Uvod

Cilj izrade seminarskog rada jeste ispunjavanje predispitnih obaveza iz predmeta Osnove
menadmenta kao i unapreivanje postojeeg znanja studenata. Tema seminarskog rada je
Globalni menadment. S obzirom da je tema kao to i sam naziv kae globalni menadment irok
pojam priloene su samo osnovne i upeatljive stvari vezane za globalni menadment.
U prvom dijelu upoznajemo se sa uopteno ta je to globalizacija a kroz dalju izradu
seminarskog rada odnosno kroz druga poglavlja se dotiemo razmatranja uticaja globalnog
poslovanja i trgovinskih propisa i sporazuma kojima se regulie globalno poslovanje. Zatim
objanjavanje zato kompanije odluuju da standardizuju ili prilagode svoje poslovne procedure,
objanjavanje razliitih naina na koje kompanije mogu da se organizuju za globalno poslovanje,
kako se pronalazi dobra poslovna klima, znaaj utvrivanja kulturnih razlika i prilagoavanja tim
razlikama i na koji nain se zaposleni uspjeno pripremaju za radna mjesta.
Na kraju se nalazi i zakljuak odnosno saetak i izlaganje linog miljenja studenata koji su
kreirali ovaj seminarski rad koristei se sekundarnim podacima.

1. Globalno poslovanje - globalizacija

Globalizacija u najirem smislu rijei odnosi na ekspanziju globalnih veza i obuhvata vie
velikih procesa.Definicje globalizacije se stoga razlikuju zavisno od toga ta im je u fokusu.
Globalizacija je istorijski sloena pojava. I samo znaenje ovog termina je tema opte rasprave.
Moe se odnositi na stvarne procese,ideje koje ih opravdavaju i na naine njihovog
promiljanja. Termin nije neutralan,jer definicije odraavaju razliite ocjene globalnih promjena.
Globalizacija oznaava ekonomski, politiki i kulturni proces koji je omoguen brzim razvojem
na poljima transporta i komunikacije,a koji je esto voen eljom velikih korporacija za
osvajanjem
novih
trita.
On
je
istovremeno
i
kontraverzan
proces.
Neumoljiva integracija trita,drava-nacija i tehnologija u do sada nevienom stepenu koja
omoguava pojedincima,korporacijama i dravama-nacijama da proteu irom svijeta
dalje,bre,dublje i jeftinije nego ikad prije...irenje slobodnog trita kapitalizma do svake zemlje
na
svijetu
T.L.
Friedman,The
Lexus
and
the
Olive
Tree
1999
Kompresija svijeta i intenzifikacija svijesti svijeta kao cjeline...konkretna globalna
meuzavisnost i svijest o globalnoj cjelini u dvadesetom vijeku R.Robertson,Globalization,1992
Istorijaska transformacija koju ini zbir odreenih formi i instanci koje postaju globalne putem i
aktivnog irenja praksi,vrijednosti,tehnologija i drugih proizvoda ljudi na itav svijet,kada
globalne prakse vre rastui uticaj na ivote ljudi,ili kada svijet slui kao fokus za sve.ili kao
premisa u uobliavanju ljudskih aktivnosti M.Albrow. The Global Age, 1996.

1.1 Uticaj globalnog poslovanja

Multinacionalne korporacije su korporacije koje posjeduju poslovne jedinice u dvije ili vie
zemalja1.U 1970-oj godini,vie od polovine od 7000 multinacionalnih korporacija u svijetu
nalazile su se u samo dvije drave tj. Sjedinjenim Amerikim Dravama i Velikoj Britaniji.Danas
postoji 77.175 multinacionalnih korporacija, gotovo 11 puta vise nego 1970-te godine, i samo
2.418 odnosno 3,1% multionacionalnih kompanija se nalaze u Sjedinjenim Amerikim
Dravama.

1 Chuck Williams, Management, str. 133

2

Danas 53.072 ili 68,8% multinacionalnih kompanija ima central i u drugim razvijenim zemljama
kao to su Njemaka, Italija, Kanada i Japan, a 20.238 odnosno 26,2% multinacionalnih
kompanije ima u zemljama koje su u razvoju kao sto su Kolumbija, Juna Afrika i Tunis.
Jo jedan nacin da se prepozna uticaj globalnog poslovanja jeste da se razmotre direktne strane
investicije.
Direktene strane investicije se realizuju kada kompanija izgradi novo ili kupi postojee
preduzece u stranoj zemlji. Na primjer kompanija Gerdau S.A., brazilski proizvoa elika,
napravila je direktnu stranu investiciju kada je poela da kupuje amerike kompanije za
proizvodnju elika kao to je INTERNACIONAL STEEL GROUP. 2 Naravno Brazilski Gerdau
S.A. nije jedina firma koja kupuje multinacionalne firme u Americi, tu su i druge kompanije iz
Velike Britanije, Francuske, vajcarske, i Luksemburga koje imaju i najvee direktne investicije
u SAD-u. Ukupno gledano, strane kompanije ulau i vie od 1,6 biliona dolara godinje da bi
poslovale u SAD-u.
Amerike kompanije takoer imaju velike direktne investicije u zemljama irom svijeta. Na
primjer kompanija Anheuser-Busch, proizvoa piva, platila je 700 miliona dolara za kupovinu
Harbin Brewery Group, etvrtu po veliini kompaniju za proizvodnju piva u Kini.
Amerike kompanije najvee direktne investicije imaju u Velikoj Britaniji, Kanadi, Holandiji I
Australiji. Ukupno gledano amerike kompanije ulau vie od 2 biliona dolara godinje da bi
poslovale u drugim zemljama.
1.2 Trgovinske barijere
Tokom historije, vlade su aktivno koristile trgovinske barijere da bi potroaima bilo skuplje ili
tee a ponekad i nemogue da kupuju ili koriste uvezenu robu. Na primjer: Evropsla unija je
uvela porez od 34% za zamrznute jagode uvezene iz Kine. Amerika vlada naplauje carinu od
54 centa po galonu uvezenog etanola koji se koristi u kombinaciji sa benzinom u automobilizmu.
Uvoenjem ovakvih ogranienja i poreza, vlade drava Evropske unije, Kina I SAD uputaju se
u protekcionizam.Protekcionizam podrazumijeva upotrebu trgovinskih barijerea s ciljem da se
domace kompanije I njihovi radnici zatite od inostrane konkurencije.
Vlade obino koriste dvije vrste trgovinskih barijera to su carinske i necarinske barijere.
Carina je direktan porez na uvezenu robu. Carine poput poreza od 54 centa po galonu etanola
uvezenog u SAD poveavaju cijenu uvezene robe u odnosu na domae robe.
Necarinske barijere predstavljaju neporeske metode poveanja cijene ili smanjenju koliine
uvezene robe.
2 http://www.bea.gov/bea/ARICLES/2006/07July/0706_DIP_WEB.pdf
3

Postoji pet tipova necarinskih barijera:

1.
2.
3.
4.
5.

Kvote
Dobrovoljna izvozna ogranienja
Dravni standardi za uvoz
Dravne subvencije
Carinska klasifikacija

Kvote precizna ogranienja broja ili koliine uvezenih proizvoda. Npr: Uvoz sirove eerne trske
u SAD-u je ogranien na oko 1,2 miliona tona godinje. Poto to nije ni priblino dovoljno da
zadovolji tranju za eerom u SAD, cijene domaeg eera u SAD su dvostruko vie od cijena
eera u ostatku svijeta. 3
Dobrovoljna izvozna ogranienja se uvode da bi se ograniila koliina odreenog proizvoda
koja moe da se uveze u toku godine. Razlika u odnosu na kvote je ta to zemlja izvoznik, a ne
zemlja uvoznik namie ta ogranienja. 4
Dravni standardi za uvoz se uvode da bi zatitili zdravlje i bezbjednost graana. U stvarnosti
se takvi standardi esto koriste za ograniavanje ili zabranu uvoza robe. Na primjer Japan je
zabranio uvoz gotovo svih amerikih jabuka, koje su trostruko jeftinije od japanskih. Cilj
zabrane je navodno bio da se sprijei prenoenje bakteriozne plamenjae na japanske vonjake sa
jabukama, ali japanska je vlada zapravo koristila taj uvozni standard da zatiti ekonomsko
zdravlje japanskih uzgajivaa jabuka.
Subvencije- mnoge drave koriste subvencije kao to su dugoroni krediti sa niskom kamatnom
stopom, bespovratna novana pomo i odloeno plaanje poreza, da bi razvile i zatitile
kompanije u posebnim privrednim granama. Na primjer Boeing, Ameriki proizvoa aviona,
protestvovao je kada je kompanija Airbus dobila pomo od 4,5 milijardi dolara od devet
evropskih zemalja da bi izgradila svoj novi Super Jumbo-Jet A380.
Carinska klasifikacija je posljednji tip necarisnske barijere. Proizvode koji se uvoze u zemlju
ispituju carinski slubenici, koji moraju da odlue u koju od priblizno 9000 kategorija treba da
svrstaju odreeni proizvod. Klasifikacija je vana jer kategorija koju odrede carinski slubenici
moe u velikoj mjeri da utie na iznos carine, kao i na to da li je artikal podloan uvoznim
kvotama. Na primjer amerika carinska sluba ima nekoliko kategorija za uvoznu obuu. Carine
na uvezenu konu obuu ili obuu koja nije od gume iznose oko 10% dok se carine na uvezenu
gumenu obuu, kao sto je sportska ili vodootporna obua kreu od 20% do 84%. Zbog tako
velike razlike neki uvoznici se trude da njihova gumena obua izgleda kao da je od koe jer se
3 Chuck Williams, Management, str. 135
4
4

nadaju da e biti klasifikovana kao obua koja nije od gume to e im omoguiti da plate niu
carinu.
1.3 Trgovinski sporazumi
Najznaajniji sporazum koji je donio dosta promjena i kada su se 124 zemlje sloile da ga
prihvate zove se Opti sporazum o carinama i trgovini ( General Agreement on Tariffs and Trade
GATT). 5 Iako je opti sporazum o carinama i trgovini 1995.godine zamijenila Svjetska
trgovinska organizacija (World Trade Organizacion WTO), promjene koje je taj sporazum
proizveo u dalje podstiu meunarodnu trgovinu.Svjetska trgovinska organizacija ije je sjedite
u enevi u vajcarskoj stara se da trgovinski sporazumi budu primjenjeni, predstavlja forum za
trgovinske pregovore, rijeava trgovinske sporove, kontrolie nacionalne trgovinske politike i
nudi tehniku pomo i obuku za zemlje u razvoju.GATT proizveo je ogromna smanjenja
carinskih I necarinskih barijera, zbog ega je postalo mnogo lake svim zemljama da kupuju
strane proizvode.
Prvo, carine su do 2005. godine smanjene u prosjeku za oko 40% irom svijeta.Drugo, carine su
ukinute u 10 privrednih grana.Tree, uvedena su stroga ogranienja za dravne
subvencije.etvrto, optim sporazumom o carinama i trgovini definisani su mehanizmi zatite
intelektualne svojine, kao to su zatitni znakovi, patenti i autorska prava.

Drugi vaan trend koji je doprinjeo smanjenju trgovinskih barijera bilo je formiranje
regionalnih trgovinskih zona, u kojima su carinske i necarinske barijere smanjene ili ukinute na
osnovu ugovora ili sporazuma koje su sklopile zemlje u datoj trgovinskoj zoni. Najvee i
najvanije trgovinske zone nalaze se u Evropi (Ugovor iz Mastrihta), Sjevernoj Americi
(sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini), Centralnoj Americi (centralnoameriki
sporazum o slobodnoj trgovini), Junoj Americi (unija junoamerikih nacija) i Aziji (Asocijacija
nacija jugoistone Azije). 6

Belgija, Danska, Francuska, Njemaka, Grka, Irska, Italija, Luksemburg, Holandija, Portugalija,
panija, Velika Britanija su 1992. godine poele da primjenjuju Ugovor iz Mastrihta. Svrha tog
ugovora je bila da se dvanaest razliitih privreda i valuta pretvori u jedno zajedniko ekonomsko
trite koje je nazvano Evropska Unija (EU) sa jednom valutom. Prije potpisivanja ovog
ugovora, carinski slubenici su na svakom graninom prijelazu zaustavljali i pregledavali
kamione koji prevoze razliitu robu. Osim toga, poto su dokumentacija, carinske tarife i
5 www.wto.org/english/thewto_e/whatis_e.htm
6 Chuck Williams, Management, str. 136
5

specifikacije proizvoda koje vae u razliitim dravama mogle znatno da se razlikuju, kompanije
su esto morale da podnesu dvanaest razliitih setova dokumentacije, da plate dvanaest razliitih
carina, proizvedu dvanaest razliitih verzija osnovnog proizvoda u skladu sa specifikacijama
koje propisuju razliite drave, i pretvore novac u dvanaest razliitih valuta.

Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) izmedju SAD, Kanade, i

Meksika poeo je da se primjenjuje 1.Januara 1994. godine. Tim sporazumom je liberalizovana
trgovina izmeu zemalja tako da je preduzeima omogueno da prave planove za jedno trite
Sjevernu Ameriku, umjesto za tri posebna trita (SAD, Kanadu i Meksiko). Najvaniji rezultat
sjevernoamerikog sporazuma jete to su ukinute carine za veinu proizvoda i to su Kanada,
SAD i Meksiko sprijeeni da poveaju postojee carine ili uvedu nove. 7

Centralnoameriki sporazum o slobodnoj trgovini (CAFTA- DR) izmeu SAD,

Dominikanske Republike i centralno amerikih zemalja Kostarike, Salvadora, Gvatemale,
Hondurasa i Nikarvage, stupio je na snagu 2005.godine. Zemlje potpisnice sa ukupno 457,6
miliona stanovnika, predstavljaju deseto po veliini trite za amerike izvoznike u Latinskoj
Americi. Amerike kompanije svake godine izvoze robu ija vrijednost premauje 19 milijardi
dolara u zemlje koje su obuhvaene sporazumom.

Uniju junoamerikih nacija (USAN) je potpisalo dvanaest zemalja june Amerike 23.maja
2008.godine. Ovim ugovorom ujedinjeni su bivi savezi Mercosur( Argentina, Brazil, Paragvaj,
Urugvaj i Venecula) i Andska zajednica (Bolivija, Kolumbija, Ekvador, i Peru), kao i Gvajana,
Surinam i ile. Cilj ugovora je da stvori jedinstvenu Ameriku tako to e omoguiti slobodno
kretanje iz jedne u drugu zemlju, izgraditi zajedniku infrastrukturu, ukljuujui autoput koji
spaja obale dva okeana I pretvoriti taj region u jedinstveno trziste ukidanjem carina.

Asocijacija nacija jugoistone i Azijsko-pacifika ekonomska saradnja (APEC)

dvije su najvee i najvaznije trgovinske grupacije u Aziji. Asean je trgovinski
sporazum izmeu Burneja, Kambode, Indonezije, Laosa, Malezije, Mjanmara,
Filipina, Singapura, Tajlanda i Vijetnama koje ine trite od vie od 558
miliona ljudi.Trgovinska razmjena izmeu SAD-a i ASEAN-a premauje 153
milijarde dolara godinje.

7 www.wto.org/english/thewto_e/whatis_e.htm
6

APEC je iri sporazum koji obuhvata Australiju, Kanadu, ile, Kinu, Hong
Kong, Japan, Meksiko, Novi Zeland, Papuu Novu Gvineju, Peru, Rusiju, Junu
Koreju, Tajvan, SAD i sve lanice ASEAN-a izuzev Kambode i Mjanmara.
APEC ukupno broji 2,6 milijardi stanovnika, odgovorne su za 43% ukupne
globalne trgovinske razmjene i sve zajedno imaju GDP od preko 19 biliona
dolara..

2. Oblici globalnog poslovanja

U prolosti su kompanije uglavnom slijedile fazni model globalizacije, prema kome se prelazak
kompanija iz domaih u globalne odvija u nekoliko uzastopnih faza8:
1.
2.
3.
4.

Izvoz
Ugovori o saradnji
Strateke alijanse
Puno vlasnitvo nad filijalama

2.1 Izvoz
Kao oblik globalnog poslovanja izvoz nudi mnoge prednosti. Izvoz kompaniju ini manje
zavisnom od prodaje na domaem tritu i obezbjeuje vii stepen kontrole nad istraivanjem,
dizajnom i proizvodnjom.Iako donosi brojne prednosti izvoz ima i neke nedostatke. Osnovni
nedostatak se odnosi na injenicu da veliki dio proizvoda koji se izvoze podlijeu carinskim i
necarinskim barijerama. Drugi nedostatak je u tome to trokovi transporta mogu u velikoj mjeri
da poveaju cijenu izvezene robe. Trei nedostatak se ogleda u tome sto se kompanije koje
izvoze oslanjaju na strane uvoznike kada je rije o distribuciji proizvoda. Ako na primjer strani
uvoznik napravi greku u dokumentaciji koja prati isporuku uvezene robe, ta roba moe da bude
vraena proizvoau i to o njegovom troku.

2.2 Ugovori o saradnji

Kada firma eli da proiri posao na globalnom nivou a da pri tome izbjegne velike finansijske
obaveze, moe da potpie ugovor o saradnji sa vlasnikom stranog preduzea. Postoje dvije vrste
ugovora o saradnji : Ugovor o licenci I Ugovor o franizi.
Ugovor o licenci
8 Chuck Williams, Management, str. 140
7

Prema ugovoru o licenci domaa kompanija, davalac licence prima licencne naknade za to to je
dozvolila drugoj kompaniji, korisniku licence, da proizvodi njen proizvod, prodaje njenu uslugu
ili koristi njen brend na odreenom stranom tritu. Jedna od najvanijih prednosti ugovora o
licenci jeste u tome to omoguavaju kompanijama da ostvare dodatni profit bez investiranja
dodatnog novca. Kako se prodaja u inostranstvu poveava, poveavaju se i naknade koje
inostrani korisnik licence isplauje davaocu licence.
Najvei nedostatak vezan za davanje licenci jeste to se davalac licence odrie kontrole nad
kvalitetom proizvoda ili usluge koje prodaje strani korisnik licence. Ukoliko ugovor o licenci ne
sadri konkretna ogranienja, korisnik licence kontrolie cjelokupan posao od proizvodnje preko
marketinga do konane prodaje. Jo jedan nedostatak je to korisnici licenci mogu postati
konkurenti, posebno u sluaju kada je u ugovoru o licenci predvien pristup vanoj tehnologiji ili
internom poslovnom znanju.

Franiza se odnosi na grupu umreenih preduzea u kojoj kompanija koja se bavi proizvodnjom
ili marketingom odreenog proizvoda ili usluge, franizer daje dozvolu za voenje tog
cjeloukupnog posla u drugoj osobi ili organizaciji, franizatu. Za poetnu franiznu naknadu i
provizije, franizeri pruaju franizantima obuku, pomo u marketing i oglaavanju i ekskluzivno
pravo da vode posao na odreenoj lokaciji.

2.3 Strateke alijanse

Kompanije koje obrazuju strateke alijanse udruuju kljune resurse, trokove, rizike,
tehnologiju i ljude. Najei oblik strateke alijanse je zajedniko ulaganje, koje se realizuje kada
dvije postojee kompanije sarauju da bi osnovale treu kompaniju. Dvije kompanije koje su
osnivai ostaju netaknute i nepromijenjene osim to sada dijele vlasnitvo nad novoosnovanom
firmom. Prednosti globalnih zajednikih ulaganja jeste u tome to , isto kao i licence i franize,
pomau kompanijama da izbjegnu carinske i necarinske barijere za ulazak na strana trita.Druga
se sastoji u tome to kompanije koje pokreu zajedniko ulaganje snose samo dio trokova i
rizika vezanih za taj posao.Meutim, u globalnim zajednikim ulaganjima javljaju se problemi.
Poto dijele trokove i rizike sa svojim partnerima u zajednikom ulaganju moraju da dijele i
profit. To moe da dovede do borbi za prevlast i nedovljnog vrstog vodstva.Zbog tih problema,
kompanije koje pokreu globalna zajednika ulaganja treba detaljno i paljivo da pripreme
ugovore u kojima su jasno definisane obaveze obje strane.

2.4 Puno vlasnitvo nad filijalama

8

Puno vlasnitvo nad filijalama predstavlja nain na koji priblino jedna treina multinacionalnih
kompanija ulazi na strana trita. Za razliku od ugovora o licenci, franiza ili zajednikih
ulaganja, puno vlasnitvo nad filijalama podrazumijeva stoprocentno vlasnitvo matine
kompanije. Osnovna prednost jeste u tome sto matina kompanija uzima sve profite i ima punu
kontrolu nad tim svojim filijalama u inostranstvu. Najvei nedostatak je troak izgradnje novih ili
kupovine postojeih preduzea.

2.5 Novoosnovana globalna preduzea

Novoosnovane kompanije su nekada na svom putu da bi postale globalne obino su slijedile
fazni model globalizacije. Meutim u posljednje vrijeme kombinacija tri trenda omoguila je
kompanijama da izbjegnu fazni model kada zapoinju globalno poslovanje.
Prvo, brz i pouzdan avionski prevoz znai da ljudi u roku od jednog dana mogu da otputuju
gotovo bilo gdje u svijetu.
Drugo, jeftinije komunikacione tehnologije, kao to su e-pota, telekonferencija, telefonska
konferencija, internet olakale su komunikaciju sa kupcima, dobavljaima, menaderima i
zaposlenima irom svijeta.
Tree, sada postoji kritina masa poslovnih ljudi koji posjeduju veliko lino iskustvo u svim
aspektima globalnog poslovanja.
Kombinacija tih trendova omoguila je da se osnivaju kompanije koje od samog poetka posluju
globalno. Postoji nekoliko razliitih vrsta novoosnovanih globalnih preduzea, ali sva ta
preduzea imaju dvije zajednike karakteristike.
Prvo, osnivai kompanija od samog poetka uspjeno razvijaju i prenose globalnu viziju
kompanije. Drugo, umjesto da se ire na globalnom planu tako to postepeno osvajaju jednu po
jednu zemlju, novoosnovana preduzea plasiraju proizvod ili uslugu na nekoliko inostranih
trita istovremeno.

3. Pronalaenje najbolje poslovne klime

Kada odluuju o tome na koja strana trita treba da uu, kompanije pokuavaju da pronau
zemlje ili regione sa povoljnom poslovnom klimom. Privlana klima za globalno poslovanje
podrazumjeva sljedee:
a) Kompanija je pozicionirana tako da moe lahko da pristupi rastuim tritima
b) Mjesto za izgradnju kancelarije ili proizvodnog objekta je efektivno, ali ujedno i
ekonomino
9

c) Politiki rizik za kompaniju je sveden na minimum.

3.1 Rastua trita

Najvaniji faktor privlane klime je pristup rastuem tritu. Dva faktora pomau kompanijama
da odrede koliki potencijal za rast imaju strana trita: kupovna mo i strani konkurenti.
Kupovna mo se mjeri poreenjem relativne cijene standardnog skupa robe i usluga u razliitim
zemljama. Kupovna mo je jaka u zemljama poput Meksika, Indije, Kine koje imaju niske
prosjene nivoe prihoda. To je zato to su osnovni ivotni trokovi, poput hrane, stanovanja i
prevoza, u tim zemljama vrlo niski tako da potroai imaju novac za troenje i kada plate
osnovne trokove. Shodno tome zemlje iji je nivo kupovne moi visok i raste predstavljaju
dobar izbor za kompanije koje irom svijeta trae privlana trita.
Drugi dio procjene za kojom se utvruje potencijal za rast globalnih trita odnosi se na analizu
stepena globalne konkurencije, koji se odreuje na osnovu broja i kvaliteta kompanija koje se
ve takmice na odreenom stranom tritu.

3.2 Izbor lokacije za kancelariju/proizvodni objekat

Kompanije ne moraju da imaju kancelariju ili proizvodni objekat u svakoj zemlji u koju uu.
One mogu da izdaju licence i franize ili da izvoze na strana trita, a mogu i da opsluuju iri
region jedne zemlje. Neke kompanije trae poreski raj, ele da predstavnitvima pokriju svoju
bazu kupaca ili tee da stvore globalni brend. Iako kompanija mora da bude pravno registrovana
u jednom mjestu, neke kompanije imaju od 9 do 23 globalnih centara i nijedan od njih ne
smatraju vanijim od ostalih.
Dakle, kriterijum za izbor lokacije za kancelariju/proizvodni objekat razlikuju se od kriterijuma
za ulazak na strano trite. Umjesto da se fokusiraju samo na trokove kompanije treba da
razmotre i kvalitativne i kvantitativne faktore. Dva kljuna kvalitativna faktora su kvalitet radne
snage i strategija kompanije. Radna snaga je vana jer je esto teko pronai radnike sa
odreenim vjetinama, sposobnostima i iskustvom koji su kompaniji potrebni da bi poslovala.
Strategija kompanije je takoer vana kada se bira lokacija. Na primjer kompanija koja slijedi
strategiju niskih trokova vjerovatno e imati potrebu za veom koliinom sirovina, jeftinim
prevozom i jeftinom random snagom. Kompanija koja slijedi strategiju diferencijacije vjerovatno
e morati da ima na raspolaganju visokokvalitetne materijale i visokokvalifikovanu i obrazovanu
radnu snagu.Kvantitativni faktori kao to su vrsta objekata koji treba da se izgradi, carinske i
necarinske barijere, devizni kursevi i trokovi prevoza i radne snage takoe treba da se razmotre
kada se bira lokacija kancelariju/proizvodni objekat.
10

3.3 Svoenje politikog rizika na minimum

Negativne posljedice obinog politikog rizika mogu da budu pogubne za kompanije koje nisu u
stanju da identifikuju taj rizik i da ga svedu na minimum.
Kada posluju globalno, kompanije treba da pokuaju da utvrde da li postoje dvije vrste politikog
rizika: politika neizvjesnost i neizvjesnost vezana za dravnu politiku i zakone.
Politika neizvjesnost se odnosi na rizik od velikih promjena u politikim reimima koje mogu
da nastanu kao posljedica rata, revolucije, smrti politikih lidera, drutvenih nemira ili drugih
presudnih dogaaja.
Neizvjesnost vezana za drzavnu politiku i zakone odnosi se na rizik koji je povezan sa
promjenama zakona i dravnih politika koje direktno utiu na nain poslovanja inostranih
kompanija. 9
Kompanije mogu da iskoriste nekoliko strategija da bi smanjile politiki rizik. Strategija
izbjegavanja se koristi kada se smatra da su politiki rizici vezani za odreenu stranu zemlju ili
region preveliki. Ako su ve investirali u visokorizinim oblastima, kompanije mogu da
likvidiraju ili prodaju svoje poslovne jedinice. Ako jo nisu investirale vjerovatno e odlagati
svoje investicije sve dok se rizik ne smanji.
Kontrola je aktivna strategija za sprijeavanje ili smanjenje politikih rizika. Kompanije koje
primjenjuju strategiju kontrole lobiraju kod inostranih vlada ili meunarodnih trgovinskih
organizacija pokuavajui da ih ubjede da promijene zakone, propise ili trgovinske barijere koje
ugroavaju njihovo poslovanje u odreenoj zemlji.
Jo jedan metod za suoavanje sa politikim rizikom jeste saradnja, koja se odnosi na zajednika
ulaganja i ugovore o saradnji kao to su franizni i licencni ugovori. Iako ne moe da otkloni
politiki rizik vezan za poslovanje u odreenoj zemlji, strategija saradnje moe da ogranii rizik
koji je povezan sa stranim vlasnitvom nad preduzeem.

4. Upoznavanje sa kulturnim razlikama

Prvi korak u suoavanju sa nacionalnim kulturama jeste da se prepozna da postoje znaajne
razlike. Profesor Gerf Hosted proveo je dvadeset godina prouavajui kulturne razlike u 53
razliite zemlje. Njegovo istraivanje ukazuje na to da kulture imaju pet konzistentnih kulturnih
dimenzija: distance moi, individualizam, muke vrijednosti, izbjegavanje neizvjesnosti i
kratkorona nasuprot dugoronoj profesiji. Distanca moi odnosi se na to u kojoj mjeri ljudi u
9 Chuck Williams, Management, str. 147
11

odreenoj zemlji toleriu nejednaku raspodjelu moi u drutvu i organizacijama. U zemljama sa

slabom distancom moi kao to su vedska i Danska, zaposleni ne vole da njihova organizacija
ili njihov ef imaju mo nad njima ili da im govore ta rade. Oni ele da uestvuju u donoenju
odluka koje se njih tiu.
Individualizam se odnosi na to u kojoj mjeri drutva vjeruju da pojedinci treba da budu dovoljni
sami sebi. U drutvima u kojima je individualizam izraen, zaposleni postavljaju lojalnost prema
sebi na prvom a lojalnost prema svojoj kompaniji I grupi na drugo mjesto.
Muke naspram enskih vrijednosti odraavaju razliku izmeu kultura koje karakteriu
samopouzdanje i energinost i kulutura koje karakterie brinost. Kuluture orijentisane na
Muke vrijednosti naglaavaju energinost, nadmetanje, materijalni uspjeh i postignua, dok
kulture orijentisane na enske vrijednosti naglaavaju znaaj meuljudskih odnosa, skromnost,
brigu o slabima i kvalitet ivota.
Kulturna razlika vezana za izbjegavanje neizvjesnosti odnosi se na to koliko se ljudi u odreenoj
zemlji osjeaju nelagodno u nesreenim nejasnim i nepredvidljivim situacijama. U zemljama u
kojima je izbjegavanje neizvjesnosti izraeno kao to su Grka i Portugalija ljudi su uglavnom
agresivni i emotivni i tee sigurnosti.
Kratkorona/dugorona orijentacija odnosi se na to da li su kulture orijentisane na sadanjost i
trae trenutno zadovoljenje elja i potreba ili na budunost i odlaganje zadovoljenja. Ne
iznenauje to to su zemlje sa kratkoronom orijentacijom usmjerene na potronju, dok su ona sa
dugoronom okrenute ka tednji.
Nakon to se upoznamo sa kulturnim razlikama, drugi korak se sastoji u tome da odluimo kako
emo nau kompaniju prilagoditi tim razlikama. Istraivanja u kojima su prouavani efekti
kulturnih razlika na praksu menadmenta vie ukazuju na potekoe nego na laka rjeenja. Jedan
od problema je u tome da ce prakse i politike menadmenta vjerovatno biti razliito shvaene u
razliitim kulturama. injenica da neto to je tako jednostavno kao bezbjednosna politika moe
razliito da se shvati u razliitim kulturama pokazuje koliko je zapravo teko standarizovati
prakse menadmenta u razliitim zemljama i kulturama.

12

5. Priprema za radna zaduenja u inostranstvu

Iseljenik je neko ko ivi i radi izvan svoje domovine. Problem prilagoavanja jezikim,
kulturnim i drutvenim razlikama osnovni je razlog zbog koga zaposleni neuspjeno obavljaju
svoja zaduenja u inostranstvu. 10
anse za uspjeno obavljanje posla u inostranstvu mogu da se poveaju:

Okukom o jeziku i kulturnim razlikama

Razmatranjem pitanja vezanih za porodicu, suprunika i njegovu/njenu karijeru.

5.1 Obuka o jeziku i kulturnim razlikama

Iseljenici koji prije odlaska dobiju obuku o jeziku i kulturnim razlikama bre se prilagoavaju
stranim kulturama i uspjenije obavljaju svoja zaduenja u inostranstvu.Naalost samo treini
menadera koji odlaze da obavljaju radna zaduenja u inostranstvu se nudi bilo kakva obuka
prije odlaska i samo polovina njih zapravo uestvuje u obuci.
Tri metoda mogu da se koriste za pripremu radnika za radna zaduenja u inostranstvu:

Informativna obuka
Simulacija kulture
Iskustvo na terenu

Informativna obuka je usmjerena na utvrivanje vanih razlika izmeu kultura. Nakon to su se

upoznali sa kulturnim razlikama informativne obuke polaznici mogu da preu na simulaciju
kulture.
Simulacija kulture je metod obuke koji omoguava da vjebaju kako e se prilagoditi kulturnim
razlikama.
Simulacija na terenu je tehnika obuke koju je popularizovao ameriki Mirovni korpus.
Polaznici se alju u oblinje etnike zajednice da bi tri ili etiri sata proveli razgovarajui sa
pripadnicima tih zajednica o kulturnim razlikama.
10 Cuck Williams, Management, str. 150
13

5.2 Dosljednost i prilagoavanje

Globalna dosljednost znai da e multinacionalna kompanija koja ima kancelarije, proizvodna
postrojenja i distributivne kapacitete u razliitim zemljama, koristiti ista pravila, smijernice
politike i procedure za upravljanje tim kancelarijama, postrojenjima i kapacitetima. Menaderi u
centrali kompanije cijene globalnu dosljednost jer taj pristup pojednostavljuje donoenje odluka.
Nasuprot tome kompanija koja primjenjuje politiku lokalnog prilagoavanja mijenja svoje
standarne operativne procedure da bi se prilagodila razliitim stranim kupcima, vladama, i
regulatornim agencijama.Ako kompanija previe naginje ka globalnoj dosljednosti, kompanija se
izlae riziku od koritenja upravljakih procedura koje nisu dovoljno prilagoene tritima,
kulturama i radnicima zemalja u kojima posluju. Meutim ako se previe usredsrede na lokalno
prilagoavanje, kompanije rizikuju da izgube trokovnu efikasnost i produktivnost koje proizlaze
iz koritenja standardizovanih pravila i procedura irom svijeta.

5.3 Pitanja koja se tiu porodice, suprunika i njegove /njene karijere

Postoje dokazi da uspjeh ili neuspjeh u obavljanju radnih zaduenja u inostranstvu najvie zavisi
od toga koliko e se dobro suprunik i porodica zaposlenog prilagoditi stranoj kulturi. Testiranje
prilagodljivosti se koristi da bi se procjenilo koliko dobro e se menaderi i njihove porodice
prilagoditi stranim kulturama. Za samo 40% porodica radnika koji odlaze na rad u inostranstvu
obezbjeena je obuka o jeziku i kulturnim razlikama, a takva obuka je jednako vana za porodice
kao i za same radnike. Moda je ak i vanija za porodice jer su za razliku od radnika koje njihov
posao esto donekle titi od uticaja strane kulture, suprunici i djeca su potpunosti izloeni
utjecajima strane sredine i kola. Domainstvo mora da se odrava, treba ii u kupovinu I plaate
raune.

14

ZAKLJUAK

Iz svega navedenog moemo zakljuiti da globalno poslovanje je kupovina i prodaja robe i

usluga to ine ljudi iz razliitih zemalja. A povezivanje globalnog poslovanja i menadmenta
moemo svesti na sledei nain : da globalno poslovanje stvara odreene izazove za menadere
kao na primjer kako biti siguran da nain poslovanja u jednoj zemlji je pogodan za voenje tog
nekog posla u drugoj zemlji. Naravno da globalno poslovanje obuhvata mnogo vie od kupovine
i prodaje. Pored kupovine i prodaje imamo i trgovinske propise tog poslovanja, njegov uticaj,
koje postoje barijere, sporazumi, potroai,trgovinske barijere i trgovinski sporazumi, oblici
globalnog poslovanja, poslovna klima, kulturne razlike i zaduenja u inostranstvu. Svi ovi
elementi su sastavni dio globalnog poslovanja. Oni kao takvi su uticajni faktori na globalno
poslovanje. Kroz izradu i samu prezentaciju seminarskog rada smo se upoznali sa njima i
njihovim znaajnim karakteristikama. injenice koje smo doznali u doticaju sa ovom temom a
koje su jako bitne i interesantne su :
-

Strane kompanije ulau vie od 1,6 biliona dolara godinje da bi poslovale u SAD, ali
Amerike kompanije takoe imaju velike direktne strane investicije u zemljama irom
svijeta koje su vie od 2 biliona dolara godinje da bi poslovale u drugim zemljama.
ak i Coca-Cola koja je dostupna u vie od 200 zemalja jo uvjek ima veliki potencijal za
dalji globalni rast. Trenutno kompanija Coca-Cola ostvaruje oko 80 % prodaje na svojih
16 najveih trita.
Vie od 50 miliona ljudi u SAD govori vie od jednog jezika a u Evropi se jo vie cijeni
sposobnost komunikacije gdje Evropljani govore tri ili vie jezika. Sposobnost
komunikacije na vie jezika je vano u svakom poslu i moe kompanijama da omogui
znatno veu prednost koja je potrebna kako bi bile uspijene na konkurentnim tritima.

15

LITERATURA

1. Chuck Wiliams Management

2. http/www.bea.gov
3. www.wto.org
4. www.npr.org
5. http//www.cia.gov
6. www.forbes.com

16