SREDNJA ŠKOLA "NOVI TRAVNIK"

Ljudevita Gaja b.b.

Novi Travnik

TERMINALI

ZAVRŠNI RAD

Učenik: Mentor:
Ilija Tomić, IV1 Daniela Ćosić, dipl.ing.pr.

Novi Travnik, 2020.

 SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. TERMINALI U CESTOVNOM PROMETU.........................................................................4
2.1. Terminali u prijevozu putnika..........................................................................................4
2.2. Terminali u prijevozu tereta.............................................................................................6
3. TERMINALI U ŽELJEZNIČKOM PROMETU....................................................................8
3.1. Putnički željeznički terminal............................................................................................9
3.2. Teretni željeznički terminal...........................................................................................10
3.3. Ranžirni i tehnički terminali..........................................................................................11
4. TERMINALI U PROMETU NA VODI...............................................................................13
4.1. Pomorsko putničke luke.................................................................................................14
4.2. Pomorske teretne luke....................................................................................................15
4.3. Luke na unutarnjim plovnim putevima..........................................................................16
5. TERMINALI U ZRAČNOM PROMETU............................................................................17
5.1. Cargo terminal...............................................................................................................18
6. TERMINALI U POŠTANSKO-TELEKOMUNIKACIJSKOM PROMETU......................20
7. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................21
LITERATURA.........................................................................................................................22
1. UVOD
Terminal je mjesto gdje se susreću dvije ili više prometnih grana. Teret na terminal
stiže jednom, a dalje nastavlja drugom vrstom prometne grane. Svaka grana prometa ima
svoje terminale koji omogućavaju ostvarenje prijevoznog procesa s obzirom na položaj u
prostoru i opremu koju imaju.

Terminal je točka gdje se prihvaća i otprema teret i ljudi. Kako bi roba došla do svog
odredišta u svom transportnom putu mora se naći na jednom od terminala. Današnji terminali
su opremljeni suvremenim tehnologijama kako bi roba od proizvođača do potrošača došla u
što kraćem vremenu. U nekim slučajevima terminali se koriste za obradu ili doradu tereta, a
veliki napredak je postignut nakon izgradnje univerzalnih terminala za određenu vrstu tereta.
Osnovna zadaća svakog terminala je brz protok robe i kratko zadržavanje robe na terminalima
kako bi se smanjili troškovi skladištenja robe.

U završnom radu obuhvaćeni su terminali kao osnovna tema rada. U svrhu boljeg
upoznavanja sa tematikom, analizirane su vrste terminala (putnički i teretni) u cestovnom,
željezničkom, zračnom, poštansko-telekomunikacijskom prometu i prometu na vodi.
2. TERMINALI U CESTOVNOM PROMETU

U cestovnom prometu postoje dvije vrste terminala s obzirom na namjenu: terminali u

prijevozu putnika i terminali u prijevozu tereta. Razvoj cestovnog prometa utjecao je i na
povećanje značaja i uloge terminala. Rezultat toga bilo je i povećanje njihovog broja i oni su
postali složene tehnološke i organizacijske cjeline.

2.1. Terminali u prijevozu putnika

U cestovnom prometu terminali u prijevozu putnika su mjesta gdje počinje ili završava
putovanje putnika, odnosno mjesta gdje putnik mijenja prijevozno sredstvo. Na tim mjestima
dolazi do kontakta između putnika i prometnih sredstava, te se zadovoljavaju sve potrebe
korisnika, bez obzira da li se radi o putnicima ili prijevoznom sredstvu.

Prostor terminala u prijevozu putnika u cestovnom prometu sastoji se od tri dijela:

pretprostora, putničke zgrade i operativnih površina terminala. Pretprostor putničkog
terminala je površina koja se nalazi ispred putničke zgrade koja je namijenjena za prihvat i
otpremu putnika koji dolaze ili odlaze na terminal iz jednog u drugi grad. Putnička zgrada je
izgrađeni objekt gdje je omogućen prijam i otprema putnika iz pretprostora do operativnih
površina terminala. Operativne površine su mjesta ulaza i izlaza putnika u/iz prijevoznog
sredstva i druge površine tehničkih operacija. Te površine su: prostori za prijam i otpremu
autobusa i putnika (peroni), prometnice, parkirališta za autobuse i objekti održavanja i
nadzora ispravnosti autobusa.

Iako u praksi ne postoji stroga podjela terminala, u cestovnom prometu s obzirom na

namjenu možemo ih podijeliti na:
 terminale za gradski promet,
 terminale za prigradski promet,
 terminale za međugradski promet,
 terminale za tranzitni promet.
Možemo reći i kako su terminali točke prijelaza s jednog prijevoznog podsustava na
neki drugi. Transportni terminali, međunarodni i regionalni, mogu biti središnji ili posredni. 1

1
Davor Brčić i Marko Ševrović: ''Logistika prijevoza putnika'', Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih
znanosti, Zagreb, 2012., str. 120.
Terminale u cestovnom putničkom prijevozu s obzirom na veličinu prijema putnika i autobusa
dijelimo na:

 autobusne postaje i
 autobusne kolodvore.

Korisnici putničkog terminala u cestovnom prometu su putnici, pratitelji, posjetitelji,

zaposleno osoblje terminala, vozno osoblje autobusa za prijevoz putnika u međugradskom
prometu i vozno osoblje sredstava javnog gradskog prijevoza.

Slika 1. Shema sadržaja putničkog terminala u cestovnom prometu

Prostori za prijam i otpremu autobusa i putnika su peroni. Peron je operativna površina

namijenjena za prijam i otpremu autobusa, skupljanje putnika , te ukrcavanje i iskrcavanje
putnika i prtljage. Svaki peron ima površine namijenjene za putnike i površine namijenjene za
autobus. Površina koja je namijenjena za autobus se sastoji od prostora za zaustavljanje
autobusa i prostora za manevar kod ulaska i izlaska iz autobusa. Perone s obzirom na namjenu
dijelimo na perone za autobuse u dolasku i perone za autobuse u odlasku.

2.2. Terminali u prijevozu tereta

Terminali cestovnog prometa u prijevozu tereta ili autoteretni kolodvori su točke

prijama i otpreme tereta u cestovnom prometu na neke veće udaljenosti. Zadatak autoteretnog
kolodvora je da sakuplja pošiljke, sastavlja veće teretne jedinice, ukrcaj-iskrcaj, prekrcaj
skupova cestovnih vozila, dopremanje tereta, odmor i opskrba voznog osoblja, parkiranje i
čuvanje vozila i tereta te održavanje i nadzor ispravnosti vozila. Također, zadatak ovakvih
terminala je i da omogući linijski ili kombinirani prijevoz, da koriste velike prijevozne
jedinice, da spriječe kretanje velikih teretnih vozila kroz naseljene dijelove grada i da
omoguće primjenu najboljih načina organizacije prijevoza tereta. 2 Osim glavnih zadaća,
kolodvori mogu obavljati još neke poslove kao što su:
 skupljanje pošiljki i stvaranje veće teretne jedinice,
 ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj skupova cestovnih teretnih motornih vozila,
 dopuna tereta na skupove cestovnih teretnih vozila u prolazu,
 osiguranje odmora i opskrbe voznog osoblja,
 ostavljanje vozila pod nadzorom (parkiranje).

Slika 2. Autoteretni kolodvor

S obzirom na mjesto terminali cestovnog teretnog prometa mogu biti:
 polazni,
 završni,
 prolazni.

Svi cestovni teretni terminali smješteni su na periferijama gradova blizu velikih

raskrižja obilaznih cesta. S obzirom na veličinu parkirališta za skupove teretnih motornih
vozila, autoteretne kolodvore dijelimo u tri skupine:

1. mali do 35 skupova cestovnih teretnih motornih vozila,

2
Branimir Golac: ''Organizacija i tehnika prijevoza tereta u cestovnom prometu'', Škola za cestovni promet,
Zagreb, 2007., str. 183.
 2. srednji od 35 do 70 skupova cestovnih teretnih motornih vozila,
3. veliki preko 70 skupova cestovnih teretnih motornih vozila.

Sadržaji koje treba imati terminal cestovnog prometa u prijevozu tereta su:

 prilazne prometnice,
 površine za parkiranje osobnih vozila,
 zatvorene skladišne površine za robu s ukrcajno-iskrcajnim mjestima,
 otvorene skladišne površine sa sredstvima prekrcaja,
 površine za parkiranje skupova cestovnih teretnih motornih vozila,
 garaže ili parkirališta za teretna motorna vozila mjesnog prijevoza,
 objekte za održavanje i nadzor cestovnih vozila,
 prostorije za rad osoblja autoteretnog kolodvora,
 pumpna postaja,
 motel,
 prometna mreža na autoteretnom kolodvoru.

3. TERMINALI U ŽELJEZNIČKOM PROMETU

U željezničkom prometu terminalima nazivamo službena mjesta na prugama koja

omogućavaju ostvarenje operacija u prijevozu putnika i tereta. Oprema željezničkih terminala
uključuje: zgrade, kolosijeke i ostale objekte. Na željezničkim terminalima obavljaju se
tehničke, robne, putničke i komercijalne operacije. Ovisno o opsegu i značaju rada, terminali
u željezničkom prometu su opremljeni sa slijedećim uređajima:

 kolosječnim uređajima,
 uređajima signalizacije i veza,
 uređajima za ranžiranje vagona,
 putničkom zgradom,
 uređajima za rad s teretom,
 uređajima za nadzor željezničkih vozila i otklanjanje neispravnosti,
 uređajima za čišćenje, pranje i dezinfekciju željezničkog vozila,
 uređajima za opskrbu željezničkih vozila,
 komunalnim instalacijama.

U željezničkom prometu terminale dijelimo prema nekoliko kriterija. Prva podjela

odnosi se na položaj u željezničkoj mreži, pa tako imamo:
1. početni ili završni terminal i
2. međustojne točke (međuterminal).

Željezničke terminale prema obliku dijelimo na:

1. čeone i
2. prolazne terminale.

Slika 3. Oblici terminala

Prema broju sadržaja i veličini dijelimo ih na:
1. stajališta,
2. postaje i
3. kolodvore.
Prema namjeni, terminale dijelimo:
1. putničke,
2. teretne,
3. ranžirne i
4. tehničke.

Slika 4. Shema putničkog željezničkog terminala

3.1. Putnički željeznički terminal

Putnički željeznički terminali su mjesta na kojima počinje ili završava putovanje. Na

ovim se terminalima također obavlja obrada sastava putničkih vlakova, te poštanskih i
komandnih pošiljki. Ovaj je terminal veoma sličan putničkom terminalu u cestovnom prometu
jer također ima predprostor, putničku zgradu i operativne površine - peron i kolosijek. U
željezničkom prometu u predprostor putničkog terminala ubraja se sve što se nalazi na
površini ispred putničke zgrade. To mogu biti stajališta javnog gradskog prijevoza,
parkirališta i pješačke staze. Putnička zgrada je objekt u kojem se obavlja prijam putnika i
prtljage, te otprema istih. Operativne površine na putničkim terminalima služe za prijam i
otpremu vlakova, putnika i njihove prtljage, te pošiljaka. Objekti koji se ubrajaju u operativne
površine su peroni, kolosijeci, objekti za obradu putničkih vlakova, itd.

Kolodvor je mjesto na pruzi u kojem se obavljaju prihvat i otprema putnika, utovar i

istovar stvari, križanje i pretjecanje vlakova, te razvrstavanje i sastavljanje vlakova. Kolodvor
mora imati određeni broj kolosijeka, signalno-sigurnosne uređaje, sredstva veze, postrojenja
za putnički promet, mjesni (lokalni) robni rad i posebne funkcije, čišćenje, opskrbu i
održavanje vagona.

Slika 5. Željeznički kolodvor

3.2. Teretni željeznički terminal

Željeznički teretni terminali predstavljaju mjesta prijama i otpreme robe u

željezničkom prometu. Na manjim terminalima ne postoji izričita odvojenost teretnog i
putničkog dijela, dok su u većim središtima teretni željeznički terminali izgrađeni kao zasebni
objekti. Teretni željeznički terminali se s obzirom na mjesto smještaja dijele na:

 teretne terminale u gradovima,

 teretne terminale u lukama,
 industrijske teretne terminale,
 pogranične (carinske) terminale itd.

Unutar teretnog terminala može se izvršiti podjela na odjele za masovne terete i

komadnu robu. Kako bi ostvarili zadatke ukrcaja, iskrcaja i prekrcaja tereta željeznički teretni
kolodvori su opremljeni:
 upravnom zgradom,
 skladištima,
 ukrcajnim rampama,
 kolskim vagama,
  uređajima za mjerenje tovarnog profila,
 pristupnim putevima,
 objektima i uređajima za održavanje vagona i vučnih sredstava,
 uređajima za ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj tereta,
 mrežom kolosijeka.

U upravnoj zgradi zaposleno je osoblje koje obavlja službene poslove željezničkog

prometa. Sastoji se od prostorija za administrativno osoblje, prostorija za rukovodeće osoblje
terminala, prostorije otpravnika vlakova itd. Skladišta predstavljaju zatvoren ili otvoren
prostor koji služi za smještaj robe koja čeka na otpremu. Skladišta zatvorenog tipa
namijenjena su za komadnu robu, a na velikim željezničkim postajama postoji posebna
podjela na dio u kojem se prima roba i dio koji je zadužen za otpremu robe. Ukrcajne rampe
se mogu nalaziti u sklopu skladišta, a mogu biti i izgrađene kao samostalni objekti.

Teretne željezničke terminale možemo, s obzirom na mjesto smještaja, podijeliti na:

 teretne terminale u gradovima,
 teretne terminale u lukama,
 industrijske teretne terminale,
 pogranične (carinske) terminale itd.

3.3. Ranžirni i tehnički terminali

Ranžirni željeznički terminali su željeznički objekti gdje se obavljaju poslovi vezani za

sređivanje teretnih vozova. Možemo reći kako se na ovim terminalima obavlja dio tehničkih
operacija kao što su rastavljanje dolazećih i sastavljanje novih vlakova. Operacijama
ranžiranja vlakova smanjuje se rad na usputnim postajama što omogućava manje vremensko
zadržavanje i skraćuje rok isporuke tereta koji se prevozi. Ranžirni terminali su u funkciji
teretnih vlakova. Manji terminali nemaju posebno izdvojene ranžirne terminale nego su oni u
sklopu njih opremljeni samo ranžirnom skupinom kolosijeka. S obzirom na funkciju ranžirne
terminale treba opremiti sa:
 upravnom zgradom – izgrađeni objekt u kojoj željezničko osoblje obavlja poslove,
 mrežom kolosijeka – skupine kolosijeka na kojima se provode operacije ranžiranja,
 potisnim dijelom sa spuštalicom – nalazi se između prijemne i ranžirne skupine,
  postavnicom – visoki izgrađeni objekt smješten u blizini spuštalice,
 drugim objektima.

Slika 6. Ranžirni terminal

Tehnički željeznički terminali su objekti na kojima se obavljaju poslovi pripreme,

čišćenja, opremanja, sastavljanja i rastavljanja putničkih vlakova. Ovi terminali su u funkciji
putničkih terminala i najčešće se nalaze u njihovoj neposrednoj blizini, osim kod velikih
terminala gdje mogu biti izdvojeni. Na tehničkim željezničkim terminalima obavljaju se
tehničke operacije. Za obavljanje navedenih poslova, tehnički željeznički terminal mora biti
opremljen sa:
 mrežom kolosijeka – namijenjena je za sastavljanje i rastavljanje putničkih vlakova.
 prijamno – otpremnu – namijenjena za prijam i otpremu putničkih vagona,
 radnu – namijenjena za pranje, čišćenje i pregled vagona,
 manevarsku – služi za sastavljanje i rastavljanje putničkih vlakova.
 halama za pranje i čišćenje vagona – zatvoreni objekti,
 drugim instalacijama – namijenjene za opskrbu vagona vodom, strujom, namirnicama
itd..

4. TERMINALI U PROMETU NA VODI

Definicija lučkih terminala kaže da su to čvorišta morskih i kopnenih prijevoznih

putova koji su organizirani i opremljeni za prihvat, prikupljanje, pripremu te otpremanje
putnika ili velikih količina tereta (robe) određene vrste prekrcavanjem s morskih na kopnena
prijevozna sredstva i obratno. Postoji mnogo raznih tipova lučkih terminala, a neki od tih
terminala su:

 višenamjenski i univerzalni,
 Roll-on/Roll-off (RO-RO terminali),
 kontejnerski,
 terminali za promet teglenica,
 terminali za suhe rasute terete (npr. ugljen),
 terminali za prekrcaj žitarica i drugi.

Slika 7. Shema pomorske luke

4.1. Pomorsko putničke luke

Prostor koji služi za ukrcaj i iskrcaj putnika zove se pomorsko putnička luka, a s
obzirom na mjesto može biti polazna, prolazna ili krajnja. Putničke luke sastoje se od niza
objekata i sadržaja, zgrada za putnike, ceste za odlazak i dolazak putnika i pristupnih površina
kojima se dolazi do plovila. Cijeli prostor luke u pomorskom prometu možemo podijeliti u
nekoliko dijelova:

 predluku sa sidrištem – zaštićeni morski prostor ispred luke,

 lučki akvatorij – zaštićeni morski prostor omeđen lukobranima i pristanišnim
teritorijem odnosno operativnim obalama,
 operativne obale – izgrađeni objekti namijenjeni za pristajanje i privez vozila, ukrcaj,
iskrcaj, prekrcaj tereta i putnika,
 kopneni teritorij luke – obuhvaća prostor iza pristanišnog teritorija.

U putničkim zgradama nalaze se putnici koji se spremaju za prihvat i otpremu na

plovilo. U putničkoj zgradi postoje osnovni, prateći i službeni sadržaji. Površine koje
predstavljaju uređeni prostor od putničke zgrade do plovila nazivaju se pristupne površine.
Pristupne površine opremljene su raznim sadržajem.

Od klasičnih putničkih luka nastali su suvremeni putnički terminali koji danas

zadovoljavaju i putnike i pomorce. To su terminali čija se funkcija ne iscrpljuje u prihvatu
broda, nego se širi na kvalitetan prihvat putnika, visoku kvalitetu udobnosti putnika na
terminalu te učinkovito organizirano odvijanje prometa na terminalima.

Slika 8. Pomorsko putnički terminal

4.2. Pomorske teretne luke

U ukupnom prijevozu morem prijevoz tereta zauzima naveći postotak pa se zbog toga
pomorske teretne luke smatraju veoma važnim terminalima. Teret koji se prevozi vodenim
putem dijelimo na generalni (sve vrste komandnih tereta), rasuti (sve vrste sipkog, zrnatog i
tereta u gromadama) i tekući (nafta, ukapljeni plin, jestivo ulje...).
 Pomorske teretne luke se dijele na univerzalne i specijalizirane luke s obzirom na
strukturu tereta. Univerzalne teretne luke su opremljene sa svim potrebnim sadržajima kako bi
mogle raditi sa svim vrstama tereta, a specijalizirane teretne luke opremljene su za rad samo
sa jednom vrstom tereta. Danas su najzastupljenije kontejnerske luke (terminali) zbog toga što
prijevoz robe u kontejnerima zauzima visoko mjesto u prijevozu tereta morem.

Kontejnerski način prijevoza označio je novo razdoblje u pomorskom prijevozu robe.

Zbog svoje produktivnosti i djelotvornosti jako brzo prerasta u jednu od razvijenijih načina
prijevoza tereta morem. Kontejnerski terminali su mjesta na kojima se susreću dvije ili više
prometnih grana radi dovoza ili predaje, preuzimanja i odvoza robe za transport, odnosno
mjesta za skladištenje i dr. Služe se isključivo transportnim uređajima – kontejnerima,
pomoću koji stvaraju okrupnjene jedinice te olakšavaju ukrcaj, iskrcaj, transport te
manipuliranje robom. Na terminalu se roba zaštićuje od atmosferskih utjecaja, uzdržava u
ispravnom stanju i obavlja koncentracija i distribucija robe.

Slika 9. Kontejnerski terminal

4.3. Luke na unutarnjim plovnim putevima

Luke na unutarnjim plovnim putevima su uređeni i opremljeni terminali gdje započinje

ili završava promet, odnosno to je mjesto zadržavanja tokom plovidbe. Ukoliko terminali na
rijekama i kanalima imaju operativnu obalu duž rijeke ili kanala zovemo ga pristanište, a kada
su operativne obale uvučene u prostor izvan rijeke ili kanala tada ih nazivamo luke. Prijevoz
putnika na unutarnjim plovnim putevima je vrlo malog značaja, pa se ne grade posebne luke
nego samo operativna obala. Funkcije luke na unutarnjim plovnim putevima iste su kao i kod
pomorskih luka. Ako terminali na rijekama i kanalima imaju operativnu obalu duž rijeke ili
kanala zovemo ga pristanište, a ako su operativne obale uvučene u prostor izvan rijeke ili
kanala tada ih nazivamo luke.

Prostor riječne ili kanalske luke dijelimo na slijedeća područja:

 ulazni kanal – umjetno izgrađena komunikacija koja spaja rijeku ili kanal s
akvatorijem luke,
 akvatorij luke – vodeni prostor omeđen bazenima s operativnim obalama i ulaznim
kanalom luke,
 bazeni s operativnim obalama – namijenjeni su za pristajanje plovila, ukrcaj, iskrcaj i
prekrcaj tereta i putnika; smještene su na rubovima bazena (na gatovima), a
opremljene su sredstvima prekrcaja,
 kopneni teritorij luke – prostor iza operativne obale na kojem su smješteni drugi
sadržaji luke, otvorena i zatvorena skladišta, upravna zgrada, cestovne i željezničke
komunikacije i terminali, te uređaji i instalacije komunalnog sustava.

Prijevoz putnika na unutarnjim plovnim putevima je vrlo malog značaja, pa se ne

grade posebne luke nego samo operativna obala. Terminali na unutarnjim plovnim putevima
su teretne luke. Operativne obale za teret smještene su na proširenju rijeke ili kanala i
namijenjene su za manje količine tereta, dok su teretne luke namijenjene za operacije s
velikim količinama tereta.

5. TERMINALI U ZRAČNOM PROMETU

Terminali u zračnom prometu su zrakoplovne luke - aerodromi. Dijelimo ih na

putničke i teretne kao i u drugim prometnim granama. Aerodrom možemo definirati kao
površinu na zemlji, vodi ili snijegu odakle zrakoplovi polijeću i gdje slijeću. Također,
aerodrom je i mjesto gdje se otpremaju ili primaju putnici, prtljaga ili pošta, te gdje se prima,
smješta, ukrcava i iskrcava teret. Na aerodromu se obavljaju i svi ostali poslovi vezani za
zračni promet.

Zrakoplovna luka predstavlja početnu i završnu točku svakog prijevoza koji se obavlja
zrakom te na taj način predstavlja čvorište koje prekriva i povezuje daleke prostore, ljude i
kulture, otvaraju nove ulaze u pojedine gradove i zemlje te o njima stvaraju prve dojmove. S
druge strane, zračne luke više nisu isključivo transportne infrastrukture, već su to mjesta na
kojima brojni korisnici nalaze svoj poslovni ili privatni interes jer se ne prevoze samo putnici
i njihove osobne stvari, prevozi se i teret.

Zrakoplovna luka obuhvaća:

 poletno-slijetne staze – površina namijenjena za polijetanje i slijetanje zrakopolova,
 stajanke (platforme) – mjesto namijenjeno za smještaj zrakopolova u cilju ukrcaja ili
iskrcaja putnika, prtljage, robe, pošte, punjenje zrakopolova gorivom, održavanja
zrakopolova i parkiranje zrakoplova,
 prilazne zrakoplovne staze,
 putničke zgrade – mjesto gdje putnik započinje odnosno završava svoje putovanje
zrakom,
 zgrade robnog prometa – po funkciji identična putničkoj zgradi,
 instalacije za nadzor leta – nalaze se neposredno uz putničku zgradu,
 prostore za servisiranje,
 održavanje i spremanje zrakoplova,
 opremu.

Zrakoplovne luke za javni zračni promet možemo podijeliti prema slijedećim kriterijima:

 opremljenosti i dužini poletno-sletne staze,

 broju poletno – sletnih staza,
 vrsti prometa,
 tipu zrakoplova koji polijeću ili slijeću.

Veličina zračne luke ovisi o njenoj namjeni, kao i položaju luke unutar jedne zemlje ili
regije.
5.1. Cargo terminal

Zračni cargo prijevoz u posljednjih nekoliko desetljeća bilježi znatan porast. U tomu
važnu ulogu imaju cargo terminali koji su zaduženi za prijam i distribuciju tereta iz zračnih
luka. Zračni promet jedan je od najsigurnijih i najrazvijenijih oblika prometa. Zračna luka u
tom prometu predstavlja početnu i završnu točku svakog prijevoza zrakom te tako
predstavljaju čvorišta koja prekrivaju i povezuju daleke prostore, ljude i kulture, otvaraju
nove ulaze u pojedine gradove i zemlje te o njima stvaraju prve dojmove. S druge strane,
zračne luke više nisu isključivo transportne infrastrukture, već su to mjesta na kojima brojni
korisnici nalaze svoj poslovni ili privatni interes jer se ne prevoze samo putnici i njihove
osobne stvari, prevozi se i teret. To je teret koji želimo prevesti u što je moguće kraćem
vremenskom razdoblju i upravo je tu zračni promet najznačajniji oblik transporta. Ključnu
ulogu u prijevozu tereta zračnim prometom predstavljaju cargo (robni, teretni) terminali.

Cargo, odnosno poslovi prihvata i otpreme tereta, predstavljaju sastavnicu ukupnog

poslovanja jedne zračne luke te pozitivno utječu na njezinu ekonomiku poslovanja,
zahtjevajući pritom posebnu organizaciju i tehnologiju rada, sredstva, opremu i osoblje. 3
Cargo terminali se obično prikazuju kroz nekoliko osnovnih podjela:

1. prema vlasničkoj strukturi,

2. složenosti,
3. stupnju informatizacije i
4. stupnju automatizacije.

3
Majić, Z. i suradnici: „Tehnologija prihvata i otpreme tereta u zračnom prometu, Fakultet prometnih znanosti,
Zagreb, 2010.
 Slika 10. Cargo terminal

Korištenje cargo terminala, tj. zračnog prijevoza tereta, ima svoje prednosti i
nedostatke. U prednosti ubrajamo:

 veliku brzinu prijevoza,

 mogućnost obavljanja prijevoza na velikim udaljenostima,
 mogućnost obavljanja prijevoza u područja koja su nedostupna ostalim prometnim
granama.

Najvažnija prednost zračnog teretnog transporta u odnosu na druge oblike jest u

njegovoj brzini. Ovaj oblik prijevoza se koristi kada je brzina prijevoza važnija od njegove
cijene. Najčešće se radi o malim količinama neke jako skupe robe. Zračni transport je
najskuplji oblik transporta ako gledamo cijenu po kilometru koju obračunava zrakoplovni
prijevoznik.

Nedostaci su slijedeći:
 nizak koeficijent iskorištenja težine,
 veliki gubitak energije,
 veće učešće potrošnje goriva po jedinici transporta nego kod drugih prometnih grana.
6. TERMINALI U POŠTANSKO-TELEKOMUNIKACIJSKOM
PROMETU

Terminali se u različitim prometnim grana razlikuju po obliku, konstrukciji i

značajkama prijevoza. Te razlike najviše dolaze do izražaja kada se radi o poštansko-
telekomunikacijskom prometu. U poštansko-telekomunikacijskom prometu postoje terminali
za poštanske pošiljke, brzojave i telefonske razgovore koji se nazivaju jedinicama poštansko-
telekomunikacijske mreže. Tako možemo reći kako terminale u ovom prometu dijelimo na:
 jedinice za pružanje poštansko-telekomunikacijskih usluga korisnicima,
 jedinice za obavljanje poslova otpreme, prijevoza i prispjeća poštanskih pošiljki,
 jedinice za ustroj i obračun novčarskog poslovanja putem pošte,
 jedinice za posredovanje u obavljanju brzojavnih i telefonskih usluga.

Jedinice koje pružaju PT usluge korisnicima su pošta, šalterska pošta i pomoćna pošta.
Svaka od njih obuhvaća jedno određeno područje i obavlja prijam i uručenje poštanskih
pošiljki, brzojava, posreduje kod telefonskih poziva i obavlja novčarske usluge.

U jedinice za obavljanje poslova otpreme, prijevoza i prispjeća poštanskih pošiljki

ubrajamo poštanski centar, paketski poštanski centar, glavni poštanski centar i izmjeničnu
poštu. U poštanskom centru se prikupljaju i otpremaju poštanske pošiljke na određenom
području. Poštanski centar organizira transport poštanskih vreća i paketa sredstvima
cestovnog, željezničkog, zračnog i pomorskog prometa. U paketskom poštanskom centru se
rade isti poslovi samo na poštanskim paketima. Paketski poštanski centar ima zadatak da
osigura koncentraciju i difuziju paketa, da posreduje i prerađuje pakete i ostale poštanske
pošiljke koje nisu hitne. Glavni poštanski centar je po pravilu organizator prijevoza pošiljaka
na linijama općeg reda prijevoza i prekrcajnih manipulacija koje dolaze međunarodnim i
magistralnim poštanskim linijama. Izmjenična pošta ima zadaću da prima i otprema
pismonosne i paketske pošiljke u međunarodnom prometu.
7. ZAKLJUČAK

U završnom radu obradili smo terminale u različitim prometnim granama. Pojam

terminala je jako opširan i u prometnim granama ga susrećemo u različitim oblicima. Ipak,
funkcija terminala je u većini slučajeva ista, a ta je funkcija olakšavanje odvijanja procesa
prometa i međusobno povezivanje različitih prometnih grana. Za terminal kažemo da je to
točka koja povezuje prometne grane kako bi mogle učinkovito djelovati, a glavni zadatak
terminala je da regulira prometne tokove. Kroz rad smo se upoznali sa terminalima iz
različitih prometnih grana, podjelama terminala te njihovim namjenama te smo došli do
zaključka kako se najčešće susrećemo sa putničkim i teretnim terminalima.

Današnji terminali diljem svijeta su veliki i suvremeno opremljeni i posjeduju sve što
je potrebno za kvalitetno obavljanje poslova. Potreba za stalnim porastom suvremenizacije
terminala je svakim danom sve veća zbog brzog razvoja tehnike, tehnologije i industrije. U
završnom radu smo definirali pojam terminala. Naveli smo i opisali vrste terminala po
različitim prometnim granama. Veoma je bitno razlikovati terminale u prometnim granama
kako bi znali za što svaki od njih služi i na koji način funkcionira.
LITERATURA

1. Brčić, D. i Ševrović, M.: „Logistika prijevoza putnika“, Sveučilište u Zagrebu,

Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2012.
2. Golac, B.: „Organizacija i tehnika prijevoza tereta u cestovnom prometu“, Škola za
cestovni promet, Zagreb, 2007.
3. Dundović, Č.: „Lučki terminali“, Pomorski fakultet, Rijeka, 2002.
4. Majić, Z. i suradnici: „Tehnologija prihvata i otpreme tereta u zračnom prometu,
Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2010.