EVROPSKI UNIVERZITET „KALLOS“ TUZLA

TEHNIČKI FAKULTET – SMIJER DRUMSKI SAOBRAĆAJ 012/19-DS

PREDMET: UPRAVLJANJE SAOBRAĆAJEM

TEMA: INTEGRALNI TRANSPORTNI SISTEM KOD PREVOZA PUTNIKA

Profesor: Student:
Doc, dr. Miodrag Tojagić Lejla Ahmetović 012/19-DS
Tuzla, oktombar , 2022.

1
UVOD:
Proces planiranja prijevoza putnika je vrlo složen postupak koji se mora
uskladiti s velikim brojem drugih čimbenika. Provođenjem integriranog
prijevoza putnika poboljšava se prijevoz putnika te se ubrzava vrijeme
putovanja, usklađen je vozni red, manje zagađenje okoliša. Problem kod
provođenja integriranog prijevoza putnika su velika novčana ulaganja koja su
potrebna za infrastrukturu kako bi se povezali različiti modovi prijevoza u jednu
cjelinu na nekom području. Iz tog razloga proces planiranja integriranog
prijevoza putnika izrazito je važan.

2
1.Prednosti integriranog prijevoza putnika
Integrirani putnički prijevoz ima puno prednosti u odnosu na dosadašnji način
putničkog prijevoza te će od njega koristi imati korisnici prijevoznih usluga,
lokalna uprava, prijevoznici i gospodarstvo.

1.2Prednosti integriranog prijevoza putnika za stanovništvo

Integrirani prijevoz putnika omogućuje mnogo veći broj polazaka sa svih
stajališta te veću mobilnost stanovništva s obzirom na individualni prijevoz.
Znatno se umanjuju prometne guţve i problemi s parkiranjem, a promet
postaje višestruko sigurniji. Integrirani prijevoz putnika zaustavlja iseljavanje iz
ruralnih sredina i navalu stanovništva u gradove. Sve to omogućava puno
kvalitetnije urbano i prostorno planiranje uz ravnomjerni razvitak gradskih i
izvangradskih područja. Sustav omogućava i brojne pogodnosti pri kupovini
prijevoznih karata.

1.3 Prednosti integriranog prijevoza putnika za tijela lokalne i državne

uprave
Sustav integriranog prijevoza putnika za iznos optimalnih subvencija pruţa
kvalitetnu uslugu prijevoza. Podizanje kvalitete života u gradskim i prigradskim
sredinama utječe na mobilnost radnog stanovništva, a time i na povećanje
gospodarskih aktivnosti koje za rezultat između ostalog imaju i povećanje
gradskih i prigradskih proračunskih sredstava.

3
Osnovni uvjeti za razvoj integralnih transportnih sustava
Za uspješno uključenje transportne privrede u međunarodne tokove potrebni
su sljedeći uvjeti:
• -suvremena (moderna) infrastruktura: željeznička, cestovna, lučka,
prekrcajna..,
• -odgovarajuća kvaliteta i struktura novih tehnologija prijevoza i prekrcaja
koje moraju biti optimalno usklađene između svih subjekata u transportnom
lancu po jedinstvenom sustavu „od vrata do vrata“,
• -odgovarajuća specijalizirana kadrovska struktura i raspodjela rada u svim
karikama transportnog lanca, uz vrlo razvijenu informatiku na osnovi
povezivanja kompjuterske obrade podataka,
• -adekvatne stimulativne mjere ekonomske politike koji inače a u početnim
periodima posebno, trebaju selektivnom politikom omogućiti razvoj
suvremenih tehnologija transporta jer one u svojoj početnoj fazi rada ne mogu
biti rentabilne.
Ostvarivanjem ovih uvjeta omogućava se:
• -privlačenje velikih koncentracija robe i u tom sklopu povoljna struktura za
razne oblike suvremenih transportnih sustava i podsustava na kontinentalnim i
interkontinentalnim relacijama,
• -uvođenje optimalnih brodskih, željezničkih, cestovnih i zračnih međusobno
povezanih linija,
• -znatno privlačenje tranzitne robe što utječe na smanjenje fiksnih troškova
transporta za nacionalni izvoz i uvoz,
• ostvarivanje konkurentne sposobnosti nacionalne robe i nacionalnih
prijevoznika na svjetskom tržištu

4
2. DEFINICIJE INTEGRALNIH TRANSPORTNIH SISTEMA
Integralni transport je način transportne manipulacije pri čemu se roba ne
tovari neposredno na transportno sredstvo nego se slaže na palete ili u
kontejnere, te oni tako zajedno sa robom postaju teret koji efikasno i
racionalno mogu preuzeti sredstva svih oblika transporta, tj. svih prometnih
grana. Prema tome INTEGRALNI TRANSPORT je takva tehnologija kojom se
umetanjem tehničkih sredstava između tereta i transportnog sredstva postiže
okrupnjavanje tereta, a time i upotreba odgovarajuće mehanizacije, bez ticanja
robe na celom transportnom lancu „od vrata do vrata“, izuzev dvaput-pri
utovaru i istovaru. Multimodalni transport je takva tehnologija kojom se u
prevozu robe istovremeno upotrebljavaju dva savremena i odgovarajuća
transportna sredstva, iz dve različite prometne grane, pri čemu je prvo
transportno sredstvo zajedno s teretom postalo teret za drugo transportno
sredstvo iz druge grane prometa s tim da se transportni proces odvija najmanje
između dve države. Kombinovani transport je način transporta robe kojim se
na jednom transportnom putu od mesta proizvodnje do mesta potrošnje,
kombinovano, upotrebe najmanje dve vrste savremenih prevoznih sredstava iz
dve ili više prometnih grana. Roba uglavnom nije (ne mora biti) u kontejnerima,
već se prevozi u automatizovanim vozilima, a pretovara se primenom
automatizovanih pretovarnih uređaja. Kompatibilnost je prvenstveno prisutna
u okviru integralnog transporta gde je paletizacija kompatibilna s
kontejnerizacijom (naravno, podrazumeva se kod standardizovanih paleta i
kontejnera), dok obrnuto to nije slučaj. Isto tako integralni transport je
kompatibilan s multimodalnim transportom, a obrnuto to nije tehnološki
moguće. Drugim rječima, standardizovane palete i kontejneri uspešno se
tovare i prevoze u sva tri segmenta multimodalnog transporta, a obrnuta
kompatibilnost fizički i tehnološki nije moguća. Prema tome, fleksibilna
kompatibilnost paletizacije i kontejnerizacije vrlo je značajna i za integralni i za
multimodalni transport.

2.1OSNOVNA PODJELA TRANSPORTNIH TEHNOLOGIJA

Transportne tehnologije, bez obzira na stepen savremenosti, dijele se na: -
tehnologiju kopnenog transporta; -tehnologiju kopneno-vodenog transporta

5
 (mora, reke, jezera); -tehnologiju kopneno-vazdušnog transporta i -tehnologiju
cevovoda (uglavnom su podzemni)

Što je to integrirani prijevoz putnika?

 Novi sustav lokalnog javnog prijevoza (JP) putnika u kojem su sva vozila javnog
prijevoza (vlakovi, autobusi, tramvaji, brodovi…) objedinjena u zajednički
sustav prijevoza putnika u određenoj regiji
 Za sve linije javnog prijevoza (vlakove, autobuse, tramvaje, brodove…) vrijede
jedinstvene (zajedničke) karte na području cijele regije
 Temelji se na razvijenim sustavima JP-a kojeg koriste razvijene zemlje Europske
Unije i svijeta
 Podržan i prepoznat kao optimalan sustav organizacije JP-a u svim temeljnim
strateškim europskim dokumentima (Bijela Knjiga)
 Sustav najčešće koristi taktne vozne redove, odnosno polasci sa svakog
stajališta su u pravilnim vremenskim razmacima (npr. svakih 10, 20, 30, 60
minuta itd.)
 U sustavu postoji veliki broj zajedničkih stajališta (terminala) na kojima se
zaustavljaju različite vrste javnog prijevoza (vlak, autobus, tramvaj, brod…) te je
lako moguće brzo presjedanje
 Vozni redovi u sustavu usklađeni su te omogućuju brz nastavak putovanja
nakon presjedanja
 Kralježnicu sustava čine tračnički sustavi (vlakovi, tramvaji…) zbog svojih
ekoloških, energetskih i infrastrukturnih prednosti
 Ostala vozila javnog prijevoza (autobusi) služe kao pritoci tračničkim sustavima
i tako koriste svoje velike prednosti na kratkim relacijama

Što je to javni prijevoz (JP)?

Usluga prijevoza namijenjena svim građanima

 Dostupna je kupovinom prijevozne karte

6
 Vozila JP su: vlak, tramvaj, autobus, brod, avion, uspinjača, žičara, itd.
 Vozila JP-a prometuju prema voznom redu
 Vozni redovi su dostupni putem knjižica, oglasnih ploča, interneta i info
telefona
 Javni se prijevoz dijeli na lokalni (do 50 km udaljenosti) i na daljinski

Prednosti javnog prijevoza nad osobnim

 Javni prijevoz višestruko manje zagađuje okoliš po prevezenom putniku

 Javni prijevoz troši višestruko manje pogonske energije po prevezenom
putniku
 Javni prijevoz nekoliko je puta sigurniji od osobnog
 Javni prijevoz zauzima mnogo manje prostora nego osobni (dugačke kolone
automobila, parkirališni prostor, itd.)

Dobrobiti kvalitetnog javnog prijevoza

 Omogućava jednostavnu povezanost gradova, prigradskih sredina i ruralnih

područja

7
 Omogućava građanima da lakše biraju mjesto života i mjesto rada
 Omogućava građanima da sve svoje potrebe obavljaju u gradu a žive izvan
njega
 Omogućava ljudima koji žive u gradu lak pristup okolnoj regiji radi posla i
rekreacije
 Zaustavlja iseljavanje iz izvangradskih sredina i omogućava njihov razvitak
 Zaustavlja nekontrolirano naseljavanje gradova i omogućava kvalitetno
urbanističko planiranje
 Omogućava dugoročni napredak čitave regije i njezino kvalitetno prostorno
planiranje

INTEGRALNI TRANSPORT

Integralni transport je način transportne manipulacije pri čemu se roba ne

ukrcava neposredno na transportno sredstvo nego se slaže na palete ili u
kontejnere, tako da oni zajedno s robom postaju teret koji efikasno i racionalno
mogu preuzeti sredstva svih oblika transporta tj. svih prometnih grana.
Integralni transport je takva tehnologija kojom se umetanjem tehničkih
sredstava između tereta i transportnog sredstva postiže okrupnjavanje tereta,
a time i primjena odgovarajuće mehanizacije, bez ticanja robe na cijelom
transportnom lancu «od vrata do vrata», osim dvaputpri ukrcaju i iskrcaju

8
PLATNE KARTICE
kao medijumi plaćanja u tradicionalnom sistemu plaćanja na malo, u
razvijenim zemljama postoje i funkcionišu dugi niz godina. U našoj zemlji
njihova upotreba bila je prilično skromna, tako da javnost nije upoznata sa
osnovnim pojmovima i procesom plaćanja putem kreditnih/debitnih kartica.
Platne kartice, mali komadi plastike koje sadrže neko sredstvo za identifikaciju,
omogućavaju osobi na koju kartica glasi da kupuje robu ili usluge na teret svog
računa. Osnovna podela platnih kartica : 1. Kreditne 2. Debitne Podela platnih
kartica se može izvršiti i na sledeći način: 1. Standardne plastične kartice; 2.
Magnetne plastične kartice; 3. Smart (inteligentne) kartice; 4. Laserske
(optčike) kartice. Kartice se mogu koristiti za: plaćanje roba i usluga u zemlji na
svim prodajnim mestima gde postoji znak kartice, preko POST terminala i
imprintera, podizanje gotovine na bankomatima i šalterima banaka i pošta, za
identifikaciju uz plaćanje čekovima . Kartice se izdaju fizičkim i pravnim licima.
Za dobijanje kartice potrebno je otvoriti tekući račun u banci i dinarski
namenski račun, a za korišćenje u inostranstvu i namenski devizni račun. Načini
plaćanja karticom su PIN (elektronski) i SLIP (na osnovu računa). Uslove
korišćenja, visinu članarine, kreditni limit, rok važnosti i mogućnost dobijanja
dodatne kartice određuje banka prema svojoj poslovnoj politici, odnosno,
uslovima internacionalnih platnih sistema. ISTORIJSKI RAZVOJ
KREDITNIH/DEBITNIH KARTICA Kreditne kartice pojavile su se u Sjedinjenim
Državama tokom 1920–ih godina, kada su pojedine firme, poput naftnih
kompanija i lanaca hotela, počele da ih izdaju svojim potrošačima.

9
10