Srednja škola ''Ivan Goran Kovačić'' šk.god. 2014./2015.

Kiseljak
Opća gimnazija

ZAVRŠNI RAD
PREDMET: KEMIJA
TEMA: JEDNOSTAVNI PROTEINI

Učenik: Mentor:
Melisa Curić prof. Nada Lukić

Kiseljak, travanj 2015.

SADRŽAJ:

UVOD.........................................................................................................................3

1. JEDNOSTAVNI PROTEINI..................................................................................4

1.1. Građa proteina...............................................................................................4

1.2. Funkcija proteina...........................................................................................5

1.3. Proteini u prehrani.........................................................................................6

1.4. Vrste proteina................................................................................................8

1.5. Proteini u krvi..............................................................................................14

ZAKLJUČAK...........................................................................................................16

LITERATURA.........................................................................................................17
UVOD
Proteini (bjelančevine) su,pored vode, najvažnije tvari u ljudskom tijelu. Najvažniji su
čimbenik u rastu i razvoju svih tjelesnih tkiva. Glavni su izvor tvari za izgradnju mišića, krvi,
kože, kose, noktiju i unutarnjih organa, uključujući srce i mozak. Također, oni su dijelovi
svake stanice, što ih čini osnovom života na planeti. Izgrađene su od aminokiselina koje su
međusobno povezane peptidnom vezom.

Proteini su vrlo različiti i specifični za pojedina tkiva i organe. Sastoje se od ugljika,

vodika, kisika, dušika i ponekad sumpora, fosfora i raznih metala. Uzmemo li u obzir sastav
proteina, možemo ih podijeliti na jednostavne i složene proteine. Jednostavni proteini izgrđeni
su samo od aminokiselina.
 U maturskom radu ću ukratko pojasniti što su to proteini te navesti njihove
karakteristike i vrste. Naglasak je na jednostavnim proteinima pa će o njima biti najviše riječi.
Svaki oblik će biti posebno objašnjen.
1. JEDNOSTAVNI PROTEINI

1.1. Građa proteina

Proteini su kemijske tvari koje upravljaju svim životnim procesima jedne stanice.
Karakteristični su po tome što se nemogu sami umnožavati. Sastavljeni su od dvadeset
različitih aminokiselina, koje su međusobnop povezane kao karike. Redoslijed i broj karika
određuje specifične osobine svakog proteina. U biosferi je broj različitih molekula proteina
neograničen ali u jednoj stanici neke vrste ih može biti oko tisuću. Određena smjesa različitih
molekula proteina upravlja svim biološkim funkcijama određene stanice i karakteristična je za
određenu vrstu živog organizma. Ukoliko se promijeni samo jedna karika u lancu, nastat će
novi protein, potpuno novih osobina. Prema tome, za neku specifičnu vrstu živog bića, glavno
je odabrati redoslijed karika (aminokiselina) u lancu proteina. Taj zadatak ima DNK.

Slika 1.

Aminokiseline u proteinima mogu biti dvovrsne1:

 esencijalne aminokiseline, koje se ne mogu samostalno obnavljati u organizmu pa ih je

potrebno uzimati u ishrani;

1
http://hr.wikipedia.org

5
  neesencijalne aminokiseline, koje organizam može stvoriti ili iz ugljikohidrata, ili iz
esencijalnih aminokiselina.

U molekulama proteina postoje četiri nivoa strukturne organizacije peptidnih lanaca:

primarna, sekundarna, tercijarna i kvarterna. Primarna struktura obuhvaća samo kovalentnu
kičmu polipeptidnog lanca i karakterističan redoslijed ostataka aminokiselina (sekvencu).
Sekundarna struktura obuhvaća način prostiranja peptidnih lanaca (izduženi ili spiralni),
posebno onakav kakav se nalazi u fibrilarnim proteinima. Tercijarna struktura objašnjava
način na koji se peptidni lanac presavija i uklupčava da bi se stvorila kompaktna struktura
globularnih proteina. Fibrilarni proteini nemaju tercijarnu strukturu. Kvarterna struktura
obuhvaća prostornu organizaciju više peptidnih lanaca. Ovu strukturu imaju samo oligomerni
proteini.

Slika 2.

1.2. Funkcija proteina

Proteini ovisno o svojoj građi, izvode cijeli niz različitih aktivnosti unutar nekog
organizma. Prvi i osnovni zadatak proteina je proces rasta i razvoja. Za bilo koji dio ljudskog
tijela koji prolazi kroz proces rasta ili regeneracije, stvaraju se nove tjelesne stanice koje
trebaju proteine za svoju izgradnju i uspostavljanje odgovarajuće funkcije. Ovisno o dobi i
spolu, potrebe za proteinima se kod ljudi u velikoj mjeri razlikuju.

Drugi veoma bitni zadatak proteina je nadomještanje oštećenih i odumrlih stanica.

Stanice koje obično trebaju nadomjestak su stanice krvi, bubrega, jetre, mišića, te stanice
kose, noktiju, zubi i kostiju.

6
 Također, one su potrebne tijelu kako bi moglo stvoriti čitav niz enzima (molekule koje
ubrzavaju biokemijske procese i zaslužne su za oblik života kakav poznajemo), hormona
(molekule koje omogućavaju komunikaciju i usklađivanje biokemijskih procesa između
različitih tkiva i organa) i protutijela (ona su proizvod imunološkog sustava oragnizma i
odgovorna su za obranu od stranih tvari, bakterija i virusa).

Slika 3.

Proteini grade i veliki dio molekule hemoglobina - tvari koja prenosi kisik ljudskim
tijelom i omogućava odvijanje procesa disanja u svim stanicama.

1.3. Proteini u prehrani

Proteini se nalaze u raznim vrstama prehrambenih namirnica. Sastavni su dio gotovo

svake hrane, a nema ih samo u rafiniranim šećerima i mastima. Hrana životinjskog podrijetla,
poput mesa, riba, jaja (bjelanjak), mlijeka, jogurta i sira, dobar je izvor proteina u
kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Biljne proteine možemo naći u mahunarkama,
žitaricama, grahu, leći, pšenici, riži, kukuruzu, ječmu, zobi, raži, a veću količinu bjelančevina
ima soja. Osim što sadrže mnogo proteina, spomenute su namirnice izvor svih esencijalnih
aminokiselina.

7
 Slika 4.

Protein je jedna od najvažnijih materija koju čovjek unosi u tijelo. To je nutrijent

kojeg ima u najvećim količinama u ljudskom tijelu, odmah nakon vode, a čini ga lanac
aminokiselina. Protein koji unosimo hranom se razgrađuje u spoenute aminokiseline, upija
kroz tanko crijevo te se preustroje i ulaze u krvotok. Ovako preustrojeni proteini obavljaju
životne funkcije. Živo tkivo je sastavljeno od do 22 aminokiselina (esencijalnih i ne-
esencijalnih). Esencijalne aminokiseline ljudski organizam ne proizvodi samostalno te njih 8
moraju biti unesene putem hrane.

Na dalje, protein nosi 4 kalorije po gramu, a s tim proteinom ljudsko tijelo može učiniti
jednu od tri stvari: pretvoriti ga u naslage masti, iskoristiti kao izvor energije ili koristit ga za
obavljanje životnih funkcija. Protein će se koristit kao izvor energije onda kada tijelu budu
nedostajale masti ili ugljikohidrati kao kalorično gorivo. Kada tijelo primi dovoljnu količinu
proteina, masti i ugljikohidrata, onda protein obavlja svoje specifične funkcije, a te funkcije
su: zamjena starih stanica, izgradnja mišića,organa krvi, noktiju, kose, kože te raznog tkiva 2.
Proteini imaju ulogu i u formiranju hormona, antitijela i enzima.

Dijete koje u svoj organizam ne unosi potrebne količine proteina, dovesti će do

situacije da se tijelo polako počne gasiti. Ne samo da se mora unositi dovoljno proteina, već

2
Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

8
se mora unositi i prava vrsta. Bez prave količine esencijalnih proteina, bez obzira koliko jeli,
tijelo neće iskoristiti protein i neće pravilno funkcionirati.

Protein se vodi zakonom sve ili ništa: kod nedovoljnih količina esencijalnih
aminokiselina tijelo izbacuje protein putem urina u obliku urea-e. Ostatak proteina se pretvara
u glukozu, mast ili se iskoristi kao izvor energije. Taj manjak esencijalnih aminokiselina
onemogućuje normalne funkcije proteina. Hrana koja sadrži svih devet esencijalnih
aminokiselina nosi tkz. kompletni protein. To su sve hrane životinjskog porijekla mlijeko, sir,
piletina, govedina itd. Proteini koji nisu kompletni (iz biljnih namirnica) mogu se kombinirati
s komplementarnim namirnicama koje nose preostale aminokiseline koje nedostaju.

1.4. Vrste proteina

Prema sastavu proteini se dijele na:

 jednostavne (proste),
 složene (konjugovane).         

Jednostavni proteini su: albumini i globulini (nalaze se u gotovo svim živim

organizmima), prolamini i glutelini, protamini, histoni, skleroproteini, kolageni, elastini i
keratini. Složeni proteini su: nukleoproteini, lipoproteini, glikoproteini, fosfoproteini i
hromoproteini koji se još dijele na hemoproteine,  flavoproteine i metaloproteine.

Protamini
Protamini su maleni, jednostavni, bazični, globularni proteini koji su bogati argininom
(67%), netopljivi su u vodi, a molekulska masa im je oko 5000. Nalaze se asocirane s
nukleinskim kiselinama muških reproduktivnih stanica, a smatraju se kao zaštita i potpora
kromosoma. Protaminklorid služi za neutralizaciju heparina kad je ovaj bio dan u prevelikoj
količini. Druga mu je upotreba kao protamin-cink-inzulin, cinkova sol kompleksa protamin-
inzulin. Za protamine također kažemo da su baznog karaktera, a nalaze se vezani sa
nukleinskim kiselinama. Izolirani su najprije iz riblje sperme. Molekulska težina protamina je
mala (oko 5 000) i zbog toga ih ubrajamo u peptide.

9
Histoni

Histoni su bazični proteini (grade ih bazične aminokiseline arginin i lizin) koje

pronalazimo u jezgri stanice, a služe kako bi se lanac DNK mogao uspješno kondenzirati u
kromosome. Histoni su bazni proteini sa visokim sadržajem aminokiselina arginin i lizin.

Histoni su bazni proteini male molekulske mase koji zajedno sa nehistonskim

proteinima, RNK i DNK izgrađuju hromatin. Ukupna masa histona u ćeliji jednaka je
približno masi DNK. Otkrio ih je 1884.g. Albreht Kosel (Ludwig Karl Martin Leonhard
Albrecht Kossel), dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu 1910. godine3.

Histonske klase se međusobno razlikuju po:

 molekulskoj težini,
 broju i
 redoslijedu aminokiselina.

Sve navedene osobine histona pokazuju njihovu ulogu u obrazovanju strukture

hromatina i pakiranju ogromne dužine DNK. Telesna ljudska ćelija ima 46 kromozoma.
Ukoliko bi izmjerili ukupnu dužinu DNK u svim kromosomima, dobili bismo vrijednost od
oko 2m. Duljina DNK u svim ćelijama ljudskog tijela iznosi 2x 10¹¹ km, što je mnogo puta
veće od obujma Zemlje ili udaljenosti između Zemlje i Sunca. Zbog toga se DNK mora
namotavati i na različite načine pakirati.

Skleroproteini

Fibrilarni, končasti proteini - skleroproteini, su velike dužine, imaju kvarternu

strukturu, i najčešće služe kao gradivne komponente organizma. Skleroproteini su jedna od tri
glavne klase proteina, pored globularnih proteina i konjugiranih proteina.

Za skleroproteine možemo reći da su skupina stabilnih vlaknastih bjelančevina

netopljivih u vodi. Prisutni su na površini tijela (npr. keratini) ili tvore vlakna koja povezuju
ili učvršćuju stanice (npr. kolageni).

3
http://hr.wikipedia.org

10
 Keratin, kolagen i elastin spadaju u skupinu skleroproteina. Uloga ovih proteina je da
zaštite i podrže formiranje vezivnih tkiva, tetiva, koštanih osnova, i mišićnih vlakana.
Najpoznatiji fibrilarni proteini su kolagen i elastin, koji su osnovni konstituenti
ekstracelularnog matriksa dajući čvrstinu vezivnim tkivima. Skleroprotein formira dugačke
proteinske filamente, koji imaju oblik štapova ili žica. Skleroproteini su strukturni proteini ili
skladištni proteini koji su tipično inertni i nerastvorni u vodi. Skleroproteini se javljaju u
obliku agregata uslijed znatnog prisustva hidrofobinih bočnih lanaca.

Keratini se sastoje od dvije vrste proteina: fibrilarne komponente koja ima veoma
malu količinu sumpora i amorfnog globularnog proteina bogatog sumporom. Fibrili proteina
su ugrađeni u amorfnu masu, slično čeličnim štapovima u betonskom temelju. Bitna razlika
između keratina različitih životinja je u načinu pakiranja filamenata i količini i sastavu
amorfnog matriksa. Kosa, koža, nokti, rogovi, perje su izgrađeni od keratina.

Keratin možemo definirati kao strukturni protein koji je odgovoran za stabilnost i

oblik stanice. Određene podgrupe ovog proteina su glavni sastojak kose i dlake sisavaca,
ljuski kod gmazova, perja, noktiju, kandži i rogova.

Kolageni

Kolagen je jak i dugačak molekul (300 nm, promjera 1,5 nm), karakterističan za
životinje, koji čini čak 25% svih proteina organizma sisavaca.

Kolagen je protein koji se stvara u cisternama granuliranog endoplazmatičnog

retikuluma kao prokolagen. Prokolagen je izgrađen od tri levogira polipeptidna lanca, koji su
međusobno desno uvijeni i stabilizirani vodikovim vezama, sa slobodnim krajevima. Kada se
djelovanjem enzima uklone krajevi, dobiva se strukturna jedinica kolagena koju nazivamo
tropokolagen. U ekstracelularnom matriksu jedinice tropokolagena se spontano udružuju u
izdužena vlakna kolagena.

U stručnoj literaturi postoji 28 tipova kolagena 4. Najzastupljeniji je kolagen I, koji čini

osnovna vlakna vezivnog tkiva. Pored njega česti su kolagen II, III i IV. Kolagena vlakna su
glavna strukturna komponenta ekstracelularnog matriksa, za koju se vezuju druge strukture

4
http://hr.wikipedia.org

11
(elastin, proteoglikani, adhezivni proteini ekstracelularnog matriksa), ali vlakana ima i u
nekim ćelijama. Jako je važan u hrskavici, ligamentima, tetivama, kostima, zubima, a
omogućava zategnutost kože i krvnih sudova.

Kolageni predstavljaju bitne komponente vezivnog tkiva kože, tetiva, kostiju,

hrskavica i zubi. Javlja se u različitim oblicima. Elastina ima najviše u žutim elastičnim
vlaknima vezivnog tkiva. Karakteristična osobina ove grupe proteina je da su fizički i
Kemijski veoma otporni, ne rastvaraju se ni u jednom neutralnom rastvaraču, niti u
razblaženim kiselinama i bazama.5

Kolagen je pored keratina po količini najzastupljeniji tjelesni protein. Bitni je sastojak

vezivnog tkiva. Pored kolagena intracelularni prostor sadrži mukopolisaharide, kompleksno
vezane za proteine i nekolagenske proteine. Kolagen se sintetizira u ćeliji u rastvornom
obliku, koji nakon izlaska iz ćelije mijenja svoju strukturu prelazeći u nerastvorne fibrile.
Kolagen se nalazi u više oblika. Njegova struktura slična je poroznoj spužvici za pranje suđa,
koja veoma lako adsorbira vodu i koja se zagrijavanjem skvrči. Aminokiselinski sastav
kolagena varira prema porijeklu, ali je za sve kolagene karakteristično da sadrže mnogo
hidroksiprolina i hidroksilizina (oko 22%) i oko 33% glicina. S obzirom da je svaka treća
aminokiselina glicin, lanac ima sljedeću sekvencu aminokiselina:

H2N. . . Gly—X—Y—Gly—X—Y—Gly... COOH.

Poznato je da ove aminokiseline imaju određen utjecaj na odvijanje α―heliksa i

prema tome fibrili kolagena ne mogu da budu helikoidne strukture. Ispitivanja sa
X―zrakovima su pokazala da peptidni lanci kolagena grade izdužene trostruke spirale.
Između lanca spirale postoje veze, što daje čvrstinu fibrilima kolagena i otpornosti na
zagrijavanje. Trostruka spirala kolagena naziva se tropokolagen.

5
Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

12
Elastin

Elastin je sastavna komponenta ekstracelularnog matriksa. Mnoga tkiva i organi u

ljudskom organizmu zahtijevaju da budu jaki i ujedno elastični (krvni sudovi, koža, pluća...),
što omogućavaju elasinska vlakna. Elastin se uvijek nalazi uz nerastezljivi kolagen kako bi se
ograničilo rastezanje samog tkiva koje izgrađuje. U ljudskom organizmu, elastin je kodiran
ELN genom. Spomenuti gen kodira protein koji je jedna od dvije komponente elastičnih
vlakana. On je bogat hidrofobnim aminokiselinama kao što su glicin i prolin, koje formiraju
mobilne hidrofobne regije povezane unakrsnim vezama između lizinskih ostataka. Drugi
naziv za elastin je tropoelastin.

Globulin

U ljudskoj biokemiji globulin je jedan od tri tipa serumskih proteina. Druga dva su
serumski albumin i fibrinogen. Neki globulini se formiraju u jetri, dok su drugi sastavni dio
imunskog sustava. Termin globulin obuhvaća heterogene grupe proteina sa tipično visokim
molekulskim težinama. Njihova rastvorljivost i brzina elektroforetske migracije su niže od
albumina. Normalna koncentracija u krvi je 2,60 do 4,60 g/dl. Termin globulin se ponekad
sinonimno koristi sa terminom globularni protein. Albumin je takođe globularni protein, mada
nije globulin. Svi drugi serumski globularni proteini su globulini.

Proteinska elektroforeza se koristi za kategoriranje globulina u sljedeće četiri

kategorije6:

 Alfa 1 globulini
 Alfa 2 globulini
 Beta globulini
 Gama globulini (jedna od grupa gama globulina su imunoglobulini, koji deluju
kao antitela)

Globulin ima različite veličine. Najlakši je alfa globulin sa oko 92 kD, dok je najteži
gama globulin sa oko 120 kD. S obzirom da je najteži, gama globulin je među najsporijim
elektroforetičkim frakcijama.

6
http://hr.wikipedia.org

13
 Primeri globolinskih proteina koji nisu ljudskog porijekla su kukurbitin iz tikvi, i
vicilin i legumin iz mahuna i graška. Oni funkcioniraju kao proteini za skladištenje unutar
sjemena. Ti proteini mogu uzrokovati alergijske reakcije ako se vežu za ljudska IgE antitijela.
Pseudoglobulini su frakcija globulina koji su rastvorljivi u amonijum sulfatnim rastvorima u
većoj mjeri od euglobulinske frakcije. Pseudoglobulini se mogu rastvoriti u čistoj vodi, dok su
euglobulini nerastvorni u istim uvjetima.

Albumin

Albumin je protein krvne plazme koji se sintetizira u jetri. Albumini čine oko polovice
proteina krvnog seruma. Referencijalna vrijednost koncentracije albumina u krvi je 30 - 50
g/L. Snižena vrijednost albumina u serumu naziva se hipoalbuminemija, a povišen
hiperalbuminemija.

Uloga albumina je slijedeća7:

 održava onkotski tlak,

 prenosi hormone, npr. hormone štitnjače,
 prenosi masne kiseline ("slobodne" masne kiseline) jetri,
 prenosi nekonjugirani bilirubin,
 prenosi mnoge lijekove, i razina serumskog albumina može utjecati na poluživot
lijekova,
 kompetitivno veže kalcijeve ione,
 utječe na pH.

Hipoalbuminemiju mogu uzrokovati različita stanja kao što su npr.8:

 smanjena sinteza zbog bolesti jetre (nrp. ciroza) ili gladovanja,

 povećano izlučivanje zbog bolesti bubrega (prisutnost albumina u urinu naziva
se albuminurija),
 gubitak albumina kod opeklina

7
Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
8
http://hr.wikipedia.org

14
 Pojava hiperalbuminemije najčešće je znak dehidracije ili rijetko zbog nedostatka
vitamina A.

1.5. Proteini u krvi

Proteini u krvnoj plazmi imaju slijedeće uloge9:

 zaštitna uloga od infekcije (antitijela),
 utječu na koloidno-osmotički tlak i time na raspodjelu vode između vaskularnog i
međustaničnog prostora (albumin),
 djeluju kao puferi, te u zbog toga važni za održavanje acido-bazne ravnoteže,
 imaju transportnu funkciju jer se razni lijekovi, neki hormoni, vitamini, elementi u
tragu i elektroliti u cirkulaciji vežu na pojedine proteine,
 pojedini proteini imaju specifične funkcije.

Slika 5.

Krvna plazma sadržava albumin i globuline. Imunokemijskim metodama,

lektroforezom na raznim nosačima i frakcioniranim centrifugiranjem utvrđeno je da su
albumin i globulini veoma heterogeni i sastavljeni od velikog broja različitih proteina koji
imaju i razne fiziološke funkcije. Ukupni proteini, albumin i globulini određuju se u krvnom

9
Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.

15
serumu. U serumu zdravih adolescenata i odraslih osoba nalazi se 66-81 g/L ukupnih protein,
od čega 35-52 g/L je albumin.10

Albumin ima molekulsku težinu 69 000 i sastoji se od samo jednog peptidnog lanca,
koji sadrži 575 aminokiselina. Čestice albumina su simetričnog, elipsoidnog oblika što je vrlo
bitno, jer rastvor albumina ima zbog toga mali viskozitet, pa ne opterećuje rad srca 11. S
obzirom da u serumu ima najviše albumina, on regulira osmotski pritisak krvi, Jedna od
najvažnijih funkcija albumina je njegova osobina da može vezivati različite supstance,
posebno masne kiseline i prenositi ih s jednog mjesta na drugo.

Globulini su vrlo nehomogena grupa u koju spadaju proteini različitih fizičkih,

kemijskih i bioloških osobina. Molekulske težine globulina se kreću od 130 000 do 1 300 000.
U tabeli na slici 7 su prikazane najvažnije osobine globulina. U a1―globulinskoj frakciji se
nalazi protein koji vezuje bilirubin, kao i jedan lipoprotein. U istoj frakciji se javlja i jedan
glikoprotein, čija se koncentracija povećava kod tumora.

Slika 6.

10
Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
11
Ibidem.

16
ZAKLJUČAK

Proteini obavljaju veoma važne i brojne biološke funkcije. Osnovne gradivne jedinice
proteina su aminokiseline. Ljudskom tijelu su proteini potrebni kako bi moglo normalno
funkcionirati iobavljati svakodnevne zadatke. Postoji veliki izbor namirnica koje sadrže
proteine i koje su dostupne za konzumaciju.

Jednostavni proteini su vrsta proteina koje najčešće susrećemo u medicini. Neki od

ovih proteina su sastavni dio krvne plazme, dok se neki koriste u lijekovima i medicinskim
postupcima. Bez obzira na primjenu, svaka vrsta proteina ima svoju primjenu i na svoj je
način važna.

17
LITERATURA

 Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.

 Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb,
1990.
 http://www.bionet-skola.com
 http://www.medicinski-leksikon.info
 http://hr.wikipedia.org

18