to predstavlja "razvodnjavanje".

Određeni osnovni nedostaci financiranja preko vlasničkih instrumenata mogu također biti
definirani. Oni su3:

 Razvodnjavanje - također je zabilježeno da nema "razvodnjavanja" sa

obveznicama, ali postoji sa dionicama. Ukoliko se kompanija odluči za financiranje
emitiranjem dionica, njihov broj će se povećati, povećavajući iznos kapitala i
smanjenjem postotka vlasništva kod postojećeg vlasnika.
 Skuplji izvor financiranja - značajno viši rizici sa kojima se suočavaju investitori
kod vlasničkih instrumenata posjeduju obvezu plaćanja veće kompenzacije.
Drugim riječima, kompanija raspoređuje neto profit između vlasnika kapitala.
 Nepovoljan porezni tretman - ovoj vrsti financiranja nedostaju porezne inicijative.
Dividenda se isplaćuje iz neto dobiti nakon oporezivanja, i zbog toga nije porezno
utočište od poreza na dobit. Investitori također moraju platiti porez nakon što se
profit prebaci na njihove račune, tako da ni tamo ne postoji porezno utočište.

3
http://cbbh.ba/index.php?id=673&lang=hr (pristup: 05.05.2015.)
 Međutim, prema novim pravnim propisima u BiH, kapitalni dobici iz povećane
cijene dionice nisu predmet oporezivanja, tako da ovaj segment dobiti nije izložen
oporezivanju.
 Nepoznata obveza - dividenda se isplaćuje na osnovi poslovanja, i investitor ne zna
kada i koliko će imati koristi od određene dionice, dok emitent također ne mora
imati punu kontrolu nad isplatom profita dioničarima. Odluka o iznosu dividende se
donosi na godišnjoj skupštini dioničara.
 Rizik gubitka - iako postoje mnoge prednosti za investitore, kao i mogućnost veće
dobiti, investiranje u vlasničke instrumente nosi rizik gubitka. Ukoliko se dividende
ne isplaćuju zbog negativnog poslovanja kompanije i zbog istodobnog pada cijene
dionice, investitor može zabilježiti značajne financijske gubitke u obliku kapitalnih
gubitaka. Pred toga, kod likvidacije kompanije, dioničar je rangiran kao posljednji
kod prioriteta isplate iz likvidacijske mase. Prednosti i nedostaci investiranja na
tržištima kapitala
3. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA

Najbitniji instrumenti tržišta kapitala su obične dionice i obveznice. Za njih se još

kaže i da su to kapitalne investicije, tj. vrijednosni papiri iz razloga što su namijenjeni
dugoročnom držanju. Na dalje, dionice i obveznice nisu jedini instrumenti tržišta kapitala.
Miješanjem osnovnih obilježja običnih dionica i pravih obveznica dobivamo tzv. hibridne
financijske instrumente. Najčešći hibridni vrijednosni papiri su preferencijalne dionice,
iako hibridne karakteristike možemo pronaći i kod obveznica.

3.1. DIONICE

Dionica je vrijednosni papir uz pomoć kojeg uplatitelj dokazuje svoj ulog u

temeljnom kapitalu dioničkog društva. Ista je dokaz vlasništva nad određenim dijelom
trgovačkog društva koje je registrirano kao dioničko društvo. Također, dionica daje prava,
ali i određene obveze prema društvu. Prema pravilu je nasljedna, ali postoji i mogućnost da
se u odnosu na nasljeđivanje i trgovanje u aktu o osnivanju predvide i određena
ograničenja. Jedno od najvažnijih svojstava dionice je da donosi dividendu, tj. isplatu
profita društva vlasniku dionice (srazmjerno njegovom udjelu u društvu). Dionice, kao
vrijednosni papiri, mogu biti predmet kupoprodaje na tržištu kapitala odnosno na berzi.
Dionice mogu biti i predmet kupoprodaje uz tečaj koji može biti iznad ili ispod nominalne
vrijednosti, ovisno o trenutnoj ponudi i potražnji. Smatra se ulaganjem gotovo bez rizika, a
u najvećem broju zemalja ne moraju biti predmet trgovanja na burzi.
Karakteristike dionica su4:
 izdaju ih dionička društva, i to tek nakon upisa društva u sudski registar. Dionice
mogu izdati i poduzeća, banke, osiguravajuća društva i druge financijske
organizacije.

 svaka dionica reprezentira dio kapitala društva, tj. ulog koji je imatelj unio u
osnovnu glavnicu. Dionice ne daje pravo svom imatelju nad uplaćenim sredstvima,
nego ta sredstva postaju vlasništvo društva u trenutku uplate. Imatelj dionice stječe
određena prava, ali on može raspolagati slobodno samo sa dionicama.

4
Čović, Š.: Dionice, Godišnjak pravnog fakulteta Sarajevo, 1998.
  dionice daju dioničaru određena prava. Bez obzira na vrstu dionice, dioničar uvijek
ima pravo na dividendu i na dio likvidacijske ili stečajne mase, koja preostane
kada su podmireni povjerioci društva. Ta prava su obligacijsko-pravnog karaktera,
a ako dioničar ima pravo na upravljanje društvom onda su u pitanju dionice sa
pravom učešća.

 dionice su nedjeljive. Dioničar ne može prava koja ima od dionica podijeliti na

dvije ili više osoba. U slučaju ako postoji više od jednog vlasnika dionice, vlasnici
čine u dioničkom društvu jednog dioničara.

3.1.1. REDOVNE (OBIČNE) DIONICE

Redovne ili obične dionice su pismene isprave o trajno uloženim sredstvima

u osnovni kapital dioničkih društava i označavaju vlasništvo nad dijelom istog. Dioničari
imaju određena prava5:

 pravo na upravljanje s obzirom da snose rizik poslovanja, i najviše su

zainteresirani za ostvarivanje neto dobitka jer odatle naplaćuju dividendu za razliku
od vlasnika prioritetnih dionica i obveznika koji dobivaju fiksni prinos u obliku
povlaštene dividende, tj. kamate. Vodeću ulogu imaju oni koji imaju veliki
kontrolni paket dionica, u praksi se često dioničari udružuju štiteći svoje interese.
 pravo na dividendu, tj. dio ostvarene dobiti. Isplata dividende nije zagarantirana
ako poduzeće posluje sa gubitkom ili zbog svog razvoja odluči zadržati cjelokupni
dobitak. Prednost pri isplati imaju vlasnici prioritetnih dionica.
 na isplatu dela likvidacijske mase - u slučaju likvidacije poduzeća, a kasnije
povjerioca vlasnika obveznica i povlaštenih dionica, ukoliko preostane sredstava, a
razmjerno nominalnoj vrijednosti dionica koje posjeduju.

Osnovni cilj emisije redovnih dionica je prikupljanje trajnog kapitala za

financiranje osnivanja i razvoja poduzeća. On predstavlja najkvalitetniji izvor s obzirom da
je trajno raspoloživ i nikome se ne vraća. Prodajom redovnih dionica poduzeće povećava

5
Čović, Š.: Dionice, Godišnjak pravnog fakulteta Sarajevo, 1998.
osnovni kapital u pasivi, čime se povećava stupanj samofinanciranja i smanjuje stupanj
zaduženosti, pod uvjetom da se ne poveća pozajmljeni kapital.

Veći osnovni kapital znači i veće garancije kreditorima, da li će im pozajmljena

sredstva biti vraćena makar iz stečajne mase. Prodaja redovnih dionica za gotovinu
povećava u aktivi protuvrijednost dionica kao i osnovni dioničarski kapital u pasivi. Na taj
se način povećava likvidna imovina i solventnost poduzeća, što traje sve dok se prikupljena
novčana sredstva ne ulože u namjene zbog kojih je izvršena emisija dionica. Važno je da se
dionice emitiraju samo onda kada postoji mogućnost za profitabilna ulaganja jer u
suprotnom dovodi do pada prihoda dionica kao i tržišne vrijednosti dionica. Motivacija za
potencijalne dioničare može biti dividenda, likvidnost dionica posebno ako kotiraju na
burzi pa se mogu lako prodati, organičena odgovornost za dugove dioničkog društva samo
do iznosa kapitala koji su uložli, dok isto nastavlja sa radom i nakon smrti bilo kojeg
dioničara.

3.1.2. PODTIPOVI DIONICA

Postoji nekoliko tipova dionica6:

a) debenturne dionice - slične su dugoročnim neosiguranim obveznicama. Nose veću
sigurnost, fiksnu kamatu i veća prava u slučaju slabijeg poslovanja.
b) kumulativne preferencijalne dionice - neisplaćena dividenda kumulira se tokom
vremena i mora se isplatiti prije nego što se isplati dividenda vlasnicima običnih
dionica - nekumulativne dionice - neisplaćena dividenda se ne kumulira.
c) zamjenljive preferencijalne dionice (konvertibilne prioritetne dionice) - pravo
konverzije u obične dionice ili neke druge vrijednosne papire (obveznice), kao i
između različitih klasa dionica. Skoro 40% novoemitiranih preferencijalnih dionica
sadrži odredbe o pravu zamjene za druge. Obično sadrže varante tj. dugoročne
opcije koje daju pravo investitoru da kupi određen broj običnih dionica po
utvrđenoj cijeni u bilo kojem trenutku pije isteka utvrđenog roka.
d) participativne dionice - sudjelovanje u dobiti sa vlasnicima običnih dionica: prvo
dobijaju dividendu po fiksnoj stopi, potom poduzeće isplaćuje dividendu
vlasnicima običnih dionica do visine preferencijalne dividende, a preostali višak
6
Čović, Š.: Dionice, Godišnjak pravnog fakulteta Sarajevo, 1998.
 profita se dijeli između vlasnika preferencijalnih i vlasnika običnih dionica.
I obične i preferencijalne dionice mogu imati više klasa (npr. A i B).

3.1.3. CIJENA DIONICE

Nivo cijena dionica na financijskom tržištu govori o kvaliteti poslovanja,

efektivnosti i efikasnom upravljanju poduzećem. Postoje tri osnovne kategorije cijena7:

1. Nominalna vrijednost dionica – cijena po kojoj se dionice vode u knjigovodstvu

poduzeća. Bitno je napomenuti da je nominalna vrijednost osnova za izračunavanje
dividende, kao i osnova za obračun u slučaju likvidacije/stečaja poduzeća.
Nominalna vrednost je upisana na plaštu (blanketu dionice).
2. Knjigovodstvena cijena - ukupna knjigovodstvena vrijednost/broj emitiranih
dionica. Knjigovodstvena vrijednost dionice predstavlja čistu imovinu društva
(trajne izvore sredstava) lociranu na pojedinačnu dionicu.
3. Tržišna cijena - formira se na sekundarnim tržištima dionica, podložna je čestim
fluktuacijama i mijenja se, u pogledu nekih kompanija i u toku nekoliko minuta.
Trgovanje na burzovnom, a naročito OTC tržištu (vanburzovnom) ponekad liči na
igre na sreću, a ponekad na pravu umjetnost. Osnovno pitanje je kako predvidjeti
cijenu dionica. Tržišna vrijednost dionice je rezultat odnosa ponude i potražnje na
tržištu kapitala, odnosno to je cijena po kojoj se dionice prodaju na sekundarnom
tržištu. S obzirom da djelovanje ponude i potražnje i formiranje tržišne cijene
dionice u krajnjoj liniji svodi tržišnu vrijednost na njenu unutrašnju vrijednost,
valorizaciju dionice promatramo prvenstveno kao proces određivanja njene
unutrašnje vrijednosti.

3.2. OBVEZNICE

Obveznica je isprava koja sadrži priznanje postojanja neke obveze, a služi

vjerovniku kao dokaz da je dužnik obvezu preuzeo. Obveznice mogu izdavati države,
velike bankovne, prometne ili industrijske tvrtke, a svrha izdavanja je prikupljanje

7
Čović, Š.: Dionice, Godišnjak pravnog fakulteta Sarajevo, 1998.
sredstava, najčešće u značajnim iznosima. Obveznice, za razliku od dionica, donose
unaprijed utvrđenu kamatu.8

Obveznica je dužnički vrijednosni papir koji se izdaje kako bi se skupila financijska

sredstva sa unaprijed definiranim rokom povrata. Obveznica je, iz pozicije izdavatelja,
alternativa bankovnom kreditu. Postoji jako puno vrsta obveznica, a glavne skupine
(uzmemmo li u obzir novčane tokove) su:

 kuponska obveznica,
 obveznica bez kupona te
 anuitetska obveznica.

S obzirom na izdavatelja, obveznice se mogu podijeliti na:

 državne,
 municipalne i
 korporativne.

Prilikom izdavanja obveznica i njihova uvrštenja na burzu, izdavatelj objavljuje i

prospekt. Prospekt mora sadržavati sve bitne elemente obveznice – nominalna vrijednost,
valuta izdanja, vrsta obveznice, visina i dinamika isplate kuponskih kamata, zamjenjivost
obveznice za drugu vrstu vrijednosnih papira te ostala prava i obveze izdavatelja i kupca.

Obveznice mogu glasiti na ime ili na donosioca, a moraju sadržavati nominalnu

vrijednost, kamatnu stopu, seriju i broj. Osim obaveznog sadržaja, obveznica može imati
naznačene i načine korištenja u određene, unaprijed utvrđene svrhe. Obvezni sastavni dio
obveznice su kuponi, koji imatelju daju pravo na isplatu pripadajuće kamate za određeno
razdoblje i obično ih ima toliko, na koliko razdoblja je izdana dionica, jer su obveznice
uvijek s točno određenim rokom vraćanja. U slučaju da obveznica ne sadrži dovoljan broj
kupona za kamate, mora sadržavati talon uz čije predočenje zajedno s dionicom dužnik
mora vjerovniku dati nove.

Za obveznice još kažemo i da su to isprave koje sadrže priznanje postojanja neke

obveze, a služe vjerovniku kao dokaz, da je dužnik preuzeo svoju obvezu. Obveznice

8
Mishkin, S. F.: Monetarna ekonomija, bankarstvo, finacijska tržišta, DATA STATUS; Beograd, 2006.
mogu izdavati države, velike bankovne, saobraćajne ili industrijske firme, a svrha
izdavanja je prikupljanje sredstava u značajnim iznosima. Dionice, za razliku od
obveznica, donose unaprijed utvrđenu kamatu.

3.2.1. OSNOVE OBVEZNICA

Obveznice prema pravilu donose stalni prihod i manje prinose, uz nisku razinu
rizika i volatilnosti. Svatko može financijski profitirati ako su obveznice dio njegovog
financijskog portfelja. Obveznice se razlikuju od dionica po tome što ne daju pravo
vlasniku na sudjelovanje u odlučivanju i dobiti, ali daju pravo na povrat uložene glavnice
uvećane za ugovorenu kamatu na obveznice u ugovorenom roku.

Nominalna vrijednost obveznice pokazuje imatelju iznos novca koji će dobiti u

trenutku dospijeća iste. Nominalna (kuponska) kamatna stopa na obveznice je stopa po
kojoj se obračunava i isplaćuje kamata prema dinamici koja je navedena u obveznici.
Datum dospijeća obveznice mora biti datum na koji izdavatelj obveznice mora isplatiti
glavnicu vlasnicima obveznica. S obzirom da su obveznice instrument dugoročnog
finansiranja, datum dospijeća je obično između 2 i 30 godina nakon dana izdavanja.
Kratkoročne obveznice obično imaju dospijeće manje od godine dana, srednjoročne
obveznice obično dospijevaju u roku od dvije do deset godina, a dugoročne obveznice
obično traju više od 10 godina.

3.2.2. VRSTE OBVEZNICA

Prema načinu na koji se određuje pravo, obveznice mogu biti na ime i na

donosioca. Prema položaju izdavatelja (emitenta) možemo razlikovati dvije vrste
obveznica:
1. obveznice javnopravnih subjekata,
2. obveznice poslovnih (privatnopravnih) subjekata.
Obveznice javnih subjekata dijelimo na obveznice državne organizacije i obveznice
javnih korporacija.Obveznice države nemaju rizika pa je i kamata niža, a porezno
opterećenje je isključeno ili ograničeno. Ako država ne vraća dug nego samo plaća kamatu,
takve obveznice se nazivaju državnom rentom i mogu se unovčiti isključivo vraćanjem
obveznica. Prema roku dospijeća obveznice dijelimo na kratkoročne (otplata do 5 godina),
srednjeročne (otplata do 20 godina) i dugoročne (otplata preko 20 godina). Postoje i
obveznice bez fiksnog roka dospijeća. Prema načinu amortizacije obveznice se mogu
podijeliti na one koje se amortiziraju jednokratno ili postepeno. Prema stupnju garancije
obveznice mogu biti obične i za njih se u pravilu ne izdaju posebne garancije, hipotekarne
obveznice, obveznice sa zalogom na pokretnim stvarima uključujući i vrijednosne papire,
te garantirane obveznice.

Prema prihodu koji nose obveznice mogu biti obične koje nose fiksnu kamatu,
obveznice sa promijenjivom kamatom te obveznice sa indeksom. Uz navedene, postoje i
obveznic bez kamate koje se prodaju uz veliki diskont. Participativne obveznice pored
kamate nose i učešće u dobiti izdavatelja obveznice. Za razliku od participativnih dionica,
obveznice ne daju pravo učešća u upravljanju trgovačkim društvom. Prema načinu
određivanja kamate i rokovima isplate postoji više vrsta obveznica, s obzirom na činjenicu
da se u suvremenim uvjetima privređivanja koriste veoma različiti načini određivanja
kamatne stope. Prema mogućnostima zamjene obveznice mogu biti nekonvertibilne, sa
ograničenom konverzijom i sa punom konvertibilnošću.

Prema valuti na koju glase, dijelimo ih na domaću i stranu valutu, a postoje i

obveznice koje su denomirane u dvije različite valute. U posljednjem slučaju isprava u
obveznici glasi na jednu, a isplata kupona se vrši u drugoj valuti.
Ovisno o kategoriji izdavatelja obveznice se mogu podijeliti na:
 obveznice države,
 obveznice banaka i drugih financijskih organizacija,
 obveznice poduzeća i drugih pravnih subjekata,

3.3. PREFERENCIJALNE DIONICE

Preferencijalne dionice možemo definirati kao tipični hibridni vrijednosni papir čija
se obilježja nalaze između običnih dionica i pravih obveznica. Nazivaju se
preferencijalnim jer imaju preferencijalni položaj prema običnim dionicama, u smislu
povlastice kroz prioritet prema zaradama i imovini društva. Zbog toga se još govori o
prioritetnim ili povlaštenim dionicama. Da bi se osigurao prioritet na dividende i imovinu,
ti su iznosi obavezno unaprijed utvrđeni i fiksni. Preferencijalne dionice ne nose pravo
glasa, a mogu nositi i neka druga obilježja koja nisu tipična za dionice.

Dividende na prave preferencijalne dionice su uvijek fiksne i imaju prioritet isplate.

Potrebno je uzeti u obzir kako je ipak riječ o dividendama pa se one ne moraju isplatiti kao
kamate. Neke od preferencijalnih dionica nose kumulativno pravo na dividende, tako da se
zaostale (neisplaćene) preferencijalne dividende prenose na slijedeće obračunsko razdoblje
i imaju prioritet prema svim drugim isplatama dividendi. Na opisani se način razlikuju
kumulativne i nekumulativne preferencijalne dionice.

Na dalje, postoje i preferencijalne dionice koje nose pravo participacije u zaradama

društva koje ih je izdalo. U takvim slučajevima su fiksni iznosi preferencijalnih dividendi
niži nego kod pravih preferencijalnih dionica (bez prava participacije). To se pravo
participacije najčešće veže uz izglasavanje isplate dividendi na obične dionice, jer držatelji
preferencijalnih dionica nemaju pravo glasa kojim bi forsirali izglasavanje participacije.
Na taj se način razlikuju participativne i neparticipativne preferencijalne dionice.

Preferencijalne su dionice per manentni vrijednosni papiri i nemaju unaprijed

utvrđeno dospijeće. Zbog toga se one i označavaju dionicama, iako nose i određena
obilježja obveznica. Preferencijalnim dionicama može se pridružiti pravo zamjene za
obične dionice emitenta. U tom je slučaju riječ o konvertibilnim preferencijalnim
dionicama.

3.4. HIBRIDNE OBVEZNICE

Miješanje osnovnih karakteristika vrijednosnih papira moguće je i kod obveznica, a

u tom je slučaju riječ o hibridnim obveznicama. Tako se obveznicama pridružuju neke
karakteristike dionica modifikacijama prava na kamate. Na dalje, moguće je obveznicama
pridružiti i neke opcije za stjecanje običnih dionica emitenta. Ukoliko gledamo sa stajališta
tekućeg dohotka koji donose svojim držateljima, najsličnije dionicama su dohodovne
obveznice. Misli se na obveznice kod kojih nastaje pravo na kamate tek nakon što je
emitirajuće društvo ostvarilo dobit. Prema tome, to je postupak izglasavanja identičan
izglasavanju dividendi na obične dionice. S obzirom da obveznice nemaju pravo glasa,
izglasavanje takvih kamata povezano je uz izglasavanje dividendi na obične dionice. Isto
tako, nekim se obveznicama može uz, relativno niže kamate, tj. nominalne kamatne stope
dati i dodatno pravo participacije u zaradama emitenta pa je riječ o participativnim
obveznicama9.

Obveznicama se može pridružiti pravo zamjene za obične dionice emitenta. U tom

je slučaju riječ o konvertibilijama ili posebno konvertibilnim obveznicama. Zamjena se
može obaviti u vrijeme do dospijeća obveznice po unaprijed utvrđenoj cijeni konverzije, tj.
prema unaprijed utvrđenom odnosu konverzije. Imatelj konvertibilije u isto vrijeme drži i
obveznicu i običnu dionicu, tako da ima pravo uvijek izabrati veću vrijednost, zbog čega
ove obveznice nose niže kamate od standardnih obveznica. Na taj se način u žargonu
tržišta kapitala opcija konverzije naziva i ''zaslađivačem'' emisije obveznica.

3.5. VARANTI I IZVEDENICE

Kao zaslađivači emisije obveznica i preferencijalnih dionica mogu se javiti i prava

kupnje običnih dionica po unaprijed određenim cijenama. To se pravo može odvojiti od
papira uz koji je izdano odmah nakon emisije. Tada se govori o varantima. Varanti su
prava, ali ne i obveze. Zbog toga će se pravo kupnje iskoristiti samo kada to držatelju
varanta odgovara, dakle kad je cijena dionice viša od one po kojoj se ona može kupiti
varantom. Tada držatelj varanta zarađuje, a gube svi drugi dioničari zbog razvodnjavanja
kapitala.

Osim varanata dioničko društvo može izdati i druge opcije na stjecanje svojih
dionica. Da bi se razlikovale od standardnih opcija na dionice, nazivamo ih dioničkim
opcijama. Riječ je o opcijama na dionice, pravima, ali ne i obvezama da se steknu dionice
po unaprijed utvrđenoj cijeni. Dioničke opcije mogu se uručiti menadžerima, zaposlenima,
ali i samim dioničarima. Njihovi su učinci jednaki varantima.
9
Mishkin, S. F.: Monetarna ekonomija, bankarstvo, finacijska tržišta, DATA STATUS; Beograd, 2006.
 Uz vrijednosne papire, izvedene iz nekih financijskih potraživanja u procesu
sekuritizacije, mogu se kupovati i druge izvedenice, tj. derivativi. Riječ je o instrumentima
koji se odnose na buduće akcije s imovinom iz koje su izvedeni. Riječ je o specifičnim
financijskim instrumentima koji u sebi nose značajna obilježja klađenja.

Dvije su osnovne skupine tih izvedenica:

1. terminski ugovori
2. opcije.

Terminski ugovori jesu kupoprodajni ugovori s isporukama u neko buduće vrijeme.

Oni određuju uvjete isporuke neke robe ili financijskih instrumenata za neki dan u
budućnosti. Terminski ugovori pogodno su sredstvo klađenja na kretanje budućih cijena
imovine na koju se odnose. Oni su istodobno i pogodno sredstvo osiguranja od rizika
promjene financijskih cijena. Postoje dvije vrste terminskih ugovora. Unaprednice i
ročnice koje i jesu pravi vrijednosni papiri. Ročnice su standardizirani ugovori.
Standardizirajuse prema vrsti, kvaliteti i kvantiteti financijske ili neke druge imovine koja
je predmetom kupoprodaje, a standardizirano je i vrijeme isporuke. Na taj su način oni
postali instrumenti široke potrošnje, dakle, pravi vrijednosni papiri. Opcije su financijski
instrumenti izvedeni iz prometa roba, vrijednosnih papira i drugih financijskih
instrumenata na izvornom tržištu.
ZAKLJUČAK

Za tržište kapitala kažemo kako je najznačajnije za pribavljanje novčanih sredstava

koja su potrebna za poslovanje i ekspanziju dioničkih društava i ostalih organizacijskih
oblika poduzeća. Navedeno se tržište određuje kao tržište dugoročnih vrijednosnih papira.
U šiem smislu riječi, tržište kapitala obuhvaća tržište dugoročnih kredita I tržište
financiranja rizičnih poslova.

Najvažniji instrumenti tržišta kapitala su dionice i obveznice. Dionice i obveznice

pripadaju grupi osnovnih vrijednosnih papira. Dionica je, slobodno možemo reći
najzastupljeniji i najkorišteniji vrijednosni papir. Sa sobom nosi određena prava ali i
obveze. Obveznica je nešto manje zastupljena ali je i ona jednako vrijedna kao i dionica.
Upotreba vrijednosnih papira, pa time i dionica i obveznica svakim se danom povećava pa
slobodno možemo reći kako će u ne tako dalekoj budućnosti vrijednosni papiri
prevladavati na financijskom tržištu.

Pored dionica i obveznica, postoji još nekoliko vrsta instrumenata tržišta kapitala.
Te vrste dobijemo ukoliko pomiješamo karakteristike dionica i obveznica. Svaka od
dobivenih vrsta instrumenata nečim se odlikuje, a također ima i svoje prednosti I
nedostatke.
LITERATURA
 Mishkin, S. F.: Monetarna ekonomija, bankarstvo, finacijska tržišta, DATA
STATUS; Beograd, 2006.
 Trifković, M. i ostali: Finansiranje emisijom dionica, Porezni savjetnik, Revicon,
Sarajevo, 2001.
 Čović, Š.: Dionice, Godišnjak pravnog fakulteta Sarajevo, 1998.
 http://cbbh.ba/index.php?id=673&lang=hr (pristup: 05.05.2015.)
 http://bs.wikipedia.org/wiki/Tržište_kapitala (pristup: 04.05.2015.)