Sadržaj

Prvi oblici udruživanja..................................................................................................................................................... 6

Nastanak temeljnih integracija 1950-ih godina........................................................................................................ 7
EKONOMSKI I SOCIJALNI ODBOR................................................................................................................... 13
ODBOR REGIJA............................................................................................................................................................ 13
- Politike EU-a -.................................................................................................................................................................. 20
Regionalna politika...................................................................................................................................................... 20
Regionalna politika Europske unije........................................................................................................................... 28
Karakteristike................................................................................................................................................................... 28
Pokazatelji......................................................................................................................................................................... 28
Nove zemlje članice....................................................................................................................................................... 28
Regionalna politika Hrvatske...................................................................................................................................... 28

69
 Uvodno predavanje

LIBERALIZACIJA TRGOVINE

 Multilateralna

 Regionalna

 Bilateralna razina

Multilateralna trgovinska liberalizacija

 Odvija se na globalnoj sceni

 Dugogodišnje runde pregovora u okviru GATT-a (Opći sporazum o carinama i trgovini)

 Svjetska trgovinska organizacija (WTO)- 1995.godina

 Međunarodna organizacija koja predstavlja pravni i institucionalni okvir multilateralnog

trgovinskog sustava u području carina i trgovine robom, usluga i intelektualnog vlasništva

 Definira niz pravila ponašanja za međunarodnu trgovinsku politiku

 Multilateralni sporazumi: GATT, GATS Opći sporazum o trgovini uslugama) i TRIPS (Trade
Related Intellectual Property Rights, Trgovinski aspekti prava na intelektualno vlasništvo)

 DSM- Dispute Settlement Mechanism

 164 članica (2016)

CILJEVI WTO-a
1. postavljanje i održavanje funkcionalnog i trajnog multilateralnog trgovinskog sustava;
2. smanjenje carina i drugih prepreka trgovini;
3. uklanjanje diskriminacije u međunarodnim trgovinskim odnosima;
4. integracija zemalja u razvoju u svjetski multilateralni trgovinski sustav;
5. povećanje životnog standarda;
6. dostizanje pune zaposlenosti;
7. gospodarski rast;
8. povećanje trgovine dobrima i uslugama;
9. zaštita okoliša itd.

69
Principi WTO-a

 princip nediskriminacije (najpovlaštenije nacije i nacionalnog tretmana)

 princip reciprociteta

 princip transparentnosti

 princip liberalizacije trgovine…

Izazov razvoja:
Godine 2001. Doha Development Agenda- nema uspjeha, nije postignut dogovor o daljnjoj liberalizaciji
trgovine
Definicije pojma (regionalnih) integracija
Međunarodna integracija je povezivanje zemalja u jednu cjelinu sa ili bez prenošenja elemenata
nacionalnog suvereniteta na supranacionalne (nadnacionalne) vlasti s prvenstvenim ciljem ukidanja
ograničenja u međunarodnoj razmjeni, a daljnji razvoj ovisi o težnjama zemalja članica.
Zollverein - 19. stoljeće, prvi primjer udruživanja zemalja
PTA- preferential trade agreement
RTA – regional trade agreement
Ciljevi integracija
1. opći ciljevi
2. posebni ciljevi
Najčešći su opći ciljevi:
a) uspostavljanje drukčije društvene podjele rada,
b) promjena privredne strukture unutar članica integrirane zajednice i između članica zajednice;
c) smanjivanje ili ukidanje carinskih i bescarinskih ograničenja;
d) povećanje obujma tržišta;
e) masovna proizvodnja (ekonomija obujma);
f) povećanje konkurencije unutar zajednice;
g) uspostavljanje čvršćih odnosa između komplementarnih proizvodnji itd.
POSEBNI CILJEVI-ovise o oblicima integrirane zajednice, pr. smanjenje područnih razlika u stupnju
razvoja (pr. razlike između Portugala i Njemačke), razvijanje tranzita, unapređenje poljoprivredne
proizvodnje.
Vrste integriranja

 North-north

69
  South-south

 North-south

KLJUČNA OBILJEŽJA REGIONALNE LIBERALIZACIJE

- Preferencijalna liberalizacija
- Ograničenja se uklanjaju samo u trgovini s izabranim zemljama (DISKRIMINIRAJU se ostale
zemlje)
- Ne mora biti striktno regionalna
- Često ne obuhvaća sve sektore
RAŠIRENOST RTA-S
Koliko su regionalni trgovinski sporazumi rašireni?
 2021. :
- Preko 700 prijavljenih RTA;
- 349 RTA na snazi

 FTA predstavljaju 90% ukupnog broja RTA, a carinske unije samo 10%

 Svjetska trgovina raste brže od svjetskog GDP, ali udio trgovine pod PTAs raste još brže

 Da li to znači da liberalizacija pod PTA nadjačava WTO-multilateralnu liberalizaciju? Supstituti,

komplementi?

WTO i regionalne integracije

 Dopuštene su tri vrste PTA (preferential trade agreement):

o Područje (zona) slobodne trgovine

o Carinska unija

o Zajedničko tržište

 MFN-zabrana vođenja diskriminirajuće trgovinske politike

 Dozvola da zemlje formiraju sporazume gdje ukidaju međusobne trgovinske barijere, ali pritom ne
podižu trgovinske barijere na robu proizvedenu izvan integracije

 Regionalizam-rastući trend u svijetu

 Duboke i plitke integracije ili stari i novi regionalizam

RTA i WTO
Svaka članica WTO potpisala je najmanje jedan RTA.
WTO: princip nediskriminacije i daljnji proces multilateralne trgovinske liberalizacije
69
Zona slobodne trgovine i carinske unije suprotne su principu nediskriminacije (jer su one
preferencijalne; preferencijalno=diskriminirajuće)
Bitno da ne povećavaju trgovinske barijere prema trećim zemljama.
Problemi regionalizma:
o Diskriminacija

o Kompleksnost (fragmentacija, specijalizacija proizvodnje; pravila o podrijetlu robe)

o Dominacija (plan B za svjetsku trgovinu)

o Asimetrija bogate-siromašne zemlje

o Mogućnost blokiranja multilateralnih sporazuma

Regionalni sporazumi su često neefikasni- treba iznaći rješenje u fazi rastućeg trenda formiranja RTA
(ne ići protiv njih)
Što WTO može napraviti da nastajanje velikog broja regionalnih sporazuma ne bi ugrozilo
multilateralnu trgovinsku liberalizaciju
o Treba brzo i uspješno zaključiti Doha rundu pregovora

o Rast transparentnosti

o Utjecati na regionalne sporazume kako bi poticali multilateralizam (“multilateralizing regionalism”)

NAJZNAČAJNIJE INTEGRACIJE U SVIJETU

EU - Europska unija
CEFTA (Central European Free Trade Agreement; Srednjoeuropska zona slobodne trgovine),
SEV-a (Savjet za uzajamnu ekonomsku pomoć) 1949. -1991.godine (socijalističke zemlje: Bugarska,
Čehoslovačka, Mađarska, Mongolija, Kuba, Poljska, Rumunjska, SSSR, Vijetnam (ex SFRJ nije bila
članica)).
EFTA (Europsko udruženje slobodne trgovine)
NAFTA (Sjevernoameričko udruženje slobodne trgovine)osnovana1994. - danas USMCA (United
States-Mexico-Canada Agreement) (od 2020.-)
ASEAN (T; Udruženje jugoistočnih azijskih zemalja);
MAGREB (Magrebsko ekonomsko udruženje), osnovan 1964. godine; članice: Alžir, Maroko, Tunis
(Libija do 1970. godine).
MAŠREK (Arapsko zajedničko tržište), osnovano 1964. godine; članice: Egipat, Irak, Jordan, Sirija.
LAFTA (Latinoameričko udruženje slobone trgovine); osnovana 1961. godine; članice: Argentina,
Bolivija, Brazil, Čile, Ekvador, Kolumbija, Meksiko, Paragvaj, Peru, Urugvaj i Venezuela;

69
MERCOSUR (1991., Argentina, Brazil, Paragvaj, Urugvaj, Venezuela; pridružene Bolivija, Kolumbija,
Ekvador, Peru, Čile)
ECOWAS (Zapadnoafrička ekonomska zajednica), osnovana 1975. godine, članice: Dahomej, Gambija,
Gana, Gvineja Bisao, Obala Slonovače, Liberija, Mali, Mauritanija, Niger, Nigerija, Senegal, Sijera
Leone,Togo, Gornja Volta

O EU EUROPSKOJ UNIJI

Kakva je zastava EU?

 Plava podloga s krugom od 12 žutih zvjezdica (12 savršenstvo); ista kao i od Vijeća Europe

Koja je himna EU?

 Oda radosti

Kad se obilježava Dan Europe?

 9.svibnja (nastala Schumanova deklaracija)

 Zemlje se udružuju zbog koristi koje donosi integracija

 Uglavnom se udružuju zemlje sličnih karakteristika, ali i zemlje različitog ekonomskog razvoja
 Dominiraju tri integracije EU, NAFTA (USMCA) i ASEAN

69
 POVIJESNI RAZVOJ EUROPSKE UNIJE
POVIJEST IDEJE O UJEDINJENJU EUROPEPRVI OBLICI INTEGRIRANJA
EUROPSKIH ZEMALJA
NASTANAK EEZ-a, EFTA-e, SEV-a i EU

PRVI OBLICI UDRUŽIVANJA

 C.C. Kalegri 1923.godine- Sjedinjene europske države

 Stvaranje Europske unije unutar Lige naroda
 Belgijsko-luksemburški savez 1922.godine
 Preferencijalni sustav Ujedinjenog Kraljevstva 1932.godine

NAJVAŽNIJA PITANJA 1945

“Kako može Europa izbjeći novi rat?”

Što je uzrokovalo WWII? 3 optuženika

-Zemlja koja je izgubila rat (Njemačka)
-kapitalizam
-Destruktivni nacionalizam

Proizlaze 3 moguća rješenja

-‘neutralizirati’ Njemačku, Morgenthau Plan, 1944
-Prihvatiti komunizam
-Potaknuti proces europskog ujedinjenja

Europsko ujedinjenje je prevladalo, ali to je bilo prilično nejasno krajem kasnih 1940-ih godina.

DVIJE STRANE EUROPSKOG UJEDINJENJA

Neslaganje oko dubine integriranosti

 federalizam – supranacionalne institucije (ECSC, EEC)
 međuvladina suradnja– države zadržavaju cjelokupni suverenitet (OEEC (1948), Council of
Europe (1949), EFTA (1959))

69
KRAJEM 1940-ih

 W.Churchill 1946.godine-Ujedinjene Države Europe

 1947.godine Ekonomska komisija UN-a za Europu
 Zapadnoeuropska unija 1947.godine
 Organizacija za europsku ekonomsku suradnju (OEEC) 1948.godine-OECD
 Beneluks 1948.godine:Belgija, Luksemburg i Nizozemska
 NATO pakt 1949.godine
 Vijeće Europe 1949.godine

PODJELA EUROPE

1. Marshallov plan

Tri grupe zemalja:

a. Italija, Zapadna Njemačka, Francuska i zemlje Beneluxa- federalizam (ECSC, EEZ, EURATOM)
b. EFTA- međuvladina suradnja, 1959.godine: Švedska, Norveška, Danska, Švicarska, Portugal, Austrija i
Velika Britanija
c. SEV- socijalističke zemlje Europe, 1949.godine- raspad 1991.

2. 1994.godine EEA-Europski gospodarski prostor

NASTANAK TEMELJNIH INTEGRACIJA 1950-ih GODINA

Europska zajednica za ugljen i čelik (European steel and coal community- ECSC)

 R.Schuman, A. Spinelli i Jean Monnet

 Schumanov plan- osnivanje ECSC 1951.godine (Italija, Francuska, Zapadna Njemačka, Belgija,
Nizozemska i Luksemburg)
 50 godina

CILJEVI ECSC-a:
1. Ekonomski
2. Politički
69
 3. Vojno-strateški cilj.
cilj

EUROPSKA EKONOMSKA ZAJEDNICA (European Economic Community)

 Konferencija ECSC-a 1955.godine u Mesini

 25.ožujka 1957.godine potpisani Rimski ugovori o osnivanju EEZ-a i EURATOM-a

Ciljevi EEZ-a:
1. ukidanje carina i kvantitativnih ograničenja u međusobnoj trgovini zemalja članica,

2. uvođenje zajedničke carinske politike prema trećim zemljama,

3. omogućavanje slobodnog kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi unutar zajedničkog tržišta,

4. uvođenje zajedničke poljoprivredne politike,

5. stvaranje Europskog socijalnog fonda za zapošljavanje i poboljšavanje životnog standarda ljudi,

6. stvaranje Europske investicijske banke itd.

EURATOM
osnovan radi suradnje u području upotrebe atomske energije u mirnodopske svrhe.

Razvoj 1960-ih:

1962.godine uvedena Zajednička poljoprivredna politika (CAP)

1967.godine ECSC+EEZ+EUROATOM=EZ

1968.godina-
1968.godina- carinska unija

PROŠIRENJE EEZ-a

a) Proširenja (domino efekt I i II)

1. 1973.godine: V. Britanija, Irska i Danska
2. 1981.godine: Grčka
3. 1986.godine: Španjolska i Portugal
4. 1995.godine: Austrija, Finska i Švedska.
5. 2004.godine: Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, Litva, Latvija, Estonija, Slovenija, Cipar i Malta
6. 2007.godine: Rumunjska i Bugarska
7. 2013. Republika Hrvatska

69
  EU danas ima 28 zemalja članica
 …? godine - ulazak Turske i zemalja SEE

RAZVOJ 1970-ih
Početkom 1970ih- nestabilnost međunarodnog monetarnog sustava

Wernerov izvještaj 1970. godine- ostvarenje ekonomske i monetarne unije do 1980. godine

o 1979. Europski monetarni sustav;

sustav; ECU, fluktuacije +/- 2,25%

RAZVOJ 1980-ih
Delors je pokrenuo uspostavu i dovršetak unutarnjeg tržišta za što je bilo potrebno donošenje sljedećih
dokumenata : Bijela knjiga i Jedinstveni europski akt
Cilj je bio stvoriti "an area without internal frontiers in which the free movement of goods, persons,
services and capital is ensured".
Bijela knjiga 1985.godine-definira mjere i instrumente za ostvarenje jedinstvenog unutarnjeg tržišta
(ukidanje fizičkih barijera, ukidanje tehničkih barijera i ukidanje fiskalnih barijera)
Jedinstveni europski akt 1986.godine-izmjene Rimskih ugovora potrebne za ostvarenje jedinstvenog
tržišta; osnovana EPC (Europska politička suradnja); spominju se termini: europski stav, zajednički
principi ciljevi
1.siječnja 1993.počinje funkcionirati Jedinstveno europsko tržište (12 zemalja s 343 milijuna
potrošača)
Delors 1989.- preduvjeti za monetarnu uniju.

RAZVOJ 1990-ih

a) Ugovor o Europskoj uniji potpisan 7.veljače 1992.godine u Maastrichtu

 Struktura EU
 Kriteriji za EMU

B) Prema Ugovoru iz Maastrichta EU ima tri noseća stupa:

1. EUROATOM, ECSC I EEZ=EZ
2. ZAJEDNIČKA VANJSKA POLITIKA I POLITIKA SIGURNOSTI
3. SURADNJA U UNUTARNJIM POSLOVIMA I PRAVOSUĐU.

- siječnja 1993.- jedinstveno europsko tržište

- 1994.- sporazum s članicama EFTA o EEA (European Economic Area)

69
Zajednička vanjska politika i politika sigurnosti
Ciljevi:
Ciljevi:
 zaštiti zajedničke vrijednosti, osnovne interese i neovisnost Unije;
 jačati sigurnost Unije i njezinih država članica;
 očuvati mir i jačati međunarodnu sigurnost;
 poticati međunarodnu suradnju i
 razvijati i jačati demokraciju, pravnu državu i poštivati ljudska prava i osnovne slobode.
Amsterdamski sporazum potpisan 1997.godine:
 jačanje uloge Europskog parlamenta;
 uvrštavanje Schengenskog sporazuma u Ugovor;
 isticanje borbe za većom zaposlenošću kao cilja Unije, itd.
- Ugovor iz Nice-potpisan 26.veljače 2001.godine
- sastav i djelovanje institucija Unije nakon proširenja

EKONOMSKA I MONETARNA UNIJA

a) 1999.godina- EMU,
EMU, euro knjižni novac
b) 2002.- euro se uvodi u gotovinski promet
c) Euro-zona se širi (sada ima 19 članica)

LISABONSKI UGOVOR
a) Lipanj 2007. – sastanak Europskog vijeća- dogovor o pokretanju pregovora o novom ugovoru o
reformama europskih institucija
b) Ugovor je potpisan u Lisabonu 13.prosinca 2007.,
c) Stupio na snagu 1.prosinca 2009.godine

Što donosi novi ugovor?

 Dopunjava i ažurira prethodne ugovore EU-a
 Uzima u obzir činjenicu da je EU narasla s 6 na 27 zemalja članica, te mnoge promjene u zadnjih 50
godina
 Popravit će metode rada EU-a kako bi EU u 21.stoljeću učinkovitije i sposobnije obavljala svoje
poslove
 Povećava ulogu Europskog parlamenta
 Daje EU jedinstven glas u svijetu
 Uvođenje funkcije predsjednika Vijeća EU-a

69
 Uvođenje funkcije Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku
 Odlučivanje dvostrukom većinom glasova
 Građanska inicijativa- peticija s milijuna potpisa može tražiti od Europske komisije da unaprijedi
nacrte politika
 Nacionalni parlamenti dobivaju veću ulogu u razmatranju zakona EU-a prije njihova usvajanja

Lisabonski ugovor jamči da će EU:

 Nuditi ljudima prostor slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica
 Raditi na održivom razvoju Europe temeljenom na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti
cijena
 Boriti se protiv društvene isključenosti i diskriminacije te poticati društvenu pravdu i zaštitu
 Promicati ekonomsku, društvenu i teritorijalnu koheziju
 Ostati vjerna ekonomskoj i monetarnoj uniji
 Isticati i promicati vrijednosti EU diljem svijeta i pridonositi miru, sigurnosti, održivom razvoju
planeta Zemlja
 Pridonositi zaštiti ljudskih prava (djece)

Tko što radi

 Lisabonski ugovor utvrđuje ovlasti EU, država članica i zajedničke ovlasti
 EU ima isključivu ovlast nad područjima poput pravila tržišnog natjecanja, monetarne politike
eurozone i zajedničke trgovinske politike
 Države članice imaju primarnu odgovornost u područjima kao što su zdravstvo, obrazovanje i
industrija
 Zajedničke ovlasti- unutarnje tržište, poljoprivreda, promet i energija
 Po prvi put uključena je odredba o mogućnosti države članice da istupi iz EU ukoliko to želi

Izazovi
 Proširenja – utjecaj na razvijenost, očekivanje ulaganja iz Europskih strukturnih i investicijskih
fondova
 Djelovanje eurozone – problem Grčke i zemalja “juga”
 Strategija Europa 2020- čemu EU teži?
 Brexit
 Migracije
 Pregovori s Turskom

69
BUDUĆNOST EU-a:

a) Ožujak 2017. predstavljena Bijela knjiga o mogućim scenarijima budućnosti EU-a

Prilog 1. Ključni događaji u povijesnom razvoju EZ-a (EU-a)

Ugovori i važniji događaji
1950.-te 1951. ECSC (Pariški ugovor)
1957. EEZ, EURATOM (Rimski ugovori)
Članice i proširenja
Prvih šest («original six»): Italija, Savezna
republika Njemačka, Francuska, Belgija,
Nizozemska i Luksemburg

1960.-te 1962. CAP Prvih šest

1965. EZ
1968. Carinska unija
1970.-te Wernerov plan 1973. Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska i Danska
1979. EMS

1980.-te 1985. Single European Programme 1981. Grčka

1985. Bijela knjiga o jedinstvenom tržištu
1986. Jedinstveni europski akt
1990.-te 1992. Ugovor iz Maastrichta
1997. Amsterdamski ugovor
1999. EMU
2000.-te 2001. Ugovor iz Nice
2007. Lisabonski ugovor
1986. Španjolska i Portugal
1995. Austrija, Finska i Švedska
2004. Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska,
Slovenija, Estonija, Latvija, Litva, Cipar, Malta
2007. Rumunjska i Bugarska
2013. Republika Hrvatska

Zaključak
 Duga i bogata povijest
 Izrastanje zone slobodne trgovine u monetarnu uniju
 Izazovi proširenja i primjene novog ugovora

69
 INSTITUCIJE EUROPSKE UNIJE
EUROPSKA KOMISIJA
VIJEĆE MINISTARA (VIJEĆE EU-A)
EUROPSKO VIJEĆE
EUROPSKI PARLAMENT
SUD PRAVDE EZ-A
REVIZIJSKI SUD
EUROPSKA SREDIŠNJA BANKA

EKONOMSKI I SOCIJALNI ODBOR

ODBOR REGIJA

U prvih dvadesetak godina postojanja EZ-a - 4 institucije realizirale su politiku EZ-a

Kasnije se osnivaju: Revizijski sud, Europska središnja banka i Odbor regija
Prema Lisabonskom ugovoru postoji 7 institucija.
 Princip subsidijarnosti
Supranacionalni sustav odlučivanja u kojem dominantno mjesto imaju njezina četiri organa:
1. Europska komisija,
2. Vijeće ministara,
3. Europski parlament i
4. Europski sud (Sud pravde).

Odnos EU i nacionalnog prava

 Načelo prvenstva prava EU nad pravima država članica;

 Načelo supsidijarnosti;
 Načelo razmjernosti.

EUROPSKA KOMISIJA
Djeluje nezavisno i zastupa interese Unije kao cjeline
Ima komunitarnu političku inicijativu i predlaže Vijeću komunitarne zakonodavne akte pri čemu se
vodi:
 identifikacijom europskih interesa,
 širokom konzultacijom, te
 respektiranjem načela supsidijarnosti.

69
FUNKCIJE KOMISIJE

Osnovne funkcije Komisije jesu:

1) pravo inicijative u legislativnim predlaganjima

2) čuvar je Ugovora

3) izvršni je organ politike Unije i međunarodnih trgovačkih sporazuma

4) predstavlja EU na međunarodnoj razini

EUROPSKA KOMISIJA
Nema ekskluzivno pravo inicijative u dva područja međuvladine kooperacije i to u vanjskoj i
sigurnosnoj politici, te u suradnji u području pravosuđa i unutarnjih poslova
Komisija upravlja godišnjim proračunom koji se u najvećoj mjeri troši na CAP i Strukturne fondove.
Komisija pregovara u trgovačkim sporazumima i suradnji sa zemljama nečlanicama.

ČLANOVI
Članovi Komisije moraju biti sposobni, stručni i neovisni, na njihov rad ne smiju utjecati vlade zemalja
kojih su državljani
Članove biraju vlade zemalja članica, a potvrđuje ih Europski parlament
Mandat traje pet godina
Komisija odgovara isključivo Europskom parlamentu koji je može i opozvati kvalificiranom većinom
Komisija se sastaje jednom tjedno radi prihvaćanja prijedloga, izrade dokumenata i razvoja prioritetnih
politika
Broj članova se mijenja: Prema Lisabonskom ugovoru- svaka zemlja 1 člana

VIJEĆE MINISTARA
 Vijeće Europske unije
 vrhovno zakonodavno tijelo
 sačinjavaju ga ministri zemalja članica, a svakih šest mjeseci mijenja se predsjednik (država)
 Postoji 10 različitih sastava Vijeća (ovisno o području)
 Ministri se izmjenjuju ovisno o području o kojem se odlučuje
 Sastaju se nekoliko puta mjesečno
 Koja država sada predsjeda Vijećem?

69
Predsjedništva Vijeća do 2020.
 Estonija: od srpnja do prosinca2017.
 Bugarska: od siječnja do lipnja 2018.
 Austrija: od srpnja do prosinca 2018.
 Rumunjska: od siječnja do lipnja 2019.
 Finska: od srpnja do prosinca 2019.
 Hrvatska: od siječnja do lipnja 2020.
 Njemačka: od srpnja do prosinca 2020.

ODGOVORNOSTI VIJEĆA:
1. Zakonodavno tijelo
2. Osigurava uvjete i usklađuje ekonomske politike država članica (“open method of coordination”),
3. Zaključuje međunarodne sporazume
4. Prihvaća (odobrava) proračun EU (zajedno s Europskim parlamentom)
5. Donosi odluke u području vanjske i sigurnosne politike
6. Usklađuje djelovanje članica i prihvaća mjere u području policije i suradnje u pitanjima kriminala.

 Vijeće izražava nacionalne interese , a u isto vrijeme ima supranacionalne i međuvladine

nadležnosti

KAKO JE VIJEĆE ORGANIZIRANO?

 COREPER- Permanent Representatives Committee
 Predsjedništvo
 General secretariat
 250 radnih grupa

Donošenje odluka

Odluke se mogu donijeti na tri načina:

 jednoglasno,

 običnom većinom ili

 kvalificiranom većinom

69
Jednoglasno- ključna pitanja: prihvaćanje novog ugovora ili prihvaćanje ugovora o pristupanju zemlje u
EU, odluke koje se odnose na vanjsku politiku ili oporezivanje (tzv. osjetljiva područja) I sl.

Jednostavna (obična) većina primjenjuje se u donošenju odluka u proceduralnim i administrativnim

pitanjima

Oko 80% odluka donosi se kvalificiranom većinom (u tzv. redovnom zakonodavnom postupku) pri
čemu svaka zemlja članica nema jednak broj glasova (nego on ovisi o broju stanovnika te zemlje).

 Ponderacija glasova zemalja tijekom povijesti više se puta mijenjala.

Prema Lisabonskom ugovoru kvalificirana većina ostvaruje se po principu tzv. dvostruke većine, što
podrazumijeva da neki prijedlog treba podržati:

 55% zemalja članica koje predstavljaju 65% stanovništva EU-a.

 To znači da sa sadašnjih 28 zemalja članica, 55% ukupnog broja zemalja članica iznosi 15. Da bi
se blokiralo donošenje odluke potrebne su 4 (velike) zemlje koje predstavljaju najmanje 35%
stanovništva EU-a.

Na sljedećoj poveznici:http://www.consilium.europa.eu/en/council-eu/voting-system/voting-calculator)
moguće je sagledati ishode prihvaćanja/neprihvaćanja prijedloga odluke ovisno o zemljama koje
podrže/ne podrže taj prijedlog.

EUROPSKO VIJEĆE

Je nastalo u praksi 1974. godine kao neformalni forum za razgovore između predsjednika država
članica.
Definira opće političke smjernice i prioritete EU-a.
Prema Lisabonskom ugovoru, Europsko vijeće postaje dio institucijske infrastrukture EU-a
Članovi: čelnici država ili vlada zemalja članica, predsjednik Europske komisije i predsjednik EV, a u
radu sudjeluje i Visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku
Sastaju se najmanje četiri puta godišnje kako bi raspravljali o pitanjima bitnim za Uniju
Europsko vijeće ima sve veću ulogu –određuje prioritete, daje političku orijentaciju, stimulira razvoj te
regulira sporna pitanja. (npr. reforma zajedničkih politika; višegodišnji proračun EU-a, promjene
ugovora, pitanje proširenja EU-a)
Bira se predsjednik (kvalificiranom većinom) na rok od dvije i pol godine
Njegova je uloga da pripremi i osigura kontinuiran rad Europskog vijeća te da osigura prezentiranje
EU na globalnoj sceni u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike

69
Europsko vijeće izabralo je Donalda Tuska na poziciju predsjednika s mandatom od 2,5 godine koji se
može jedanput obnoviti

Odlučivanje: konsenzusom (u pojedinim slučajevima jednoglasno- kad se radi o izmjeni ugovora ili
kvalificiranom većinom).

Nakon svakog sastanka i svake godine Europsko vijeće podnosi Europskom parlamentu izvješće o
stanju i progresu Unije (Conclusions).

Sastanci se održavaju u Briselu, a u radu im pomaže Opće tajništvo.

EUROPSKI PARLAMENT
 Ograničena i savjetodavna uloga do 1986. Godine.
 1986. godine uvodi se postupak kooperacije (drugo čitanje u parlamentu)
 Članovi se izabiru na direktnim izborima svakih pet godina (predstavnici građana u EU)
 Broj članova je 751
 Članovi ne sjede u nacionalnim već u 7 političkih grupa (od pro-federalista do euroskeptika)
 Supranacionalizam

Tri osnovne funkcije:

1. Zajedno s Vijećem dijeli zakonodavnu vlast
2. Zajedno s Vijećem dijeli proračunsku odgovornost- utječe na rashode EU-a
3. Nadzire rad Komisije

- Imenuje Europskog ombudsmana

 Donošenje odluka: procedura kooperacije i procedura suodlučivanja

 Sudjeluje u donošenju odluke o ulasku novih članica u EU
 suodlučuje prilikom usvajanja proračuna Unije i predlaže modifikaciju proračunskih sredstava i
daje amandmane na inicijalne prijedloge Komisije
 Odlučivanje (slobodno kretanje radne snage i zapošljavanje, zn.istraživanje, zaštita okoliša,
kultura, zaštita potrošača,itd.)

SUD (PRAVDE) EU-a

 Osnovan 1962.

Sud EU-a čine 2 (dva) suda:

69
1. SUD – rješava zahtjeve za prethodne odluke koje podnose nacionalni sudovi, određene postupke za
poništenje i žalbe.
2. OPĆI SUD – donosi odluke u postupcima za poništenje koje su pokrenuli pojedinci, poduzeća i, u
nekim slučajevima, vlade država članica EU-a. To u praksi znači da se ovaj sud uglavnom bavi
predmetima povezanima sa zakonodavstvom o tržišnom natjecanju, državnom potporom,
trgovinom, poljoprivredom i žigovima.

ZADAĆA- osigurati da se u interpretaciji i primjeni Osnivačkih ugovora EU poštuje pravo. Njegova je

praksa izvor prava za sve države članice i sve europske institucije.

 brine se za tumačenje i primjenu Ugovora, pravnih akata i odluka Europskih zajednica i za

tumačenje statuta tijela koja se osnivaju odlukom Vijeća

 vrhovni sud Unije, kontrolira da li su zakoni što ih donose institucije EU-e u potpunosti u skladu s
Ugovorom o EU-i, ovlašten je da intervenira ako zemlje članice ne ispunjavaju svoje obveze iz
Ugovora o EU-i

Odnos nadnacionalnog pravnog sustava prema nacionalnim pravnim sustavima definiran je dvama
načelima: načelo supremacije europskog nad nacionalnim pravima i načelo izravne primjene ili
izravnog učinka europskog prava u nacionalnim pravnim procesima

Uloga: osigurava da se pravo EU-a jednako tumači i primjenjuje u svim zemljama EU-a,

osigurava da zemlje i institucije EU-a poštuju pravo EU-a.

Članovi:
 Sud: po jedan sudac iz svake zemlje EU-a i 11 nezavisnih odvjetnika.
 Opći sud: 47 sudaca. Taj će broj 2019. narasti na 56 (po dva suca iz svake zemlje EU-a).
Godina osnivanja: 1952.
Lokacija: Luxembourg

Sud se sastoji od 28 sudaca i 11 državnih pravobranitelja nominiranih zajedničkim sporazumom

zemalja članica na razdoblje od šest godina, a predsjednik se bira na mandat od tri godine

Europski sud odlučuje u sudačkim vijećima od tri, pet ili petnaest sudaca, a može odlučivati i u punom
sastavu- ovisi o složenosti pravnih pitanja u konkretnom predmetu, o čemu odlučuje Europski sud u
punom sastavu.

U predmetima u kojima se razvija nova sudska praksa i o pravnim pitanjima o kojima se sud ranije nije
imao priliku očitovati, najčešće se odlučuje u velikom vijeću od petnaest sudaca uz pravno mišljenje
nezavisnog odvjetnika.

69
U predmetima u kojima se ne problematiziraju nova pravna pitanja odlučuje se u vijećima od tri suca.

Prijedlog sastava vijeća iznosi sudac izvjestitelj, ali ga plenarna sjednica nakon diskusije može i
preinačiti. Sve se to odvija prije odlučivanja o meritumu stvari.

Na taj se način unaprijed osigurava da će o najvažnijim i novim pravnim pitanjima odlučivati širi sastav
suda.

Sud donosi odluke u postupcima koji su pokrenuti pred njime. Pet najučestalijih vrsta postupaka odnosi
se na:

o prethodna pitanja– kada nacionalni sudovi od Suda zatraže tumačenje određenoga pitanja vezanog
uz pravo EU-a;

o tužbe zbog neispunjenja obveze – pokrenute protiv vlada država članica koje nisu ispunile obveze
predviđene pravom EU-a;

o tužbe za poništenje – protiv propisa EU-a kada se smatra da se njima krše ugovori EU-a ili
temeljna prava;

o tužbe zbog propusta – protiv institucija EU-a zbog nedonošenja odluka koje su bile obvezne
donijeti;

o izravne tužbe – koje pokreću privatne osobe, poduzeća ili organizacije protiv odluka ili mjera EU-a
(Curia, 2015).

REVIZIJSKI SUD
Tek je Ugovorom iz Maastrichta dobio status pete institucije EU-a (iako postoji od 1975.godine)

Glavna uloga je da nadzire financijsku situaciju u EU-i (provjerava ispravnost prihoda i rashoda kao i
ispravnost upravljanja sredstvima) i da krajem financijske godine podnosi godišnji izvještaj

Odbor ima 28 članova (predlažu vlade država članica, a potvrđuje ih Vijeće EU-a) na šest godina

Osobe koje ulaze u Odbor moraju biti sasvim neovisne u obavljanju svojih dužnosti i dok traje
mandat ne smiju obavljati nikakve druge poslove

EKONOMSKI I SOCIJALNI ODBOR

 Osnovan još 1957. godine Rimskim ugovorom

 Imenuje ga Vijeće jednoglasnom odlukom na mandat od četiri godine
 Sastavljen od predstavnika različitih ekonomskih i socijalnih djelatnosti

69
 ima savjetodavnu funkciju
 Odbor čine predstavnici potrošača, poslodavaca i zaposlenih u različitim privrednim djelatnostima
 Odbor ima 353 člana
 omogućuje bolju uključenost i aktivnije sudjelovanje privrede i sindikalnih udruženja u razvitku
Unije
 Unutar Odbora formiraju se specijalizirane sekcije za razne probleme koje regulira Ugovor (npr.
sekcija za poljoprivredu, promet i sl.)

ODBOR REGIJA
 Osnovan Ugovorom o EU, ima 353 člana
 Članovi su predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti
 Djeluje kao savjetodavno tijelo Vijeću i Komisiji
 Posebno je značajna konzultativna uloga u područjima: lokalnog i regionalnog razvoja: regionalne
politike, okoliša, obrazovanja, kulture, javnog zdravstva, transportne mreže i Strukturnih fondova

Visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

Nova funkcija uspostavljena Lisabonskim ugovorom.

Istovremeno:
 potpredsjednik Komisije

 Predsjeda Vijećem ministara vanjskih poslova

 Predstavnik Europskog vijeća za vanjsku i sigurnosnu politiku

Cilj- promicanje djelovanja EU-a na međunarodnoj sceni i obrana interesa i vrijednosti Unije u
inozemstvu

Izražavanje jedinstvenih i konzistentnih stajališta EU

Ms Federica Mogherini- mandat 5 godina

Pomaže joj European External Action Service i nadležna je nad 130 delegacija EU u trećim
zemljama i međunarodnim organizacijama

Postupak donošenja odluka u EU

1) Redovni zakonodavni postupak
- poznati kao procedura suodlučivanja (primjenjuje se u oko 80% postupaka donošenja
odluka)-(ordinary legislative procedure, direktive i regulacije)

69
2) Posebni zakonodavni postupak (procedure kooperacije, konzultacije i davanja
suglasnosti)

Zaključak:

Institucije- važan dio supranacionalnosti i produbljivanja integracije

Zastupljenost političkih snaga, nacionalnih i zajedničkih (komunitarnih) interesa

POLITIKE EU-a
REGIONALNE POLITIKE

PRIKAZ POLITIKA

 Agriculture  Energy  Information society

 Audiovisual and media  Enlargement  Institutional affairs

 Budget  Enterprise  Internal market

 Competition  Environment  Justice, freedom and

 External relations security
 Consumers
 External trade  Maritime affairs and
 Culture
fisheries
 Customs  Fight against fraud
 Public health
 Development  Food safety
 Regional policy
 Economic and monetary  Foreign and security
 Research and innovation
affairs policy

 Education, training, youth  Taxation

 Humanitarian aid

 Employment and social  Transport

 Human rights
affairs

Zajednička poljoprivredna politika

Najstarija zajednička politika.

69
Najveći dio proračuna (oko 55 mlrd eura godišnje ili 40% proračuna EU).
Propisuje kriterije dodjele subvencija:
 Putem interventnih cijena
 Izravna pomoć dohotku poljoprivrednika
Nakon 2003. naglasak na politiku ruralnog razvoja

Pomorstvo i ribarstvo

Voda i njezini resursi daju važan doprinos zapošljavanju i razvoju EU :

 Opskrba hranom i energijom
 Prijevoz robe- povezivanje EU s ostalim kontinentima
 Priobalna područja- razvoj turizma

Odgovorno ponašanje prema resursima:

 Sprečavanje prekomjernog izlova ribe
 Korištenje nafte i plina iz mora na način da se ne šteti morskom i obalnom području
 ribarska industrija je treća na svijetu
 6,9 milijuna tona ribe godišnje
 400 000 ljudi zaposleno
 Prioritet je održati ravnotežu između konkurentnosti ribarske industrije i održivih zaliha ribe za
održiv ekosustav
 2007-13. Europski fond za ribarstvo (3,85 milijardi eura) za akvakulturu, organizaciju, preradu
ribe, marketing, diverzifikaciju u ribarstvu
 Community Fisheries Control Agency- uskađuje pravila za zaštitu prekomjernog izlova ribe

Europski fond za pomorstvo i ribarstvo- EMFF (European Maritime and Fisheries Fund) 2014.-
2020.
 Financirat će ciljeve reformiranog CAP-a i Integrirane pomorske politike
 Treba pridonijeti ciljevima Europa 2020 kroz tri inicijative: Inovativna unija; Efikasna upotreba
resursa u Europi i Program za nove vještine i zapošljavanje
 6,6 milijardi eura za 2014.-2020.
 Ciljevi EMFF-a jesu:
 Promocija održivog i konkurentnog ribarstva i akvakulture
 Ubrzavanje razvoja i provedba europske Integrirane pomorske politike usklađene sa
kohezijskom politikom i CAP-om

69
  Promocija ujednačenog regionalnog i teritorijalnog razvoja ribarskih područja
 Ubrzavanje provedbe Zajedničke ribarske politike

EMFF- PPRIORITETI
1. Povećanje zaposlenosti i teritorijalna kohezija
 Promocija ek.rasta, soc.uključenosti, stvaranje radnih mjesta i potpora mobilnosti radne snage u
obalnim područjima te zajednicama ovisnim o ribarstvu i akvakulturi
 Diversifikacija ribarskih aktivnosti u druge sektore gospodarstva u priobalnim i otočnim
prostorima
2. Jačanje inovativne, konkurentne i na znanju utemeljene ribarske djelatnosti kroz fokusiranje na
sljedeće djelatnosti:
 Potpora jačanju tehnološkog razvoja, inovacija i transfera znanja
 Unapređenje konkurentnosti i stabilnosti ribarstva, posebice malih obalnih flota te poboljšanje
sigurnosti i radnih uvjeta
 Razvoj novih profesionalnih vještina i cjeloživotno obrazovanje
 Poboljšanje tržišne organizacije ribarrskih proizvoda.
3. Jačanje inovativne, konkurentne i na znanju utemeljene akvakulture kroz fokusiranje na
sljedeće aktivnosti – isto kao 2
4. Promocija održivosti i učinkovitosti korištenja resursa u ribarstvu kroz orijentaciju na sljedeća
područja:
 Smanjenje utjecaja ribarstva na morski okoliš
 Zaštita i obnova morske bioraznolikosti i ekosustava
5. Promocija održivosti i učinkovitog korištenja resursa u akvakulturi kroz orijantaciju na:
 Smanjenje negativnih utjecaja akvakulture na okoliš
 Zaštita i obnova morske bioraznolikosti i ekosustava
6. Poticanje implementacije Zajedničke ribarske politike kroz:
 Jačanje znanstvenih spoznaja, dostignuća i prikupljanje podataka
 Potpora u kontroli i provedbi, jačanju institucionalnih kapaciteta i učinkovitosti javne
administracije

o Svaki prioritet ima brojne posebne ciljeve i aktivnosti

o Treba naglasiti ulaganja u ribarske luke, iskrcajna mjesta i zakloništa (ali ne izgradnja novih)
o Ulaganja u ribarstvo na unutarnjim prostorima s ciljem smanjenja njegova negativnog utjecaja na
okoliš, povećanje energetske učinkovitosti, povećanje kvalitete prihvata i čuvanja ribe te
poboljšanja sigurnosti i radnih uvjeta

69
EMFF NE financira:
 Aktivnosti povećanja ribolovnog kapaciteta plovila/broda
 Izgradnja novih ribarskih brodova
 Privremeni prekid ribarskih aktivnosti
 Eksperimentalni ribolov
 Prijenos vlasništva nad poslovanjem
 Izravno poribljavanje osim kao mjera zaštite i konzervacije sukladno EU propisu

EMFF financiranje:
 Zemlje članice trebaju pripremiti poseban operativni program za provedbu prioriteta Unije koji će

biti financirani iz EMFF-a

 Ribarska područja prihvatljiva za financiranje trebaju biti ograničene veličine, u pravilu manja od

NUTS 3 razine; geografski, gospodarski, socijalno i funkcionalno činiti povezane cjeline te voditi

posebnu brigu o sektoru ribarstva i akvakulture

 Preporuča se i potiče jačanje lokalnih razvojnih kapaciteta i lokalno upravljanje vlastitim razvojem

 Elementi tog pristupa su lokalne razvojne strategije i FLAG-ovi (ribarske lokalne akcijske grupe)

EMFF i lokalne razvojne strategije

 EMFF može pomagati sljedeće prioritete:
- Povećanje vrijednosti, kreiranje radnih mjesta i promocija inovacija u svim fazama proizvodnje
i ponude proizvoda i usluga ribarstva i akvakulture
- Potpora diverzifikaciji i kreiranju radnih mjesta u ribarskim područjima posebice u drugim
gospodarskim sektorima
- Unapređenje zaštite okoliša ribolovnih područja uključujući aktivnosti za ublažavanje
klimatskih promjena
- Promociju društvene dobrobiti i kulturnog bogatstva ribarskih područja uključivo pomorsko
kulturno dobro
- Jačanje uloge ribarskih zajednica u lokalnom razvoju te upravljanje lokalnim ribljim resursima i
pomorskim aktivnostima

LIFE +; 2014.-2020.
69
Instrument koji pomaže ostvarivanju politike i prioriteta zaštite okoliša
Ciljevi:
 Poticati pomak prema gospodarstvu učinkovitom u korištenju resursa, smanjenom emisijom
CO2 i sa što manjim negativnim utjecajem na klimatske promjene; poticati zaštitu i poboljšanje

kvalitete okoliša, te zaustaviti gubitke i potaknuti oporavak bioraznolikosti,

 Poboljšati razvoj i implementaciju EU politike zaštite okoliša i klimatskih promjena, te
promicanje i uključivanje klimatskih i ciljeva zaštite okoliša u druge EU politike i programe kao
i praksu privatnog sektora na način da jača njihove kapacitete;
 Poticati bolje upravljanje u području zaštite okoliša i klimatskih promjena na svim razinama
Program će pokrivati razne aktivnosti u području zaštite okoliša i klimatskih promjena kao što su pilot
projekti, integrirani projekti u području prirode, vode, zraka, otpada, smanjenja klimatskih promjena i
prilagodbe, projekata tehničke pomoći, itd.
 3,6 milijardi eura za 2014.-2020.

LIFE+ potprogrami

a) LIFE+ Bioraznolikost

Cilj je očuvanje i obnova ekosustava

Specifični ciljevi su:
 Doprinijeti provedbi EU regulative u području bioraznolikosti, posebice u primjeni najbolje
prakse i rješenja
 Potpora i daljnji razvoj, provedba i upravljanje mreže Natura 2000
 Unaprijediti znanja za razvoj, praćenje i evaluaciju EU politike bioraznolikosti

b) LIFE+ Okoliš i efikasno korištenje resursa

Potpora u provedbi EU politike zaštite okoliša od strane privatnog i javnog sektora

Ciljevi:
 Razvoj, testiranje i demonstriranje najbolje prakse i rješenja za izazove u zaštiti okoliša pogodne
da bi bila široko primjenjiva i transferirana te potpora politici učinkovitog korištenja resursa
 Potpora primjene, razvoja, testiranja i demonstracije intregriranog pristupa za provedbu planova i
programa usklađenim s EU politikom u području vode, otpada i zraka
 Unaprijediti znanja za razvoj, praćenje i evaluaciju EU politike zaštite okoliša

69
LIFE+ Upravljanje i informacije
Pomaganje u stvaranju platforme za razmjenu najbolje prakse i njenu usklađenost s prioritetima i
ciljevima politike zaštite okoliša u EU
Pomagat će i nevladine udruge iz ovog područja, podizati svijest, spoznaje i informacije vezane uz
zaštitu okoliša
- 0,9 milijardi eura
Ciljevi:
o Smanjenje klimatskih promjena
o Upravljanje u području klime i klimatskih promjena
Korisnici: javna tijela i privatni sektor, a pomoći mogu biti u obliku bespovratnih sredstava pomoći
(grantova), dodjele sredstava temeljem postupaka javne nabave te putem financijskih instrumenata kao
što su krediti i jamstva

KULTURA
Zaštita i promoviranje kulturnog naslijeđa
EU je bogata kulturnim različitostima:
 Jezik
 Literatura
 Kazalište
 Vizualne umjetnosti
 Arhitektura
 Obrtništvo
Zapošljavanje u industriji kulture (kina, izdavaštvo, glazba)
Programi potpore za nastup na zajedničkom tržištu
Restauracija povijesnih kazališta (Teatro del Liceu in Barcelona, Fenice in Venice)
Europska komisija potiče vlade zemalja članica da promoviraju razvoj kultura u siromašnijim regijama
kako bi očuvale identitet, privukle turiste i stvorile nova radna mjesta
Program Culture, 2007-2013., 400 milijuna eura

Program CREATIVE Europe 2014.-2020.

Potpora zaštiti i promidžbi europske kulture i jezične raznolikosti i pomaže jačanje konkurentnosti
kulturnog i kreativnog sektora

69
Okvirni program koji objedinjava dosadašnje programe u ovom području: Culture, Media i Media
Mundus
Uključuje i financijske instrumente koji će olakšati financiranje malih i srednjih poduzetnika i
organizacija u kulturi i kreativnom sektoru
Ciljevi:
 Pomoći europskom kulturnom i kreativnom sektoru u transnacionalnom poslovanju
 Promovirati transnacionalno kretanje kulturnog i kreativnog sektora, a posebice malih i srednjih
poduzetnika i organizacija u sektoru
 Jačanje financijskog kapaciteta kulturnog i kreativnog sektora, a posebice malih i srednjih
poduzetnika i organizacija u sektoru
 Pomoći transnacionalnu sektorsku suradnju s ciljem ubrzanja razvoja sektora, inovacija i novih
poslovnih modela
Provodi ga izravno Komisija putem godišnjih natječaja
Planirana sredstva iznose 1,8 milijardu eura: 15% za međusektorski potprogram, 30% Kultura, a 55%
za Media potprogram

Potprogrami programa CREATIVE Europe

Međusektorski potprogram za sve kulturne i kreativne sektore uključujući nove financijske instrumente
i pomoć transnacionalnoj suradnji i inovativnim međusektorskim aktivnostima
Kulturni potprogram za kulturni i kreativni sektor
Media potprogram za audiovizualni sektor

Međusektorski potprogram
Uključuje novi financijski aranžman za kulturni i kreativni sektor (u obliku kredita i jamstava za
kredite koje se osigurati financijske institucije za male i srednje poduzetnike u sektoru)
Kod financijskih institucija će se pomagati razvoj stručnosti i razumijevanja sektora kulture kako bi se
lakše financirali projekti i pojačala sposobnost sektora da privuče kredite i privatna ulaganja
Mjere koje promiču transnacionalnu suradnju sektora- razmjena iskustava i znanja, novih poslovnih
modela, aktivnosti i umrežavanje kulturnih operatera,…

Program Culture
Uključuje sve ne-audiovizualne aktivnosti u kulturi
Posebni ciljevi programa Culture jesu:
 promicanje svijesti i očuvanje predmeta kulture od europskog značaja,
 promicanje transnacionalne mobilnosti onih koji rade u sektoru kulture,
 poticanje transnacionalnog kretanja djela kulture te umjetničkih proizvoda,
69
  poticati interkulturalni dijalog.

Potprogram Kultura
Jačanje ekonomskih i tehničkih kapaciteta kulturnog i kreativnog sektora
Promiče transnacionalnu mobilnost kulturnih i kreativnih proizvoda i događaja
Aktivnosti koje uključuju ljude iz više zemalja i projekte koji omogućuju da kulturni i kreativni
proizvodi budu viđeni širom Europe (nagrade, priznanja, prijevodi književnih djela, itd.)

Potprogram Media
 Jačanje ekonomskih i tehničkih kapaciteta audiovizualnog sektora,
 potiče mobilnost audivizualnih radova,
 Podupire aktivnosti na širenju i gledanosti audiovizualnih radova diljem Europe
 Aktivnosti europske i međunarodne koprodukcije uključujući televiziju
 Pomoć u nastupima na filmskim festivalima i drugim događajima, itd.

Program “Capitals of culture”

Cilj je istaknuti veliku raznolikost europskih kultura, ne zaboravljajući zajedničko izvorište
Biraju se gradovi prijestolnice kulture- izložbe i događaji kojima se ističe kulturno naslijeđe tog grada
ili regije

REGIONALNA POLITIKA EUROPSKE UNIJE

o Karakteristike

o Pokazatelji

o Nove zemlje članice

o Regionalna politika Hrvatske

ZAŠTO ZAJEDNIŠTVO na tom području?

• Proširenja – ulazak manje razvijenih zemalja
• Zaostajanje u razvoju pojedinih regija u razvijenim zemljama
NAČELA
• financijske solidarnosti
• koncentracije;
• programskog planiranja

69
 • pridodavanja (pridruživanja)
• partnerstva
• efikasnosti

NUTS - Nomenklatura prostornih jedinica za statistiku

Svrha

Radi potrebe usklađivanja regionalne statistike na razini Europske Unije uvedena je klasifikacija
teritorijalnih statističkih jedinica poznata kao NUTS.
Primjena NUTS klasifikacije:
1. prikupljanje, razvoj i usklađivanje podataka potrebnih za kvalitetnu regionalnu statistiku EU
2. za potrebe izrade socioekonomskih analiza na regionalnoj razini EU
3. za provedbu regionalne politike EU

Posebna važnost NUTS 2 razine

Na NUTS 2 razini se određuju područja cilja 1 (Objective 1) odnosno danas cilja- Konvergencija
(kohezija i konkurentnost) na koji odlazi najveći dio sredstava Strukturnih fondova
To znači da se ovisno o načinu formiranja NUTS 2 jedinica može direktno utjecati na financijsku korist
od Strukturnih fondova.

Obilježja suvremene regionalne politike

Regionalna politika u 70-im i 80-im - politika “za regije” (centralizirani pristup odozgo)
Usmjeravala se isključivo na područja koja zaostaju u razvoju
Suvremena regionalna politika - politika “kojom upravljaju regije” (participativni pristup u
dizajniranju i provedbi politike)
I dalje posebnu pažnju posvećuje područjima koja zaostaju u razvoju, ali se potiče konkurentnost i
kvaliteta življenja u svim regijama

Regionalna politika EU 2007.-13.

Smanjuje se broj ciljeva i instrumenata

Tri cilja:
1. Konvergencija (postizanje jedinstva i konkurentnosti)
2. Regionalna konkurentnost i zaposlenost
3. europska teritorijalna suradnja.
Tri instrumenta:
a) Europski fond za regionalni razvoj (ERDF),

69
 b) Europski socijalni fond (ESF) i
c) Kohezijski fond
• trećina proračuna u razdoblju 2007-2013
• €347 milijardi kroz 7 godina

FONDOVI

ERDF (€201 mlrd): regionalni razvoj, pad aktivnosti u industriji ili ruralnim područjima,
konkurentnost i suradnja
ESF (€76 mlrd): zaposlenost, socijalna uključenost i sprečavanje diskriminacije
Kohezijski fond (€70 mlrd): okoliš i transport

Ciljevi 2007-2013

a) Cilj 1. Konvergencija- poticanje preduvjeta rasta u najmanje razvijenim zemljama

članicama i regijama
• Odnosi se na 17 zemalja- 84 regije- 154 mil. stanovnika- GDP per capita manji od 75%
prosjeka EU
• 282,2 milijarde eura (81,5% ukupnih sredstava)

Cilj 1 – konvergencija
25%

5%

70%

Convergence regions
"Phasing-out" regions
Cohesion fund

b) Cilj 2- Regionalna konkurentnost i zaposlenost

 Jačanje konkurentnosti i atraktivnosti, rast zaposlenosti
 Dva pristupa:
 Razvojni programi koji će potaknuti ekonomske promjene kroz inovacije i poticanje društva
znanja, poduzetništva, zaštita okoliša

69
  “more and better jobs” poticat će se kroz investiranje u ljudski kapital
 Sve zemlje-168 regija-314 milijuna stanovnika
 55 mlrd. eura= 16% ukupnih sredstava

c) Cilj 3- Europska teritorijalna suradnja

 Jačanje pogranične suradnje kroz zajedničke lokalne i regionalne inicijative, transnacionalne
suradnje (integrirani teritorijalni razvoj) i međuregionalnu suradnju i razmjenu iskustava
 181,7 milijuna stanovnika
 8,3 mlrd eura (2,5% od ukupnih sredstava)
 Temelji se na iskustvu bivše inicijative Interreg

Razina sufinanciranja
• Konvergencija: između 75 i 85%
• Konkurentnost i zaposlenost: između 50 i 85%
• Europska teritorijalna suradnja: između 75 i 85%
• Kohezijski fond: 85%

Regionalna politika u 2014-2020.

- Regionalna politika EU je investicijska politika
- potiče otvaranje novih radnih mjesta, konkurentnosti, ek.rast, poboljšava kvalitetu života i održivi
razvoj
- Doprinosi realizaciji ciljeva strategije Europe 2020
- Proračun 351 milijardi eura
- Regionalna politika EU-a suočava se s nekoliko vrlo važnih izazova:

Globalizacija je ključna odrednica tehnološkog razvoja. Otvaranje granica stvara nove mogućnosti
Europljanima, ali istodobno provjerava kapacitet Europe za daljnje prilagodbe strukturnim promjenama
i upravljanje socijalnim posljedicama tih promjena (posebno su izložene zemlje srednje i istočne
Europe).

Demografske promjene, kao što su starenje stanovništva, niske stope prirodnog prirasta i više stope
mobilnosti mijenjaju dobnu i obrazovnu strukturu stanovništva.

Klimatske promjene predstavljaju izazov za kreatore politika i zahtijevaju napore u cilju smanjenja
utjecaja tih promjena.

69
Energija - ograničena ponuda i povećana globalna potražnja te naglasak na smanjivanju emisije dovele
su do stvaranja potrebe kretanja prema gospodarstvu s niskom razinom emisije ugljika u EU-u.

Regionalna politika 2014.-2020.

Komisija je uvela niz važnih promjena u oblikovanju i provedbi kohezijske politike, a konkretno:
 fokusiranje na prioritete pametnog, održivog i sveobuhvatnog rasta iz strategije Europa 2020;
o nagrađivanje uspješnosti;
o podrška integriranom programskom procesu;
o fokusiranje na rezultate – praćenje postizanja dogovorenih ciljeva;
o jačanje teritorijalne kohezije;
o pojednostavnjenje izvršenja.

ESI - Europski strukturni i investicijski fondovi

Pet fondova koji se planiraju zajedno, tzv. ESI (European Structural and investment Funds)

69
 1. Kohezijski fond
2. Europski fond za regionalni razvoj ERDF
3. Europski socijalni fond ESF
4. Europski fond za pomorstvo i ribarstvo EMFF
5. Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj
Namijenjeni su isključivo zemljama članicama
EK donosi Zajednički strateški okvir
Partnerski ugovor i Operativni programi
Partnerski ugovor između EK i zemlje članice (definira se što će se financirati i što će biti postignuto
financiranjem); Definira i ukupnu alokaciju za pojedinu zemlju koja će se odnositi na potporu rastu i
zapošljavanju kao osnovnom EU cilju do 2020.godine
o Operativni programi propisuju prioritete i mjere za financiranje

Svaki OP ima prioritete i definira konkretne ciljeve, financijska sredstva iz fondova i odgovarajući
iznos nacionalnog sufinanciranja
Određuju se indikatori (financijski i fizički) da bi se mogao mjeriti napredak i učinak provedbe
programa, a kao osnova za nadzor, ocjenu i mjerenje uspjeha

RASHODI za regionalnu politiku 2014.-2020.

Za instrumente kohezijske politike namijenjeno je 376 milijardi eura, a sredstva bi trebala biti
raspoređena na sljedeći način:
- 162,6 milijarde eura za regije konvergencije,
- 38,9 milijardi eura za tranzicijske regije,
- 53,1 milijarda eura za regije cilja konkurentnosti,
- 11,7 milijardi eura za teritorijalnu suradnju,
- 68,7 milijardi eura za Kohezijski fond.
Tome treba pridodati i 40 milijardi eura za novi instrument (mogućnost) „Connecting Europe“
namijenjen poticanju investicija u transport, energiju i informacijsko-komunikacijske tehnologije.

69
69
Kakvu regionalnu politiku imamo?

Politika u transformaciji-od politike usmjerene ka obnovi ratom porušenih područja idemo prema
stvaranju moderne politike poticanja ravnomjernijeg regionalnog razvoja

Tijek regionalne politike u RH

a) Do 1990. Regionalna politika se zasnivala na centraliziranom modelu razvoja privredno nedovoljno

razvijenih krajeva
b) 1990. - Ukidanje zajednica općina i uvođenje novog administrativno-teritorijalnog ustroja – općine,
gradovi, županije (Zakon 1992.) …
c) 1995/6. Početak obnove ratom stradalih područja, naglasak na obnovi infrastrukture i stambenih
jedinica
d) 2000. Osnivanje uprave za otoke – početak sustavnije politike prema otocima
e) Proširenje prostorne nadležnosti regionalne politike izvan ratom stradalih područja
f) 2003.-2006. Izrada Strategije regionalnog razvoja (SRR)- stvaranje temelja za novi pristup
regionalnom razvoju

Regionalna politika u RH – pravni okvir

a) 1996. Zakon o područjima posebne državne skrbi
b) 1999. Zakon o otocima
c) 2001. Zakon o obnovi i razvoju grada Vukovara i Zakon o Fondu za regionalni razvoj
d) 2002. Zakon o brdsko-planinskim područjima

69
e) 2009. Zakon o regionalnom razvoju

Regionalna politika u RH – strateški okvir

a) 1997. - Nacionalni program razvitka otoka
b) 2002. - Uredba o sadržaju i metodologiji programa za održivi razvoj otoka
c) 2003. - Državni programi razvitka otoka + Programi održivog razvitka otoka
d) 2003. - Plan i program obnove i razvoja grada Vukovara
e) 2003. – prvi Regionalni operativni programi (ROP-ovi)
f) 2010.- Strategija regionalnog razvoja RH 2011.-2013.
g) Srpanj 2017. - Strategija regionalnoga razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do kraja 2020.
godine

Nositelj regionalne politike na nacionalnoj razini

1. Do 2008. Ministarstvo mora, prometa, turizma i razvitka
2. Od 2008. MRRSVG (Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva):
- Uprava za regionalnu i lokalnu infrastrukturu
- Uprava za integrirani regionalni razvoj
3. Od kraja 2011.- Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije

Ostali važni sudionici

1. Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske Unije (SDURF)
2. Fond za regionalni razvoj
3. Ministarstvo financija:
4. Odjel za financiranje jedinica lokalne i regionalne samouprave
5. Središnji državni ured za upravu
6. HBOR
7. Agencija za regionalni razvoj RH

NUTS 2 razina i administrativne implikacije

Cilj: osigurati što dulju pogodnost za financiranje temeljem cilja Konvergencija za ukupni teritorij ili
za najveći mogući dio hrvatskog teritorija u najduljem mogućem razdoblju
Uvođenje NUTS 2 jedinica ne znači regionalizaciju Hrvatske u smislu stvaranja regija kao političkih
jedinica, ali NUTS 2 mogu imati i svoju administrativnu vrijednost
Radi se o vlastitom izboru svake zemlje članice kako želi urediti pitanje upravljanja sredstvima
Strukturnih fondova

69
Zemlje članice tako mogu odlučiti da na NUTS 2 razini osnuju upravljačka i kontrolna tijela tijela za
provedbu razvojnih programa
Primjeri novih zemalja članica pokazuju da se većina ipak odlučila za centralizirani pristup sa
jedinstvenim tijelima i programima za cijelu zemlju.

NUTS 2 u Hrvatskoj

U travnju 2007. Eurostat je objavio podjelu Hrvatske na tri regije NUTS 2 razine

1. Sjeverozapadna Hrvatska (Grad Zagreb, Zagrebačka županija, Krapinsko-zagorska županija,

Varaždinska županija, Koprivničko-križevačka županija i Međimurska županija)
2. Središnja i Istočna (Panonska) Hrvatska (Bjelovarsko-bilogorska županija, Virovitičko-
podravska županija, Požeško-slavonska županija, Brodsko-posavska županija, Osječko-baranjska
županija, Vukovarsko-srijemska županija, Karlovačka županija, Sisačko-moslovačka županija)
3. Jadranska Hrvatska (Primorsko-goranska županija, Ličko-senjska županija, Zadarska županija,
Šibensko-kninska županija, Splitsko-dalmatinska županija, Istarska županija, Dubrovačko-
neretvanska županija)

Nova NUTS podjela u RH

• Kontinentalna i Jadranska regija
• U primjeni od 1.srpnja 2013.- ulaska RH u EU

69
69
 Strategija regionalnog razvoja do kraja 2020.godine
• Vizija
Hrvatska 2020- Zemlja regija blagostanja i sretnih ljudi

Strateški ciljevi regionalne politike

1. POVEĆANJE KVALITETE ŽIVOTA POTICANJEM ODRŽIVOG TERITORIJALNOG
RAZVOJA
2. POVEĆANJE KONKURENTNOSTI REGIONALNOGA GOSPODARSTVA I ZAPOSLENOSTI
3. SUSTAVNO UPRAVLJANJE REGIONALNIM RAZVOJEM
Horizontalne teme:
• Demografija
• Prostor i okoliš
• Digitalizacija i informatizacija

Visokoškolsko obrazovanje i mobilnost studenata u EU

Reforma sustava visokog obrazovanja u EU

Bolonjski proces
Mobilnost studenata

Bolonjski proces

Bolonjski proces predstavlja masivan, višegodišnji projekt, dizajniran kako bi stvorio Europski
prostor visokog obrazovanja (European Higher Education Area – EHEA)
U razdoblju od 1998. do 2010. godine, održano je sveukupno osam ministarskih konferencija:
o Ministarska konferencija u Sorboni,
o Ministarska konferencija u Bologni,
o Ministarska konferencija u Pragu,
o Ministarska konferencija u Berlinu,
o Ministarska konferencija u Bergenu,
o Ministarska konferencija u Londonu,
o Ministarska konferencija u Leuvenu i Louvain-la-Neuveu,
o Ministarska konferencija u Amsterdamu i Beču.

Povelja europskih sveučilišta

69
Prvi je put zamisao o potrebi stvaranja EHEA (Europskog prostora visokog obrazovanja) izražena u
Povelji europskih sveučilišta (Magna charta universitatum) koju su 1988. godine u Bologni potpisali
rektori brojnih europskih sveučilišta,
o autonomija sveučilišta;
o međusobna neodvojivost nastave i istraživanja na sveučilištima;
o sloboda istraživanja i nastave;
o uloga sveučilišta u postizanju sveopćih znanja koja nadilaze geografske i političke granice

Lisabonska konvencija
 Konvencija o priznavanju visokoobrazovnih kvalifikacija na području Europe
 1997. godine
 Priznavanje kvalifikacija i razdoblja studija stečenih na inozemnim sveučilištima

Sorbonska deklaracija
 1998.godine
 poboljšanje međunarodne transparentnosti programa
 priznavanje kvalifikacija pomoću postepene konvergencije prema zajedničkom okviru kvalifikacija
i ciklusa studiranja;
 omogućavanje mobilnosti studenata te nastavnog osoblja na području Europe kao i njihovu
integraciju na europsko tržište rada;
 dizajniranje zajedničkog sustava diploma na preddiplomskoj i diplomskoj razini

Bolonjska deklaracija
 1999.godine- 29 europskih zemalja (sada 47)
 RH je potpisala deklaraciju 2001.godine
 Ciljevi u razdoblju od 2000. do 2010. godine:
o Usvajanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih diploma te uvođenje dodataka diplomi
(Diploma Supplement)
o Implementacija sustava koji će se u početku bazirati na dva osnovna ciklusa studiranja:
preddiplomskom i diplomskom pri čemu drugi ciklus može upisati student koji završi prvi
ciklus, koji pak mora trajati najmanje tri godine; obrazovanje stečeno završetkom
preddiplomskog studija mora biti takvo da se njime može zaposliti na europskom tržištu rada;
o Uvođenje Europskog sustav prijenosa bodova (European Credit Transfer System – ECTS) koji
predstavlja prikladno sredstvo za ostvarenje zamisli o studentskoj mobilnosti
o Podupiranje mobilnost studenata, nastavnog osoblja, istraživača te administrativnog osoblja;
o Promicanje europske suradnje u osiguranju kvalitete visokog obrazovanja;
o Promoviranje jedinstvene „europske dimenzije“ visokog obrazovanja (u smislu razvoja nastavnih
planova te inter-institucionalne suradnje)

69
Ministarska konferencija u Londonu
 održana je 2007. godine
 Usredotočila se na razvoj dvaju ključnih elemenata, socijalne i globalne dimenzije. Kao važne točke
nametnule su se:
• Formiranje Europskog registra za osiguranje kvalitete (European Quality Assurance Register –
EQAR);
• Dovršetak razvoja nacionalnih kvalifikacijskih okvira, koji će biti u skladu sa usvojenim
Kvalifikacijskim okvirom za EHEA do 2010. godine;
• Izrada izvješća o nacionalnim aktivnostima uklanjanja prepreka za mobilnost studenata te
osoblja;
• Implementacija te izrada izvješća o nacionalnim strategijama za razvoj socijalne dimenzije,
uključujući akcijske planove i mjere kako bi se ocijenila njihova učinkovitost;
• Usvajanje strategije koje će EHEA postaviti na globalnu razinu

Ministarska konferencija u Leuvenu i Louvain-la-Neuveu

 2009. godine
 Sudionici konferencije sagledali su sve promjene koje su se dogodile proteklih godina, kako bi ih
evaluirali te na temelju postignutog, odredili smjernice za budućnost.
Ministri su tako istaknuli postignuća BP-a, naglašavajući pritom:

o porast u usklađenosti i usporedivosti europskih obrazovnih sustava kroz implementaciju

strukturalnih promjena te
o korištenje ECTS sustava i Diploma Supplementa.
o glavni cilj, uspostava EHEA, još nije zaživio, postavljeni su prioriteti za naredno desetljeće:

1. Svaka zemlja trebala bi postaviti set mjerljivih ciljeva za sveukupno povećanje participacije te
povećanje participacije slabo zastupljenih socijalnih skupina u visokom obrazovanju za sljedeće
desetljeće;
2. Do 2020. godine 20% onih koji će diplomirati u EHEA trebali bi jedan period studija ili obuke
provesti u inozemstvu;
3. Cjeloživotno obrazovanje i mogućnost zaposlenja važne su misije visokog obrazovanja;
4. Obrazovanje usmjereno studentima moralo bi postati osnovni cilj u tekućoj reformi nastavnih
planova

Ministarski sastanak Amsterdam

 ožujak 2010. godine
 službeno je lansiran EHEA,
 ministri su se obvezali na zalaganje za punu provedbu dogovorenih ciljeva i aktivnosti za
sljedeće desetljeće, postavljenih u Leuvenu i Louvain-la-Neuveu

ECTS SUSTAV
 primarno je razvijen 1980-ih kako bi se omogućio prijenos bodova u sklopu programa Erasmus

69
 Potvrđeno je da je ECTS sustav učinkovit instrument za stvaranje transparentnih nastavnih planova
te poticanje akademske mobilnosti i priznavanje diploma
 ECTS sustav u određenoj se zemlji smatra u potpunosti implementiranim kada ga koristi više od
75% institucija i programa

Diploma supplement
 standardizirani predložak koji sadrži informacije o svojstvima, razini, kontekstu, sadržaju i statusu
studijskih programa koje je pojedinac pohađao i uspješno priveo kraju
 Izdaje se studentu zajedno s diplomom o završenom studijskom programu, te opisom nacionalnog
sustava visokog obrazovanja u sklopu kojega je pojedinac stekao diplomu.
 Cilj Diploma Supplemeta je povećanje međunarodne transparentnosti i olakšavanje procedura
akademskog i stručnog priznavanja programa i zvanja
 Od 2005. obavezno se izdaje uz diplomu
Nacionalni kvalifikacijski okvir
 Namijenjen je opisivanju te jasnom označavanju razlika između kvalifikacija u svim ciklusima te na
svim razinama obrazovanja
 dovršetak razvoja nacionalnih kvalifikacijskih okvira do 2010. godine
 2012.- svega deset zemalja ima potpuno uspostavljen nacionalni kvalifikacijski okvir, 13 zemalja je
u naprednoj fazi implementacije, dok su ostale zemlje u pripremnim fazama definiranja svrhe i
struktura, - postavljeni cilj je preambiciozan

Tri ciklusa sveučilišnog studija

 Ne propisuje se trajanje ciklusa
 Kombinacijom prva dva ciklusa, identificirana su tri modela koja prikazuju način implementacije u
zemljama potpisnicama:
- Model 180 + 120 ECTS kredita (3 + 2 akademske godine)
- Model 240 + 120 ECTS kredita (4 + 2 akademske godine)
- Model 240 + 60/90 ECTS kredita (4 + 1/1.5 akademske godine)

69
Osiguranje kvalitete
 Unutarnje vrednovanje ili samovrednovanje (samoevaluacija) osnovica je za vanjsku evaluaciju
koju vrši Agencija/vijeće za akreditacije (davanje dopusnica).
 Osnovna zadaća agencija osnovanih u svim zemljama potpisnicama Bolonjske deklaracije jest
procjena kvalitete obrazovnog sustava visokoobrazovne institucije te davanje ocjene koja je temelj
(ne)izdavanju dozvole za rad institucije ili za (ne)izvođenje studijskih programa

Priznavanje inozemnih kvalifikacija

 Postoje dvije osnovne vrste priznavanja: akademsko i stručno priznavanje
 naglašava važnost usmjeravanja na rezultate učenja i sposobnosti, umjesto usredotočenosti samo na
obilježja programa (npr. nastavnog programa, opisa predmeta, njegovog trajanja, ispitne literaturu i
slično)
 Glavne službe za primjenu Lisabonske konvencije predstavljaju Europska mreža informacijskih
centara (European Network of Information Centres – ENIC) te Mreža nacionalnih centara za
akademsko priznavanje (National Academic Recognition Information Centres – NARIC).
 Na sveučilištima postoje Uredi za akademsko priznavanje IVK

Mobilnost studenata
 Vrste mobilnosti unutar Bolonjskog procesa:
 slušanje i polaganje izbornih predmeta unutar visokog učilišta
 slušanje i polaganje kolegija s drugih fakulteta unutar sveučilišta
 provođenje određenog dijela studija na drugom visokom učilištu
 dovršetak studija na jednom visokom učilištu, te upis novog studija na drugom visokom učilištu
 ispisivanje s jednog fakulteta, te nastavak studija tako da se potom upiše drugi- NIJE MOBILNOST

Programi mobilnosti
69
  2007.-2013.- Program cjeloživotnog obrazovanja (Erasmus)
 2014-2020.- program Erasmus+
 Broj mobilnosti u stalnom je porastu

Erasmus+ 2014.-2020.
 Erasmus+ je novi EU program za obrazovanje, obučavanje, mlade i sport
 Jedinstveni program kojim će EU pomagati ifinancirati obrazovanje, obuku, mlade i sport
 Zamjenjuje dosadašnjih sedam programa
 To će povećati efikasnost, olakšati prijavljivanje na natječaje, smanjenje dupliciranja i fragmentacije
 Erasmus+ će okupiti sve sheme obrazovanja u EU i na međunarodnoj razini
 Za razdoblje 2014.-2020.
 17,3 milijardi eura
 Reflektira ciljeve i prioritete strategije Europe 2020
 Program predstavlja ključna ulaganja u ljude te investicije koje će koristiti pojedincima, ali i društvu
na način da će doprinositi ukupnom rastu i povećanju blagostanja
 Oko 5 milijuna ljudi (dvaput više od dosad) dobit će šansu za studiranje i usavršavanje u inozemstvu
putem potpore Erasmus +
 Među njima bit će oko 3 milijuna studenata

Zašto je potreban ERASMUS +

 Europsko tržište rada se mijenja
 Raste broj poslova koji zahtijeva visoko obrazovanje (high skill) i opada broj poslova koji zahtijevaju
nižu razinu vještina
 Procjenjuje se da će do 2020 oko 35% svih poslova zahtijevati visoku razinu vještina i znanja,
kapaciteta inovacija i sposobnosti prihvaćanja.
 Jedan od ciljeva strategije Europa 2020 je porast broja visokoobrazovanih mladih ljudi na razinu od
40% (sada 32% )
 Erasmus+ može doprinijeti putem mogućnosti studiranja i usavršavanja u inozemstvu
 Cilj koji se odnosi na sustav obrazovanja u strategiji Europa 2020 je i: smanjiti stopu djece koja
prerano napuštaju obrazovanje s 14 na 10%
 Neformalno obrazovanje podupirat će se putem razmjene mladih i volontiranja

ERASMUS +
Program podupire tri glavne tipove aktivnosti:
1. Individualna mobilnost za učenje: studiranje, obučavanje, tečajevi, poučavanje i stručni razvoj
2. Institucionalnu suradnju između obrazovnih institucija, organizacija mladih, poslovne zajednice,
regionalne i lokalne ekonomske vlasti , NGO-a za razvoj i implementaciju inovativnih praksi u
obrazovanju i poticanje zapošljivosti, kreativnosti i poduzetništva
3. Potpora reformama u zemljama članicama i suradnja s nečlanicama EU-a s fokusom na jačanju
donošenja odluka temeljenim na činjenicama i razmjeni dobre prakse. Potpora će uključiti
implementaciju alata transparentnosti, cross-country studije i specifične potpore kao što je
Bolonjski (visoko obrazovanje) i Kopenhaški (stručno osposobljanje) proces
Inicijativa Jean Monnet

69
 o Namijenja poticanju nastave i istraživanja o eurpskih integracijama u svijetu, a posebice među
specijaliziranim znanstvenicima, studentima i građanima
o Formiranje Jean Monnet katedri
o Jean Monnet oznaka za izvrsnost programa o EU integracijama

ERASMUS + i nezaposlenost
o Erasmus+ će pomoći mladim ljudima da dobiju potrebna znanja i vještine kako bi povećali svoje
šanse zapošljavanja
o Studiranje u inozemstvu povećat će znanje jezika i lakšu prilagodbu (ako se odluče zaposliti se u
inozemstvu)
o Erasmus+ prepoznaje važnost neformalnog obrazovanja; osim diplome poslodavci traže vještine koje
se mogu steći volontiranjem

Kako potaknuti mobilnost?

o Poboljšanje zakonodavstva vezanog uz imigracije kako bi se studentima i istraživačima olakšale
procedure za dobivanje viza;
o Potpuna ponuda financijskih mjera, poput školarina i subvencija;
o Informacijske kampanje, usmjerene poticanju domaćih studenata na odlazak u inozemstvo ili
privlačenje stranih studenata;
o Bilateralni ili multilateralni dogovori suradnje;
o Potpora institucijama koje razmišljaju o internacionalizaciji u dizajnu nastavnih planova;
o Fokus na pravedan i jednostavan sustav priznavanja te korektno korištenje ECTS bodova;
o Jačanje implementacije mjera BP-a;
o Podrška učenju jezika (za odlazne i dolazne studente);
o Poticanje učenja stranih jezika među zaposlenima u visokom obrazovanju, pripremanje nastavnih
programa i na drugim jezicima (posebno engleskom);
o Podupiranje visokoobrazovnih institucija u njihovim strategijama mobilnosti;
o Pridavanje važnosti mobilnosti u procedurama za osiguranje kvalitete;
o Promocija zajedničkih i duplih diploma;
o Prilagodba informacija i usluga savjetovanja za mobilne studente;
o Podrška za smještaj

Erasmus +, 2021.-2027.

69
o Erasmus+ je više od 30 godina vodeći program Europske unije za obrazovanje, osposobljavanje,
mlade i sport.
o U razdoblju 2021. do 2027. Erasmus+ podupire prioritete i aktivnosti u okviru europskog prostora
obrazovanja, Akcijskog plana za digitalno obrazovanje i Programu vještina za Europu.
o Pomaže u ostvarivanju europskog stupa socijalnih prava, provodi strategiju EU-a za mlade za
razdoblje 2019.–2027. i razvija europsku dimenziju u sportu.
o Erasmus+ nudi mogućnosti međunarodne mobilnosti za pojedince te međunarodne suradnje za
organizacije, među ostalim:
o provođenje razdoblja studija u inozemstvu,
o obavljanje stručne prakse,
o stručna usavršavanja i osposobljavanja,
o volontiranja
o razmjene mladih
o rad na međunarodnim projektima usmjerenima na modernizaciju i internacionalizaciju sektora
obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta.

Institucije za promociranje mobilnosti

 Agencija za mobilnost i programe EU
 Radi koordinacije Europskih fondova za podršku cjeloživotnome učenju u listopadu 2007. godine
osnovana je Agencija za mobilnost i programe EU
 Javna je ustanova koja se bavi mobilnošću, promocijom i provedbom programa EU koji se tiču
obrazovanja i mladih. Trenutačno se putem AMPEU-a u Hrvatskoj provode sljedeći programi:
• Program za cjeloživotno učenje,
• Mladi na djelu,
• EURAXESS,
• Program bilateralne mobilnosti,
• Europass,
• Erasmus Mundus

Aktivnosti za razdoblje od 2021. do 2027.:

• Ključna aktivnost 1 (KA1) – Mobilnost u svrhu učenja za pojedince
• Ključna aktivnost 2 (KA2) – Suradnja organizacija i institucija
• Ključna aktivnost 3 (KA3) – Podrška razvoju politike i suradnji
• Aktivnosti Jean Monnet

69
 U Hrvatskoj se, kao i u većini zemalja, studentska mobilnost može ostvariti može ostvariti na više
razina. Govorimo o sljedećim vrstama:
• unutarfakultetska mobilnost – podrazumijeva pokretljivost studenata među srodnim
programima na matičnom fakultetu u izbornim sadržajima;
• unutarsveučilišna mobilnost – omogućava mobilnost studenata na sveučilištu u onim
dijelovima studijskih programa koji dopuštaju interdisciplinarno prožimanje između različitih
područja;
• međusveučilišna mobilnost u Hrvatskoj s partnerskim sveučilištima u Hrvatskoj – omogućava
studentima da dio studijskog programa (semestar ili godinu) ostvare na drugom sveučilištu u
zemlji;
• međusveučilišna mobilnost u inozemstvu – omogućava studentima da dio studijskog programa
(semestar ili godinu) ostvare na drugom sveučilištu u inozemstvu

Institucije za promociranje mobilnosti

o Institut za razvoj obrazovanja
o utemeljen je 1999. godine kao neprofitna, nevladina organizacija, čiji su ciljevi pružanje informacija
i savjeta o mogućnostima u visokom obrazovanju u zemlji i inozemstvu.
Zaključak
 EHEA – ECTS, tri ciklusa visokog obrazovanja, kvaliteta, diploma supplement, kvalifikacijski
okvir
 Mobilnost – zapošljivost
 Prednosti i nedostaci

TRŽIŠTE RADA U EU

ZAPOSLENOST I KONKURENTNOST
Europska strategija zapošljavanja uvedena je 1997. kada su se države članice obvezale odrediti
zajedničke ciljeve politike zapošljavanja. Glavni joj je cilj otvaranje dodatnih i boljih radnih mjesta
diljem EU-a.

 Ta je strategija sastavni dio Lisabonske strategije i strategije Europa 2020

69
U ožujku 2000. godine predsjednici država i vlada zemalja EU u sklopu Lisabonske strategije istaknuli
su ulaganje u ljudski kapital kao jednu od glavnih pretpostavki u ostvarenju cilja da EU do kraja 2010.
godine postane najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta.
Temelji za rast ogledali su se u održivom gospodarstvu zasnovanom na znanju s više kvalitetnih radnih
mjesta te s većom socijalnom kohezijom.

 podizanje stope zaposlenosti na razinu od 70% do 2010. godine

 2010. EU je implementirala novu strategiju za nadolazeće desetljeće pod nazivom Europa 2020

o Jedan od postavljenih ciljeva odnosi se na povećanje stope zaposlenosti- u dobnoj skupini

između 20 i 64 godine na 75% do 2020. godine.

EUROPA 2020
Cilj stopa zaposlenosti 75%
U okviru strategije Europa 2020 donijete su integrirane smjernice od kojih se četiri odnose na politiku
zapošljavanja i tržište rada:
1. povećanje participacije muškaraca i žena na tržištu rada, smanjenje strukturne nezaposlenosti i
poticanje kvalitetnijih poslova;
2. razvijanje vještina radne snage koje će odgovarati potrebama tržišta rada i poticanje cjeloživotnog
učenja;
3. poboljšanje kvalitete i performansi sustava obrazovanja i daljnjeg usavršavanja na svim razinama i
povećanje sudjelovanja u tercijarnom obrazovanju;
4. poticanje socijalne uključenosti i suzbijanje siromaštva. (The Council of the EU, 2010)

Europska komisija je 2010. godine donijela komunikaciju «An Agenda for new skills and jobs: A
European contribution towards full employment» gdje ističe potrebu odlučnih aktivnosti u četiri ključna
prioriteta:
o bolje djelovanje tržišta rada (ugovori o radu, poticaji za nezaposlene, inicijative za daljnje
obrazovanje),
o bolje obrazovana radna snaga (razvijanje različitih kombinacija znanja i vještina potrebnih za
zapošljavanje),
o bolja kvaliteta poslova i uvjeta rada (revidiranje sustava zapošljavanja, zdravstva i sigurnosti)

o jačanje politika za poticanje otvaranja novih radnih mjesta.

Politika na tržištu rada

69
 intervencije su usmjerene pružanju pomoći nezaposlenim ljudima i ostalima grupama koje imaju
poteškoća u sudjelovanju na tržištu rada

 Primarna grupa su ljudi koji su registrirani kao nezaposleni i oni koji su trenutno zaposleni, ali
postoji velik rizik da će izgubiti posao

 Mjere podupiru tranziciju od nezaposlenosti i neaktivnosti ka zaposlenosti

o Programi osposobljavanja;

o Poticaji za zapošljavanje

o Poticaji za samozapošljavanje

 Troškovi za politike na tržištu rada predstavljaju 0.6% GDP-a u EU (najviše za programe

obučavanja)

Sloboda kretanja radne snage

 jedna od četiri temeljne slobode, koja je zajedno sa slobodom kretanja roba, usluga i kapitala,
ključna u stvaranju zajedničkoga tržišta EU.

 podrazumijeva slobodu zapošljavanja državljana zemalja članica na čitavom području EU i potrebu

ujednačenoga reguliranja njihovih radnih i socijalnih prava.

 Važan oblik izražavanja građanstva EU

 Uvedena zbog ekonomskih razloga, a danas obuhvaća sve kategorije građana (radnici, studenti,
umirovljenici)

 Uvjet provedbe prava građana Unije (državljani članica EU) i njihovih obitelji

 Načelo zabrane diskriminacije (zapošljavanje, samozaposleni,...osobe koje ne obavljaju nikakvu

ekonomsku aktivnost)

 Pravo na slobodno kretanje zajamčeno je Ugovorom o EZ-u i sekundarnim pravom Zajednice

Sloboda kretanja ljudi

 Glava III. Ugovora o EZ-u: Sloboda kretanja ljudi, usluga i kapitala-odnosi se samo na državljane
članica EU

 Građani EU- pravo slobodnog kretanja iz jedne države članice u drugu, pravo na zapošljavanje ili
pružanja usluga
Sloboda kretanja radnika- pojam

 Pravo traženja posla u drugoj državi članici EU;

69
 Pravo na boravak u drugoj državi sa svrhom rada u toj zemlji

 Pravo na rad u drugoj državi EU (bez radne dozvole);

 jednakost postupanja u zapošljavanju kao s državljanima članice u kojoj se rad obavlja (pristup na
tržište rada, radni uvjeti i ostale koristi koje radnik može dobiti i koje pomažu njegovu integraciju u
zemlji domaćinu);

 pravo na jednake socijalne pogodnosti kakve imaju i državljani članice u kojoj se radnik zapošljava;

 pravo članova obitelji da se pridruže radniku i da primaju naknadu za obitelj;

 uzajamno priznavanje kvalifikacija“.

Sloboda kretanja osoba

 Poseban problem-režim slobode kretanja osoba koji se odnosi na nove države članice nakon
proširenja 1. svibnja 2004. i 1. siječnja 2007.godine, te ulaska RH 1.srpnja 2013.godine

 Raznolika gospodarska razvijenost (EU-15(14) vs EU-13 (nove zemlje članice))

Sloboda kretanja radnika i proširenje EU

 peto proširenje Europske unije odvijalo se u dvije etape:

o 1. svibnja 2004. EU se priključilo osam zemalja iz srednje i istočne Europe (Češka, Estonija,
Mađarska, Latvija, Litva, Poljska, Slovačka i Slovenija) te Malta i grčki dio Cipra,
o 1. siječnja 2007. pridružile su im se Bugarska i Rumunjska

o proširenje je bilo jedinstveno u pogledu veličine kao i različitosti novih članica,

 Velike razlike na tržištu rada EU 15 i novih članica- mogućnost pojačane mobilnosti radne snage
koja bi mogla dovesti do poremećaja na tržištima rada starih država članica razlog je uvođenju
tranzicijskog razdoblja

 Svibanj 2001. Vijeće EU donijelo je Zajedničko stajalište EU- fleksibilan i restriktivan model

Tranzicijska (prijelazna) razdoblja

 Svibanj 2001. Vijeće EU donijelo je Zajedničko stajalište EU- fleksibilan i restriktivan model
“2+3+2” koje je uključeno u Akt o pristupanju

 Prijelazna (tranzicijska) razdoblje odnose se na slobodu kretanja radnika iz novih članica u stare

 Ostale kategorije državljana uživaju potpunu slobodu kretanja od datuma stjecanja članstva u EU

 Prijelaznim razdobljima ograničen je PRISTUP tržištu rada

69
 Cilj je postupno uvođenje slobodnog kretanja radnika kroz razdoblje od maksimalno sedam godina

 Prve dvije godine zemlje primjenjuju nacionalne mjere ili mjere koje proizlaze iz bilateralnih
sporazuma s pristupajućom državom

 Velika Britanija (obavezna registracijska shema), Irska i Švedska nisu iskoristile prijelazne
aranžmane i prema svom su nacionalnom pravu liberalizirale pristup tržištu rada državljanima novih
članica

 tranzicijsko razdoblje ne utječe na prava radnika koji već legalno borave i rade u jednoj od starih
zemalja članica te se prema njima primjenjuju propisi prava EU-a koji uređuju jednake uvjete rada i
korištenja usluga socijalnog sustava.

Klauzule u tranzicijskim razdobljima

 klauzula o mirovanju (standstill clause) - nalaže da pristup tržištima rada starih država članica ne
može biti restriktivniji, nego što je bio u trenutku potpisivanja Ugovora o pristupanju i

 pravilo o prednosti Zajednice (community preference rule)- znači da se poslodavci iz starih država
članica obvezuju dati prednost radnicima iz zemalja pristupnica pred radnicima iz zemalja koje nisu
članice EU
Režim starih članica za migracije iz novih- 1. faza 2004.-2006.godina
1. Restriktivan imigracijski režim (Belgija, Finska, Njemačka, Grčka, Francuska, Luksemburg,
Španjolska)- radnici iz novih članica tretiraju se kao i radnici iz trećih zemalja- potrebna je radna
dozvola koju se može dobiti samo ako državljani određene zemlje ne mogu popuniti određeno
radno mjesto;
2. Restriktivan imigracijski režim sa kvotama za radnike iz novih članica (Austrija, Italija,
Nizozemska, Portugal);
3. Slobodan pristup na tržište rada s ograničenim pravima (welfare benefits)- Irska, Velika Britanija;
4. Slobodan pristup- community rules are fully applied (Švedska).
Druga faza: 1. svibnja 2006. – 30. travnja 2009.

 Grčka, Španjolska, Portugal i Finska odlučili su otvoriti svoja tržišta rada i od 1. svibnja 2006.
primjenjivati odredbe o slobodnom kretanju radnika. Italija je slijedila njihov primjer, počevši od
27. srpnja 2006. Nizozemska je ukinula sva ograničenja od 1. svibnja 2007., Luksemburg od 1.
studenog 2007., a Francuska od 1. srpnja 2008.

 četiri zemlje članice i dalje su primjenjivale ograničenja, no za određene su sektore/zanimanja ona

smanjena ili postoje pojednostavljeni postupci (Danska, Belgija, Njemačka, Austrija).
Režim za radnike iz Bugarske i Rumunjske

69
 Prva faza: 1. siječnja 2007. – 31. prosinca 2008.

o Češka, Estonija, Latvija, Litva, Poljska, Slovačka i Švedska su odlučile ne primjenjivati

ograničenja pristupa njihovom tržištu rada za bugarske i rumunjske radnike.
o Finska, Cipar i Slovenija ne primjenjuju ex-ante ograničenja pristupa njihovim tržištima rada, no
bugarski i rumunjski radnici se moraju naknadno registrirati.
o Ostalih 15 zemalja članica EU-25 odlučilo je da će zadržati sustav radnih dozvola za bugarske i
rumunjske radnike, uz određene preinake u nekim slučajevima.

 Druga faza: 1. siječnja 2009. – 31. prosinca 2011.

o Tržište rada otvorile su: Grčka, Španjolska, Portugal i Mađarska (1. siječnja 2009.) te Danska (1.
svibnja 2009.).
o Deset zemalja EU-a odlučilo je zadržati ograničenja, uz određena pojednostavljenja.

 broj bugarskih i rumunjskih građana koji žive u EU-25 povećao se s oko 690000 na kraju 2003.
godine na oko 1,8 milijuna do kraja 2007. godine što govori o prosječnom neto rastu od oko 290
000 osoba godišnje

 Više se ne primjenjuju ograničenja za kretanje radnika iz Bugarske i Rumunjske

Izazovi migracija

 Sustav obrazovanja približiti zahtjevima tržišta rada; učenje jezika kao preduvjet mobilnosti
radnika;

 Ukidanje zakonskih i administrativnih barijera i poticanje priznavanje kvalifikacija;

 Otvaranje one-stop mobility information portal, koji se temelji na EURES (European Employment
Services) sistemu.

EURES - Europski internetski portal za zapošljavanje.

 1993. godine

 Mreža 750 savjetnika diljem EU

 Cilj: olakšati slobodno kretanje radnika te predstavlja važan instrument za jačanje infrastrukture na
tržištu rada, kako na nacionalnim razinama tako i na razini EU-a.

 Dizajniran je kao one-stop instrument za olakšavanje mobilnosti radnika i njihovih obitelji.

 Pruža relevantne informacije o tržištu rada te uvjetima života i rada u određenoj zemlji

69
Kretanje osoba iz trećih država

 Nema izgrađenog koherentnog sustava EU koji bi se bavio pravima trećih država u EU

 Pitanja vezana za državljane trećih zemalja nalaze se u IV.glavi Ugovora o EZ-u: Vize, azil,
imigracije i druge politike koje se odnose na slobodno kretanje osoba

 Politički kontekst mijenjanja i povećavanja prava ekonomskih migranata dijeli se u 4 faze:

1. Prethodi potpisivanju sporazuma o pridruživanju (javlja se politička volja za pridruživanjem)-

prava državljane treće države su ograničena;
2. Zaključivanje SSP, prava državljana su u određenoj mjeri proširena prema odredbama sporazuma
3. Pristupanje pridružene članice EU- državljani te zemlje postaju građani EU – nemaju identična
prava- prijelazna razdoblja
4. istovjetna prava pravima državljana ostalih članica EU (odmah po pristupanju ili po završetku
prijelaznih razdoblja).

Radnici iz SSP zemalja

 SSP- Proces stabilizacija i pridruživanja- uključuje zemlje jugoistočne Europe

 SSP državljani imaju izrazito ograničeno pravo na slobodu kretanja

 Nijedna od odredbi Ugovora o EZ-u ne daje nikakva izravna prava na slobodu kretanja državljana
trećih zemalja

 Radnici iz SSP zemalja nemaju pravo na slobodno kretanje- pravo ulaska na teritorij država članica,
pristup tržištu rada i mobilnosti iz jedne države članice u drugu

69
Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju

 Sporazumi o pridruživanju (čl.310 Ugovora o EZ-u)- između EU i zemalja Zapadnog Balkana

(zemalja Jugoistočne Europe)

 Sklopljeni su na neodređeno vrijeme (trajne prirode)

 Dug proces ratifikacije- dvije godine i više (primjer RH)

 Privremeni sporazum- stupa na snagu odmah

SSP s RH
POGLAVLJE I.

KRETANJE RADNIKA

ČLANAK 45.

1. Podložno uvjetima i načinima primjenjivim u pojedinim državama članicama:

 u postupanju prema radnicima koji su hrvatski državljani i koji su zakonito zaposleni na teritoriju
neke države članice, ne smije biti nikakve diskriminacije na temelju državljanstva u pogledu radnih
uvjeta, naknade za rad ili otpuštanja s radnoga mjesta u usporedbi s državljanima te države;

 supružnik i djeca radnika, koji je zakonito zaposlen na teritoriju neke države članice, koji zakonito
borave na njezinu teritoriju, isključujući sezonske radnike i radnike koji dolaze na temelju
dvostranih sporazuma u smislu članka 46., osim ako takvim sporazumima nije drukčije predviđeno,
imaju pristup tržištu rada te države članice tijekom razdoblja zaposlenja koje je odobreno tomu
radniku.
2. Ovisno o uvjetima i načinima koji su primjenjivi na njezinu teritoriju, Hrvatska će prema radnicima
koji su državljani neke države članice i koji su zakonito zaposleni na njezinu teritoriju, te prema
njihovim supružnicima i djeci koji na tom teritoriju zakonito borave, postupati u skladu sa stavkom 1.

SSP radnici
o Radnik- osoba koja određeno vrijeme obavlja usluge za drugu osobu i prema uputama druge
osove, a zauzvrat prima naknadu za rad
o Države članice ovlaštene su zadržati nadležnost u pogledu ulaska i boravka SSP državljana na
njihovu teritoriju
o Zabrana diskriminacije- jednako postupanje s SSP radnicima i domaćim radnicima u pogledu
radnih uvjeta, naknade za rad ili otpuštanja s radnog mjesta

69
o Pravo pristupa tržištu rada države članice domaćina bračnom drugu i djeci radnika koji je
zakonito zaposlen na njezinu teritoriju tijekom razdoblja zaposlenja koje je odobreno tom radniku

Radne i boravišne dozvole

o Mogući scenariji:

1. Radna dozvola=boravišna dozvola

2. Radna dozvola>boravišna dozvola
3. Radna dozvola<boravišna dozvola (rijetko jer se trajanje boravišne dozvole veže uz radnu)
o Dok je radna dozvola valjana, a pojedinac zaposlen (ili nenamjerno nezaposlen), boravišna dozvola
ne može se opozvati niti odbiti njezino produženje, osim zbog legitimnih nacionalnih interesa
o Jednom kada je SSP državljaninu dodijeljena radna dozvola i kada je on zakonito zaposlen,
promjena njegova boravišnog statusa automatski dovodi do primjene klauzule o zabrani
diskriminacije

Poslovni nastan

 “pravo započinjanja i bavljenja gospodarskim djelatnostima kao samozaposlene osobe te pravo

osnivanja i vođenja poduzeća, posebice trgovačkih društava, na koje imaju prevladavajući utjecaj”

 SSP- pravo na poslovni nastan- stupanje na snagu SSP,

 Zabranjuje se diskriminacija na temelju državljanstva

 Načelo jednakog postupanja radi pokretanja gospodarske djelatnosti

o prava ulaska i boravka u zemlje članice EU27 posljedice su prava poslovnog nastana, ali da
ipak nisu apsolutne povlastice jer mogu biti ograničene nacionalnim imigracijskim propisima
gdje god je to primjereno

 SSP državljanin mora zadovoljiti sljedeće elemente prilikom podnošenja zahtjeva:

o Mora pokazati istinsku namjeru

o Ne smije pristupiti tržištu rada države članice

o Ne smije se koristiti sredstvima iz javnih fondova države članice

o Mora imati dovoljno financijskih sredstava od samog početka

o Mora imati razumne prilike za uspjeh

 SSP države- pravo na samozapošljavanje od 1. veljače 2009. (RH)

69
Članovi obitelji

 Pravo na slobodno kretanje SSP državljana uključuje njihovo pravo na spajanje obitelji i pravo da
članovi obitelji budu integrirani u državu članicu domaćina na takav način da dobiju određena
prava, poput prava na zaposlenje

 Priznavanje obiteljskog života državljana država članica kao njihova ljudskog prava

 Pravna osnova razlikuje se ovisno o tome da li je SSP državljanin u srodstvu s drugim SSP
državljaninom (Direktiva o spajanju obitelji (2003) (1) ili s državljaninom države članice (veći broj
direktiva, veći broj prava i mnogo fleksibilnije uvjete za njihovo korištenje) (2)

1. SSP u srodstvu s SSP državljaninom

 prava se mogu primijeniti na bračnog druga i djecu radnika koji zakonito borave u državi članici,
radnika koji je zakonito zaposlen na teritoriju neke države članice i to tijekom razdoblja zaposlenja
koje je odobreno tom radniku

 Problemi:

o teret za proračun (radnik ima pravo na obiteljski dodatak za svog bračnog druga i djecu prema
uvjetima i načinima koji se primjenjuju u toj državi) i
o pravo zakonito primljenih članova obitelji na pristup tržištu rada u državi članici može
potencijalno uzrokovati poremećaje na nacionalnom tržištu rada

 Član obitelji nakon što stekne pravo na ulazak i boravak dobiva i pristup obrazovnom sustavu,
pravo na zapošljavanje i samozapošljavanje te mogućnost usavršavanja i prekvalifikacije

 pravo na radnu dozvolu

 Ima pravo na jednako postupanje kao i domaći državljani države članice (radni uvjeti, naknade za
rad i otpuštanje s radnog mjesta)

 Države članice smiju uvjetovati prihvaćanje zahtjeva za spajanjem obitelji: zadovoljenjem uvjeta
normalnog smještaja, zdravstvenog osiguranja i stabilnih i redovitih izvora prihoda primarnog
korisnika

2. SSP državljanin i državljanin EU

 Pravo na ulazak u državu članicu domaćina i boravak u njoj, pravo na rad, pravo na jednako
postupanje, socijalne pogodnosti i opće obrazovanje, pripravništvo i profesionalno usavršavanje za
djecu radnika

69
 Prava nisu ograničena na trajanje rada primarnog korisnika, već se proširuju na druge situacije i
ekonomski neaktivne kategorije (umirovljenici, studenti...)

 Državljani se slobodno kreću iz jedne države u drugu, mogu povesti članove obitelji i daju im se
određena prava koja olakšavaju njihovu integraciju u državu članicu domaćina

RH i EU- sloboda kretanja radnika

 Vaše pravo da radite kao zaposlenik u drugoj državi članici EU-a može se ograničiti prijelaznim
mjerama do 30. lipnja 2020.

 Primjena režima “2+3+2”

 RH smije uvesti iste restrikcije za europske radnike iz zemalja članica EU koje su ograničile pristup
hrvatskim radnicima

 Za rad u sljedećim zemljama trebala je radna dozvola 2013-2015:

o Italija, Austrija, Belgija, Njemačka,Cipar, Francuska, Grčka, Luksemburg, Malta,

Nizozemska,Slovenija, Španjolska uvele su ograničenja za prve dvije godine članstva RH u EU

RH i EU- sloboda kretanja radnika 2015.-2018.

 Većina država članica EU-a ukinulo je ta ograničenja.

 Radna dozvola: Austrija, Malta, Nizozemska, Slovenija i Ujedinjena Kraljevina

 Prema istim državama je i RH uvela ograničenja za zapošljavanje njihovih radnika

 Od 1. srpnja 2018. jedino Austrija primjenjuje ograničenja za zapošljavanje radnika iz RH, ostale
zemlje ukinule su ograničenja.

 Od 1. srpnja 2020. slobodno zapošljavanje na cijelom prostoru EU-a

Schengen Agreement

 Slobodno kretanje stanovništva iz jedne zemlje u drugu

 Početak 1985.godine Belgija, Francuska, Luksemburg, Njemačka i Nizozemska potpisale su

međuvladin sporazum kojim utvrđuju postepeno ukidanje graničnih kontrola

 1995. - ukinute granične kontrole između 5 zemalja potpisnica + Španjolska i Portugal

 danas 24 članice EU (Bugarska, Rumunjska i Velika Britanija NISU potpisale sporazum)

69
 Sporazum su potpisale i Norveška i Island, Lihtenštajn i Švicarska (članica EFTA-e)

 Zbog migracijske krize (2015.-) neke zemlje su privremeno opet uvele granične kontrole

 Privremeno uvođenje graničnih kontrola zbog velikih sportskih događaja

Zaključak

 Sloboda kretanja ljudi unutar EU-28 postoji

 Ograničena je za kategoriju radnika između EU-15 i novih članica

 Velike imigracije iz područja izvan EU i Europe

DRUŠTVENO ODGOVORNO POSLOVANJE

DOP

• Na samom početku, potrebno je precizirati da društvena odgovornost poduzetnika nije samo uredno
plaćanje poreza, uredno prijavljivanje zaposlenika (plaćanje doprinosa, nepostojanje “rada na crno”,
itd.), njegovanje dobrih odnosa s kupcima, dobavljačima, posrednicima... 
• U uređenom društvu, to se – podrazumijeva
Društvena odgovornost poduzetnika DOP- je sve ono što poduzetnik/ca dobrovoljno radi i
pokazuje da mu/joj je stalo do zaposlenika, marginaliziranih skupina ljudi, mladih, okoliša,
sredine – lokalne zajednice u kojoj djeluju, životinjskih i biljnih vrsta, svega što nas okružuje...

Društveno odgovorno poslovanje je koncept u kojem poslovni subjekt odlučuje na dobrovoljnoj

osnovi doprinositi boljem društvu i čišćem okolišu, u interakciji s ostalim dionicima.

Dionici (engl. stakeholders) – pojedinci, zajednice, organizacije koje utječu ili na njih utječu aktivnosti
poduzeća. Mogu biti interni (npr. zaposlenici) ili eksterni (npr. potrošači, dobavljači, dioničari, lokalne
zajednice).

Europska komisija u svojim Smjernicama za politiku društvene odgovornosti poduzeća (EC White
Paper on Corporate Social Responsibility, 2003), društvenu odgovornost poduzeća definira kao
"koncept prema kojem poduzeće na dobrovoljnom principu integrira brigu o društvenim
pitanjima i zaštiti okoliša u svoje poslovne aktivnosti i odnose s dionicima (vlasnicima, dioničarima,
zaposlenicima, potrošačima, dobavljačima, vladom, medijima i širom javnošću)". 

69
Europska komisija u dokumentu iz 2011. godine DOP definira kao “odgovornost poduzeća za njihov
utjecaj na društvo… Poduzeća trebaju uspostaviti procese integracije ljudskih prava, socijalnih,
ekoloških, etičkih i potrošačkih pitanja u vlastito poslovanje u cilju:
– kreiranja zajedničkih vrijednosti za vlasnike/dioničare i ostale dionike te društvo u cjelini te
– utvrđivanja, sprječavanja i ublažavanja njihovih mogućih nepovoljnijih utjecaja.”

Organizacija World Business Council for Sustainable Development (WBCSD) koncept društvene
odgovornosti poduzetnika opisuje kao “opredijeljenost gospodarstva da pridonosi održivom
gospodarskom razvoju, radeći sa zaposlenicima, njihovim obiteljima, lokalnom zajednicom i
cjelokupnim društvom na unaprjeđenju kvalitete života”.
International Business Leaders Forum (IBLF) smatra da je društvena odgovornost “promicanje
odgovorne prakse u gospodarstvu koja gospodarstvu i društvu koristi te olakšava ostvarenje
društvenog, gospodarskog, ekološki održivog razvoja maksimirajući pozitivan utjecaj
gospodarstva na društvo, uz istovremeno svođenje negativnih učinaka na minimum”.

Trobilančni koncept
• Osim doprinosa poboljšanju kvalitete življenja dionika, društvena odgovornost doprinosi i
održivom gospodarskom razvoju.
Trobilančni koncept - koncept prema kojemu se ukupno djelovanje tvrtke mjeri temeljem njezina
doprinosa ekonomskom napretku, ekološkoj kvaliteti i društvenom kapitalu.

• To znači da se pri donošenju bilo koje poslovne odluke uzima u obzir ne samo ekonomska isplativost
poslovanja, nego i njegova društvena i ekološka odgovornost.
• Na taj način poduzeća pokazuju da ne teže samo ekonomskim rezultatima, nego i održivom razvoju
na lokalnom i na globalnom planu.
Razlozi usvajanja DOP-a mogu se ogledati u sljedećem:
• stvaranje i upravljanje ugledom poduzeća (utječe na cijenu dionica, vjernost dioničara te
lojalnost kupaca, što je vrlo vrijedan motiv kojeg ne treba zaboraviti prilikom osmišljavanja
vlastitog puta u društveno odgovorno poslovanje)
• pritisak javnosti (organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom potrošača, zaštitom okoliša
ili praćenjem kršenja ljudskih prava, sindikati i sl.).
• pritisak poslovnih partnera (suradnika, klijenata, dobavljača) i konkurenata

– konkurentnost i tržišno pozicioniranje (proizlazi iz veće motivacije, inovativnosti i produktivnosti

zaposlenika, ušteda u troškovima poslovanja, boljih odnosa s poslovnim parterima, itd.)
– zapošljavanje nove, kvalitetne radne snage (DOP tvrtke imaju predane zaposlenike, veću
proizvodnost, niži stupanj fluktuacije radne snage i smanjene troškove zapošljavanja i obuke novih
kadrova)
– veća dostupnost kapitala (otvara mogućnost poslovne suradnje s parterima, financijskim
institucijama i investicijskim fondovima koji provode DOP).

69
Poslovanje na društveno odgovoran način je važno za sva poduzeća kojima je povjerenje jedna od
ključnih komponenti poslovanja.
Stoga, većina će potencijalnih partnera već u samom početku radije poslovati s poduzećem koje ima
reputaciju aktivnog promicatelja društvene odgovornosti.
Uslijed odgovornog djelovanja poduzeća prema zajednici, okolišu, svojim zaposlenicima ili tržištu,
poduzeće polučuje pozitivne učinke od marketinga opće dobrobiti.
To je jedan od najsigurnijih načina stvaranja pozitivnog imagea, a u suvremenom poslovnom svijetu
dobar image nerijetko predstavlja granicu između uspješnog i neuspješnog širenja na željena tržišta.

Primjer dobre prakse: Ericsson Nikola Tesla (ENT) d.d. Zagreb

• “Rukovodeći se načelom odgovornosti u svim segmentima svog poslovanja i prema svim
zainteresiranim skupinama, ENT smatra da društvena odgovornost pomaže kompaniji u izgradnji
ugleda, osigurava motiviranost i zadovoljstvo zaposlenika kao i širu društvenu prihvaćenost, jača
konkurentnost i dugoročno omogućava brži poslovni razvoj tvrtke.
• U tom smislu uvijek naglašavamo da kompanije uz financijsku, moraju imati i visoko osviještenu
odgovornost za društvenu zajednicu te održivi razvoj.
• Međutim, isto tako kompanije moraju imati jasnu strategiju razvoja svog poslovanja, vodeću
poziciju u onome čime se bave, moraju brinuti o svojim zaposlenicima, dioničarima, kupcima,
partnerima, dobavljačima, korisnicima svojih proizvoda i usluga.
• U takvom poslovnom lancu jednako moraju postupati i dobavljači proizvoda i usluga, uvoznici,
proizvođači, ali i kupci i korisnici kako bi se vodila briga o utjecaju proizvoda na okoliš tijekom
životnog ciklusa.
• U tom smislu dugoročnost i konkurentnost te poslovna izvrsnost u svemu što radimo osnovne su
postavke na kojima se treba zasnivati poslovanje svake tvrtke i tek takva, uspješna i odgovorna
kompanija prema svim zainteresiranim skupinama, može biti jednako odgovorna prema zajednici u
kojoj djeluje.”

Dimenzije društveno odgovornog poslovanja

Društveno odgovorno poslovanje može se promatrati kroz dvije dimenzije:

1. interna dimenzija i
2. eksterna dimenzija.

1. Interna dimenzija DOP-a

Unutar poduzeća, društveno odgovorna praksa uključuje zaposlenike i odnosi se na područja kao što su
investiranje u ljudski kapital, zdravlje i sigurnost te upravljanje promjenama.
Odgovorna praksa u sferi zaštite okoliša odnosi se uglavnom na upravljanje prirodnim resursima koji se
upotrebljavaju u proizvodnji.

69
 Upravljanje ljudskim resursima

Jedan od velikih izazova pred današnjim poduzećima je kako privući i zadržati zaposlenike koji imaju
odgovarajuće znanje i vještine.
U tom kontekstu, odgovarajuće mjere mogu uključivati:
– cjeloživotno učenje i osnaživanje zaposlenika;
– bolji protok informacija unutar poduzeća;
– bolju uravnoteženost između rada, obitelji i slobodnog vremena,
– jednake plaće i uvjeti za napredovanje žena;
– sigurnost na poslu;
– zapošljavanje osoba s invaliditetom, itd.

Odgovorno ponašanje pri zapošljavanju, uključujući nediskriminirajuću praksu koja doprinosi

zapošljavanju pripadnika manjina, starijih radnika, žena, dugotrajno nezaposlenih te ljudi s posebnim
potrebama doprinosi postizanju ciljeva Europske strategije zapošljavanja, smanjenju nezaposlenosti i
borbi protiv socijalne isključenosti.

U odnosu na cjeloživotno učenje, poduzeća imaju važnu ulogu na nekoliko razina:

– prepoznavanje potreba za edukacijom svojih radnika osobito kroz partnerstva s lokalnim trening
organizacijama, kako bi prilagodili edukacijske programe;
– podupiranje prijelaza mladih ljudi iz škole na posao kroz osiguravanje pripravničkih mjesta;
– osiguravanje povoljnog radnog okruženja i ohrabrivanje cjeloživotnog učenja zaposlenika,
naročito onih manje obrazovanih, s manje vještina i starijih.
Zdravlje i sigurnost na poslu
Zdravlje i sigurnost na poslu uređuju se propisima i obveznim mjerama.
Poduzeća, vlade te poslovne organizacije i udruženja sve više pokušavaju pronaći dodatne načine
promocije zdravlja i sigurnosti, bilo kao marketinški element ili bilo pri kupnji proizvoda drugih
kompanija. Na taj se način promovira i kultura prevencije.
S druge strane, povećava se potražnja za mjerenjem, dokumentiranjem i komuniciranjem tih kvaliteta u
marketinškim materijalima.
Ti su elementi uključeni i u certificiranje i označavanje (OHSAS 18001:2007 Occupational health and
safety management systems).

Prilagođavanje promjenama

• U svijetu je sve više prisutno prestrukturiranje (strukturno prilagođavanje) poduzeća, s ciljem

smanjenja troškova, povećanja produktivnosti, povećanja kvalitete te usluga za potrošače.
• To često znači zatvaranje pogona i/ili otpuštanje radnika što dovodi do socijalnih, ali i političkih
kriza u zajednicama.
• Prestrukturiranje na socijalno odgovoran način znači pronaći ravnotežu i uzeti u obzir interese i
brige onih na koje te odluke i promjene utječu.

69
• Prestrukturiranje mora biti pažljivo planirano, uz uključivanje svih potencijalnih rizika, uključivanje
svih troškova, donošenje alternativnih strategija i sl. Pri tome trebaju biti uključeni svi dionici –
poduzeća, predstavnici zaposlenika i vlast.
• Uključivanjem u lokalni razvoj i strategije tržišta rada kroz partnerstva na lokalnoj razini (npr.
javno-privatno partnerstvo), poduzeća mogu umanjiti negativan utjecaj na lokalnu zajednicu
prilikom prestrukturiranja.

Upravljanje utjecajima na okoliš i prirodne resurse

• Utjecaj na okoliš može biti smanjen racionalnom upotrebom resursa, smanjenjem emisija u zrak,
tlo, vode te smanjivanjem količine otpada kroz odvojeno sakupljanje otpada i recikliranje.
• Takva praksa smanjuje ujedno i troškove poslovanja poduzeća.

Koncept “4R+3E”

Koncept “4R+3E” znači da se uz uobičajene postupke upravljanja i postupanja s otpadom (kao što su
sakupljanje, odvoz i zbrinjavanje) uvodi prethodno osvješćivanje i obrazovanje te nove metode
postupanja s otpadom:

4R
– REDUCE – “smanji količinu otpada na izvoru”
– REUSE – “ponovno upotrijebi u korisne svrhe”
– RECYCLE – “recikliraj ili preradi, iskoristi za dobivanje novih proizvoda”
– RECOVER – “izaberi manje štetne tvari/iskoristi u energetske svrhe”
3E
– EDUCATE – “osvijesti i educiraj o odgovornom postupanju s otpadom, povećaj razumijevanje
važnosti i mogućnosti pravilnog gospodarenja otpadom, mogućih šteta nastalih zbog nepravilnog
odlaganja, tehnoloških procesa postupanja s otpadom, koristi od smanjenja stvaranja otpada na
izvoru”
– ECONOMISE – “smanji troškove gospodarenja otpadom, uključi troškove otpada u cijenu
proizvoda/usluga u skladu s načelom “onečišćivač plaća”
– ENFORCE – “primjeni koncepte učinkovitog postupanja s otpadom u zakonodavstvu i praksi,
uključi u proces planiranja, odlučivanja i upravljanja sve zainteresirane aktere”

2. Eksterna dimenzija DOPa

Društveno odgovorno poslovanje promatra se i izvan samog poduzeća – odnosi se na lokalnu

zajednicu i različite dionike: poslovne partnere i dobavljače, potrošače, javnu upravu, lokalne udruge i
sl.

Lokalne zajednice

69
• Pojam DOP-a obuhvaća i integriranje poduzeća u okruženje u kojem djeluje.
• Poduzeća doprinose lokalnim zajednicama kroz osiguranje radnih mjesta ili plaćanje poreza, ali i
ovise o zdravstvenom stanju radne snage, stabilnosti i napretku zajednice u kojoj rade.
• Zainteresirana su za znanje i vještine lokalne radne snage, klijenti su često iz okruženja.
• Stoga je vrlo važan ugled poduzeća kao proizvođača i poslodavca, ali i aktera na lokalnoj sceni.
• Mnoga poduzeća uključena su u život lokalne zajednice, osiguravajući prekvalifikaciju ili
dokvalifikaciju, pomažući u očuvanju okoliša, zapošljavajući ljude s posebnim potrebama,
partnerstvom sa zajednicama, sponzoriranjem lokalnih sportskih klubova i kulturnih manifestacija,
donacijama u humanitarne svrhe i sl. Na taj način raste i socijalni kapital.
Primjer:
Holcim – gradimo temelje za buduće generacije
«Mi u Holcimu motivirani smo da sudjelujemo u procesu održivog razvoja. Zbog toga svakodnevno
donosimo poslovne odluke koje stvaraju bitne razlike u kvaliteti života u zajednicama u kojima radimo i
živimo.»

Odnos s partnerima, dobavljačima i potrošačima

Odnosi se grade kroz ostvarivanje povjerenja, poštivanje želja i potreba partnera, dobavljača i
potrošača te dobrom kvalitetom proizvoda.
Stvaranje partnerstva može rezultirati fer cijenama, poštivanjem rokova izrade i nabave te kvalitete
proizvoda i usluga.
Na taj se način može postići DOP u cijelom dobavljačkom lancu.

Poštivanje ljudskih prava

Područje ljudskih prava je vrlo kompleksno, obuhvaća političke, pravne i moralne dimenzije.
Pored poštivanja ljudskih prava tu spada poštivanje radnih standarda i radnog prava, a obuhvaća i
elemente zaštite okoliša.
Uključuje borbu protiv korupcije, kao bitan problem razvoja, što zahtjeva transparentno poslovanje.
Pod pritiskom udruga i potrošačkih grupa, poduzeća sve više usvajaju kodekse ponašanja koji
uključuju uvjete rada, ljudska prava i zaštitu okoliša, uzimajući u obzir i dobavljače.
Ljudska prava se temelje na prepoznavanju jednakih i neotuđivih prava svih ljudi kao temelja slobode,
pravde i mira u svijetu.
Definirana su UN Deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948.
Na Europskoj razini, u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji govori se o tome da se EU osniva na
principima slobode, demokracije, poštivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda, vladavini prava.

69
Vijeće Europe je donijelo i Europsku konvenciju o ljudskim pravima, a 2000. je usvojena Europska
povelja o osnovnim pravima.

Globalna briga za okoliš

Mnoga poduzeća su akteri na međunarodnom i globalnom planu te tako utječu na globalni okoliš.
Sve se više govori o ulozi poslovnog sektora u postizanju održivog razvoja.
Generalni tajnik UN-a je pokrenuo inicijativu «Global Compact» (Globalni sporazum) – čiji je cilj
potaknuti poduzeća da budu partneri u poboljšanju stanja u društvu i okolišu.
Upute OECD-a za multinacionalne kompanije također promoviraju održivi razvoj.

Procesi konzultacija i partnerstva

Novi trendovi u svijetu, a i na našim prostorima, sve više govore o potrebi motivacije, dogovaranja i
stvaranja partnerstva između različitih sektora (poslovni, javni, civilni) i različitih dionika u društvu,
kako bi se ostvario održivi razvoj, dio kojeg je i DOP.
Navedeni procesi rezultiraju stjecanjem kolaborativnih prednosti (vs. komparativne i konkurentske
prednosti)

NORME DRUŠTVENO ODGOVORNOG POSLOVANJA

• Norma SA 8000:2008
• Norma ISO 26000:2010
• Norma IQNet SR 10
Norma SA 8000:2008
• Normu SA 8000 (Social Accountability) objavila je inicijativa SAI (Social Accountability
International) u New Yorku 1997. godine.
• Temelji se na načelima 12 konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO), Svjetske
deklaracije o pravima čovjeka, Konvencije UN-a o pravima djeteta, Konvencije UN-a o
suzbijanju svih oblika diskriminacije žena te na konsolidiranim normama ISO 9001 i ISO 14001.
• Polazište norme je da bi svako radno mjesto trebalo biti vođeno na način koji podržava
osnovna ljudska prava i da je uprava na sebe spremna preuzeti odgovornost za navedeno.
• Područja koja pokriva SA 8000 su prisilni i dječji rad, zaštita zdravlja i sigurnosti, sloboda
udruživanja i kolektivnog pregovaranja, diskriminacija, disciplinski postupci, radno vrijeme,
naknade i sustavi upravljanja.
• Sustavom društvene odgovornosti tvrtka dokazuje da štititi prava zaposlenika i osigurava
proizvodnju dobara i pružanja usluga na etičkim principima.
Norma ISO 26000:2010

69
 • Važnost društveno odgovornog poslovanja prepoznala je i Međunarodna organizacija za
normizaciju (ISO) koja je 2010. godine objavila normu ISO 26000:2010 Guidance on Social
Accountability. U izradi su sudjelovale 54 države i 33 organizacije.
• Zastupljene su sve glavne interesne skupine: industrija, vlada, radnici, potrošači, nevladine
organizacije, usluge, logistika, istraživanje i druge, a među sudionicima osigurana je i geografska
ravnoteža kao i ravnoteža spolova.
• Norma ISO 26000 predstavlja srž međunarodnog stručnog znanja o društvenoj odgovornosti
– što ona znači, kojim se pitanjima organizacije trebaju baviti kako bi poslovale na
društveno odgovoran način i koja je najbolja praksa u uvođenju društvene odgovornosti.
• Norma je alat koji će pomoći organizacijama da prijeđu s dobrih namjera na dobre postupke.
• Norma ISO 26000 ne sadržava zahtjeve nego smjernice, pa se ne može primjenjivati kao norma
za certifikaciju.
• Primjenom norme ISO 26000 organizacija stječe sljedeće prednosti:
• konkurentsku prednost;
• doprinosi ugledu;
• sposobnost privlačenja i zadržavanja zaposlenih ili članova, kupaca, klijenata ili
korisnika;
• povećanje posvećenosti i produktivnosti zaposlenih;
• pozitivan stav investitora, vlasnika, donatora, sponzora i financijske zajednice;
• kvalitetan odnos s drugim organizacijama, vladom, medijima, dobavljačima, kolegama,
korisnicima i zajednicom u okviru koje se obavlja djelatnost.
Norma IQNet SR 10
• Norma IQNet SR 10 je najmlađa u nizu normi društvene odgovornosti.
• Kreirana je od stručnjaka i auditora cijele IQNet mreže koji su sudjelovali i u izradi ISO
26000:2010, ali je namjera ove norme certifikacija sustava upravljanja društvenom
odgovornošću, što ISO 26000:2010 ne omogućuje.
• Norma IQNet SR 10 propisuje zahtjeve koje organizacija treba ispuniti da bi uspješno
implementirala sustav upravljanja društvenom odgovornošću. Cilj je zadovoljenje interesa
zainteresiranih strana te ispunjenje postavljene politike i ciljeva društvene odgovornosti.
• Temelji se na načelima i smjernicama navedenim u međunarodnim preporukama MOR-a, UN-a,
EU te na općim načelima društvene odgovornosti, koje integriraju financijsko-gospodarsko
upravljanje i dobro upravljanje s ekološkim i socijalnim pitanjima.

Dow Jonesovi indeksi održivosti

• Dow Jonesovi indeksi održivosti (Dow Jones Sustainability Indexes) pokazuju da su kompanije koje
su motivirane održivošću financijski uspješnije od drugih kompanija iste skupine, uzimaju u obzir
sva raspoloživa izvješća i dokumentaciju kompanija.
• Detaljnije o rezultatima: https://www.spglobal.com/spdji/en/indices/esg/dow-jones-sustainability-
world-index/#overview
• Nefinancijsko izvještavanje
• Direktiva 2014/95/EU odnosi se na nefinancijsko izvještavanje, izglasana je 2015. godine.

69
• Jačanje važnosti izvještavanja o politikama koje su vezane i za klimatske promjene – 2019. dodane
smjernice
• Program za održivi razvoj 2030. UN-a, sažet u 17 Globalnih ciljeva održivog razvoja bitan je
strateški dokument koji je vezan za navedeno područje.
• Obveza doprinosa ostvarenju ciljeva osim na zemlje članice UN-a, postavljena je i na poslovne
organizacije.
• U Hrvatskoj i u većini zemalja izvještavanje gospodarstvenika o održivosti je dobrovoljno.
• Međutim, praksa izvještavanja širi se među velikim međunarodnim kompanijama, posebice u
Europi.
• Kompanije-članice WBCSD-a obvezne su izrađivati izvješća o održivosti, a takva obveza vrijedi i u
nekim europskim državama (Francuska, Danska).
• Europski standard upravljanja okolišem (EMAS) traži izvještavanje o odnosu prema okolišu.
• Koristi izvještavanja - izvješće predstavlja ulog u komuniciranje s dionicima i u razmjenu znanja i
iskustva.
• Izvješće zahtijeva stalno praćenje stanja što je preduvjet za odgovarajuće ocjenjivanje, usporedbu i
planiranje poboljšanja.
• Detaljnije: https://www.hrpsor.hr/nefinancijsko-izvjestavanje/

INDEKS DOP-a, HRVATSKI INDEKS ODRŽIVOSTI – HRIO

• Inicijativa s 1. Nacionalne konferencije o društveno odgovornom poslovanju – Agenda 2005
(prosinac 2004.)
• Prijedlog izrade metodologije za procjenu i vrednovanje društveno odgovornih i održivih praksi
tvrtki
• 23. svibnja 2005. Upravni odbor HGK donio je odluku o osnivanju Zajednice za DOP
• Zajednica je osnovana 12. svibnja 2006.
• 23. svibnja 2005. Skupština HGK donijela je odluku o potvrđivanju Kodeksa etike u poslovanju
• Ciljevi rada Zajednice za DOP HGK
 “... razvitak metodologije benchmarkinga članica HGK s obzirom na društveno
odgovorno poslovanje ...”
• 15. studenog 2006. potpisan je Sporazum o suradnji između HGK i HRPSOR
 “... razvoj metodologije vrednovanja društveno odgovornih praksi članica HGK i
HRPSOR ...”
• Projekt je započeo u veljači 2007. – cilj je bio popularizirati društveno odgovorno poslovanje
• Indeks DOP-a vrednuje sedam osnovnih područja (dimenzija):
 ekonomska održivost
 uključenost društveno odgovornog poslovanja u poslovnu strategiju
 radna okolina
 zaštita okoliša

69
  tržišni odnosi
 odnosi sa zajednicom
 odgovorne politike raznolikosti i zaštite ljudskih prava (od 2019. godine).
• Svako od osnovnih područja određeno je skupom kriterija koji su razvijeni na temelju njihove
RELEVANTNOSTI, DOSTUPNOSTI I PROVJERLJIVOSTI
• Za svaki je kriterij razrađena skupina pokazatelja
• Pokazatelji su prevedeni u pitanja čiji odgovori daju ADEKVATNE, MJERLJIVE I
PROVJERLJIVE informacije
RADNA OKOLINA određena je s pet osnovnih kriterija
1. Politika zapošljavanja
2. Vrednovanje rada
3. Ulaganje u obrazovanje zaposlenika
4. Kvaliteta i sigurnost radnih uvjeta
5. Suradnička i organizacijska klima
UPRAVLJANJE OKOLIŠEM određeno je s tri osnovna kriterija
1. Mjerenje i praćenje utjecaja na okoliš
2. Provedba mjera zaštite okoliša
3. Dionici i upravljanje okolišem
TRŽIŠNI ODNOSI razmatraju se kroz četiri kriterija
1. Odnosi s dobavljačima
2. Odnosi s kupcima i potrošačima
3. Odnosi s vlasnicima
4. Odnosi s konkurencijom
ODNOSI SA ZAJEDNICOM razmatraju se kroz tri osnovna kriterija
1. Konzultacije s lokalnim zajednicama
2. Ulaganje u lokalni i društveni razvoj
3. Lobiranje i javno zagovaranje
ODGOVORNE POLITIKE RAZNOLIKOSTI I ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA
1. Sudjelovanje u inicijativama i standardima koji promoviraju i štite ljudska prava iznad zakonskih
obveza
2. Postojanje politike zaštite ljudskih prava
3. Zapošljavanje marginaliziranih skupina
Temeljni kriterij odabira poduzeća je poslovna uspješnost

69
 • Na ispunjavanje upitnika pozvano je prvih 500 najboljih malih, srednjih i velikih poduzeća po
kriterijima Zlatne kune

Društveno odgovorno investiranje

Praksa društveno odgovornog investiranja uključuje ponašanja i prakse poduzeća u odnosu na

društveno okruženje i okoliš.
Može se provesti zagovaranje od strane dioničara kako bi se poboljšalo društveno odgovorno
poslovanje poduzeća te investiranje u zajednicu kako bi se pridonijelo lokalnom razvoju.
U svijetu postoje također organizacije za socijalno/društveno investiranje koje su posvećene
integriranju socijalne odgovornosti i brige za okoliš s investiranjem.

a) Praćenje ponašanja i selekcija

• Postupak se primjenjuje prilikom investiranja, npr. investiranje u dionice poduzeća koja djeluju
transparentno i prihvaćaju praksu društveno odgovornog poslovanja, imaju dobar odnos sa
zaposlenicima, pomažu lokalnim zajednicama i brinu za okoliš.
• Postupak može biti i s negativnim predznakom, npr. ne kupuju se proizvodi proizvođača koji koriste
dječju radnu snagu ili uništavaju okoliš.
b) Zagovaranje od strane dioničara
• Postupak pri kojem vlasnici dionica koriste svoju moć kako bi utjecali na poduzeće, odnosno na
određeni način poslovanja i ponašanja.
• Takav pritisak obično čine dioničari kao npr. zaklade, mirovinski i slični fondovi.
• Pojedinci mogu biti aktivni dioničari.
• Ujedinjavanje interesa (investitora, lokalne zajednice, zaposlenika, potrošača...)
c) Investiranje u lokalne zajednice
• Odražava drugačiji način investiranja s novom vizijom.
• Na našim prostorima ovakav način je bio dio prakse velikih poduzeća (Đuro Đaković, Borovo i sl.).
• U svijetu se danas provodi kroz davanje sredstava u lokalne fondove preko kojih se daju zajmovi
lokalnim poduzećima, zadrugama ili poduzećima koja su orijentirana prema zajednici (npr. za
gospodarsku djelatnost udruga, i.e. društveno poduzetništvo u službi zajednice).

DOP u malim i srednjim tvrtkama

Neki od načina na koje mala i srednja poduzeća mogu pokazati svoju društvenu odgovornost, a da to
ne poveća značajno troškove njihovog poslovanja su:
• poštivanje zaposlenika/ca (npr. nediskriminiranjem, uvažavanjem njihovih različitosti, poštivanjem
ljudskih prava, omogućavanjem stručnog razvoja i sl.)
• volonterski rad zaposlenika (npr. davanje osnovne poduke marginaliziranim skupinama, itd.)
• primanje učenika i/ili studenata na stručnu praksu na kojoj će ih se pripremati za ulazak u poslovni
svijet
• sponzoriranjem projekata i inicijativa u zajednici doniranjem novca ili volonterskog rada zaposlenika

69
• pokazivanjem brige o okolišu (npr. prikupljanjem štetnog otpada koji je rezultat korištenja proizvoda,
korištenjem postupaka ili tehnologije koja smanjuje zagađenje okoliša, obnavljanjem prirodnih izvora
sirovine koju koristimo za naše proizvode i sl.)
• usmjeravanjem sredstava ili ustupanjem uredskog prostora (ili njegovog dijela) udrugama koje se
bave zagovaranjem ili promicanjem ideja koje želimo podržati
• davanjem stipendija nadarenim učenicima/studentima ili onima lošijih materijalnih mogućnosti
• zaštitom životinja (izravno ili preko udruga, institucija koje se time bave)
• organiziranjem ili sudjelovanjem u dobrotvornim akcijama 
• humanitarnima donacijama institucijama koje brinu o određenim problemima
• održavanjem ili pomaganjem održavanja edukativnih programa u školama i/ili lokalnim zajednicama
• organiziranjem sportskih događaja
• odabirom marketinga opće dobrobiti kojem je cilj poticanje svijesti o određenom problemu u lokalnoj
zajednici ili društvu....

INDUSTRIJSKA POLITIKA EU

69