Professional Documents
Culture Documents
FAKULTET
STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:
SMJER:
STUDENT:
INDEX:
PREDMET:
PROFESOR:
SADRŽAJ:
1. UVOD.....................................................................................................................4
1.3. HIPOTEZA...................................................................................................6
1.4. METODOLOGIJA........................................................................................6
2. TRŽIŠTA KAPITALA............................................................................................6
3.1. DIONICE......................................................................................................9
3.2. OBVEZNICE..............................................................................................13
ZAKLJUČAK...........................................................................................................19
LITERATURA.........................................................................................................19
1. UVOD
U svakom ekonomskom sustavu, u prvu grupu spada javnost, ili štediše, koji svoj
višak financijskih resursa stavljaju na raspolaganje ili ga investiraju u financijske
institucije i instrumente. Druga grupa, ili sudionici s financijskim manjkom, prodaju
financijske instrumente ili se zadužuju kod financijskih institucija kako bi stekli financijske
resurse koji su im potrebni da bi nastavili poslovanje ili proširili proizvodnju.
1.3. HIPOTEZA
1.4. METODOLOGIJA
Postoje primarna i sekundarna tržišta kpitala. Primarna ili emisijska tržišta kapitala
su takva tržišta na kojima se trguje tek emitiranim vrijednosnim papirima nakon izvršene
emisije. Novim emisijama vrijednosnih papira povećava se kapital društva (emitenta) i
osigurava financijska sredstva koja su neophodna za poslovanje emitenta.
Oni nisu fiksan trošak za poduzeće - kao što je već naglašeno, dividende se ne
moraju isplatiti na određeni datum, više od dospijeća glavnice u određenom
trenutku. Trošak se samo javlja ukoliko kompanija ostvaruje profit, u obliku
raspodjele profita. Kao posljedica toga, ovaj model financiranja je značajno
stabilniji i manje rizičan za kompaniju.
Nema razdoblja dospijeća - po pravilu, investicije u dionice su investicije u stalni
kapital koji se ne može povući i čiji se povrat ne može zahtijevati od kompanije. U
tom smislu, postoji prednost za kompaniju koja nema obvezu da vrati ili plati,
ukoliko ima poslovnih problema ili negativnih financijskih rezultata.
1
http://bs.wikipedia.org/wiki/Tržište_kapitala (pristup: 04.05.2015.)
2
http://cbbh.ba/index.php?id=673&lang=hr (pristup: 05.05.2015.)
Radi se o svježem kapitalu koji popravlja rejting - emitiranjem dionica, kompanija
stječe novi, svježi, trajni kapital koji ojačava njenu poslovnu poziciju, čineći je
stabilnom. Kako novi kapital ulazi u kompaniju, njen leveridž se poboljšava i
indikatori duga se smanjuju, popravljajući kreditni rejting i otvarajući nove
mogućnosti za financiranje preko dužničkih instrumenata.
Lakša prodaja - dobra i stabilna kompanija može prodati dionice mnogo lakše nego
obveznice, s obzirom da je tržište šire. Dobro razvijeno sekundarno tržište otvara
mogućnosti za investitore da stječu i dividende i kapitalni dobitak i da podmire svoj
kapital brzo preko financijskog tržišta.
Viši prinos - zbog većeg rizika investiranja u dionice, investitori postižu viši prinos,
koji je, međutim, manje povoljan sa stanovišta emitenta, s obzirom da oni imaju
veće troškove financiranja. Kao što je u gornjem tekstu navedeno, kao i kod
dividendi, investitor može gledati na kapitalni dobitak u obliku viših cijena dionica.
Prava vlasništva - sa stanovišta investitora, investicije u vlasničke instrumente
omogućavaju aktivno sudjelovanje u upravljanju kompanijom, kao i glasačka prava
na godišnjoj skupštini dioničara. Ovo je nedostatak sa stanovišta emitenta, s
obzirom da za njega to predstavlja "razvodnjavanje".
Određeni osnovni nedostaci financiranja preko vlasničkih instrumenata mogu također biti
definirani. Oni su3:
3
http://cbbh.ba/index.php?id=673&lang=hr (pristup: 05.05.2015.)
Međutim, prema novim pravnim propisima u BiH, kapitalni dobici iz povećane
cijene dionice nisu predmet oporezivanja, tako da ovaj segment dobiti nije izložen
oporezivanju.
Nepoznata obveza - dividenda se isplaćuje na osnovi poslovanja, i investitor ne zna
kada i koliko će imati koristi od određene dionice, dok emitent također ne mora
imati punu kontrolu nad isplatom profita dioničarima. Odluka o iznosu dividende se
donosi na godišnjoj skupštini dioničara.
Rizik gubitka - iako postoje mnoge prednosti za investitore, kao i mogućnost veće
dobiti, investiranje u vlasničke instrumente nosi rizik gubitka. Ukoliko se dividende
ne isplaćuju zbog negativnog poslovanja kompanije i zbog istodobnog pada cijene
dionice, investitor može zabilježiti značajne financijske gubitke u obliku kapitalnih
gubitaka. Pred toga, kod likvidacije kompanije, dioničar je rangiran kao posljednji
kod prioriteta isplate iz likvidacijske mase. Prednosti i nedostaci investiranja na
tržištima kapitala
3. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA
3.1. DIONICE
svaka dionica reprezentira dio kapitala društva, tj. ulog koji je imatelj unio u
osnovnu glavnicu. Dionice ne daje pravo svom imatelju nad uplaćenim sredstvima,
nego ta sredstva postaju vlasništvo društva u trenutku uplate. Imatelj dionice stječe
određena prava, ali on može raspolagati slobodno samo sa dionicama.
4
Čović, Š.: Dionice, Godišnjak pravnog fakulteta Sarajevo, 1998.
dionice daju dioničaru određena prava. Bez obzira na vrstu dionice, dioničar uvijek
ima pravo na dividendu i na dio likvidacijske ili stečajne mase, koja preostane
kada su podmireni povjerioci društva. Ta prava su obligacijsko-pravnog karaktera,
a ako dioničar ima pravo na upravljanje društvom onda su u pitanju dionice sa
pravom učešća.
5
Čović, Š.: Dionice, Godišnjak pravnog fakulteta Sarajevo, 1998.
osnovni kapital u pasivi, čime se povećava stupanj samofinanciranja i smanjuje stupanj
zaduženosti, pod uvjetom da se ne poveća pozajmljeni kapital.
3.2. OBVEZNICE
7
Čović, Š.: Dionice, Godišnjak pravnog fakulteta Sarajevo, 1998.
sredstava, najčešće u značajnim iznosima. Obveznice, za razliku od dionica, donose
unaprijed utvrđenu kamatu.8
kuponska obveznica,
obveznica bez kupona te
anuitetska obveznica.
8
Mishkin, S. F.: Monetarna ekonomija, bankarstvo, finacijska tržišta, DATA STATUS; Beograd, 2006.
mogu izdavati države, velike bankovne, saobraćajne ili industrijske firme, a svrha
izdavanja je prikupljanje sredstava u značajnim iznosima. Dionice, za razliku od
obveznica, donose unaprijed utvrđenu kamatu.
Obveznice prema pravilu donose stalni prihod i manje prinose, uz nisku razinu
rizika i volatilnosti. Svatko može financijski profitirati ako su obveznice dio njegovog
financijskog portfelja. Obveznice se razlikuju od dionica po tome što ne daju pravo
vlasniku na sudjelovanje u odlučivanju i dobiti, ali daju pravo na povrat uložene glavnice
uvećane za ugovorenu kamatu na obveznice u ugovorenom roku.
Prema prihodu koji nose obveznice mogu biti obične koje nose fiksnu kamatu,
obveznice sa promijenjivom kamatom te obveznice sa indeksom. Uz navedene, postoje i
obveznic bez kamate koje se prodaju uz veliki diskont. Participativne obveznice pored
kamate nose i učešće u dobiti izdavatelja obveznice. Za razliku od participativnih dionica,
obveznice ne daju pravo učešća u upravljanju trgovačkim društvom. Prema načinu
određivanja kamate i rokovima isplate postoji više vrsta obveznica, s obzirom na činjenicu
da se u suvremenim uvjetima privređivanja koriste veoma različiti načini određivanja
kamatne stope. Prema mogućnostima zamjene obveznice mogu biti nekonvertibilne, sa
ograničenom konverzijom i sa punom konvertibilnošću.
Preferencijalne dionice možemo definirati kao tipični hibridni vrijednosni papir čija
se obilježja nalaze između običnih dionica i pravih obveznica. Nazivaju se
preferencijalnim jer imaju preferencijalni položaj prema običnim dionicama, u smislu
povlastice kroz prioritet prema zaradama i imovini društva. Zbog toga se još govori o
prioritetnim ili povlaštenim dionicama. Da bi se osigurao prioritet na dividende i imovinu,
ti su iznosi obavezno unaprijed utvrđeni i fiksni. Preferencijalne dionice ne nose pravo
glasa, a mogu nositi i neka druga obilježja koja nisu tipična za dionice.
Osim varanata dioničko društvo može izdati i druge opcije na stjecanje svojih
dionica. Da bi se razlikovale od standardnih opcija na dionice, nazivamo ih dioničkim
opcijama. Riječ je o opcijama na dionice, pravima, ali ne i obvezama da se steknu dionice
po unaprijed utvrđenoj cijeni. Dioničke opcije mogu se uručiti menadžerima, zaposlenima,
ali i samim dioničarima. Njihovi su učinci jednaki varantima.
9
Mishkin, S. F.: Monetarna ekonomija, bankarstvo, finacijska tržišta, DATA STATUS; Beograd, 2006.
Uz vrijednosne papire, izvedene iz nekih financijskih potraživanja u procesu
sekuritizacije, mogu se kupovati i druge izvedenice, tj. derivativi. Riječ je o instrumentima
koji se odnose na buduće akcije s imovinom iz koje su izvedeni. Riječ je o specifičnim
financijskim instrumentima koji u sebi nose značajna obilježja klađenja.
Pored dionica i obveznica, postoji još nekoliko vrsta instrumenata tržišta kapitala.
Te vrste dobijemo ukoliko pomiješamo karakteristike dionica i obveznica. Svaka od
dobivenih vrsta instrumenata nečim se odlikuje, a također ima i svoje prednosti I
nedostatke.
LITERATURA
Mishkin, S. F.: Monetarna ekonomija, bankarstvo, finacijska tržišta, DATA
STATUS; Beograd, 2006.
Trifković, M. i ostali: Finansiranje emisijom dionica, Porezni savjetnik, Revicon,
Sarajevo, 2001.
Čović, Š.: Dionice, Godišnjak pravnog fakulteta Sarajevo, 1998.
http://cbbh.ba/index.php?id=673&lang=hr (pristup: 05.05.2015.)
http://bs.wikipedia.org/wiki/Tržište_kapitala (pristup: 04.05.2015.)