How to rebuild the world economy

-Stvari nisu sada lose kao sto su bije u vijeme Velike depresije.

-Razlog tome je velika drzavna potrosnja kroz deficite te visokom ponudom novca (Bank of England
nikad nije imala nizu kamatnu stopu) dok drzava osigurava mnoge financijske institucije kroz njihovu
kupovinu.

-Autor smatra da potpuno slobodno trziste nije dobro niti odrzivo.

-Profit je najveci pokretac ekonomske aktivnosti i treba ga iskoristiti, ali ne bez neke kolicine
regulacije.

-Trziste je odlican mehanizam za koordinacije kompleksnih ekonomskih aktivnosti, ali i kao svi
mehanizmi treba upravljanje.

-Slobodno trziste je, kako smo vidjeli u posljednja tri desetljeca, onazadilo ekonomiju, povecalo
nejednakost i nesigurnost te dovelo do brojnih krahova i kriza.

-Neke zemlje primjenjuju razlicite vrste kapitalizma.

-Npr. u Americi se prihvaca nejednakost, dok npr. u Svedskoj koriste progresivno oporezivanje, ili u
Japanu gdje postoje velike barijere za otvaranje npr. velikih lanaca trgovina.

-Jos jedan prijedlog je: trebamo stvoriti novi ekonomski sustav na temelju saznanja da je ljudska
racionalnost znatno ogranicena.

-Kriza iz 2008. nam pokazuje kompleksnost svijeta koji smo stvorili, pogotovo u sferi financija, te da je
pretekao nasu mogucnost da ga razumijemo i kontroliramo.

-Nas se svijet tada bazirao na pretpostavci da se ljudi uvijek mogu nositit sa svim problemima koji
naidu.

-Rjesenje nije povecanje transparentnosti, vec nase mogucnosti da odgovorimo na njih.

-Zbog toga je Svedska, koja je imala veliku transparentnost, dozivjela krizu u 90-im godinama.

-Ne smijemo dopustiti neograniceno inoviranje u sferi financija dok ih ne mozemo kontrolirati.

-Treba dopustiti samo one instrumente koji se dokazu da su korisni na duzi rok (kao sto se radi sa
hranom, lijekovima, autima, …

-Trece, moramo napraviti sustav koji vadi ono najbolje iz ljudi, a ne najgore.

-Sustav slobodnog trzista se temelji na tome da bogati moraju postati bogatiji da bi nesto napravili, a
siromasni da se boje siromastva.

-Ljudi jesu motivirani materijalom dobiti (ono sto je komunizam zanemario), ali nije on jedini.

-Treba se nagradivati ono sto daje pozitivne strane tijekom duzeg roka, solidarnost, suradnja,
iskrenost, briga za okolis, …

-Cetvrto: trebamo prestati misliti da su svi ljudi placeni onoliko koliko zasluzuju.

- Ljudi i poduzetnici su cesto produktivniji u siromasnim zemljama nego u bogatim.

-Kad ne bi postojale prepreke, oni bi zamijenili vecinu radnika u bogatim zemljama, sto nije politicki
prihvatljivo.

-Trebalo bi osigurati svim ljudma jednaku utrku po jednakim uvjetima npr. uz davanja za
nezaposlene, poticajima za obuku, …

-Peto: trebamo proizvodnju shvatiti ozbiljnije.

-Pad proizvodnje se gleda kao nekakav uspjeh, ali to ne znaci da je to tako.

-Ljudi ne mogu zivjeti od ideja, trebaju nam stvari.

-Svicarska i Singapur, koje su uspjesne post-industrijske zemlje su i dalje medu najindustrijaliziranijim

na svijetu.

-Mit o „ekonomiji znanja“ je preusmjerio nase investicije.

-Treba se nastaviti ulagati u proizvodnju, edukaciju, …

-Sesto: trebamo bolji balans izmedu financija i realnih aktivnosti

-Razvoj financija i uklanjanje barijera omogucilo je brzo kretanje kapitala i time potrebu za brzim
profitima.

-To dovodi do nestabilnosti i nesigurnosti poslova.

-Financije se trebaju regulirati i usporiti kako bi se pratile realne aktivnosti i radilo se za profit na dugi
rok.

-Uvodenje poreza na transakcije, ogranicavanje kretanja kapitala, restrikcije kod spajanja, itd bi
trebale postici taj cilj.

-Sedmo: trebamo ojacati ulogu drzave.

-Posljednjih godina govorilo se kako je drzava zlo te kako je neefikasna u poslovanju, sto je u neku
ruku tocno, ali u globalu je sigurnija.

-Sve bogate nacije su se obogatile kroz uplitanje drzave u trziste.

-Ovo uplitanje cini trziste sigurnijim.

-Osmo: ekonomski svijet treba 'nepravedno' favorizirati zemlje u razvoju.

-Ovim je zemljama bilo lako nametnuti slobodno trziste iako je ono skodilo ljudima kojima je najvise
trebala pomoc.

-Ovim bi se zemljama trebalo omoguciti da malo lobodnije koriste protekcionizam, reguliranje stranih
investicija, zastitu prava, …

-Ove su mjere koristile razvijene zemlje kad su se same razvijale.

-Ovo zahtjeva reformu svjetske trgovinske organizacije, reforme sporazuma te izmjene uvjeta vezane
za kredite i pomoc drzavama.