SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET ''VITEZ'' VITEZ

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE

SMJER: PODUZETNIČKI MENADŽMENT
NIVO STUDIJA I CIKLUS: DODIPLOMSKI STUDIJ/ I CIKLUS

DARKO BUZUK

„INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA“

SEMINARSKI RAD

Travnik, juli 2020.

 SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET ''VITEZ'' VITEZ
FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE
SMJER: PODUZETNIČKI MENADŽMENT
GODINA I CIKLUS: III GODINA / I CIKLUS

„INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA“

SEMINARSKI RAD

IZJAVA: Ja, Darko Buzuk, student Sveučilišta/Univerziteta ''Vitez'' Vitez, Indeks

broj odgovorno i uz moralnu i akademsku odgovornost izjavljujem da sam ovaj rad
izradila potpuno samostalno uz korištenje citirane literature i pomoć mentora

STUDENT Darko Buzuk

PREDMET : Korporativno upravljanje

PROFESOR : Doc.dr. Dragan Mišetić

Travnik, juli 2020.

 SADRŽAJ
1.UVOD..................................................................................................................................4
1.1.PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA.........................................4
1.2. RADNA HIPOTEZA.................................................................................................4
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA.....................................................................5
1.4. ZNANSTVENE METODE ISTRAŽIVANJA..........................................................5
1.5. STRUKTURA RADA................................................................................................5
2. TEORIJSKA I PRAVNA ZASNOVANOST FINANCIJSKOG TRŽIŠTA...............6
2.1. POJAM I ULOGA FINANCIJSKOG TRŽIŠTA....................................................6
3. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA........................................................................7
3.1. POJAM I VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA.......................................................7
3.2. DIONICE KAO INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA
..................................................8
3.3. OBVEZNICE KAO INSTRUMENI TRŽIŠTA KAPITALA...............................10
3.4. OSTALI VRIJEDNOSNI PAPIRI..........................................................................11
3.4.1. VARANT ZA KUPOVINU DIONICA ILI OBVEZNICA 11

3.4.2. BLAGAJNIČKI I KOMERCIJALNI ZAPISI 12

3.4.3. TREZORSKI ZAPIS 12

3.4.4. CERTIFIKAT O DEPOZITU 13

ZAKLJUČAK......................................................................................................................15
LITERATURA....................................................................................................................16

3
 1.UVOD

Instrumenti tržišta kapitala predstavljaju predmet trgovanja na tržištima

kapitala. Njihova razvijenost i diverzifikovanost su najbolji indikatori i pokazatelji
stepena razvijenosti pojedinih tržišta kapitala. Instrumente emituju ili izdaju oni
subjekti koji imaju nedostatke finansijskih sredstava ili kapitala u datom trenutku.
Najvažnije karakteristike koje imaju uticaja u procesu odlučivanja o alokaciji
finansijskih sredstava su likvidnost, rizik i prinos (dobit). Instrumenti tržišta kapitala
su vrijednosni papiri i trgovanje njima čini bitan dio gospodarskog sustava svake
države, kao i globalnog financijskog tržišta. Vrijednosni papiri su instrument koji
mogu koristiti i pravne i fizičke osobe, te mogu donijeti velike dobitke, pa je stoga
važna informiranost o svim mogućnostima koje pružaju. Tema seminarskog rada rada
je instrumenti tržišta kapitala, i u njemu se objašnjava pojam i vrste instrumenata
tržišta kapitala

Ključne riječi: tržište, kapital,vrijednosni papiri.

1.1.PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA

Instrumenti tržišta kapitala su vrijednosni papiri i trgovanje njima čini bitan dio
gospodarskog sustava svake države, kao i globalnog financijskog tržišta. Vrijednosni
papiri su instrument koji mogu koristiti i pravne i fizičke osobe, te mogu donijeti
velike dobitke, pa je stoga važna informiranost o svim mogućnostima koje pružaju.
Ovaj rad bavi se definisanjem i problemom analize vrijednosnih papira na tržištu
kapitala. Iz navedenog problema proizlazi i predmet istraživanja: pojam i vrste
vrijednosnih papira.

1.2. RADNA HIPOTEZA

H1:“Naučno zasnovanim spoznajama o tržištu kapitala te elementima tržišta kapitala,

moguće je dokazati da instrumenti tržišta kapitala postaju sve važniji instrument
trgovanja i time utiču na daljnji razvoj tržišta kapitala. Znanja o korištenju

4
vrijednosnih papira postavljaju temelj za ocjenu važnosti vrijednosnih papira na tržištu
kapitala, te za ocjenu budućih kretanja dionica i obveznica na tržištu kapitala.”

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha i cilj istraživanja je definisati i analizirati instrumente tržište kapitala

1.4. ZNANSTVENE METODE ISTRAŽIVANJA

Metode korištene u izradi ovog seminarskog rada su:

Metoda deskripcije po kojoj će se jasno opisivati, prikazivati značaj teme.

Metoda posmatranja se realizuje kroz posmatranja društva i njihovih stavova.
Metode analize i sinteze. Po metodi analize se analizira funkcija i značaj instrumenata
tržišta kapitala.
Komparativna metoda po kojoj se upoređuju razni stavovi i mišljenja da bi se došlo do
krajnjih rezultata.
Deduktivna metoda koja polazi od općih istina, da bi došla do pojedinačnih stavova.
Metode apstrakcije zanemaruje neke uticaje, da bi se izvukla osnovna tema i značaj.
Metoda konkretizacije može precizno okarakterisati oblike ove teme.Svrha korištenja
ovih metoda je traganje za raznim shvatanjima. Dakle, da bi spoznali osnovne
činjenice. Što znači da se saznaju ciljevi ovog rada.

1.5. STRUKTURA RADA

Prvi dio rada je uvod i on ima pet podpoglavlja i to: problem, predmet i objekat
istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja, temeljna radna i pomoćna hipoteza, metode
istraživanja i struktura rada.

Drugi dio obuhvata definiciju financijskog tržišta i tržišta kapitala.

U trećem dijelu se govori o instrumentima tržišta kapitala.

Posljednji dio, zaključak i na kraju napisana je literatura.

5
 2. TEORIJSKA I PRAVNA ZASNOVANOST FINANCIJSKOG
TRŽIŠTA

Financijsko tržište predstavlja skup institucija, financijskih mehanizama i

instrumenata pomoću kojih se slobodna sredstva štednje prenose od suficitarnih do
deficitarnih jedinica koje na njemu sudjeluju.

2.1. POJAM I ULOGA FINANCIJSKOG TRŽIŠTA

Pojam financijskog tržišta podrazumijeva ukupnost odnosa ponude i potražnje za

financijskim sredstvima. Financijsko tržište je prostor posebnih tipova institucija,
instrumenata i poslova koji se javljaju s obje strane, ponude i potražnje. Prema Prohaski,
financijsko tržište je mjesto na kojem sudionici tržišta nude ili traže financijska
sredstva, odnosno instrumente, kao oblik u kojem mogu držati svoju financijsku
imovinu u raznim pojavnim oblicima, a prvenstveno u obliku novca i vrijednosnih
papira. Odnos koji se stvara između ponude i potražnje financijskih sredstava oblikuje
se kamatom, a izražava kamatnom stopom.1

Financijska tržišta obavljaju bitnu ekonomsku ulogu u preusmjeravanju kapitalnih

sredstava od ljudi koji su uštedjeli novčane viškove trošeči manje od dohotka do ljudi
kojima nedostaju novčana sredstva jer žele ili moraju trošiti više od dohotka. Transfer
tih ulaganja evidentira se na financijskim instrumentima koji mogu biti u pisanom ili
elektronskom obliku. Uz to, važne su njegove uloge pružanja usluga plaćanja,
osiguranja likvidnosti i trgovine rizikom. 2

Postoji više podjela financijskog tržišta, a u najširem smislu dijeli se na tržište

novca i tržište kapitala, koji se razlikuju po kriteriju ročnosti. Tržište novca je skup
odnosa ponude i potražnje za kratkoročnim financijskim sredstvima, s rokom dospijeća
kraćim od jedne godine.3

Ono podrazumijeva tržište kratkoročnih kredita, tržište kratkoročnih vrijednosnih

papira, i međubankarsko tržište novca. Glavne funkcije tržišta novca bile bi financiranje
korporacijskog kapitala i osiguranje vlade. Za razliku od tržišta novca, na tržištu

1
Poslovni.hr, 2013., „Cijena obveznice“, dostupno na:
http://www.poslovni.hr/leksikon/cijena-obveznice-1092, preuzeto: 20. 06.2020.
2
Mishkin, F.S., Eakins, S.G.,Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o, Zagreb, 2005.,str.15
3
Prohaska, Z., Analiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb, 1996.str.15
6
 kapitala se trguje s dugoročnim financijskim sredstvima (dugoročni krediti i dugoročni
vrijednosni papiri) na rok duži od jedne godine.

Tržište dugoročnim vrijednosnim papirima smatra se tržištem kapitala u užem

smislu. Tržište kapitala podrazumijeva primarno i sekundarno tržište. Na primarnom
tržištu odvija se emisija vrijednosnica, a na sekundarnom se trguje već ranije emitiranim
papirima. Sekundarno tržište uključuje burze kao organizirana tržišta kupoprodaje
vrijednosnica i OTC („over the counter“) tržišta na kojima se trguje „licem u lice“.

Na tržištu kapitala glavni sudionici su korporacije i vlade, a kućanstva su glavni

dobavljači sredstava za te vrijednosne papire. Važnu ulogu na tržištu kapitala imaju
financijski posrednici te posrednici pri kupoprodaji vrijednosnih papira: specijalisti za
kupoprodaju VP, burzovni mešetari, investicijske kuće, banke i druge financijske
organizacije te investicijski bankari .4

3. INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA

3.1. POJAM I VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Od vrijednosnih papira koji se koriste na tržištu kapitala, posebno treba istaknuti

vrijednosne papire s fiksnim prihodom (obveznice) i vrijednosne papire s varijabilnim
prihodom (dionice). Vrijednosni papir moguće je odrediti ne samo kao ispravu, već I
kao pravni posao ili stvar. Vrijednosni papiri su isprave u kojima je upisano neko
privatno pravo, na način da je za ostvarenje tog prava potrebno posjedovanje same te
isprave.

Postoje razne podjele vrijednosnih papira, a najčešće je to prema načinu

određivanja prava, pri čemu se razlikuju vrijednosni papiri na donosioca, po naredbi i na
ime. Druga podjela odnosi se na vrstu prava, gdje postoje vjerovnički papiri
(obveznice), papiri udjela (dionice) i ostale vrste. Isto tako ih se može podijeliti prema
kriteriju dospijeća, i to na:

 kratkoročne, koji uglavnom dospijevaju unutar l godine;

 srednjoročne, koji obično dospijevaju između 3-7 godina te

 dugoročne vrijednosne papire koji dospijevaju općenito 10-15 godina, s

izuzecima i do 30 godina.

4
Šiber, F., Sikavica, P.,Leksikon menadžmenta, Masmedia, Zagreb.2005,str.21
7
 Neke od vrsta vrijednosnih papira su i uputnice, bonovi, papiri bezgotovinskog
platnog prometa (npr. ček, mjenica), papiri kreditnog prometa, odnosno svi novčani
surogati. Nemaju svi vrijednosni papiri prihode, kao primjerice papiri platnog prometa.
Trgovanje dugoročnim vrijednosnim papirima je iznimno važno za financiranje
poduzeća. U suvremenom gospodarstvu, vrijednosni papiri imaju raznovrsnu ulogu u
unutarnjem i u međunarodnom prometu. Služe kao sredstvo plaćanja, sredstvo kredita I
sredstvo robnog prometa, a omogućavaju mobilizaciju slobodnih novčanih sredstava I
njihovu brzu cirkulaciju u prometu, jer se mogu lako prenositi s jedne osobe na drugu.
Ne koriste ih samo poduzeća, već oni mogu biti privatni (za građanstvo), državni,
bankovni, itd.

Kvalitete vrijednosnih papira najviše dolaze do izražaja zbog svoje sigurnosti,

očuvanja realne vrijednosti te rentabilnosti i likvidnosti. Osim standardnih vrsta
vrijednosnih papira, na financijskom tržištu su se kao odgovor na nepredvidljiva
kretanja valutnih tečajeva, kamatnih stopa, roba, burzovnih indeksa i sl., pojavile brojne
nove vrste financijskih instrumenata - derivati.

Glavni su derivati, koji se koriste bilo u svrhu smanjenja rizičnosti ulaganja

forward i futures ugovori, call i put opcije i SWAP-ovi (zamjene). Uz njih, pojavili su se
i hibridni financijski instrumenti, npr. Povlaštene dionice, koje kombiniraju elemente
dionica i obveznica. Uz sve veći broj derivata, razvilo se i posebno derivatno tržište.

3.2. DIONICE KAO INSTRUMENTI TRŽIŠTA KAPITALA

Dionice su vlasnički vrijednosni papiri s varijabilnim prihodom, koji predstavljaju

udio u imovini dioničkog društva. Dionice su dugoročni tržišni vrijednosni papiri bez
unaprijed utvrđenog dospijeća, odnosno povrata uloženih sredstava. One reprezentiraju
idealan dio vlasništva nekog dioničkog društva .5

Zato se može kazati da je dionica isprava o vlasništvu na sredstvima uloženim u

poduzeće, banku, drugu financijsku organizaciju, organizaciju za osiguranje i drugu
pravnu osobu koja može stjecati dobitak. Na temelju odredbi Zakona koji reguliraju
privredna i trgovačka društva, statuta društva i osnovnih pravila dioničarske ekonomije
vlasnik kapitala kupovinom jedne ili više dionica nekog poduzeća postaje članom
društva i ima sva prava utvrđena pravilima

5
Leko, V...at.al, Rjeènik bankarstva i financija, Masmedia, Zagreb,1993,
8
 Osim udjela u dioničkom društvu, dionice daju i odreñena dodatna prava:6

 Pravo na isplatu dividende

 Pravo prvenstva kupovine novih (mladih) dionice

 Pravo glasa na skupštini

 Pravo na obavještavanje

 Pravo na udio u likvidacijskoj masi.

Dioničari nekog dioničkog društva imaju pravo upravljanja tim društvom. Ono se
ostvaruje sudjelovanjem na skupštini dioničara, na kojima se donosi statut, bira
nadzorni odbor, imenuje revizor, donose odluke o raspodjeli dobiti društva itd.
Skupština dioničara utvrñuje i visinu dividende, koja predstavlja udio u ostvarenoj
dobiti dioničkog društva.

Što se tiče prava prvenstva kupnje novih dionica, one se moraju ponuditi
postojećim dioničarima kod nove emisije. Dioničari to pravo mogu i prodati na burzi.
Kod dionica treba razlikovati njihovu nominalnu, knjigovodstvenu i tržišnu vrijednost.
Nominalna vrijednost je otisnuta na dionici, i ta vrijednost se isplaćuje prilikom
likvidacije društva. Knjigovodstvena dodaje iznos rezervi na nominalnu.

Tržišna cijena dionice (cijena po kojoj se dionica prodaje na burzi) se utvrñuje

prema očekivanim budućim prihodima dioničkog društva :

Tržišna cijena dionice = nominalna vrijednost x dividendna stopa/kamatna stopa

Indeks cijena dionica je ponderirana aritmetička sredina cijena dionica izabranih iz

neke grupe dionica s istim obilježjima, i on je pokazatelj dinamike cijena dionica.

Dionicama se većinom trguje na burzi, nemaju rok dospijeća i za njih vrijedi

unaprijed utvrñena stopa prihoda. S obzirom na vrstu, razlikuju se obične (redovne) i
preferencijalne (povlaštene) dionice. Imatelji povlaštenih dionica imaju još neka
dodatna prava, koja su ureñena odlukom o izdanju dionica i pravilima dioničkog
društva.

Najvažnije meñu tim pravima je pravo isplate dividende prije isplate imateljima
običnih dionica i to u fiksnom iznosu. Isto tako, u slučaju likvidacije društva dioničkog

6
Prohaska, Z., Analiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb, 1996.str.18
9
 društva, povlašteni dioničari imaju pravo prvenstva isplate. Povlaštene dionice se
takoñer mogu zamijeniti za redovne, ukoliko to više odgovara dioničarima.

3.3. OBVEZNICE KAO INSTRUMENI TRŽIŠTA KAPITALA

Obveznica je potraživanje i pismena isprava u kojoj se izdavatelj obvezuje da će

imatelju obveznice, tj. vjerovniku u odreñenom roku i to dužem od jedne godine vratiti
pozajmljeni iznos uvećan za kamate.7

To je vrijednosni papir koji emitent koristi za vlastito financiranje. Obveznice se u

teoriji dijele s obzirom na više različitih kriterija, a najšira podjela odnosi se na:

 Klasične

 Ostale obveznice.

Klasične obveznice dijele se prema emitentu na:

 Državne obveznice

 Komunalne obveznice

 Hipotekarne obveznice

 Obveznice financijskih institucija

 Obveznice poduzeća.

Državne obveznice izdaje centralna vlada. Komunalne obveznice izdaju javno-

pravne financijske organizacije, ali kod njih vlada ne garantira vraćanje duga i kamata,
dok kod hipotekarnih zalog na nekretnini predstavlja garanciju vraćanja. Obveznice
financijskih institucija izdaju u prvom redu banke, zatim štedionice i dr. Kod
poduzeća, izdaju ih i mala i velika poduzeća.

Najveću sigurnost daju državne obveznice, s obzirom na kreditnu sposobnost

dužnika. One imaju veliku važnost u monetarnoj politici, budući da se najčešće koriste
kao instrument kojim centralna banka regulira količinu novca u opticaju, čime izravno
utječe na stabilnost države. Ostale obveznice uključuju: obveznice s varijabilnom
kamatnom stopom, nul-kupon obveznice i obveznice koje glase na dvojnu valutu. Isto
tako, postoje i inozemne obveznice koje se izdaju za nerezidenta na domicilnom tržištu
kapitala i euroobveznice.
7
Prohaska, Z., Analiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb, 1996.str.38
10
 Specijalna vrsta obveznica su euroobveznice (eurobonds), koje su
denominirane u najstabilnijim stranim valutama, kojima se živo trguje (to su najčešće
američki dolar, japanski jen, britanska funta i dr.). Ukoliko emitent obveznica ne plati
kamate na dugovanje u ugovorenom roku, vlasnici obveznica mogu zahtijevati povrat
glavnice i prije roka dospijeća .8

Kod obveznice bez kupona, emitent se obvezuje platiti imatelju odreñeni iznos
novca naznačen na vrijednosnici i ugovorene kamate, i to na samo jedan budući datum,
a kod obveznice s kuponima na niz datuma. Kamata se isplaćuje u ugovorenim
godišnjim ili polugodišnjim iznosima, dok se glavnica podmiruje na dan dospijeća.

Postoje i obveznice sa serijskim dospijećem, kod kojih se i glavnica i kamata

isplaćuju periodično. Kod nul-kupon obveznice, emitent se obvezuje da će izvršiti
samo jednu isplatu na utvrñeni budući datum u nominalnoj vrijednosti, bez kamata.
Najčešća vrsta obveznice je ona s fiksnim prinosom. Kamatna stopa može fluktuirati
prema tržišnoj kamatnoj stopi. Cijena obveznice ovisi o ponudi i potražnji na tržištu.
Ne iskazuje se izravno kao cijena koštanja već u postotku nominalnog iznosa na koji
obveznica.

Kad se obveznicom trguje po cijeni ispod 100% kaže se da se obveznica trži uz

diskont, a ako se obveznicom trguje po većoj cijeni od 100% kaže se da se
obveznicom trguje uz premiju.9

Obveznica može glasiti na ime i na donositelja, a prijenos je prilično

jednostavan. Obveznice na donosioca prenose se običnom predajom, a na ime
indosamentom. Obično se radi o kupoprodaji, a može se i prenijeti bez naknade ili
zamijeniti za druge vrijednosne papire.

3.4. OSTALI VRIJEDNOSNI PAPIRI

3.4.1. VARANT ZA KUPOVINU DIONICA ILI OBVEZNICA

Varant za kupovinu dionica ili obveznica je vrijednosni papir koji imaocu daje pravo
na kupovinu dionica, odnosno obveznica budućih emisija emitenta varanta određenog dana,

8
Poslovni.hr, 2013., „Cijena obveznice“, dostupno na:http://www.poslovni.hr/leksikon/cijena-obveznice-1092,
preuzeto:
20. 06.2020.
9
Jurman A.: Ulaganja sredstava hrvatskih banaka u vrijednosne papire Zbornik rad. - Sveuè. u Rij., Ekon. fak.,
God. 23. Sv. 2 (2005), str. 313-336
11
 odnosno u određenom periodu po unaprijed određenoj ili odredivoj cijeni. Varant emitira
pravno lice koje može biti emitent dionica odnosno obveznica.

3.4.2. BLAGAJNIČKI I KOMERCIJALNI ZAPISI

Blagajnički i komercijalni zapisi su dužnički vrijednosni papiri koji se emitiraju

radi prikupljanja novčanih sredstava i koji zakonitom imaocu daju pravo da mu
emitent isplati u roku dospijeća određeni novčani iznos sa kamatom. Blagajnički zapis
mogu emitirati banke i druge finansijske organizacije, a komercijalni zapisi druga
pravna lica u skladu sa zakonom.

Blagajnički zapis je kratkoročni utrživi vrijednosni papir s rokom dospijeća do

jedne godine. Blagajničke zapise mogu izdavati, poslovne banke i druge financijske
organizacije. Blagajnički zapis smatra se «nerizičnim» financijskim instrumentom, a
sigurnost i umjereni prinos glavna su mu obilježja. 10Zapis se prodaje uz diskont, dakle
umanjen za kamatu, a o dospijeću isplaćuje se nominalna vrijednost upisana na
zapisu11. Blagajničke zapise koje izdaju banke upisuju banke i druge financijske
organizacije. Zapisi su temeljni instrument kojim banka politikom otvorenog tržišta
regulira količinu novca u opticaju i to na način da izdavanjem i prodajom zapisa
povlači viškove novčanih sredstava u bankarskom sustavu.

Blagajničke zapise koje izdaju banke i druge financijske organizacije mogu

upisivati poduzeća, druge pravne i fizičke osobe. Osnovni razlog koji bi trebao
motivirati banke na izdavanje blagajničkih zapisa je potreba da se sredstva po viðenju,
čije je kretanje neizvjesno i nepredvidivo, mobiliziraju i stabiliziraju, odnosno
kratkoročno «oroče» kupnjom blagajničkih zapisa.

3.4.3. TREZORSKI ZAPIS

Trezorski zapis je dužnički vrijednosni papir koji može emitirati Federacija

Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija), kanton, grad i općina u

10
A. Jurman: Ulaganja sredstava hrvatskih banaka u vrijednosne papire Zbornik rad. - Sveuè. u Rij., Ekon. fak.,
God. 23. Sv. 2 (2005), str. 313-336
11
Leko, V...at.al, Rjeènik bankarstva i financija, Masmedia, Zagreb,1993,

12
 Federaciji, kao i drugi nivo vlasti u Bosni i Hercegovini, ako je tako predviđeno
njihovim propisima i koji zakonitom imaocu daje pravo da mu emitent isplati u roku
dospijeća određeni novčani iznos sa kamatom.

3.4.4. CERTIFIKAT O DEPOZITU

Certifikat o depozitu je dužnički vrijednosni papir kojim se emitent obavezuje

da će zakonitom imaocu certifikata u određenom roku isplatiti iznos deponiranih
novčanih sredstava sa pripadajućom kamatom. Certifikat o depozitu mogu emitirati
banke i druge finansijske organizacije.

Certifikat o depozitu je zadužnica banke, odnosno prenosivi vrijednosni papir

ćijim izdavanjem banke pribavljaju kratkoroćna novćana sredstva s rokom povrata od
nekoliko tjedana pa do godine dana, ili dugoroćna sredstva s rokom dospijeća od više
godina . 12

Pravnim i fizićkim osobama, kupcima certifikata o depozitu, to je vrlo

prihvatljiv oblik ulaganja, pogotovo dugoroćnih novćanih sredstava, zato što su to
nerizićna ulaganja. Budući da banke kao izdavatelji vrijednosnih papira uživaju na
financijskom tržištu povjerenje investitora, certifikati o depozitu posebno su pogodni
za pribavljanje dugoroćnih izvora banaka.

Certifikati o depozitu izdaju se u manjim iznosima ako su namijenjeni prodaji

fizićkim osobama, a u većim iznosima ukoliko su potencijalni kupci pravne osobe.
Certifikati o depozitu mogu biti predmet prometa, odnosno s njima se može trgovati
prije dospijeća.

To je glavni razlog zašto ulaganje novćanih sredstava u kupovinu certifikata o

depozitu ima prednost pred oroćavanjem sredstava kod banaka. Naime oroćeni
depoziti ugovorom su vezani do isteka roka oroćavanja i vlasnik ne može raspolagati
sredstvima prije dospijeća, a u mnogima bankama eventualni prijevremeni otkaz
ugovora ima za posljedicu obraćun kamate po stopama koje se primjenjuju na uloge po
viðenju, a one su minimalne, ili plaćanje naknade («odustatnine») banci radi raskida
ugovora o oroćenom depozitu.

12
Leko, V...at.al, Rjeènik bankarstva i financija, Masmedia, Zagreb,1993,
13
ZAKLJUČAK

14
 Tržište kapitala je organizirano tržište na kojem se članovi tržišta, koji
predstavljaju investitore, sastaju radi kupnje i prodaje vrijednosnih papira. U praksi je
to mnogo kompleksnije te je isprepletenost tržišta kapitala i novčanog tržišta tolika da
je teško jednoznačno iz definicije jednog te pojašnjenja značaja svakog od njih
izdvojiti ulogu drugog.

Pojmom tržište kapitala i ostalim pojmovima koji se javljaju uz njega bavili su

se u svojim znanstvenim istraživanjima različiti autori, proučavali njihovu ulogu i
karakteristike te analizirali podjele.

Tržište kapitala organizirano je financijsko tržište određeno ponudom i

potražnjom slobodnih vrijednosnih papira. Ono povezuje ponudu i potražnju za
kapitalom u kojem se spajaju imatelji viška financijskih sredstava i tražitelji
financijskih sredstava. Tržište kapitala najzaslužnije je za prikupljanje dugoročnih
novčanih sredstava potrebnih poduzeću za razvoj perspektivne dugoročne strategije.

Takvi uvjeti omogućavaju pravnim subjektima s kredibilitetom prikupljanje

kapitala u zamjenu za izdavanje vrijednosnih papira.

Instrumenti tržišta kapitala vrijednosni papiri kojima se trguje na burzi i

drugom uređenom javnom tržištu. To su mediji kupovnih i prodajnih transakcija na
tržištu kapitala. Vrste i osobine vrijednosnih papira definiraju se zakonom. Osnovna
svrha emisije i prodaje vrijednosnih papira jeste pribavljanje sredstava za financiranje
poslovne aktivnosti emitenta. Zakon o vrijdnosnim papirima FBiH navodi sljedeće
vrste vrijednosnih papira: dionice, obveznice, certifikati (izdati na duži rok od
godinu dana), ostali vrijednosni papiri dugoročnog karaktera, ugovori o investiranju
na temelju kojih se mogu od trećih lica pribavljati sredstva, druge prenosive isprave o
investiranju. druga prava utvrđena kao vrijednosni papiri propisima.  Prema istom
Zakonu, vrijednosnim papirima se ne smatraju; obaveze banaka i drugih štedno-
kreditnih organizacija koje proizlaze iz primanja depozita ili drugih sredstava sa
utvrđenim rokom dospijeća i nisu predmet prometa na javnom tržištu, mjenice i
čekovi, police osiguranja, komercijalni papiri (trgovačka uputnica, robna uputnica,
kreditno pismo, konosman, tovami list, skladišni list), založnica I drugi dokumenti o
plaćanju. Zakon o vriednosim papirima određuje emisiju i promet vrijednosnih papira
kao i njihove sudionike.

LITERATURA

15
 Knjige:
1. Jurman A.: Ulaganja sredstava hrvatskih banaka u vrijednosne papire Zbornik rad. -
Sveuè. u Rij., Ekon. fak., God. 23. Sv. 2 (2005),
2. Leko, V...at.al, Rjeènik bankarstva i financija, Masmedia, Zagreb,1993,
3. Mishkin, F.S., Eakins, S.G.,Financijska tržišta i institucije, Mate d.o.o,
Prohaska, Z., Analiza vrijednosnih papira, Infoinvest, Zagreb, 1996.
4. Šiber, F., Sikavica, P.,Leksikon menadžmenta, Masmedia, Zagreb.2005,

Internet:

1. Poslovni.hr, 2013., „Cijena obveznice“, dostupno na:

http://www.poslovni.hr/leksikon/cijena-obveznice-1092, preuzeto: 20. 06.2020.

16