Uloga države u nastanku i razvoju preduzetničke kulture

Svjesne značaja preduzetničkih jedinica za razvoj sopstvenih privreda vlade mnogih

zemalja tokom posljednje decenije usvojile su nacionalne strategije razvoja preduzetništva i
preduzimaju brojne aktivnosti na realizaciji ovih strategija. Država ima značajan uticaj na
nastanak i razvoj preduzetničke kulture. Ona može uticati na razvoj preduzetničke kulture na
način sto će pospješiti obrazovanje za preduzetništvo. Takođe omogućiti jeftinije i brže osnivanje
novih preduzeća. Svjedoci smo danasnje mogućnosti prema Zakonu o privrednim društvima da
osnivački ulog preduzeća može biti 1 € što svakako u značajnoj mjeri pojeftinjuje proces
osnivanja.
Neophodno je kreirati takvo okruženje u kojem preduzetnici i porodična preduzeća mogu
rasti, a preduzetništvo biti nagrađeno. Potrebno je podstaći pristup malih i srednjih preduzeća
finansijskim sredstvima i razviti pravno i poslovnо okruženje koje podstiče uredno izvršavanje
plaćanja u komercijalnim transakcijama. Takođe neophodno je prilagoditi instrumente javne
politike potrebama malih i srednjih preduzeća: podstaći učešće malih i srednjih preduzeća u
javnim nabavkama i bolje korišćenje državne pomoći. Država može doprijnijeti razvoju
preduzetničke kulture na taj način sto će omogućiti: lakši pristup tržištu, jačanje tehničkih
kapaciteta, E-business i razvoj snažnijeg i efektivnijeg predstavljanja interesa malih preduzeća
pred EU i na nacionalnom nivou.1
Pored iznijetog, u razvijenim zemljama za razvoj preduzetničke kulture od velikog
značaja je bila privatizacija nekih javnih službi, počev od zdravstvene zaštite i transporta, pa sve
do telekomunikacije i energetike. Takođe i od drugih javnih ustanova, kao što su npr.: bolnice,
škole, fakulteti, sve više se očekuje da posluju po tržišnim principima, odnosno da ostvaruju dio
prihoda na tržištu, tretiraju korisnike svojih usluga kao “kupce”. Prihvatajući Povelju, EU se
obavezala na primjenu principa “razmišljati prvo o malima” (eng. “Think small first”) prilikom
kreiranja mjera ekonomske politike. U junu 2008. godine Evropska unija usvojila je Akt o maloj
privredi (eng. Small Business Act) u kome se definiše sljedeći principi na kojima treba da počiva
politika podrške malim i srednjim preduzećima: obezbijediti da pošten preduzetnik koji je
iskusio bankrotstvo brzo dobije drugu šansu, kreirati regulativu u skladu sa principom
“Razmišljati prvo o malima”, učiniti javnu administraciju osjetljivom za potrebe malih i srednjih
preduzeća, ohrabriti i podržati mala i srednja preduzeća da osjete koristi od rasta tržišta.2

Vrste preduzetničke kulture

1
Paunović, B. (2012). Preduzetništvo i upravljanje malim preduzećem.  str 56
2
https://ef.unibl.org/literatura/871397II_predavanje.pdf, datum očitavanja 30.03.2020.
 Različitost kultura određuje stepen do kojeg je preduzetnik u mogućnosti da se ponaša
kao ključni faktor i pokretač ekonomskih promjena. Ispitaćemo dva potpuno različita pristupa
ocjenjivanja preduetničke kulture i aktivnosti u različitim razvijenim privredama. Prvih od njih je
GEM (global entrepeneurship monitor) pristup, a drugi je Casson pristup.GEM pristup tvrdi da
postoji uzročna veza između stepena preduzetničke aktivnosti u privredi i stepena ekonomskog
rasta. Privreda u kojoj se razlikuju stepeni preduzetničkih aktivnosti utiču na rast bruto domaćeg
proizvoda (BDP). Casson pristupom pokušana je analiza i klasifikacija “preduzetničkih” kultura
naprednih i razvijesnih svjetskih privreda. Casson je pokušao da napravi razliku između
visokostepenog i niskostepenog preduzetničkog ponašanja. On je tada uporedio sedam visoko
industrijalizovanih zemalja, za šta je koristio sistem bodovanja određenih faktora koji se odnose
na kulturu i okruženje. Uz pomoć sistema bodovanja, došao je do zaključka da su Japan i SAD
države sa najnaprednijim i najrazvijenijim preduzetničkim kulturama, dok su Velika Britanija i
Italija sa najmanjim preduzetničkim rejtingom.
Casson je utvrdio da su dvije grupe karakteristika različitih kultura odredile navedene
rejtinge. Prvu grupu čine tehnički aspekti kulture, koji se odnose na važnost naučnog mjerenja,
sistemski pristup i stepen sofisticiranog donošenja odluka. Drugu grupu predstavljaju moralne
karakteristike kulture, odnosno stepen volontiranja, tipove posvećenosti i stavove prema
postignućima. Cassonova hijerarhija je bila pokušaj da se obezbijedi objektivno mjerenje
subjektivnih i neopipljivih vrijednosti različitih nacionalnih preduzetničkih kultura, i kao takva
može biti predmet različitih intrepretacija. Na primjer, Njemačka je bila izostavljena iz
Cassonovog upoređivanja, a da je bila ocjenivana vjerovatno bi bila loše rangirana. Sa druge
strane, mnogi stručnjaci smatraju da je Njemačka u to vrijeme spadala u red zemalja sa srednjim
nivoom preduzetničke aktivnosti. U svakom slučaju ,njegov pristup je bio intersantan pokušaj da
se analiziraju različiti stepeni preduzetničke kulture u svijetu, a kriterijumi koje je on koristio
pružaju dobru podlogu za dalja istraživanja uticaja različitih kultura na preduzetničko ponašanje.
Ipak bilo bi pogrešno da se na određene privrede gleda kao na modele ili prototip za
razvoj preduzetništva. Upravo različite kulture iz različitih sistema i infrastruktura mogu
rezultirati u visokostepenom i naprednom preduzetništvu. Na primjer, u istraživanjima
sprovedenim u Škotskoj 1990. godine izučavana su dva regiona sa naprednom privredom, kako
bi se ispitali faktori koji su uticali na razvoj relativno visokog preduzetničkog ponašanja.Dva
regiona, Masačusets u SAD i Baden-Virtemberg u Njemačkoj imaju potpuno različite
karakteristike i okruženje. Masačusets karakteriše niska intervencija države i zavisnost od
kapitala iz privrednog sektora kojim se finansiraju novi preduzetnički poduhvati. Sa druge strane,
Baden-Virtemberg karakteriše visoka asistencija državnih agencija u pružanju pomoći i
oslanjanju na bankarske izvore finansiranja novih preduzetničkih poduhvata. Ova dva
visokorazvijena regiona su pokazala da uprkos različitim socijalnim i drugim karakteristikama
mogu da proizvedu visokotepeno i napredno preduzetničko ponašanje.3

3
Avlijaš, R. (2010). Preduzetništvo. str. 311.
Izvori:

Avlijaš, R. (2010). Preduzetništvo. Univerzitet Singidunum.

Ćeranić, G. (2007). Preduzetništvo i socijalni kapital. Sociološka luča

Paunović, B. (2012). Preduzetništvo i upravljanje malim preduzećem. Beograd, Ekonomski fakultet.