SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET ''VITEZ'' U VITEZU

FAKULTET

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:

SMJER:

IME I PREZIME

DJELJIVOST BROJEVA
SEMINARSKI RAD

Vitez, 05.01.2015.

SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET ''VITEZ'' U VITEZU

FAKULTET

STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA:

SMJER:

DJELJIVOST BROJEVA
SEMINARSKI RAD

IZJAVA:

Ja, iME I PREZIME, student Sveučilišta/Univerziteta ''Vitez'' u Vitezu, Indeks broj:

odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad
izradio potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć mentora.

Potpis studenta:________________________

STUDENT:
PREDMET:
MENTOR:

SADRŽAJ:
1. UVOD.......................................................................................................................4
1.1. PREDMET I SVRHA ISTRAŽIVANJA...........................................................4
1.2. CILJ ISTRAŽIVANJA......................................................................................5
1.3. HIPOTEZA........................................................................................................5
1.4. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA...............................................................5
1.5. STRUKTURA RADA.......................................................................................5
2. DJELJIVOST BROJEVA.........................................................................................6
2.1. DJELJIVOST PRIRODNIH BROJEVA...........................................................6
2.2. PROSTI I SLOŽENI BROJEVI........................................................................7
2.3. DIJELJENJE ZBROJA, RAZLIKE I UMNOŠKA...........................................8
2.4. PRAVILA I TEOREME....................................................................................8
2.5. ZAJEDNIČKI DJELITELJI............................................................................11
2.6. ZAJEDNIČKI VIŠEKRATNICI.....................................................................13
ZAKLJUČAK.............................................................................................................16
LITERATURA...........................................................................................................17
1. UVOD

Matematika je znanost koja se koristi prilikom izučavanja aksiomatski

definisane apstraktne strukture uz korištenje matematičke logike. Djeljivost brojeva
sastavni je dio matematike. Djeljivost zauzima centralno mjesto u teoriji prirodnih
brojeva, a teorija brojeva je ubiti aritmetika.

Kada je riječ o djeljivost brojeva bitno je poznavati određena pravila uz

pomoć kojih je moguće ispitati je li neki broje djeljiv sa zadatim djeliteljem bez
provođenja postupka djeljenja. Ispitivanje djeljivosti se najčešće provodi tako da
ispitamo znamenke zadatog broja.

Smatra se da je pojam djeljivosti jedan od najjednostavnijh pojmova, ali i

najvažniji pojam u teoriji brojeva. U narednim poglavljima seminarskog rada dat je
pregled pravila djeljivosti brojeva uz primjere kako bi se olakšalo razumijevanje
navedene tematike.

1.1. PREDMET I SVRHA ISTRAŽIVANJA

Predmet istraživanja u seminarskom radu je djeljivost brojeva. Ukoliko se

poštuju pravila djeljivosti, moguće je dokazati djeljivost nekog zadanog broja. Dokaz
da djeljivost brojeva nije teško razumjeti i naučiti je činjenica kako se već u drugom
razredu osnovne škole uči dijeljenje brojeva. Svrha istraživanja je upravo ta, dokazati
da djeljivost nije komplikovana i da se uz malo truda i razmišljanja može pravilno
upotrebljavati u svakoj sferi života u kojoj se pokaže potreba za njenom upotrebom.

1.2. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj istraživanja je navesti i objasniti pravila djeljivosti brojeva te na

praktičnim primjerima, tj. zadacima, prikazati i potvrditi njihovu tačnost i
jednostavnost upotrebe.
1.3. HIPOTEZA

Hipoteza rada je slijedeća:

 Djeljivost brojeva predstavlja važan segment matematike. Da bi se mogla
dokazati djeljivost nekog broja potrebno je poznavati i slijediti određena
načela.
Hipotezu rada ćemo pokušati dokazati uz pomoć primjera na kojima ćemo objasniti
način i postupak dokazivanja djeljivosti.

1.4. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Prilikom obrade teme korištena je literatura domaćih i stranih autora, te

internetski izvori. Naviše je korištena metoda analize kako bi se analizirala načela i
prikazani primjeri.

1.5. STRUKTURA RADA

Rad se sastoji od dva poglavlja, zaključka i popisa iterature. Prvo, uvodno

poglavlje, ukratko objašnjava o čemu će biti riječi u seminarskom radu, te definiše
predmet, cilj i hipotezu rada. Drugo poglavlje se odnosi na temu rada te se bavi
objašnjavanjem pojmova bitnih za temui dokazivanje hipoteze. U zaključku su
predstavljena konačna razmatranja i objašnjenje hipoteze.

Na samom kraju rada dat je popis korištene literature.

2. DJELJIVOST BROJEVA
2.1. DJELJIVOST PRIRODNIH BROJEVA

Prirodni brojevi su pozitivni cijeli brojevi (1, 2, 3...n). Prirodnih brojeva ima
beskonačno mnogo jer iza svakog ''n'' dolazi ''n+1''. Neki prirodni broj ''a''  djeljiv je
sa prirodnim brojem ''b'' ukoliko postoji broj ''n'' tako da je

a = n x b.

Broj koji dijelimo naziva se djeljenik ili dividend, broj kojim dijelimo djelitelj
ili divizor. Rezultat dijeljenja zove se količnik ili kvocijent. Podijeliti djeljenika s
djeliteljem znači nacći broj koji pomnožen s djeliteljem daje djeljenika. Npr.

18 : 3 = 6 jer je 6 x 3 = 18

Svaki prirodni broj se može podijeliti sa 1 i sa samim sobom

a:1=a

a:a=1

Nula se može podijeliti sa svakim prirodnim brojem. 0:a=0.

Prirodni broj djeljiv je s dekadaskom jedinicom ako završava s najmanje

onoliko 0 koliko ih ima dekadska jedinica. Prirodni broj djeljiv je s 2 ako mu je
posljednja znamenka djeljiva s 2. Prirodni broj djeljiv je s 3 ako je zbroj vrijednosti
njegovih znamenaka djeljiv s 3. Prirodni broj djeljiv je s 5 ako mu je posljednja
znamenka 0 ili 5. Prirodni broj djeljiv je s 9 ako je zbroj njegovih znamenaka djeljiv
s 9.
Npr.

Broj 24 djeljiv je sa 2 jer mu je posljednja znamenka djeljiva sa dva (4 : 2 = 2).

Broj 63 djeljiv je sa brojem 3 jer je zbroj njegovih znamenki (6 + 3 = 9) djeljiv sa 3
(9 : 3 = 3).
Broj 50 djeljiv je sa brojem 5 jer mu je posljednja znamenka 0.
Broj 99 djeljiv je sa 9 jer mu je zbroj znamenki djeljiv sa 9 (9 + 9 = 18, 18 : 9 = 2).
2.2. PROSTI I SLOŽENI BROJEVI

Proste brojeve možemo definisati kao prirodne brojeve koji imaju samo dva
djelitelja. Djeljivi su samo sa samim sobom i sa 1. Prosti brojevi su: 2, 3, 5, 7, 11, 13,
17, 19 itd. Prirodni brojevi veći od 1 koji nisu prosti su složeni brojevi. Npr. složeni
brojevi su 4, 6, 8, 9...

Možemo reći kako se prirodni brojevi dijele na:

 broj 1,
 proste brojeve i
 složene brojeve.

Svaki se složeni broj može prikazati kao umnožak prostih faktora. Pokazati na
primjeru jedan način rastavljanja broja na proste faktore.

Primjer:
Rastaviti broj 48 na proste faktore.
48 = 6 x 8
=2x3x2x4
=2x3x2x2x2
=2x2x2x2x3

2.3. DIJELJENJE ZBROJA, RAZLIKE I UMNOŠKA

Ukoliko su umanjenik i umanjitelj djeljivi sa zadanim brojem tada je i razlika

djeljiva s tim brojem.

   Npr. razlika 45-40 djeljiva je s 5 jer su i 45 i 40 djeljvi sa brojem 5.

Ukoliko je svaki pribrojnik zbroja djeljiv sa zadanim brojem onda je i zbroj djeljiv sa
tim brojem.

   Npr.   zbroj 10 + 14 + 22 je djeljiv sa brojem 2 jer su pribrojnici 10, 14 i 22 djeljivi

sa brojem 2.
Ukoliko je bar jedan faktor umnoška djeljiv sa zadanim brojem tada je i umnožak
djeljiv s tim brojem.

   Npr.   umnožak 7 x 8 x19 djeljiv je s 2 jer je 4 djeljiv s 2.

2.4. PRAVILA I TEOREME

Postoji nekoliko jednostavnih pravila za provjeru djeljivosti brojeva1:

 Broj je djeljiv sa 10, 100, 1000, ... ukoliko su mu jedna, dvije, tri, ...
posljednje znamenke jednake nuli.
 Broj je djeljiv sa 2, 4, 8, ... ako su mu posljednje jedna, dvije, tri ... znamenke
djeljive zadanim brojem.
 Broj je djeljiv sa 5, 25, 125, ... ako su mu posljednje jedna, dvije, tri ...
znamenke djeljive zadanim brojem.
 Broj je djeljiv sa 3, 9, 27, ... ako mu je zbroj znamenki djeljiv zadanim
brojem.
 Broj je djeljiv sa 11, ako mu je naizmjenična razlika i zbroj znamenki s lijeva
na desno djeljiva sa 11 ili jednak 0.

Teorema 1
Ako je prirodni broj ''a'' djeljiv sa brojem ''c'' onda je svaki višekratnik od
''a''djeljiv sa ''b''.
Dokaz
a = bc => an =b(cn).

Teorema 2

Da bi suma (a + b) bila djeljiva sa ''c'' dovoljno je da svaki od brojeva ''a, b''

bude djeljiv sa ''c''.

1
http://bs.wikipedia.org/wiki/Djeljivost (pristup: 04.01.2015.)
Dokaz

Ako je a = cm i b = cn onda je (a + b) = cm + cn = c (m + n).

Teorema 3

Da bi suma (a + b),u kojoj je prvi broj djeljiv sa ''c'', bila djeljiva sa ''c''
potrebno je da i drugi broj bude djeljiv sa ''c''.

Dokaz

a =cm, i (a + b ) = cn imamo cm + b = cn => cn – cn = b => b =c(m – n) .

Teorema 4

Svaki prirodni broj djeljiv je sa bar jednim prostim brojem.

Dokaz

Za n > 1 ako je ''n'' prost broj djeljiv je samim sobom, a ako je složen među
njegovim djeljiteljima postoji najmanji. Označimo ga sa ''p''. On mora biti prost broj,
jer ako bi bio složen, bilo bi p =km(k,m > 1), a= pq ili a = k (mq). U ovom slučaju
''p'' nebi bio najmanji prost broj kojim je ''a'' djeljiv, ''k'' bi bio manji.

Teorema 5

Svaki složen broj možemo napisati kao proizvod prostih brojeva.

Dokaz

Neka je p1 najmanji prosti broj sa kojim je ''n'' djeljiv. Za q1 = n imamo

imamo n = p1. Ako je q1 složen, a p2 prost onda slijedi q1 = p1 p2 q2 . Navedeni
postupak možemo nastaviti sve dok ne dođemo do oblika n = p 1 p2... pn, a kako je n >
p1 >q1 >q2 >... jednom ćemo doći do qn koji je prost broj.
Teorema 6

Prostih brojeva ima beskonačno mnogo.

Dokaz

Ako prostih brojeva ima konačno mnogo onda postoji jedan koji je najveći.
Označimo taj broj sa ''p''. Posmatrajmo broj 1 x 2 x 3 x ..... x p + 1 . On je veći od
svakog prostog broja i kao takav ne može biti prost. Nije djeljiv ni sa jednim prostim
brojem (pri dijeljenju uvijek ostane ostatak 1), što znači da je ovaj skup beskonačan.

Teorema 7

Postoji po volji beskončno mnogo složenih brojeva.

Dokaz

Posmatrajmo broj 1 x 2 x3 x ..... x n = n! I brojeve 2 + n! 3 + n!..... Oni su

djeljivi redom sa 2,3....
Primjer: n = 5
2 + 5! =122 3 + 5! = 123 4 +5! = 124 5 + 5! = 125

Primjer:
Primjenjujući pravila djeljivosti odrediti koji su od sljedecćih brojeva djeljivi s 10, 2
odnosno 5: 12, 47, 470, 2791, 250, 355, 4721, 27058.

Sa 2 su djeljivi 12, 470, 250, 27058. S 5 su djeljivi 470, 250, 355. Sa 10 su djeljivi
470, 250.
2.5. ZAJEDNIČKI DJELITELJI

Djelitelj ili divizor broja ''a'' je svaki broj s kojim je broj ''a'' djeljiv. Npr.
djelitelji broja 18 su 1, 2, 3, 6, 9 i 18. Kraće to možemo zapisati:

d(20)=1, 2, 3, 6, 9, 18
Zajednički djelitelji dvaju ili više brojeva su brojevi s kojima su djeljivi svi
zadani brojevi. Brojeve djeljive s 2 nazivamo parni brojevi, dok brojeve koji nisu
djeljivi s 2 nazivamo neparni brojevi.

Npr.
d(20) = 1, 2, 4, 5, 10, 20
d(18) = 1, 2, 3, 6, 9, 18
 
Zajednički djelitelji brojeva 20 i 18 su brojevi 1, 2. Kraće možemo zapisati:

zd(12, 18) = 1, 2

Primjer:
Napisati sve djelitelje broja 18.
Djelitelji broja 18 su 1, 2, 3, 6, 9 i 18.

Najveći zajednički djelitelj dva ili više brojeva je najveći broj s kojim su svi zadani
brojevi djeljivi. Npr. najveći zajednički djelitelj brojeva 20 i 18 je 2.

D(18, 20) = 2
 
Ako je najveći zajednički djelitelj dvaju ili više brojeva 1, tada su to relativno
prosti brojevi. Najveći zajednički djelitelj dvaju ili više brojeva izračunava se tako da
rastavimo zadane brojeve na proste faktore i zatim pomnožimo samo njihove
zajedničke faktore. Ako zadani brojevi imaju više jednakih faktora tada se uzimaju 
samo faktori od onog broja gdje ih je najmanje.
Npr.
D(18,28,40) = 2
18 = 2 x 3 x 3
28 = 2 x 14 = 2 x 2 x7
40 = 5 x 2 x 2 x 2

D(12,30,60) = 2 x 3 = 6
12 = 2 x 2 x 3
30 = 5 x 2 x 3
60 = 5 x 2 x 2 x 3

Nije uvijek efikasno tražiti sve djelitelje zadanih brojeva pa ćemo prikazati i drugi
postupak određivanja najvećeg zajedničkog djelitelja.

Primjer:
Rastaviti brojeve 72 i 200 na proste faktore
72 = 2 x 2 x 2 x 3 x 3
200 = 2 x 2 x 2 x 5 x 5
Primjećujemo da se u oba slučaja pojavljuje faktor 2. Prema tome, D(72,200) = 2 x 2
x 2 = 8. U najvećem zajedničkom djelitelju pojavljuju se samo oni faktori koji se
nalaze i u jedom i u drugom broju.

Primjer:
Izračunati zajednički djelitelj brojeva 17 i 340.
Broj 17 je prost broj pa njega ne rastavljamo na proste faktore. Prema tome imamo:
17 = 17
340 = 2 x 2 x 5 x 17
D(17,340) = 17
Drugim riječima, situaciju možemo opisati na slijedeći način: ukoliko ''a'' dijeli ''b'', u
tom slučaju je D(a,b) = a.
2.6. ZAJEDNIČKI VIŠEKRATNICI

Višekratnici prirodnog broja su svi brojevi koji su djeljivi s tim brojem.

Prirodni broj ima beskonačno višekratnika. Npr. višekratnici broja 5 su: 5, 10, 15, 20,
25 itd. Prema tome, višekratnici broja n su 1 x n, 2 x n, 3 x n, 4 x n, 5 x n,...

Primjer:
Pomnožimo broj 7 sa prvih 5 prirodnih brojeva.
1x7=7
2 x 7 = 14
3 x 7 = 21
4 x 7 = 28
5 x 7 = 35

Brojevi 7, 14, 21, 28, 35 nazivaju se višekratnici broja 7. Zapisujemo ih u obliku 7k,
gdje je ''k'' prirodan broj.

Primjer:
Napisati prvih 5 višekratnika brojeva 8 i 11.
Prvih pet višekratnika broja 8 su 8, 16, 24, 32, 40. Prvih pet višekratnika broja 11 su
11, 22, 33, 44, 55. Očito je da ne postoji najveći višekratnik broja ''a''. Najmanji
višekratnik broja ''a'' jest on sam jer je

a x 1 = a.
Zajednički višekratnici dvaju ili više brojeva su brojevi koji su djeljivi sa
svim zadanim brojevima.
Npr.
Višekratnici broja 5 su: 5, 10, 15, 20, 25, 30, 35, 40, 45 itd.
Višekratnici broja 4 su 4,8,12,16,20,24,28,32,36,40,44 itd.

Zajednički višekratnici brojeva 5 i 4 su 20, 40,...  Zadani brojevi imaju beskonačno

mnogo zajedničkih višekratnika.
 Najmanji zajednički višekratnik dvaju ili više brojeva je najmanji prirodni
broj koji je djeljiv sa svim zadanim brojevima.  Npr. najmanji zajednički višekratnik
zadanih brojeva 4 i 5 je 20 što se kraće može zapisati:

V(4,6)=12

Najmanji zajednički višekratnik dvaju relativno prostih brojeva jednak je njihovom

umnošku. Npr.
V(7,9) =7 x 9 = 63

Najmanji zajednički višekratnik dvaju ili više brojeva računa se na način da

se zadani brojevi rastave na proste faktore, a zatim pomnože zajednički faktori i oni
koji nisu zajednički.  Ako zadani brojevi imaju više jednakih faktora tada se uzimaju
faktori od onog broja koji ih ima najviše.
Npr.
6=2x3
12 = 2 x 3 x 2
18 = 2 x 3 x 3
V(6,12,18) = 2 x 3 x 2 x 3 = 36

Ako su dva broja međusobno djeljiva onda je manji od njih njihov najveći
zajednički djelitelj, a veći od njih njihov najmanji zajednički  višekratnik.
 
Npr.
D(10,60) = 10  
V(10,60) = 60

Na slijedećem primjeru ćemo prikazati na koji se način može odrediti

najmanji zajednički višekratnik pomoću rastavljanja brojeva na proste faktore.
Primjer:
Neka su zadani brojevi 12 i 30, te ih je potrebno rastaviti na proste faktore.
12 = 2 x 2 x 3
30 = 2 x 3 x 5
Faktor 2 se u rastavu broja 12 pojavljuje 2 puta, a u rastavu broja 30 jednom, što
znači da se u najmanjem zajedničkom višekratniku pojaviti također 2 puta. Faktor 3
se u rastavu zadanih brojeva pojavljuje jednom pa se sukladno tome i u višekratniku
pojavljuje jednom. Na dalje, faktor 5 se u rastavu broja 12 ne pojavljuje, a u rastavu
broja 30 pojavljuje jedanput, što znači da će se i u najmanjem zajedničkom
višekratniku pojaviti jednom. Prema tome, imamo:

V(12,30) = 2 x 2 x 3 x 5 = 60
Izvodimo zaključak kako se u najmanjem zajedničkom višekratniku faktori rastave
brojeva pojavljuju onoliko puta koliki je veći broj pojavljjivanja u pojedinačnim
rastavima brojeva.
ZAKLJUČAK

Na osnovu objašnjenih pravila i teorema dolazimo do zaključka kako je

djeljivost brojeva zaista jednstavan dio matematike. Time se potvrđuje postavljena
hipoteza. Da bismo pravilno dijelili brojeve potrebno je primjenjivati naučena
pravila. Sa djeljenjem se susrećemo svakodnevno, tj. sastavni je dio čovjekovog
života, a može se pojaviti u mnogo situacija. Dijeljenje brojeva nije koplikovano za
naučiti pa se iz tog razloga i uči već u najranijim razredima osnovne škole. Stavka
koju je također bito znati kada dijelimo su prosti brojevi. Razumijevanje prostih i
složenih brojeva važno jekako bi se obrađena tematika u potpunosti razumjela.
LITERATURA

 Ibrahimpašić, B., Ibrahimpašić, S., i saradnici (2011.): Pravila djeljivosti,

Osječki matematički list br. 11
 Jakupović, E. (2008.): Viša matematika, Panevropski univerzitet Apeiron,
Banja Luka
 Popadić, M. S. (1959.): Deljivost celih brojeva, ETF, Beograd
 http://bs.wikipedia.org/wiki/Djeljivost
 http://www.mathos.unios.hr/~lkuna/Web/u_djeljivosti.html