2.

POJAM, PODIJELA I NASTANAK PRVIH MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

Multinacionalne kompanije ( The Multinacional Company ) su vie nacionalna preduzeda koja ujedinjuju proizvodnju I ponudu velikih koliina roba u vie drava I predstavljaju vrlo vane initelje svjetske privrede. U njima je koncentriran capital, znanje i veliki broj zaposlenih, a razlog njihovog nastanka treba traiti u zakonitostima trine privrede. Primarni je cilj poduzetnika povedanje profita ( dobita ) I akumulacija kapitala putem vika vrijednosti u proizvodnji. U trenutku kada se kapital u matinoj zemlji ne moe povedati novim ulaganjem , trae se nova, povoljnija trita i sredstva prebacuju izvan dravnih granica. Tako nastaju multinacionalne kompanije koje kontroliraju proizvodnju nekog proizvoda u vie zemalja te kao takve postaju vaan initelj globalnog povezivanja. Vrlo su prilagodljive zakonitostima trita pri emu se koriste svim raspoloivim sredstvima i oblicima to breg i to vedeg stjecanja profita.

Prva nastojanja da se integriranjem (udruivanjem) kapitala i radne snage stvore to vede kompanijejavljaju se u 19. Stoljedu, potkraj prve industrijske revolucije. Kompanije nastale u to vrijeme nisu imalemultinacionalnu vanost zbog proizvodnih pogona koji su bili smjeteni u jednoj zemlji. Takav primjer nalazimo u Njemakoj,a rije je o koncernu "GusBtahlfabrik" u vlasnitvu industrijalca A.F. Kruppa.Ovaj koncem sastojao se od rudnika ugljena i eljezne rude,tvornica,eliana te velike koncentracije kapitala i radne snage. Prve prave multinacionalne kompanije,kao velika poduzeda s meunarodnim kapitalom nataju izmeu dva svjetska rata ubrzano se razvijaju tek nakon Drugog svjetskog rata (SO-ih godina 20. stoljeda). Nastale su u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu i postupno se irile po industrijskim zemljama Zapadne Evrope, Japanu, zemljama "nabujale" industrijalizacije, a u novije vrijeme i tranzicijskim zemljama. Danas ih ima vie od 1200, a neke od njih ostvaruju ukupan prihod vedi od 200 mlrd.USD godinje. Najvie multinacionalnih kompanija ima svoje sjedite u trima najrazvijenijim regijama: u SAD-u i Kanadi, Japanu i dalekoistonim azijskim gospodarskim "tigrovima" te u Zapadnoj i Sjevernoj Europi. Prema podacima iz 1991. godine (a odnos se nije bitnije promijenio do danas), od 500 najvedih multinacionalnih kompanija, njih 157 ima sjedite u SAD-U, ali sve vie i u novoj svjetskoj gospodarskoj sili, Japanu, sa 119 kompanija, a potom u zapadnoeuropskim dravama, Kanadi i Australiji. Najvie multinacionalnih kompanija ima svoje sjedite u trima najrazvijenijim regijama: u SAD-u i Kanadi, Japanu i dalekoistonim azijskim gospodarskim "tigrovima" te u Zapadnoj i Sjevernoj Europi.Prema podacima iz 1991. godine (a odnos se nije bitnije promijenio do danas), od 500 najvedih multinacionalnih kompanija, njih 157 ima sjedite u SAD-U, ali sve vie i u novoj svjetskoj gospodarskoj sili, Japanu, sa 119 kompanija, a potom u zapadnoeuropskim dravama, Kanadi i Australiji.U priloenim tablicama navodi se 25 najvedih kompanija u svijetu i Europi prema njihovoj trinoj vrijednosti (trinoj kapitalizaciji).neke od kompanija proizvode i posluju na podruju samo nekoliko drava, a neke od od njih gotovo po cijelom svijetu (tipian primjer kompanija "Coca-Cola" , koja proizvodi i posluje u vie od 130 drava svijeta). Zemlja u tranziciji (bive realsocijalistike

drave) imaju takoer nekoliko desetaka velikih kompanija, ali one glede razmjetaja proizvodnje uglavnom nemaju multinacionalna obiljeja 3. 3.1. ULOGA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U PROCESU GLOBALIZACIJE Globalizacija pod uticajem multinacionalnih kompanija

Multinacionalne kompanije (The Multinational Company) su vie nacionalna poduzeda koja ujedinjuju proizvodnju i ponudu velikih koliina roba u vie drava i predstavljaju vrlo vane initelje svjetske privrede.U njima je koncentriran kapital, znanje i veliki broj zaposlenih, a razloge njihova nastanka treba traiti u zakonitostima trine privrede.Primarni je cilj poduzetnika povedanje profita (dobita) i akumulacija kapitala putem vika vrijednosti u proizvodnji.U trenutku kada se kapital u matinoj zemlji ne moe povedati novim ulaganjem, trae se nova, povoljnija trita i sredstva prebacuju izvan dravnih granica. Tako nastaju multinacionalne kompanije koje kontroliraju proizvodnju nekog proizvoda u vie zemalja te kao takve postaju vaan initelj globalnog povezivanja.Vrlo su prilagodljive zakonitostima trita pri emu se koriste svim raspoloivim sredstvima i oblicima rada, radi to breg i to vedeg stjecanja profita .

U druivanje u multinacionalnu kompaniju uvjetovano je pogodnostima koje takva globalna korporacija prua u ostvarivanju najvedeg profita ili dobiti. Stoga je ukupno poslovanje u multinacionalnoj kompaniji briljivo, smiljeno i vrlo prilagodljivo organizirano, pri emu se koristi svim raspoloivim sredstvima i oblicima rada radi brega i to vedeg stjecanja dobiti.

3.2.

Obiljeja poslovanja, broj, razmjetaj I sjedita multinacionalnih kompanija

Tokom svoga razvoja multinacionalne kompanije prole su kroz nekoliko etapa pri emu su mijenjale svoju strukturu. Prve su se organizirale ne temelju vertikalnog povezivanja,to znai da su udruivale vie preduzeda iz razliitih zemalja i razliite razine proizvodnje.Vanjska preduzeda, unutar tih multinacionalnih kompanija osiguravala su sirovine, a domada su ih preraivala.Nakon toga slijedi horizontalno povezivanje jer se udruuju vie meunarodnih preduzeda iste razine proizvodnje (proizvodnja dijelova za automobile kao konaan proizvod). U svijetu danas postoje multinacionalne kompanije i vertikalnog i horizontalnog tipa i povezanosti. Za multinacionalne kompanije kao preduzeda s velikom koncentracijom kapitala i radne snage, izuzetno je vana dobra organizacija vlasti i proizvodnje. Do 70-ih godina 20. stoljeda unutar multinacionalnih kompanija sve odluke donosila je upraviteljska ekipa na elu kompanije tj. vlast je bila centralizirana .. Nakon toga dolazi do vanih promjena u organizaciji multinacionalnih kompanija uslijed prostorne disperzije proizvodnih pogona i danas multinacionalne kompanije imaju vie sredita, a u svakom od njih nalazi se predstavnik uprave,tj. vlasti. Decentralizacijom funkcija pospjeuje se poslovanje jer se bolje mogu pratiti zahtjevi i uvjeti trita irom svijeta koji se neprestano mijenjaju.

Multinacionalne kompanije temelje svoju proizvodnju na primjenu visoke tehnologije i relativno jeftinoj radnoj snazi. Razvoj tehnike i tehnologije omogudava im da dijelove nekog konanog proizvoda proizvode na raznim stranama svijeta tj. u zemljama u kojima je to najjeftinije.Za sastavljanje konanog (finalnog) proizvoda takoer se odabire zemlje koja ima najpovoljniju lokaciju tj. gdje je to najuinkovitije. Da multinacionalne kompanije kao velike tvrtke imaju vanu ulogu u gospodarstvu svijeta govori i podatak da je 80-ih godina 20. stoljeda u njima proizvedeno 25% svjetskih industrijskih proizvoda, dok dananje multinacionalne kompanije ostvaruju ili nadziru 42% vrijednosti svjetske trgovine. Multinacionalne kompanije najvedi udjel imaju u hemijskoj, elektrotehnikoj i automobilskoj industriji. Uz proizvodne postoje i uslune multinacionalne kompanije meu kojima vodeda mjesta zauzimaju banke, osiguravajuda drutva, lanci hotela i trgovina. Vedina multinacionalnih kompanija ostvaruje godinju zaradu koja je esto veda od prihoda pojedinih zemalja svijeta to im daje politiku i gospodarsku mod, tj. omoguduju im da utiu na donoenje odreenih zakona, naravno u svoju korist. Multinacionalnih kompanija stalno se povedava , a onih koje ostvaruju ukupni godinji promet vedi od 100 miliona amerikih dolara ved ima preko 1200.Poetkom 90- ih godina 20. stoljeda u svijetu je poslovalo oko 37.000 multinacionalnih kompanija koje su imale oko 170.000 podrunica ili tvrtki kderi, a 2003. godine oko 40.000 multinacionalnih kompanija s oko 280.000 hiljada podrunica, to je prosjeno 7 podrunica po jednoj kompaniji. Njihov prostorni raspored tj. sjedita multinacionalnih kompanija vrlo su neravnomjerno rasporeena i nalaze se u privredno najrazvijenijim dijelovima svijeta . Najvie multinacionalnih kompanija svoja sjedita imaju u SAD-u, Kanadi, Japanu, "azijskim tigrovima", razvijenim europskim zemljama i Australiji. Od 500 najvedih multinacionalnih kompanija, njih 53% nalazi se u SADu i Japanu, a ostale su u Njemakoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Italiji, Kanadi, Nizozemskoj i Australiji. Dok su neke kompanije svoje poslovanje ograniile ne samo nekoliko drava, druge su poput Coca-Cole(posluje od vie od 130 zemalja svijeta ukljuujudi i BiH),prisutne u svim dijelovima svijeta. Bududi da posluju van granica matine zemlje, zapoljavaju i veliki udjel stranih radnika. Tako je npr. u nizozemskoj kompaniji Philipsu zaposleno ak 79%, a u Fordu 58%, u ITT-u 53%, u IBM 43%, u General Motorsu 31 % stranih radnika itd. Kao pozitivna obiljeja multinacionalnih kompanija moemo navesti njihov uticaj na razvoj privrede i zapoljavanje stanovnitva u najrazvijenijim dijelovima svijeta, glavnu ulogu u napretku znanosti i razvoju tehnologije te doprinose u povezivanju svijeta. S druge strane, uticaj na politiku i monopol u privredama pojedinih drava njihovo je glavno negativno obiljeje. 3.3. Wal-Mart kao simbol multinacionalne kompanija.Od duanida otvorenog 1962. u jednoj od najsiromanijih drava u SAD-u (Arkanzas) Sam Valton stvorio je carstvo iji su nasljednici dvaput bogatiji od Billa Gatesa (njihovo je bogatstvo 2005. iznosilo 90,7 milijardi dolara, a Gatesovo 46,5 milijardi dolara) Kako? Model koji je sad ved postao uobiajen, 1 ula zaliha, nula sigurnosti', nosi biljeg Wal-Marta. Jer najveda tvrtka na svijetu najprije je unijela novinu na podruju upravljanja zalihama. Posjeduje 7100 kamiona to joj omoguduje da izbjegne da neka podrunica gomila ono to ne prodaje dok nekoj drugoj nedostaje ono to joj treba. Otkad su tegljai obnovljeni tako da mobu idi kilometar vie po litri benzina, Wal-Mart utedi 50 miliona dolara godinje.! moe se predstaviti kao tvrtka koja se brine za okoli.

Wal-Mart je napustio Arkanzas i otiao u ruralna podruja na jugu zemlje koja su konkurenciji bila nezanimljiva.Svoj profit(vie od 10 milijardi dolara 2005) reinvenstirao je tako da osigura geografsku expanziju. Danas u svijetu ima 5000 prodajnih mjesta s natpisom te multinacionalne kompanije. Liberalni teoretiar Friedrich Hayek jo je 1947. Objanjavao: Ako elimo odrati i najmanju nadu u mogudnost povratka slobodne ekonomije, pitanje ograniavanja sindikalne slobodne modi je od najvede vanosti".U Wal-Martu je to "pitanje" rijeeno:svaki put kada u SAD-u zaposlenici nekog dudana, nakon iscrpljujude bitke, odlue ulanit se u sindikat, dudan se zatvara. Tako tvrtka koja zapoljava vie od jedan posto amerikih zaposlenika pridonosi smanjenju sindikalnog lanstva, a to je esto preduvjet za politiku deflacije plada koju je republikanska administracija, ali i demokratska, vrlo slabo podredila amerikim zakonima koji jame sindikalna prava. 3.4. Politiki i ekonomski uticaji multinacionalnih kompanija

U posljednjoj deceniji XX stoljeda, desile su se mnoge promjene koje su umnogome preoblikovale industrijsko drutvo. U tom procesu je bitnu ulogu odigrao zapanjujudi razvoj nauke i tehnologije kao pokretni motor drutva. Taj razvoj je doveo i do svestranog ekonomskog razvoja, a formiranje multinacionalnih kompanija je oznailo poetak ekonomske globalizacije. Multinacionalne kompanije su ustvari kompanije koje djeluju u vie svjetskih zemalja, ekonomski su modne i imaju uticaja na cjelokupnu ekonomiju i politiku nekih zemalja. Ove kompanije su se poele razvijati u SO-im godinama XX vijeka. Multinacionalne kompanije i posebno amerike kompanije te vrste od tada pa do danas ostvaruju veliki uticaj na ekonomske prilike u svijetu i odreuju kada i kako de dodi do zasidenosti svjetskog trita nekim proizvodom. Koristedi razvijenu meunarodnu transportnu mreu i ondanje tenzije u Evropi i Japanu, amerike multinacionalne kompanije su dole u priliku da svoje proizvode plasiraju i prodaju na tritima izvan Amerike. Voene iskustvom svojih amerikih konkurenata, evropske zemlje su odluile i same osnovati takve kompanije. Takav razvoj situacije je doveo do irenja multinacionalnih kompanija. Raspadom SSSR 1991. godine, pred multinacionalnim kompanijama su otvorena vrata trita Istone Europe i Kine. Aktivnijom ulogom i investicijskim projektima na tim tritima tokom 80-tih i 90-tih godina XX vijeka, dolazi do jaanja ekonomije, ali i multinacionalnih kompanija. Statistiki podaci pokazuju da je tokom 90-tih godina u svijetu djelovalo ak vie od 45.000 multinacionalnih kompanija, od kojih je 37.000 bilo u vlasnitvu razvijenih zemalja. Multinacionalne kompanije iz nekoliko vodedih svjetskih zemalja su 1996. godine ostvarile profit u iznosu od 7 triliona dolara, to je mnogo vie od cjelokupnog profita ostvarenog na svjetskom tritu koji iznosi oko 5.2 triliona dolara. Multinacionalne kompanije su danas, pored trgovine, ekonomije i industrije, aktivne i u svjetskoj politici, gdje se ponekad njihove odluke smatraju mnogo vanijim od odluka vlada pojedinih svjetskih zemalja. Aktivnostima multinacionalnih kompanija u svijetu i posebno u zemljama u razvoju, postoje razliita, meusobno oprena gledita. Nije teko pronadi osobe sa povrnim pogledom koje ire uvjerenje da prihod ovih kompanija dovodi do porasta kapitala i razvoja ekonomije zemalja u kojim djeluju. Sa druge strane, ekonomski analitiari neprestano upozoravaju da multinacionalne

kompanije svoju zaradu iz zemalja u kojima djeluju izvlae u vidu deviznih zaliha. Ovakav omjer izlaza deviza mnogo je vedi od poetnog kapitala koje multinacionalne kompanije unose u zemlje u razvoju. Sa druge strane, ulaz tehnologije u sve vidove posla doprinosi jo vedem sukobu ovih zemalja ja jakom ekonomijom. Multinacionalne kompanije posjeduju modernu tehnologiju koja im omogudava dobijanje raznih unosnih poslova, to lokalne firme dovodi na rub steaja i propasti. Zatim, multinacionalne kompanije proizvodnju usklauju sa potrebama svjetskog trita, a ne domadeg stanovnitva. Suprotno miljenju pojedinaca koji vjeruju da su upravo ovakve investicije dovele do tihe okupacije nekih zemalja u razvoju, iskustvo pokazuje da prisustvo ovih kompanija u nekoj zemlji ne dovodi do okupacije,nego do nezaposlenja radnika koji su prije toga bili uposleni u razliitim sferama dravne ekonomije.Multinacionalne kompanije pored ekonomskog prodora u razne svjetske zemlje, mijeaju se i u unutranju politiku tih zemalja. Primjer takvog djelovanja je ileanska internacionalna kompanija ITT (Internationala Telefon and Telegraf).

4.

UDAR FINANCIJSKE KRIZE NA POSLOVANJE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA

Finansijske krize oznaavaju vede smetnje u sustavu finansija, koje prati pad (vrijednosti) imovine te nesolventnosti mnogih kompanija iz finansijskog sektora ili drugih privrednih grana i obiljeavaju negativni uticaj na gospodarske aktivnosti u jednoj ili vie zemalja.Kriza koja se javlja jasni je pokazatelj neizbjene sudbine svih kapitalistikih ekonomija to je jasni dokaz da kapitalizam nije svemogud uprkos pokuajima kapitalista da ogromnom mainerijom ubijede radne mase kako je kapitalizam savren i da ga bespogovorno treba slijediti. Neoliberalizam je ideologija multinacionalnih kompanija. Njegova sutina je da oni koji su bogati budu jo bogatiji, dok su siromani postajali sve siromaniji. Tu svoju nakaradnu ideologiju su umotali u propagandu o globalizaciji, slobodnom tritu i civilnom drutvu tvrdedi da de tako svijetu doneti mir i blagostanje. Ipak svjedoci smo da ekonomski poredak koji je svijetu namentuo neoliberalni globalizam neumoljivo ovjeanstvu napladuje rtvama miliona ljudi u najsiromanijim zemljama svijeta.Multinacionalnim kompanijama trebalo je sve vede trite, da bi one uvedavajudi svoje poslove, ostvarivali vede profite. Neoliberalni kapitalizam ruio je sve prepreke pred sobom ne tededi novac i silu. Kao prva rtva direktne izdaje pala je prva zemlja socijalizma SSSR to je otvorilo vrata globalizaciji, vrata krvavom pljackakom pohodu kapitalizma irom planete. Od kraja 1990-tih, ameriki Bord Federalnih rezervi pokuavao je da predupredi veliku ekonomsku krizu plavedi ameriku i svjetsku ekonomiju jeftinim kreditima. Radnika klasa ije su realne nadnice u vedini glavnih ekonomskih sistema stagnirale ili opadale podsticana je da pozajmljuju kako bi odrala potranju za dobrima i uslugama.Bretton-Woods sistem meunarodnog ekonomskog ureenja uspostavio je pravila trgovinskih i financijskih odnosa izmeu glavnih svjetskih industrijskih drava. Taj sistem je prvi primjer ugovorenog monetarnog poretka u povijesti svijeta, a namjena mu je bila ureenje monetarnih odnosa izmeu neovisnih nacija-drava. SAD u cilju spaavanja od narastajude krize pribjegava socijalistikim metodama u cilju finansijskog oporavka. Odgovor vodedih kapitalistikih zemalja - a posebno Sjedinjenih Drava - sadri se u pokuaju obuzdavanja finansijskog sistema putem ogromnih dravnih intervencija, tu ukljuujudi i nacionalizaciju i spaavanja velikih banaka i ostalih finansijskih institucija koje organizuju nj ihove vlade. Cilj ovih intervencija nije zatita zaposlenja, ivotnog standarda ili plata i penzija radnih ljudi, ove intervencije za cilj imaju da odre kapitalistiki sistem koji je svijet gura iz krize u krizu svojom kazino ekonomijom.

Kapitalistike vlasti namjeravaju da prebace teret krize upravo na lea radnih i siromanih ljudi. Od sindikata se zahtjeva da ne trae povedanja plata koja bi kompenzovala rastude trokove ivota. Kritike koje danas itamo ne ulaze u samu sutinu problema ved pokuavaju da odbrane stajalite neoliberalizma. Obezbjeivanje maksimalnog zadovoljenja stalno rastudih materijalnih i kulturnih potreba cijelog drutva putem neprekidnog povedanja i usavravanja socijalistike proizvodnje na bazi vie tehnike i tehnologije (J.V.Staljin) osnovni je zakon socijalizma. Iskustva su pokazala da snana ekonomski jaka i nezavisna socijalistika ekonomija moe mirno da se razvija uprkos ciklikim krizama kapitalizma. Sjetimo se recesije koje je 30-tih gurnula svijet u bijedu. Uprkos blokadi SSSR je bio jedina drava na planeti koje je ostvarivala ogromne kapitalne uspjehe na svim poljima. Poetak globalizacijskih promjena i procesa znaio je ujedno i prekretnicu te naputanje dotadanjeg ekonomskog ureenja svijeta uspostavljenog nakon Drugog svjetskog ratana konferenciji u Bretton-Woodsu. Koncept drava-nacija i regulacija meunarodne ekonomije, svojstvenih Bretton- Woods sistemu, naputeni su u ime usvajanja koncepta nove ekonomije koja se zasniva na neoliberalnoj doktrini. Dananji neoliberalni poredak je zapravo oivljena verzija ekonomskog liberalizma ili liberalnog kapitalizma iz druge polovice l8.st. Osnovna ideja liberalizma je nemijeanje drave u ekonomske procese i kretanja te preputanje regulatorskog mehanizma u ekonomiji slobodnom tritu, odnosno 'nevidljivoj ruci', kako je to rekao Adam Smith, najpoznatiji predstavnik liberalne doktrine. Ekonomska doktrina liberalizma prevladavala je do velike ekonomske krize, tj. Velike depresije ] 929. godine. Uslijed krize naputa se liberalna doktrina i prihvada se misao Johna Maynarda Keynesa, koji je zastupao tezu o potrebi pune zaposlenosti za uspijeh kapitalizma, i u tom cilju neophodnoj intervenciji drave i centralnih banaka. Keynesova doktrina zadrala se sve do sredine 70-ih godina 20. stoljeda kada je dolo do velike naftne krize, kada zemlje izvoznice nafte povisuju cijenu nafte za 5,2 puta. ] 971. ameriki predsjednik Nixon, bez savjetovanja s MMF-om i svojom vladom, objavljuje proglas u kojem se , izmeu ostalog, naputa zlatni standard i konvertibilnost dolara u zlato. Uslijed toga naputa se Keynesova doktrina, kao i svjetski ekonomski sistem uspostavljen sporazumom u Bretton- Wood su, i zapoinje era neoliberalizma, odnosno povratka na ekonomiju liberalizma. Bretton-Woods sistem meunarodnog ekonomskog ureenja uspostavio je pravila trgovinskih i financijskih odnosa izmeu glavnih svjetskih industrijskih drava. Taj sistem je prvi primjer ugovorenog monetarnog poretka u povijesti svijeta, a namjena mu je bila ureenje monetarnih odnosa izmeu neovisnih nacija-drava. Dok je jo trajao Drugi svjetski rat, poslanici iz 44 udruene nacije okupili su se u Bretton- Wood suna monetarnoj i financijskoj konferenciji kako bi ponovo izgradili globalni kapitalizam. Sporazum izBretton Woodsa potpisan je u srpnju 1944. godine. Kako bi uspostavili sistem pravila, institucija i procedura, sudionici Bretton- Woodsa osnovali su Meunarodnu banku za obnovu i razvoj i Meunarodni monetarni fond. Ove organizacije poinju djelovati 1946. godine, nakon to je dovoljan broj zemalja ratificiraosporazum. Sporazum u Bretton- Wood su obvezivao je zemlje potpisnice na usvajanje monetarne politike kojom se vrijednost teaja svake valute zadrava unutar fiksirane vrijednosti - plus/minus jedan posto - u terminima zlata. Sistem iz Bretton- Wood sa sruio se 1971. godine, nakon to su SAD, kao to je spomenuto, odustale od konvertibilnosti dolara u zlato. Sve do tada, Bretton- Wood s sistem

predstavljao je uinkovit nain kontrole neslaganja i postizanja zajednikih ciljeva unutar i meu dravama koje su ga i stvorile, to se naroito odnosilo na SAD. Zajedniko iskustvo Velike svjetske depresije, koncentracija modi u nekoliko drava i prisustvo dominantne sile koja je mogla preuzeti vodstvo, stvorili su politike uvjete za sporazum u BrettonWoodsu. Temelj sporazuma bilo je zajedniko vjerovanje u kapitalizam. Iako su se razvijene zemlje razlikovale u vrsti kapitalizma koju su eljeli za svoju nacionalnu ekonomiju, opet sve su prevenstveno odobravale trini mehanizam i privatno vlasnitvo. No, bez obzira na postojede razlike, sve vlade sudionice konferencije sloile su se oko nekoliko vrijednih lekcija iz monetarnog nereda meuratnog razdoblja. Poueni iskustvom Velike svjetske depresije, kada su ograniena kretanja stranog kapitala i trgovinske barijere doveli do ekonomske katastrofe, tvorci sporazuma iz BrettonWood sa eljeli su izbjedi ponavljanje situacije iz 1930-ih godina kada je trgovina izmeu zemalja bila ograniena iskljuivo na zemlje istih valuta. Ovo grupiranje unazadilo je meunarodni tijek kapitala i stranih ulaganja. Tvorci Bretton- Woods sporazuma zato su prednost davali liberalnom sistemu, zasnovanom na tritu s minimalnim ogranienjima prema privatnoj trgovini i kretanjima kapitala. No, ipak, taj liberalni ekonomski mehanizam zahtijevao je dravnu intervenciju. U razdoblju nakon velike svjetske krize 1930--ih , javni ekonomski menadment nametnuo se kao primarna dunost vlada razvijenih zemalja. Zaposlenost, stabilnost i rast bili su vani imbenici javne politike. Uloga vlade u nacionalnoj ekonomiji postala je usko vezana uz odgovornost vlade prema osiguravanju zadovoljavajudeg stupnja blagostanja za svoje graane. Takozvana drava blagostanja izrasla je iz Velike depresije, zbog zahtjeva za dravnom intervencijom u ekonomiju i iz teorijskih doprinosa Keynsijanske ekonomske kole koja je takoer zagovarala dravnu intervenciju i i obvezu drave u osiguranju pune zaposlenosti. 1930. godine pokazale su da se pojedinani nacionalni ciljevi ne mogu postidi bez meunarodne suradnje. Visoke trgovinske tarife ibarijere te natjecateljsko ruenje valutnih teajeva meu dravama doprinijeli su ekonomskom slomu, politikoj nestabilnosti i svjetskom ratu. Kako bi osigurale ekonomsku stabilnost i mir, drave su se sloile suraivati kako bi regulirale meunarodni ekonomski poredak. Slobodna trgovina bila je temelj poslijeratnog svijeta kakvim su ga zamiljale Sjedinjene Amerike Drave. To je znailo smanjene tarifa te moduliranje trgovine na kapitalistiki nain. Liberalni ekonomski sistem zahtijevao je ureen sistem investicija, trgovine i pladanja. No, za razliku od nacionalnih dravnih ekonomija, meunarodna ekonomija nije imala sredinju vladu koja bi bila odgovorna za valute i njihova kretanja. U prolosti, ovaj problem se rjeavao tzv. zlatnim standardom. No, arhitekti BrettonWoodsa nisu ga smatrali primjerenim poslijeratnoj ekonomiji. Umjesto toga, uspostavili su sistem fiksiranih teajeva i ameriki dolar kao rezervnu valutu, tj. valutu prema kojoj de se odreivati vrijednost drugih valuta. U 19. i 20. stoljedu zlato je imalo sredinju ulogu u meunarodnim monetarnim transakcijama. Ono je bilo 'podloga' valutama, meunarodna vrijednost valute odreivala se prema njenoj vrijednosti u zlatu. Zlato se tada vezivalo uz britansku funtu, s obzirom da je u tom razdoblju britanska ekonomija bila dominantna. Drugi svjetski rat oslabio je i funtu i britansku ekonomiju pa funta vie nije mogla ispunjavati svoju ulogu. Poslije rata, zalihe zlata su se smanjile, a znatan dio zaliha nalazio se u SSSR-u. Uz manja razilaenja, razvijene ekonomije sloile su se s amerikom vizijom poslijeratnog meunarodnog ekonomskog ureenja koja je trebala stvoriti i primijeniti uinkovit meunarodni monetarni sistem i ukloniti prepreke kretanjima robe i kapitala. Kreatori Bretonvudskog ugovora trebali su valutu dovoljno jaku da ispuni rastude zahtjeve meunarodne likvidnosti. To je, bez sumnje, mogao biti

jedino ameriki dolar. Snana amerika ekonomija, fiksiran odnos dolara prema zlatu (35$ fina unca zlata) i obveza amerike vlade prema tom odnosu, uinili su dolar jednako dobrim kao i zlato. Dolar je postao 'rezervna valuta'. To je znailo da de ostale zemlje odreivati vrijednost svoje valute prema dolaru - tj. kupovati i prodavati dolare, kako bi odrali trinu teajnu paritetnu vrijednost uspostavljenu sporazumom u Bretton-Woodsu. Dolar je postao svjetska valuta i vedina svjetskih transakcija vrednovala se u dolarima.