POLITIČKA EKONOMIJA – 2.

KOLOKVIJ SKRIPTA
IX. SUSRET
FRIEDMAN – KAPITALIZAM I SLOBODA
-smatra da je ekonomska sloboda prijeko potrebno sredstvo za ostvarivanje političke
slobode
-značajan dio političkih reformi u 19.st. praćeno je ekonomskim reformama koje su
pretežito bile usmjerene na laissez-faire
-postojanje slobodnog tržišta ne uklanja potrebu za državom; vlast je bitna za
utvrđivanje pravila igre te tumačenje i nametanje dogovorenih pravila
Karakteristike tržišta:
- smanjuje područje problema koji se rješavaju političkim sredstvima
- dopušta veliku raznolikost; sustav proporcionalnog predstavništva (npr:
čovjek može glasovati za boju kravate koju želi i može ju dobiti, bez da zna
što većina želi te joj se, ako je u manjini, ne mora prikloniti)
- pruža ekonomsku slobodu
-politička sloboda  odsutnost prisile koju na jednom čovjeku provode drugi
-ako se ekonomska moć odvoji od političke može poslužiti kao njezina kontrola
Uloga države u slobodnom društvu:
1) osigurati sredstva za promjenu pravila
2) izmirivanje razlika posredovanjem u tumačenju pravila
3) osigurati važenje pravila za one malobrojne
-smatra da postoji potreba za državom jer je slobodna država nemoguća
-primjeri gdje se uloga države može primijeniti su tehnički monopol i „susjedski
efekt“
-njena uloga je ipak ograničena
-novčana masa  novac u optjecaju izvan komercijalnih banaka + ukupni depoziti
komercijalnih banaka
-monetarna vlast bi to Friedmanu trebala postići određenu stopu rasta novčane mase

SKIDELSKY
-puna zaposlenost po Friedmanu označava ravnotežnu razinu nezaposlenosti koju
naziva prirodnom stopom (stopa koja se uspostavlja sama po sebi u stabilnim
uvjetima inflacije)
-tvrdi da je Velika depresija bila uzrokom loše državne uprave
-zagovarač slobodnog tržišta
Teorija javnog izbora = tvrdi da javne politike nisu motivirane brigom za javni interes, već
privatnim interesima političara, birokrata i grupa koje traže pogodnosti
 X. SUSRET
SKIDELSKY
Usporedba kejnzijanskog i post-kejnzijanskog doba

-Sustav Bretton Woodsa (1951. - 1973.) tvrdi da jedno međunardono gospodarstvo

treba snažnu političku i institucionalnu potporu kako bi bilo prihvatljivo stabilno
-Režim Washingtonskog konsenzusa (1980. - danas) oblikovala je teorija
samoregulirajućeg tržišta. MMF definira globalne ekonomske recesije kao godine s
manje od 3% rasta.
-Razdoblja Bretton Woodsa bila su razdoblja rekordno niskih stopa nezaposlenosti.
-Nepostojanost prikazuje relativnu stopu promjene dotične varijable, u ovom slučaju
promjene BDP-a. Nepostojanost je važna jer podrazumijeva veliku neizvjesnost te
činjenica da viša nepostojanost vodi u sporiji rast.
- Suprotno široko rasprostranjenom mišljenju, jedva da je bilo ikakve promjene u
razini nepostojanosti između razdoblja Bretton Woodsa i Washingtonskog
konsenzusa.
- Drugi tip nepostojanosti jest nepostojanost deviznog tečaja. U sustavu Bretton
Woodsa valute su bile fiksirane prema dolaru, a u razdoblju Washingtonskog
konsenzusa dopušteno im je da slobodno plivaju
- Slomom Bretton Woodsa označava se pozitivan utjecaj liberalizacije međunarodnih
kapitalnih tokova i golemog porasta prekograničnih financijskih transakcija na velika
devizna kretanja - i to u vrijeme kad je mnoštvo zemalja Istočne i srednje Europe
pristupilo globalnom kapitalističkom sustavu
- Politički uspjeh kejnezijanskog doba je oslabljenje globalne konkurencije. U prvom
razdoblju antiinflacijsko sidro pružali su fiksni devizni tečajevi, a u drugom ciljana
inflacija središnjih banaka. Što se tiče nejednakosti, ona je, u odnosu na razdoblje
Bretton Woodsa, porasla u razdoblju Washingtonskog konsenzusa.
- Razdoblje Bretton Woodsa imalo je nižu nezaposlenost, brži rast, nižu nepostojanost
deviznih tečaja i manju nejednakost.Razdoblje Washingotnskog konsenzusa nije,
kao što se misli, nepostojanije u smislu rasta BDP-a.
U doba Bretton Woodsa puna nezaposlenost postala je realistični makroekonomski cilj.
Kejnzijanski aktivizam ukorijenio se u Kanadi, VB i Skandinaviji.
-Matthews tvrdi da je VB imala dugo razdoblje niske nezaposlenosti iz dva razloga,
jednog kejnzijanskog i nekejnzijanskog. Kejnzijanski faktor je bio gigantski ciklički
polet privatnih investicija na osnovi golemog zaostatka neotvarenih pogodnih
prilika, a nekejnzijanski je bio porast oskudnopsti rada od učinaka kolebanja
potražnje za finalnim proizvodima. Slabost Matthewsova argumenta je u tome što on
koristi deificitne rashode kao test kejnzijanske politike.
-Razlog kvazipoleta 50-ih i 60-ih? Brzi poslijeratni rast europskih zemalja dolazio je
od ponude gospodarstva, preko tehnološkog dostizanja.
-Kejnzijanizmu se može više predbaciti za konačno pogrešno vođenje fiskalne
politike.
-Kejnzijanizam je pružio analitički okvir za organizaciju izbora politika.
-
BLYTH
-Ordoliberlizam je osebujna verzija liberalizma. On smatra da je uloga države
određenje okvirnih uvjeta nužnih za efikasno djelovanje tržišta
-Ordoliberalna država određuje pravila koja omogućavaju tržišno nadmetanje i
podržava tržišne prilagodbe kroz razvoj specifičnih mehanizama i institucija na
razini cijelog gospodarstva
-Za Waltera Euckena, člana Freiburške škole, kapitalizam su tvorile dvije nespojive
strukurne formacije koje je on nazvao 'transakcijsko gospodarstvo' i 'centralno
upravljano gospodarstvo'. Freiburgovci su tvrdili da se aktivnost države treba
fokusirati na upravljanje gospodarstvom, a ne na upravljanje ekonomskim
procesima
-Ordoliberali su tvrdilida se ispravni ekonomski poredak ne može nametnuti od strane
države ili izvesti iz teorije, već da ga moraju aktivno podupirati pripadnici zajednice
na koju se on odnosi, a ključno je da se njegova provedba temelji na reciprocitetnim
dužnostima onih članova koji trebaju postupati po pravilima postavljenih u poretku.
- Da bi se to postiglo, primjerena državna politika ne treba biti određivanje uvjeta za
investiranje ili manipulacija cijenama preko monetarnih poticaja, kako tvrde
kejnzijanci.
- Umjesto toga, institucionalnu jezgru ekonomskog poretka čini politika tržišnog
natjecanja koju podupire monetarna politika politički neovisne centralne banke.
- Posebna državni ured za monopole osigurat će da se ekonomija u cjelini podredi
metapravilima konkurencije, dok neovisna monetarna vlast igra podupiruću ulogu
održavanja cijena stabilnima. Nadali su se da će potaknuti rast jačanjem
konkurentnosti njemačkih poduzeća i privlačnosti njihovih proizvoda. Oni su
također priznavali da je stabilnost radničke klase nužna pretpostavka za očuvanje
tržišne ekonomije.
- Premda ordoliberali nisu željeli da ekonomski poredak bude povezan s državom
socijalnog blagostanja, okolnosti i politika diktirali su drukčije: tržišna ekonomija
morala je postati socijalnom.

-kejnzijanizam je opisivala Philipsova krivulja (pokazuje odnos između stope

inflacije i stope nezaposlenosti)
-stagflacija: kada rastu i nezaposlenost i inflacija

Neoklasična ili neoliberalna ekonomija

-glavni akter u ekonomiji je „superpametni“ pojedinac koji analizira informacije koje
prime s ciljem maksimalizacije dobiti
-postoji cijena na kojoj su ponuda i potražnja izjednačavaju (markets clear)
-državna intervencija je nepoželjna
-politika štednje

Monetarizam Miltona Friedmana

1. teza: Veliku depresiju je prouzročila je kratkovidna politika Federalnih rezervi koja

je dovela do pada ponude novca
 2. teza: nastojanje države da stimulira ekonomiju do pune zaposlenosti može se iskazati
samo kao inflacija
-po Keynesu vladino povećavanje ponude novca kako bi povećala zaposlenost dovodi
povećanja cijena poslodavaca kako bi odgovorili na porast cijena i time do smanjena
nezaposlenosti
-Friedman tvrdi da je nezaposlenost dobrovoljna, a ne rezultat nedostatne potražnje
-Glavna ideja: postoji prirodna stopa nezaposlenosti; izjednačavanje ponude i
potražnje za radom na nekoj visini plaća
-Zato što ne može politički obraniti inflaciju, država mora proizvesti deflaciju da bi
spustila nezaposlenost na njezinu prirodnu razinu
-Neoliberalizam se protivi demokraciji jer smatra da „vidljiva ruka“ donosi u društvu
samo kaos te da je inflacija neizbježni ishod demokratski izabrane vlasti koja se
upliće u ekonomiju
-Rješenje za inflaciju izazvanu demokracijom je središnja neovisna banka koja će
kontrolirati odluke vlasti

KALECKI
-javne investicije vlade (npr. gradnje škola, bolnica i autocesta) ili masovna potrošnja
(obiteljski doplaci, smanjenje neizravnog oporezivanja ili subvencioniranja cijena
osnovnih potrepština), i ako je pritom ta potrošnja financirana zaduživanjem, a ne
oporezivanjem, efektivna potražnja za dobrima i uslugama može se povećati do
točke pune zaposlenosti

-Postoji li dovoljna ponuda rada, proizvodnih pogona i uvoznih sirovina, porastu

potražnje odgovorit će porast proizvodnje.

-Ako je točka pune zaposlenosti resursa dosegnuta, a efektivna potražnja nastavi rasti,
onda će cijene porasti kako bi potražnju i ponudu dobara i usluga dovele u
ravnotežu.

-Ako je državna intervencija usmjerena postizanju pune zaposlenosti, ali prekine

poticati efektivnu potražnju preko točke pune zaposlenosti, nema potrebe bojati se
inflacije.

Puna nezaposlenost
-može biti osigurana programom vladine potrošnje, pod uvjetom da postoji
odgovarajući plan zapošljavanja ukupne postojeće radne snage, i da se dovoljna
količina uvoznih sirovina može pokriti izvozom.

XI. SUSRET
POLANY – VELIKA PREOBRAZBA
-Trampa/mijenjanje načelo je ekonomskog ponašanja čija učinkovitost ovisi o tržištu;
tržište je mjesto susretanja u cilju trampe, mijenjanja, kupovanja i prodavanja
 -Vlast tržišta nad ekonomskim sustavom važna je u pogledu cjelokupne organizacije
društva: ona znači ništa manje nego da društvo funkcionira kao dopuna tržišta
-Umjesto da gospodarstvo bude usađeno u društvene odnose, društveni su odnosi
usađeni u ekonomski sustav
-Tržišno gospodarstvo može funkcionirati samo u tržišnom društvu
-Tržišta su institucije koje funkcioniraju izvan, a ne unutar gospodarstva; lokalna
tržišta male su važnosti
-S druge strane, ortodoksna/klasična doktrina polazi od pojedinčeve sklonosti trampi i
naglašavanju nužnosti lokalnog tržišta i podjele rada
-Vanjska trgovina ima karakter avanture, istraživanja te je obično organizirana prema
načelu uzajamnosti, a ne načelu trampe
-Vanjska, lokalna i unutarnja trgovina razlikuju se ne samo po veličini već i po
funkciji
Vanjska trgovina:

 prijevoznička trgovina; bitna je odsutnost nekih vrsta dobara u dotičnoj regiji

(npr. nekadašnja razmjena engleske vune za portugalska vina)
 ograničena na dobra s kojima je moguće prevladati udaljenost
 ne mora podrazumijevati konkurenciju
 komplementarna vrsta trgovine

Lokalna trgovina:

 ograničena na dobra dotičnoga područja, koja nije moguće prevoziti

 ne podrazumijeva konkurenciju i također je komplementarna
 trgovina bližeg okružja
 nije polazna točka unutarnje trgovine
 proizvodnja se regulira prema potrebama proizvođača

Unutarnja trgovina:

 konkurencijska
 uključuje veći broj razmjena u kojima se uzajamnom konkurencijom nude
slična dobra iz različitih izvora
 s njenim nastankom dolazi do tendencije da konkurencija bude prihvaćena
kao opće načelo trgovanja
 u Zapadnoj Europi stvorena je državnom intervencijom

SAMOREGULATIVNO TRŽIŠTE
Tržišno gospodarstvo koji kontroliraju, usmjeravaju i reguliraju jedino tržišta. Ono
pretpostavlja:
1) da se ljudska bića ponašaju na način da postignu maksimalnu vlastitu
novčanu dobit
 2) tržišta na kojima će se ponuda dobara (i usluga) dostupnih po određenoj
cijeni izjednačiti s potražnjom uz tu cijenu
3) nazočnost novca, koji funkcionira kao kupovna moć u rukama svojih
vlasnika, proizvodnju tada kontroliraju cijene

-Red se u proizvodnji i razdiobi dobara osigurava jedino cijenama.

-Samoregulirajuće tržište podrazumijeva da je sva proizvodnja za prodaju na tržištu i
da svi dohoci proizlaze iz takvih prodaja.
-Postoje tržišta za sve elemente proizvodnje, ne samo za dobra (u koja uključujemo
uvijek i usluge) nego također za rad, zemlju i novac, čije cijene zovemo robnim
cijenama, nadnicom, rentom i kamatom.
-cijene tvore dohotke: - kamata je cijena uporabe novca i tvori dohodak onih koji su u
stanju dati ga na uporabu;
- renta je cijena uporabe zemlje i tvori dohodak onih koji je nude;
- nadnica je cijena uporabe radne snage i tvori dohodak onih koji je
prodaju;
- robne cijene pridonose dohocima onih koji prodaju svoje poduzetničke usluge

- Dohodak što ga se naziva profitom je razlika između dvaju skupova cijena: cijena
proizvedenih dobara i njihovih troškova, tj. cijena dobara koja su potrebna za
njihovu proizvodnju.  Ako su ovi uvjeti ispunjeni, svi dohoci proizlaze iz
prodaja na tržištu, i dohoci su taman dovoljni da se kupe sva proizvedena dobra.

Država u takvom tržištu ne smije sljedeće:

1) sputavati tvorbu tržišta
2) stvoriti mogućnost formiranja bilo kakvog drugog oblika dohotka osim
putem prodaje
3) uplitati se u prilagođavanje cijena tako da promijeni tržišne uvjete ( npr.
cijena dobara, zemlje ili rada)
4) fiksirati ili regulirati cijene

-tržište mora biti jedina organizacijska sila u ekonomskoj sferi

-samoregulativno tržište zahtjeva institucionalno rastavljanje društva na političku i
ekonomsku sferu
-rad, zemlja i novac bitni su elementi proizvodne djelatnosti; oni također moraju biti
organizirani u tržišta; ova tržišta tvore apsolutno vitalan dio ekonomskoga sustava
-nijedno od ovo troje nije proizvedeno za prodaju, robna predstava rada, zemlje i
novca potpuno je fiktivna, oni nisu roba u pravom smislu riječi, međutim u stvarnosti
ste prodaju i kupuju

SLOBODA
-Problem slobode javlja se na dvije različite razine: institucionalnoj i moralnoj ili
religijskoj.
-Sredstva održavanja slobode onečišćuju i uništavaju samu slobodu.
-Na institucionalnoj razini, regulacija istodobno širi i ograničava slobodu; značajan je
jedino omjer postignutih i izgubljenih sloboda.
-Institucionalno odvajanje politike i ekonomije stvaralo je slobodu na štetu pravde i
sigurnosti.
-Nestajanje tržišnog gospodarstva može postati početkom ere besprimjerne slobode.
-Slobodno poduzetništvo i privatno vlasništvo smatraju se bitnim uvjetima slobode.
-Kod liberala ideja slobode tako degenerira u zalaganje za slobodno poduzetništvo.
-Liberali nisu nigdje uspjeli ponovno uspostaviti slobodno poduzetništvo, koje je bilo
osuđeno na neuspjeh zbog sebi svojstvenih razloga. Htjeli su izopćiti planiranje,
reguliranje i kontrolu, kao opasne za slobodu, a zatim su ta sredstva primijenili
neprijatelji slobode da bi je ukinuli u potpunosti. Pobjeda fašizma postala je
neizbježnom zbog protivljenja liberala svakoj reformi koja bi uključivala planiranje,
reguliranje ili kontrolu.

-Ekonomski je liberalizam bio organizacijsko načelo društva koje je stvaralo tržišni

sustav.

-Tek je 1820-ih godina laissez-faire značio zalaganje za tri načela: da bi rad trebao
sam sebi naći cijenu na tržištu, da bi dobra trebala slobodno teći iz zemlje uzemlju
bez smetnji ili povlastica te treće, da bi stvaranje novca trebalo ovisiti o
automatskom mehanizmu.

-Tek je 1830-ih ekonomski liberalizam izbio kao križarska strast, a laissez-faire

postao ratobornom vjerom.

-Tvornička je klasa zahtijevala promjene u Zakonu o sirotinji, jer je sprečavao rast

industrijske radničke klase čiji bi dohodak ovisio o obavljenom poslu.

-Laissez-faire se nakon pobjede srednje klase, 1832., odnosno prihvaćanja prijedloga

zakona o dopuni sirotinjskog zakonodavstva (UK), katalizirao u nastojanje
beskompromisne okrutnosti.

-Polanyi tvrdi da laissez-faire ne može funkcionirati bez ostvarivanja sve tri

navedene komponente: konkurencijsko tržište rada, automatski zlatni standard i
međunarodna slobodna trgovina.

- Širenje svjetskog tržišta u 19. stoljeću bilo je sinonim za istodobno širenje

međunarodne slobodne trgovine, konkurencijskog tržišta rada i zlatnog standarda;
pripadali su jedno drugome.

-Put slobodnom tržištu je otvoren, i držan otvorenim, pomoću golemog povećanja

stalnoga, centralno organiziranog i kontroliranog intervencionizma.
 -Polanyi vidi paradoks u činjenici da je politika laissez-fairea planirana. Također
predviđa da će se u budućnosti našem vremenu pripisivati kraj samoregularnog
tržišta.

-On vidi vrhunac ekonomskog liberalizma u 1920-im godinama. Suprotnost

intervecionizmu je laissez faire, a ekonomski liberalizam ne može se poistovječiti s
laissez faireom.

- Ekonomski liberalizam jest organizacijsko načelo društva u kojemu se proizvodne

djelatnosti temelje na instituciji samoregulatornog tržišta.

- Jedino načelo koje ekonomski liberali moguodržavati bez nedosljednosti jest načelo
samoregulatornog tržišta, uključivalo ono intervencije ili ne

-. Ponašanje liberala dokazalo je da održavanje slobode trgovine tj. održavanje

samoregulatornpg tržišta ne samo da ne isključuje intervencije, već ih zapravo
zahtijeva, i da su sami liberali redovno pozivali na prisilno djelovanje države, kao u
slučaju sindikalnog i antitrustovskog zakonodavstva.

-Liberali i marksisti su se zapravo slagali izvodeći protekcionistički pokret iz snage

liberalnih interesa; objašnjavajući agrarne pristojbe političkim utjecajem
reakcionarnih zemljovlasnika; pripisujući rast monopolističkih oblika poduzeća gladi
industrijskih magnata za profitom - predstavljajući rat kao posljedicu razuzdana
biznisa.

- Stvorili su neprobojnu argumentaciju tvrdnji da je protekcionizam 19. stoljeća

rezultat klasnog djelovanja i da je takvo djelovanje moralo prvenstveno služiti
ekonomskim interesima pripadnika dotičnih klasa.

-Polanyi zaključuje da klasni interesi ne mogu pružiti zadovoljavajuće objašnjenje

bilo kojeg dugoročnog društvenog procesa zato što:
1)promatrani proces može odlučiti o postojanju same klase
2)jer interesi danih klasa određuju samo ciljeve i svrhe prema kojima te klase teže
-ali ne i uspjeh ili neuspjeh takvih nastojanja. Interesi neke klase su prvenstveno
socijalni, a ne ekonomski.

GRDEŠIĆ – ŠTO EKONOMOSKOJ TEORIJI NUDI KARL POLANY

-Polany naglasak stavlja na cjelinu društvenog života i način na koji se on opire

političkim pokušajima da se uvede samoregulirajuće tržište.
-Zagovara demokratsku kontrolu nad ekonomskim životom te smatra da tržište ne
može biti autonomno.
-Koncept ugrađenosti je pitanje mjere u kojoj je tržište dio društva.
 -Polanyijev koncept „uvijek ugrađenog tržišta  teza da funkcionalne privrede
postoje samo onda kada postoji određeni nivo ugrađenosti
-Tržište zahtjeva ograničenja i regulaciju kao preduvjet svoje efikasnosti.
-Polanyijev pojam fiktivnih roba = kada se na tržištu počinju kupovati i prodavati
određeni aspekti ljudskog društva koji su se prethodno nalazili van dosega tržišnog
mehanizma. Dolazi do umjetnog stvaranja triju ključnih roba rad, zemlja i novac.
-Nastajanje ovih triju fiktivnih roba vodi destrukciji ljudskog društva.
-Ako nisu prilagođeni izmijenjenim prilikama, pokušaji da se neka roba zaštiti od
tržišta mogu prouzročiti više štete nego koristi.
Dvostruko kretanje:

 djelovanje dvaju organizacijskih načela u društvu, od kojih svako sebi

postavlja specifične institucionalne ciljeve,
 ima podršku određenih društvenih snaga i koristi vlastite distinktivne
metode.
1. kretanje  načelo ekonomskog liberalizma
- teži uspostavljanju samoregulatornog tržišta
- oslanja se na podršku poslovnih klasa
- koristi laissez-faire i slobodnu trgovinu kao svoje metode
2. kretanje  načelo društvene zaštite
- teži očuvanju čovjeka i prirode kao proizvodne organizacije
-Prema Polanyiju, dok je gospodarstvo laissez-fairea bilo proizvod namjernog
djelovanja države, kasnija su ograničavanja laissez-fairea započela na spontani način
-ekonomski liberali snose velik dio odgovornosti za uspon fašizma jer su svojim
inzistiranjem na institucijama poput međunarodnog zlatnog standarda otvorili
prostor fašističkim pokretima.
-Polanyi kao jedini konstruktivni izlaz vidi lijeve odgovore na Veliku depresiju:
američki New Deal, europsku socijaldemokraciju, ali i boljševičku Rusiju.
-pokušaj uspostavljanja samoregulirajućeg tržišta je utopijski; toliko je destruktivan
da čak i dio elite može shvatiti da je zaštita potrebna.
-dva najbrojnija društvena aktera su radnička i seljačka klasa
-Polanyijeva perspektiva traži širenje demokracije na privredu, a to po njemu može
ostvariti socijalizam

XII. SUSRET

CHANG
-Politika slobodnog tržišta rijetko državu učini bogatom
-Industrija u „povojima“ – pojam koji je uveo Alexander Hamilton, označava zaštitu i
poticaje države u počecima industrije koji služe za njezin razvoj
-Bogate zemlje koristile su se subvencijama i protekcionizmom kako bi unaprijedile
svoje industrije u povojima
-Transnacionalne kompanije većinom samo ostanu nacionalne kompanije sa
međunarodnim operacijama
 -Greenfield investicije  kad strana tvrtka pokrene potpuno novu proizvodnju
-Brownfield investicje  kad tvrtka stječe već postojeću tvrtku ( ne stvara nova radna
mjesta i novi output kao greenfield)
-Vlade mogu donositi dobre odluke, vladine odluke u vezi s poslovanjem tvrtki nekad su
bolje od odluka te iste tvrtke
-Vlade si mogu osigurati dobre poslovne informacije je osnivanje kompanije u državnom
vlasništvu kojom sama upravlja

RODRIK

-Bavi se politikama gospodarskog restrukturiranja koje naziva 'industrijskim politikama'.

-Cilj mu je razraditi okosnicu za vođenje industrijske politike koja maksimalno
iskorištava svoj potencijal da pridonese ekonomskom rastu, dok istodobno krajnje
umanjuje rizik da će prouzročiti gubitke i rentijerstvo.
-Pravi model industrijske politike je onaj strateške suradnje privatnog sektora i vlade, s
ciljem da se otkriju najveće prepreke restrukturiranju i da se odrede koje intervencije
imaju najviše izgleda za njihovo otklanjanje.
-O industrijskom politici ispravno je razmišljati kao o procesu otkrivanja - tijekom
kojega poduzeća i državne vlati saznaju o bitnim troškovima i prilikama te se uključuju
u stratešku koordinaciju.

 Do restrukturiranja i rasta produktivnosti dolazi zahvaljujući inovacijama. Tvorci

politike dugo su smatrali da rješenje za slab ljudski kapital leži u poboljšanju obrazovne
infrastrukture - intervencije su doista poboljšale ponudu školovanja, no rezultati su pokazali
da širenje obrazovanja nije polučilo očekivano povećanje produktivnosti. Razlog tomu je
stvarno ograničenje u potražnji za obrazovanošću (slabim poticajem za stjecanje znanja).
Jednako tako povećanje znanstvenih i tehnoloških kapaciteta gospodarstva neće dovesti do
potrebnog oživljavanja proizvodnosti ako u poslovnom sektoru ne postoji potražnja za
inovacijama.

-Specijalizacija povećava ukupnu produktivnost ekonomije otvorene za trgovinu.

-Tržišne cijene ne mogu odrediti profitabilnost alokacije resursa koja još ne postoji.
Dvije ključne eksternalije koje ometaju poticaje za produktivnu diversifikaciju:
informacijske i koordinacijske eksternalije - obje predstavljaju razloge zbog kojih
treba vjerovati da je malo vjerojatno da će diversifikacije nastupiti bez izravne
intervencije državnih vlasti ili bez neke druge javne akcije.
-Pod pojmom 'samootkrivanja' Rodrik misli na proces poduzetničkog
eksperimentiranja na novim linijama proizvoda i potom prilagođavanja lokalnim
prilikama
-ekonomske politike zemalja u razvoju ne poznaju mehanizam istovjetan patentnom
sustavu koji štiti inovacije u razvijenim državama
-klasični problem koordinacije - profitabilne se industrije neće uspjeti razviti ako
istodobno neće biti izmamljene investicije u lancu ispred i iza njih. Općenito
govoreći, koordinacijski se promašaji mogu javiti kada nove industrijem da bi bile
 ekonomične, traže obimnu proizvodnju i kada neki inputi nisu međunarodno
razmjenjivi
-dva ključna neuspjeha tržišta koja stvaraju potrebu za industrijskom politikom:
1) prelijevanje informacija uključenih u otkrivanje troškovne strukture gospodarstva
2) koordinacija investicijskih aktivnosti u ekonomiji velikog obujma

-dva ključna pitanja koja kompliciraju provedbe industrijske politike:

-1) javni sektor ne raspolaže s dovoljnom količinom informacija o mjestima i prirodi
tržišnih neuspjeha koji blokiraju diverzifikaciju. Formuliranje industrijske politike
trebalo bi biti ugrađeno u mrežu uzajamnih veza sa skupinama privatnika. 2)
industrijska politika izložena je korupciji i traženju rente

-uspješnost industrijske politike često ovisi o postojanju potpore visokih političkih

krugova
-Rodrik smatra da je za izbjegavanje pristranosti korisnika i insajdera potrebno
osnovati vijeća za koordinaciju i promišljanje koja bi bila šira od tipičnih vrhovnih
organizacija koje uključuju samo dobro organizirane skupine i poslovne udruge - ta
vijeća trebaju tražiti informacije o investicijskim idejama te uspostavljati
koordinaciju između različitih državnih agencija kada je to potrebno te poticati
promjene u zakonodavstvu i regulativi da se uklone nepotrebni troškovi vođenja
poslova
-promotivne aktivnosti industrijske politike moraju biti transparentnom odnosno ne
smiju donositi dobrobit samo krupnim kompanijama

Deset načela dizajna industrijske politike

1) potpore trebaju biti osigurane samo novim djelatnostima -glavni cilj industrijske politike
jest unijeti raznolikost u gospodarstvo i generirati nova područja s komparativnim
prednostima - iz toga slijedi da bi se potpore trebale usredotočiti na privredne djelatnosti
koje su nove u domaćem gospodarstvu
2) moraju postojati jasna mjerila ili kriteriji za uspješnost ili neuspješnost - jasno je da neće
sve ideje u konačnici biti isplative, no ukoliko ne postoje određena mjerila i kriteriji,
neuspjeh je zagarantiran

3) mora biti predviđeno automatsko uskraćivanje potpore - svaki projekt koji prima novac od
države mora imati ne samo unaprijed određene jasne kriterije o tome što će značiti uspjeh, a
što neuspjeh, nego i odredbe za automatsko uskraćivanje potpore nakon što prođe
primjereno vrijeme za njegovo izvođenje

4) javna potpora mora biti usmjerena na aktivnosti, a ne na sektore - prednost ovakve

politike jest da se ona prostire kroz nekoliko sektora odjednom i da izravno pogađa
nedostatke tržišta
5) aktivnosti koje se subvencioniraju moraju imati jasan potencijal prelijevanja dobrobiti i
demonstracijske učinke - nema razloga da se nekoj aktivnosti osigurava državna potpora
osim ako ona nema potencijal da privuče druga ulaganja

6) ovlasti za vođenje industrijskih politika moraju biti povjerene agencijama koje su

dokazale da su kompetentne - cilj bi trebao biti da se se troškovi promašaja dovedu do
najmanje mjere

7) agenciju za provedbu potpora mora kontrolirati principal koji ima jasan interes za ishod
potora i koji ima politički autoritet na najvišoj razini

8) agencije za osiguravanje potpore moraju održavati komunikacijske kanale s privatnim

sektorom - osiguranje kvalitetnih informacija o poslovnoj stvarnosti

9) pogreške koje dovode do odabiranja gubitnika uvijek će se događati - kriteriji za

financiranje optimalnih strategija: odnose se bitno na nove djelatnosti te da imaju
potencijala za prelijevanje naučenog na ostale u gospodarstvu i treće, da su se privatna
poduzeća spremna podvrgnuti nadzoru i provjeri rezultata

10) aktivnosti moraju imati sposobnost samoobnavljanja, tako da ciklus otkrivanja bude
neprestan

-u većini zemalja izazov nije u ponovnom uvođenju industrijske politike, nego u

ponovnoj upotrebi već postojeće mašinerije, samo ovoga puta na produktivniji način
-velik dio industrijske politike odnosi se na osiguravanje javnih dobara proizvodnom
sektoru
-sposobnost da se učinkovito osiguraju ta javna dobra važan je dio društvenih
sposobnosti nužnih za generiranje razvoja

XIII. SUSRET

ACEMOGLU I ROBINSON

EKSTRAKCIJSKE I UKLJUČIVE POLITIČKE INSTITUCIJE

-Političke institucije određuju na koji način se država odabire i što koji dio državnih
vlasti ima pravo učiniti
-Ako su apsolutističke (pr. Lat. Amerika) mogu upotrijebiti svoju moć da uspostave
ekonomske institucije koje će povećati njihovo bogatstvo i moć
-S druge strane, pluralističke pol. institucije preraspodjeljuju moć u društvu te su
ograničene djelovanjem
-Uključive političke institucije su one dovoljno centralizirane i pluralističke, a
ekstrakcijske su sve one kojima nedostaju ova dva elementa
-Ekstrakcijske pol. institucije koncentriraju moć u rukama malobrojne elite i vrlo
malo su ograničeni u vršenju te moći
-Ekstrakcijske ekonomske institucije imaju karakteristike istoimenih pol. institucija,
isto vrijedi i za uključive
-Ekstrakcijske ekonomske inst. ne bi dugo opstale unutar uključivih pol. institucija i
obrnuto
RODRIK
INSTITUCIJE

Vlasnička prava
-Poduzetnici nemaju poticaja povećavati imovinu i unaprjeđuju poslove ako ne mogu
primjereno raspolagati sa zaradom od sredstava kojima proizvode
-Pravo vlasništva ne uključuje puno ako ne podrazumijeva pravo kontrole
-Vlasnička prava rijetko su apsolutna, čak i kada su formalno određena zakonom
Regulatorne institucije
-Reguliraju ponašanje na tržištima rada, usluga, robe, kapitala i financijskih usluga
-Što su tržišta slobodnija to je na njima veći teret regulatornih institucija
-Regulatorne institucije bi se trebale „protegnuti“ u zemljama u razvoju u kojima
zatajenje tržišta može biti prodornije pa im je stoga nužna obuhvatnija tržišna
regulacija
Institucije za makroekonomsku stabilnost
-Sve napredne ekonomije ustanovile su fiskalne i monetarne institucije koje obavljaju
posao stabilizacije
-Najvažnija među njima je obično središnja banka
Institucije socijalnog osiguranja
-Socijalno osiguranje daje legitimitet tržišnoj ekonomiji tako što je predstavlja kao
usklađenu s društvenom stabilnošću i društvenom kohezijom
Institucije za rješavanje konflikta
-Društveni konflikti su štetni jer oduzimaju sredstva ekonomski produktivnim
aktivnostima
-Društva raspolažu institucijama koje sukobe društvenih skupina čine manje
vjerojatnima; vladavina prava, visokokvalitetno sudstvo, slobodni izbori, neovisni
sindikati..

NORTH

INSTITUCIJE, INSTITUCIONALNA PROMJENA I EKONOMSKA UČINKOVITOST

-Northova teorija institucija sastoji se od teorije ljudskog ponašanja i teorije

transakcijskih troškova. Visoka cijena informacija ključna je za transakcijske
troškove, koji se sastoje od troškova mjerenja vrijednih svojstava onoga što se
razmjenjuje, troškova zaštite prava i reda te provedbe sporazuma
-ukupni troškovi proizvodnje sastoje se od resursnih inputa koje čine zemljište, radna
snaga i kapital, a koji su uključeni i u preoblikovanje fizičkih svojstava robe i u
transakcije
-Zašto su transakcije skupe? Vrijednost razmjene za stranke (kupce) je vrijednost
različitih svojstava robe ili usluga. Potrebni su resursi kako bi se ta svojstva izmjerila
te dodatni resursi kako bi se definirala izmjerila prava što se prenose.
-transferi do kojih dolazi kod razmjene povlače za sobom troškove koji proizlaze iz
toga što obje stranke pokušavaju odrediti koja su to vrijedna svojstva dotične
imovine - svojstva koja zbog prohibitivnih troškova mjerenja nisu bila dobro
 opisana. Primjerice, ja kao kupac naranči pokušavam kupiti neku količinu naranči,
neku količinu C vitamina i okus naranče, iako je ono što sam kupio za 2$ naprosto
bilo 14 naranči.
-iz navedenog primjera lako je reći sljedeće: potrošačka roba, usluge i ponašanje
aktera imaju brojna svojstva te se njihova razina razlikuje od jednog aktera do
drugog. Mjerenje tih razina preskupo je da bi bilo sveobuhvatno ili u potpunosti
točno. Troškovi informiranja pri određivanju razine pojedinih svojstava svake
jedinice koja se razmjenjuje u pozadini su visoke cijene tog aspekta transakcija
-pitanje asimetrije informiranosti igrača - svaki igrač na tržištu posjeduje određeni tip
informacija što naravno ovisi o njegovoj struci. Ponekad je strankama u razmjeni u
interesu da skrivaju određene vrste informacija, u drugim im je situacijama u
interesu da ih razotkriju.
-Walrasov model (standardni neoklasični model) - u ovom modelu opće ravnoteže,
potrošača je roba istovjetna, tržište je usredotočeno na jednu točku u prostoru, a
razmjena je trenutačna. Štoviše, pojedinci imaju potpune informacije o robi koja se
razmjenjuje, a objema strankama poznati su uvjeti razmjene. Stoga za provedbu
razmjene nije potreban nikakav napor osim davanja odgovarajuće svote gotova
novca. Potom cijene postaju dodatno alokacijsko sredstvo za postizanje najvišeg
stupnja korištenja vrijednosti. Ovaj model sastoji se i od spomenutih troškova
informiranja.
-budući da je skupo u potpunosti izmjeriti vrijedna svojstva, uvijek postoji prilika da
se domognemo bogatstva usmjeravajući sredstva prema stjecanju većeg broja
informacija
-vrijednost određene imovine će biti niža što je drugima lakše utjecati na tok dohotka
od te imovine, a da ne snose ukupan iznos troškova svog djelovanja. Zbog toga će
maksimizacija vrijednosti neke imovine zahtijevati strukturu vlasništva u kojoj one
stranke koje mogu utjecati na varijabilnost određenih sredstava postaju nositelji
prava na ostatak tih svojstava
-problemi praćenja i mjerenja različitih svojstava od kojih je sazdana uspješnost
agenata znače da je plaća radnika umanjena za resursne troškove monitoringa i
nadzora, za razliku od standardnog neoklasičnog modela (Walras) koji ne predviđa
teškoće i po kojemu se radnicima plaća vrijednost njihova graničnog proizvoda
-vlasnička prava su prava koja pojedinci polažu na svoj rad te na robu i usluge koje
posjeduju - budući da su strukturalni transakcijski troškovi prisutni kod svih
vlasničkih prava, ona nikad nisu savršeno specificirana i provedena
-institucije razmjeni daju strukturu koja određuje troškove transakcija i troškove
transformacija - uspjeh institucija u rješavanju problema koordinacije ovisi o
motivaciji igrača, složenosti okruženja te sposobnosti igrača da dešifriraju i urede
okruženje
-što je veća specijalizacija i raznolikost vrijednih svojstava, to se veća važnost mora
pridavati institucijama koje pojedincima omogućuju da se upuste u ugovaranje
složenih poslova uz minimalnu neizvjesnost glede ostvarenja ugovorenih uvjeta
(stupanj složenosti ekonomske razmjene u funkciji je razine ugovora potrebne kako
bi se potakla razmjena u ekonomijama s različitim stupnjevima specijalizacije)
-vrsta razmjene koja je obilježavala najveći dio ekonomske povijesti bila je
personalizirana razmjena koje je pretpostavljala proizvodnju manjih razmjera i
lokalno trgovanje, kulturalna homogenost te nepostojanje treće stranke u njezinoj
 provedbi. Transakcijski troškovi su niski, no zbog slabe specijalizacije i podjele rada
transformacijski su troškovi visoki. Uštede su male te je malen broj poslovnih
partnera.
-impersonalna razmjena -rodbinske veze, bliska povezanost ili trgovački kodeks
ponašanja su ograničavajući faktor. razmjena je često uklopljena u kontekst
razrađenih rituala i religijskih uvjerenja s ciljem ograničavanja sudionika
-treći oblik razmjene jest impersonalna razmjena koju provodi treća strana - ona je
pružila ključnu potporu uspješnim modernim ekonomijama u složenom ugovaranju
bez kojeg danas nema ekonomskog rasta
-obzirom da je produktivnost modernog društva s visokim prihodima nemoguća uz
političku anarhiju, djelotvornu provedbu nadzire treća strana donošenjem niza
propisa
-Posnerov model ističe značenje rodbinskih veza jer su one najvažnije osiguranje,
zaštita i pravni mehanizam primitivnih društava
-neformalna ograničenja nastaju kako bi se njima koordinirale opetovane ljudske
interakcije, ta su ograničenja proširenja, razrade i modifikacije formalnih pravila,
društveno sankcionirane norme ponašanja i samonametnuti standardi ponašanja.
-konvencije za rješavanje problema koordinacije - sveprisutan oblik neformalnih
ograničenja koji se zapravo definira kao pravila koja nikada nisu bila svjesno
osmišljena, ali svima je u interesu da ih se pridržavaju. Važna karakteristika
konvencija je da s obzirom da troškove razmjene, obje stranke budu materijalno
zainteresirane da se troškovi mjerenja svedu na najmanju moguću mjeru, a da za
provedbu razmjene nije potrebna vanjska sila.
-dvojni model korisnosti Howarda Margolisa - on tvrdi da pojedinci nemaju samo
jednu, nego dvije funkcije korisnosti: preferencijama S upravljaju uobičajena
opredjeljenja utemeljena na vlastitom interesu, dok su preferencije G isključivo
društvene (usmjerene prema interesu grupe)
-sve veća složenost društava prirodno ubrzava formalizaciju ograničenja, a
tehnološkim se promjenama smanjuju troškovi mjerenja te promiču precizne i
standardizirane sustave mjerenja

-stvaranje formalnih pravnih sustava za rješavanje složenijih sporova podrazumijeva

postojanje formalnih pravila
-formalna pravila mogu nadopunjavati neformalna ograničenja i povećavati njihovu
djelotvornost. Njima se mogu smanjivati troškovi informiranja, praćenja i provedbe
pa tako zbog njih neformalna ograničenja postaju moguća rješenja kod složenijih
razmjena
-formalna pravila uključuju politička i ekonomska pravila i ugovore. Politička pravila
globalno određuju hijerarhijsku strukturu države, njezinu temeljnu strukturu
odlučivanja te transparentnost u određivanju dnevnog reda. Ekonomska pravila
određuju vlasnička pravila, odnosno čitav niz prava u vezi s korištenjem i prihodima
iz vlasništva i mogućnošću da se imovina ili resurs otuđe
-North tvrdi da su pravila dobrim dijelom zamišljena tako da budu u interesu
pojedinca, a ne društva
-troškovi pridržavanja propisa uključuju mjerenje višestrukih svojstava robe ili usluga
koje se razmjenjuju te mjerenje usp3ješnosti ekonomskih subjekata
-postojanje efikasnih ekonomskih tržišta podrazumijeva postojanje tako jake
konkurencije da se pomoću arbitraže i povratnih informacija transakcijski troškovi
približavaju nuli
-promjene u relativnim cijenama ili relativnoj oskudici bilo koje vrste dovest će do
pojave vlasničkih prava kada se troškovi izrade tih prava isplate
-ako su politički transakcijski troškovi niski i ako politički akteri slijede precizne
modele, to će rezultirati učinkovitim vlasničkim pravima - no, visoki transakcijski
troškovi političkih tržišta i subjektivna zapažanja aktera veoma često
rezultirajuvlasničkim pravima koja ne potiču ekonomski rast, a tako nastale
organizacije ne potiču stvaranje produktivnijih ekonomskih zakona
-hijerarhija propisa kreće se od države, preko vlasničkih prava pa do pojedinačnih
ugovora
-ugovor u složenim, suvremenim ekonomijama je višedimenzionalan i realizira se
kroz dulje razdoblje. Ugovor će u većini slučajeva biti nepotpun, u smislu da se
mnogo toga ne može predvidjeti s obzirom na duljinu vremena u kojem se ugovor
realizira
-kombinacijom neformalnih normi, pravila i obilježja provedbe definiraju se odabiri i
konačni ishodi
-institucionalna ograničenja koja definiraju mogućnosti pojedinaca splet su formalnih
i neformalnih ograničenja
-do znatnih promjena u institucionalnom okviru doći će tek kad je to u interesu onih
koji imaju dovoljno dobre pregovaračke pozicije kako bi izmijenili formalna pravila
-splet institucionalnih ograničenja rezultirat će različitim kombinacijama formalnih i
neformalnih ograničenja, koje će odražavati visoke troškove mjerenja i provedbe
-transakcijski troškovi su najizraženija dimenzija institucionalnog okvira na kojoj se
temelje ograničenja u razmjeni - čine ih oni troškovi koji nastaju na tržištu te je zato
moguće izmjeriti čak i teško mjerljive troškove poput čekanja u redu, mito i tako
dalje kao i gubitke koji su posljedica nesavršenog nadzora i provedbe
-ti teško mjerljivi troškovi otežavaju preciznu procjenu ukupnih transakcijskih
troškova koje nameće određena institucija
-institucionalni okvir igra važnu ulogu u uspješnosti gospodarstva