JAVNE FINANCIJE

T-1 Uvod u javne financije

Zagreb 5. ožujak 2018.

1
 Što su javne financije?
 Naziv javne financije
 Financije  povezanost s nekim aspektima korištenja
novca, novčanim odnosima i novčanim transakcijama
 Javne  odnosi se na financiranje politika što ih
provode političke zajednice (država, regija,
municipalna vlast, Europska unija …)
 Definicija
 Aktivnosti različitih razina vlasti vezane za
pribavljanje javnih prihoda i izvršenje javnih rashoda
 Obuhvat
 Odnose se isključivo na financije javnog sektora
2
 Što su javne financije?
 Obuhvat
 Odnose se isključivo na financije javnog sektora 
javne financije obuhvaćaju samo financijske aspekte
funkcioniranja javnog sektora i to onaj dio koji se
odnosi na aktivnosti različitih razina vlasti koje se
odnose na ubiranje javnih prihoda i izvršenje javnih
rashoda
 U javne financije ne spadaju aktivnost središnje
banke, koja je predmet proučavanja monetarnih
financija
 Javne financije odnose se samo na proračunske
aspekte javnog sektora
3
 Povijest javnih financija kao discipline
Adam Smith, Bogatstvo naroda (1776.) prvi
moderni prikaz javnih financija
 Autori 19. i početka 20. stoljeća: Wagner,
Mazzola, Pantaleoni, Wicksell, Pigou  nakon
toga, javne financije daju značajan doprinos
razvoju ekonomske znanosti
 J. M. Keynes (1936.)  zaslužan za uvođenje
stabilizacijskog utjecaja fiskalne politike na
gospodarstvo
 Ramsey  pravilo minimiziranja mrtvog tereta,
na temelju kojeg se razvija teorija optimalnog
oporezivanja Diamonda i Mirrelesa 1970-ih g.
 Povijest javnih financija kao discipline
 Solow  putem neoklasičnog modela rasta
potiče reformuliranje spoznaje o dugoročnom
prevaljivanju poreza
 Vodeći svjetski znanstvenici na području javnih
financija: Ricardd Musgrave, James M.
Buchanan, Joseph E. Stiglitz, Harvey S. Rosen,
Vito Tanzi
 Istaknuti hrvatski znanstvenici na području
javnih financija: Pero Jurković, Katarina Ott
 Zašto postoje javne financije ?
 Situacije kada tržište nije u stanju uspješno
odgovoriti na pitanje što, kako i za koga
proizvoditi  tržišni neuspjesi
 Javna dobra
 Eksternalije – vanjski učinci
 Monopoli
 Informacijski nedostaci
 Stabilizacijske mjere
 Preraspodjela dohotka
 Pravna regulativa
 Tržišni neuspjesi
 Javna dobra  dobra kod kojih se ne mogu
isključiti neplatiše, odnosno, kod kojih se ne
može primijeniti načelo isključivanja i kod
kojih ne postoji konkurentnost u potrošnji, što
znači da potrošnja novog korisnika ne smanjuje
raspoloživu količinu javnog dobra
 Primjeri javnih dobara: usluge države u
području obrane, sudstva, obrazovanja,
znanost, kulture, zdravstva, komunalnih
djelatnosti, zakonodavne regulative i sl.
 Nije lako utvrditi preferencije u odnosu na
korištenje pojedinih JD jer ih potencijalni
korisnici ne žele otkriti preferencije 
preferencije se određuju u političkom procesu,
glasovanjem za određeni proračun
7
 Tržišni neuspjesi

 Eksternalije (vanjski učinci)  nastaju kada

djelovanje jednog subjekta (potrošača ili
proizvođača) utječe na blagostanje drugog, a
da se to ne odražava u troškovima i cijenama
njegovih proizvoda i usluga  razlika između
individualnih i društvenih troškova

 Pozitivni vanjski učinci  djelovanje jednog

subjekta na povećanje blagostanja drugog

 Negativni vanjski učinci  djelovanje jednog

subjekta na smanjenje blagostanja drugog
8
 Tržišni neuspjesi
 Monopoli  Trajna tržišna situacija gdje
postoji samo jedan proizvođač proizvoda ili
pružatelj usluge, nedostatak tržišne
konkurencije za proizvod (robu) ili uslugu koja
se nudi i nedostatak prihvatljive zamjenske
robe
 Zbog tendencije konstantnog opadanja
graničnih troškova monopolisti su
zainteresirani da zaustave rast proizvodnje
(ponude) ispod razine koja je društveno
optimalna
 To je razlog uključivanja države, fiskalnim
mjerama ili drugim načinima, u ograničavanje
i eliminiranje monopola
9
 Tržišni neuspjesi

 Informacijski nedostaci  često se događa

da tržište svoju informacijsku ulogu obavlja
samo djelomično uspješno. Tako informacije
mogu postati rijetke, nepravovremene,
nepotpune ili skupe, pa tržište ne pruža
ispravne znakove za učinkovitu alokaciju
resursa
 Država treba ispraviti ovaj tržišni nedostatak i
osigurati svima potrebne informacije

10
 Tržišni neuspjesi
 Stabilizacijske mjere  svako tržišno
gospodarstvo ima makroekonomske oscilacije
 Aktivna uloga države da osigura uvjete za
vraćanje gospodarstva u ravnotežu ukoliko je
došlo do oscilacije

 Preraspodjela dohotka  tržište je

orijentirano na efikasnost, a ne na pravednost.
 Bez korekcije tržišnih dohodaka,
oporezivanjem i politikom transfernih
plaćanja, povećava se nejednakost dohodaka
mjerena GINI koeficijentom

11
 Tržišni neuspjesi
 Dobra višeg reda (merit goods)  postoje i
dobra za koja država smatra da ih potrošači
samoinicijativno ne bi trošili u dovoljnoj
količini (npr. školstvo)
 Zato država obvezuje pojedince da troše
takva dobra koja se nazivaju dobrima višeg
reda
 Pravna regulativa  državna stvara pravnu
regulativu i nastoji kazniti one koji se ne
pridržavaju propisa
 Birokracija slijedi vlastite interese
 Nepredvidljivost stvarnih intervencija države
 utjecaj interesnih skupina na oblik
intervencija države (lobiranje)
12
 Temeljne funkcije javnih financija

 Alokacijska funkcija  osigurava

zadovoljavajuću i djelotvornu ponudu javnih
dobara i usluga (Jurković, 2002)
 Ima zadaću na optimalan i namjenski način
usmjeriti raspoloživa sredstva u državi ili
društvu na onaj dio koji služi zadovoljavanju
javnih potreba, odnosno financiranje ponude
javnih dobara i, drugi dio, koji osigurava
ponudu privatnih dobara
 Temeljne funkcije javnih financija

 Distribucijska funkcija  odnosi se na

preraspodjelu dohotka između pojedinaca i
obitelji, te na međusektorske i međuregionalne
preraspodjele.
 Temeljne funkcije javnih financija
 Stabilizacijska funkcija  stabilizacijska
funkcija javnih financija javlja se kad se
gospodarski sustavi izbace iz ravnoteže, te je
mjerama ekonomske politike potrebno
intervenirati s ciljem uspostave stabilnosti na
nacionalnom tržištu
 Stabilnost se odnosi na: cijene, tečaj, punu
zaposlenost materijalnih i ljudskih resursa,
zadovoljavajući saldo bilance plaćanja,
zadovoljavajuće stope održivog gospodarskog
rasta itd. (Jurković, 2002)
 Četiri temeljna pitanja javnih financija
 Kada država treba intervenirati u ekonomiju?

 Na koji bi način država trebala intervenirati u

ekonomiju?

 Kakvi su učinci tih intervencija na konačne

ekonomske rezultate (economic outcomes)?

 Zbog čega su vlade odabrale određeni način

intervencije, a ne neki drugi?
 Kada država treba intervenirati u
gospodarstvo?
 Manjkavosti tržišta  mehanizam tržišta ne
može pribaviti čitav niz javnih dobara
članovima zajednice, te je njihovo pribavljanje
potrebno „staviti na javni račun”, odnosno,
osigurati putem JAVNIH FINANCIJA
 Preraspodjela  tržišna raspodjela dohotka
može dovesti do značajnih nejednakosti, te se
zajednica može odlučiti na preraspodjelu
putem oporezivanja bogatijih članova i
oblikovanjem transfernih plaćanja za
siromašnije članove zajednice
 Na koji način država treba intervenirati
u gospodarstvo?
 Oporezivanje privatnih kupovina ili prodaja
 porezi i subvencije: država koristi
mehanizam cijena na tržištima i oporezuje
proizvode/usluge čija je ponuda dostatna i za
koje želi da budu skuplji ili pak subvencionira
proizvode/usluge čija ponuda bez toga ne bi
bila dostanta (država može subvencionirati
kupnju privatnih zdravstvenih osiguranja)
 Preuzimanje brige o privatnim kupovinama
ili prodajama  država može izravno
ograničiti prodaju ili kupovinu dobara čija je
 Na koji način država treba intervenirati
u gospodarstvo?
 Preuzimanje brige o privatnim kupovinama
ili prodajama  ponuda dostatna, ili pak može
preuzeti brigu o kupnji dobara/usluga čija je
ponuda nedostatna (država za pojedince
izravno kupuje neka dobra/usluge)
 Izravno pružanje pojedinih
usluga/pribavljanje dobara  država izravno
pruža neke usluge za građane
 Država financira privatno pribavljanje
dobara/pružanje usluga
 Učinci državne intervencije
 Izravni učinci (efekti)  učinci koji su na djelu
kada se pretpostavlja da neće doći do promjene
ponašanja pojedinaca

 Neizravni učinci (efekti)  učinci koji su na

djelu kada se pretpostavlja da će doći do
promjene ponašanja pojedinaca (plaćanje
kompletnog zdravstvenog osiguranja od strane
države određenoj skupini stanovništva može
smanjiti spremnost oni koji su plaćali
privatno/dodatno osiguranje da to i dalje nastave
činiti)
 Razlozi odabira državne intervencije
 Pozitivna politička ekonomija (PRED 4) daje
odgovor na to pitanje  vlade se suočavaju s
enormnim brojem zahtjeva za intervencijom,
nastojeći odgovoriti na ono što građani zapravo
žele da im se pruži/pribavi, tj. da se oblikuju
politike koje će im to omogućiti.
 Standarno tumačenje – država mora uspostaviti
efiskasnu alokaciju resursa i osigurati neki oblik
pravednosti u raspodjeli dohodaka treba bitno
proširiti (zašto neke zemlje imaju dominantno
privatno, a neke javno financiranje zdravstvenih
usluga, obrazovanje ...).
 Temeljna pitanja JF
 Razina potrošnje javnog sektora – potrošnja
opće države (uključuje 3 razine potrošnje)
 Razina potrošnje središnje vlade (državni
proračun)
 Vanproračunski fondovi (Hrvatski zavod za
zdravstveno osiguranje, Hrvatske ceste, Hrvatske
vode, HRT ...)
 Proračuni regionalne (županije) i lokalne
samouprave (gradovi i općine)
 Temeljna pitanja JF
 Razina decentralizacije – koliki udjel u
pribavljanju dobara i usluga ima središnja državna
vlast u odnosu na regionalne i/ili lokalne vlasti
 U Hrvatskoj središnja razina vlasti nadzire oko
87-88 % javnih financija, a niže razine vlasti
(županije i lokalna samouprava) oko 12-13% JF
 U SAD-u središnja vlast nadzire oko 63.5 % javnih
rashoda (21% BDP-a), a federalne jedinice i
lokalne jedinice vlasti (okruzi, gradovi,
municipalne jedinice) oko 36.5 javnih rashoda
(oko 12 % BDP-a)
 Temeljna pitanja JF
 Javna potrošnja, porezi, deficiti, dug  ove
četiri fundamentalne značajke JF su usko
povezane: javna potrošnja (public spending) koja
značajno nadilazi porezne i neporezne prihode
stvara deficite proračuna. Akumulirani deficiti
proračanu stvaraju javni dug!!! Temeljni kod JF je
promatranje sljedećih odnosa, koje lijepo
možemo promatrati preko dijagrama :
 Javni rashodi vs. Javni prihodi
 Višak vs. Deficit
 Javni dug (kao postotak BDP-a)
 Temeljna pitanja JF
 Struktura potrošnje pojedinih razina vlasti 
na što javni novac troši središnja država, a na što
lokalne vlasti
 Ekonomska klasifikacija  koliki dio javnog
novca ide na plaćanje plaća zaposlenih u javnom
sektoru (ljudi koji plaće dobivaju iz proračuna, a
ne iz prihoda privatnih poduzeća), davanje
transfernih plaćanja (mirovine, socijalne pomoći,
trasnferi JLS i nevladinim organizacijama ...),
financiranje javnih investicija, plaćanje
materijalnih troškova, subvencija, kamata i
glavnice duga ...
 Temeljna pitanja JF
 Struktura potrošnje pojedinih razina vlasti  na
što javni novac troši središnja država, a na što
lokalne vlasti
 Funkcionalna klasifikacija  koliki dio javnog novca
se daje za školstvo, zdravstvo, a koliki za obranu i
policiju (promjene u strukturi potrošnje)
 Primjer SAD-a na saveznoj razini:
 1960. (49.5 obrana; 13.4 socijalna sigurnost; 9.7
kamate; 8.7 nezaposlenost; 3.9 obrazovanje; 2.9
zdravstvo)
 2007. (24.9 zdravstvo/uključujući Medicare; 20.3
socijalna sigurnost; 20.1 obrana; 10.9 kamate; 6.1
nezaposlenost
 Temeljna pitanja JF
 Raspodjela fiskalnih prihoda – iz kojih se izvora
financiraju usluge koje pruža središnja državna, a iz
kojih one koje pružaju regionalne i/ili lokalne vlasti
 U Hrvatskoj su dva najvažnija prihoda državnog
proračuna PDV i socijalni doprinosi (doprinosi za
zdravstveno od 2015. idu u zasebni vanproračunski
fond), a nakon toga najvažniji su prihodi od
trošarina, a tek nakon toga porezi na dobit itd.
 Najvažniji prihodi JLS u Hrvatskoj su porez na
dododak i različite vrste korisničkih naknada (user
charges) poput komunalne ili turističke naknade, a
tek nakon toga lokalni porezi (na tvrtku itd.)