OBLIK I V E L I ~ I N AZEMLJE I NJENO PRESLIRAVANJE NA PLAN

Geodtzija je nauka koja se bavi stvaranjem planova i karata Zemlje putem njenog premje-
ravanja. Prema tome da li ae ona bavi mjerenjem Zernlje kao nebeskog tijela, ti. da li odreduje
oblik i velifinu Zemlje u cjelini, ili se ogranituje na premjer nekih manjih dijelova zemlje i s t m -
ranjem planova tih dijelova, geodezija se dijeli na:
I. viHu ili nauEnu geudeziju i
2. niZu ili praktihu gtodeziju.
Zadafak je praktiEne geodezije da prcmjeravanjem odredi uzaiamni polotaj pojedinih taEaka
zemljine pnvrgine te da, preslikavajuki ih na plan, stvori sliku - plan ili kartu - prernjeraranog
teritorija.
PoloZaj tataka zemljine povrBinc treba da bude odreden potpuno, kako po njihocom hori-
zontalnom smjeitaju, tako i po visini. Frema tome 6c se i premjer dijeliti na s i t u a c i o n i ili
h o r i z o n t a l n i p r e m j er, koji ke odredivati horizontalne odnose pojedinih taeaka tcrena i na
v i s i n s k i prernj er, koji t e odredivati njihove visine iznad neke unaprijcd zadane plohe (obitno
srcdnjeg vodostaja mora).
ZemIja, kao planet sunEevog sistema oblo je tijelo; pri prikazivanju nfene povrgine ca planu
ili karti javit Ce se dva pitanja: kakvog je oblika i veliEine Zemlja, i kako & se njena povrSina
prikazati na ravnini plana.
Ako se zamisli morska povrgina pro3ufens ispod svih kopna, dobit Ce sc neprekinuta za-
tvorena povrzina koja se naziva nivo-ploha msra, a tijelo koje ona zatvara naziva se geoid.
-
Geoid je dakle fizikalno tijele Eija je povseine -
nivo-ploha mora definirana time, Sto
je u svakoj nrenoj taEki smjer sile teZe {\-ertikala) okomit na diferencijal plohe, a potencijal sile
teie je po nivo-plohi konstantan. Geoid se, za potrebe prernjera i iizrade planova i karata, aprok-
I
simira rotacionim elipsoidom koji nastaje rotacijom elipse meridijana oko kratt, polarne osi.

I VeliEina elipsoida izabere se tako da njegeva ploha 30manje odstupa od pioht geoida.
Odstupanje plohe geoida od one elipsoida nastajc uslijed toga Hto mase u b r i zernljinoj
nisu jednoliko rasporedene, pa taj nejednoliki raspored masa uzrokuje da se vertikale (normale
na geoid), Eiji je smjer uzrokovan privlaEnotku masa Zemlje i normale na elipsoid, medusobno
razlikuju.
Kutna razlika izmedu vertikale i notmale naziva se otklon teZignicc i rtdovito je mala
velifina (nekoliko sekunda, $1. 1).
Odredivanje dimenzija rotacionog elipsoida imrgeno je Yige puta, a na temelju podataka
mjerenja na zemljinoj povr3ini. Radi neizbjeti\-ih pogr~gakauEinjenih pri tim mjerenjima razlikuju
sc pojedine dimenzije elipsoida medu sobam.
 Na teritoriju nate drhve osnova, na kojoj jc izveden premjtr, je elipsoid dimenzije Bessela*
(sl. 2).
a = 6 377 397,155 m (1841 gd.)
b = 6 356 078,963 m II

Spljogtenost eiipsoida Bessela: n

a-b
a= -
a
= 1 : 299,15281

M i m hdrmtm meridijana: ------+--g----

Q = (1 '+)' -
-2 16 10 000 055.76m
I

Novi j a mjerenja, izvrscna savrknijim pomagaha P

i na raznim mjestima remlje, dala su za dimenzije
clipsoida neeto razlitirije vrijednosti, tako : B1. 1

A. R. Clarke (1880 god.) a 6 378 249,2 m a = 1 : 293,466

b = 6 356 515,O rn

F. Hayford (1909 god.)

b -
P, R. Hclmert (1907 god.) a = 6 378 200,W m
6 356 818,17 m
a = 6 378 388 m
a = 1 : 298,3

u = 1 : 297,O
b = 6356911,946m
CNIIGAiK (suvjetski, 1942 god.)
o = 6 378 245,000 m a = 1 ::298,3
b == 6 356 %3,019 m
Na kangtesu Internauonalnc geodetske i geofizizke unije, odrZanorn u Madridu 1924.
godine, prepomten0 je da se Hayfordove dimenzije uzmu kao dirnenzije medunarodnog elipsoida.
Na manjem teritoriju, koji je obuhvaten jednim premierom, mofe se ploha mtacionog
tlipsoida za praktiEnc potrebe aproksimirati plohom kugle polumjera:
R = ~ N
gdje su: M srednji radij zakrivljenosti meridijam
N srednji radij zakrivljenosti normale na meridijan u c e n m premjeravanog teritorija.
*) F. W. Bessd 1784. - 1846. god.
 Za rnanje tatne radove moie se icijela ZemIja kao rotacioni elipsoid zamijtniti kuglorn
polurnjcra kao geomeuijske sredine od tri poluosi:

3
R = 1/--a . a . b = 6370283m
(ova LE kugla imati isri volumen h o Resselov elipsoid)

ili polumjera kao aritmetske sredine od tri poluosi:

(ova & kugla imati pribliino i s t u povrIinu kao BesseIov elipsoid).

Za sve grublje razune uzima se da je Zcmlja kugla s radijusom 6 370 000 m.

Svi su geodetski plannvi izradcni kao horizonralna projckcija na nivo-plohu mdra, tj. tako
da svaka t a a a tcrena projicirana vertikalama (ili normalama na elipsoid) na nivo-plohu mora.
je
Neka su na slici 3 A i B taEke na fizitkoj (ili topografskoj) povrlini Zemlje; na planu t e udaljenost
izmedu whka A i B hiti predstavljena duZinom A' B', tj. najprije t e biti reducirana na nivo-plohu
tatkc A : ABo = S, a onda reducirana na nivo-plohu mora: A' B' = S'.Ako je nivo-ploha mora
kugla polumjera A, bit Ce:

U ovoj sc formuli mo2e R , u nazivniku zanemariti, jer je njegova velitina prema onoj R beznaEajna,
t c k biti:

Ako je udaljenost imedu tataka A i B tako mala, da praktitki nema razlike u srnjeru vcsti-
kala u tim taEkama ti. a h se vtrtikale mogu smatrati paralelama, mote se uzeti da je Zernlja na
tom dijelu r a v n i n a . Na kojoj Ce se najvebj povssini mofi zakrivljena pwrjina Zemljc aprobi-
mirati racninom, zavisic Ce o tome da li fe se na planu moti primijetiti razlika izmedu 7akrivljenlli
dutina, uzetih pa faktitnoj, zakrivljenoj plohi Zemlje i onih1uzetih na Zemlji kao ravnini. VeliEinu
teritorija, na kojoj de se Zemlja moti aproksimirati ravninom i sve zadatke na njoj onda rjeEavati
zakonima analititke geometaije i trigonometrije M ravnini, dat t e slijedeki izvod.
Ako jt na slici 4 A centar premj~ravanog
teritnrija, onda je nivo-ploha kroz tu tatku pra-
v i h o r i z o n t tatkt A. Tangencijalna ravnina
u toj ta&i je p r i v i d n i h o r i z o n t te taEke.
Aka je razlika duZjne tangcnte i luka:

tako mala da se na planu ne moZe primijetiti, bit

.-
t e svejednokoja se duiina uzima, pa t e se Zemlja
u tom slukju moki smatrati ravninom.
Ncka je M nazivnik mjerila plana:

gdie je L duZina na planu, a 1 duZina na zemlji, i

neka jc najrnmja duZina koja se na plana moZe
izmjeriti :
Eta u naravi znati:

to mom biti:

DuZjne tangente iluka Cprividnog i pravog horizonta) su prema ali& 4 :

2 (t - I) = 2 R (tg a - a)
Ako se tg sc razvije u Taylorov red i zadrh samo prva dm Bana, bit &:

1
, tgu = a +-as
3
+ ...,

odavde :

Za vrijednosti: R - 6 370 km, e = 0,05 m m

bit Ce za mjerilo: 1 : 1000 15 14,5 k m
1 :SO00 _ZS24,8.km
Na reritoriju ispod ovog radijusa moZe se Zernlja srnatrati ravniaom.
Ovo dakako vrijedi aamo 7 3 prikazivanje horkontalnih odnosa na terenu. Pri mjerenju
visina t e se kod zarnjenjivanja zakrivljene zsmljine plohe ravninom utiniti u visini pogretka, koja
je jednaka vertikalnoj udaljenosti pravog i prividnog horizonta BD na slici 4, bududi da je visina
svake tatke iznad ili ispod tarke A vertikalna udaljhost od nivo-plohe kroz ra&u A.
PogreJka koja bi se utinila pri zamjenjivanju zakrivljene zemljfne prohe ravninom ,bit k
kod visina prerna slici 4:
R
BD=CD-CB=-- R=Rsecu- R
COS x

Razvije li se sec a u Taylorov red i zadrZe samo prva dva aana, bit te:
 Budufi aa je:

a=-I
R
bit Ce:

seca = 1 ; + 2 PR
tt be konafno biti:

BroiEane vrijednosti vertikalne udaljenosti pravog i prividnog horizonta bit ee, za pojedine
udaljenosti I:
I= lOOm 2M)m 300m 400111 500m 1OOOm 2000m 5000m
B L ) = 0 , 0 0 1 m 0,003m 0,007m 0,01.m 402m 0,08m 0,3trn 1,96m
Iz ovih se vsijednosti vidi da Ce se, pri pretpostavljenoj tatnosti odredivanja visina od f 1 cm,
vet pri udaljenosti tahka od 400 m trebati uzeti u obzir Zemljina zakrivljenost.
SISTEMI MIERA ZA DUZINE,. POVHSINE I KUTOVE
N w i medunadryi lsustav pdm se ,stvarati 1954. M a j e Generalna
lconfermoija za m f m i ukge ~~, de se paihvabi sest m m m i h j e d h i c a zn
m~erorq)e (metar, sekuruda, h i l m a m , ~ w p e r ,~kelwhi handmela). T,aj m~tavse nn
svim jeaicima mve S I (od fiancwskog System Intamationad dlUnitw).
NaBa je 8 d m r 2pnihva%ila
a~ taj susbv 1976, gdime, a Zalom ,o upo$reb~mjernih
jedilnica u dstemu a stuprio j e na snagu 1. dij&mj,a 1981. gochine, t e se sada jmedinicn
z.a mjerenj,e ,duiirua 1de5ilnh-a lnvalc~):~Jediuicalaa druiinu j e metar (oznaka: m).
Metsr j e ,ornotma j d h i c a MeCtmardmg ~~istema rnjmih j d n i c a (shraieno: SI 1.
Metar je d,uuirina jednaka 1,650.763.73v&ih duirha zraConja u vakuumu koje odgrl-
vnra prijelam lizmedu lraaia~2pin li 3 d s atoma kriptona 86.
1. Jcdinlce za dntine
a) M e t a r s k i sistem uveden je lcrajem 18. stoljeb (1799. god.) najprije u Francuskoj, a
poslije medunarodnom konvencijom (tzv, metarskom konvencijom 1875. god.) i u ostale zernlje.
Jedinica za du?ine je metar (m), koji je definiran udaljenosku krajnjih cstlm tzv. pramma, lipke
od platiniridija (90% phtine i 10% iridija) pri ternperaturi od 0°C. Prametar se h v a u Intenla-
cjomlnom uredu za utege i mjere (Bureau international des Poids e t des Mesures, Stvres kraj
Parka).
vlsekratnici meva su: 1 iii~mr d c k a m e ~ . ~ r f 10 in
1 hm ( k k m e t a r ) 100 m
1 km (kilometar) 1000 m

Dijelovi mctra su: 1 a, f&clmem) 10-'in

1 crn (centimetar) MI= m
1 rnm (milimetar) m
14-0-a
1 pm (nuikromeitar) 10-b

n) EngZeski si9te.m wtrebljavlalo se u anglosaksbnskim zemljama. Jedinica je I yard

(jard), koji je jednak &im aekundnog nyhala u Greenwich. Yatd se dijeli na 3 stope, a stopa na
12 palaca :
26
 1 yd (yard, jard) 91,439 179 crn
1 ft (foot, fut, stopa) 3448 cm
1 in (inch, inE, palac) 2,54 cm

c) H v a t n i sistem upotrebljavan je u starom htastarskorn premjeru na5eg teritorija. Jedi-

nica je 1 beEki h ~ a t ,koji se dijeli na 6 stopa, a stopa na 12 palaca:
l o (hvat) 1,896484 rn
1' (stopa) * .0,3160&1 m
1" (palac) 2,634 cm

2. Jedinice za povraine

a) U metarskom je sistemu jedinica 1 m8(kvadratni mttar). Vlltkratnici kvadratnog metra su

I a (ar) 100 m 8
1 ha (hektar) 10 000 me (100 ara)
1 km2 (kvadratni kilometar) 1 000 00a rn2 (100 ha)

b) U -l&m je ~sktemubiIa jmedwca (1 sqyd (squa,re yard, Eettnorni j a r d )

1 sqyd (square yard, ~ k u e r1a.u) = 0,83611 rnd

1 A (acre of land, eikr of lend) = 4 roods (ruds) = 40,4678 a
1 yd of land (jard of lend) = 30 acres = 12,1M3 ha
(1 hide of land, hajd of lend = 100 acres)
1 square mile ( s h e r majl) = 640 acres = 258,9939 ha.

C) U hvatnnomj e sisOenvu W l a jdiniua 1 tnv (ktvami hv,at). Pi?.ekratmik Ee-

tvomeg hvata j e 1 j tiutro):
40 *7
.-
1 Ehv (Eetvorni hvat) 3,596652 rns
.= .-
1 j (jutra) = 1600 c'hv = 0,5754642 ha
1 m3 = 0,278036 thv
1 ha = 1 j +
1180,364 fhv

3. Jedinice za kutove

VeliEina kuta moZe se: izraziti u seksagezimalnim stupnjevima, atntezimalnim gradima ili
u Iuhoj (analititkoj) mjeri.

a) U se ksagezimal nom ic sisternu iedinica 1 " Istupanj), koji ie tristoiiestdeseti dio punog
g~ruga,odr~osno,dpvedasetl dio WavlQg kuta. Dijeii se n a

b) U c e n t e ~ b r n a l n ~ e r nj e ~silsstcmu j e d h m 1 g (GON), koji je fieti~-i-

stati B~Qpunog kruga, o h n l o , smi prav~ogkuta. Dijeld se na:
-1 g (GON) = lo-' pramga ~kuta
1 (centtrinuta) = l!O-e g (GON-a)
1 (oenW&uada) 1 0 - 9 {GON-a)
-;-
 Prijelaz iz seksagezimalne u centezimalnu mjem izvrgit & ae p o m o h odnosa:

Prijelaz iz centezimalne u seksagezimalnu mjeru izvfiit Ce se pornoh dnosa:

ICE
= 0,324"
Za prerahwvmje iz jednog sistema u drugi portnjc posehnc sablice,
C) U a m a l i t i w j ill] l a F n ~ jm j e j&in%ca jse jedan mdlijan (oznaka: rad). Ra-
dijan j e ~av~nimskl lout i m e d u dvaju polumjera, looji na kraju kruga isijecaju luk

Veza izmedu kruZne i stupanjske mjere dana je d n o s o m :

arca :ao= 2 r r : 360'

i ako je radius kruga r jednak jedinici:

360°
a0 = -arc u = pa arc x
2 r:

Treba li prerna tome kut, zadan arkusom, izraziti u stupnjevima, minutama ili sckundama,
rnnoZit te se veliEina luka vrijednobh p (radijanom), koja daje centralni kut, Eifi je luk jednak
duZini radijusa.

Vrijednosti za p (radijan) u seksagezimalnoj mjeri su:

Vrijcdnosri za p u ccntezirnalnoj rnjeri su:

Obratno, trcba li kut zadan seksagezimalnom iIi centezimalnom mjerom pretvoriti u dufinu
luka jediniEnog h g a , dij eli t Cc se stupnjevi, minute Ili sekundc s adgovarajubrn vrijednosti :
 Kako je ranije spomenuto, Zemlja je optenit0 uzevSi oblo tijelo - clipsoid -a njena se
povrgjna preslikava na ravninu plana putern tzv. projekcija. Zemlja se projicira po zakonima
orrogonalne ili centralne projekuje na ravnine ili tijeh, Eji se pMt moZe razviti u ravninu.

Prema izboru plohe na koju se Zemlja p r o j i b , dijele se projekcije e:

1. Perspekiivms projekcije, kod kojih se Zemlja preslikava po zakonima lineam ptrspektive
na ravninu, a iz tatke ria jednom od dijametara Zemlje, obiiho onom okomitom na raMinu prt-
nlikavanja (s1ika 5). U ovisnosti od udaljenosti D centra zraka, kojima se vrii p r e s ~ v a n j tod
ctnm Zernlje, dijele se perspektivne projekcije na:

ortografskr, kod kojih je centar projekcionih z r a h u beskonahosti (D = m) - zrakt

prtsbvanja su paralelne;

vanjwkt, kod kojih je centat projekcionih zraka ns proizvoljnoj uddjenosd od cmtm Zemljt.
ali k a n nje (D > R);

steseografske, kod kojih je -tar projekcionih zrah na samoj povrHini Zemlje (D = R);
 :tntraInt ili gnor kod koj*
3.
Zavnina presfikavanja -,--I:.
maze uuau uzrnliu u polu, u IICKU~ ulEki ekvatora iti u bilo lrojoj
tatki 2!ernlie. Prema tome se re projekcijk dijelt: na polajr n e projek cije, popreEne ili tkvato-
rijaln e projekcije i kose ili horiz ontalne projekcije.

1!. Konusne pojekcije, KW Kopn se Lernila preslikava na Kunus koji dira Zemlju ili ju aijtfe.
I ove 1projekcije prema poloZaju konusa obziron m os Zemlje dijele se na:
1rolar ne, kod kojih je vrh kot ~olarntosi Zemlje;
p a p re Ene, kod Rojih jt vrh konusa u taPatarskoj ravnini;
kose, kod kojih vrh konusa leZi proizvoljno obzirom na os Z e d j e (slika 6).

3. Cilindn'he projPktj'e, kod kojih se Zemlja preslikava na plaHt cilindra koji dira ili sijeze
Zemlju, I OPP m o p biti polarne, poprehe ili kose (slika 7).
Zemlja se kao obla ploha ni u kojem sluEaju ne moZe u ravninu prcslikati neprekinuto, a da
sc %likepojedinih dijelova Zemlje na planu ne deformiraju. S I i Zcmlje u ravnini moZe se de-
formirati razlitito pa se projekcije, obzirom na karakter deformacija, dijele na:
 J. Projekcije kod kojih je saEuvana jednakost povrgina na Zemlji i planu, tzv. ekvivaIentnt
projekcije.
2. Projekcije kod kojih su sahrvani kutovi izmedu linija na zemlji i njihovih slika na planu
tzv. k o n f o r m n e p r o j e k c i j e .

3. O p t e n i t e p r o j e k c i j c god kojih ne postoji nijedno od gornjih svojstava. Medu ovima

su osobite tzv, e k r i d i s t a n t n e projekcije, kod kojih postoji, uduZ stanovite linije, jednakost
dutirm izrnedu pojrdinih tallaka na zernlji i njihovih slika na planu.
Deforrnacije na planu su to wee, Bto se na istu glohu preslkavaju veke povrsine. Deformacije
plana rastu s udaljavanjem od dodirne taEke (kod perspektimih) ili dodirne linije (kod konusnih
i cilindrltnih projtkcija). Radi toga se za svaki y e t i redtorij - drZsvu -
uzirna posebna ploha
preslikavan j a.
Izbor plohe projekcije (ravnine, cilindra iLi konusa, te karaktetistika koje .ie projekcija
obzirom na defarmaclje imati (ekvivalentnost, k o n f u ~ o s itd.) t zavisi o tome kakovog je oblika
teritorij koji t e se presLikati - izdden po meridijanu ili po paraleli, manje-vise okrugao itd.,
t e o svrsi za koju se pIan ili krtrta izraduje. Tako je za planove krupnog mjerik nase drhve uzeta
konformna projekcija Zemlje kao elipsoida Ressela na eliptitne cilindre koji diraju Zemlju po
meridijann, tzv. Gauss-Kriigerova* projekcija (o kojoj Ee kasnije biti vi5e govora?. Problemima
projekcija optenito, njihovim izborom, sadrZajem i oblikom h a t a itd. bavi se psebna grana
neodezije - kartografija.

*) Carl F. Gauss 1777. -1855. god, Lcopold Ktliger 1857.-1923. god.

 G r u b e p o g r t 8 k t uzrokovane su grubom nepahjom u radu i karakterizirant su svojim
velikim iznotrom, a po predznacima su razlifite. Na primjer, mjeri li sc neka dutina dva puta
vrpcom od 20 m, a za rezultat sc dobije jtdanput 152,47 m, a drugi put 172,SO rn, oEito jc da se
u jednom rnjerenju pri brojenju cijelih q c a ispustila jedna vrpca. RazIika a d 20m uzrokovana
je dakle grubom nepafnjorn i zove se gsuba pogre9ka.
Gmbe se pogregh mogu konstatkati i iz rczultata mjerenja ukloniti potrebnom paZnjom
i kontsolarna u radu.
S i s t emats k i m pogr cB kama je najvetim dijelom n m k u mjtrmju rnjerom ili spravom
f o j a je neispravna za neki iznos. Na primjer, mjeri li se neka duZina vrpcom od 20 m, a dufina
te vrpce odredena je krivo za neki iznos, vrpca je preduga ili prekmtka, Koliko se god puta rnjeri
ta dutina takvom vrpcom, dobit Ce se uvijek ta duZina preduga ili prekratka.
Sistematske pogreHke kafakterizirane su svajom rehtivno mlom velitinom i istim pred-
znakom, a mogu se redovito ustanoviti i ukloniti iz rezulfata mjtrenja. T&o se, na primjer, siste-
matske pogreike jnstrumenta mogu ukbniti ispitivanjem i rekriflkacijorn instrumenta, a ncke i
naroEitim metdama rada; sistematske pogreBke uslijed vanjskih uzroka mjerenjem istim instru-
mentom, a pod raznim vanjskim prilikama; sistematskc l i h e pogreHke opservatora mjerenjem
istim instrumentom ali su osobe druge itd.
SluEaine pogregke su om, Eiji se uzrok nt zna 3 fiji se uzrok nc mote odrediti. Ko d
nekih mjerenja mogu se odrediti pojedini izvori koji prouzrokuju 3luEajne pagre3ke mjerenja,
tzv. elementarne pogretike, ali ne i njihov medusobni odnos. Medu glavne uzroke sluhjnih po-
gresaka daze:
I . nesavrHenost organa za opafianje ( o h , uh],
2. nedovoljna izvjeZbano5t i nedovoljna paZnja onoga koji 'mjeri,
3. nesavrlenost insmrnenata za mjerenje i
4. vanjski uzroci, koji se ne mogu ni mjeriti ni predvidjeti (djelovanje vhge, promjenc
temperature, osvjetljenja, vibracije zraka itd.).
Svojstvo slubjnih pogreJaka je da su a g r a n i h e v e l i h , tj. ako ih se o m t i sa E, to &
uvijek biti:

gdje je 1 neka unaprijed odredena velitina, bv. m a k s i m a l n a pogrtgka. Dalje, kod dovoljno
velikog broja mjerenja mstaju sIuEajne pogreHke razE2itog predznaka, tc postoji ism vjerojat-
fiat pogreBke t E i - e. I konaho, kod vrlo velikog broja mjerenjq teoretski beskonahog, arit-
meueka sredina slutajnih pogreHaka neke mjerene veIiEint teZit fe nuli:

Iim [cI = 0
-
n-tm n

Pod pojmom pogrc3ke razumijevat fe se u daljnjcm izIaganju samo sluEajna pogrtHka, jet sc
moZe pretpostaviti, kako je ranije spomenuto, da se iz rezultata mjerenja grube i neke sistematske
pegregke mogu ukloniti n a r o t i h metodama mjerenja i kontrolama u radu.
Kako sc sIutajnim pogregkama opknito uzevii ne zna uzrok, ne mogu se one iz mjerenja
ukloniti.
Prava veliEina sluhjne pogreSke mogla bi se o d r ~ d i t ikad bi se mla prava vrijednost mje-
rene veliiFinc:

gdje je P prava vrijednost mjtrene v e l i a e , a I rezultat mjtrenja.

 Pri operovaDOrn mjertnju n& veliEinc n t h m rezultati mjercnja I,, &, 1, . . . . I,,, pa
Ce biti :
P=I,+e,=I,f e,=I,-!-E ,.... = I n + en

pri femu se t,, t,, c ,....

zow prave pogreske pojedinog mjerenja.
E,,

Ocjena tafnmti rtzultata niza mjerenja neke vclitine: I,, I,, 1,. .. I, moZe se utiniti pornoh
velitina izvedenih iz pogrezaka, s to su:

1. prosjeCna pogreHka, koja se dobija h o s u m apsolutnih vrijednosti pogrdala

u nizu mjerenja pdijeljena brojem mjerenja:

2. srednja pogreSka, koja je dana izrazom:

3. vjerojatna pogretka p je orla pogregka, kod koje je broj apsolutnih vrijednosti pra-
vih p o g f c 8 a manjih od vjtrojatne, jednak bsoju v e m od ovc:

Tahost redtata mjerenja +sto se izrdam i m. rtlativnom pogre$korn, ti. odnosom

pogrdke rn i mjerene velitine I :

Primjer
N t h aru praw pgregke niza rnjerenja nekog kum:
+ y f4"-7"+2"-6"+2"-2"-8"

tt 6t biti

U geodeziji se tdnost niza mjerenja izraZava srcdnjom pogreskom. Iz detinicije grubh i

slubjnih pogregaBa izlazi, da objc mogv biti razZiEitog predznaka, samo Sto su grube pogreske
po svojoj apsolulnoj vrijednosti velike, a slubjne male,
 G d c u innedu grub& i sluhjnih pogreEalca predstavlja m. mhksimalna pogrerka.
Uz stanovitu prctpostavljenv stednju pogre5ku (tatmost), kojom mora neko mjerenie da bude
izvrfeno, maksidna pogreika jednaka je trostrukom iznosu srednie pogreBkt :
mrtaa, - 3 rn
T o jc g r a n i h vrijednost ~IuEajnepogretke, a imedena je iz r a h a vjcrojatnosti tako, da se ad
1000 izvedenih mjerenja mogu okkivati 3 mjerenja koja t e imati pogteliku v t h od trmrmkt
srednje pogrdke.

& s t 0 ne W r m veliEina direktno ne mjtri, vet je o m funkdja nekih neovisno mjeenih

velitina, koje su epterekne p o g t t l b mjcrenja. Traitma & veliEina biti opferctena pogre9kom
koja h mstati prendenjem pogrdaka mjtrenih veliEma, a k o n i o prirastu (ili preno2tnju) pogre-
Baka pokazat k k h v i koliki utjecaj m u pogngke mjerenih veEiEina na t r a h u velitinu.
Opftnim be se to predstaviti:

ABo je mjerenje li opteretho srednjom pogreXkom mjtrenja m,, mjerenje I* srednjom pogre9kom
me itd., u'&i se srednja pogreHka funkcije m,
N e b su funkcije oblika:

y f my = ( I m) 4- mnst.
Ako se ove dvije jednadfbe odbiju, dobiva se p q p & a f d c i j t :

y f rnw=c(If r n ) - ~ I & c m
Odbijanjem ovih dviju jtdnadZba dobit & se popdka te funkcije:

gdje je srednja pogregka od I, : m,, a od 1, : m,

y = it 4- l z
Y 2L +
.t = ((I Zk mm,) (1, *
Oduzimmjem ovih jednadsba dobilo bi se:

Kako je avaj izraz neodreden uslijtd neodredenosti p r c d i d a ml i m,, pogregku k funkcijc

mbati odrediti na drugi natin.
......
Uzet h se da jt vcEiEina El rnjerena n puta s pravim p o g r t 9 h t,, r, e,. ,a I, rnjerena
n puta s pravim pogrdkama e',, e',, c,.:' .
Formirat t e se sume :
Kvadriranjcm ovih surna: aiB = el" el' + 2~ ~ - e <
as2 = e l s + zs'# -+ 2 e,ac;
08' = esB + f 2 r,*c,'
ES''

dobije se za hadrat srednje pogregkt (formula 2):

% = =[an1
--- [ttl + re' ='I + 2 [e e']
fp n ti n

Zadnji Elan: [' '"kod v e k g broja mjerenja tcii nuli, ju

- su slutajnc pogrdke rszlififog prcd-
n
zn&> te se prerna tome za p o g t e h funkcjje dobije izraz:
J

ili prema formuli (2): m12 = + m*

Analogno & biti za po&h funkcije:

y = s, - s,
tc 6t se p m a r b j m sluhju fwmirati diferencije t e ih kvadritati:
O1 = 6, - el' Ola = cI1 + CI" - 2 [E 8]:
........ ......*........

Analogno prija5njem sIutaju od dva sumanda mok se imesti formula za sredniu pogreiku
viHe sumanada, koji se uvijck mogu mtaviti na nekoEko kombiniranih surna:

Za tip funhcijt:
mu - f dmla I- me+ maa ...

bit b p r m dosaddnjim tipovima funlccija srednja pogre&a:

U trokutu su izmjeraa dva h m : u = 45' 17' 28" sa srednjom pogreikom ma = -& 6",
kut @ = 87' 16' 24" sa srednjom pogreBkern = f 1 0 . TraZi se sre dnja pogregh trekga
kuta yl
 Odndivanje kuta y vrgi st iz sume dviju mjerenih v e l i h , a veliEina 180" jc konstanta.
--
my- it Vm:+rn;= &1/6-=&11."7
y = 47"26'08" =k 12"

4. Do sada su razmauani zakoni o prirastu pogre3aka l i n d h funkcija. Ako se M opCe-

nidh funkcija mjerenih argumenata, koje se mogu prikazati formulom:

promijene za te iznose argumenti, fumkcija & se promijeniti m:

Wz pretpostavku da su pogrtSkc m,, m,, m,. .,.. male v t l i h e , moZc se furkcija F(1, f m,,
f m,,....)razviti u Taylorov red:
I,

d2 F
pa Ce se sada Elanovl drugog i vigih redova - - m 2
d lZ
. ..
zancrnariti. Pogregka k se dobiti tako da
se m n o m jednadtba funkcije i ova, u Taylorov red razvijma, odbiju:

Neodrtdeni izraz uslijed pozitivnog i negativnog predznab parcijdnih diferencijala za-

mijenit t e sc po predzmh odredenirn izrazom, tako da se Iijeva i dtsna sPana kvadrira (vidi 8tr.
36, gdje xe za riww neodredeni izraz zarnijenie odredenim, a u konkretnom slubju 6e se parcijalni

ienih argumenata dobiti u oblikyr

U trokutu izmjerena je s m c a a sa srednjom pogrdkom ma, kutovi a i @ sa srtdnjim po-

gr-a n ~ i ,mg. TraZi se strani= b i njezina srednja pogr&ka! St~anica6 izrallumt t e sc po
sinusovu prnvilu:
sin p
b=a-
sine

a srtdnja pope* manioc b dobit &st kao dmgi korijm iz tomhog diferencijala gofnje h k i j e .
Bardjalni diferencijali po afgumentima a, rr i P su:
db
-c-
sinp
da sinu
 i-
n-p cos a '+a7-sin 0 cos a =
nSa sln
a sin a
- b cotg a
- I -

----sin a -
b
d !3
amsp asinPcosI
sin= sin p

mb = +~ sin u~ t E . m ( b - my ~ ~ n +a s ) ~

NumeriEka obrada:
a = 214,55 f 0,07 m sina .= 0,80 608

OL= 53O42152" f 15" sin p = 0,94 416

@ = 70'45'48" & 15" cotg a -- 0,73 419
cotg P = 434 896

b -- a
sin p
sin rx
0 94 416
= 214,55 .L 251,30 m
=-
0,80 608

Ako se za odredivsnje neke velihe, npr. neke dufine, imedc vige mjcrenja nego Eto je
ncophodno potrebno, a v . prcko broj na m j erenj a, javit be se izrnedu pojedinih rnjerenja
neke radikc, &ji su uzrok pogreike mjerenja. Budufi da se prava vrijednost mjerene velitine ne
ma, potrebno je nati najvjerojamiju vrijednast mjerene veliEine rahnorn izjednatenja.
I
Iz vige rezultata mjerenja dobit te- se najvjemjatnija vrijednost mjerene v e l i b prana
tzv. teoriji najmanjih kvadrata (C,F. Gauss: Theoria motus corporurn coeltstim 1809).
ktma toj teoriji kao najvjerojatnija vrijednost mjerent velitine uzet Ce se ona, za koju suma
kvadram odstupanja mjerenih v e l i h a d uzete najvjerojaulije vrijednosti bude minimum.
konaldtnje najvjerojamije vrijednosti prema teoriji najmanjih badram izjedfiafenje - -
provest be se prerna tome moZc li se traZena velitim neposreho mjeriti ili ne. Prema ovomt I
ksitetiju sm ae mjefcnja mogu podijeliti na:
 1. d i r e k t n a - ncpmredna - mjerenja, gdjt se a&na veliEina moZe nepsrecho mjcriti.
To su neposredna mjetenja dufina, kutova itd., kad su te v p l i F i mcdusobno nmvisne.

2. indire k t n a - posredna -
mjerenja, gdje se t r a k m velizina ne mjeri direktno, vcC
sc mjcrc ncke druge vclizine; koje sa,tratenorn stoje u nekom unaprijed odredenom matematskom
odnosu. Na primjer, kada s t u nekom t r o h t u mjere dvije 9 W c e i jedan kut, s udi treta stranica
ili druga dva kuta.

3. uv j t t na rnjerenja, gdje mjerene veliEine niau medusobne neovisne, ve& su njihove

vcliEhe vezane nekom unaprijed odredenom rnatematskm vezom. Tako npr. najvjerojamije
velitine rnjerenih kutuva u ravnom uokutu mofaju da budu tako odrtdene, da njihova suma iz-
nosi 180' itd.

1. Ako jt uhjcn niz direhnih mjerenja n&e veliEine, a sva su mjtrenja imtgtna iatom
mtno9tu (istim inammentom, pod istim memenskim okohostima, od istog w t n a t o m itd.),
najvjerojatnija & se vrijednost mjertne velitine dobiti po teoriji najmanjih M r a t a , W e uz
uvjet da suma kvadrata odstupanja:

wU up, q...u, ~ezultatamjerenja I,, I , 1, ...I,

od najvjemjamijt vrijednosti L bude minimum.
Postojat & odnos:

'
pa Ce trebati &a bude: [w] = minimum.

U gornjem s1uEaju I,, I=, I,. ..., nazivaju st dire- rnjerwjima jtdnake tawti.Gomje
& se jednadgb'e kvadrirati: a

bit & minimum,

a [m] ako prva derivadja gornjcg inam po L bude jednalra nuli.
a to j~ aritmctiEka aredina. ZmEi da jo kod dircktnih mjerenjs jtdnake EaZnosti po teoriji najmanjih
kvadrata najvjerojatnija vrijednost mjerene velitine aritmetifka aredim svih rnjerenja.
Da je to tako, mote se vidjeti iiz okolnosti da k se pri povcknju braja rnjerenja aritmetiEka
~redina8 ~ viEe
e pribIiZavati pmvoj vrijednosti mjerene veli&e,
Ako Be opet o m t i prava vrijedno~tmjcrme veliEine sa P, prave pogdke sa e,, e,, Q...
C-, onda & biti:

Kake ie ranije refeno, (strana 531, kod -10 veliltog broja mjerenja bit ie:

pa k prema tome biti

Hto znaEi da bi sc kod vrlo velikog broja rnjerenja, teowtski beskomEnog, atitmetitkom sredinom
dobilo pram vrijtdnost rnjercne velitine. PoveQnjem broja rnjerenja priblihva se aritmetih
s d h a pravoj vrijedno~ti,tc kod kom&og broja rnjerenja treba mittnctitku sredinu smatrati
mjvjerojatnijom mijednosti mjerene vtlizine.

Alco a t izraz L [I1

= - umd u jednadZbe (1) bit k :
n

T o zn& da jt m a od~tupanjapojedinih rnjtrtnja cd aritmetitke sredhe jednaka ndi. Vrijednosti

v nazivaju se ods tupanja ili najvjerojatnije pogrelke pojedhog mjerenja.

Odredit & sc sada srednja pogrceka aritmetillke sredine

Srednja pogrtEih jadnog mjerenja ncka je f rn i to za sva mjerenja, jer su o m izwIena istom
tatno96. Srednja pogreSka aritmetitke sredine bit & prema formdi (9) na strani 36:

Srednja p o g r c h mjtrtnja rn rnogla bi se i z r a b t i po formuli (2) na stt. 34 :

gdjc bi se prave pogrtgke mjerenja tl, E.. dobiIe kad bi bila poznata pmva vrijednost mjertne
veliEine P. Medutim pmve pogreHkc nisu poznate, jer st pram vrijednost rnjerene velizine P ne
zna, new se mogu izrahulati odstupanja w svakog rnjertnja od aritmetitke sredine. Srcdnju po-
gre$ku pojedinog mjerenja i pogrekku aritmetiEke sredine treba izraziti pornoh tih odstupanja.

Rema dwadaSnjlm omakama bit &:

"%'L
,' L = c prava pogregka aritrnctirke sredine
-
L b = o, odstupanje aritmetiZke sredine od svakog mjerenja
P -L k pram pogre4k.a pjedinog mjerenja
f:

c. =P-I.=P-In+L-L=v*+s

Kvadriranjem ovih vrijednoaddobijc se:

...........................
Ice1 = [wl t- 2.9 [v] 4- n.e8
Kako je kod aritmctiElce sredine Iv] '"%*3,bit te:

kava pogregb s aritmetitkc sredine nije pomam, di kod dovoljno velikog broja rnjerenj~
ne& se ona mogo razlikovati od srednje'pogregke afitmetiae sredine, koja je prima Camuli (5):
 -,gornja fbrrnula glasi:

a za srednju pogrc4ku arimetizke srcdine:

jedna duZina imjerena je 6 putrt i dobiveni su rentttati rnjerenja I, do &. Treba odrtditi
najvjerojatniju vrijednost te dufine, srednju pogregku te vrijedno~tii srednju pogreHku pjedinog
rnjerenja?

; =0 I":
Prrma tome tc najvjerojamija vrijednost rnjerene ddine i njena srednja pogre5ka biti:

D u h a je izmjerena relativnom pogre5kom:

a svako pojtdino mjerenje izvdeno je sa srednjom pogreBkom:

2. Ovo idaganje i formule kojt iz t o g i izlazt vrijede onda, kad su sva mjcrcnja izvr?.ena
jadnalcom taEnogh, Bto z d i : jednakim instrumentorn, pri istirn vremenskim okolnostima itd.
Ako m j e r e n j a nisu izvrHena jectnakm tatno3 Cu, onda dakako i najvjerojamija vrijednost
ncke velitine iz niza mjerenja nefe biti o b ~ t n aaritmetilih sredm. Tu k trebati umti p o j m
tetine svakog mjerenja. Do pojma teiine doCi Ce se najjednostavnije, a h se pretpostavi da je
neka vtliiiina mjerena recima 8 puta iqtorn tatnogtu.
Podaci mjerenja razdijelit t e se u dvije grupe, pa t e st u jednu grupu staviti pet rnjerenja, a
u drugu ui.

Aritmetih sredine grupa bit be:

AriaoetiEke artdine L, i L, nisu iste tatnosti, nego k njihove srednje pogregke prerna forrndi ( 5 )
biti:

gdje jt m srednja pogregka jednog mjerenia, koja ke kod svih mjerenja biti jednaka, jer su sva mje-
renja izvrkna, prerna pretpostavci, istom tafno?h. I z gornjih se formula vidi da su pogreEke
m5tmctiEkih sredina svake gtupe: M, i MerazTiEite veIiEine. MoZe se zamisIid da su ove aritrne-
ti&e sredine dm direktna mjerenja, lcoja su izvriena razLEEitom tatnostu, sa razliEitim p w 5 k a m a .
Najvjerojatnija vrijednost iz ove dvije vrijednosti L, iL, dobit t e se prerna formuli (8):

U konkretnom sluEaju brojevi o p a h j a u pojedinoj grupi, ti. 5 i 3, teZine su pojedinih gtupa,

jcr oni na neki natin karakteriziraju teZinu kojom pojedine vrijednosti L1i L, u t j e h za tezulrat.
 Iz jednadZbe (9) slijedi d. I moraju d:a budu brtli brojwi opatanja u pojedinoj gmpi
nego i proimoljni brojwi r a m opafanja:

wa be kao najvjerojamija vrijednost rnjerene velitine nit1 opca arimetitka sredina po formuli:

Kvadrati srednjih pogreBaka parcijalnih rezultata odnosc se medusobno:

to jest tcZine su reciproEne vrijednosti kvadratima .aLu,L,u, pus. ,,,.

U nizu mjerenja razliEite tatnosti teiint pojedinih rnjerenja dobit Ce se prtma tome:

..
gdje su m,, m,, m,. srednje pogrdke pojedinih mjerenja. Konstanta k moZe se izabrati po volji
no m o ? ~se i tako izabrati, da jedna ml teZina bude jednaka jedinici. Neka je npr.:

pa Ce psema tome ttzint biti:

xziva srednjom pc jedinice te-

T o jc srednja weretka neKog muvnog mlerenja, Eija jt teZina jednaka jedinid.

iEke sredine da je [par] = 0, 9to slijcdi iz izvoda:

pa ako se we jednadZbf pornnose s odgovarajufim tefinarna, dobit k se:

kalto je:

bit te: b e] = u!J -[$I

[PI
- flp]= 0
a to k svojstvo o p k arimetieke srtdine sfuZi'ci za lcontrolu pri njenorn fonniranju.
Na kraju, kada ae VPC razmatra pitanje mjerenja raztiCite tallnosti, bit & potrcbno razjasniti
i adredivan je teZina funkcija mjerenih vtlif ina.
TeZina neke funkcije odredit c
k se uvijek kao reciproEna vrijednost kvadrata srednje pogre3ke
funkcije.
Taka npr. neka je funkcija dam u abliku:

gdje je I mjefena velitina teZine p, n k biIo k b a konstanta. Srednja pogregka funkcije, kako je
ranije p r k n o (str. 35 i dalje) bit k :

i p r m tome tetina funkcije:

Ako je funkcija oblika:

njma t e srednja pogre3ka biti

my = k.m

a t e h a , kao reciproEna vrijednost kvadrata srednje pogregke :

Funkaja :

Y = ll I*
ima srednju pogre

Bto se mote pisati u obliku:

pa te te5ina tt funkcije biti:

Prema tome k i teZina funkcije:

Y=

biti :

TeZina optenite funkcije rpjettnih velitina:

dobit t e a t i z kvadrata srednje pogregke t e funkcije:

pa k prema dosada9njem izlaganju teZina biti:

OpCa ariunctiEka sredina najvjerojatnija je Mijednost po teoriji najmanjih kvadrata, no za

razliku ad obicne atitmetitkt sredine, kod koje je [w] = min., kod o p k atitrneti?ke sredine
bit Ee:
[p u n] = minimum
Uzme li se umjesto opbm ariunetitkom stedinom dobivenu najvjerojatniju vrijednost L,
bilo koju drugu od nje razliEitu velitinu LI, bit t e odsmpanja za obje vrijednosti:
Kvadrira li se sv& jednad2ba i pomnoZi s odgovarajutorn tctinom svakog rnjerenja, dobit Ce se
sumiranjem gornjih jcdnad2bi:

Budufi da jt:

bit h:

iP lIB
[PVVI= 7
IP
[PI 11
[PI [pl - Z-IpI] + I ~ I I=] [*Ill - rpIPllB
1.

Razlika prednjih jednadZbi bit be prema tome:

Kako je prarna izrazu za o p h aritmetitku sredinu:

[P11 = rp1.L.
bit te:
Ip v' u'] - [p v u] -L y
= [ p J (t'

koja jt vrijednost, radi kvadrata na dcsnoj strani, uvijek pozitivan bmj. Bit k M e uvijek:

Prema tome fe jedino za o p h ariunetitku srtdinu Siti:

Lp w w] = minimum

Bto je i osnovni uvjet pri odrtdivanju najvjerojatnijih vrijednosti mjerenih velifina po teoriji naj-
manjih kvadrata.
Odrcdit te se sada s r c d n j a p o g r e I k a opCe a r i t m e t i t k e s r e d i n e . Prema -nju
o obitnoj aritmetiEkoj sredini vidljivo je da je kod niza mjerenja iste tatnoeti srednja pogretka
jednog mjerenja jcdnaka:

kada su poznata odstupanja v aritrnttitkt sredine od svakog pojedinog mjercnja, ili:

kada su pmate pravc pogrebke svakog mjerenja.

 Da bi se mogla odrediti tiertdnja pogrezka opke aritmetiEke sredinc, pmtpostavit h se da je
prava vtijednost mjerene velitine P poznata. N e b su rezultati mjerenja I,, I, I , ...
i kako su mje-
rcnja vr5em razlifitom tatnoitu, neka su p,, p,, p,,. ..
njihove tcfine. Prcma tome hit Ce:

...
prave pogreSke mjerenja. Ove k se prave pogregke zamijeniti vdjednostima c',, t',, tb, ., te fe
se pretpostaviti da te prave pogreHke odgovaraju .mjerenjima s istim teZinama p = 1, Hto znaEi
da su sva mjerenja izvrgena istom t a h o f i b . U tom sluEaju bila bi srednja pogregka jcdinice teZine:

Kako su teZine reciprohc kvadratima srednjih pogreEala i kako se pri dovoljno velikom
broju mjerenja moZe srednja pogreika aproksimirati pravom pogteHkom, moZe se pisati:

a iz gornje pretpostavke izlazi:

A h se ove jednadZbe podijele, dobit & sc:

a iz gornjih vrijednosti dobit de se:

.....*..*...+.
[e' e'] - [ p c C]

pa se prema tome jednadsba za moZe pisatk

koja formula dajt srednju pogretku jedinice t e t i e fzraZRnu pravim pogreskama koje nisu poznate,
,
jtr st ne zna pravi iznos mjerene velitinc.
 Sminju po$re&u jedinice ttzint mba izraziti odstupanjima v pojedinih mjercnja od o p k
arimttiae sredine. Analogno lcao kod pmvih pogregalra odredit & st vrijednasti dtupanja
v',, a'* .,'u ..., a ta odstupanja o d g o m j u jcdinici tefine. Kad ih se odredi, moti & s t srcdnju
p o g r c h jedinice teZine analogno izratiti kao:

Vrijednosti odstupanja za jedinicu teZinc dobit Ee sc amdogno luto pri izvcdu za pravt popdkt.
TeZine mjerenih podataka SU:

a srednja pogregka jedhice re!!& bit Ce:

Da bi se odredila srtdnjrm pogre8ka opCe aritmeticke sredint, napisat k ne op& arimttitka

srcdha u obliku:

Srednja pogre3ka o p k aritmetitke s d e , a h st dcsna strana gornjt jednadZbe 8 h d kao sume

mjerenih argumenaca, bit be:

gdje su mm,,m,, m,,...,srednje pogregkt pojedinih mj&& Ovt h sc imziii pornoh srednje
p @ k e jedinice teline, dco se teZine pojedinih mjerenja shvatt kao broj o p b n j a 9 w W d h u
svdmm mjerenju:
Ove h st vrijednosti urntiti u gornju jednadfbu, pa ir se dobiti:

i a80 st rn mp uvrsti njegova vrijednost iz jedmdZbe (191, dobit k se:

Jedm kut izmjeren je Pi puta, i to prvi put u mi girusa, drugi put u Sest, a treCi put u mam.
Najvjerojamija vrijednost bit tt o p h aritmetih sredina, koju ne treba formirati iz samih rezultata,
nego h se od svih mjerenih vrijednosti odbiti neka priblitna vrijednost lo, a sredinn fomirati od
difercncija I - do = A I :
Srednja pogrePka jedinicc ttaine:

a to je srednja pogreika mjerenja u jednom girusu.

Srednje pogrezke pojedinih rezdtata mjerenja:

Srednja pogre5ka opk aritmetitke sredine:

Kako je ranije spomenuto, kod posrednih se mjerenja trafiene velitine ne mjere direktno,
vet se dobivaju mjerenjern nekih drugih, koje sa traZenim velitinarna stoje u nekorn odredenom
maternatskorn odnosu. Ako se rnjerena velirina oznaEi sa I, a traZene rnedusobno neovisne vtlitine
.,
sa x , y, 2.. onda Ce prema definiciji biti:

Neka je funkcionalna veza neroznanica x, y, z... Iinearna, gornja t e jrdnadfba glasiti:

gdje su a, b i c konstante.

Da bi se nepoznate velifine x , y i z moglc odrediti, jasno je da Ce trebati izvrliti najmanje

toliko mjerenja E koIiko jc nepoznanica. To su tzv. n e o p hodna mjerenja.
Kod izvrHenih p r e k o b r o j n i h rnjerenia tj. kad ima vige mjerenja nego Eto je nepoznanica,
bit te, uz pretpostavku kspogregnog mjerenja I,, I,. En :..
 Kako su medutim rnjtrent veliEinc I,, I,,. ....
I. o p t c d n e pogscHk~mamjermja, gomjt
jtdaadZbe at& biti zadovoljme, Y ~ Ct e se mjerene vclitine morati korigirati pporavkama, pa
& biti:

ili dnrkEijc pisano:

Ovc sc jcdnadZbe nazivaju jtdnadsbama pogregaka. Jasno jc da jt broj jednadzbi pogrelaka

.
jednak broju mjercnja. Nqmznanice 2,y, 2 . . treba mko odrediti, da pri jedmkoj tahmti mjtrenja
...
11, l , 1, bude [w] minimum, ili da [pver] bude minimum pri rnjertnju razlifite ta&Imti.
Wkoliko jtdnadZba pogreialra nije lincama, lrao Sto jc to u gornjem primjeru, nego je opbenita
M a j a traZcnih veliha: 1

treba ju swti na lincarnu fonnu

.
T o tc st -titi na taj naEin FIto fe se za n e p r r d c e x, y, s.. hrahnati priblihe vrijednosti
x, yo, x ~ . .. i to iZ nmphodnog broja mjerenja, z a n d d i prekobrojna (npr. ak;o su sarno. dvije
nqmmmict x i y iz dva podatla mjercnja It i Id. Tada bt biti:
x = xp -k Ax, Y3Yo3.A~, z==B~+AI ...
a jednndsba (3) prijeti te u oblik:

.
IzjtdnaEenjem fc ~t tm&ti, pa teoriji najmanjih kvadrataI popravke A q Ay, hz.. pribli5lilr
vrijednosti n c p o h a xm Ym =am..
Radi toga t e se desna stsana gornje IednadZbe &ti u Taylorov red, i uz p r w t a v k u da
m priblibc vrijednosti nepomanica x, yo, ~c,... + h t c dovo1jno taEno, tako da se Ax, Ay,
h.... mogu srnatrati diferenajalnim v e l i b r n a i Elanovi h g o g i vi8eg reda z a n d t t , moZt
se napisati prednja jednadZba pogrdlrt u obliku:
 . .
Odredimnje vrijednosti ntpoznanics x, y, 2 . . (iIi popravaka Ax, Ay, Az.. pribliZnih vri-
jtdnosti) izvest & st taka, da u sagbnosti a teorijozn m m j i h kvadrata budt [awl minimum lrod
mjerenja jtd& t a h s t i , a da [peY] h d e minimum lcod rnjcrenja razliEit~~ h m s t i .
Kod mjertnja jcdnakc tahosti (radi h & g i jasnijeg izhgatija uztt G a t da VaZmih wUinn
ima same 3, a andogno & biti i zn 4L broj nepoznanim] glasit tc jcdnadzbe pogr4ska:

Svaka ad gomjih jtdnadZbi & se kvadtirati i ti Et se hadfati zbrojiti, pa G se dobiti:

[vd] bit f e rninimalna, ako pard;& dtrivacijc gornjtg kraza po nepomanimm x, y i a budu
jednakt nuli, tj.:

ili poslije pokrate sa 2 odredit Ee se nepomrtnicc x, y i 2 iz omhih jednadzbi:

JednadZbe (7)nazivaju se normalnim jednadsbama, a imr ih uvijek onoliko, koliko i ncpo-

znanica. Same se nepommiw dobiwju rjdenjcm nommhih jednadtbi biIo bjom mctodom.
RjeSenje normalnih jcdnadLbi provest k se najjednostavnije pornoh Gaussovc tliminacije.
Ir prvt n o r d n e j c M k ipadt & ac pma ncpoznanica ( x ) pornoh osealih, wtiti taj iPaz
u drugu i aeht normahu jadnadzbu. Tako st dobiju dvije reduckme iednadabe, a se iz p m
reducitane izrazi vtijcdnost druge ncpomanice (y) i uvrsti taj izraz u tretu, a iz ove se ncposredno
dobije numeriERa viijednost t r e k ncpoznanke (2). Postepenim uvrEtavanjern vrijednosti ove
nepoznanice u ranije jednadZbe dobiju se vrijednosd svih nepoznanica.
Formalno se ovaj r a h n provdi na slifedek natin, Prva jednaaba (3) pdijtli se sa [w] i
dobijc se:

T o jc prva reducirana jednadZba koja k pluZiti za raEun nepommice x. Vrijednost za x iz ovc

jednadfbe uvrsti se u drugu i t r e h jednadtbu (7) i uwdu s t simboIi Ipo C. F. Gamsu):

To je druga reducitana jtdnadZba, koja ke poslditi za m b nepornanict y. Iz ove sc jednadZbe

izrszi n e p o d c a y, i uvrsti se u drugu od gornjih jednadfbi, pa & uvodenjem oznaka: i
I

biti : [C c n 2 ]z'+ [ci.2]= 0

Iaa]r+ [ably + [ a c l z + [all = 0

[bb.l]y + [ b c - l ] z+ [ b l - l ] = 0
[c c.21 a + [c 1-23 = 0
 Ovako se i z r a h a t a vrijednost za 2 uvrsti u d r u m reduciranu jednadZbu, time s t dobije
numeriEka vrijedmst nepoznanice y, a ovu se zajedno sa prije izraEunatorn vrijednosti za z uvrssi
u prvu reduciranu jednadtbn i i z r a h se numeriEka vrijednost nepoznanice x, Zime je zadatak
djefen.

Kod mjerenia nejednake tatnosti opet te se uzeti samo 3 nepoznanice. Nepoznanice treba
da budu tako odredene, da [puu]bude minimum.
Neka su jednadabe pogreSska:

gdje rnjerenja ,... lm imaju tetine p,, p,, . . . ..p,.

I,, l*
Kvadrirat .k se svaku od gornjih jednadtbi i pomnoZiti je onda s odgwaraju~omw2inm-n
te dobivene vrijednosti surnirati:

+ IPZII ,
. .
Gorrrfiiz& zadaioljit te uvjtt minimuma, aka njcgove L i j a ~ n derivacije
c po swkoj nepmmnici
buch jednakt nuli, tj.:

Analogno kao i kod mjerenja jednake tahoati, glasit k norrnalne jednadfbc:

a rjdavanje n o r m a m jednadZbi it5 & analogno kao i kod mjerenja jednake tahto~ti.

~asta;ljanje notrnalnih jednadsbi kontrolira se tako, da sc u jednadzbama pogrcllaka (6)

sumiraju koeficijenti uz nepoznanice i apsolutni Elan:

Pomno5i li se svaka od gornjih jednaabi odgovarajutirn koeficijentima grve nepoznanice a,, a,

....
a,, bit te:
Sumiraju li se ove jednaak, ixkd da je:

Ovim sc summa kontrolira mtun kwficijenata normalnih jednadZbi (7).

baa] +
f- b a b ] b a c l 4- all = [Pas?
IPabl+ipbbl+[~bcl+[~b~l=bb~~ (14)
+ +
[ p a cl b b c l -F b e e l b c l l = [ P c ~ l

KontroIa pravjlno~titjdavanja normalnih jcdnadtbi izvest 15e se istim surnama [as], [bs
[a]... (kod mjerenja nejedna%eraEnosti sumama IF], bbs], Cpcs]. ..I. l'z prve notmaIne jcdmd5be
( 0 eliminirala ile naimt nepoznaniclt x dijeljenjem ave jednadgbe sa [aa] i dobila jednadtba (8)
Iz ove se je vrijednost za x uvrstila u drugu i W& normalnu jednadsbu (7) I t a b dobh reducirane
jcdnadgbe (9).
Sa sumom kotficijcmta prve notmdne jednadZbt [a]E1in & t e isti postup& redukcijc
kao i s m d h koeficijen-, pa & prema simbolikna jtdnad2be (9) osuma bs po grvaj redukcijir
biti :

Prva naime reducirana jtdnadzba (9) gla~i:

( B 8 - ob] ) y + (~ b [abl~ l - ~ ~tu bl a c ~ ) ~ ~ (

Sumiraju li sc koefidjenti ove jechd2be sa:

Analogno Cp biti:

Ovim se sumama kontrolira ispramoat rjebvania normalnih jednadsbi d o , da st sume elimi-

niraju isto lcao i koeficijenti normaInih jednadZbi,
R a b ntpoznanica x, y i a kontrolira se tako, da se svaka jednaaba pogrctaka (6)pornnoZi
.
OdgovarajuCim kmficijenmm a,, a,. , . a,:

Sumiraju li se ove jednadtbe, izlazi da je:

i analogno:

ili obzimm na normalne jednadZbe (71, mora da bude:

time sc kontrolira ispravnost m m j a pogregaka u,, v,, ....urn.

Svc su ove rahnske kontrole vidljive rt numetitkom primjtm.

Primjer
...
Od t a M a T,, Td,tije su kwrdinate poznate, izmjerene su duZine d,. .. d4 do nove bEke
T. TraZe se najvjeroja~jevrijednosti za koordinate nove tatke.

..
Kake su dumt d,. d4 optcrt6mt po-
gregkarna mjerenja, &o se koordinate nove td--
kc omate sa x i y, bit Ce:
 I2 ovih jednad5bi sastavit t e se normalne jednadfbe, Eijim k st rijegenjem dobiti popravke pri-
..
blitih kaordinata dx i dy. Mjerent dufine d , . . dr optetekne au raznirn pogreSkama mjerenjs,
dakle su razlifite tefine, pa Ce-se za teZine pojedinih mjerenja uzeti:

k se prema formulama (12) na strani 55:

Sastav normalnih jednadtbi izvrgit i

RjeHenje normalnih jednadfbi, i kontrolc rahnanja, vidljivi su u ddjnjcm raEunanju, gdje je po-
stupak Gaussove elimhacije izveden tabelarno na uo'bibjeni mein.

IvaEunatu vrijtdnost za dy uvrsti se u redufiranu jednadZbu za dx (prva pocrtana), te iz

- .to@ dobije vrijednost 18 dr:

Definitivne koordinate taEke T bit te:

Popravke stranica dobit te se iz jednadzbi pogretaka:

 Dtfinitivne & stranicc biti:

'
Konmla raEuna h e s t & se i t h , da s t iz kootdinata zadanih tatdm i definitivno iziedndenih
koordhata nove tsEke izsahnaju duZine stranica po formuli:

Dl = I/(x - x1It + (U - yl)$ itd.

a tt Miiednosti moraju da budu j d n & onima dobivtnim popfevljanjcm mjenrrih sttanica gore
izrahnatim popravkama v,. ...
vr. U gornjrm se primjeru ova lrontrola slak.

U o m slutaju mjermja moraju mdovoIjiti neke unaprijcd odredene uvjete iz&ene tzv.
uvjctnim jednadZbama (npr. kod mjerenja svih h t o m uravnom trokutu morada budca +
4- y - 180' = 0). Neka sn uvjttne jcdnadZbe linetune:

Umjesto 8 maternatiekih vtlirina .x.. x, kojt moraju da zadovolje q uvjetnih jednadtbi,

mjerenjem su dobivene veliEine I,, I,. ... I, optert6ene pogreEkama mjercnja, tako da matemati&
uvjet, izraZen uvjernim jednadZbsma, nett biti zadovoljen, nego k at u svakoj jedmabi pojariti
imjmna nexuglasica w :

Jasno je da & biti ptrebno svrtku mjcrenu vcliEinu popraviti za neki iznm n, da bi uvjetnc
iedm&bt bile zadovoljene:
Ako se u ope iednadZbe uvrsa vrijednosti nesuglasim prema (21, izIazi da j t :

U tu Ee se svrhu u uvjetne jcdmdfbe urnjesto nepoznanim x,, x, - xm uvesti njihovc

pribIiZne vrijcdnosti, gdje je najboIje za om uzeti rezultate mjefcnja I,, I, ... 1, pa t e biti, uzwgi
u obzir jcdnadZbe (3):

Dmnu s m u gohje jednadtk razvit Ce se u Taylorov red, uz pretpostavku da se p o p m k t

v i , vt a --
av, mogu srnatrati diferencijalnim velihama pa ako st odbace Elanovi drugog i d e g
re&, bit k:
 Ako se po analogiji s jednadZbama (2) na str. 60 uvedu oznakc:
Fa(11, I* ...In) = wo
Fb (Il, +..In) = wb
..................
Fq (11, I* . . FR) = wg
*

bit te:

OiVi + a,c, + ... + a ~ 4- ~wa n= [ a v ] +eu, = 0

b,w1+bsv2+. . + b m u m + ~ a = [ b v ] + ~ ~ = O ,
............................................... (6)
4% oi + q* v2 f . . + qn v11 + wq = [q Y] f W q = 0

time se dobiIo i kcd nelinearnih uvjetnih jednadtbi Linearne jednadZbe popfavaka, analogne
oninla pod (4).
Jasno je da su pri mjerenju izvrgena i prekobrojna mjerenja. U ovom sluzaju to znafi da je
....
rnjereno n veliEina It, I, In, koje medusobno rnoraju zadovoljiti q uvjetnih jednadfbi. Preko-
brojnost mjerenja sastoji se u tome Sto je:

Popravke v,, v*,. ..v* pogrebkama optereknih rnjerenih velitina I,, I, .. .Im moraju biti taka odre-
dent, da s jedne strane zadovoljavaju j e h & b e popravaka (4), odnosno (Q, a s druge stsane da
zadovolje osnovni uvjet teorije najrnanjih kvadrara, tj. da kod mjerenja jednake tstnosti bude
[m] minimum, ili kod mjerenja razlitite tahosti da bude [ p o l minimum. Takav slutaj naziva se
vezani minimum.
Da bi se drediIe popmvke w koje t e zadovoljiti ta dva uvjeta, pornnosit h se jednadtbe (4)
dnosno (6) redom za sada nepoznatim koeficijentima - 2 k,, - 2 k,. .- 2 kg:
+ -

Zbrajanjem ovako dobiverie jednadZbe s osnovnom jednadZbom minimuma [vvJ min

dobjt & st nova jednadfba, tiji t e se apsolutni minimum matiti:
 Da bi gornja funkcija imala elostcem, izvest f t se njene parcijalne derivacijc po u,, v,, .. .v l
:
i izjednatiti ih sa nulom:

Ako se ovako izraZenc vrijednosti popravaka uvrste u jehidzbe (41, oodnosm, (6), bit be za prvu
ad ovih:

i analogno za sve ostale. Mnazenjem izraza u zagradama i redanjem dobivene vrijednosti po veli-
..
Einama k,, k , . k,, dobiva se z~ sve jednadZbe (4) odnosno (6):

O v e se jednadfbe nazivaju norrnaInim j ednadZbama k o r e l a t a . Njihov je broj jednak

broju uvjetnih jednadtbi q. Rjegenjem normalnih jednadsbi korelata bilo kojim natinom, a naj-
bolje ranije izvedenim ndinom Gaussove eliminacije, dobit k se vrijednosti korelats k,, k, kB. ....
Popravke u,, w, .... v, raEunat ke se gvr8tavanjem vrijednosti korelata u jednadZbe (f), Eime je
7adatak rjjegen.

Kod rnjertnja razlitite taznosti, gdje ie trebati d s bude [pero] minimum, pomnoZit &e se isto
tako jednadibe popravaka (4) odnosno 16) redom ss - 2k1, - 2 k , . ..
- Zk,, te ih zbrojiti sa
[*I. Tako dobivenu funkciju:
treba derivirati redom pa a,, w,.... u, i ove patcijalnt drrivacije, da budt ispunjen wet mini-
mwma, izjcdnaiiliti s nulorn. Dobit k se tako slijedete vrijtdnosti za popravke, analogm onima
u jednadZbama (7):

.*.... I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Qvaka dobivent vrijednosti za ppmvke urntit te % u jtdnadZbt (4) odnmno (6) i poslije odgo-
varajufih mnoZenja dobiti n o d n e jedmd2be korelam:

Rjeknjem ovih normalnih jednadsbi k o r e k ~i uvr3tavmjem vrijednosti za izrahmte korelate

u jednaabe (8) dobit t e se popravd PI,,v,. ...
v,,, tflm je zadstak rijesen.
KonPole ia samv i rjeeenje no- jedaadzbi kotelafd iste su b~i kod indirektnih
rnjerenja ti. pornoh s u e leoeficijenam jednadZbi pogrc9aka.
Kontfolt za rahur popravah vl, v, ...w, dobit t e se talw da se iz jedmdzbi ('7) ili (8) h-
Euna Im] odnosno m].Iz prve jednad3ibe (8) ke biti: .

Analogno Ce biti za sve ostale jednadZbe. Surna wih kvadrsta bt biti:

Ako sc u ove jednadZbe uvrste vrijednosti i z nonnalnih jednadsbi korelata (91, bit t e :

ili konaho :

Zadana je nadmorska visina ta&e 1

a izmjerene su visinske razlike prema priloZenoj

skici (strelice oznahrju smjer uspona):

Uddjenosti izmedu pojedinih t d a k a su:

Treba iPahrnati visine tafaka 2, 3 i 4 ?

Kod bespogregnih mjerknja visinskih razlih za odredivanje visina t a w 2, 3 i 4 bib bi
dmta 3 mjerenja (h,, i h, ili h,, h, i h3. Izvrkno je rnjerenje 6 visinskih razlika, dakle 3 preko-
brojna, Bto zmti da postoje 3 uvjetne jednadgbe. One k se uzeti tako da suma visjnskih razlika
u figurama 1 -2-4, 1 -4-3, i 2-2 -4 mora da bude jednalPa nuli:
JednadZbe popravaka G glasiti :

Nesuglasice fe biti:

1 ili -
TeZine mjerenia bit & razlitite radi razliEite udaljenosti taEaka, a uzet 6e se kao p = - 1 = d
d P
pa Ce se prema ranije iznijetom sloZiti nonnalne jednadZbe za korelate prcma formulama:

vl =
or
$1
b~
- kl f - k,
a1
+ .... itd.

r numeritki ke podaci biti:

I
jednad8bc popravaka
I II If1 -
1 aa
-
e @ bc
--
cc
-
m br
-
cs
-
u b c r P P P P P P ' P P
. . +1 3 3 f 3,s . - -
v * + 1
wz - - 1 . 1 4,s . +4,5 -
-t3,5
+- 4,5 *

va . + I 4-1 3,9 - - + 3,9 . + 3,9

v, -1 . +1 - 2,o + 2,o . - 2,o . . -I-2,o .
V, -1 4-1 - 2,7 + 2,7 - 2,7 - t- 2,7 -

I
No~malnejednadtbe korelata i njihovo rjegenje (analogno onom kod ptimjera za indirektna mje-
renja, s m n a 59): 1
 b.
&tun popravaka, pram o p b j formuli ai
.u, = - kl f 2 kl
Pt Pi
+-
ci
Pi
ks:

Popravljene visinske razlike & biti:

 OPCENITI POJMOVI
Da bi se dobio pIan ili karta nekog vekg teritorija - d&ve- trtba hajprije, kao okosnicu,
adrediti na terenu dovoljm broj tdaka Eiji t e polohj na Zemljinoj povrhi, dakIe na sferoidu,
biti po koordinatama poznat. Kad su naime poznate sferoidne kmrdinate tih taPaka, preslikat
k se te taEke na plohu projekcije po unaprfjed zadanim zakonima matemarskog preslIkavmja.
 S tih Ee se taEaka imrSiti na terenu premier, a sa preslikanih taEaka na plohi projekcije iua-
dit h se onda plan ili karta.
Na teritoriju koji treba premjeriti izabrat Ce se najprije relativno mali broj dosta udaljenih
taEaka, w e Ce se koordinate prvenstveno odrediti. T e se asnovne tatke izabiru tako, da Eine su-
vislu mrelu trokuta ili sistem lanaca trokuta (sl. 9). Da bi se mogle odrediti sferoidne koordinate
tih tahka, treba u toj rnreZi irnati najmanje jednu taEku poznatu po sferoidnim kwsdinatama,
mjrnanje jednu duZinu stranice u nekorn trokutu i najmanje jedan azimut, ti. kut Hto ga zatvara
stranica s meridijanom kroz j e h u od lvajniih tataka te stranice.
hko se u toj mre2i izrnjere svi h t o v i u svim mokutima, bit k kmrdinate SF! osmliIi tataka
jednoznaEno odredene.
Takav postupak odredivanja taEaka naziva e: t tr i a n g u l a c i jom*, a tako odredene taZke
nazivaju se t r i a n g u l a c i o n i m tatkarna ili t r i g o n o m e t r i m a .
Na slici 10 prikazana je osnovna triangulaciona mr& SFRJ, koju saEinjava 395 tat*,
Odre'divanje sferoidnih koordinata poterne (ishodiSne) taEke t a h e trisngulacione mreZe
vrSi se astronomskh putem, t h e se bavi posebna grana astronomije, tzv. poziciona astronomija.
PoEetni azimut jedne triangulacione stranice dobiva se powbnim metodama pnzicione
astronomijs, koje se svode na mjerenje kuta izmedu te stranict i odredenih nebeskih tijela -
zvijezda ili Sunca.
BuduEi da su s t m i i c e aokuta osnovne triangulacione mrete, kako & se kasnije vidjeti,
duge od 20 dc 50 km, duZina poktne strane - operacione haze ;-'ne moZe se rnjeriti postojekim
pomagalima direktno, nego s e f i njene dufine d o k i posredno. '
U tu se svrhu mjeri neka rndnja dugina - mjerena bazs, od
koje st posebnim sisternorh trokuta, tzv. bazisnom mreZom i mjc-
renjem kutova u njoj prtlazi na potetnu stranu triangulacije. Ta sc
strana onda naziva o p e r a c i o n o m bszorn. Na slici 11 p m n a
je najprije shema bazisne rnreZe (sl. 1la), a onda Eetiri bazisne mre-
Ze na naHim bazama (el. 11 b i c).

J
Mjerena se baza izabire na pribliZno ravnom terenu, obizno
u duZini od Eetiri da Zest kilometara ili vile, prema terenskim pri-
likama.

a1
BL U
*) Willebrord Sntlliua 1580 - 1616 g.
 Mjerenjc duitine bazc vrHi se tzv. Jiiderinovim* bazis n i m p r i b o r o m . Taj se pribor sa-
stoji od jedne iri viEe tica duZine 24 m. Zice su natinjenc od poscbne Iegure zvane invar,
koja se sistoji otprilke od 64y6 Eelika i 364h nikla (Benoit, Guillaume**). T a ae legura otili-
h j c v d o malim temperaturnim koeficijentom rastezanja (a = O,OOOCOl), pa je radi toga pogo-
d m za izradu mjere za ddine. Tics na krajevima svriava ,uobridnim skalarna dugim 8 cm, na
koje ie nanijeta milimetarska podjela (slika 12a).
Samo se mjercnje vrZi tako, da se u pravcu baze na goktnoj taEki i na svakih 24 m poitave
taEno u pravac posebni tronozi, koji na svojoj glavi nose reper s indeksorn u obliku fine crtice
(slika 12 b). Invarska Zica se objesi od jednog do drugog tronoga preko posebnih stativa sa kolo-
turima i nategne utezima od 10 kg (slika 13). Udaljenost imedu jednog i drugog indeksa na 2ro-
nozima dobije se tako, da se nekoliko puta oCLita polahj indeksa na skalama Zice do na 0,l rnm
tatno.

Nakon toga se aica prenese od krajnjeg monoga pnTograzmaka do slijedekg tronoga, te se

cako redom izmjere udaljenosti izmedu svih indeksa na tronozima, tj, dufine svih intervala.
DuZina fice 1, tj. uaaljenost potetaka skala na krajevama Zice bit ke duZina tetive lanhnice -
krivulje u koju se slobodno objesi Zica nategnuta na krajevima silom od 10 kg. Za swku ticu ova
je duZinh poznats, odredena pri stanovitoj temperaturi to u Internacionalnorn uredu za utegc i
mjere u Sevresu kraj Parka.
DuEina i n t e d d razmak je izmedu indeksa na glavama tronoga, i bit Ce jednak:
I
d = I f e j I . z ( ~ - t ~ )

gdje je e preostali komadik Zice dobiven iz otitanja na skalama (slika 14):

a Elan I - m ( r - t o ) je korekcija nastala uslijed razlike duZine 2ice pri normalnoj temperaturi to kud
koje je odredena duZina Zice i temperature prilikom mjerenja t.

+) E. Jgdcrin 1885. god.

+*) Ch. Ed. Guillaume 1897. god.
 Kako glave tronoga nisu uvijek u istoj visini, na terenu sf izmjere visinske razlike glava, pa
se na gornji naEm odredene duZine reduciraju na horizont. Ako je h visinska razlika glava, bit Ce
ttducirana du2ina rd, (sI. 15).

SI. I5
Gornji izraz razrijen u binomni red bit Ce:

Buduti da su visinske razlike malene, moZe s t umjesto d metnuti u gornju formuIu l, te ke biti:

za koje vrijednosti postoje tablice za svaku vrijednost h, uz I = 24 m.

Wddjenost izmedu krajnjeg tronoga i zavrHne taEke bazt izmjeri se posebnom invarskom
vrpcom duZine 12 m, kclja je podijerjena na decirnetre i na krajevima ima skalu duZine 10 cm s
mitimetarsk~mpodjelom.

Lkupna duZina baze bit t c :

D = Z d o ~ ~ = E ( d + ~ ) + * o = nC+~~- f~ n - I ~ x ( t , - t ~ )f+oC l

gdje je n broj cijclih Zica, ts srednja temperatura prilikom rnjerenja, a o ostatak od cijelog broja
Zica do haja baze.
Kako je ranije spomenuto, plan013 su slika fiziEke povr?.int zemlje reducirane na nivo-plohu
mora; svc rriangulacionp tatke treba daklc reducirati na nivo-plnhu mora, Bto ke se postiti redu-
uranjem duiine baze D, mjerene ria nekoj srednjoj nadmorskoj visini TJS na nivo-plohu mora.
Prema analognom izvodu sa strane 24, bit t e ta reducirana duiina D,:

Ovakvim se naeinom mjerenja baze moZe postiti taEnosr od:

U velikim triangulacionim mreZama zbog kontrole rada ne zadovoljava se mierenjem samo jedne
baze, vet se na podruEju snimanja mjeri uvijek nekoliko baza.
 U triangulacionoj rnreZi SFRJ rnjerene su, izmedu ostalih, najprije ove bme:

B a z a
Reducirana dufinl na
nivo-glnhu morn
Srednia pogrcgka
nm I re~arivna I Godina rnjcrtnja

RaEjr:
Skadar
Sinj
Dubica
Sarajevo
VrBac
i 5 697,40506
3 061,lYIOX
2 475,47379
2 949,41939
4 061,40936
4 022,65543
&1,35
9,98
1,52
1,70
2,22
2,19
1:42QOM)O
1 : 300000
1 : 1600000
1:1700000
1 : 1 800000
1860 11875
1869
1870
1878-74
18S2
1:1800000 1895
Sjenica 5 570,3344 5,9 1 : 900 000 1924
Paratin 5 603,04793 2,lO 1 : 2 700 000 1904
Negorin 4 656,21166 235 1 : 1. 800oOa 1904
Vranje 4 970,44644 I,@ 1:4300000 1904
Loznica
Prizren i 5 029,40168
5 379,9586
I,%
2,2
1 : 2 500 000
1 : 2 400000
1904
1922
Strumica
Prilep i 6 623,8059
5 982,5551
3,5
1,2
1:I900000
1:5000000
1922
1922

DIOBA TRIANGULACIONB M R E ~ E

Kako je prije spomenuto, iz potetne operacione baze i mjerenih kutova mogu se po pravi-
lima trigonometrije izrahnati koordinate svih mEah triangulacione rnrefe. S ~ a k avelitina koja se
mjeri opterebena je pogreikama mjerenja, o kojima je bilo govora u uvodu, u pogla~lju: Pogreske
mjerenja i njihovo izjednazenj~.Da bi se izbjeglo nagomilavanje pogretaka, ti. da bi se izbjeglo
ratunanje koordinata taEaka koje su relativno daleko od baze preko mnogo trakuta, u triangulaciji
se, kao i u svakoj drugoj geodetskoj operaciji, primjenjuje metoda mjcrenja iz v e l i k a g a u
malo. T a metoda u miangulaciji znaei da se preko cijebg premjeravanog teritorija rasregne mreZa
sa stranama duEine 20 do 50 km, a prema terenskim prilikama i vige, u toj se meZi pogreBke iz-
jednafe, te se prvenstveno izrahnaju koosdinate tih taEaka. To je tm. triangulaciona m r e h
I reda. U tu m r e h urneCu se taEke I1 reda s duZinama stranica od 10 do 25 km, pri Eemu se ko-
ordinate tataka I reda, iz kojih se raEunaju tacke I1 reda uzimaju kao bespogrekto zadane. Tako
se redom u m r e k viSeg reda u m e h tatke niZeg re& pa se uianguXaciona mreZa dijeli na:

mretu I reds .c- ' k

osnovnu triangulacionu m r e h I1 reds s-duZinama stram ad 15 do 25 km,

popunjavajuh triangdacionu rnreZu 11 reda s dufinama strana od 9 do 18 km,
osnovnu rriangulauonu mretu I11 reda s d u Z h m a strana od 5 do 13 km,
popunjavajueu triangulacionu mreZu 111 reda s duZinarna s m a od 3 do T km,
triangulacionu m r e h IV reda s duZinama strana od 1 do 4 km.
SIika 26 prikazuje dio triangulacionc mrefe I reda sa razvijenorn m e b m t a b k a niZih
redova.

Srednja gustina razvijene triangulacione rnreZe svih redeva je takva, da prosjezno na 200 ha
povr5ine dolazi po jedna triargdaciona ta&a bllo koieg reda.
 PROJEKTIRANJE, STABEIZACI JA I SIGNALIZACIJA
TRIANGULACIONE MREZE

Treba li na nekom terenu u svrhu njegovog horizontalnog premjeravanja razyiti triangula-

cionu m r e h potpuno, tj. svih redwa, najprije te se ustanoviti postoje li na njemu kakve zadane
uiangulacione tatlke. NajEeSte se pd tome postavlja zadatak proguKivanja triangulacione mrefe,
9to znaEi da u veb razvijenu mr&u a tm nekog vileg reda (prvog, drugog mnovnc ili popunjava-
juk ili t r e k g osnovne mrefe) aeba umetnuti rnreZu tataka niZih redova.
Princjpi, pa kojima & se umetati nove tatke, a koji se ovdje ne Ce t e o ~ t s k obrazlagati,
i jesu:
1. Svaka tai-ka mfeZe nifeg rtda odreduje se mjerenjem kutova iz n a j bliZih okolnih ta-
taka meZe vigeg reda, i to najbolje iz tri d o pet takvih tabka. To z n d i da & se npr. neka ta&a
osnovne mreZe u e k g reda odredivati iz najblisih okolnih taEaka popunjavajuke rnre3c d m g o ~
reda.
2. TaEke vigeg reda, iz kojih se odreduje tacks niZeg reda, treba da su oko ove rasporedene
po muguhosti Sto jednolihije u krugu; npr. ako se neka rarka niteg reda odrcduje iz mi ta&e
viHeg reda, treba ove dm budu oko nove tatke rasporedene pod kutom od otprilike 120'. Uda-
Ijenosti t a w vigeg reda, iz kojih se odreduje neka nova taEkn, treba da su od ove pribIiZno isre.
Ovim uslovimq najbolje odgovara t a f h Klara na slici IB.
Postojek tafke na terenu, koji treba pokrid triangulacijom, &jet & se po svnm poZoZaju
na vojnu topografsku I;arm rnjeriIa 1 : SO 000 ili 1 : 100 000. Prema gore iznijetim principima
najprije & se na topgrafskoj karti odrediti vjerojatna mjesta tataka najbliZeg niZeg reda triangu-
lacione m r e k . Znari, ako na terenu postoji ofinovna triangulaciona mreZa drugog reda, najprije
t e se na karti odabrati rnjesta za ta&e popunjavajute mreZc drugog reda.
Pri projektiranju svake nove ta?ke treba voditi raEun o tome moie li se nova tatka i one, iz
kojih se ona odreduje, dogledati. T o k se, prema potrebi, konstatirati po vertikaInorn presjeku
naEinjenom uzduZ sv&e vizure, a prema slojnicama topografske karte.
Na tako prujcktiranu mretu tahka u m e k se po istim principima tazke slijcdete m r e i t
niZeg re&, sve do a tw osnovne triangulacione mreZe t r e k g reda. Mjests za taEke popunja-
wjute mreZe trekg reda i tafke Ectvrtog reda izabiru se redovito direktno na terenu.
j teren. Obilaskom terena - rekognosci-
Poslije ovako izradenog projekta prenosi se o ~ a na
ranjem - izaberu se detaljno mjests za svaku novu triangulacionu taEku. Pri tome se utvrduje
da li se sa svake novc ta%e vide sve predvidene. Ovorn Re prilikom sastavlja skica t r i a n ~ h c i o n e
mrefc. Svaka se definitivnu izabrana tatka unosi u topografsku kartu (ili u skicu povnljnog mjerila,
1 : 100 000 ili 1. : 50 000) i nacrtaju se sve predvidene i postignute vizure, a i sve ostale vizure,
koje se vide s nove tatke.
Pri detaljnom izbom rnjesta za novu t a h treba paziti da sc izabere takvo mjesto, na kojem
oznaka - stabilizacija - mtke ne f e biti iwrgnuta uniStenju ili 03tekenju. TaEke se ne postavljaju
na sumim, ruBevnim ohroncima, neposredno na obalama rijeka, na obradivom zemlji9tu. Iza-
brati treba tnkve mje3to da se na njemu moZe podiCi signalizacija taEke (piramida ili signal) i dobra
postaviti instrument za mjerenje kutova.

Tzabrane triangulacione taEke oznazuju se na tcrenu trajnirn znacima, tako da k se sva

eventxalna daljnja rnjerenja moCi na njih prildjueiti. Ovaj se posao naziva stabilizacij om
trlanylacionih tairaka, 3 a i sc podzemno i nadzemno, Glavni uslov, koji stabilizacija treba da
ima, je trajnost znaka. Oblik stabilizacije ovisan je o sedu trjangulacionk tatke j terenu, na kojem
se taEka posravlja. Triangulacione tatke prvog reda stabiliziraju sc prema slici 17 podzemno
karnenom ili betonskom plot6m u kojoj je izbu3ena N-
pa, zalivena olovom i u olovu urezan kriZ. Nadzemno
je tar% stabiIizirana stupcem od betom ddine 1,4 do 4 4 3 -
m
1,s m, koji je fundiran na betonskoj pIoEi debeloj cca
10 cm i viri iz zemlje 1,O do !,2 m, tako da se na njega
neposredno mole metnuti instrument za mjerenje ku-
mva. Safia taEka oznatena je na gornjoj povrgini stu-
pa urezanim kriiem iIi ubetoniranom kljeznom gipkom
promjera 1 do 1,s cm, a duljine 15 do 20 cm,na kojoj
je urezan krif ili izbugena rupica.
Triangulacione tatke niZih redova stabiliziraju se
nadzemno stupcem od naravnog kamena ili izuzetno
betona rnje5avin.e 1 :4. Na terenu ce se naEi t r i m s -
lacione t&ke stabilizirane po starijim propisima, gdje
su dimenzije stupca bile:

za taZke I1 re& 4 2 5 x 4 2 5 x 0,75 m

za ta*e 111 reda 0,20 x 0,tO x 0165 m
za taEke IV reda 4 1 5 x 4 1 5 x 0,65 rn

Po novim propisirna triangulacione sc tatke svih

redova (osim I reda) stabiliziraju stupcem dimenzija +-Q70m --I

0,15 x 4 1 5 x 4 6 5 m. Betonski stupd mogu biti anni- SI. 1'1

rani na naEin prikazan na sl. 18.
Da bi se osigurale od eventualnog uniitenja nadzemnog centra, sve se tdangulacione t a a e
stabiIiziraju i podzemno, i to tako da se i s p d nadzemnog wnua ukopa tm. podzemni centar.
T o je plorica od betona dirnenzija 0,20 x 0,20 x 405 m ili 0,1S x 0 , l S x 405 m, na fijoj je
gornjoj povrgini urezan kri2, Cesto se za podzemni c e n w upotrebIjava i keramiEka ploEca s
urezanim kriZem.
U novije se vrijeme .rriangulacione tatke'osiguravaju s dva podzemna ccnm, prema s k i 20.
U tom se sluEaju podzemni centri ukapaju u dubini:
donji 1,30 m a gornjj 1,10 m za Wke osnovne mreZe I1 reda
,, la ,, I,OO ,, ,, popunjavajute mreZe I1 reda
rr 1510 , 0,90 , , osnovne mre.5e I11 reds
,I 1,m ,, 480 , ,, mrek nitih redova.*

Nadzemna aznaka tdke - M iIi hljema Sipka na stupcu -

mora stajati u istof vertikali
s ktikm na pdzemnom centru. Sama stabilizacija v d i se tako, da se u terenu iskopa rupa dubine
1,O-1,3 rn na mjestu izabmorn za triangulacionu taEku. Na dno rupe stavi se p d z e m n i cenrar.
Oko njega se nabijt neito zemlje, a da bi krjZ m nadzemnom centru bio u istoj vertikali, spusti se
na kriZ podzernnog centra visak. Na udaljenosti od otprilike I m zabiju sc unakrst Cetiri k o l h h
tako da mica razapeta izmedu dva i dva kolEiCa tangira visak (sl. 19). Time je vettikala nad pod-
zemnim cenvom fiksirana presjekom tih uzica. Tada se skinu s kolara uzice, nabaca m podzernni

.) Vidi: kavilnik ra ddavni premcr, I deo: Triangulaciia, Bcogrsd 1931.

centar potrebna k o l i h zemlje, i dobro se nabije. U p n u se opet pmko kolCib uzice, a drvgi
podzemi centar narnjegti sc kriZcm ispod vish, spdtenog u mpu sa prcsjeka mica. Na ovaj sc
drugi cenfar naboci i nabije zernlje toliko, da u mpu postavljen nadzemni centar viri iznad terena
5- 10 cm. Nadzemni entar smjesti se tako, da izmedu koIaca zategnute uzice smjim presjckom
leZe na krih nadzemnog centra. Poslije toga nabije se dobro zemlja u rupi oko kamena.
Za svaku atabiIiziranu triangulacionu t a m uzima' se tzv, poloZa j ni opis, da bi se u sIu-
Eaju unigtenog nadzemnog znaka moglo lako nafi mjesto podzemnog centm (91. 21).
~wdin. Gornje Selo
 Odmjeravanja prema tatki uimaju se od stalnih
objekata koji se na terenu mogu lako identificirati. Mora
-- 5 c m - se uzeti najrnarije tri odmjeranja, a objekti trebaju da
budu jednoliko rasporedeni oko ta&e. Mjere se uzi-
maju na decimetar tat no.
U karnenom terenu stabiliziraju se tatke posebnim
Zeljeznim kIinovima, koji se ubetoniraju u rivi kamen
prerna sl. 22. U tom se slubju koso u Zivi kamen ubeto-
niraju manji hljczni klinovi, jednoliko rasporedeni oko
t d k e na udaljenosti od 2-3 m, od kojih se uzimaju mje-
re za polotajni opis.

SIGNALIZACIJA TRIANGULACIONM TAEAKA

Da bi se na triangulacione wEke mogli rnjeriti kutavi, ti. da bi one bile vidljive iz ddjine,
@iZu se na njirna posebni signah - one se sjgnaliziraju. Izbor natina signalizacije ovisi o
daljini s koje se signali moraju vidjeti. Ha tiangulacione -Eke koje mosaju da budu sigurno vid-
ljive s udaljenosti od ispod 10 km me& st signali prema sl. 23. Signal se na tatku mora postaviti
. vertikalno.
 Srednja motka - sielal - uspravi at na karntn tatno centriho, te w najprije na nju za-
bije donja porpoma letva. Okomito na tu Ietyu iz daljint od 5-6 ko& dotjtra se pornoh viska
signal naginjanjern lijwo - desno u vessikalan polohj. U tom poloEaju mbije se gotnja p t p o r n a
letva. lsti se postupak ponovi u okomitom smjem, tab da je signal sada u dva okornita smjera verti-
kaIan. Poslije toga zabiju se preostale ddje donje i gornje potporne letvt, te st jog jednom viskom
-
provjeri v e r t h h m t signala. Prije postav1janja"srednja st m o t h signal - i daske na njegovu
vrhu obijele rijetko razmuljenim kreEom.
Za tazke koje moraju da budu d j i v e na udaljenosti vebP od 10 km upombljava se signali-
zacija piramidarna ($1. 24).

Pri podizanju piramide iskopaju se na odredenim mjrsltima u zemlji mpe dubine 0,7-1,O m,
-
a na zemlji se u h t e medusobno najptijt dvije dijagonalne noge s centraIfiim rmpcem *popoma
na n d n prerna 31.24. U dijagonalnim m p m podignu se konopccm tc dvije nogc do vcrtilralnog
polohja, koji se ustanovi viskom na prije opisani naEin, pa st kod tog pologaja u rum dobro na-
bije zemlja, poSto su prcthodno na noge zabijeni komadi letam. Na te dvije noge dignu se p m -
stale dvije i zabiju na centralni trupac - apopa. Poslije toga vtZu st dijagonalno letvama i ove
dvije noge, a piramida se s gornje stranc ohje dashma, talc0 da ravnak h e d u dasaka bude
otpdike jednak njihovoj Biini. Najdonji vijenac dasalta mwra da bude zabijen horizontalno i naj-
&e dva metra od terens. Daske Ss oobijele rijetkim r a s m m h e & , a *pop*ae p w n i bojom
ili paljenjem. Taj je vrh c m za slubj aj se piramida s koje susjedne taEkc gledana prcslika na ne-
b, re se katgada bolje vidi crni vrh od bijele piramide. Kod ovih piramids stabilizacija tdke, ti.
ukapanje hmena, vrli se nakon podizanja piramide i to tako da centar lcamena bude u istoj
vtrtilcali s ccnmorn rpopaa, 9to sc postite spuStanjem vish od centra -4 u unupaSnjost pi-
rmide. K d manjih piramida (6 m) moZe se na par nogu, dok jt jo8 na zemlji, pribiti i t r e b noga,
tt 8t tako pomohr nje i pdupiranja cijelt hnstmkcije mogu dignuti odmah 3 noge.
 W koliko triangulaciona mEka t r e h da dode u 6urnu, da bi se s re tatke mogli rnjeriti kutovi,
podiZe fte tada na njoj rzv. opsemciona piramida. To su u stvari dvije piramide, jedna unutar
druge, od kojih unutarnja s l d i kao stajaligte instmmenta, a vanjska kao stajaligte opservatora.
Takav uredaj omoguhje da i n s m e n t za mjctenje kutwva bude neovisan o potresima, koje uzro-
kuje kretanje opsemtora pri mjerenju. Tt st piramide podiZu do visine 25-30 rnetara (sl. 25 i26).
Takve opservauone p i d d e podiZu se i.a triangulacionim taEkama viHih redova u ravnom te-

renu, kada zakrivljenost zernlje prijdi dogledanje taw.U novije vrijme podihi se EeliEne opser-
vacione piramide prerna sistemu ameri&og gwdeta Bilbya (61. 27). Prednost tih pirarnida je u
tome 3to se mogu prenositi, a od dijelova iste piramidt mok s t izgraditi piramida pwoljne visine,
prema tome koja je visina u konkretnom slutaju potrebna.
U Eumovitim predjelima katkada se ta&e niZih redova slgnaliziraju s i g n a h na dmetu
(sl. 28). DNO visoko 8 do 12 m, na koje Ce se postaviti signal potpuno se okreEe, da bi vjetar imao
&to manje uporiita. Signal dug 4 do 6 rn (isti kao i kod onoga na m d j i ) ptikuje se vtrtikalno na
deblo i jog se na njega privefe jakom Sicom na dva do ti mjesta. Slobodni kraj signala treba
da je toliko dug, koliko i prihr9keni dio. Ispod drveta t a m se stabilizira stupcem, kako je
ranije navedeno. Stabilizacija u pmvilu neCe biti izvr3ena &Eno u vertikali ispod iignala, ncgo
ekscentriho, pa se za tako ukopan h e n odrcduju naknadno koordinate (vidi kasnije poglavlje:
aEkscenuiEna projekcija visoke- taEke*], Signalizaciju t a t a h signaIima na drvetu treba izbjegavari,
er ti sigmli uslijed djelovanja vjeva nisu stabilni.
Kao triangulacione tafke upotrebljavaju se, naroEito na ramom terenu, crkveni tomjevi
minareti ddfamija, tvornitki dimnjaci, tornjavi zgrada itd. Kao triangulaciona ta?ka uzima Se U
tom sluEaju kod rnjerenja kutova i odredivanjs koordinata uvijek najviSi karakteristieni dio takve
gradevine. Na cfkvenim tomjtvma je to Hiljak tornja ispod jabuke !ai2a, na rninaretima vrh ispod
jabuka, na tvorniEkh dimnjacima zamiHljena sredina dirnnjaka itd. ($1. 29).
Kod takvih gradevina koje su odredene za triangulacione ta&e, odreduju se isto tako ko-
ordinate ekscennciho ukopanog kamena, na koji se prikljuhju daljnja detaljna mjerenja.
 TEODOLIT

Kutovi se opknitu u gtodeziji, a prcrna tome i u triangulacionoj mreZi, mjere instnunen-

tom koji se zove tmdolit. Glavni sastavni dijelovi tebdolita su:
1. horizontalni krug - limb, u Eijern s t centru okrett gomji dio - alhidada, na kojoj st
ndaze:
2. sprava za vizifanje - durbin,
3. indeksi za ditavanjc,
4. libele za horizontiranje insrmmenta (slika 30).
RijePi: teodolit, alhidada i durbin arapskog su porijekla.

DURBIN

h b i n i su opti&i instmmenti koji sIuZe za poveta-

nje vidnog kuta. Yidni kut pod kojim se neki predmet
vidi je to manji, Eta je predmtt dalje od oka. Kako o veli-
h i vidnog kuta avisi velitina slike na mreZnici oh, pwc-
Canjem vidnog kuta poveht Ce se ta slika, te t e xe vidjeti
vise detalja predmeta. Durbini su zbog takovt njihove
funkcije bitni sastavni dio teodoIita i nekih drugih geo-
detskih inspummata. Da bi se razumjela konatrukcija,
svojstra i djeIomje durbina treba 3e najprije upomti sa
n e b osnovnim pojmovima geometrijske optike. 81. 30
 Svjctlo jc dio elektromape~kihvalova koje osjeta naIe oko; oni se pravocrmo 3ire u pros-
tom od izvora svjeth na m e strane (fixwelf*). Vdovi svjeth Sire se u obliku karmoniEnog
gibanja, za koje wijcdi d o n : 1

gdjt jt: y poloZaj testice koja titre, u momentu r

T vrijerne u kojernu bestica prode potpuni titraj, period titraja
A rnaksirnalni otklon Eestice koja titra od poloi5aja rnirovanja, amplituda
t t
2 x - faza titraja.
T
v 1
Frekvenciia, tj. broj pcriodau jedinici vkrnena, bit f- f'= -
T
pa sc jednadsba (1) moZe
piseti u obliku:

U vrijerne T val se progiri za stanovitu du2inu vah h, a krck se brzhom (put vala u iedi-
nici vremcna) :

Svjctlo, elekctomgnetski valovi koj-c osjeta naSe oko, od ostalih se elekmomagnetskih valom
raztikuje duZinom vala. Elektromagnetske valove vrlo uskog podntEja n J e oko osjeta kao svjetlo
odredene boje. Monokromatskim svjetlorn naziva se svjetlo odredene valne duzine; taka t e du-
line vala nekih monokromatskih svjetala biti:

)io -- 589,3 ;lm

Zuto svijetlo
hd = 587,d-lm

Sve valne -dutine vidljivog spektra ljudsko o h zajedno prima kao bijclo avjdo.
Valovi svjetla Bire se u d i m ili 5irim v&im plohama (frontovima) koje predstavvaju plohe,
do kojih valovi dolaze u isti moment. U svim tafkama valne plohe s v i se valevi nalazr u istoj fazi.

*) Jamca C . Maxwell 1831 -1879 god

Kada se svjetlo Hiri iz nekog izvora, koji jc obzirom m winu promavanja t h o m&n da ga se
moEe smatrati tatkom, valne ptohe oblika su hgle. Na stanovitoj, dosta velikoj udaljenosti od
izvora svjetla mofe se kuglina povr5ina valne plohe aproksimirati ravninom (nlika 31a).

U proubvanju zakona prolaza svjetlosti krpz optitkc sistemc mogu se tmmtmja i izv~di
pojednosmviti tako da se urnjesto d o v a svjetla i valnih ploha promatraju d e svjetla. Ako sc
u nekoj ta& vvalne ploht u smjeru Zirenja avjetlosne energije potegne pravac okomit m valnu
plohu, ta j te se pravac nazvati zrakom svjeda (pri tome Ce se zanernariti valni karakter svjetla,
s l i h 31b).
TumaEenjtm p r o h zraka svjetla kroz optiEh sistcme i zskonitosti koje iz toga proizlaze
bavi se geometrijska optika. Osnovi geometrijske optike poEivaju ra s l i j e d e h principha :

art

1. Svaki imor svjetlosti izluhjc avjetlanu mcrgiju na me $pant r prostor. Ako je hido
dosta malo i dosta daleko od t a t h prornapanja, moh se izPor svjetla matrati faEkom, a pravac
po h j m u st giri svjetlosna tnergija, nazivamo rrakorn svjetla. Zrake svjetla gire 1E pravocrtno,
ti. u daIjniem m t r a n j u zanemdrit & se difrakcija (ogib) svjetla. Snop zlaka koji izlazi iz ntkog
imora svjetla kaa taEke, ili se poslije prolaza k o z neki optiEki sistm stjek u jednoj taCLki m i -
vamo homocentritnirn snopom. ABo se Palte svjetfir, koje izluEuje svijetla wEh, poslije ptolaza
b z ntki optiUri sistem stjtEu u jednoi t a i , naziva se t a mtka saom svijetfe taEke. Slika st na-
ziva realnom, ako se poslijt prolaza kroz optiElri sistem same make svjetla aijeh u taEki, a vir-
tuchom, ako se u toj taEki ne sijeku same zrake, nego njihom produZenja (sl. 32).

2. Zrake svjetla Bire se neovisno jedna o drugof. A h st u nekom snopu zr& iedan dio
drakazaIdoni nekim zaslonom, nezaklonjene zrake kretat & st dalje pmvOcrmo i nmvisno od
ihklunlenih =aka (31. 33). (Pri tome je zanemaren ogib (dW:dja} svjeh).
 3. i 4. Zalton l m i odraza svjetla. Padne li neki anop =aka na w i c u dvaju za svjetlo
propusnih sredstava, a razli6tc gusto&, on be se iazdijeliti na dva snopa (81. 34).
Zrakt 1 i 2 okomite su na front vala AB, rtflcl&ane zrake 1' 2' okomite su na front vala CDI
a slomljme zrslEt 1" 2" okomite su na front vala CF.
Za reflektime - o d f d m e zrake 1' 2' vrijedi -11 rdelesa: mah koja pada na granicu
dvaju srwismva, reflektlranazralca te okomica na plohu r d e k IeZe u jednoj mvnini. Kut zrakc
upada s okomhm u tatki refl&sa i kut rdeBtirant nake s okomicom jednaki su.
B sobmIjent zrakt 1" 2" vrijedi zakon loma. Zraka upada i prtlomljena zraka, t e okomica
m grmicu sredstam u t a M lorna leZe u jednoj ravnini, a Svocijent ainusa kuta zrake up& i oko-
mice i sinuea kuta slomljene zralce i okomice je za dva dana sredstva konstantna velitina. P r e m
slici 34 bit Ce za ta&e A i C:

n, i ns nazivaju st indeksima loma za dotiem

sredsm.

Ovi zakoni rdeksa i bma povezani su s b i n o m svjetla. Ncka je u poiIetnI moment pro-
matranja front padajukg snopa zraka AB, a d a 2 od tog momenta za vrijeme r mpreduje za
duZinu BC -- v , . t. Kako se reflekthm zraks 1' krek kroz isto sredstvo, dakle sredstvo iste gu-
stoke, &to ma15i istom bninom, poslije refl&a,napredwat ke 7aduZinu AD = u, t, a budufi
da jaj je brzina ism, to je:

Kako jc AD 1 DC i AB 1 BC, i kutovi i u ta&i o h j&& su.

Prelomljena zraka heCe se u dnrgom sredstvu, W e sredsm druge g~stotc,brzinom a,,

razlifitom od v, radi razlititog otpora na koji zraka u drugom sredstvu nailazi. Za vrijeme E dok ,

zraka 2 fronta u prvorn sredstvu prijede put BC = v , . t , zraka 1" prijede u drugom sredstvu put
AP = v,.t. lz slike 34, iz mkuta ABC i ACF izlazi:

sin i
=
BC -
v, t v,
-
n* I = - = -

sini' AF n, t o, n,
 lndeksi lorna dvaju srcdstava odnose se, obzirom na jednadZbu (2) obmuto proporaondno
brzinama svjetla u pojedinim sredstvima. Ako se uzme da je brzina svjetla u zrakopraznu prostom,
odnosno u zraku, jednaka jedinici, onda ke relativna bnina svjetla, npr. u wdi, biti 0,66, a indeks
loma za vodu jcdnak 1,33,
Tndeksi loma nekih prozrahili sredsuva bit Ce:
voh 1,33
Ied 1131
stakto Crown -
1,49 1,66
ataklo Flint 1,52- 1,90
Pri prolazu make svjetta iz optiUEi gu3teg srcdstva
u aptifki rjede sredsm zmka se lomi od okornice (sl.
35).
=i-
-sin "' <I
t

sin i* n,

sin i' - nf sin i> sin i

%
"2 "f

Kako sin i' mote da bude nolivige j e d d jedinici, kod stmwite t e veIiEine kurrt i lom
postat nemoguC U tom sluEaju javit & se totalna reflehijr. Ona f e dalcle nastupiti kada sini*
bude jcdnak jedinici, tj, kut i' jednak 900. U tom Ce sluhju biti:

ma
sin i = -
n1

Ili, ako jt jfdno srcdstvo zrak s indeksom loma n, = 1, bit bc:

Ovaj sc kut i,, mziva granitnim kutorn to-

t a l n e refleks i j e, ol za pojedina sredstva na njihovoj
granici sa zrakom iznosi:

voda (n = 1,33) 44'

s w o Flint(n 1,66) 37"
stakIa Crown (n 1,50) 42'

Razmotrirno sada s l u h j h d a zraka svjetta pdne

na granicu dvaju sredstava, koja je prtdstavljena kugli-
norn - sfernom - povrsinom. Takav jedno-
stavni optiEki sistcrn naziva se sfemim dioptcrorn, U
daljnjem razmamnju promatrar t e se mmo tzv. para-
ksijalne d e , tj. one i5ji je kut s okomimm u trl%kiIo-
ma rnalcn (sl. 37).

U trokutu PMA bit t e ranjski ht: i = p f tl

 Kabjo je z r h PAP parak~ijah,tj, d o se udaljuje od pmva P S P , moZt st uzcti da je:

sin i +i
sin tv i'

-+*+* si. n
I

krma zakonu loma bit h :

ili:
VeliEina AN. ozmtii 6t se su h, a za paraksijalne mkc moZe se uztti da je:

gdjc se za predzmke dsjeEaga a i b uzimrr pozitivan predzmk,a8o od p m x h e loma odrczak idt

u smjeru rasprostmnjivanja &, a negativan a h ide od p o d i n e loma u srnjeru protimom od
kretanja z r a b Iz jednadZbt (1) slijedi:
 Iz jednadEbe (2) slijedi:

n
Ako se t a m P odmik u neiwnjernost, tj. a -w, bit & - - = 0, ili:
u

Ako se taeka P' odmih u ndzrnjernost, ti. b -.=, bit te -

R'
b
=O

U takvnm slutaju nazivaju se a i b fokusnim (Zarifnirn) daljinama, a ta&e P i I" fokusi-

ma (2ariStirna) sfernog dioptra.
Dalje je pombno r m o t r i t i lorn zrake svjetIa hoz dvije sferne p o d i n e (31. 381, jer ke mi
optitki sistem, kako k se kasnife vidjeti, predstavljati letu. Spoj centara tih sfernih povrgina M-
ziva se optitkom osi sistema.

.-
Slika t d k e P, je @a Pfmtdu sfernim plohama, a s l i h &C PI je ta&u P, poslije profaza
kroz drugu sfernu plohu.
Prema jednadZbi (3) m d e se pisati:

Iz slike 38 vidi se, da je:

gdje je e udaljenost sfernih powkina.

- A h su poznati indeksi loma za svako stedsm: tt, n' i H", onda 6e st uz pornate radiuse za-
krivljenosti ploha ri i r, za PvaQ ~ 1 o Z a ta&e
j P m&i i z m k t i polohj njtne slike poslije pro-
Iaza kroz taj optiai sistem.
 Za praktitke potrebe je vatno kada je p n o i mete sredstvo zrak, tj. n = n" = 1 a velitina
e je vrlo mala, tako da se prema dmgim veliEinama moZe zanemarid. T o je slucaj kod beskonaho
tanke Iete. Tu tatke S, i S, sa sEike 38 padaju u jednu tatku. Ako se u jednadZbe (4) uvrste vri-
jednosti: a =. 1, n" = 1, e = 0, bit Ce:

I n' n' -I
Q ' b rl

Ako se u gornje jednadtbe umti vrijednost b = a, i te jednadZbe zbroje, bit i e :

ili, radi jednostavnijeg pisanja:

Jto je osnovna formula tanke Ie&.

Ako se prema prijaznjem slutajaju jedne sferne ploht -ti
b = cu, dobit Ce se za ZariEne daljine jednake vrijednosti:
u gornju jedmdZbu a = - te

Jednadtba (5) onda glasi:

a naziva se glavnom dioptriEkom jednadfbom.

Velihina obratno proporcionalna ZariSnej daljini opzitkog sistema (lete) naziva se jakogeu
tog sistcma:

a izraZava se u d ioptrijama. Z a jedinicu (1 dprrj uzima se jakosr le& sa ZariHnom daljinom

f = 1 m. Tako & na primjer leta sa Zariinom daljinom od 25 cm imati jakost:

Obzirom na velitinu i predznak radijusa zakrivljenosti r, i r, mijenjat ke se i predznak i

velitina farihe daljine f u jednadibi (7).
U biti se razlikuju dvije vrsti leta:
1. kada jef>O, to su pozitivne, k o n v c k s n t ili s a b i r n e leCe. Kod njih jk f o k u ~realna
slika beskonaho dalekog predmeta.
2, kada je f<0, to su negativne, k o n k a v n e ili rastresne leCe, kod kojih je fokus vir-
tueIna slika beskonaho dalekog predmeta (sl. 39).
 Optieki sisrem (leta ili kombinacija l e h ) osloboden od svih pogrefaka preslikavanja realnih,
konkretnih optiEkih sistema, naziva se ideal nim o p t i f kim sis t emom. Takav idealni optitki
sistem udovoljava t r i m uvjetima:
1. Svaki hornocentri?ni snop zraka poslije proIaia kroz idedni optitki sistem ostaje ho-
mocentrii-an. Svaka tatka preslikava se u caEku.

2. Slika svakog predmera, koji leZi u ravnini okomitoj na optii-k.1 os sistema, slizna je sa-
mom predmetu, tj, ista je po obliku, a od predmeta tazlikuje se samo po veliEini.
3. Slika ravnine okomite na optitku os sistema opet je ravnina okomita na tu OF.

Ako je na slici 40 0 idealni optiEki sistem, AB predmet koji lcfi u ravnini okomitoj na
optiEku os AA', a A'B' slika tog predmeta, onda se omjer veIEine slike of i predmeta v naziv
l i n e a r n i r n poveianjem (mjeritom preslikavanja) sistema:

Linearno povehnjc je konstantna vcliEina za svaki dani par ravnina predmcta i s u e , tc nc

ocisi a relitini predmeta, Sto slijedi iz drugog uvjeta.
PrernjeStajuCi predmet po optiEkoj osi, rnogu se nadi takve dvije ravnine predmeta I slike
za lioje t e lincarno p o v e h j e biti:

9to znati da te u tom slutaju predmet i s l i h biti jednaki i po velitini i po svom poloZaju
prcma optiEkoj osi. Te se dvije ravnine naziwju g l a v n i m ravninama opriEkog sistema.
Da bi se za neki optiEki sistem odredio poloZaj tih ramina, pretpostavit Ce se da ns taj
sistem padne zraka RB paralelno s opti%om osi sisterna (sl. 41).
 Poslije prolaza kroz sistcm neka ta
vPlka ima smjer K'F. 'Isto tako's optit-
kom osi pardelm z r a h OD neka padnc s
druge strane na taj optiicki sistem i ncka
poslije prolaza Broz sistem imz smjer K F ,
Ako se mci FK, koja izlazi, dade
obratan smjer, onda bi ona izlazcdi iz si-
sttma ofigledno imala pravac DC. Na taj
&in moZe se tatku R, presjek zraka FK
81. 41
i AB, smatrati vrhom hornvcentriEnog
.
snwa uaka, irija je slika taeka R' (presjek
zraka DC i PK3. Kako je udaljenost tafaka R i R' od optillkc osi sistema ista. to su ravnine RH
i R'H' okomite na opdEku os ghvne ravnine, a njihovi se presjeci s optiZkom osi H i I$' naziva-
ju glavnim xaEkarnn siatwna.
Ako se svijetk tafka, na iati nab kao kod idealno mnke lek, pomiEe po optitkoj osi u be-
skonafnost, njena k d i i biti u mEki F' ( s l h 41 :za zraku Am, koja se naziva fokusom (Zari5tern)
slike ( d n j i m fohsom). Ako se ~s objektivnoj strani p W v i predmtt u UEku F tako da bi nje-
gova s l i h bila u besko&osti, anda b t a h P biti f o b predmeta @rednji fakus). Ravnine
polotene okomito m optiEku oa u ta&ma fohsa nszivaju se fokusnirn ravninama. Udalje-
nosti fobs od gIavnih savnina nazivaju se fokusnim (Zarignim) daljinama.
Jihdje %a ncki oprinEi S i ~ t e mp-t poloZaj fokusa i gIavnih taCaka, moB k 9e grafi~kodre-
diti polohi slike za svaki ~poloGpredmeta.
Na slici 42 &di se:

Kako j e :

bit Ce:
Analogno te biti i za drugi par tsokuta H'R'F i A'E"B':

Ako se usporede ove dvije jednadZbe s jednadtbom Iinearnog povebnja P, dobit & 3c:

Y'x' = f'y
BednadZba Newtona*)

Kako su za optiEki sistttm, koji sc sa svoje obadvije strant mtazi u zraku, ZariHnt ddjine
prema dokazu za tanku IeCu jcdnake, tj.:

bit ee: X'$ =fa

Kako je polohj o b j e h i njegove slike dan wli- a i b (udaljsnostima od glavnih ta-

hka o p c i b g siatema), za o p t h i t i & slutaj na slici 43 biti:

Ako se ovc veliEine uvrste u jdna-

&bu Newtona, dobit & se poslije p o h t a :

Za aistem, koji se sa svojt obadvije strafie

n a h i u zraku, bit & -f = j', a gomja
jednadsba prelazi u obIik:
E
---a-
l l
b a f '

Ako neka zraka s i j e k optiEku os sistcma kod ulaza u sistem u ta& A p d kutom u (slika
43), a polije izlaza iz sistema u taEki B pod h t o m u
', mda t e sc r e l i b :

nazivati kutnim poveCanjcrn optiElcog sistema. Iz slike 43 se vidi da je:

k ' h tg u' a
tpu' = -
'
tgu =- y"-=-
a b tg u b

*) Isaac N c w t w 1643 - 1727 god.

 b .
a obzirom na to da je linearno povetanje P =- blt 6e:
u

y =-
I
P

Svi su prednji zakoni izvedcni za paraksijalne zrake, ti. za zrake koje na sistem upadaju
pod malim upadnim kutom blizu optirke osi. Isto je tako svjedo promatrano u jednostavnoj apstrak-
ciji kao ztaka svjetla ili snop zraka, a nije uziman u obzir fizikalni karakter svjetla, tj. da su to elektro-
magnetski valovi stanovite duZine.
Medutim u realnm optiUrim sistemima, le& ili sisternu leh, te dvije prerpostavke nisu ispu-
njene. Radi toga h leke i sisterni lefa biti optercbeni pogretkama preslikavanja, tj. pojavit & se
odstupanja od ranije iznijetih uvjeta.
Medu pogrezke p r e s l i i w j a naroEito spadaju s f e m a b e d j a , astipatizam, koma, di-
storzija I kromatska ab~racija.Od svih ovih pogre3aka opisat &mo samo one koje djeluju u sredini
vidnog polja, buduki da se uglavnom sredina vidnog polja koristi kod durbina za vizimnje.
Sferna a b e r a c i j a je pogreEka pfeslikawnja kod'koje sc paraksijalne zralce svjetla homo-
centrihog snopa sijeku poslije prolaza dalje oil Iebe, a one koje padnu na l e h dalje od optifke
osi sijeku se bli2e 1eCi ($1. 44).

N h je fokus (slika beskonaho daIeke taEke S) paralrsijafnih zraka u S',. Zr&e svjctla koje
iz beskonatno daleke ta&e S padnu na l e h u uskoj izvanparaksijalnoj zoni, udaljenoj za Is od
optitkc osi sjeti & se u Wki S'h. Razmak -
= Sb S'h nazivamo uzduZnom sfernom abera-
cijom zone; to znaEi da slika nekog beskonafno dalekug predmeta nete leZati u jednoj ravnini,
veC u prostoru od S'h do SP Posljedica sferne aberacije bit t e nco3tra sliks taEke, jet & npr. u
S', samo paraksijalne zrake preslikati taw oEtro, a zrake iz ostalih izvanparaksijdnih zona dat
t e oko ohfe s l k taEke tzv. kruZiEe raspaenja, koji kvare oStrjnu slike.
Sferna aberacija d o n d e se uklanja tzv. le6.m~najbaljeg oblika, a to su one, kod kojih se
radijusi zakrivljenosti ploha h o s e pribligno kao 6 : 1, a uklanja se skoro sasvim kombinacijom
vi3e l e b , koje zajedno djeluju kao jedna. Kombinacija 1ei.a koja je korigirana na sfernu aberaciju
zove se aplanat.
Dalje odstupanje od dosada imedenih d o n a za idealne optiEke sisttme bit & tzv. kramats ka
a b era c i j a (disperzija). Kroz zrakopman prostor (ili kroz zrak) sva se monokromatska svjeda
b e & istom brzinom. Kroz svako drugo prozirno sredstvo brzina kretanja svjetla ovisi o duZini
vala pojedinog rnonokromatskog svjetla. Naime, kod svih poznatih prozrabih sredstava mijenja
se brzina s dutinom vala, te tako i indeks loma; opbenito se s povehnjem duEine vala smanjujc
indeks loma. Ova se pojava naziva disperzijom svjetlosti.
Prema tome & se bijelo svjetlo, koje je sastavljeno od rasliEitih monokromatskih svijetala,
pri prolazu iz =aka gdje se sva svjeth k r e k istom brzinom, u neko d h g o sredstvo, staklo, ra-
staviti u spektralne boje, gdje te se najvi9e Iomiti Ijubitasto, a najmanje crveno svjetlo. Igto te
se tako rastaviti na spektar svjetb pri prolazu kroz l e k (sl. 45).

Ako iz beskonatno daleke taEke na osi optitkog sistema izlazi snop bijelih zraka, slika te
te tatke - fokus sistema - za svjeth razlititih valnih d d i n s biti na razliEitim udaljenostima od
I e k . Za IjubiEaste zrake, koje se najviie lome, bit te to'u FF,a ZB rrvene u Fc. DuZina PPFC =
3 AS"pc naziva se uadu2nom k t o m a t ~ h aberacijom, Slike predmeta u takvim ~Iufajevima
irnat Ce nejasan rub, obojen crveno ili Ijubihto.
VeliEinu AS'FC = hfrnofema izraziti i pfomjenom jakosti p lete, jer je q = *
7-
Forrnulu
(9 sa str. 92 za jakost lete:

bit 6t

te k biti:

7 PrakMEm geodedja
 VeliEina v odredena za ntko staklo za srednji indeks loma n = nd za svjetlo duZine vala 'hd =
= 587,6 my ( h t o svjetlo), te za dn kao razliku indcksa lomova np-nc monokromatskih svjetala
pri krajevima spektra sa duZinama valova AP = 486,l m p (plavo-ljubitasto svjetlo) i %C = 656,3 mp
(crvenc) svjetlo) I~azivase , brojem. Elazlikorn ,:I F - n ~( S ~:dnjom
I disperzijom stakla) i
Abbeovim broje: ,akteriziranla je svaka pojedina vrsta stakla; tako se
. .. .. . .
vrsohm Abbeov~rnbrojem, veam oa
--
33,
. . - . .. . .w. .
nazivaju ~ r o w n - s t a ~ laa ,ona sa niz~mAnneovlrn
I , .
broiem
I . .

ispod 55, Flint-stakla,

Spoje li se dvije lek, jedna konveksna od Crown-stakla, a jedna konkavna od Flint-stakla,
moZe se njihova svjetlosna jakost 9, i 7, izabrati tako da zajedno daju onu jakost @ koja je u da-
nom sluttaju pot

T a j k sistern biti akromatih, tj. kod njega Ce biti uklonjena krornatska aberacija ako Ce
zadovdjiti uslov:

tj. obzitom na nmije izvcB tiSne daljir

vrste rctakla tako da bude :

pri Eemu Ce za taj sistem, za Wigne ravnine i fokuse dispenija biti'

uklonjena. Takav se sistem leta naziva akromatskim s i s t e m o m
ili a k r o m a t o m fsl. 46). U tom slueaju uklonjena je disperzija za t e
dvije boje ( h p = 0 , 4 8 6 ~i Xc = 0,656~1, dok sistem za ostale boje po-
S1. 46
kazuje jog malu dispeniju, koja se naziva sekundarnirn spektrom.
Iz dosadagnjeg izlaganja o pogre5kama preslikavsnja idmi da zrake svjetla, kojima se vrSi
preslikavanje, ne treba da padnu na opti&i sistem (letu) pod velikim kutom ili predaleko od optiEke

-.
SI. 47
osi. Prema tome ke trebati snap zraka opanifiti, Eernu slufe zasloni (blendel, Okrugli zaslon
(3, na sl. 47) smje3ten je ispred 1e.h na udaljenosti manjoj od Wi5ne daljine, te ogranitava snop
zraka svjetla koji dolazi od predmeta P, a Eija je slh S. L e k u odnosu na zaslon djeluje ovdje
kao lupa (vidi str. 104) te stvara u V , virtuelnu sliku zaslona. MoZe se &le reCi da je snop zraka
iz S ograniren tom virtuelnom slikorn zaslona.
Kad bi se zaslon nalazio s druge strane lete - u prostom slike - bio bi snop zraka iz S ogra-
niten samirn zaslonom, a snop zraka iz P njegovom virtuelnom slikom.
Zaslon (ili njegovu virtuelnu sliku, ako se zaslon nalazi u prostoru slike) koji o-fCava snop
zraka koji izlazi iz predmeta, nazivamo ulaznom pupilom, a virtuelnu sliku zaslona (ili zaslon
ako se on nalazi u prostoru slike) koja ogranii-ava snop zra!ea koje se stjeEu u slici, nazivama izlaz-
nom pupilom. Okrugli zaslon, buduii da ograniEava otvor kroz koji mogu zrake svjetla pasti na
l e h , nazivamo aperhlrnim zaslonom.
Nalazi li se okrugli zaslon B, ispred I& na udaljenosti vetoj dl f, bit c5e njegova slika u R
realna. U tom te sluicaju, kan i ranije, zaslon B, biti ulazna pupila, a njegova realna slika u R iz-
lazna pupila.
Djelovanje apertumog zaslona, te znatenje ulaznc i izlazne pupile u sastavljenim optiEkim
sisremima rastumatit & 9e na jednostavnom sisternu prikazanom na slici 48.

Neka je sistem sastavljen od dvije jednake leCe L, i L,, koje su srnjeitene nx udaljenosti 4f.
Apenurni zaslon A B neka je smjegten u pblovini razmaka leta. Radi jednostavnosti izlaganja neka
je predmet P smjesten u farignoj ravnini predmeta prednje leCe. U tom k sluEaju zrake svjetla
iz tog predmeta, d o n prolaza kroz prvu l e h , biti medusobno paralelnc, a slika S nalazit t e se u
a i i n o j ravnini rlike dmgc leCe. Slike apertusnog zaslona (ovdje realm, konstruirane na slici
crtkanim zrakama) u prostoru predmeta i u prostoru slike bit ke ulazna pupila UP i izlazna pu-
pila IF'.
Aka je u neki optitki sistem ugradene vise zaslona, ulaznom pupilom smatrat f e st onaj
zaslon (ili slika mslona) koji najvlge ogranirava snop zraka iz predmeta P, a jzlaznom pupilom onaj
zaslon Cili njegova slika) koji najvile ogranlhva zrake iz S.

Treba jog napomenuti da se prolazom svjetla kroz o p t i r k aistemt dio njegove kolitine
gubi; tok svjeda izlazi, u usporedbi 3 upadnim mkom, iz sistema oslabljen. Frema tome na stva-
ranju slike predmeta u t e s w j e mania kolitina svjetEa nego &toju pre dmet u opti* s i s t m Balje.
 Dlo svjetlosne energije gubi se pmlazom svjeth kroz sredstvo (npr. staklo) uslijtd unuar,
molekularnih procesa, pretvarajuti se u toplinu. Ova pojava -
apsorpcija - uzrokuje gubitke
koji su n m t n i u odnosu na gubitke na plohama l o r n ili refleba.
Od ukupne koliEine svjetla koja padnc na
plohu Ioma jedan se dio reflektim po zakonima
refleksa, a preostali die prelazi u drugo sredstvo
i lomi se po zakonu loma. Ovaj se gubitak svje-
tla dogada na svakoj plohi Ioma, dakle i kod pro-
laza iz zraka u staklo i kod prolaza iz stakla u
zrak (?.I. 49).
Gubitak svjetla na pojedinoj plohi lorna
kafakteriziran je stupnjem propusnosti S te plo-
he, kaji predstavlja odnos propuHtenog toka svje-
tIa i onog koji je na plohu pao. Stupanj propu-
snosti ovigan je o razlici indeksa lorna sredstava i
o kutu pod kojim front vala svjetla padne na plo:
hu loma.
Pko st pretpostavt da svjetIo pada na pIohu Ioma pribIiZno okomito, bit k za taj specijalni
sIutaj stupanj propusnosti odreden formulorn Fresnela*:

gdje je: n' indcks loma sredstva u koje svjetlo ulazi

n indeks Ioma sredsma i z kojega svjetb dolazi.
Tako t e npr. za prehz iz =aka (n 7 1) u staklo biti gubital; svjetlosti uslijed rcfleksije u %:

Stupanj pfopusnosti nekog opti&og sistema s vik ploha loma dobit t e se Lao umnofak
atupnjeva propusnosti svakc plohe. Tako & npr. sistem od T ploha, koja svaka irna isti stupanj
propwnosti go, h tistupanj propusnostit

Ako je npr. stupanj propusnosti jedne plohe % = 0,95, a optitki sistem, recimo durbin
ima 10 takovih pIoha (5 leh), bit 6e stupanj njegove propusnosti:

ti. propu'stat 6: svzga 60 % kolifinc svjet1.a koja je pala na objektiv durbina.

Smanjenje refleksa, ti. povebnje stupnja propusnosti, postite se u novije vrijemc tako da se
plohu loma (povriinu le&) prevute tzv. antireflehnim interferencionim sIojem. T o je tan& sloj
prozirne materije (magnezium-fluorida, kriolita itd.) liije se pare u vakuurnu natdaZe na povrginu
lek.

--.-
*,4uguatin-Jean Freancl I f #& - 1827 god.
 Durbini na teodolitima Keplerovi su durbini. U GaLilejevu se durbinu mime izmedu oku-
lara i objektiva ne stvara reaIna slika predmeta, pa st u njega ne mogu ugraditi (u ravninu realne
slike) odrcdene znatSke kojima bismo rnjerili - vizirali - na pojedine t a a e .

Linearno povehnje durbina bit te, pferna slib:ama 50a i50b:

Kako je kutno povetanje:

icutno kc povebnje, ili krak povekmje durbina, biti :

Konstrukcija durbina izgleda principijelno kao na slici 51.

SI. 5 1
 Stvaranje slika u durbinu prikazano je na sl. 52.
U metalnoj ciievi {st. 51) smjegten je objektiv Ob, EeCa s relativno velikom ZariXnom daljinom
oko 25 cm). Da bi se uklonile ili srnanjile pogregke pr~slikavanja(kromatska i sferna abtracija)
sastavljen je objektiv od dvije ili viSe l e h .

U ovoj cijevi krek se druga, okularna cijev u kojoj je smjeHten okular Ok, te posebna dija-
fragma D u kojaj je smjeitena staklena p l e a sa u r e m i m crtama h o g kriZa (~1.53), koji sluZi
za viziranje na pojedine ta&e predmeta. Kod viziranja dutbinom na neku tB&u predmeta do-
vede se presjek niti na *om k r i h do
poklapanja sa slikom te ta&e koju je u

a3 @ a3
. ravnini sI&e stvario objtktiv.
Nitni kriZCdad%se kotekcionim vij-
cima u ohlarnoj cijevi pornicati za male
iznose (sl. 54).
Okular je aplanatska ili akromatska

@@@
kombinacija dvaju ili viBe leta s rehtivno
malom ZariSnom ddjinom (7 do 15 mm).
Buduti da objektiv u ravnini sIike stvara
umanjenu, obfnutu irealnu sIiku predme-
ta, okular sluti kao lupa kojom tu sliku
sl. 59 promatramo i povehvamo, ta slika je za
okular predmet.

Lupa, opknito, povebva sliku na m d n i c i oka. Ako je predmet smjeeten izrnedu lupe i
njenog prednjeg fokusa, u blizini sarnog fokusa, oko se kod promatranja mora akomodirati, jer
lupa daje uvetmu, uspravnu i virtuelnu sliku predmeta u konahoj daljini od oka. Da st oko kod 1
trajne upotrebt lupe (a i osralih optitkih insmenata, ovdje durbina) ne bi stalnom akomoda-
cijom mofalo umarati, namjesti se lupa tako da predmer veliEine y bude u njenom prednjem fo-
kusu (sl. 55). I

SI. 55

x make iz predmeta poslije p r o b h o z lupu biti paralelne i zatvarat t e s optizkom

Sve t
o ~ lupe
i kut a'; s l i ptedmeta leZat Ce u beskonahosti, pa & se p~omatratineakomodiranim
okom. Ako bi predmet l e h o u daljini jasnog videnja D.(oko 25 an), vidjelo bi ga oka pod kutorn u.
Kumo povehjc lupe bit ck (str. 95) W e :

I - tgu
BuduCi da jc:
Y Y
tgu' = - tgu = -
f' D
bit k kod ntakornodirmog o h tzv. normalno p o v e h j e lupe:

kko u durbinu nems ugradcnog posebnog apertutnog zaslona, slobodm otvot objektiva
omeduje nake koje dolaze ad objekta (na sl. 51 veliEina AB). Prema tome jc Rod velike veline
durbina) slobodan omor objekciva ape- zaslon i ujedno uIazns pupila, o slika tog oi~ora,
stvorena o ~ o r n jc, izIazna pupila, (veliEm A"B'3.
NajbnIje & se iskoristiti cijelo vidna polje durbina ako se oko kad promam nalazi na mje-
stu izlazne- pupile (A"3").
Da bi se udaljenost izIaznt pupiIe od okulara skratiIa na optimalnu duZinu (cca 10 m)i
da bi se korigirale poge3kc preslikavanja, umjesro jednostavnih okulara upotrebljavaju se sa-
stavljeni
Osnovni oblici ohlara su:

Oba se sastojc od dvije plankondnt le& koje su ili konveksnim stranama okrcnute objet
tivu (Huygensov) ili konveksnim stranama jedna prerna drugoj w s d e n o v ) .

** Jcase Rmadcn 1735 --

C h i s t i Huggens 1629 1695 god
l8Da god.
 Ove obje leke djeluju kao j e h , t e se za ovaj sissem mok na jednastavan naEin izraEunati
fzv. ekvivalentna tarigna udaljenost.
Neka prednja leta Ll daje priblitno u fokusu sliku vrlo dalekog predmeta velitine c, ($1. 56) i
neka centralna zraka pada na sistem pod malim kutom u. MoZe se tada, ako se rangens zamijeni
lukom, pisati:

SI. 56

Ovu Ce sliku predmeta preelikati druga leta u veliiSini v , na udaljenosti b te Ce postojati

odnos:

Ako 9c u ovu jednsdjbu uvrste vrijednosti iz jednadtbe (1) i(2) te:

bit t e :

Andogno prerna jednajbi (1) moZe se ZariSnu daljinu cijelog sistema napisati:

te jednadZba (3) prelazi u oblik:

 U Huygensovu okulam realna slika predmem stvara se izmedu te dvije lete, od kojih be
ona bliZe objektivu zove kolektivna, a ona blik o h okularna l e h . Prema tome je i dijafragma s
nitnim hisem izmedu kolektiva i okulara. Odnos ZariSnih daljina hkktiva: fl,okulara: f, i me-
dusobne udaljenosti le& e je u Huygensovu ohlaru:

Put zraka i djelovanje tog okuhra prikazano je na slici 57.

U Ramsdenow o k u h reslna sIika predmeta stvara se ispred obje le& okulara prerna
slici 58, a odnos ZariSnih ddjijina kolektiva, okulara i medusobne uhljenosti ovdje je:

S1. 58

U durbinima za teodolitt Huygtnmv a t okular rik nt upotrebljava, nego iLljuEivo Rams-

t
denov u nekim poboIj9anim oblicima.
Takav je npr. Abbmv ortoskopski okular, Kellnerov, Khigov itd. kod kojih su kolektivne
ili okularne leCe Cili oboje) kombinacije vite l e h (sl. 59).
 Cesto se, naroeito m instrumentima za astronornsh
o p a h j a , na kojima treba durbin digruti i do zenita, uputrt-
Kellnerov bljavaju oloml j e n i okulari, kod kojih se vizura prelama za
oku/ar PO0 pornob pravokutne istokrahe prizme, prema sf. 60.
k e m a primjeni vrste okulara na Keplerovom durbinu
te prema konstizakciji samog durbina h a nekoliko tipova
durbina:

1. Huygensov (koji se viEe ne upotrebljava na teodw

Iitima),
2. Ramsdenov,
3. Porrov,*
4. durbin aa unutrainjim fokusiranjem.**

* I. P m o 1801- 1875 g d .
** H, Wild 1908. god.
 a] Huygenanv dusbin b) Ramsdmov durbin

c) POIIOVdurbin

a
U posebnu vrstu durbina spadaju u,novije vrijeme primjenjivani durbhi s I e b a i ogle-
dalim (reflektori-refraktori). Ovakvi su durbini konsmirani zato da bi se id bolje korigirala
kromatska aberacija i sekundatni spektar smaujio na najmanju mogub mjeru.
U slodjenom se durbinu na slici 63a.* make svjetla lome kroz abjektiv Ob, sastavIjen od
2 lek, reflektiraju se na s m n j o j smni konkavnog ogledala O,,te u P,Wore rednu sliku predmeta.
Prizma P, sdektira vake za 90" na drugo ogledalo 0, koje daje drugu reaInu sliku predmeta.
Prije nego Hto m s l h nastane, zrake se na prirmi PClome za 90' u istom smjtru, u kojem su u5le
u objcktiv. ReaIna sLika stvorena na dijafragmi D prornatra se okularom Ok.
m b i n na slici 63b.** svojim objektivm Ob Iomi zrakt svjetla, koje se onda odbijaju od
lconkavnog ogledala O,(to ogledalo ima u svom cenm 0-0 otvor). Poslije toga se zrake od-
bijaju od konveksnog ogledala 0,, Bji je refleksni sloj nanijet na srcdinu objektiva Ob; poslije
prolaza lam leku za unutragnje fokusiranje L make stvaraju realnu sliku predmeta na dijafragmi D,
koja se slika promaua o ~ o Ok. m
Slika predmeta shfara se, obzirom na ~ L i E i t uudaljenost predmeta od d u r b h , uvijek u
razIiritoj udaljenosti od objektiva.

* H. Wild. 1936. god. (teodolit Ktm DKM 3)

** Casatgrdn 1672. god. (ttodolit VEB Cari Zcisr Thto 010)
 -
Da bi se jcdnako jasno vidjth slika prcdrncta i nitni kri5, trcba da oni lete u istoj ravnini
treba durbin fokusirati. T o s t na Huygensovom i Ramsdenovom durbinu postiZe time Sto se
o k u h cijev, zajedno sa nitnim kriZem u njoj, pribIiZuje ili udaljuje od objektiva, To su durbini

s vanjskirn fokusiranjem, jer se cijeli durbin pri fokusiranju produZuje ili skrahje. U dutbinims
s unutrahjirn fahsiranjem slika se p r h e f a , pomicanjem lete za fokusiranje F (na sl. 61d: A )
baca na nitni hi&koji je srnjeiten na konstanmoj udaljenosti od objektiva (sl. 64). Durbin jc
ovdje konstantne duf ine .

Kada je durbin fokusiran za promatranje vrlo dalekih predmeta (u optiEkoj neizmjernosti)

nalazit Ce a t nitni h i 2 u fokusnoj ravnini objektiva; u tom slubju spoj ptesjeka niti na nitnom
kriZu i ghwe tatkt abjektiva nazivfio astronomskorn vizurnom ili kolimacionom osi dur-
bina. Vinvna os i optiEka os objektiva bit k identihe a h se pxesjek nifi naIazi u optitkoj oni.
(Ako se presjek niti nitnog krCia nalazi izran optiEkt osi objektiva pa sc nimi loiZ kod fo-
kusiranja pomife, geudetskom vimrnom linijom naziv~mogcomeaijsb mjesto t a b l a N' u pro-
stom predmeta, u koje objektiv prcslikava presjek niti nitnog h52a N. Ako se nitni MZ k d foh-
siranja porniEe po pravcu, geodetska t e vizurna linija biti pravac paraldm sa astronomskom vi-
zurnom osi, $1. 65).

Da bi se nitni hi2 i s k predmeta jasno vidjeli neakomodiranim okom, moZe se isarn okular
u okularnoj cijevi pomimi u male iznose -dioptrirati.
Paralaksom n i r n o g kriZa naziva se pogreska durbina, koja nastaje kad slika predmera
ne padne u ravninu nitnog kiiZa. Opazit & se to ako se nitni kriZ pomiile po slici predmeta pri
pomicanju oka u raznim pravcitna ispred okulara. Paralaksa se uklanja tako ds se pribliZavanjcm
ili udaljnvanjem okularne cijevi postigne da nitni kriZ stoji i kod micanja oka pred okularom mimo
na slia predmeta.
Pri ?lierenju u rnraku, n o h ili u rudnicima treba niti nitnog kriZa osvijetliti, jer se inare
-
ne vide ne odudaraju od tarnne pozadine vidnog polja. U tu se svrhu natiEe na objektiv prsten s
malirn zastorom, koji pokriva vrlo mali dio vidnog polja (sredinu ili rubove], a stoji pod kutom
od 45" s osovinom durbina. B o h o osvijetljen, taj zastor baca svjetlo u durbin i osvjetljuje nitni
krit (sl. 66).
Dufbini na nekim ttodolitima, narotito onirna novije konstruk-
cije, imaju takvo ogledalce ugradeno u durbin izmedu objektiva i
ohlara, koje se osvjetljava automatski elektrihim osvjetljenjem. Ovo
je osvjetlfenje u t a k e twdolite ugradeno za oEitavanje lirnba.
Osnovna svojsnra durbina, pornoh kojih se oni nredusobno us-
poreduju, su:

1. p o v e b j e

2>veLiEina vidnog polja i

S1. 66
3. svjetloh durbina

1, Povekanje durbina, kako je naprijed spomenuto, iPaZtno je odnosom ihr3ne udalje-

nosti objektiva i okulara:

Povebnjc! durbina na teodozitima krete se, veC prema avrsi teodolita, od 1 2 4 0 puta (u
preciznih triangulacionih tcdolita i do M ) puta). ObilIno durbini pavekavaju 28 ili30 puta.
 Yelitina vidnog poIja durbin:a izraZava se kutom krajnjih 2:raka, koje otvor dijrafragme
a kroz dut:bin (sl. 6 i Otvor dLijafragme sluti dakle samo h cr zaslon viah o g polja
..
I).

a .
k o a auroina ro~usiranogria ~etiko-
nahu I pastoji odnos:

v=-d
fi

gdje je d promjer otvora dijafragme. Ovaj

promjer stoji uvijek u nekom odredendm
odnosu sa 2ariSnom daljinorn okulara:

'elitina vicInog polja obratno ]e proporcionaIna poveknju dwbina. KO,d durbina na teo-
.. . .
dolitu vldn0 polje je rnao, redovito jzmedu 1" 4 '
*"

3. Svjetloh durbina je omjer rasvjete n i oka pri

kroz durbin i psi promaCmju prostim okom.
Ako se sa 0 oznaG tok svjetlosti iz predmeta na jedinicu povrgine mrefnice, bit Ce @. $ tok
avjetlosti na jedinicu povrBine iz durbina. Ovdje je stupanj propusnosti durbina prema izlaganju
na str. 100.
'Xbk svjedosti koji propuHta dusbin
odreden je, osim stupnjem propusnosti,
fib i velitinom islazne pupile. Neka je, pre-
ma s k i 68 D promjer objektiva (ujedno
ulazne pupile) i d promjer izlazne pupi-
1. hTaj2eE.i je sluEnj lzod durbina na teo-
J dolitima da je promjer izlaznt pupile d
manji od prornjera zjenice z.
Tada, h biti tok svjetlosti iz durbina:

tok svjetlosti iz predmeta:

a svjetI& durbina:
 Kod durbina fokusiranog na beslconaho udalien predmet bit t e , prema 81. 68 :

iz Eega izlazi da je svjetloh durbina upravno proporcionalna kvadratu promiera objektiva il

obratno proporcionalna kvadratu povetania. Kako je velieina vidnog polja:

bit k :

iz Eega izlazi da svjetlota durbina raste s hadratom veliHnt vidnog polja.

S alhidadom okrek se okn centm limba i indeks, kojirn se fita na podjeljenu limba iznos
okrem alhidade, Citanie na limbu vrHi s t pornoh sprava za ditavanje, od.kojih su najobihije
nonius i mikroskop.

Ako se M ncbm podjeljenju, bez obzira da li je o m ravao ili M n o , Zele dtavati iznosi
manji ncgo Hto su najmanji dijelovi tog podjeIjenja, dodaje se tome podjeljenju nonius. To jc
krah podjeljenje, tiji dijdovi stoje u stanovitorn cdnosu spram dijelova osnomog podjeljenja
- glavnog mjerila.
Obzirom na odnos dijelova glavnog mjerila i noniusa dijele se noniusi na:

QznaEi Ii se sa: M najmanji dio glavnog mjerila, N najmmji dio noniusa, za pozitivni L-e
no- pastojati &os:

R a z l h veLiEina M - N = p naziva se podatkom noniusa.

*) Pcdm Nun- (1492-1544 god.) : .,De ctcpuseulis" 1542., Pierre Vernier 11580-1637 god.) 1631. g.:
,.La construction, Yusagc rt Ica propricten du quadrant nouvcau dc math&rnatique4'.
to jest: p d ~ * noniusa je najmanji dio na glavnom mjerilu razdijtljen brojem dijelova na no-
niusu.

SI. 69 SI. TO

Nula ilip o t d noniusa je indeks Eiji poloZaj M ghvnom mjerilu treba oditditi. Najjedno-
stavniji je primjer noniusa s podahrn p =_O,l. Devet dijelova glavnog mjcrih podijeljeno je na
deset dijelova na noniusu (sl. 69). Svaki dio noniusa manji je d dijela glavnog mjerila za 0,l ti.
za podatak. Neka nonius stoji na gIavnom rnjeNu u poloZaju kao na slici 70. Indeks, tj. nula
noniusa, &i se za veliEinu a preko dvadesetdrugog.dijela ghmog mjerib. V e f i b a odredit
6e st tako da se potraZi mta na noniusn koja se poklapa - koincidira -
B n c k v morn ghvnog
rnjerila. U sluhju na slid to je ktvrta era. Kako je svaki dio noniusa manji za 0,1 od dijela ghv-
nog mjerila, to se od 22. crte glavnog mjerila i nule noniusa nakupilo: 4 X Od. tome je
veliEina a jednaka 0,4 dijela glavnog mjetila, a oEifanje iznosi 22,4.
Taj princip Eitanja primjenjuje st kod svih noniusa: najprije se na glaynom mjedlu oofitaju
cijeli dijelovi, pa se onda ustanovi crta noniusa, koja koincidira s nekorn crtom glavnog mjerila.

-
I

Noniua sa podatkm I ' . Otitmic: 40' 40' + 4' 40' 44'

Nonius acr podatkom 30" Ofitanit: 11" 20f + 13' 30" = 11' 33' 30"

Noniua sa podatkom ZO" OEitnnjc: 19' 30' + 5' 20'' - 19' 35' 20"

51. 11

8 P r a l r t i & geodezlfa
~
Broj se dijelova na noniusu od njtgovog poktka do te crte pomnoZi s pdatkom i do& otitanju
na glavnom rnjerilu.
Ovi st noniusi nazivaju istosmjernim zato Hto podjeljenje na noairnu rmt6 u Ltom smjcru
sa podjeljenjern na glavnom rnjerilu. ,
Kod protusmjerndg ili negatirmog noniusa podjelit &e se, npr. 11 dijclova g~avnogrnjeriia
na 10 dijelov~noniusa, pa Ce d n o s veliEina dijelova noniusa i glavnog rnjerila bid:

n - N = (n 3- I ) M
I

p - M - N - M - - M =n - t l --
M
n n

Podjeljenje na protusmjernom noniusu h obratni smisao od podjeljmia na glavnom mje-

rilu.
Prema tome da li je no& dodan mkom ramom mjerilu -
linmlu ili kruZnom rniedu -
-imbu dijek: se noniusi na ravne i krufne. Na s k i 71 dani su primjeri oEitanja m noniusima
h j i se mjEeleiDe d a z e na teodolitima,
Radi povebnja slike lirnba I nonium uvijek je u takvom alurzlju na dhidadi predvidena
lupa. ~ & ena noniusima teodolita imaju normalno p o v e b j e obitno od 5 do 8 puta i veliko vidno
polje.

PoloZaj indeksa na limbu moZe se ditati i pornoh posebnog miktoskops, EIja je konstru%-
cija dana na alici 72.
Miktoskop se sastoji od objekrivne letc Ob male Zarihe daljine. Predmet, u morn slutaiu
limb s prbdjeljenjem, nalazi se od objektiva u udaljenosti a malo vebi od W n e ddjine objeldva,
a ne vekoj od dvostruke Zarigne daljine Cf, c a < 2f,).
Objrktiv stvara u ravnini dike uvebnu, obrnutu i realnu sliku predmeta, koju se jedno-
s t a h ili slolienim okularom Ok kao lupom povehva.
P w e h j e mlkmskopa bit be:
A" g.. A'B' A#'B"
pep- --.-
AB AB A'B'

Povehje obiektiva bit Cc, prerna opbEnitom slubju na slici 42 (str. 94), a prema oznahna na
slici mikr-kopa :

Bob -- -f1
X

a povebnje ohlara, Mi wdje djeluje k;ao luprt, bit &:

*I A. van t e ~ w m h c & (1632-1723 god.)

 Prema tome Ce se p o v e h j e objektiva, a time i veIiEinu $like predmem A'B', moti mijenjati
priblihvanjern ili udaljavanjem objektiva mikroskopa od limba (mijenjanjem velitine x). Time
t e se dakako promijeniti veliEina x', jer su ove velitine vezane jednadZborn:

ili u slutaju na alici 72:

t e su mkmkopi tako ude6eni da se taj uslov moze posdki. P o v e h j t mikroskopa na kdofitima

je obitno 15 da 20 pum.

U x a d slike milamkopa smjelten je indtks za dtavanje limb, t e obzirom na to

W i su pornohi uredaji dodani tom indeksu m ofimv~tljedijelova manjih od podjeljenja limbr
postoje :
 1. rnikrosklrpi s indeksom,
2. mikroskopi sa skalom,
3. m h s k o p i s noniusom,
4. rnikrmkopi F- mikromeaitkim vijhom,

U ravnini dike limba smjeZtcna je plozica s indeksom u obUu crte ($Ma73). PoloZaj m e
mituoskopa 0 t h st na glavnom mjerilu tako, da st u smjeru podjele limba u vidnom pdju otitaju
cijeli dijelovl limba, a razmak od zadnje m e limba pred indeksom do samog indcha prdjeni se
u desetinama podjeIjenja limba. Mihoskop treba mko udesiti da crta indeksa i slika limba padnu
Y ism ravninu, tj. mikmsbp treba da je osIoboden paralakst. Ako se pri pomiranju oka isptcd
okulara indeks pomik po slici limba (ne ostaje na istom mjestu), znaEi da paralaksa postoji. Uklo-
nit & se pribliSlavanjern ili udaljavanjem cijelog mikraskopa obzitom na limb.

-
I osvictlitnje limba (iluminator). g -rtaklcna ploEIca - zarpprd iluminatora,
I -0gicdalo za -
osvjctljtnie limba, 9 -ploEica s indckaom, r - okular, o objcktiv.
A - uEvrHEenic mikrwkopa za nlhidadu
$1. 73

Paralelnost mta indcksa i I h b a postiti %L se okreta-

njtm mikroskopa oRo optitkt mi. Na alhidsdi, s razloga o
kojima tc kasnije biti gwora (vidi : Rektifikacija teodolita, str.
138), smjeitena su dva indeksa, a otitanja na njirna razlikuju
se za 180". T o k se na mikroskopu postiCi pomicanjem plo-
ticc s indebom porn& posebnih vijaka, prema slici 74.

S1. 74
 Da se dio izrnedu zadnje crte limbs i indelwa ne bi morao prmjenjivati, ufiesem je u vidno
potje tog mikroskopa skala, urrtana na staklenoj plotici smjeitenoj u ravnini slike, Eiji su potetni
i zavrgni potez udaljeni t a h o za du2inujjtdnog podjeIjenja na linibu (81. 75).

Stari tip
OEitanjc: 0=a +b a - 42'
Novi tip
Otitanje na horizontalnorn limbu (Hz): 0 - a tb

-
a = 358'
b--- 42:s
0 = 35flg42',5
OCitaeie na vertikalnom limbu v): -
0 102°22',&
SI.15

Noviji tip skalnog mikroskopa zgodniji je za otitavanje utoliio, Bto se oBtanje dobiva a da st
ne mnofi, a vidno je polje.malo, tako da redovito u njega padne samo jtdna crta limba, pri &mu
,je iskljukna moguknost zabune. U skalnom rnikroskopu starijeg tipa, obzirom na to %to se
dcfinitivna vrijednost oficanja dobiva kao arirmetiaa srcdina oEitanja na dva dijarnetralno
pofuiena mikroskopa (vidi str. 146), ni* potrebno mnoZiti dijeIove oEitanc na skdi, vet & se
a r i t m e t i k srcdina dobiti zbrsjanjem oeitaaja nn dijmctmlnim rnkroskopim. Premn prija-
hjem primjeru bit k, ako su ollitrrnja na shlama bl i bp:

Sluini mikraskop, osim prijc navedenih uvjeta zn m~usluops crtom, mora da rsdovolji
i uvjct da razmak crta na Lunbu buds jednak duljini skale. T o f e se postiCi t&o da se poktna
crta sliale poklopi a jednom cnom limba, te Ce se na h j u &ale vidjed da li se taj traj slate sa
susjednom crtom lirnba. W o l h o tai uvjet nije ispunjen, d i z a n j n & se ili spuitanjem objclfiva
miWoskopa portiki poklapanje krajnjih rn skale s cmm iirnba, premn slici 76, ito slijedi i ir
tcoretskog izlaganja o pwCanju mikrosknpa (str. 114).

Mihoskop r noniusom

Ovaj je mikroskop izgraden na isti aaein kao i

onaj sa skalom s tom razlikom, Eto je na s1ak1enuplozi-
cu mjesto skale urezan nonius. Prema tome je i limb po-
dijeljen na sitnije dijelove (61. 77)
Prednost ovog mikroskopa pred obihim noniu-
som je ta, $to kod njega postoji bolja vidljivost, a po-
vetana je tarnost Eitanja time, Hto se kod ovog rnikrc-
skopa moZe postiH da podjela noniusa fak malo ulszi u
podjelu limba, Eime se povehva sigutnost koinddencija
Sl. 77 OEitanje: 60'41'40" crta.
 U tom mikroskopu u ravnini slike limba smjeHten je postban uredaj, Eiji su glavni sastavni
dijclovi: okvir sa dvije niti B koji sc dade pomicati pomoh mikromeuiEkog vijka sa skalom D
i neporniha ploEica s indeksom u obliku nibact A Is!. 78).
U vidnom polju toga mikroskopa (al. 79) vidi se podjeljenje limba L, nepomiEna gloPica
sa zupcima A, gdje je indeks, do kojega treba oBtati, vrh prvog zuba s rupiwm J i dvije pomitne
a t e okvira B koje se mogu micati mikrornetrikkn vijkom,
Razmak od vrha p m g do vrha zadnjeg
zuba jednak je velii5ni jednog podjeIjenja Iim-
ba. U gornjem slubju je to 10 minuta. Kako
h e & vrhova zuba ima pet rarmaka, razmak
izmedu dva vrha zuba vrijedi 10/5 minuta = 2
minute. Pun zaokret mikrometriEkog vijka po-
m i k dvije crtc B &Cno za razrnak od jednog do
dnrgog vrha z'uba. Bubanj za obetanje mikro-
metriEkog vijka pdlijeljen je po obdu na 60
dijelova, te je vrijednost svakog dijela na bubnju
2;160 = 2 sekundc.
OEitanje se vr3i na taj n d i n da se mikro-
mettiaim vijkom dotjeraju dvije crte B da uo-
kvire crtu limba koja je pala mtdu zupce. OEita
se vrijednost tc a t e limba o, broj pun* udolina
od t e m e do zuba s rupom (indeksa) a i polo-
Zaj indeksa na skaIi bubnja mikrometritkog vij-
ka b. OEitanje na tom bubnju daje odmah vrije-
dnost razmaka od zadnjeg vrha zuba pred crtom
limba do same crte. Svaku udoIinu pomnoZi se njenom vrijednosti, a istu tako i svaki dio na
bubnju. Primjcr Eitanja dan je na slici 79. I u ovom mikroskopu oEitanje na zupcima (27 i na
skali bubnja mikromeui&og vijka ne treba mnoZiti sa dva, vet Ce se aritmetieka sredina iz-
medu Eitanja na oba diiametralna mikroskopa dobiti zbrajanjem ovih oEitanja na oba mikro-
skopa.
Ovaj mikroskop mora da zadovolji sve uvjete, kojt zadovoljava i onaj sa skalom, a to su: da
sEka limba padne u ravninu zubnca i pomitnih niti, da niti mikrometra budu paralelne s crta-
ma lirnba i da r a d izmedu vrha prvog i zadnjeg zuba bude jednak razrnaku dviju susjednih
crta limba, ili, 5to je isto, da razmak izmedu te dvije a t e bude jednak pomaku niti kod pet potpunih
obrta mikrometriEkog vijka. Dvi tt se uvjeti ispuniti b o i kod ranijih tipova mikroskopa: ukoliko
se ravnina slike limba ne poklapa s ravninom zubaca i niti, limb h se vidjeti nejasno, i m Ce se
pogre3ka ispraviti priblzavanjem ili udaljavanjem djelog milcroskopa obzirorn na limb. Paralelnost
crta mikrometra i limba postiti te se okretanjem m i h s k o p a oko njegove osovine mkom ili po-
sebnim korekcionim vijcima. Zadnji uvjet ispitat t e se tako da se okretanjem mikrometritkog
vijka izmjeri razrnak izrnedu dvije susjcdne crte limba. Ukoliko je ,taj raunak vtki iIi manji od pet
punih okretaja vijka, ttebat Ce objektiv mikroskopa primaknuti okuIam (ako je rannak veki) ili
odmaknuti od okulara (aka je razrnak manji). Ovo ispitivanje treba uvijek obaviti na istim rrtama
limba, jer ovaj uvjet kod mnogih instrumenata nije ispunjen po cijeloj podjeIi limba. Pri okretanju
alhidade moZe se dogoditi da mikroskop ne ostaje uvijeku jednakoj udaljenosti od podjele limba, vet
se od njega odmiEe ili k njemu prirnite za male iznose, 5to f e uzrokovati razlititost velitine slike
podjeljenja na pojedinim mjestima limba. Male korekcije otitanja, koje uslijed toga nastaju, zovu

*) A. Auxwt. 1667, god. (Trait&de micrornkuc, J. Picard 1669. god.)

-.
re *run4 (ran) korekcija. Osim toga i kod ovog tipa razlika h e d u Eitanja M oba dijmemlno
smjegtena m i h s k o p a mora da bude 180'). Ispitujc s t to tako da se indeks (vrh prvog zupca) na
jednom milcroskopu namjesti t a b 0 na 0' limba i ukoliko st indeks drugog mikroskopa ne poklopi
s otitanjem 180°, posebnim se hrekcionim vijkom za pomicanje ploEice sa z u p c h (na sl. 78:
K) dotjera da ovaj uvjet bude ispunjen.

Manje dijclwe na limbu, od indeba do ncke crte limba, u dosadagnjim slutajtvima se ili
procjenjivalo ili mjerilo skalom, noniusom i mikrometriElrirn vijkom. Optitki mkornetar, kao
ure4aj za mjetenje malih intervals, konsmiran je ili pornoh planpardelnih plota, ili porno&

Planparalelna p l o h jc stakIena ploh Eije su dvije

plohe strogo paralehe. Ako zraka svjeth padne na
planpardelnu p l o h okomiro na jednu njenu stranicu,
1 prolazi Broz nju nelomljena. Ako padne na stranicu pod
nekim kutom, iz pl&e Ce i z d i paralelno pomaknuta za
neki stmoviti iznos (sl. 80). Ako je p debljina ploEe od
stakk s indeksom lorna n, a i kut upada zrake svjetla na
plohu plote, bit be paralelni porn& zrake d :

iz AABC I=- P
cos i'

iz A ABD d = I sin (i - i') -

=
P sin (i - i*)
cos i'
(1)

Ova se formula moZe za praktifne potrebe poje-

SI. ad dnostavniti. Eit Ce naimc:

d = --P_ (sin d cos i'

cos i"
- cos i sin i')

=p (sin i - cos i t p i')

Budufi da jt sa obje strane plofe zrak, bit be:

1
sin i' = - sin i

a uvrste Ii se u formulu (2) vrijednosti:

sin i = t g icos i

sin i' sin i -

t$g=---"-
cos d' 1 .
-?ni"n.i
 sin i cosBi

Ova te se formula zs praktihe pomebe pojednostavniti taao da s t promatmju mmo zmke

oko okomice, za koje se mok uzeti:

pa Ce konazno biti:

Na taj se &n rdntivno vclikim

zaokretom plofe m o p mjeriti vrlo mali
paralelni p o m c i zrake svjetla. Npr. za Uff~oto 8uhry
p = 10 mm, n = 1,S, i = 10" bit h po-
mak make d = 0,582 mm. Ovakva plan-
paraleIna p l o b mote Re ohetati oko oso-
vine paralelne sa plohama loma t&o, da
/
se iznos okreta oritma na posebnorn bu- , I
/
bnju. Podjela na bubnju konstruirana je ,<.
tako da se na njemu, obzirom na prija9-
nju formulu, ~Eitavaju pomaci zrake u
milimetrima - za ravnu podjelu, a u mi-
nutama i sekundama za kruZrlu podjelu s1. 11
(shema na sl. 81).
Glavni mstavni dijtlovi druge vrste optitkog mikrometra su s a e n e prizme. Svaka staklena
prizma Iomi zraku svjetla koja na nju padne za'izvjesni kut 8. VeIiEina tog kuta ovisna je o indekm
lorna stakla n, te o kutu y pod kojirn je prizma brusena. Ova se zavisnost moZe imesti prema s k i
82, jer izlazi:

iz A ABC:

Budubi da su upadni kutovi a, i a,maIeni, moZe se urnjesto:

sin a, = n sin PI
s i n ug = n sin p,
pisati:

Prolazom zrake svjetla kroz prizmu pojavit Ce se njeno raspa-

danje na spektralne boje, tj. kromatska disperzija. Da bi se to spri-
jeEilo, sastavljene su prirme h o akromatska kombinacija dviju pri-
g, zama (sl. 83).
Veni kutovi prizama izabrat Ce se tako da se sprije& kromat-
ska dispenija. Ako se oznati sa np - nc = A n razlih indeksa loma
za krajnje zrake spektra i BF - B c = A 8 razlika kutova loma za
1: krajnje zrake spektra, bit t e kut lorna zrake svjetla posGe prolaza
nz
kroz ovu kombinaciju prizama :

S1. 83 8 = In1 A 1) y, - Ins -- 1) Ye (1)

a uvjet dctomatizma bit be ispunjen d o kutovi lorn za krajnje zrzke spektra s indeksima nF i nc
budu jedmki:

6p=6c ili 8 ~ L- c = A 8 = 0 .

Ako st u formulu (I) u w t e odgwarajuki indeksi, dobit & se:

 Iz jednadsba (1) i (2) mogu se izrahnati kutovi y, i y, za koje k, uz dane velitine n,, n*,
A tr, i An, kornhinacija prizama biti akromatifna:

gdje je:

Prizme, Eije su pIohe izbrutene pod malim kutom y, nazivaju se optiEkim klinovima.

Mikrometar s klinovima konstmiran je tako d a su dva jednaka akrornatih klina uEvrECena

jedan kraj drugoga, a vrhovima okrenuti u suprotnom smjeru. ZajedniZka simetralna ravnina
okomita je na xrake koje dolaze s krajeva intervals, Eiju velitinu treba izrnjeriti (sl. 84).

Primicanjem ovakvog para klinova intervalu, ili odrnianjern od njega, dor+edese da se krsijnje
a t e intenra3a poklope (koincidiraju). U tom k sIuEaju biti, uz poznatu duZinu d,, dg, itd, i kon-
stantni kut loma 8 svakog klina, d d i n a intervala a,, a,, itd.:

al = 2 d, tg 8
a, = 2 d2 tg 8 itd.

Na rnjerilu M, koje se p o d & zajedno sa klinovima, nanese se podjetjenje t&o da se nepo-

miEnim indeksom ditavaju odmah velitine intemala (i dijelovi tih v e l i h ) u rnilirnetrima -
za
ravnu pudjelu, a u rninutama i sekundama za kmhu podjelu,
Ovakvi st optifki mikrometri upotrebIjavaju kod inodemih instrumenata sa staklenim lim-
bovima, b j i je prikaz optiEkih sistema za oeitavanje kmgova dm na slici 110.
 Kod tih sc instrumenam sIoZenim optithn sistemom u vidnom poIju mikroskopa (tiji je
ohhr redovim smjeBten uz okular durbina) vide s u e dwaju dijametralno oprebih rnjesta lirnba,
te skala mikrornefm. Slike oba mjesta limba prosle m h o z optiEki rnikrometar; kod onog s plan-
paralclnirn pIoEama s ~ &kroz jednu od para planparalelnih plota, a kod onoga s klinovim g v a k a
kroz jedan od parova klinova (81. 85).

SI. 85

Otitanjc treba uEiniti tako da ono bude cdmah atitrnetitka sredina Mitanja na dijametdno
oprehim mjestima l i b a .
Vidno polje ovakvog miksoskopa prikszano je na slici 86 a, pa rreba na slici jednog mjesta
limba oEitati polohj indeksa (koji je ovdje prikazan kratkom debelom a m ) , tj . dio A preko crte

Q - rlika limba. -
b s f i b bubnja ~IanparaIelne Oatanje na a: 265'4U'
pldc na b : 7'23"6
263"47'23"6
a1 SI. 88 b)
265'40'.
3dmah treba uMti aritmetictku sredinu, ti. -
Na sIici drugog kPaja limba treba opct otitati pol02otaj indeksa, tj.,dio B preko crte 85"4 0'.
A+-3

+
Ovu aritrnetifku srtdinu dobit bt ac mjerenjcm velitine A B, kojc & Se kmrZiti tako da
se Rika jednog i drugog kraja limba pomaknt u suptotnom smjeru trtko, da se crte podjeljenja
limb pouope -
koincidiraju - (slika 86 b), a veliEina pornaka slika 0th ee na sMi mikrometra
(b na sl. 86b). Pomicanje slika vrgi s t okretanjem pianparalehikt plofa za isti iznos u obratnom
smjeru, odnosno uzduZnim pomicanjem klinova, kako jt to vidljivo na ~ 1 ,85. Time st slike limba
pomih jedna ususret drugoj (u smjem strelira na sl. 86 a), take da ]e slika imJila put od samo
R + B
pola mzrnaka A 4- B, pa je na skali mikromefra dobiven pomak- 2 *

Na sl. 110 brojm IS oznaEem je skah rnikromctra, a

brojem 10 onatme su pIanpdetne plote milrrometra.
Na 6lici 87 prikazm je optifki mikrarnetar sa planpara-
lelnim pl- rn jednom od ovahih bsarmenta (Wild).
Indeks, predstavljen ovdje kratkorn debelom crtom,
nluZi sarno za grubo otitavanje, tj. otitavanje cijelih diielova
na limbu. Prava nula mkroskopa je nd-polo%j planparalel-
aih ploEa.
OEitanje se vr8E tako da $e okretanjem bubnja optitkog
migromctra dovedu crte jedne i druge alike limba do koin-
ddencije (sl. 86 b), m h b u sc ozita polotaj indeksa i tome
oEitanju doda velitina pomaka slika, tj. ofitanje na bubnju
planparaleInih ploErr. S l h podjele bubnja dovedena je u vi-
dno plje mikroskopa iznad ili ispod slike limb%
U sIuhju na slici 86 limb je podijeljen na intervale od
20'. Indeks moZe da zauzrne poIotaj iFi na jednoj crti podje-
ljenja limba, pri &mu t e se u smjeru podjeljenja otitavati
odgovarajute stupnjeve te 0',20' ili 40', prema tome na kojoj
je crti indeks. Ako indeks zauzme polotaj u polovini intervala,
onda Ce se uz odgwamjuk stupnjeve oEitad lo', 30' ili 50'.
Na sIici 88 dana su dva slubja ofitanja
Poseban mEin dtavanja limba, odnosno formiranja
arimetif ke sredinc oEitanja na dva dijamrtralno o p r e h mje- St. 87. - ltnb, - planparalelm pla.
sta limba, primijenjen je na CZV. teodoljtu sa dvosaukirn re, M - bubanj planparalehih pi&

Oritanjc: 26Sn47'13"6 Sf. 88 Ofh i e : W 12'43"6

krugovima.* Na limbu su nanijea dva podjeljena na razlititim udaljmostitna od centfa h b a .
Od ta dva podjeljenja samo je jedno snabdjeveno b~ojevima stupnjeva. Opz$ki sistem mikro-
skopa preslikava u ravninu slike crte jednog podjeljenja i dijametralno opreEne crte drugng po-
djefjenja. U vidnom polju pojavljuju se te dike kao nil medusobno paralelnih crtica (sl, 89).

OptiEkim milrcometrom, nagibanjem phparalelnc ploEe, dovede sc indeb (ovdje fina

&a) t a h o u simetralu paraldnih crtica podjeljenjs limba, a pomak se otita ria skali mikrometra
(91. 89 a), Dovodenjem indeksa u s i m e d u d c a podjeljenja, od kojih svaka u paru pripada razli-
Eitoj suani limb, formirana je odmah aritrnetitka sredina oEimnja.
Isti princip je na Wnijem jnsmunentu primjenjen tako, da su kao i ranije u ravninu like
presliltant m i c e s jednog i drugog boncentriEnog podjeljenja; jedno je podjeljenje izvedeno dvo-
atrukim crticama, a jedno obihim (sl. 89 b). Planparalelna pioh mikrometra smjegtena je jzmedu
slika podjeljenja, te se njenim nagibanjem dovede crtica jednog podjeljenja u sirnetralu dvostru-
kih crtica drugoga. Pomak slika oEita se na skali mikrometra.

Da se t d o l i t , a i astale geodetake sprave postavt u horizontalan polohj, sluZi libtla. P t e m

konsthlkciji dijele st libeIe na:
1. cijevne libele** i
2. dome libele.
Cijwna libela je staklm ujev, kojoj je jedna unutraHnja stram izbrusena u o b l i h h h o g
I d a , a cijev je ispunjena nekom tekutinom (obitno eter), t&o da je u cijevi ostavljen mjehur od
para re tekutine. Cijev je uhdbena u metalnom oblogu koSuljice libeie (sl. 90).
Za opaZanje kretanja rnjehura nanijeto je na cijevi libele podjeljenje, kojeg se svaki dio naziva
pats libele. VcliEina pans libibele iznosi na aiarijim libelma 2,256 mm (I parigka linija), a na
novijim 2,00 mm. Podjela moZc biti nanijeta ili konrinnimno alijeva na desno (31. 90a1, ili sime-
triEno obzirorn na taEku koja se naziva m a r k a libele (al. 90b). Kod k o n t i n h e podiele m k a

Enstruinenti mornice Kcrn

** Melchiac&c ThCvtnot 1660. god.
libele je nena crta poalele, otprillKc u nlenoj Bream. h a a se srealna mlenura POKIOPI s markom
libele, veli se da libeIa vrhuni.
Tangenta na unutra5nju zakrivljenu stranu libele u ta&i koja se naIazi t d n o ispod marke
libele - u t j e m e n u libele - naziva se glavna tanaenta
- iFi os'libele. U momentu kad libela
ngcnta je 11 prostoru horizontalIan pravac
Karakteristlitna veliEina za svaku libelu je radius zakrivljenosti R libele. 0 s j e t l j Ivost
libele 9 je centra.Ihi kut za .luk ud jednog parsa, a predsta,vlja onaj kut, za koji rreba libelu nagnuti
da se rnjehur pomakne za imos jednog parsa.
Osjetljivost Iibelc odreduje se na tzv. spravi za justiranje (sl. 9;

Jednostavna sprava za justiranje je rnetalni nosaE u obl1h slova T. Dvije $u noge flbnt, s
treb je predstavljcna vijkom s mikrometritkim narezom. Da bismo odredili kutni p o d sprave
za jusPiranje pri potpunom okretu mikrometritkog vijka, treba odrtditi visinu jtdnog n a r a
tog vijka. U tu svrhu izvadi se vijak, otisnu se Wagovi w c z a na papir i izmjeri se sazmalr jzmedv
stanovitog broja nareza. Taj se razmak podijeli sa brojem nareza, te st na taj nath dobije visina I
jednog aarcza v. Kut pornaka za potpun okret vijka bit &. 1
I

-
v
d
ili
1

gdje je d d&m nosah (razmak od &ornmiCkog v i j h do sredine' dviju f h n i h nogu).

 Manji dijelwi punog okrera m~rornetriEkogvijka oEitavaiu st na obodu bubnja B mikro-
metritkog vijb pomoh indeksa I, uhrlikog na spravi za justiranje.
Kutna vrjjednost parsa libele odredit t e se tako da se libela, koja se ispituje, poloZi na spravu
'
za justiranje, d m polohj mjehura i poloZaj mikrometriEkog vijka. Okeetanjem milrrornetriEkog
v i j h pomakne se mjehur libele za odreden broj parsova i na bubnju mikrometriEkog vijka orits
kutni otklon. Kutnu vrijednost jednog parsa dobit 15e se dijeljenjem otitanog kutnog otklona s
brojem parswa. Libele za horizontiranje teodolita o b i h o su osjetljivosti 10" do 30" za pars od
2 mm.
PoloZaj sredine mjehura kod IibeIa s kontinuimim podjeljtnjem dobiva s t otitavanjem
poloZaja lijwog i desnog kraja mjehura.
Neka je, na primjtr: otitanje lijevog $raja rnjchura I, oEitanjc desnog kraja mjehura d, PO-
lohj marke libele na podjeljenju M, poIoZaj sredine mjehura m, a podjeljenje tefe ~lijevanadesno.
Za M - 20 neka su oofitanja: S = 5,2, d = 28,4

Otklon rnjehufa O = rn - M = 16,s - 20,O = - 3,2, tj. sredina mjehura IeZi lijwo od marke
u s m j m podjeljenja (pretivno od smjera pdjeljenja}.
Libele su priMtene za neki instrument, odnosno njegov dio, ili mogu biti slobodne.
Slobodne libele mogu biti:
a) libele s podlogom
b) jahak libele
c) vise& libele
LibeIc s podlogom (sl. 93) uEvrSfene su za neku podIogu, obitno metalnu plotu pogodnih
dimenzija. Takvom libelom moEi t e se horizontirati neki p r a m ili ravnina samo nz uvjet da je
glavna Mngcnta paraltlna s podlogom libele. U tu svrhu snabdjevena je svaka libela redovito
korekcionim vijkom ili uredajem za justiranje Iibele (51. 93: K ) .

Ispitivanje tog glavnog svojstva, koje libela mora da zadovolji, ti. paraleliteta glavne tan-
gente s podlogom Iibele, m g l o bi se lako izvesti kad bi stajala na raspolaganju neka idealno hori-
zontalna ravnina. PoloZilo bi se libelu na nju i ukofiko ona ne bi whunila, dotjerala bi se korek-
cionim vijkom K da vrhuni. No u praksi se redovito teBko nalazi idealno horizontalna ravnina.
Radi toga se to svojstvo ispituje na ovaj natin: libelu se postavi na mvninu koja se za maIe iznose
dade dizati i spu5tati u poloZaj I (al. 94).
Vijkom V za 6dizaje i spdtanje ravnine dotjera se libela da yrhuni. Poslije toga okrene se
Iibela & 180" u pdotaj 11. Otklon libetinog mjehura, koji se sada otita, predstavlja dvostmk
kut nagiba podloge. U paralelni poIoZaj s podlogom dovest & se libela tako, da & st polovina
otkIona rnjehura popraviti korekcionim vijkorn K libele. Time je postignut paralelitet glavne tan-
gente i podloge libele. MoZe se sada ravnina, mt kojoj se rektifikacija izvrSila, dovesti vijkom V
u horizontaIan poloiaj tako, da se n j h e otk?oni druga polovjna otklona libele. U pravilu treha
ovaj postupak nekolio puta ponoviti, dok LibeIa sigurno u oba poloiaja ne vrhuni.

Postavljanje nekog pravca (ravnala, letve) n horizontalan poloZaj - horizontiranje - izvrgit

ce se sada tab, da se libela s podlogom poloti na raj pravac, te se d i n j e m ili sputtanjem pravca
(ravnala, Ietve ili sl.) dovede libela da vrhuni.
jahate i viseh libele sluZe za horizontiranje osovina raznih instnunenata (sl. 95').

J a h a k i vise& LibeIe osim glavhog svojstva paraleliteta glavne tangente i osovine na kojoj
libeh jaje ili visi moraju zadovoljiti jog jedan uvjet. Ghvna tangenta Iibele i ideaha os, na kojoj
IibeIa ja3e ili visi, moraju da budu u istoj vertikalnoj ravnini. Ako taj uvjet nije ispunjm, javlja se
pogreBka koja se naziva kriZanj e m mj ehura. Za ispravljanje ove pogre9ke irnaju jahate i visete
libele na jednom svom kraju dva horizontalna korekciona vijka (H ria 31. 95). Kritanje mjehura
konstat: tako da sc kod libtle koja vthuni pomiEe libela za male izno.se oke oso
kojoj lil 1. 9Q.
rkoliko libelm mjenur p a tome KlaCpnJU izlazl iz poiozaja I~rhunjenja: , znati da postoji
Icrlzanje mjehura, pravlja horizontalnir I korekciorhim vijcima.

Reverziona je takva libela koja u cijevi h a obje stijene izbmfene u obIiku kruZnog luka s
istim radiusom zakrivljenosti (sl. 97).
Podjeljenjt na libeli nanijeto je na vanjskof strani cijwi, dok se 'mjehur pokrek po gornjoj
unutarnjoj stjenki, tako da crte podjeljenja i krajevi mjehura ne IeZe u istoj ravnini. Tnhn polotaj
krajeva rnjehura moCi Ce se na podjeljenju otitati samo onds, ako se gleda m libclu okomito iz
-
sredine podjeljenja. Pri promatranju mjehura iz nekog drugog, kosog poloZaja pojavit te se uslijed
debljine stijenke - paralaksa, koja t e uzrokovati pogretku ~Eitanja.Promatranje libele olakSava
se ogledalorn srnjeBtenim iznad libele, a moZe se nagibmjem smjestiti pod povoljnim kutom prema
libeli.
Dn bi se sprijefila ova pogte5ka uslijed p d a k s e i povehh tatnost dovodenjn rnjchura
simeniho obzirom na rnarku, postavlja se na IibeIe posebni sistem primma prema $1. 98. I m d
libele postavljene su dvlje prizme, tako da se preko krajnjih kosih p l o h prizama prema sredini
sist- reflektira slika naizmjenihfh polovina kajeva mjehura. Slike tih krajeva reflektiraju se
cd srednjih, kosih ploha prizama za 90' i dovode, jedna h a j dmge, u vidno polje posebnog okulara.
Libela vrhuni onda, kad s t slike oba kraja libe'te dovedu do koincidencije, kako je $0 vidljivo na
slici 98.

Ovaj sistrm ptizma mora da h d e smje81:en shepih o obzirom na maiku libele. :Na libeli
a,simetriho obzirom M mu Zibele, urczane dvije crt ice kcje
k sc istim shn:mom priz:amado-
vode u vidno polje u kojemu se vide kiajwi Iibele (A na sfici 98). S i r n e t r i b s t sistema prizams.
bit & ptignuta $ad slike tih m i c a budu koincidirale. Ukoliko tc d c t nc koincidiraju, trtba
cijeli aistem pornaknuti lijmo ilidmno u z d d libele. Na tim uredajima postoje vijci kojima je to
omogu&no, a kojima je cijeli sistm u M & n na kutiite libcIe.
 - UClane ili k&ne su one Iibele, kod kojih umj~stoc i j d postoji st~kltmdoza - komota,
Eiji je gc~mjidio izbrugen u o b l h kugline M o t e (31. 99).
I crvdje je komora napunjem rtkuCmom (eterom), a
pare re xekuCine stvorio se u komod okmgao mjehur. O d r e d t ~ ~ ~
taEka na unutarnjoj stijenki komore jt tjeme libeIc, a imsd
tjemena na vanjskoj povrlini posudiat mhu se marka libcle.
Polohi marke oznakn je m i k m (ili s vigc Bencentrirnih
krugova), Eiji je centar u w k i . Libela be v~hunitionda k L A
ae sredina mjehuta poklopi sa centrom kru2iEa.
Kod doznih libela umjesto glavne tangente postoji fian-
-.-
gentna ravnina, Ove libele side za horizontiranje jednoskv-
nijih instrumenata, ili za njihovo pribliZno horizontiranje, te
za vertikalno postavljanje letava. Uz njih su libeIe prih9Ce-
ne sa 3 korckciona vijka, smjegtena pod h t o m od 120" oko
centra libele. Osjetljivost doznih libela, ti. kut za koji treba
nagnuti libelu da bi st srcdina mjehura pomakla za 2 mm,
iznosi obitno l'do 2 minute.
Time su opisani glavni sastavni dijeIovi tedolita, te se SI. 99
mo* priieti na opis samog instrurnent-

TcodoZit jt insspummt koji u prvom rcdu sluZi za mjerenje horizonWh kutova, Prerna
polotaju ravnine, u koju se opteniti - prostomi kut projicira, razlikuju se hgrizontalni i verti-
katni kutovi (sl. 100).

Ako st kroz h k o w nekog prmtmog kum ip po1oaE dvijt vcrrilcalnt m i n e p, i p, njiihwo

presjeci3te s nekom proizv~ljnomhorizontalnom ravninom Eini h & n W lcut AWC = 9'
koji je horizmtah projekcija prosmog kum.
 Kutovi u i p u v~rtikalnimravninama p, i p, izmedu krakwa prostomog kuta AB i AC i
horizontalne ravnine polotene laoz ta&u A zow, se vertikalni kutovi, od kojih je kut u depresioni
kut (ispod horizontalne ravnine), a kut P elevacioni kut (iznad horizontalne ravnine).
Teodolitom se prvenstveno mjere horimnralni kutovi. Centar limba postwlja se u t a k A
w kojoj se kut mjeri, a horizontalna ravnina na koju se projicira prostorni kut je mvnina limba.
Vertikahe ravnine oznaEene na sl. 100 sa p, i p, fomira kolimaciona os dutbina (spoj optiEkog
amtra objektiva i presjeka niti na nitnom kriZFu) kad se okrek oko horizontalne osovine durbina.
Ako teodolit ima i bv. vertikalni limb, te se pjime mogu mjeriti i vertikaIni kutovi, onda je
to univerzalni instrument ili univerzal.
Pri mjerenju postavlja se teudolit na stativ, koji se sastoji od glave stativa i tri noge. GIava
stativa je okmgIa ili trouglata ploEa, koja na donjoj strani irna uredaj za pritvrstivanje no@.
GIava j t starijih stativa drvena, novijih metalna, a u njenoj sredini nalazi se okrugao otvor, kroz
koji se centralnim vjjkom ufvr9hje instrument na stativ.
Noge su na dnu okovane metalnim 5iljcima za zabadanje u zernlju. Noge novijih stativa
mogu se sktakivati ili produljivati. Noge su na glavu stativa priEvAhne na razne natine, prema
slici 101.

SI. 101

Posebna konstnkcija glave stativa je ona na sl. 102 (Kern) kojom st pomoku dvije kuglaste
povrgine na glavi mote instrument ina nepovoljnom ferenu lako centrirati i horizont~rati.
Teadolit se ptiEvf3tuje na stativ uglavnorn na dva n a b .
 Stariji teodoliti prih9Euju se na stativ pornoh posebnog oentralnog vijb, koji st uvije u
instrument. Jaka pero na centralnom vijku pritigte malu p l o h na donji' dio glave stativa, te time
uCSvrEhje instrument na glavu. Na centralnom vijku je ktaka na koju se objesi visak za centtiranje
insmmenta (sl. 103 a).

- -
3 I instrument, A podnoZni vijcl, b) I - instrument, A - godsotni viici,
- -
B ctntralni vliak, C - p e n , D kuka za viaak, B - otntralni vija., D - k u k za visak, P - tlastitna
-
S glam ntativa, P pleEa - -
plda, S gtaua stativa
St. 103

D
-
a) A podnoini vijci, B - limb, C - alhidada,
- nmafi durbina, 8 - durbin, E - kdnica durbina.
b) A - k&im alhtdade, -
B Wnica timba re-
pctlcioni ureda)
-
C - kc2nica alhldidt, I - indeksi za d~tavanje,
L - alh~dadna Iibtla, S - stat~v, V V - rtrtikaln
os~vina, If I l - horizontalnu wovina, K K - ko
m c i w a on
a1. 1114

Noviji tipovi teodolita uhriiuju se na glavu stativa centralnim vijkom, koji se uvije u po-
sebnu elasrihu plotu; ova pritilte nog instruments na plotu, koja leZi na glavi stativa (61. 103 b).
Sam teodolit sastoji se od podnoZnog dijela s tri noge koje st daju produljivati ili skrafivati
pornoh W, podnoinih vijaka, h b a , te g~rnjegdijek lwji se okreCe ~ k vertikalne
o osovine usa-
dene u centru limba. Taj se dio zove alhidada (sI. 104 a).
S alhidadom okreh se i durbin, koji se moZe ohetati. oko svoje horizontalne omvine,
 Na nekim ttodolitirna limb se moZe pon rom na pc 3 a v . rep
uredajem (shcrna na sl. 104; b).

1 wrrihh oaovim, 2 k&ca alhidade, 4 horizcntalna w o v h . 5 koEnirn durbina,

3 vijak m fino pomicanje alhidadt 6 vijak za fino pmicanjc dwbina
$1. $05
u
Alhidada jc snabdjevena k M w m kojorn se ona u h g h j e u potrebnom polotaju. Us kdnicu
dodan je poseban vijak za fino pomicanje, kojim sc zakotena alhidada mo& pomimti za male
iznose (shema na sl. 105 a). Na starijim repeticionim tecdolltima repericioni je uredaj sastavljen
od iste d v e k-ce h b a i vijlra za njegavo fino pomicanje (4 i 5 na 81. 106 a i 108). Na novim
teodolitima UeUaj za okretanje Iimba sastoji se od posebne elastihe membrane, kojom se -
porno& pmebne poluge - pritisne limb uz alhidadu i zajedno s niom ohene za feIjeni iznos
(5 i 6 na sl. 106 b), ili se posebnim vijkom okrek Iimb neovisno od alhidade(l3 i 1311 na sl. 109).
Durbin ae om nagibu dade uh.rstiti BoEnicom durbina koja j t ugtadena u jcdnom
od IeZsjeva hori sovine. Ova je kotnica takoder smbdjevena vijkom za fino pomicanjt
durbina (shema na sr. iu:, b).
Verrikalna jc osovim starijih h s m e n a t a konitna, a novijih, sa smklcnim krugovima i
opti&im sistemima za njihwo oEimmje, cilindritna (sl. 106).
Na nckirn teodolirima starije konsPukdjt horizonfalna ile osovina mote na jcdnom svom
kraju dizati ili spu3tati za male iznose pomoh uradaja na tom IeZaju osovine (shema na 31. 107).
Na savremenim teodolitima lehjwi su osovine Evrsto ugtadeni na nos& durbina, pa se horizon-
talna osovina ne moZt ni dizati ni sputtari.
Svi dosacla opisani dijelovi prikazani su na 31% jedntlstavnog tedolita starije konstrukcije
($1. 1Q8).
SIika 109 prikazuje teodolit sa staldenim lunbovha,- a sl. 110 njegov o p t i a sistem zo
otitavanje hgma
Cenrriranje teodolita vr3i se najjednosravnije vi~kom,koji-se objmi rm kuku centralnog vijka.
Za taEnije centriranje, ili za centriranje pod nepovoljnirn okolnostima (vjetsr, zarzlstao teren itd.)
dodani su tdolitu, iii su u njega u p d e n i posebni m i i .
Umjesto obiEnog viska s uzioom Ee~totot upotrebljava i ixv. ktuti v i s a ($1. 111). TOsu
dvije metalne cijevi kojc ulazt jcdna u drugu, od kojih se gornja priwxhje zglobom na centrafni
vijak teodolita, a donja, koja ima doznu libelu i na h j u je zagiljena, postavlja se na tatku. Dozna
 , .
ca limba, 5
..+
log dijela

1 oWop -alhjdadc, 2 tilindriEna vcrtikalna oaovina, 3 I c h j airtikdne osovinc, 4 atakteni limb. 5 mtmbrann kojom St.
pritishnjern pololuge 6 spaju limb a slhidadom (repcticioni uredni), 6 p l u g s za rcpeticijrq 7 vijak zm utvrgdcnie instru-
menta i podndnog dijela. 8 n i a k z.a spajanje oklopa alhidadc
 1 ~tativ,2 ecnrralni vijak, 3 podn02ni vijci, 4 ko-
tnica limba. 5 vilak ea fino pomlcanle limha (4 1 5 -
repttlcioni urcda]), <.elhtdada, 7 nonius za ctitava-
nje Iirnba, 8 lupa nonima, 9 koCn~ca alhzdede.
10 vljak za frno pornicanje alhidade, 1 1 athidadna
I~bcla,12 durb~n,13 koEnica durbina. 14 vlidk an
fino pomican>t durbino ,

libela na krutom visku treba da VI je motka vhka vertikslna. T o se postiZe tako da se

libela pomimjem insmmenta po glavi statlva dotjera da vrhuni, te se onda donja cijev, na kojoj
je prihdtena libeh, okrene oko sebe za 180". Ukoliko libelin rnjehur pokazuje sada kakav otklcm,
pola otklona Ueba popraviti korekcionim vijcima na libeli, a druga polovia popraulja se pomi-
canjern teodolita. Kod justirane libele ova mora vrhuniti pri okretanju krutog viska u bilo koji
polozaj.
U same lolite ugralden je k sto pribor za tzv. optitko centriranje. To je optitki
visak, mali S ~ ~ ~ I I ~ Gu~U.Iku:I-l l r r u v L m j a 2-4 puta, Eija je koLimadona os cenuiram u vertikalnoj
--.-A>

osovini teodolita (sl. 112, dijelovi 29, SO i 3 1 na slici 110). Optifki via& moZe biti ugraden na
 I rep za nasadivanfc k r u h e busole, 2 kdnica dur-
bina. 3 bubanj optitkog mikrornetra, 4 praten za
fokusiranht durblna, 5 za9ntna kapa vllaka nitnog
k r ~ t o ,6 poluga za prehac~vanlcsltka h o n ~ o n t s l n o g
111 renlkalnog lrmba s ~ndeksorn8.7 okular rnlkro-
skopa za ofitevanje limbove, 8 indeks horizontalnog
I vertlkalnog llmha, 9 okular durbina, 10 korekcionl
vilak olhidadne l~bele,11 alhtdadna Iibela, 12 d o m a
libela za grubo horizontiranje, 17 vi-iiak za okretanje
llrnha se 1311 os~wraCem (repetlcioni uredal),
14 kotnlca nlhidade, 15 podnoinr dlo %a. 1511 vllkorn
za ufvrSCiv~njeinstmmenta, l h podnoini vllak, 17
gornla elastdna podnoin? plofa za pr~tvr-rgcivanle
Jnstrumcnta nn pIavu statIra, 18 donja podnoIna
plora Inqtrumcnta, 19 1 20 v v c ~na stdtlvu, 21 1 24
predrill i strainii ndan n a durblnu, 21 grTtcn z a
okrclanre zrcal3 23, 23 zrcelo za osvietl~avanveIrm-
bnva 1 nltnog krlsa, 25 dugme za uEvrEcenje ctJevne
burole, 26 korckcion~vqak llbele uz v e r t ~ k a l nlimb
~
27 prtzmn za promotranbe l~belcvcrtllotnog l ~ m b a
28 llbeln vertikalnog limbo, 2 P ~ r c a l oza osvyatllenjc,
I~bele. ,

alhidadu ili na podnohi dio tcodolita. Horizontalnim okularom vidi se kroz slomljeni durbin
tacks na terenu na koju treba centrirati Ensmment. Kolimaciona os optii-kog viska bit bt verti-
kalna samo onda, kad je teodol~thorilontiran. Ccntriranjc kc se izresti taka da se - kod hori-
zontiranog teodolita - pomicanjem instruments po glavi stativa dotjera da nitni kriZ optifkog
viska (ili h Z i t urnjesto nirnlog krifa) pogodi tatno tazku na tercnu. Nakon svakog porniania
insftumcnta treba :provjeriti 1iorizontiranje.
OptiEki visak treba prije rada ispitati dali it - kod horizontiranog insmmenta - njegova
kolimaciona os uistinu verrikah.Grub,o se to mote provjeriti porno& viska. Na centralni se vijak
najprije abjesi visak, na tere nu se: ozn:3.3 tatka koju poffada vrh umirenog viska, ovaj se zatim
skine, te se provjeri da li nit ni kriZ opt iEkog viska pogada tu tatku. To je medutim samo grub0
provjem vnosti .

SI. 111.1
1gmja c
nia cije

OptiEki visak uglaucn u alhidadu ispituje se tako da se najprije instrument paZljivo hori-
zontira. ZakoEi se alhidada i na terenu 3e oznaZi mjesto koje pogada nitni kriZ optiEBog visb.
Otkoei se alhidada, okrene ju se za lgO\ a nimi h i f viska mora da pogodi istu taUru. Ukoliko ne
pogada, na terenu se o m 6 om tatka koju sada pogada nimi kr2. VertikaEa je t a h o u sredini
izmedu te dvije tai na tx sredinu pomd:ne nitni kriZ optiEkog viska svojim kofekcionim
vijcima. Ovi su sm dizini okulara optiEkl39 viska. A h nitni kriZ nema korekcionih vijaka
rektifikacija Ce sc i nicanjem 1~rizme,kojom se lomi kolhaciona 0 s .
AP k i visak 1 podnotni dio instfurnenta, ispituje se visak laboratorijski
u koje sr rvdie neCe

D a bi se: teodolitom mogli mjeriti ispramo horizontalni kutovi, prema izlaganju na sa.-
132
izlazi da limb mora biti u prostoru horizontalan, a okretanjem durbina oko njegove osovine koli-
maciona os treba da opisuje vertikalnu ravninu. Radi toga je potrebno da teodolit po medusobnom
polataju osi zadovolji neke uxjete.

1. Vertikalna osovina alhidade (osovina oko koje se oheke alhidada) rreba da bude u prostoru
vettikaPna i treba da ptolazi-cenuom podjeljenja limba.

2. ~ o r i z o n k l n aosovina durbina (osovina oko koje se durbin obete) treba da je okomita

na vertikalnu osovinu.
 3. Kolimaciona os , m b a da je okomita na horizontalnu osovhu durbina i treba da p r o m
prtsjekam horizontalnt ivertikalne osovine.
Ispitivmje i ispunjavanje ovih uvjeta naziva st rektifikacijom teodolita. Obzirom na rtkti-
fikaciju postoie dva gIavna tipa teodolita:
1. teodolit s alhidadnim libehma,
2. teodolic s jahabom libtlom na horizontalnoj osovini durbina.

Rekdfilcacijrr teodolita s alhldndnim Iibelarna

Teodoliti s alhidadnim libelama su takvi teodoliti, koji na alhidadi imaju jednu ili dvije
pod 90' polokne libele (sl. 113). K d tih teodofita uspostavit h se najprije vertikalnost vertikalne
osovine alhidade t&o, da & se dovesti u okomit poloZaj glavnu tangcntu alhidadne libele i verti-
kalnu osovinu. Okretanjem alhidade postavit b= se alhidadna libela u smjer dvaju N n o f n i h
vijaka PI P,. Ovim podnoZnim vijcima dotjerat Ce se libela da vrhuni. Okrene ae alhidada za 90"
i t t e h se podnoZnim vijkom doeeta da libela vrhuni. Poslije toga okrenut h se alhidada za 180"
i ukoliko se na libeli pokate sada kakav otklon mjehura, taj je orklon promrokovan dvosvukim
kutom otkZona glavne tangente libele od okomice na vertikalnu osovinu (sE. 114).
Okomltost glavne tangcnte IibeIe i vedcalne osovine uspostavit t e se talto da sc poh otktona
mjehura ispravi korekcionim vijkom na libeli K. Druga se polovia othlona ukloni tim podminim
vijcima tako da libela vrhuni, Eime je glavna tangenta dovedena u horizontalan po1oZaj. Vertikalna
je osovina sada u vertikalnoj ravnini, obmitoj na glarmu tangentu. Ovaj se postupak nekoliko
puta ponovi, dok libela u oba polokja potpuno ne vrhuni. Onda se okrene alhidadu tako da libela
stane u smjent treteg vijka P, te njime dotjesa libela da vrhuni i u torn polofaju. Sada je vertikalna
osovina postavljena u prostoru vertikalno, jer je okomita na glavnu tangentu, libela vrhuni u dva
medusobno okomita polofaja, d&le je osovina ckornita na dva medusobno okomita, a horizontal-
na pravca.
 Ako na alhidadi postoje dvije libele, onda t e se prije opisani postupak izvrgiti i sa dnlgom
libelom, s tom raxlikom, 6to Ce se ona dotfefavati u poloZaj vrhunjenja i korigirati s tre6im pod-
noZnirn vijkorn (sl. 115). U prvom t e se poloZaju dhidade dotjerati druga libela do vrhunjenja
uefm podnoEnim vijkom, a poslije okretanja alhidade na ovoj & se drugoj libeli pola otklona
d o n i t i njenim korekcionim vijkorn, a pok tretim podnohim vijkorn.

Sl. 11D

Pri ispunjenom uvfetu okomitosti glavnc tangentc alhidadne li bele i vet'tikalne osovine
mom ova Ebela (ili dvije unakrsne) da vrhuni u svakom polofaju alhidade.
Poslije toga prelazi se na rektifkciju kolimacione i horizontalne os,,.,.,.
,n..;nm h,,,jprije
Tn se ispltujc
pogre6ka kolimauone osi, ti, ispitat Ee sc da li je ona okomita na horizontalnu osovinu durbina.
Polotaj kolimacione osi u prostoru, poslije rektifikacije vertikalne osovine, moZe biti pogre8an
iz dva uzroka:
1. nagnuta horizontalna osovina Eini vizurnu ravnim (ravninu koju Eini kolimaciona os
pri oleretanju durbina) nevcrtikalnorn i
2. kolimaciona os, neokomita na horizontalnu, defomira vizurnu ravninu u konus (vidi
kasnije, str. 155, 51. 135).
h k o se Zeli ispitati pogrerjka jedne od ovih osovina, mora se utjecaje njihovih pogretaka
razdvojiti, Ito znaE da treba mti takav poloZaj durbina, kod kojeg se pogreSka jedne 04 tih osovina
ne oEituje..
Pri horizontahom poloiaju d u r b i ~ >Zaj vizumog prawa ne utjete pogre9ka hori-
zonralnc osovine, jer sc u horizontu instrumenta sijeku i d e h - vertikalna vizurna ravnina i
faktiha - kosa vizurna ravnina, pa h prema tomc u horizontalnom poloZaju durbina utjecati
na pogrdni poleiaj kolimacione osi samo kolimaciona pogre8ka. T a se Einjenica vidi iz forrnule
za u~jecajpogrclke horizontalne osi na kut:

'i = i + t g h

izvedene na str. 154.

1spitir.anje okornitosti kolimacione i hotizontdne osovine moie se izvesti na dva naeina:
I. Pornoh dvostrukc kolimacione pogreike ispituje se ovo svojstvo na taj naEin da se u
horizonm insvumenta izabere dosta dalcko (svakako dalje od 100 m) dobro vidIjiva tatka. Dosta
daleke od instrumenta treba uzeti taEku zato, Bto bi u protivnom slutaju doclo do nepovoljnog
utjecaja pogreBke ekscentriciteta vizurne ravninc, lit0 sc vidi iz slike 1 16 a. Ako je H - H gledajuti
odozgo ideaIan poloiaj horizontaIne osovine, V, je tab u kojoj vertikalna osovina sijeEe hori-
zontalnu. Ako kolimaciona os prolazi kroz ta%u Vz,onda fe ekscentricitet vizutne ravnine Vl-V2
uzrokovati to v e h kumu pogre$Iru, Hto je tab na koju se \<zira bliZe Ins slici je to TI).
 $1. el: H - H - horimntalna wmina, L; - presjck horizontalnt i vcrtikarne omvinc,
kolirnacione osi
V,- prcsjek horizontaInt

Vertilcatnom niti nimog k r i h uvizira se u t u tazkiu i na limbu oeita njen poloZaj o, (sl. 116 b).
Okrene se alhidada za 180" i durbin za 180". Uvizira se ponovno u tu tatku i oEita njen polohi
na limbu 08.Ako se oEitanja o , i (0,-180") medusobno razlikuju za neki iznos, predstavlja ta razlika
dvosrruku kolimacionu pogreiku. Nju h se ispraviti tako da se na limbu namjesti otitanje:

tj. oEitanje mimetieke sreche. U vidnom polju sada nitni kri2 ne 6e poklopiti taliku, pa se porno&
vijaka za pomicanje nitnog lwih dotjera da vertikalna nit nitnog kriZa poklopi tatku. Pri tome
treba najprije odvrnuti onaj vijak niinog krifa, na koju se stranu ieli nirni kriZ pomaknuti, a
onda onaj s protivne strane zavrnuti.
C7tjecaj kolimacione pogrdke moZe se prigodom mierenja kutova etiminirati iz rezultasa
mjerenja tako, da te.se m svaku t a h vizirati i Eitati na limbu na prije opisani naEin u dva polo-
taja instrurnenta, te kao definitivnu vrijednost uzimati aritmetitku sredinu iz oba otitanja.

2. Pomoh Eetverostruke kolimacione pogregke ispravit & se vizurni pravac tako, da se na

prije spomenuti natin izabranu t a w uvizira i uEvrsti alhidada. Sada se durbin oksene oko hori-
zontalne osovine preko zenita. Na toj se strani instrurnenta, protivnoj od one na kojoj je ta?h
na koju se viziralo, postavi na udaljenosti od 20-30 m od instrumtnta horizontalno, a pribIiZno
okomito na vizuru, letva s podjeljcnjem na centime~e(sl. I17). Na Ietvi se oEim mjesto koje
pogada vertikalna nit nitnog krifa. Poslije toga se odkoEi alhidada, okrene za 1@ i ponovno uvizira
u izabranu taEku. Kod zakotene alhidade obrne st ponovno durbin preko zenita i ponovo oEita
poloZaj vertikalne niti na letvi. Ako se izrntdu prvog ofitmja o, i drugog o, pokrft kakva razli-
ka, ona t e predstavljati terverostruku kolimacionu pogreSh:

Nimi t e se h i 2 na prije o p i m i naEin pomaknuti za LLetvrtinu razlike na otimnje;

 ili :

3. Na nekim instrumentima durbin st zajedno sa

horjzontalnom osovinom moEe vaditi u njenih IcEaje-
va i prelagati, tj. u IeZajwe poloZiti u obtnutom smjem.
Kod tih instrumenata ispitat Ce se kolimacionu os na
ovaj naein:
Alhidxch je na insmmentu ukotena. Letva se po-
stavi rn uddjenost oko 50 rn horizontalno u visini ho-
rizonta instruments, pribliZno okomito na vizum. Sada
se durbinom navizira na letvu i 0 t h m njoj poloZaj
vertikalne niti nitnog hi%.Poslije toga st durbin iz-
vadi iz lehja i prelofi ga sc. Ponovno se u tom poloh-
ju oEita na letvi. Razlika izmcdu oba oEitmja je dvo-
s1. 11'1 struka koIimaciona pogreth (sl. E 1 8):

komit polo

Na to dtanjc natjemt Ce s t hekcionim vijcima vgrtilcalnu nit nitnog kriZa.

Prilikom hpravljanja 1 e mi, tj. p o m i m j s nimog M, trtba ispitati da li je w-
thh nit nitnog la%a zaista v d k a h . U m svrhu uvizirat Ct s t u uzicu viska objdenog o h
I0 m ispred hstmmenta, te kc se sack vjziranjan u visak vidjeti da li postoji pafalelnost uzict
viska i vtrtihlnc niti. T s s j c & st ispitati to svojstvo taka da Be uvizira gornjim krajem nitnog
 tlsl. 119) i laganim pomicanjem durbina u vertikalnom ~misluispita da li ta
u ostaje urqijek na vertikalnoj niti.
- Jsllle ispltivanja xo~~macione osi prelazi se na ispitivanjt horizontalne osovine, ti. ueba
ustanoviiti da li je 1v.vnina u F :rtikalna. Usporedit te: se dakle vizuma ravnina
s nekim n pravcem u terenu. se to najjednostadje tako da se u horizontalnorn
polof ajut durbina 1 tikalnom nliti nitnog kriZa rub neke vertikaine zgrade, te se dizanjem
. . . .. .
durbina pratr, da 11 verukalna nit ostqe uvijek na tom bridu. TaEnije te se to izvesti tako da st
pred instrument objesi na dosm dugoj uzici telki visak, te se isto tako vertikalnom niti prati uzicu
viska. Ukoliko pri velikom nagibu durbina vertikalna nit odstupa od uzice, znaEi da je horizon-
talna osovina durbina nehorizontalna u prostom (sl. 120).

Itlpravit k se to tako, da se jedna strana horizontalne osovine podignt iIi spusti posebnim
vijcima u njenom leZaju p r ema
~ slici 107 na str. 136, ukoliko takvi pastoje.

NajtaEnije & sntalna asovina ispitati projiciranjem neke visoke tatkt na horizon-
talnu letvu. Kod r alhidade uvizira se jedna visoka t a h , tj. tatka pod veEikim elevacio-
nim kutom (sl. 121). bpustajuki durbin do horizontalnog poloZaja projicira se ta taiSka na letvu

pmtavljenu u horizontalnom polohju prcd instrumentom i dobije na letyi ofitanjt 0,. Ohme
I se tada durbin i dhidada za 18O0, ponovno u v k h visoh tarn, projiara na lttvu i dobije o C i ~ j 0,.
t
Ako se poloZaj pwe i dwge projekcijt m e h o b n o nt s f i , prava t e projckcija mEke biti na oEi-
tanju:

Uvizira st sada na 1th-u u otitanje dmttiEke sredine E digne sc durbh do V ~ B U&c. ~ C

Vutilcalna nit nimog kriZa nebe sada pogdliti ta&, te & se dignuti -
ukoliko je to mogu6e -
li spustiti jcdan kraj horizontalne osavint, dok vdkalna nit t a h nc pogodi.
 Na preciznim instrumentima kons-
tatira se pogreika horizontalne osovine
pornoh urnjetnog horizonta. Tik pred
ttument postavi se umjetni horizont,
plitka posuda napunjena iivom ili vo-
n pomijeBanom s tintom (51. 122).
qr8ina tekutine mora dobro da reflek-
/

tinr svjetlo. Uslijcd sile teZe povrgina

tekuCine je idealno horizontalna. Uvizira

.
se neka taEka pod velikim elwacionim
.
Kutorn i potra2i slika te ta&e u umjetnom
horizontu. Ako horizontalna osovina nije
u prostam horizontalna, vertikalna nit
nitnog kriZa n e k sada pogoditi sliku te
=Eke u umjetnom horizontu, jer se durbin kretao u kosoj vimrnoj ravnini, a slika tai-ke reflek-
tirda se u ravnini okornitoj na urnjetni horizont, dakle vertikahoj ravnini.

Mjerenjm na ncku z a h u dm poloZaja instrumenta (slika 123) (na natin opisan kod me-
tode sa dvostrukom kolimacionom pogretkom iIi kod projekcije visoke t a a e na letw) i uzirna-
njem aritmetitke sredine iz ofitanja na krugu kod jednog i drugog poloZaja ukIanja se iz rezultata
mjerenja utjecaj pogreHke hofizontalnt osovine.

Rcktiflkacija teodolita s jdmforn Iibelom

Teodoliti s jahakorn libelom su oni, kojima je na horizontalnu osovinu durbina smjeftena

jahah libela (81. 124). Red rektifikacije ovih instrumenata razEEit jc od onoga kod instrumenata s
alhidadnim libelama. Najprije se ispita horizontalnost horizontaIne osovine durbina. Postavi se
horizontalna osovina i jahaka libela na njoj okretanjem aIhidade u srnjcr dvaju podnokih vi-
jaka. PodnoZnim vijcima dotjera se jahah Ebela da vrhuni.
Sada Ce se, prijt ispitivanja horizontalne osovine, ispitati i ukloniti eventualno kriaanje
rnjchura jahate libele na mein opi8an na s t r a n i 130.
vrhuni, izvadi se libelu i polo2i na osovinu okrenutu
za 1 80' (sl. 125). Ake se pohk neki otklon mjehura na
libeli, on ptedstavlja dvostruk kut nagiba ipnedu hori-
-*- -
zontahe osovine i glavne tangmte na lib&. Polovinu
tog otklona popravit ke se verdkalnim korekcionim vij- H, . H
cima na libeli, Eime st dovelo u paralelan poIoZaj gla-
vnu mgenru libele i horizontalnu osovinu. Drugu
p l o v h u otklona popravit Ce st podnoZnim vijcima u
Cijern smjeru leiti horizontalna movina, Eime je oso-
vina postavljena u horizontalan poloZaj. Postupak se
nekoliko puta ponovi, dok libela u oba poloZaja sigur- /
no ne vrhwi.

Poslije toga se prelazi na dovodenje vertilcalne

osovine u v t r t i k a h polohi. UEinit Ce se to t a b da
se dovedu verrigalna osovina i glavna tangenta na jaha-
toj libeli u medusobno okomit polofaj. Kad libela
na horizonmlnoj osovini u smjem dvaju podnoZnih
vijaka vrhuni, okrene se alhidada za 180" (81. 126). Ako se pokaZe h k a v otldon, on je uzsoko-
van dvosrmkim h t o m otklona horizontalne osovine od okomitog polobja na vertikalnu osovinu
(sl. 126). Poh toga etklona libele popravi se dizanjem ili spugtanjem horizontalne osovine u

njenom lehju, time je uspostavljena okomitost horizontalne i vertikalne osovine. Drugu polo-
vinu otklona ukloni se podnoZnim vijcima, Eime se cijeli sistem, tj. vertikalna i horjzontaln~
osovina, doveo u venikalan, odnosno horizontalan poIo2aj.
Kolimaciona pogre5ka ispravlia se na insmanentu s jahalom libelom iato kao i na onome s
alhidadnjm libelama.
 I kod jedaog i kod drugog instruments rnj~enjemu dva polofaja durbina, krug lijevo krug
desno, i uijmanjem arirmetiae sredine oba m?itanja, ponigtava se pogreSka h o r i z o n t h e i koE-
macione osi. Prema tome t e se pri mjerenju na svaku ta&u mjeriti u dva poloZaja instruments,
te be se kod o b i h e rektifikacije instnunenta rektificirati samo vertikalna osovina alhidade. Na
pravce & se mjeriti u dva pofohja i poslije potpuno i z d e n e rektifikacije teodolita. Ni jedan se
uvjet tre moZt rektifikacijom zadov01jiti idedno, pa be npr. nakon rekti-ije kolimacione osi
ostati neka mala pogreika neokomitosti ove osi i horizontalne osovine. Mjerenje u dva polobja
prwodit Ce se dakle i zato, da bi se eliminiraIe pttos.tale pogreeke rek-cije.
Medu ostalim uvjetirna kojc insmment mora da zadovolji je i taj, da vertikalna osovina
alhidade mom da bude usoldem u centar limba, tj. centar podjeljenja h b a i centar rotacije alhi-
dade moraju da budu identitni. Ukoliko ovaj uvjet nije ispunien, nastaje pogreSka koja se naziva
eksaentricitetorn alhidade.
Da bi se uklonio u t j c c ~eksaentriateta
j alhidade, na njoj se umjesto jednog indeksa za oEitava-
nje n a b redovito dm dijametralno o p r d n o poloZena indeksa, kojima se krug otirava na dm dija-
metralno opretno polofena mjesta (sl. 127). Neka je L amtar podjeljenjrt limba, A osovina alhidade.
hstrumentom se okretanjcm afhidade oko
&Eke A vizirdo na ta&e T,i T,. Na kru-
gu au otitana mjesta A,, ,A,, B, i B,.
Umjesto kvta 9, kojeg treba izmjeriti, i z
razlike of itavanja dobivaju se kutovi

U trokuhr AB,A, su kutovi kod A, i B,

obodni kutovi nad istim lukovima A,B, i
R,B,, nad kojima su u , i a*cmtralni ku-
tovi i prerna tome jednaki:

Kut tp j t u tom Wokutu vanjski kut

i prema tome jednak:
ti. oEitavanjcrn dvaju dijametralno opretnih mjesta na Simbu i uzirnanjem aritmetitke sredine
iz tih oEitanja ponittava sc utjecaj ekscentriciteta alhidade.
Utjecaj ekscentriciteta alhidade na mjerenje horizontalnih kutova dobit f e st iz alike 128,
gdje je opet kao i na slici 127:
L centar podjcljcnja limba
A vertikalna osovina alhidade
a oEitanja uBnjena na limbu su a, i ra,.
Pram oEitanja na limbu, ti. ona koja bi bila uEinjena kad ne bi postojao ekscentricitet alhi-
dade, biIa bi a', i a',.

r -
Neka je e = LA veliEina ekscentsiciteta i
radijus limba
Iz trokuta A h , vidljivo je da je po-
greeka r, koja se javlja kad se umjesto pra-
vag oEitanja a', uEini a, (iIi a, urnjesto
a',) jednaka:

sin E : P sin cp

ili, buduki da je kut s rnalen:

e np"
= - S'
Inp

Ta te pogregka biti najveh kad aIhidada

bude u takvom poloZaju da su indeksi za
otitanje okomiti na srnjer ekscentriciteta,
tj. kad je rp = 90"

a najmanji kad indeksi budu u smjeru ekscenrriciteta, tj. za q = 0"

E" mfn =0

Prava otitanjs na limbu, kako st vidi na slici, bit h :

a', = a, -e
a'2 = o, $. E

a arimetirka sfedina pravih ditmja bit h :

 . f a',
- = 0'1 (a,- e) + (a, + Z) =
2 2

iz Eega se, kao i iz dike 127, vidi da st aritmetiaom sredinom otitanja na dva dijammalno opreEno
postavljena indeksa za oEitavanje dobivaju htovi na koje ne utjeEe ekscentricitet alhidade.
PogreSka uslijed tksatatriciteta alhidade mote biti velih, talc0 da t e za; limb radijusa r = 12
cm i linearni eksceniricitet alhidade s = 402 mrn bitl:

L" mar = -
e-p"
r
= 34"

Na svakom tdolitu indtksi za ~Eitavanjemoraju da budu dijarne~ahoopreho poIoZeni,

tj.u pravcu s vertikaLnorn osmrinom dhidsde. Ako ovaj uvjet nije ispunjen, konstatirat te sc ta
pogreska tako da se jedan indeks postavi na n&o okruglo otitanje na limbu a, (lo", 20" itd.) i
na drugom se indcksu oEita faktiEno oEitanje a,, pogregno za eirscentricitet alhidade i gore S W
menutu pogregku (31. 129). Poslije toga se drugi indeks stavi okretanjem alhidade na oEitanje
prvog indeksa a",, te se prvim indeksorn utini oEitanje a
'
,
.

Alro je 8 kut prijeloma indeksa, c kao i ranije utjecaj ekscentriEnosti alhidade, bit ft prem
slid :
a, -(a, + 180")= 2~ $. 6 = d l
a'. - (a', + f8O") = 2~ - 8 = dr
Odavde, dbijanjern gornjih jednadfbi, izlazi:

Ovakvim poatupkom mote se odrediti i utjecaj ckscenniciteta alhidade zbrajanjem gornjih jed-
nadfba :
4e = 4 -+ ds
 Trcba li o d r d t i velitine E i 8, oritat & se oba diimetralna indeksa po cijelom Iimbu m
razmacirna okruglog broja srupnieva (Oq 20"..... 3209 340'). Ako se razlike rih Eitanja nanesu
kao ordinate za apscisu s w h g otitanog mjesta (sl. 130), a te =like predssavljaju vriitdnost 2E 8 +

(kako je to vidfjiw, na slici 1291, dobit Ce sc laivulja (sinusoide) iz h j e & fie moti d c d i t i veli-
Eina r,,,, 8 i smjer ekscentriciteta alhidade, tj. vrijtdnost kuta cp iz dike 128, za koji kt utjemj
ekscentricihta biti jednak nuli.

Kolimaciona 09 mora da prohi presiekom vcrtikalfie osovine alhidade ihorizontaInc oBovint

durbina. Ako ona tim ptesjekom ne prolazi, nastaje pogregka koja se naziva tkscentriatmm
vizurne ravninc. Tieba napornenuti da postoje instnsmenti kod kojih je k~natrukciono durbin
smjeHttn ekscentritno ($1. 131).
Alco postoji eksocnaicitet vizufne ravnine, onda pri rocaciji alhidade vizurna ravnina opi-
sujc oko osi rotacije (vertikalne osovine) valjak radijusa e, jcdnalrim iznosu ekscentridtcta viturne
ravnine (udaljenosti vizume osi i v c r t h k i t osovine).

Na sl. 132 a pretposmvIjeno je da verthlna osovina prolazi centcorn lirnba, jer se pogreHh
eksccnaiciteta aIhidade uklanja Eitanjem limba sn dva i n d a .
Na slici sc vidi da Le kod ekscentfidttta vizurne ravnint umjtsto kuta a biti urnjercn kut a'.
Da bi se iz mjerenja uklonio utiecaj te pogreHkc, potrebno je s d i h t mjeriti u dva polohjn dur-
bina - krug lijevo i bug demo (sl. 132 b). Neka je e lintarni ekscentricitet vizurne ravninc, u
jcdnom h pobhjaju lnstmmenta biti izmjeren umjesto kuta a kut a', a u drugom poIohju a''.
Na slici se vidi:
 SI. 131

ti, rnjerenjem kuta u dva poloZaja durbina i uzimanjern =itmetitkc sredine iz tih mjerenja uklanja
se jz rezultata utjecaj ekscentriciteta vizurne ravnine.

Razlike izmedu mjerenih kutova a' i a" i pravog kuta u dobit Ce se iz gornje prve i Eetvrte,
t e druge i treCe jednadfbe:

D a bi se mogli odrediti kutovi p i 4,mora se poznati veliEina linearnog ekscentriciteta e i udalje-

nost T , i T,od i n s t m e n t a : dl i d,.
Prerna tome Ce utjecaj ekscentriciteta vizurne ravnine na mjereni kut biti:
 Prcma tome, iz naEina rektfilcacije horizontalne i kolimaaonc osi i iz izlaganja o eliminaciji
eksatntriciteta alhidade i v h m t ravninc vidi se da & se mjerenjtm u dva polotaja d u r b h i
otitavanjem dvaju dijamctmlno opreEnih mjesta limba, te uzimanjrm arimetitke sredine oti-
tavanja poni3titi utjtcaj pogreHne k o h c i o n e i horizontalne osovine i ckscentriciteta v i z u m
ravnine i alhidade, te t e st pti jednostavnijoj r e k t i W j i ddoniti samo pogregka verthlne oso-
vint i poslijt toga mjeriti kumve u dva polobja durbina.

Da bi se ispitao utjecaj popdnag p01ohja teodolitnih osovjna pri mjtrcnju horizonmhih

kutova, opisat fe sc oko idealnog presjtcigta horizontdne, vertkalne i kolimacione m i h g l a po-
voljnog radijusa.
Neh kolimaciona 0s ne sijeEe horizontalnu pod kutom od PO\ vef, pod kutom od !XI0 f k
ili 90"-k, gdje se velitlna k nariva kolimacionom pogreskom.
Uzet I% se da se kod vizure u neku m&u P rdijm h g l e iznbr~o takav, da prolazi kroa
tatku P (sl. 133).
O m t i li sc sa Z probodiZtc vcrrikdne osovine s kuglom, te ako st poloZi naive& h u g kugle
kroz taEke Z i P, pmjck h tog kruga s ekvatoroy, ti. horizontom inswenta, biti t a a Q. Neka
je HIH, horizontalna osowina durbim. Kut. H,CQ je horizontalni kut 90-k'. Taj kut pogreSan
je uslijed urjecaja kolimacione pogretke k.

Ako sc Lroz PH,H, povu& lsto talP~najveti h g kuglt, onda be se ir sfernog uokuta PH,Q
dobiti velitina 8' (sl. 134).
P r e m Pitagorinu poutku sferne uigonernttrije bit h :

'-3.
P cos (90" - k) = ms (90"- k3-cos h
sin k - sin k' cos h
G k o su k obitno mali htovi, matt st uzeti, dn je
sink = k
8-k'
4
npr. za R = 10" bit k:

PogreSka u kutu imedu dva pnvca kroz taEke koje l t k u razlECitim visinama h, i k, bit k :

iz Cega se vidi da Ce velitina Ak biti to mmja, 9to je mh,-cosh, manje, iIi Sw je h,-h, manje,
jes je cos h, - cos h, = - 2 s i nhi- -+
2
h, . h, - h
s1n-2
2
Ukoliko je h, = 4 bit &:

Za k = 10" bit &:

Ako se dutbin okreh o h horizonmine osovine, a kolmciona os je okornita na osovinu

dwbina, kolimaciona t e se os krmti u ravnini koja se naziva vizurnorn tavninom. Ukoliko po-
stoji kolimaciona pogreZka, kolimaciom se os nefe kretati u ramhi, ntgo Ce opisivati plagt ko-
nusa (sl. 135). 1
PogreHlta horizontdae osovine durbina otituje se u tome, #to je o m nagnum od horizon-
talnog poIo3aja za neki kut i (SF. 136).
 Prema tome n&a tacks P, na koju se vizh, nete biti pmjicirma na horizont insmmtnta
vertikalnom vizmom ravninom u ta&u Q, negw kosom vizurnom ravninom u tazku Q'.
Kutna pogregka nastala usIijed toga u horizontu neka bude i'. Tz pravokutnog sfernog tro-
kuta QPQ' prema Napiero~upravilu bit t e :

cos (90" - i3 = cotg (90" -f) 4 cotg (90" - h)

sini' = tgi-tgh

Kako su i i i' mali kutovi, mo2e se pisati:

Iz formule se vidi cla & za h = 0 biti i' = 0, 9to znaEi da pri horizontalnom poloZaju dur-
bina pogrelka horizontalne osovine ne utjeEe na mjerenje kutova. Neka je npr. f = IO", bit be za:

Ako se mjeri kut izmedu dviju t

a w koje leZe u razlititim visinama h , i h,, utjecaj kost
horizontalne osovine na horizontalan kut bit Ce:

Ai=itgh,-itgh,=t
. sin (h, - h 3
cos h, ms h,

Kut nagiba horizontalne osovine mote se uatanoviti kad na njoj sroji jahah libela. Ako je
to libela s kontinuiranirn podjeljenjem, onda sama libela ne mora da bude rektificirana, ti. glavna
tangenta libele ne mora da bude paralclna s horizontahom osovinom. Da bi se odredio kut nagiba
herizontalne osi, pustavit Ce se libela na horizontalnu osovinu, pri Eemu libela ne mora da vrhuni
(sl. 137).

OEitaju se oba kraja rnjehura, izvadi libela i postavi ju se ia 180" obrnuto na 0s. Neka je I
poloZaj sredine rnjehura u p m m polofaju, a d u drugom polofaju. Iz alike se vidi:
 BuduCi da su se ofitwale vrijednosti oba kraja mjehura 11, la, d, i d, u prvom i drugom po-
iofaju, bit Ee:

Ako je kuma wljednost jednog parsa libele E, bit i e kut nagiba osi:

riko pastoji neverdkalnost vertikalne osovine alhidade, onda Ee ova osovina s pravom ver-
tikalom tiniti neki kut v . Uslijed nevertikalnosti vertikalne osovine horizontalna h osovina
durbina, makar okomita na vertikalnu, biti prema pravom horizontu nagnuta za neki kut i, koji
. je ovisan o poIoZaju horizontalne osovine ptema smjcru nagiba vertikalne osovine (sl. 138).

Treba dakle odrediti odnos izmedu kuta nagiba vtrtikalne osovine v i kuta i. Opisat Ce se
oko instrurnenta kugla analogno kao i a pmElim sluEaje\ima (s!. 139).
 Kad se horizontalna oswina nalazi u pravcu, u kojem se idedni horizont instrumenta
H- H i pnvI (nagnuti) horimnt vertikalne osi F- F sijeku, tada & nagib horizon&e osovine
biti jednak nuli. To je poIoZaj,W , H',. Neka je op&niti poIoZaj horizonthe osovine H,H,,
nitn je nagib u tom sluhju i, a b: neka je kut tog optenitog polohja s ravninom ZZ'C (ravninom
u kojoj je horizontalna osovina maksMna nagnufa).

51. ISg Sf. 140

Iz sfernog trokuta ZZ'H, (81. 140) tije su dirnenzije:

prema cosinusovu pouttu sferne uigonometrije bit be:

cos(90" - i) = cosu-cos90" f sinv.sin90".co~m

sin i = s i n V . W S m

Treba li odrediti promjenu u horizontalnog kuta uslijed tog nagiba horizontalne asovine,
za neku be tab P s visinom izmd horizonta A biti:

Sz formule ~IC vidi, vet iz dike 138 oPita Einjenica da Ce kod a = 90" a biti jednako nuIi,
a za a = On, u je jednako v - t g h.
Alco se h o h odrediti utjecaj nevedkahmti vertikalne osovine alhidade na horizontah kut
dviju t a W a koje l e h a razlititim Yisinarr~ah, i R,, dobit Ce at:
za h, = h, = h, ti. ako su obje tatke u istoj visini bit Ce:

Na svakoj triangulacionoj taEki t e se ili za njeno odredivanje, ili za odredivanje drugih trim-
gulacionih tataka od ow, imjeriti kutovi prema drugim susjednim triangulacionim tatkama.
U tu t e se svrhu prethodno rektificirani teodoIit postaviti na stativ centrom limbs, odnosno
alhidadnom osovinom tatno u vertikalu iznad same triangulacione taEke. Postavljanje insu'umenta
na tatku naziva ae centriranjem instrumenra. Instrument se o b i h o centrira pomotu vislca koji je
objegen na centralni vijak stativa.
Instrument t e se na tatku postaviti tako, da i e ga se centralnim vijkom, ne prekrum, uEvrstiti
na stativ, jednu nogu zabosti u zemlju, a aa dvije noge pomicati instrvment tab, da visak pribliZno
poklopi centar i da pri tome bude ghva stativa pribligno horizontalna. Poslije toga zabodu se
noge Evrsto u zemlju. T a t n o centriranje provest Ce se sada malim pomicanjem teodolita po ghvi
stativa tako da Hiljak viska poklopi stabiliziranu tafku.
Kada je instrument c e n t r i m centar lirnba predstavlja vrh kutova koje treba izmjeriti, Za
mjerenje horizontalnih kutova treba limb postaviti u horizontalni polohi, odnosno vertikalnu
osovinu alhidade u vertilcalan poloZaj - treba teodolit horizontirati. T o Ce se uEinitI tako da se
alhidadna (ili jahaka) libela okretanjcm alhidade dovede u smjer dvaju podnoZnih v i j a b i njima
dotjcra ta Libela da vrhuni. Poslije toga Ce se okretanjem alhidade za 90" postaviti libela u smjer
trefeg podnoZnog vijka i njime dotjerati opet da libela vrhuni. Za kontrolu da li je i n ~ t ~ I n e n t
rektificiran, postavit be se libela n arnjer prvih dvaju podnoZnih vijaka za 180" razlitito od pwog
polafaja, te poglehti da li ona pokazuje kakav ntklon. Na taj je natin teodolir postavljen hori-
zontalno j centriEno na tarku, te se njime mugu mjcriti kutovi.
U rriangulaciji postoje uglavnom dva natina rnjerenia kutova:
1. girusna metoda

2. Schreiberova metoda*.

Girusna metoda sastoji se u tome, da se na horizontalnom limbu otitava polofaj pojedinih

vizura, Jedm od vizura izabire se za poktnu. Na nju k se orijentirati limb, tj. okrenuti ga tako
da na njemu otitanjr na t u m6ku bude otprilike n u h stupnjeva. Za potetnu vizuru odabire se
taEka koja t e cijelo vrijeme rada biti dobro vidljiva. Ako se predvida da t e se s &Eke mjeriti cijeli
dan (ujutro i poslije podne), onda s w a potetnu vizuru izabire taEka koja leZi sjeverna od ta&e na
kojoj se mjeri, jer ta k ts& biti cijeli dan dobro osvijetljena, dok bi taEke koje leZe istohoili
zapadno od taEke s koje se mjeri bile slabo vidljive u jumo, odnosno poslije podne. Ako Ce mje-
renje rrajati krate vrijeme, onda se u prijepodnwnom radu izabire za poEetnu vizuru tafka
prema zapadu, a u poslijepodnevnom prema istoku.

* Oskar Schrciber I829 - 1905 god.

 Za potetnu taEku izabire se stabilna triangulaciona tatka, na kojase m o k dobro visirati;
po moguhosti toranj, gromobran itd. Za poFe'etnu vizum ne smije se uzimati signal rn drvetu,
jer se zaj uslijed vjetra mo2e pomicati.
Ako je s neke ta&e predvideno mierenje na ta&e raztititih redova triangulacione mreZe, za
potetni pravac valja izabrati vizum na t a w najviiieg reds.
Kod tako uhrgtenog limba uvizira se na pokmu t a h , Sto z n d i da se najprije grubo ni-
Hanom, koji se obiEno nalazi na durbinu, nanisani u smjcru te taEke, a kad se u durbiuu blizu
vertikalne niti nitnog k r i h dabije slika t e taEke, alhidada se zakoEi. Vijkom za fino pornimnje
alhidade dotjera se da vertikalna nit nimog kriZa talino pogodi tu tatku.
Kod grubog viziranja ns tatku tre-
ba alhidadu pomicati na Zeljeni smjer
uvijek u smjeru kretanja kazaIa na satu,
a kod finog pomicanja alhidade potrebno
je to Einiti tako, da se vjjkom za fino po-
micanje d h i b d a okrete uvijek u smjem
okretanja kazala na satu, a nikada obra-
tno. Poslije toga otita se rnjesto vizure na
limbu na prvom i drugom noniusu ili
mikroskopu. O t k d se alhidada i uvizka,
na opisan mirin, u slijedehr EI&U u smje-
ru okretanja kazala na satu i orih oba
noniuset iLi rnikroskopa. Tako ae rcdom
mjeri na sve taEke u smjeru kretanja ka-
zda na satu time, da se kao zadnja vimra
uzme polIetni pra1.a~(81. 141). Ova se ko-
natna vizura uzima za konmolu, da li se
instrument prigodom mjerenja pomaknuo.
s1. 141 'rime je zavrgen jedan polugims. Nakon
tbga se okrene za 180' durbin i alhidada,
uvizira u potetnu faEku, orSita limb, i tako se redom mjeri na sve ta&e u smjem obratnom od
krctanja kazala na satu. Kod tdnog viziranja pomiEe se sada alhidada wijkom za fino pomica-
nje uvijek u srnjeru obratnom od kretanja d l a na satu. Kao zadnja vizura dmgog polugiru-
sa uzirna se opet poEetna tafka.
Uslijed neizbjeZnih pogregaka rnjcrcnja vrijednost vizure na poEetnu taEku na polietku i na
kraju prvog i dnrgog polugirusa razlikovat & se uvijek za stanoviti iznos.
ova razlika, prerna n a g h propisha* smije da bude najvige na t a h m a :
u osnovnoj tfiangulacionoj mreZi I1 reda 6"
u papunjavajukoj triangulacionoj mreZi I1 reda 8"
u osnovnoj triangulacionoj mreZi I11 re& 10"
u popunjavajutoj triangulacionoj m e Z i I11 reda 12"
u mreili IV reda 15"
Da bi se povelala tatnost mjerenja pravaca, mjem se pravci na svakoj triangulacionoj ta&i
uvijek u viie girusa. Tako se kod nas mjtre pravci u triangulacionoj rnreZi

*Vidi: ,,Pravilnik za ddami prcmcr, I dm: Trianrnlaclja", Btograd 1951. god.

158
Trigonornctrijski obrazac br, t Strana 1 2
Polo2nj durbina
 Trigonomctrijski obrmac br. 1 Strans 29

.i& "7
d!. MLIW
m g-
Srcdine Rcducitana ?j ,ll
IZ I i 11 arcdina
P's
n Ed
. KONTROLE PRlMJEDBE

r rr * r ,,+ I PI I I,

135
6
02 10 0
7
00 00
- --
+ ' I 4
8

08 31
9
58 05
10

- -
Inst. Wild T2 br. 12 428
---
158

23s
--- 100
I
351 / 2 1 1 56
12 2

18
3
28
23 50

16
I3

18 +I - -- -
ii8

12
----
W

I7
20

JI
--
10

08
111

11 '0 -$3 : O
'
-'
?

---- 116 25
-
16 + 6 2

1 1 5 ' 47 58 j# 45 48 + 9
-- -- - I

.
----(
,
08 55 05
58
---------I

- _ _ ! - -
-- - - - I

- iI , -- -
- --I
- --

---- --
- I I-_ -
, 8
I
I
I -
---. - --

-
--I

- I 1 -
!
- -i-
I

--- ---- ----- --

1
 U rubrici: rreducirana sredinaa upisuju se one vrijednosti poIoZaja vizura na limbu, knje
bi imale kad bi oEitanje na poisetnu v i x u r u na limlou bilo taeno 0
. Ove vrijednosti dnbit de s e
'
t a b , da se od svake vrijednosti iz rubrike 9 odbije vrijcdnost otitanja na poi-etnu tacku. Tako
se rpravci reduciraju na nuluc.
Za rat~nskukontrolu formiranja svih tih sredina zbrajaju se minute i sekunde prvog i drugog
indeksa u prvom i drugom poloiaju durbina bez zavr9ne vizure. Suma tih zbrojeva razdijeljena
sa Eetiri mora da bude jednaka sumi minuta i sekunda u nrbrici asredha iz I i IIu. Redukcija vizura
na nulu kontrolira se tako da se sumiraju minute i sekunde reduciranih sredina i toj sc vrijednosti
doda urnn0Y.k minuta i sekunda nereduciranog poEetnog pravca s brojem pravaca.
Ova suma mara da hude jednaka sumi minuta i sekunda iz rubrike nsredina iz I i IT*.
N a str. 162 i 165 dan je primjer zapisnika mjcrenja suvremenirn teodolitom (sa auto-
matskirn formiranjem sredina iz Eitanja na dva diametralno opreena mjesta limba).
Da bi se girusnom metodom dohili dobri rezultati mjerenja, potrebno jB da hstrumcnt bude za
vrijerne opahnja jednog polugimsa nepnmitan. Radi toga se gimsna metoda upotrcbljaw kod
opservacije s terena, dok kod opservacije s piramida, gdje se mofe ofekivati stanovito kreranje
piramide, tregnje uslijed vjetra itd, ova metoda nije pogodna. Opservaciju pulugirusa treba iz-
vrgiti u Sto kratc vrijerne, jer u krakm vremenskom razmaku postoji manja vjerojatnost pomaka
insmmenta,
Radi toga nije dobro, da sc u jednom girusu mjeri previte pravaca, jer Ce u tom slutaju
mjerenjc trajati dugo. Ako na nekoj taEki rreba opaZati mnogo pravaca, $to je redovito kod tafaka
viHeg reda jer se od njih odreduje mnogo tataka niZeg reda, dijele se svi pravci u grupe, koje se
opaZaju u posebnim girusime.
Grupe se od pmvam formiraju tako da se u posebt&n girusima opaiaju svi pravci na t a c k
istog i vi9eg reda mrefe. Tako se npr. pri mjercnju na taeki TI1 reda osnovne rnreZe opaiaju u
posebnim girusima pravci na @Eke ovog reda i vitih redova itd. To je razumljlvo zato Fto se mje-
renje na taEke razlititih redova mreie vrii u razliEitom broju drusa. Jedino se u istoj grupi girusa
m o m opa3ati pravci na ta%e 111 rcda popunjavajute mreZe i na tatke IV rcda. Pri tome se pravci
na ta&e I V reda opaZaju samo u 3 giruaa.
U svakoj ovakovoj grupi girusa opafat ire sse neke tatke (3 do 4) koje su opaZane u grupi
girusa na tatke viteg reda. Medu ovim tstkarna neka bude potetni pravac, iz eega slijedi da u
grupama girusa potetni pravac treba da bude zajednitki.
U jednom girusn isrn rako ne smije biti previte pravaca za opaianje, pa aka sa neke triangu-
lacione mEke treba mjeriti na velik broj t&, makar i isrog reda, razhijaju se svi pravci na grupe
od po 7 do 15 pravaca. U takvim te se grupama opaZati najmanje tri 7ajedniCka pra\-a, od kojih
je jcdan pofetni za s v t Erupe.
Psema na9im propisima najveti broj pravaca koji se mjere u jednom gimsu hit i-e:
u osnovnoj mreZi I1 reda 7 pravaca
u popunjavajutoj m e Z i TI reda 9 ,,
u osnovnoj mrefi I11 reda .lo ,,
u popunjavajufoj rnreZi 111 reda 12 ,,
u mreZi I Y reda 15 ,,
Ako se iz bilo kojeg razloga u jednom gimsu ne bi rnogle vidjeti sve taEke predvidene za
opaianje, mote se girusnom metodom izmjeriti samo one koje se vide. Razlog radi kojega se nekc
taEke ne bi vidjele moZe biti nepovoljno osvjetljenje, kad se na primjer rano ujutro ne ke moCi
vidjeti daleke taCke poloiene isroEno od stajalista, a kasno naveee tatke poloZene zapadno od
stajalitta. Girusi u kejima nisu opaZani svi potrebni prawi nazivaju se nepotpunima girusirna,
U daljnjim nepotpunirn girusima, u kojima Ce sc opaZati SI-e one vizure koje su ranijc ispultcne, .
opaZat Cc se obligatno najmanje 3 pravca, koji su u ranijim nepotpudim gintsima opaZani. Jedan
od zajcdnitkih pravaca rreba da bude potetni pravac ranijih nepotpunih girusa, tako da nrpotpune
giruse valja opaZati s istirn potetnim pravcem.

SCHRELBEROVA METODA

Ova se metoda mjerenja sastoji u mjerenju kutova pojedinaeno, pri Eemu se opaZaju kutovi
u svim kombinacijama pravaca. Sve kombinacije pravam postiZu se taka da se na primjer: pravac 1
(sl. 142) kombinira u kutove sa srim pravcima u smjeru kretanja kazala na satu. Poslije toga se
pravac 2 irto takn komhinira u kutnve sa svim pravcima u smjeru kretanja kazda na,satu, te se
isto ufini s pravcem 3 itd. Takvih kombinacija n pravaca bit t e :
s prvim pravcem imaju ostali (n - 1) kom-
binacija, 4

s drugirn prarrcern imaju nstali (n - 2) kom-

hinacija itd. 5

kog rcda sa d -
Suma svih kombinacija kao suma aritmetif-
- 1 tj. broj svih kutova koje tre-
ba izmjcriti biti LC:

n(n- 1)
2
Z
Rako Ce se kasnije vidjeti (str. 189), naj-
vjerojatnija vrijednost svakog kuta dobit k se
kao opta aritrnetisa sredina iz rrijednosti kuta ,
dobivene direktnim mjerenjem, i vrijednosti do-
bivenih kao suma ili razlika drugih, direktno 3
mjerrnih kutova.
hko je srednja pogre3ka jedanput izmjere- SI. 142
nog kuta m(kut je izmjeren jcdnom u cba poIoZaja
durbina), bit Ce srednja pogre9ka kum dobivenog kao suma ili difcrencija izmjerenih kutova m fi
m
,4ko je sraki kut izmjeren u r ponavljanja, bit Cc ove srednje pogreBke -- (za direkxno mjereni

kut u r ponavljanja) i
m
'"
-(za sumu ili diferenciju takvih kutova).
vr
VF

Uzme li se za jedinicu tcZinc tcZina jedanput izmjcrenog kuta, bit Ce:

tetina kuta izmjercnog u P ponavljanja pl - v
tefina kuta, dobivenog kao suma ili diferencija
f
direktno rnjerenih kutova Pz 'ji
Izmedu n pral-aca na jednom stajalittu rnogute jc izrnjeriti (n - 1 ) neovisnih kutova; optu
aritmetiEku srediiw natinit te se, p'kerna ranije iznijetom, iz jednog direktno izmjerenog kuta i
( n - 2) kutova, dobivenih kao suma ili diferencija drugih mjerenih kutova.
T e t i n a opke arimetii-ke sredine, kao najvjerojatnije vrijednosti, bit Ce s m teZina poje-
dinih vrijednoqti-iz kojih je d o b i v ~ n asredina (vidi izraz za srednju pog-reEku aritrnetiEke sredine
na str. 50).

165

d
 Prema tome & u ovom slutaju biti te5ina najvjerojatnije vrijednosti = a kut :

T&o & teZina (a i ~ e d n j apogreHka) kuta na svakoj tafki biti ovisna o broju pravaa n,
izmedu kojih se 8 tatke mjere kutovi. Da bi se u rnreZi istog reda na $vim taEkama kutovi dobili
s istom tefinom, odnotlno s istom srednjom pogretkom, vebat te ih mjeriti u razlizitom broju
ponavljanja, ovisnom o broju pravaca, Uz pretpastavku istc tefinc, koju morafu imati svi kutnvi
u mreti istog reda koja se mjeri, hit ke broj ponavljanja:

Tako u mieZi I reda (gdje fie girusnom mctodom mjcre kutovi u 12 girusa, dakle svaki kut
12 puta u 2 polobja durbina) d m je broj ponavljanja u donjoj tabeli.

Broj vimm Broj svih kutova Broj ponavljanja TeZina izjednaknog kuta

Da bi se izbjegle sistematske pogelke u podjeljenju lirnba, i ovdje treba svako ponovljeno mjesenje
izvesti na drugom rnjestu lirnba, tako da se svaki pravac ditava na jednom t e istom rnjestu limba
samo jedanput.
Ako bi uebalo mjetiti samo jedan kut, pomak bi limba bin:

gdje je r broj ponavljanja, Za ostale kutove trebalo bi posebno pomicati limb. T)a bi se limb Eim
manje rnicao, s l d u se kdtovi u takve kombimcije da u svakoj jedan stanoviti pravac dode samo
jedanput, a te se kombinacije mjere u istom polobju limba.
Od n p r a m im takvih neovisnih kombimcija

m= -
n
kada je parni broj pravaca ili
L

n-1
In = -2
kad je neyarni broi pravnca.

Npr. 7~ n - 6 m o m se postiti 3 neovisne kornbhcije: (121, (34) i (56)

za n = 7 mogu se postiti isto tako 3 neovisne kombimcije: (12), (34) i (56)
 n (n- 1)
Prema tcme ako treba izmjeriti k = --- kutova, broj pomaka bit h -ti.
k
za parni broi
2 m
lrs - 2n (n - 1)
pravaca : PI
2n
= ra - 1,' a za nepami broj pravaca:
2 (ta - 1)
=n

Da bi se svaka neovisna grupa pravaca mogla mjeriti pri istorn postam limba, pbmicat Ce
se limb za interval:
v
a = - n -a1 za p m i broj pravaca 8= za neparni broj pravaca

Primjer 1. Za paran broj praAca, npr. 6, bit k prema ptijaknjoj tabeli potrebno 4 po-
navljanja, dakle je:

BudnCi da je broj pravaca paran, broj pornaka bit h (n-1) tj. 5, pa k polo?aj limba za poEetni
pravac neovisne kombinacije pravaca biti:

PoEetni polosaj limba za svaki kut bit t e :

Pravac 2 3 4 5 , 6
1 I I1 III rv v
2 III N V I1
3 v 1 P
.'
4 11 1
5 XI1
ili razradeno za svaki pravac u svahrn ponavljanju:

Ponavljanje I I1 111 IV
Kut: (12) 0° 45O 90" 135"
(13) A 54 99 I44

2. Za neparan broj prar;aca, npr. 5, bit ke kao i ranije

Budufi da je broj pravaca neparan, broj pornaka bit te n, ti. 5, a poloZaj limba za potetni pravac
wake neovisne kornbinacije pravaca bit Ce:

FoEctni polo%ajllimba za svaki kut bit Ce:

Mjcrenje kutova pojedinarno vrsi se tako da se, prcma razradenom planu opafanja (jedan
primjer dan jc za taeku I re& sa 6 vizura), navizira npr. na pravac 1, narnjesti se limb na okruglo
oeitanje O0, te sc izmjere na tom postavu svi kutovi Eiji poktni pravac mora da bude na 0" [to su
n primjcru kutovi (12) (35) i (46)] i to u dva polofaja durbina, ti. uvizira se u pnu tatku kuta,
oc'ita limb na oba indeksa, uvitira u drugu ratku, oEita limb, okrene se durbin i alhidada za I Ron,
uvizira i otita druga tatka, te konatno uvizira pma tatka kuta i oEita. Onda se pomakne limb za
odreden iZn03 od --180" (u prirnjeru je to 45"5, te se izvr8i drug0 ponavljanje mj~renjai tako redom
7
dalje. Tada se na prvu ta&u narnjesti na limbu oEitanje predvidenog intervals [u prirnjcru je to 9")
i iamjere se u odredenom broju ponavljanja svi kutovi, Eiji potetni pravac ima to Pitanje [u pri-
mjeru su to kutovi (13) (26) i (45)l. Na taj na?in se izmjere sve predvidene kombinacije pravaca u
odredenom broju ponavljanja. Podaci mjerenja upisuju se u manual mjerenja kutava, kskav je
dan na str. 160 i 161.
Prednost Schreiberove metode pred girusnom je u tome, ?to se rnjerenje kutova pojedinatno
moZe izvrSiti i onda kad se trenutatno neke vimre ne vide. Dalje se kod girusne metode pretpo-
stavlja da je instrument za vrijcme opdanja jednog polugirusa bio potpuno nepomifan. Kako
mjerenje jednog polugirusa traje dulje vrijeme, tim duljc ?.to je vice vizura, u rnjerenja se uvlati
pogrezka nastala kretanjem instruments za vrijeme mjerenja. Mjerenje kutow pojedinaho traje
za svaki kut mnogo kmte vrijerne, pa je mnogo vjerojatnije da ke instrument za ~ r i j e m emjerenja
svakog kuta biti nepomibn. Obzirom na tu okolnost Schreiberovom metndom postife se dakle
veCa taEnost. Schreiberova mctoda se radi toga upotrcbljava pri rnjerenju kutova u mreZi I i I1
reda, a naroEito na t a k m a s nesigurnim stajaliStem, to jest na pisamidarna. Prednost girusne
metode u njenoj je bnini, tako da se na a h m a niZeg reda, I11 i IV, mjere kutovi iskljutivo gi-
rusnom metodom.
Specijdni sluEaj mjerenja pojedinatnog kuta je av.repeticiona metoda mjerenja kuta. T a se
metoda mjercnja mpZe upotrebiti aamo kad se radi s hswmentima koji imaju uredaj za rcpeticiju
(vidi stranu 134).
Princip repeticionog mjerenja sastoji se u ovor11:: :
Kod zakoknog limba uvizira se u jednu tai-ku kuta i otita .: noniusa ili rnikroskopa.
Otkoti se aIhidada i uvizira u drugu tatku kuta i zakoti se alhidada. Radi orijentacije oEita
se grubo jedan indeks.
OtkoEi ae limb repeticionim uredajem, re se i limb i alhidada ollrene tako, da sc uvizira prva
tatka kuta i zak0i.i limb.
 Otkoc'i se alhidada i-uvizira druga tatka kuta, te se otitaju oba noniusa ili mikroskopa.
Razlikom prvog i evog posljednjeg oeitania dobiven je dvostruk kut. Postupak repeticijc mofe
sc i ponavljati, tako da se tim naEinom moZe dobiti trosuuk, Eeh-erosmk itd. kut.

Broj mjerenja: 1. noniur 2. nonius

Pravac a: 0 O"00'00" 180300'20"
' b: 1 (I55"OS')
6 2 10°47'40" 30°47'20"
Razlika 21 0'47'40" 210°47'00"
Sredina 210°47'20"
Srednji Besterostruki kut 930°4T'20''
Kut pravaca a 4 15S007'28"

Rgeticiona metoda mjerenja kutova upotrebljava se ksd se radi s instrumentima s relativno

velikom tafnogtu viziranja, tj. s dobrim durbinom, a sa malenom taEno5Eu otitanja; tj. s
grubirn podarkom na limhu. T o su redovno stariji i n s m e n t i , jtr na novijim uvijek postaji
velika taEnost ocimnja, tako da se ta rnetoda upo~ebljavasamo iznimno.
U>poredivanjem girusne i Schreiberove metode vidi se da svaka ima svoje prednosti. Gi-
msna je metoda jcdnostnvnija i btfa, dok je Scltreiberova dugotrajnija i kwnpliciranija, ali se
dobiva v e h taCnost kutova, a moZe se upotrebiti i na nesigurnijem stajaliHtu instruments, pri
opservaciji s vjsokih piramida itd.
Osim tih rnetoda postoje i neke druge (sektorska, francuska metoda, metoda zatvarania
horizonm itd.) metode mjerenja kutova u rnrefama viHih redova, Bto se u nas rijetko ili nikako ne
upctrebljavaju.

EKSCENTRICNO MJERENJE KUTOVA

U praksi se Eesto pojavljufe sluEaj da se sve ili neke +we ne mogu mjeriti sa same srabi-
lizirane taEkc, nego s nekog mjesta relativno blizu ~iangulacionojtaEki. Taj se slutaj javIja Eesto i
kod triangulacione ta&e stabilizirane na terenu, k d noga piramide stoji u smjeru nekc vkure,
ili kad za neke vizure smeta neka zapreka, segetaclja ili sliho. Redovito je to slutaj kod uiangu-
ladonih tataka koje su zadanc kao visnke &?kt, tornjevi, tvorni?ki dirnnjaci itd. U takvim se slu-
Eajevima kutovi mjere ekscentritno, tj. sa stajali5ta - ekscentra - koje nije identiho s triangu-
Iacionom rackom - centrom.
Mjerenje s ekscentrihog staialiSta treba u takt+orn sluEaju reducirati na centar, Zro znai-i
da treba ekscentriho mjerene kutove korigirati da se dobijn kutovi kao da su rnjereni s centra.
Kod eksccntrjtnog mjerenja s terena, ti. u sluEaju da se sve iLi neke vizure ne mogu postiti s
centra, izabere se u'blizini stabilizirane tazkc mjesto s kojeg se vide traZene vizure. Mjesto treba
izabrati Bto bliZe stabiliziranoi t a a i , kaka bi popravkc mjerenih pravaca prigodom redukcije na
centrrr biIe Eto manje.
 Pri mjerenju na visokim tahrna, rornje-
vima ~td.,moZe se Eesto nati ni terenu, u ne-
posrednoj blizini visoke =Eke, rnjesto s kojeg se
vide sve potrebne vizure. Ako to nije mogufe,
mjerenje kutova vrsi se s prozora gradevine, pa
se tada izgraduje m prozoru stajaligte instru-
mcnta (sl. 143). Ma gornjoj jakoj dasci, koja je
pribijena na razuprte stupce i pritisnuta medu
zidove klinovima, izbuii se rupa kroz koju se
na tu d a s h centraInim vijkorn uEvrsti instru-
ment. Na novijim inwwnentima postoje pose-
bne podnohe ploEe (sl. 144) koje se iiljcima
zabiju na donju plohu prozora, a na te se pIoEt

instrument direktno prih8Euje centralnirn vijkorn. Now podnohe ploEe uh*rste se na donju
plohu prozora jo8 i gipsom.
Na starim masivnim gradevinama mok se katkada i na sam prozor pos~avitistativ i s njega
opservirati, ili se prcrna prilikama mora izgraditi neki drugl oblik visokog stajalitta instmmenta.
Da bi se ekscentriEna mjerenja mogla reducirati m centar, potrebno je na terenu izmjeriti
ili odredici indirektno tzv. elemente za centriranje ito: linearni ebcentricitet e ili udaljenosr centra
od ekscentritnog stajalih, te kutni ekscen~icitet9 ili kut izmedu pofemog ili bilo kojeg mjercnog
pravca i srnjera ekscentriciteta.
Ako je triangulaciona taEka - centar - i ekscentritno stajaligte na zemlji, mogu se linearni i
kutni ekscentricitet kmjeriti direktno. Uz sve ostaIe vizure uzete s eksccntritmg stajaliSm, baci
se u dva girusa i vizura na centar, time je odreden srnjer ekscentriciteta. Linearni ekscentricitet iz-
mjeri se direktno Eelihorn vrpcom tri puta na milimetar tarno.

Neka je prema $1. 145 C centar, a E eksaentriho stajaligte, na kojemu su izmjereni pravci
a,,cr,. . ..
.u,, prema taEkama TI,T,. T,, te elementi za centriranje : kutni ekscentricitet A i linearni
ekscentricitet e, tj. duZina CE.
Powdm li se u E pravci paralelni sa pravcima CT,, CT, itd. vidi se iz slike da je kut @ na
centru izmedu pmvaca na triangulacione taEke T, i T,:
 ..
RaEun centriranja svodi se dakle na izratunavanje kutova 8,, 8,. Bla kojima Ce se popravljati
ekscentritno mjereni praGci, da se za njih dobiju vrijednosti, koje bi imali drt su mjereni s centra.
Ovi t e se kutovi izratunati po sinusovom pravilu iz trokuta CT,E, CT,.E,. ,...CTnE

sin a1 = -5 sin(ul - 3j
d,

sin 8, = sin (.*, - 9)

d,

sin 8, = sin (or, - 9)

dm

.
Kako su 8,, a., -8, redovito mafcni kutovi obzirom na relativno malenu veliEinu e u usporedh
.
.an, maZe se zamijeniti
sa d,, d,,.
sin 8, m 8,
... . --
sin 8, 6,
,...
sin& =8,

pa t e redukcije na centar biti:

al'* = pt' -5 sin (or, - B)

d,

:8 = pt' -5 sin (a,- 3)

d,
 E p"
Da bi sc stranice mogJt izraziti u km kao jedinici, i u a b a se najptife veligna v = 1
s
Dobivene redukcije pravaca rreduciraj; se na nuluc, tako da bi redukcija poEetnog pravca bila
jednaka nuli. Velifina 1"- a", dodaje se s d o m ekscentriEno mjercnom pravcu, F i e su se dobgi
pravci, a prema tome i kutovi kae da su mjereni s ccntra.
VeliEine 8 rahnaju se na:

0."01 u mreZama 11 reda

O."1 u mreZama EII rcda
1" u meti IV reda

Za rahnanje redukcije, kako se vidi, potrebno je poznati udaljenosti poredinih triangula-

donih taW. Te udaljenosti rnoraju se poznavati samo na ogranilienu taEnost, jer su one obzirom
na veHCinu linearnog ekscentriciteta relativno velike. Njih se moZe i grafiUri oEitati s plans rrian-
gulacione mreZe u kojega se nove -Eke una3sju nanaIanjem mjerenih kutova napoznatim tatkams
i presjekom odgovarajutih pravaca na neku novu tafku. Kod vetih l i n e a d ekscentriciteta, gdie
je prema tome potrebno taEpije poznavati stranice, treba w e odrediti rahnski, no dovoljno ih je
odrediti na metar tdno.
e
Formula 6," = p" -
d*
sin (a,--9) postavljena je uz pretpostavku da su reduBcije zbilja mali
kutovi. V e L i h redukcije ovisit t e o omjeru veliEine linearnog ekscenviciteta i duZinc triangula-
cione stranice. Prema tome treba odrcditi granitnu vrijednost tog omjera, do koje st jog smije
upomhiti gornja pribfiZna formula. Uz pretpostavku da ekscenuicitet leZi u najnepovoljnijem
polofaju, ti.%,a = 90°, ili sin(m,,-8) = I, i da pogregka u r a h a n j u redukcije moae bitimj-
vise I", bit Ce razlika izmedu prave i po priblifnoj forrnuli i z r ~ h n a t evrijednosti 8:
 P 8' .
Ako se sin 1 razvije u Taylorov red: sin 1= 8 --
6
+ --
120
1 zadr2e samo prva dva Elana, bit Ce:

ili, za najntpovoljniji slutaj:

Kod omjera veCih od gore navedenih treba upotrebljavati suogu formulu:

sin 8
. = sin (a,- 9)
dn

Utjccaj netatnosti u rnjermju lhtamog ekscentriciteta i odredivanju duZine ~iangulacionih

s m i c a dobit Ce se diferenciranjem formule za redukciju po e i d. Ako se pretpostavi najnepo-
voljniji polohj ekscentriciteta, ti. za sluliaj sin (a,--4; = 1, bit Ce:

i prerna tome:

za pogregku uslijed netaEnog mjerenja ekscentriciteta i:

za pogresku uslijed netabog odredivanja duZine stranica. U dijagramu na str. 175 dane su vrijed-
nosti za te pogregke (A&, crdrana a As, puna linija), pri Eemu se za pogreEke uslijed netaEne du-
2inc triangulacionih stmica uzelo da je e = I rn. Za veCe ckscentricitete treba otitntne vrijednosti
pornnoZiti dufhom e ekscenariciteta.
 I p"
Posmpak se sastoji u tome da se veliEine r n s i " (m-8) odreduju grafiEki. Na papir St

nanesu pomoh kutomjera pravci a izmjereni na ekscentiitnom stajaligtu prema triangulacionim

taEkama i kutni ekscentricitet 9 ( s l h na sm. 174).
e p"
Za sve vizure je veLiEinala~)konntantna, pa de se nanijeti u pagodnom proizvoljnom mie-
rilu u srnjeru ekscentriciteta. Time je dobivena tatka C, iz koje se spdraju okomice na sve na-
e p"
nijete vinue, pri Eemu je d u Z h svake okornice t= sin (a-a). UkoWo se okomica ne
4 p"
moZe spustiti ria samu vizuru, spdta se na njezho proddenje. Prtdznak veliEine ~ s i n ( a - B )
dobit G se tako da se u tazki E okrene limn prema ta&i C,pa & sve vizure desno imati predznak +,
a sve Iijeva -. OEitane velitine podijelit & se duZinom stranica i dobiti redukciju u sehndama.
Primjer grafiEkog centriranja dan je na str. 174.

* i

Isti postupak cenhranja rreba provesti svagdje gdje ae opserviralo na signal, koji nije stajao
centriEno na stabiliziranoj satki. To se dogada skoro redo* &a, kad je signalizacija triangu-
lacione taEke provedena piramidom, kod s i g n a h na h e m i sliho. Vrh piramide rijetko stbji u
istaj vertikali SF stabilizacijom tafke. U takvom se sluEaju horizontiranim teodolitom iz 2 medu-
sohno okomita poloZaja projicira vrh piramide na teren tako, da se uvizira u wh i kod zakotene
 Pretpostavit t e se da je taEka E ishodigte pomoknog koordinamog sistema, pri &mu c k p*
zitivni smjer osi x biti pravac od kojega se odrcduje kumi ekacentricitet - poEetna vizura girusa.
U torn pornohom koordinatnom sistemu izrahnat h se koordinate taEaka T,,T,i C. Pri tome t e
smjerni kutovi pravaca EZ i ETBbiti izmjereni kutovi 6, i8,, a smjerni kutovi pravaca TIC i T,C:

Koordinate Waka TI i Tgbit ke:

Koordinate taEke C odmdit t e se onda:

Y E = y1 4- CT*.sin YC f CT**sinp,
= YYP
xz = xl + C T l . w ~pl % = xz 4-C T * . a q p
(0pojmovima koordinatnog r a b , smjernog kuta itd. govori poglavljc: Osnwe koordmatnog
rahna, str. 199 i dalje).
TraZeni elementi s i .9 bit Ce iz koordinata tatkc E Cy = 0, x - 0) i tatke C ( y = yo x -- we):

tg 8 = $";
xc
a = Ily,~+ ~~9 - sm3
= -xc
cos 9

Prirnjer rdunanja elemenata za centriranje po ovim formulama dan je na strani 178.

R a h n indirektno odredenih elernenam za centritanje mok sc izvesti i posve Bigonome-
UiEki. Slika 147 nacrtat t e se kao 5to je to prikazano na slici 148, pa Ce st onda duZina linearnog
ekscentriciteta 8 i velitina kutnog ekscentriciteta 8 m o u odrediti rjegavanjern Eetverokuta TIXaCE
tzv. Hansenovim rjetenjem, koje je teoretski obradeno na strani 237 pri istovremenorn odredivanju
koordinata dviju taEaka.

I
--.
. - . $1. 147 St. 148
, 4%
Dutine CT, i ET, bit Ce iz trokuta CTITsi ET,'I*, po sinusow pravilu:

CT, = d &-= d mc
sin lac t PC)
 E :r, = d - = dm,
sin

",bit ke po sinusovu praviIc

CT, sin $
--=-=I
mc
ET, sing, rn,

Uvest Ce se sada pornoha oznaka:

te Ce psema izvodu na strani 216 biti:

r

tg- =

gdje je, iz trokuta CET,

VeIiEina linemog eKscenuicitem bit t e

onda i z trokuta CET,, uzimajuCi u I
fonnule, izvedene za d d i n.u stranica
i ET,:

CT,sinAP
= - - = -ET,sinAP
- =
sin 4 sin cp

m, sin A$
-
sin tp

Pnmjer rahrnanja elen~enafeza cen-

triranje po ovim formulama dan je na
strani 180,
Radi kontrole odreduju se elementi
za centriranje uvijek iz dva ponloha tro-
kuta, tako dase za svaki prozor postavlja-
*
ju dvije pornohe baze (sl. 149).
Prigodom mjerenja veliEina xa indirekmo dredivanje elem, xntriranje, svi se
podaci uvode u manual mjerenja kutova, a skim pornohe mreZe I i 149 s podacima
rnjcreaja duiina pomohih baza ucrtava se u rubriku nnapomena
 I 1
Na jednostavniji nafin dofi Ce se do eIernenata za centriranje ta-
ko, da se na stanovitoj udaljenosti od tornja, prijc odabiranja mjesta
za instrument na prozoru, izabere jedna tatka na tcrcnu - A , koia se
I oznafi kolcem (sl. 150a). Na nju se postavi instrument, narrizira na
I centar, tj. vrh tornja i spuStanjem durbina projicira se c e n m na pro-
zor. Na prozom se oznaEi mjesto pravca AC i tu Se postavi insmu-
1 rnent. To Ce biti ekscentritno stajalitte E. Prigodom opsemacije u
b)
dva se girusa, uz sve asmle vimre, uzme i vizura na tatku A. Time
*B je izmjeren smjer ekscentriciteta, jer se vrh tornja nalazi na pravcu
A& s otitanjem na Iimbu za 180" xazliEitim od onoga na tatku A.
Kad se mjeri s vi9e prozora, dakle s vise ekscentriEnih stajaliHta, za svaki pronor provest ee
se isti, prije opisani postupak (slika 150b). Ekscentritna stajalitu El, E8 i EE, izabrat t e se tako da
se unutar tornja dogledaju.
U tarn f e se slutaju smjerovi ekscentriciteta dobiti viziranjem na taEke A, B i C. Linearni
Sa svakog se ekscentrihog ataidzm
ekscentriciteti el, e, i e, dobit t e se iz t r o k u t ~E,E,GI EIEBC.
vizira na susjedna ekscentrizna stajaliim, fime su izmjereni kutovi a, P, y i 8. DuZine d, i d, h-
mjere se direkno do na milimetar taeno. RjeEava?jem trokuta ETE,C i E,E,C sinusovlm pravilom
izratunat Ce se onda velitine el, eg i el.

STAJALISNA IZJEDNACENJA POTPUNIH I NEPOTPUNIH GIRUSA

Pri mjerenju pravaca u vise pocpunih girusa reducirane vrijednosti za iste pravce u poje-
dinim girusima sazlikovat be se medusobno za rnanje iznose. Ove su razlike uzrokome pogre-
Skama mjerenja. Shvate li se ove vrijodnosti kao direkmo mjerene relizine, kao najvjerojatnija
vrijednost za svaki pravac uzet tc se obihra aritmcdh srcdina svih vrijednosti za pravac u po-
fedinim glrusima. S razlogom se naime moZe pretpostar*iti da su mjermja u $vim girusima imr-
Hena istom taEnoXtu: svi girusi imaju isti broj pravaa, dakle je mjerenje trajalo jednako dugo,
&o su girusi mjereni uzastopno jedan za drugim, postoji vjerojatnost istih vremtfiskih okolnosti,
mjtrtno je istim insnumentom itd.
StajaliPno izjednatenje, tj. izratunavanje najvjerojatnije vrijednosti za pravce kod potpunih
girusa, sastoji se dakle u fformiranju aritmetiEkih sredina za pojedine prawce iz vrijednosti dobi-
venih u svakom girusu.

PrimJer

Srednja pogregka mjerenog pravca dobit 6.e se prema prije h e d e n i m formulama za srednju
pogrexh kao drugi korijen iz sume kvadrata pogregaka podijeljene brojem prekobrojnih mjerenja.
Vrijednost pravca u svakom girusu dobivena je redukcijom pravaca na nulu, tj. odbijanjem
mjerene vrijednosti na pozetni pravac od mjercnih vrijednosti svih pravaca u gimsu. Mjerenje
na pocemi pmvac bilo je takoder optereteno pogregkom mjerenja, tako da je reducira~lavrijednost
opterekna pogreHkom mjerenja samog prwca i pogregkom rnjerenja potetnog prsvca. U dife-
rencijama aritmeticke sredine i reduciranih vrijednosti sadr2ane su isto taka obje ove pogregke:
pogreHka mjtrenja samog pravca D, i pogrerjka mjerenja pozetnog pravca vo,
Yjerojatne pogsegke mjerenja pravaca bit te prema tome:

gdje su d,, d,. .. d, diferencije zimetitke sredine i reducirane vrijedrlosti pravaca.

 Gornje jednadZbe treba kvadrirati i zbrojiti, pa k surna kvadrata pogregaka biti:

Za pogreHku poEetnog pravca mok se uzeti prosj- otklon svih pravaca u nekom girusu od
konahrih sredina, tj.:

gdje je n broj pravaca u gimsu.

Bit Ce prema tome:

[w] - [dd] - 2 [ d id1

] f n-[dl'
na
= [ d d j - [dlB
n

Tako za svaki gints. Za sve giruse bit f e:

Za odredivanje ta h a treba n pravaca opahti u jednom girusu. Za svaki daIjnji girus

treba pomavati vrijednmt bar jednog pravca, tako da be za n pravaca mjerenih u g girusa broj
prekobrojnih opahnja biti (n-l).(g-I). Prerna tome.& srednja pogreEka jednog pravca mje-
renog u jednom glrusu biti:

a srednja pogttgka definitivne vrijednosti, tj. arimetiEke sredine:

Za prijf nji primjer stajalignog izjednaEenja potpunih girusa bit u:

Pravac EIFUS: 4 Suma:

3 &= 00" 00" 00"
11 +03 -05 +04
RaEinovci 4-01 -06 +07
T 00 - 07 4- 07
10 f.02 -06 t05
 Srednja pogreska pravca mjerenog u jednom girusu bit Ce (broj pravaca n = 5, broj gimsa
g = 4):

Srednja pogrelka aritmetiEke sredine iz Eetiri girusa:

Kod nepotpunih gimsa najvjerojatnjje vrijednosti za pravce ne mogu biti obifne aritme-
t i a e srcdine vrijednosti pravaca iz svih girusa, a kojirna su mjereni. Neki pravci opaZani su u
viie, a ncki u manic girusa. Qsim toga reducimne sredine opteretene su kao L kod potpunih gi-
rusa i pogre5kom potctnog pravca, samo ona u svim girusima nije ovdje jednaka. Ona Ce, kao
pogreEka mjerenja pravca, ovisiti o broju pravaca koji su obuhvaieni u pojedinorn girusu.
Najvjerojatniju vrijednost za svaki pravac dobit k se najjednostavnije ~tajalilnimizjedna-
Eenjem putern postepenog pribli-nja. Najprije se za sve vizute odrede proste aritmetitke sre-
dine, 12 ovih vrijednosti odredit i e se u pnwj aproksimaciji pogreHka poEetnog pravca. Ako ona
postoji, otitovat 6e se to takd, da sve vizure istog gimsa ~ o k a z u j uneko odstupanje istog predznaka.
Ovo Le se odstupanje dobiti tako da se sa sve vimre istog girusa formiraju razlike: sredina za
svaki opaZani pravac minus opaZana vrijednosr, pa se iz ovih vrijednosti f o d a arirmetitka sre-
dina. Time je dobiven sa svaki girus popravak potetnog pravca u p ~ o aproksjrnaciji.j Ove se
vrijednosti nazivaju popravkom girusa. Ovim bi se popravkom morale korjgirati sve vimre istog
girusa, no radije t e se korigirati odmah aritmetitka sredina za svaku vizuru. Uzet fe se za pojedine
vizure aritmeti&a sredina popravaka onih girusa u kojima je ta vizura opafana. To t e 'aiti po-
pravci sredina u prvoj aproksimaciji.

Ovim popravcima trebalo bi korigirati sredine i iz ovah korigiranih wijednosti odrediti

popravke girusa u drugoj aproksimaciji. Posmpak Ce se skratiti na taj nafin, Sto t e se odrediti
popravci girusa u drugoj aproksimaciji na isti nafin kao Ito su dredeni u prvoj aproksirnaciii.
Analogno t e se iz drugih popravaka girusa odrediti dmge poprarfke sredina, a iz ovih mete po-
pravke gimsa itd. Posmyak se ponavlja tako dugo, dok popravci girusa i popravci sredina ne budu,
u granicama taenosti mjerenja, male velitine. D e f i n i t h i popravci sredjna bit te ssume popravaka
sredina u svim aproksimacijama.

Za primjer na str. 185 bit Ce prvi popravak girusa sa pmi girm:

srcdina - opaZani pravac

00"- m**= 00"
07 - 0 6 = + 1
52 -56 = - 4
21 -27 = - 6
1s -12 =+ 3
59 =-- 2
-61
23 -27 = -4
38-37=f I
 Str. 27

Popravak drugog girusa bit te analogno:

Prvi popravak sredine bit Ce, npr. za drugi pravac:

prvi popravci girusa :

Srednja pogregka pravca u jednom girusu izrahnat k se analogno kao i kod porpun2-i
girusa po formuli:
gdje je r broj prekobrojnih opahnja. Ovdje k se broj prekobrojnih opahnja dobiti andogno kao
i kod potpunih girusa, ti.:

samo od toga broja treba odbiti broj praznih mjesta, ti. sve one pravw koji nisu opafani u poje-
dinim gimsima. U primjeru je to

Mjcrcni pravci u girusima Difcrencila d u girusima

2 3 4 5 6 7 8 1 2 3 4 5 6 7 8
00" 00" 00" 00" 00" 00"
05
52
10
.
07
. 48
- +

52
.
.
16 22 19 . - .
07
.
-. . 2211 19
15
.
06
54 54 56 63 58 57
I9 * 25 31 12 22
28 43 44 * .

Odavde se mogu izvesti i pogrdke pravaca rnjerenih

7 girusa m, = + -
m
= & 1:7
n
& girusa m, - & -
m
vs
= & 1.5

Fosebni sluhj stajali3noe izjednaEenja predsmvlja tzv. spajanje grupa, koje je potrebno
mriiti u sluraju kad su pravci na jednom stajafigtu razbijeni na grupe (vidi str. 164). tT ovim
gmpama opatani su zajednitki pravci. U mretama niZih redova spajanje grupa izvest te se naj-
jedwstavnije tako, da st najprije od zajednitkih pravaca formiraju aritmetitke sredine ( a h su u
grupama pravci opahni u istom broiu girusa, formirat te se obitne, a ako su opaZani u razlilIitam
broju girusa, formirat be se op& mimetieke sredine). Ove Ce sredine biti konaEne vrijednosti za
zajedrieke prwce. Popravci za ostale pravce vp(za pravce koji su oprtlfani samo u jednoj od grupa)
 l?inE aritmctif ka sred tcija d kor ednost
ti u grupi:

gdje je n broj zajednifiih pravaca.

S ovim popravkom popravit fe se pravci clotitne gnipe osim - dakako - zajcdnitkih.
Na taj Ce se n a 2 k dobiti konahe vrijednosri za s v2~pravce n:3 stajali$tu.
. . . .
Primjer: (u primjeru su izjednateni zajednir-ki pravci i j o l po jedan pravac iz svake grupe)
Sredina
TI 'I1 ~opravljcnipravci

STAJALISNOIZJEDNACENJE KUTOVA MJERENlH

SCHREIBEROVOM METODOM

Neka su na nekorn stajaliatu Schreibero-

vom metodom izmjerenih kutovi izmedu prava-
ca (sl. 151). Radi jednostavnosti met t e se pri-
mjer samo sa 4 vizure, no analogno bi
bilo i za
proizvoljan broj vizura.
Izmjereni su kutovi u svim kombinacijarna,
pa ke se izrnjcsene veliEine kutova oznaziti sa
(12)
(131 (23)
(14) (24) (34)

a zadatak je izjednaknjem nati aajvjerojatnije

vrijednosti za te kut-+*
Jzmjcrcnih kutova ima
n(n - 1) = 6, dok SM neovisna samo (n - 1) = 3 kuta, a svi se ostali
2
mogu iz ta trj kuta izvesti. Uzet Ce se da su neovisne velieine kutovi [I21
= z, dok se ostali ovisni mom iz ovih izvesti:
- x, 1131 = y, [I41 =

Uslijed pogrejaka u mjerenju kutova (12) (13) itd. postojat t c jednadtbe pogrexaka mjcrenja v,,,
vls, o,,, vpaitd., koje su napisane tabelarno uzirnajuti u obzir jednadtbe (1)

gdje opknito jednadiba pogretke glasi: a = ax + by 3- cz - I

Najvjerojatnije vlijednosti za velitine kutova x, y i z dobit Ee se uz uvjet da [cv] bude minimum,
a ovdje to znaEi cia t e se gornja mjerenja izjednatiti kao indirektna mjerenja, tj. sastavit t c se nor-
malne jednadibe po obrascu:

[m]x -t- [ab]y +

[acl z - [all = 0
[an] x4 [bb] y +
[bc] z - [blj = Q
[ac]x I
;[bcl y 3- [eel r [cJl = 0 -
Koeficijenti jednad2bi pogreBaka i narmalnih jednadtbi dani su tabelarno i gIase:

a b c I
v12 +I * (12)
Vla 4-1 = (13)
v14 . ' +1 (14)
~ s a -1 4-1 . , (23)
024 -3 - +I (24)
Val -1 i-1 (34)

Normafne jednadZbe gIase prema tome:

Sumiranjem ovih normalnih jednadlbi dobiva se:

a uvdtenjern vrijednosti za x, y i iiz ove jednadtbe u norrnalne jednadZbe i njihovim rjexenjern
bit t e vrijednosti za izjednatene kutove x = [121, y = 1131, z = 1141:

ili za n pravaca

................... I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . , . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

2 (In) f .. . -k [(I + n - 1) + (n - I.n)]

+ K12) f 12n)l + [(I31 f (h)]
[In] =
fl

to jest najvjerojatnija k se vrijednost svakog kuta dobiti kao opka aritmetitka srtdina njegove
izmjerene velitine i vrijednosti za nj, dobivene kaa diferencije ili sume mjerenih kutova. P r i t o m ~ ~
je teZina neposredno, rnjerenog kuta 2, a vrijednosti dobivenih zbrajanjem ili odbijanjem mjerenih.
h t o v a 1; VeliEine o~talihkutova izratunat Ce se iz izjednatenih vrijednosti uvr5tavanjern u for-
mdu (I).'
Srednja pogregka mjerenih kutova dobit h se po opEoj formuli:

gdje ie c broj prekobrojnih mjerenja.

Vrijednosti pogseEaka w dobit te se iz jednadZba (2).
Broj prekobrojnih mjerenja dobit te sse ako se uzme u obzir da je ukupan broj kutova izrnedu
n pravaca:

a broj potrebnih, neovisnih mjerenja (n - 1)

Prema tome t e broj prekobrojnih mjerenja biti:
ili srednja pogre5ka mjerenog kuta:

Na stajaligtu 72 izmjerene su sve kombinacije kutova izmedu 5 vizwa. Rezultati mjerenja su

OpCe aritmetiEke sredine kutova bit te:

-
Ostali kutovi: [23] = f13] [12] = 68" 23' 40",94
[24] = [I41 - 1121 = 126 32 09,68
/25] = 1151- [12] = 224 12 36,14

RaiSun pogrezaka i srednje pogreHke mjerenog kttta:

mjereni kut
sr~dnjapogre5ka mjerenog kuta m =

EKSCENTRI~NA PROJEKCIJA VISOKE T A ~ K E

Visoke taEke na gradevinama (torajevi, dimnjaci itd.) koje su triangulacione taEke i sig-
d e na drvetu treba proicirati na tcren i stabilizirati, kako bi se na te stabilizirane taEke
moglo nesmetano prikljutiti daljnji premier.
&sto je tetko stabilizirati visoke taEke centriho tj. u njihovoj vertikali. Redovito & Eh
trebati stabilizirati ekscentrifno.
Ekscentritna stabilizacija triangulacione -Eke ueba da bude t&o ~zabrana, da se M nju
moZe daljnji premjet Cpofigonska mre2a) dobra prikljufiti, da stoji Eim bIi2e triangulacionoj
tatki, t e da se za odredinnje koordinata ekscentra s nje vidi najmanje jedna po koordinatam
poznata triangulaciona taEka. EkscentriEnu ta&u treba stabilizirati lao svalru drum trlangula-
cionu tatku,
Za odredivanje koordinata ekscentra E veba izabrati najrnanje dvije pomofne tach T,i Tp,
kojt se ne moraju rnedusobno dogledati, a s kojih se vidi visoka ta&a i ekscentar (sI. 152).

Na terenu se izmjere v e l i h e dl i d,, A u, A 5, te 8, i 8,. Za odrediv~njekoordmata &cenwa

wet t%se E kao ishodiite pornohog koordinatnog sistema s pozitivnim smjerom osi x u
pravcu na udaIjenu uianguhcfonu taEh (za n u m e r i b obradu zadarka treba najprije upoznari
poglavlje: Ratunanje rriangulacije, str. 194 i daljc).
 &-ordinate pornotnih Waka X, i T,u pornohom koordinatnom sistemu bit te:
y1 - dl sin 8, x, = dl cos 81
ys = d, sin 8, xZ = dB00s

Smjtrni kutovi u taEkama T, i T, prema tatki C u pornoborn kmrdinatnom sistemu bit bc:

Sada 6e se odrediti koordinate taEke C: y, i xt u pomotnom koordinatnom sisternu presiiecanjem

naprijcd iz raEaka T, 1 T,,te iz tih koordinata izrahnati smjerni kut pravca EC (sl. 153).

M i n a d ~ bit
c &: die - yBm3. fie

a kut G u ddekoj tatki D (sl. 153) bit t e :.

sin t = -
Ye
d c ~
Iz slike i z k i da jc: y = 83-E k 130'

Kut c imat te iiti predznak s ordinatom ye. Tz pravog smjernog kuta $ pravca CD bit 6e p w i
smjerni kut pravca CE: v: jednak:

vF - vg -!- Y,
a koordinate ekscentra:

ye = YC + d ~ sci n v g
xc = xc + dm cos v;
 3. R a h pravih kmrdinata ekscentra E

RAVNE KOORDINATE I -OVA TRANSFORMACIJA

Krajnji cilj mjerenja na terenu je stvarmje p h , tj. prileazivanje zemljine povrgine na rav-
nini putem preslikavanja cijelog niza taE&a, Ciji je polotaj na terenu odreden.
PoloZaj t d k e na ravnini plans odreden je ravnirn koordinatama u odredcnom k o o r d i t n o m
sistemu projekcije. Ti koordinatni siiterni na mvnini phna uzimaju se obiho mko, da je x - 0 s
koordinatnog sistema slika nekog meridijana, a y - os slika neke odredene normale ns.meridijan
u ravnini projekcije.
U planovima jugoslavenskog teritorija (detaljno o tome vidi u poglavlju: *Projckcioni sistemi
na podrutju SFR Jugoslavijeu) koji su izradeni Gauss-Kriigerovom cilindrihom pojekci-
jom, postoje tri koordinatm sistema u kojima su odredene Boordinate tafaka: jedan b e t i
sistem) za zapidni, jedan (Sesti) za srednji, a jedan (sedrni) za istoEni dlo ztmlje. 0 s x svakog ko-
ordinatnog sistema je IS., 18. odnosno 21. meridijan sa pozitivnim smjerom na sjever, a os y je
u svakom sistemu ekvator, sa pozitivnim
T" I Xvadmd
smjerom na istok.
U starim planovima nakg podmlija,
u SR Sloveniji, SR Hrvatskoj iAP Voj-
vodini meridijani kroz odredene triangu-
lacione ta&e osi sux kwrdinatnih sistema,
s pozitivnim srnjerom na jug.
Opknito moZt polohj taWe na ra-
vnini bit5 odreden a t t o g a n a l n i m -
11. Evaddra p f a v o k u t n i m ili p o l a r n i m koordina-
tama (sl. f 54).
TaUra T. sdredena je svojim pra-
vokutnim koordinanuna y m, xa, koje ve-
litine pe svojim predznacima mogu biti:
 ako je taEka u Y o XU

prvom hadrantu + -!-

drugom kvadrantu i- +

treQm kvadrantu -- -
tetvrtom kvadrantu - -
TarIka T, d e d e n a je svojim polarnim kmsdinatarna: duZinom d . i kutom v, izmedu'
pozitivnag srnjera osi x i te du2ine. Taj se kut m i v a smjernim kutorn (nagib, direkcioni
ugao, smjernjak, smjernik].
Kut izmedu smjera meridijana i nekog pravca naziva se azimut. Kako je smjer meridijana
i osi x identilian samo na samoj osi x, opknito smjerni kut v i azimut a nisu identihi, nego se
razlikuju za meridijansku konvergenciju k (sl. 155).

TRANSFOIWACUA KOORDINATA

Transformacija koordinata je preraCumvanje koordinata tafaka zadanih u nekom koordi-

natnom sisternu u drugi kcmrdinatni sistem, koji optenito stoji pomaknut i zaokrenut prema
koordinamorn sisternu u kojem su tatke zadane.
r
Zadane su koordinate taEke X(y, xj; treba dalde izrahnati koordinate te tatke y' i x' u b
ordinatnom sisremu, koji je prema prvom zaokrenut za kut t (sl. 156).

Prema slici w e t e k w r h t e biti:

koje su velifine jethakc:

OA -
AB a T'C
y-cos c
x . sin e
BC = A T = y - s i n t
CT = xacm r
 Obratan aadatalc, ti. raEun lcoordinata y i x iz z a W y' i x', izvcst t e st tako da sc p m
'drugu jednadtbu (1) pomnoZi naizmjeniho sa s i n e i ms c.

Zbrajanjsrn, odnosno odbijmjem gornjih parova jednadtba dobiva se:

y = y r + c o s ~ + x ' + s i n ~-
x = -y'. sin e + x' cos
+ E

Ukoliko je drugi sistem razlifit prema phrorn i obzirorn na ishoditnu t a h , ti. jog i pomsknut
za veliEine a' i b' (sl, 1571, biti te:

y'=b-a')wsc-(x-b3sinc
x' -
(x -
b3 cos e -t(y - a3 sin s

OmaEi Ii sc sa:

a= - a'aosr f b'sins
b=- b' cos e - a' sin c -
 y' =a + y cos e - x sin t
x' = b 4- x cos c + y sin e
K&o se iz izloZenog vidi, za mnsformaciju koordinata potrebna jt poznavati eltmente
transformacije, tj. kmrdinate novog ishodi3ta a' i b', re kut zaolntta t osi jednog sistema prema
drugom.
h t o se u praksi dogada da ti elementi nisu poznati, vet su zadane nekt identihe &Eke
svojim koordinamma x, y ixp, y' u jednom i drugom koordinatnom sistemu. Treba li pomatt
kootdhate niza tabka u jednom koordinamom sisternu tmnsformirati u drugi sistrm, zadatak
se svodi prvenstveno na odredivanje elemenata za transformaciju.
Ovdje & se obraditi najjednostavniji sluhj, kad 8u poznate koordhate samo dviju identiEnih
tataka u jednom i drugom koordinatnorn sisternu.
OznaEe Ii se koordinatne razlke identitnih mhka u oba koordinatna sistema sa:

Prva se jednadgba pornnoZi sa A y', a dmga sa A x', pa onda obratno, tj, prva jednadsba sa
Ax' i druga sa A y' te izlazi da je

U nekom koordinatnom sisttmu zadan je niz W kmrdinatam:

Treba za talike TI...T,izrahrnati koordinate y i x u drugom sistemu.

 Za identiEne tatke A i B bit k :

Ay' =.+ 18058,09 & x' = - 4 170,41

&y = + 18022,37 AX = - 4 322,53
Po gornjoj formuli odredit kc se umnoHci:

Transformacija Lmrdinata frig. obrazac t q

Prije rahtna transfonnacije kontrolirat &e se konstante a i o prema formuli:

R a U i e se v d i u fomularu: R a h transformacija koordinata, na SW. 198.

Ako su u nekom koordinatnorn sistemu zadane dvije taEke T,(y.,x,) i Tb fyb, xb) i ako s t
spoje pravcem, taj je pravac odreden ili koordinatama krajnjih taW ili koordinatama jedne tatke,
duZinom d d i kutom,,knji pravac zatvara s pozitivnim smjetom osi x u jednoj svojoj taEki. Taj
se kut naziva smjernim kutom tog pravm. Smjerni kut v: nekog pravca dobit Ce se tako da se
kroz poktnu tab pravca povuee paralela s pozithim smjcrom osi x koordinatnog sistema.
Smjerni kut je onda kut izmtdu te paralele i pravca iduki od pozitivnog smjera osi x u 8rnisIu
kretanja kazala na satu (61. 158).
Svaki pravac odreden s dvije tdke ima dva smjerna kuta, na svom poEetku i na kraju, izmedu
kojih postoji odnos:

Veza izmedu koordinam, smjernog kuta i strani-

ce je ova:
1. Ako su pomate koordinate neke taEke
ly, x.), smjtrni kut v! i duZina dab do neke dru-
ge taEke, ti. polarne k ~ r d i n a t ete druge ratke,
onda & se njene pravohtne koordinate yb, xb
dobiti:

= sjn v.b
dab
xb - xu = cos v:
-
dub
~b - Ya = dab sin V:
Xb - X a = dab COS v, a
yb = y. + dub sin v i
Xb = X a $. d& COS '45

Kontrola rahmmja koordinamih diferencija yb - y . = A y i xa - xa = A x imest Ce se m f e -

niem desne stsane osnovne formule za njihovo rahnanje:
 fi.
sa - Taka dobivene vrijednosti za h y i 4x zbrojit Ce si, odnosna odbiti te izlazi:
1/12

BuduLi da je:

bit te:

Ax + A y = dab 1/3 (sin 450 cos v: + cos 45O sin):u = d,, fi sin (450 -+ v:)
A x - A y = dab 1/? (cog 45O cw - sin 45O sin v):
9
: = dab fi cos (45O + v i )

Kontrola rahvlanja izvest Ce se samo s jednom od gornjih formula, i to anom u kojoj je apsolums
wijednost s i n $ ili cos vg v e h .
lz st smjerni h t i niihava
2. Ako su poznatc pravokutne hoordinate dviju tahb, iz~i~aEunat
uddjenost:

I sIutaj. Kvocijenr A
- Y je pa predznaku vrijtdnosti -
-t- , kut je u prvom koadrantu, pa vrijcdi
Ax -t
obiEna fornula (51. 158)

+
II sluhj. Kvocijent - je po predznaku viijednosti - , kut je u drugon kvadrantu, ti.
Ax -
izrneUu 90" i 180°, pa ga se rastavlja na 90"4- a. N a slid 159 vidi se da jc:
Ako s t dobije kvmijent A
A-
Y po predzmcima -
x
-F
- ,h t jt u drugom hadranhr, a fsstaoit 6e ga se
na 90"f m. Vriiednost kvacijenta je mtgkuta a, kojemu treba dodati 90" da st dobije srnjrmi kut vh,.

III slutaj. Kvocijent A

- Y je po prednaku vrijednosti-, - kut je u tf&m M m m , pa
Ax -
A
se rastavlja na 180" + a, a kvocijent 2
A x je tg kutnl a hjemu treba dodati 180°, da se dobije smjetni
h t v i (31. 160).

IV sluhj. Kvocijent A
--Y je po predznakuz ,kut je u ktvrtom kvadrmm,pa st rastevlia
Ax +
na 270" $- a.

Aka se dobije kvocijent A

-
Ax
Y po predznacima =,
-+
onda je vrijednost kvocijcnta ootg kuta rr
kojemu treba dodati 270" da se dobije smjerni kut v i (sl. 161).
Kako jt:

a stranica dab je uvijek pozitivna, predznaci A y i A X odgowaju ptedznacima s i n v\ i CKM v i .

Prema tome Ee predznaci A y i A x u kvocijentu adgo~aratipredznacima ovih funkcija.
Raknanje smjernog kuh kontrolira se dijeljenjem formula za (A x + y) i (A x - h Y)
lzvedenih na strani 200:

Primjer rahnanja smjernog kuta i d u h e dan je na strani 203.

 Kad su vel odredene koordinate triangrllacionih tataka vi5eg reda, npr. I, 11 ili I11 reda,
trebat i e odredivanjem koorrGnara tataka niZeg reda progustiti m r e h trhngulacionih t a w . Tri-
angulacione t a a e niZeg reda odreduju se u pravilu pojedinaeno, metodom presijemnja. Katkada,
no rijede, triangulaciona se mreia progugtuje istodobnim odredivanjem koordinata vige tataka
umetanjem rnanjih m r e b .
Odredivanje koordinata novih tataka presijecanjem sastoji se u tome da se na tazkama po
koordinatama poznatim, ili na tatkama koje treba odrediti, mjere kutovi u prvom sluEaju prerna
novim taZ-kam, a u drugom slutaju prerna zadanim &&ma. Koordinate novih taEaka rahrnaju
se iz presjeka tih vixura - pravaca.
Buduti da. treba odrediti kwrdinate triangulacione tafke, a za njihovo odredivanje mjere
se na terenu kutovi, pri presijecanju valja izvrsena mjerenja smatrati posrcdnima, teranije iznijetom
metodom (str. 51) i z d i t i izjednazenje.
Pri pojedinahom uvr5tavanju triangulacionih tGaka traZe se dvije velitine (koordinate
x i y nove taEke), pa na terenu valja izmjeriti najmanje dvije vclitine (dva kuta ili dva pravca) da
bi se koordinatc mogle odrediti. Koordinate novih triangulacionih tataka ne odreduju se nikada
samo ovim, nuhim mjerenjima, vet se iz&e i prekobrojna mjerenja, a koordinate nove taEke
dabiju se izjednatcnjem metodom najmanjih kvadrata.

Ovim se naEinom odrednju koordinatc nove tazke mjerenjem kutova prama novoj ta&i na
tazkama Eije su koordinate poxnate.
D a bi se ti pravci s poznatih m n o w tatku mogli analitiZki (ili trigonometritki) presjeti,
treba na poznatim ta&ama i-zvrgiti orijentaciju pravaca, ti. iz mjerenih pravaca prerna novim tatkama
izrabnati prema njima smjerne kutove. U ru svrhu potrebno je na poznatim tatkama, osim vizura
na nove tatke, meti i vizure na neke taeke poznate po koordinatama (sl. 162). Kako su poznate
koordinate tataka T A ,TI, T,, T8,... .
T, mogu se iz njih izrahnati i srnjerni kutovi v,, v,, v,,. , vn.
Mjereni su kutovi a . ~ a,,
, up, a, ....a, tako da je npr. t a m TI uzeta kao potetna vizura. Kut v,,
tj. kut izmtdv pozitivnog smjera mi x i
pdetne vizure, naziva se orijentacio-
nim kutom ili ofijentacijom. Taj kut 4"
moZe se dobiu aka se od smjernog kum
pojedinog pravca odbije njegova opaZana
vrijednost:
01 = v1
- L]Lg
02

0s -
= vg
Va - as
On -
....a,.-...

Vn -%
..
Vrijednosti o,, o,, Q, .oh n e k biti
mdusobno jednake, jer su mjereni kuto-
vi optereteni sranovitim pogre3kama mje-
renja. PretpostavivSi da su kutovi a,,
..
% .. mjemi jednakam tallno9tu i da
su koordinate zadanih taEaka bespogre-
Bne, kao definitivna vrijednost orijentacije
uzet hc se obi- aritmetiEka sredina iz
svih pojedifiih orijentacija: 0

RaEunanje smjernog h t a 1 d u h e Str. 12

 Prcma tome 6e se srnjtmi kutovi pram novim taE%ame dobiti d o , da st vrijednosti opa-
h g pravca do& dehnitivna orijentacija:

V a v m st fonnularu opaZani pravci upisuju u tub& 6. Smjemi kutovi na poznatc tatkc

izmhmju se i upisuju (crvenom tintom) u rubrih 4 uz svaku vizuru. U ntbrici 3 prvi btoj mati
broj triangulacionog fonnulara, u kojem je dotiha ta& ra-ta, a dm@ redni bmj rahmmja
t e ta&t p m a planu rahulanja. Odbijanjtm vrijednosti iz rubrika 4 I 6 za sve mulate pmvce
dobivaju se orijentacije u mbrici 3. Pmlije zbroja stkundrm u toj rubrici upisuje se aripmetifka
sredina, tj. definirivna otijentacija. U rubrici 8 orijentiraju at prwci, rj. dodaje se mjerenoj vri-
jednosti orijentacija. R a h se kantrolira tako da ae zbroje minute i sekunde rnjerenih pravaca,
doda toj vrijednosti u m n W minuta i sehnda orijenmcije s brojem prawca i ta suma mora da
bude jednmtka sumi minuta i s b d a orijmthmh pravaa (donje brojks u rubrilcama 6 i 8). Ostale
vtijednmti definitivnih smjernih h t o v a za novc pmvce dobivene su iz dcfinitivno m m i h
koordinata tih t
a w poslije izjednafenja. (Sve brojb gtarnpam debtlo upisuju se u formula
menom tintom.)
Odredivanje p r i b W vrijtdnosti za k o o r h t e nove mE%cmii st iz ndnog broja mjtrcnia,
tj. presijecanjem naprijed samo sa dvijt poznatt taEkt.
Zadam su dvije ta&c ToiT, s w ~ i i mbordinatama i ?a njima je i z d m o mjercnje na imje-
stan broj poznatih m-, T koja st odredujt. Na poznatim taEkama izvrgena je ori-
te na ~ U c u
jentacija pmmca, tako da su d&iveni orijendrani nmjerni kutovi a i cpb na novu taEku T (sf. 163).

Iz zadanih koardhata je: Q ~ =

: ezX!L (11
Xa - Xu

Zz suke xe vidi da je:

&a - qa - :u
8B = v-: ~6 & 180'

7~ kontrolu mora da bude:

8
8
.
-+ Pb - 9.
8, + $ =180"

Kako su T. i 7, smjmni kumvi, postoji odnos :

Za ratun gornjih koordinatnih razlika trebalo bi izrahnati stranite da i db. Kako one ina& nisir
potrebne, posredno ih se izrafava u velitini: ,

tll--
d = --z=
a, - db
sin 8 sinSb sin 6,

koja predstavlja promjer trokutu TaTbTopisaneg kruga.

Kako je:

m=-- Yb -YQ x h - xu-

to je:
sin v i sin 8 cos Y: sin 8

Ako se ovo uvrsti u jednad2be (41, bit Ce konafno:

A y . = m sir18~sinrp~ A y, = na sin 6, sin cpb

Ax. = m sinan cos 9. A x6 = m sin & a cos rpb

a prema jednadtbam (3) koordinate nove t d k e su:

A y, = m sin Rb sin rp,

A yp
A xb
--
Ax, = m s i n B a c m
rn n i n 8. sin ga
m sin 8. cos rpb

I O rn
~ / 4541
2,95t 4529 1 log tg 4 = 9,982 1444
 Prije izvedene formult upotrebljavaju se pri dunanju s logaritmima, dok se u radu s ra-
Eunskim strojern upotrebljavaju formule iz analititkog presjeka pravaca (51. 164).
Pravci T,T iIT,T zadani su analitiEki h e &toje na svakome ad njih poznata jedna ta&a
i njegov smjerni kut.

Njihove jednadsbe bit h :

8 1

Komdinate taElre T dobit 6e ae rjege~iemjednadZbi (I), ti. naCi fe ge tatka koja fe

lehti na jednom i drugom pravcu i zadovoljiti obje jednadfbe. Gomje su formule za ratunanje
nezgodne, jer su koordinate yo, xa itd. redwito brojtano velike (x, je npr. udaljenost &Eke
od ekvatora). Radi toga t e se urnjesto s koerdinatama raEunati s koordinatnim r a z l i h pre-
rnjdtanjem ishodiha koordinatnog sistema u jednu iti drugu zadanu tatku.

JednadZbe pravaca ke on& biti:

(Y - Y .) = a1 ( X - x.1 za prvi pravac

( . Y - Y ~ ) = u ~ ( x - - x ~-t-) bs za drugi pravac (3)
Iz prve dvije jednadtbe (3): Ir prvt dvije jcdmdzbt (4):

UvtStavmjem ovih vrijednosti u druge dvije jtdmdfbe (3) i (4) izlazi:

U p-i se Cesto upouebljava za rahnanje smojcm s l i b formufar, za koji su izvedene

forrnult prema st. 164 kako slijedi:
Odbijanjem jednadfba (2) .bit te:

i odavde st izluEi:

Da se ne bi moral0 rahrnati s velikim brojevims, u gornjoj & sc formuIi umjeato r kmrdi-

natama x, i xb r W t i B koordinatnim razlhma:

bit Ce:

I3
X - X b = A X I ) = - y -ya= Aya = A ~ a . t g ~ p a
C
 I
Na taj se nab dobilo koordinate iz nutnog broja mjerenja, ti, mjerenjem kutova samo sa
dvije poznate tatke. Kmrdinate novjh t a m odreduju se medutim uvijek iz presjeka vise, 3, 4 i 5
pravaca, t d m & postoji uvijek izvjestan niz prekobrojnih mjerenja. Kaka su orijentirani smjerni
h t o v i dobiveni iz mjerenih, koji su opterekni pogretkam mjerenja ti se pravu neCe sjeti u jednoi
tatki (sl. 165).

Definitivan polohi traZene ta&e dobit &e se W opti uvjet da [pewt] bude minimum, gdje
su odstupania v,, v,. ..v, jednaka:

Kako su trakne veLiEine koordinate tatke, a rajere se kutovi, izjednaknje Ce se provesti

kao izjedndenje induektnih (posrednih) mjerenja.
Najprije 6e se ispitati treba li izjedaa2nje provesti kao da su mjerenja izvdena istom ili raz-
li~tornmEndh. Srednja pogrefka mjerenog pravca nakon stajaliHnog izjednatenja oznaEena je
sa nr. Ako se pretpostavi ista tatnost mjerenja pravaca na svim stajaligtima, bit k kvadrat srednje
pogre9ke orijcn~cije,kao aritmetitke sredine razlih smjernih kumva i mjerenih pravaca: I

gdje je n broj pravam na poznate tatkt p o m o h kojih st ie izvrHila osijentacija.

 Koordinate zadanih taEaka i smjerni kutovi izmedu njih srnatraiu se bcspogreEnim. Kvadrat
srednle pogre5ke orijentiranog smjernog kuta, koji sadrZi pogresku mjerenja samog pravca i po-
greBku orijentacije, bit Le:

Njegova kc teZina kao reciproEna vrijednost kvadfata srednje pogregke biti:

koja Ce za pojedini broj pravaca, jz kojih je dobivena orijcntacija, iznmiti:

Jz ovih se podataka vidi da ttZina orijentiranog smjernog kuta taste polagano s brojem' vizura uzetih
za orijentaciju, i s njihovim se povehvanjem pribliZava jedinici. Radi jednostavnosti uzet tese u
daljnjem r a h a n j u da je teiina svih orijentiranih pravaca ism i jednaka jedinici. Izjednaknje be
se dakle provesti b o da 9u mjerenja imrzena istorn t a f n o h , dakle uz uvjet da [vv] bude minimum.
Veza izmedu smjernog kuta i koordinata takka dana je formulnrn:

iz Eega slijedi da & se ovo izjednaEenje provesti lcao izjednatenje s nclinearnom jednatltborn po-
greiaka s istim tdinama mjerenih vcliEina, na natin koji je teoretski objasnjen u poglavlju: lz-
jednaknje indirektnih (posrednih) mjerenja (str. 51). Taj se natin sastoji u tome da se iz ntop-
hodnog broja mjerenja i z r a h a pribliZna vrijednost traZene velieine {ovdje Ce se to provesri ra-
Eunanjem priblisnih koordinata presijecanjem naprijed iz dvije vizure). Poslije toga se t r a k po-
prarke tih priblitn~hvrijednosti. Nelinearnu vezu mjerene i traZene velilclne svest Ce se na linearnu
razvijanjem funkcionalne veze u Taylorov red.

Kako je ranije navedeno, vezs izmedu smjernog kuta v; u zadanoj taEki T, i koordimta te
taEke i nove ta&e T, dana je forrpulom:

Razvijanjem ove formule u Tayloruv red i napugtmjem Elanova drugog i viieg reda dobit Ce St:
 Jedmdtbe be pogrehlm prema tome opknito glaniti

Iz ovih jednadtbi pogre9aka sastavit te se norrnalne jednadZbe:

[aa] dx + lab] dy $. [all = 0

[ab] dx + [bb]dy + [bl] = 0

f njihovim rj&enjem dobit kc se popravci dx i dy priblisnih h r d i m m i prema tome Ce defini-

tivne koordinate mkne tatkc biti:

Srednia pogreeka orijentiranog smjemog kuta bit dam kao drugi korijcn iz sume kva-
drata pogreHaka podijeljenog a brojem prekobrojnih mjerenja:

gdje je n ulrupan broj vizura iz kojih je t a b rahnata.

Srednje pogreltke koordinata dobit & ge po formulama (ne uhzefi u njihovo teoretsko obra-
zloknje):

Razlik.t ul, we. .v, imedu rnjerenih i konahih pravaca prema pmtojetim propisima ne miju
prijcti iznose:

u osnovnoj trimgulacionoj rnrefi I1 reda 4"

popunjavajuwj Piangulacionoj mreti I1 reda 6"
mnovnoj triangulacionoj mr&i I11 rcda 9"
popunjavajuhj ttiangulacionoj mre2i 111 re& f 3"
tringulacionoj mreZi IV rtda 20"
 PRESIIECANJE U N U T A R N P YIZURA (PRBSIJECANJE NATRAG)

Ovim naEinom o&eduju st koordinate nave taZke rnjerenjem kutow na nioj prema nai-
rnanje ui po koordinatama poznate tatke.
RaEunanje priblihih vrijednosti koordinata, ti. rahnanja koordinata iz neophodnog broja
mjerenja (ovdje jc to mjerenje dvaju kutova, odnosno mjerenje pfavaca na tri poznate -Eke) mole
9e izvr9iti na nekoliko naEina.

Snelliusor ili Pothenotov nafin.*

Zadane su tri taEke, To,Tk i TOsvojim kwrdinatarna. Na novoj taiiki T mjereni su kutovi
a i p prema tim t a h m a (sl. 166). t

P o d e su tako intedene da Tooznahva prvu, Tm h g u , a Tb trehl taEku u smjeru kre-

tanja kazala na satu, iduCi od tatke T koja se trati.

I
Da bi se koordinate taeke T mode odreditl, trebalo bi poznavati smjetne k u t o t ~v, i vb u
taEkama T , i 'Tai stranice da i db. Kako je: I

rjdenje se Eadatka svodi na odrtdivanje kutova cp i +.

PosIije tpga moZe se mUca T odrediti pre-
sijcamjtm naprijed iz t a W T. i Ta ili ramanjem koordinatnih razlh.
* h u m Pothenote 1691. aed., Willebrord Snelllus 1617. god.

214
 Izrafunat ie se najprije kutovi v: i vy i stranice a i b:

tg v; =Y T . . ~ ! ! a = - y=m- - y a ~ m - X U
xm - X a , sln :V cos V?

b =y D y =
xm - xa sln v: cos v

RaEunanie koordinatnih razlh (xm-x,), (xnr-xb), (ym-ya) i (~rn---va) konfrofira *

po formuhma:

Suma kutova u Eetverokutu prema s k i iznosi:

a + P + y + 8 f p+#=360°

Kut y + 8 dobije se kao:

y + 6 = v ~ - v ~

(u ionnulam za nhlllanje vclifins (ct + p + y + I ) o z m k m je *a 2e, n vcfitina 2

dobiva

oblik: et-=
2
- a). x

Da bi se kutovi cp i4 mogli odrediti, treba dakle drediti jot njihovu polutazliku. Izrazit t
k
sc radi toga iz trokuta T, T, T i Tb T, T duZina stranice dm.
I

sin
Iz prvog trokuta &=a-
sln a

sin $
Iz drugog trokuta: &=b-
sin p

Ove se dvije vrijednoati izjednafe:

sin 4
a sin p = b -
sin or sin p

sin
-=- + a gin p
sin cp b sin a.

sin f a sin p
-= tgp=-
sin cp bsina
 -sin gr 1 1 sin rp 1
a + l = - + I
sin $ tg F tg P
sin g, - sin
- 1-- fg p
$ =- sin 9 t sin # - 1 t tR P
sin + tE P sin + '
tg P

1 - tg45Otgp
sinrp-sin#
-
sin cp
--
+ sin $J
= '-1-- - - t g P =
+
1 tg y tg 45' +
tg FL
=
cotg (45" + yr
2ms- q + " t i n 9-4
2 2
= cotg -
+ tg
2
+ 2
= cotg (45O + p)
2sin-PJr4-J m-q-4J
2 2

a odatlt st mogu odrediti kutovi rp i $

Z a konmlu mora ds bude :

Za r a h kooi'dinatnih razlika izraltunat t e se po ainusovorn pravilu stranice:

da = u
sin(= q) +
sin a

dh = b
sin (p +
sin p

Koordiinatnc razlige bit te:

a sin(= -1- rp)-sinv.

Ay, = d.+sin v. = sin u

v, =
a sin (a + q).cos v,
sin a

hya - db-sinvb =
b sin (p + 9).sin
sin (3
vb

bxa=de.ms~t.=-
bsin(p + $),COS vb
sin p
 0 sin @ a sin(= 4-rp) sin
tk'L1-% A*,- -- sin o:
y,

aainIa + Q) CW va
sln vm c w vm sin a

BIn vm caa vm
* yb Yb b
sin p
b nit vb
b

binth + I 1
=
sin B
,,+) yb tg-(7-'J)-t~y(~+*)cotg
2

I T,: 24 Tb: 14 T,: 40 T: 17

-
I
i
--

log (y, -y,) 2,999 7W8n 1% (ym -ya) 3,03196561

-
log (xm-x.)

log tg :v
1- sin
-.' I 2,'125 6176

0,274 1522n
log (x,

log tK v

leg
*a)

r
2,880 70501

0,ISI 2606

vr 9,91220251
Iog cos vtl 9,671 7439 I og cos vy 9,360 94231
27
logb 311P763I

log sin va 9,492 5723r

VP ~ 2 3 4 / 4 6135 cpl log L 6,880 2170

Y f a = = v , - r ~
1- 63 13 39 cpllogsina 0,0000969
log sin p
- cpl log sin a 0,000 0969

1 log sin (a + PI9,866 4602

-1-
0: 88 47 20 9,7 77 4805

P 143 11 47 l o g ~ v a9,977C~311
2a-a+

Sb (V
B 4Y+ l

+ $1 = -
0

U
-I-1,-I-
,147

4-+
295

32
12 46
36 23

23 37 logctg(l,j n 4 ~ )' 9,505 4993

log A Y.

log A *.
2.41 3 0&!7r

5898 3615

log sin vb 9,746 141 11

Y¶ (g - $1 ; 11 29 ofl logtg'r,(qt+) 9,8024062 1% b 3,119 7629
log tg ?4 /,(F4) 9,307 9055
- wl log sin b 0,222 5194
log sin(B + +l 9,437 5677

log r n ub
~

log A yo
-
9,919 21741

2,525 991 11

lox A xh 2,699 06741

yo 1+ 3291,071

a k d i n a t e mZene tarn;
Y* = y r +
A y a = -vb f A y b
~ , = x , + A x ~ = ~Axe ~ f
RaEumnje se d i u flriloknom formdaru.
 U ovom rjetenju zadatka pretpostaviti h se da je traZena tatka T poznata, pa t e se oko
tahka T, T i Tb opisati krug. Taj ce krug sjeCi pravac T T , u t a E k i C, koja se zove Collinsova
pornoha ta&a (81. 167).
Iz koordinata taEaka T. i Ta izrahnat & se smjerni kut v i . U trokutu T, C Ta poznati
su kutovi u tatkama T , i Tb,koji su jednaki rnjerenim kutovima a i 8, poSto su to u tom krugu
obodni kutovi nad istirn lukovima. Prema tome se mogu dobiti smjerni kutovi v i i v: i iztahnati
koordinate tarke C presijecanjem naprijed. Iz koordinata taEaka T, i C izrahnat h se sada
smjerni kut Y L i iz dega i smjernih kutova vg i v i dobiti kutove 8, i 8 a u taeki C. Ovi kutovi
bit t e jednaki kutovima u ta?kama T. i Ta u tsokutu T,TaTJ jet su to u pornohom krugu obodni
htovi nad istirn lukovima. Prema tame se mogu dobiti smjerni kutovi u t&Ekam T. i Tb prem
tmknoj tatki i nju izrafunati presijecanjem naprijed iz tih tdaka. Tako se radatak ptesijecanja
natrag svodi na dva presijecanja naprijed. Formule za rjeienje tag zadatka su ove:

Presijtcanje naprijed na tdku C izvest $e se prema prije izvtdenim fotmulam m ra-

&manic strojem ia tataka Tai Tp srnjernim kutovima v: i vg

* John Collins, 1624-1683 god.

 Smjerni kut v T dobit se:

a kutovi 8, i Xa bit k:
I
za sluhj da tafka i T,a za sluEai da ona 1eZi izvan duljine TmT:
C leZi izmedu taEaka TTR
I

Smjerni kutovi v, i va bit Ce:

a raeun koordinata ta&e T izvest t e se presijecanjern naprijed iz tataka T , i TOsmjernirn kutovima

. V Q i vb. RaEun se vr5i u priloZenom formularu (strana 220). .
 Zadanu su, lcao i u prija3njim sluhjevima, tri taEke T,, Tm i Tb po koordinatarm, a na tra-
fenoj ta&i imjertni su kutovi a i p. U m - T, i Tb treba dignuti okomice na pravce TaTmi
Tb Tm. U raEki TM ie se sada pravci h j i sa pravcima TmTmi TbTm zatvaraju kutwt
(9OO-x) i (90'-p) (31. 168).
Preajekorn tih pravsca i sanije cEi&nutih okomim dobit' te se t a E k Tr i T,,a kuton MI njima
prerna poznatim taEkama bit f e or i p.
Oko trokuta T.T,T, i TbT,T, opigu se Brugovi koji st sijeku u tatki T. Ta je tn* hi
ona koja se trafi, jer su n njoj kutovi prema poznatim t a k a bas a i p zato, 9to je kut T a T T m
kut nad lukom T,Tm, dakle nad istirn lukom nad kojim IeZi kut a u taCki Tr. Analogno be bitii u
drugom krugu.
Kako je kut TrTTmobodni kut nad lukom od 18Q0, on b biti jcdnalc 90'. Analogno tt kut
T,TT, iz istog dogs biti jednak 9Q0,te t e spojnica T,TT, hiti pravac.
Zadatak prcsijecanja natrag rijeitit & se daklc na taj naEin cia sc najprije odrede koordinate
ta*a T, i T,, a iz njih jednadZba pravca T,TT,. JednadZh pravca TmT moZe s t postaviti, jet je
poznata jedna njeguva taw (T,)i njegov smjerni kut, koji je za 90' razlitit od -smjernog kuta
pravca TrTTq. Koordinate nove tatke leZat kc na presjecidtu tih pravaca, koje te se prosjedSte
analititki odrediti.

Formuk za rjelenjt tog zadatlra bit te:

-
ynr yr = dt sin vp

-
yl. yl. = dl sin [270° + (vg + a)] - - d, cos (vr + a)

Kako je :
a
'd, = -= Y m -Ya - xm - x.
sln sin v a sin a c o s v 2 sin a

bit k :

I3~dui-ida jt: cos (vr + a) = cos v z cos a - sin v r sin or

bit Ce

- y a ) ~ VZ -y.)sinvr sina
- ( y r nsin ~ ~ cosa (Jm
ym-yr=
vRJ: sin a +

sin vrsin ar

Jean Dominiquc Cansini l6BZ. gad.

221
 Ym-Yr= -(~m - ~ a ~ ~ ~ t g ~ ~ ~ ~ f g ~ ~ ( ~ m - ~ n )

ili, buduu da je (y, - y 3 mtg v E = (x, - xd, to je:

Ym-Yr= -(xm- x.)cO%gr*+(Jh -ya) - -P: +bm - ~ a )

Analognim izudlom dobit & se:

-
~ t . I C ~= ( ~ r n - ya) COtg U 4-( - =
~ m ~ a ) Pi'' + (~rn- x.)
gdje je: PI'= (xm - x 3 cotg cr.
P/ =(ym - yajaotga
Na i ~ t ise na& dobivaju koordinatne razliike:

(ym - ~ q ) i (xm - XQ)

gdje te biti:

ym -
- yq dBsin v y
xa - xq = d, cos V:
i kako je:

ym -yp = +

xm - xq = - dg sin (vp - P)

d * = - =b Yrn--Yb =--- Xrn - x b

sin 3 sin vm sin p ma vm sing

bit te, analognim izvodom kao ranije:

ym - Y p = ( ~ m- x ~ IC O f g P + (Y? - Y ~ I
Xm - Xg = - brn A ya) cotg + - ( ~ m ~ b )

Na taj &e se mEin odrediti kcordinate tataka T, i T,, a niihove koordiname razlike bit Ce:

~q -Y* = b m - ~ r ) - bm - Y S
x, - x, = (x, - x?) - (xm - xp)
iti, uvr5tavajut.i vrijednmti iz formula (1) i (2):

222
 C Y ~-~ 7 =) - PI* (ym+ -~ a -) (x#l'- xh) cotg p - (Y, - yb) = [YB - Y.) - PIa
(x, - = PI'* + (rm - x d $. (YW - yb) ~ t (4 g- (x, - xa) = (xb - x&) + P[ (3)

gdje je:

Pi = PI' + (x, - xb] corg p

P," = PI" + Iym -yo) wtg p

Smjerni kut pravca T,T, bit t e :

JcdnadZba pravca XmT glasi :

Pravac T,T okomit je na pravac TrT,,

pa $e njegov srnjerni kut biti:

tgv,I = - -=
1 - m t g v; = - cotg rp
fg v;

njegova & jednadZba glasiti:

JednadZba pravca TrTpbit t e , ako se ta&a T,uzme kao ishodigte pomofnog koordinamog sistcma:

gdje se velitina b moZe odrediti, buduti da jc poznata jedna tai-ka toga pravca, na primjer T,
te Ce biti:

-b =(Y, - ~ r ) - t g p ( ~ m- xr)

Prema tome te se tatka T odrediti kao presjek pravaca:

Iz gornjih jednadZba izlazi:

gdje je velitina - b poznata iz jednadZbe (6). Nazivnik jednadsbe (8) pojcdnostavnjt te se na

ovaj nafin:
 1 =tgt Pg ! ? = t g r p
tg cp -f- cotg P tg 9 1 -ttg'rp r
gdje je r = 1 + tgrp
Ako se ova vrijednost uvrsti u jednadZbu (81, izlazi:

Ova & ae vrijednost urntiti u jednadsbu (7) (prvu) pa 6e biti:

A h st uvedu oznake:

bit Ce definitivne formule za rjegenje zadatka:

(y-ym) " c b f " -yr) + < F m - xr) -Pi

(x--rm)-d(ym--yrl + elxm -xr) - P/
Prodvlaci veliEina c, d i e bit fe:

c je uvijek negativan: EP--=-

1 -1
r lftg'q

d ima uvijek prtdzmk od tg p: d = - c tgp (- c je pozitivan!). Suma (c + e) za kontrolu mora

da bude jednah -1 :

a = -dtgrp=c tg'pr

Rjeienje ovog zadatka bit & ncmogufe ako we mi zadane tatkt i trdma ta* ltZc na obodu
kruga. S1. 169.
TalIka T, koja se traiii, moZe l a t i bilo gdje na obodu kruga, m mjtstu T, T, T,itd., jet
b Butavi a i prema zadanim t a u biti uvijek iad, post0 su to obbodni Butovi nad i s t i n lu-
k w h a T. T, i TmT b . Ova me moZe dokazati i formuhum izredenim Pathenotovim naEinom
iahmanja, jcr Ce u tom sluhju biti

!
-t- 4 = l8O0
224
 gin
tgp=7=--=
+ sin 4 1
slnq am (1 80" - +)

to jest, p = 4Sn

a to je jedan od neodredenih slufajeva.

Na jcdan od tih triju natina mogu se inahmati koordinate matem tatke i z neophodnog
broja mjerenja, Bto ovdje zndi mjerenjem pavaca na 3 poznate taEke. Kod prekobrojnih mjerenjas
ti. kad su izvrSena mjerenja na 4 ili d e taeaka, najvjemjatnije vrijednosti za koordinate ma2ene
tatke dobit k se i z j e d n a h j m . Opet be biti najzgodnije da se ono izwde kao izjednahje indi-
rektnih (posrednih) mjerenja, tako da a t traZe popravd PribliZnih koordinata izrahnatih s m o
iz 3 vizure.
 Iz pribliZnih koordinata now ta&e i zadanih koordinata svih tafaka, na koje su sc izvrgila
mjwenje kutwn, izrahnat te se analogno h o i kod prcaijcanja naprijed, pribliZni smjerni kutovi
n u zadanim wfkarna, kako bi vtijedile iste formule za kwficijente a i b kao i kod presijecanja
naprijcd. Ove pribliZnt smjerne kutove m b a usporediti srt mjerenirn podacima.
To & se imesti tako da se izvriii orijentacija mjerenih pmvaca na koordinatni sistem.
Vrijcdnost orijentacije most se izrahmti iz svakog mjerenog pravca a i priblifncg smjernog
kuta n:

tc x
r! orijmtacija biti:

(I)

gdje jc r broj mjerenih prwaca.

Ova je arijentacija medutim dobivena iz priblisnih smjtrnih kutwa rp, dakIe iz wlitina koje
Ce i same u izjednatenju dobiti izvjesnt popravke, t&o da i ovako izraEunafa orijcntacija mora
dobiti svoj popravak do. Izjtdnaknje treba provesti tako da se uz popravak priblignih koordinata
izrahna popravak orijen~ujt.To Ce se provesti tako da se ova nepoznanica do.elirninira iz jed-
aadZbi pogreBaka transformacijom njihovih koeficijenata.
Pornoh provizorne orijentacije (0) i njtnog popravka izrahnat bz se orijentimi smjtrni
kutovi koji tc biti:
a jednadtbe pogrcSaka glasit k, analogno kao kod prtsijeamja naprijed:

Uvodenjm vrijednosti za orijentirani smjerni kut rp iz jednadZbc (2) bit kc jednadtba pogsegkt
u optenitom obliku:

BuduEi da je:
n, - a, - or

bit t e prema tome opfenita jednadgba pogre9ke:

Defininitivna orijentacija bit t e odredena kao stitmeti& sredina orijtntacija dobivenih

iz pojedinjh p r a m . Kako je za aritmetitku sredinu [v] = 0, moZe st popravak orijentacije eli-
minirati iz gornjih jtdnadtbi.
Ako $e gornje jednadZbe sumiraju, bit be:

[v] = [o] - r.(u) - r7d0 $. [a] dx + [b]dy = 0

ili odavde, uzevHi u obzir jednadSlbu (I)

Ovako izrahrnste vrijednosd za popravak orijentacije treba uvrstiti u svaku jednadZbu

pogresaka (3), koje tk sacla gksiti:

pri ?emu je:

Ako se uvcdu oznake:

bit te definitivne reducirane jtdnadtbe poge8aka:

dakle formalno i s t t kao iRod preaij~canjanaprijed.

 Popravke koordinata odredit te se rjetenjem horn~alnihjednadsbi sastavljenih od jednad2bi
pogreiaka gornjeg oblika, a popravak orijentacije odredit t e se iz jednadtbe (4). Definitivna ori-
jentacija 0 izraEunat k se onda kao:

0 = (0) + do.
Pogregke mjemnja mogu se odrediti iz jedmdtbi pogregaka (6) ili i iz jednadsbe (3) uzimajuti u
obzir jednadZbe (51, dakEc iz opkg oblika:

a definitivni smierni kutovi:

Srednja pogregka mjerenog pravca bit Ce ovdje:

jer su za raEun tatkc presijecanjem natrag neophodna mjerenja pravaca na 3 tarke, a pogre8kt
kmrdinata dobit & se, kao i ranije, i z forrnula:

W pmksi se rjede odreduju koordinate novih tataka samim presijecanjem vanjskih ili samim
presijecanjem unutarnjih vizura. Obieno se koordinate odreduju tzv. kombiniranirn presijecanjem
gdje se mjerenje pravaca vrBi i na poznatim tazkama prema novoj (presijecanje naprijed) i na
nevoj taEki prema poznatima (presijecanje natrag). PribliZne koardinate nove tatke izratunaju
se jednim ad poznatih natina iz neophodnog broja mjerenja,.a popravke pribliinih vrijednosti
mit k se izjedndenjem, uzimajuH u obzir sva mjerenja. lz teoretskog se razlaganja naime vidi
da su jednadZbe pogretaka pri presijecanju naprijed i natrag po formi iste. Razlika je u tome Sto
se kod p r e s i j a j a natrag koeficijenti a i b rnoraju reducirati, a nesuglasice se dobiwju na drugi
naEin n e w kod presijecanja naprijed.

Primjer

Zadane su ta&e svojim koordinatama:

Na poznatim taEkama izmjereni su kutovi prema novoj tafki 52 i orijentirani smjerni kutovi:

a na novoj tatki 52 izmjcreni su kutevi o: prema zadanim taekama:

Treba izrahnati koordinate ta&e 52 (Slika 170).

Na e n m a 231 do 234 dana je numeri~kaobrada primjera.
Na prvoj strani formulara rsrunaju se pribliane koordinate trafene tarke presijemjem
naprijed (odjeljak Ea) ili presijecanjrm natrag (cdjeIjak lb). Ovdje je to ufinjeao presijecanjem
naprijed i dobivene su pribune vrijednosti yo = 4.70 312,56, xo - -+ 67 395,50.
Na drugoj strani formuIara, u odjeljku 2, ralunaju se pribliTni smjemi kutovi n i koefici-
jenti smjerova a i b.
Rahnanje ovih w l i h a konnolira se cdjednom take da se u osnovnu jednadtbu:
 -- (a, +b3
Koordinatne razlike izrnedu z&h koordinata i pribliEnih W d i n a t a nwe tatke umanje
se za jediaicu i izraEuna kontrolni smjerni h t po formuli:

AY
t g t =--
- 1,OO
Ax - l,OO
-
VeliEina d, kontrolne formule dobiva se kao razlilca 8 n, a ova mom da bude jednaka negativnoj
aumi koeficijenata a i b. Koeficijenti a i b rahnaju ere pornoh pomohih vcliiCina p i q, koje se
dobivaju interpolacijom iz tzblica (prilog, tablica I). Velitina p razdijeli se sa Ay, a q sa Ax, pa se
dobivaju koeficijenti a i b, pri Eemu ima a protivan predznak od Ay a b isti sa Ax.
U odjeljku 3 raEunaju se kwficijenti jednadZbi pogreSaka. U gornji dio w o g odjeljka za
m j s k e vizure upisuju se u odgovarajuk rubrike k d c i j e n t i a i b, te priblisni smjerni kutovi
s i orijentirani smjerni kutovi q. Koeficijenti a i b podijeljeni su u daljnjem mtunanju aa 10, kako
bi se rahnalo s manjim numeritkim vrijednostima. Za svaku se vizuru izratuna nesuglasica I
-
h a razlika n p.
Kod unutarnjih vIzura (donji dio odjeljka 3) reduciraju se koeficijenti a i b koji se za svaku
vizuru upisuju u prcdnju Lolonu. Dijcljcnjem njihovog zbroja sa brojem nutatnjih vizura dobiva
q i b, (u ptlrnjeru je to a, = + 8,9 : 4 = +2,2 i b, = - 1,l : 4 = - 0,3). Ove se vrijednosti
odbiju od svakog a i b t e se dobivaju 4#di b,,,.
Odbijanjem prib%h smjernih kutova i mjerenih pravaca nanovoj mEki dobivaju se poje-
dine vrijednosti orijentacije, Eijm se aritmetiaom sredinom dobiva (0). U primjeru je suma
minuta i sekunda pojedinih orijentacija 31'35", a ( 0 ) je ova vrijednost pdijeljena sa 4 ili 266"07'54".
Nesuglasica I dobim ae za svaku vizutu b razlika pojedinahe orijentacije i pribliZne orijentnaje
(0). S u m ovih ne-suglasica mora da bude jednaka nuli (u primjeru je to - 9" + 10" radi za-
okruZivanja).
U odjeljku 4 aastavljaju se i rjegavaju normalne jedmabt. U odgovarajute se rubrike upisuju
koeficijenti norrnalnih jednadsbi [aa],[ab] itd. Normalne jednadsbe rjesavaju se Gaussowm
elminacijom h o u primjeru na str. 59. Buduti da su koeficijenti a i b u cijelorn ratunu podi-
jeljeni sa 10, pogravke Ay i Ax bit t e ' 9 i k g podijeljene isto talw sa 10, sli protivnog
[6b+l] [aanl]

[v.] = IlI]
[ba
--
[bbl
[bl+ [aPI]
- [aPl] = 242,O
[aaml1
- 45714.252 - 45392.172 = + 5.3
Sada ae irnhlna srednja pogrena mjcrenag pravca rn = + fm
- 3 koja imosi u
5
prirnjc-
ru f 1.3", i srednja pogregka koordinata Sto se izvodl formulama:
1 b. RaEunanje priblihih koordinata presijeanjern natrag
Tek. broi 2
2 Rahrnaaje pribliinih smjerow i koeficijenata amjerovn -
 [ill -t 242

4. Normalne jednmrdZbe Z nflhovo rje8enje

 Y sin v
tgv
Yu

I d
+61 395,45
---- +70 312,49
- 4 , 9 2 3 003 --t.083 420
19 f 68991.94 +68826,16

+ 1 320'55 1 - 1 430,71
Ow su vrijednosti podijeljene sa 10, jer su koeficijenti a i L pdjeljeni sa 10.
Teoretsko obrazloZenje formula za [no] i pogregke kooranata acba poPaZiti u ud2benicim
geodetskag ratunanja (npr. dr. ing. Nikola Cubranit; RaEun izjednaknja, Zagreb 1958).
Sada se izraEuna popravak orijentacije, u ptimjeru je to - 0.97" N -
I", t e st na drug~i
sfrani na dnu odjeljka 2 izrahnaju definitivne koordinate i definitivna orijentacija.
U odjeljku 5 rahmju se pogregke mjerenja v i konafni smjerni kutovi. U primjem su po-
gre&e u ratunate s nereduciranim koeficijentirna ca i b po fomuli (7), str. 228. KonaEno s t rn
Eemtoj strani formdam ratunaju za konuolu smjerni h m v i iz definitivnih kmrdinafa EaEkc i
upisuju u zadnju rubriku 5. odjeljh.

Ema sluEajm lad se na terenu jedna tab nF mok odrediti presijecanjem matrag, ili s ra~Ioga
#to se s te UEke ne vide tri dobro poloZent tatke, ili Sto sve Eetiri tatkc, i tri poznate i)mva nalazc
na ohdu ropasnoga Itrum (vidi $1. 169).
U takvom sIuEeju mom se odrediti d e e -fie odjednom. Tu & se javiti dva sluhja : ili le
a te dviie no= mEBe vidc tri poznate, ili samo dvije.
(Izlaganje te st zadrZati nn slullajevima kad su izvrgena m neophadntl mjtrmia, b u
prtkobrojnih, talco da te se imijeti rahnanje koordinata samo iz tih mjerenja. Tako dobivene
 koordinate odgovaraju onima koje su pri prcsijecanju mprijed i natrag nazvane privrernenim
kmrdinatama. Ne te se ovdje uhziti u metode istovrernenog izjednatenja dviju tat&, to jest u
slurajeve b d a su iZvr8ena i prekobrojna mjerenja).
1. Ako se sa dviju ntpoznatih tali& T , i T,mjesc kutovi a, P, y i 1na tri po koordinacama
poznntc Wke, nasfaje slutai sa dike 171.
Najprije te SE odrediti kut c:

: gdje jc:

Ez mkuta I, I1 iTI1 dobiju se oovakvi odnosi:

-=-.
dl sin T da - sinP .
- --
b sin 8
a sinu' dl siny' d~ sin+

Aka se ovc jednadsbe medusobno pornnote, izlazi:

dl b
dl I.+-I=
- b sin cp sin P sin S
a dl dl a sin Qsinrrsin y

i poslije uvodcnja ozmake :

sin
tgp=-= -. + a sin 6 sin &
sln cp b sin a sin y

velitina ~ + 'dobiti
- - l ' Ce se iz sume kutow u peterokutu:
2

a razlika ?--- - 4 po formuli kao kod obiEnog presijecanja natrag:

2

Sada it se toordinate taEaka T, i T,raeunati presijecanjem naprijed, takD da se t a b T, raluna

iztm T, i T,, a ta&a T, iz tataka T, i T,.
a
 2. Ako su pozmtc sarno dvije taEke T a i Tb a sa dviju novih tataka T I i T,izvrSeno je mje-
renje svih kutova na poznate taEke i to a, p, y j 8, nastaje slufaj poznat u literaturi kao Hansenov*
zadatak (sl. 172).

Kod kigonomctritkog rjeSenja adredit te se najprijt s v i kutovi u Eetvemkurtu, pa iz slike

E 72 a izlazi : \

* Peter A. & n ~ m 1793 - 1874 god.

 & sha.
sin$'
I4
d1,3
- sin y.
gin 't
!?2=-s i n # *
6 sin p'
---
b
d
sinq
sin 8

Ako st desne i lijeve strane ovih razmjcra pornnose:

d..dl,*.b T-.a-sin y.ainS.sins

sin
a.dl,a.b-&a sin +.sin ensin p-sin1

1 ako BC analogno h o kod prcsijecanja natrag uvrsti pomotna vclifina:

ondr se moZe upotrebiti poznata formula:

Sada se koordinate tataka T, i T, raEunaju presijecanjem naprijad, gdjc su mjerni kutovi

Pretpostavit tc sse za tsenutak da je polohi trdcnih m a T,i T,poznat, te da se zadane

tame T , i Tb tcBZe. Kalco BU na t a w T,i T,mjereni htovi prema T, i Tb koordinate te st
ovih t a b h dobiti presijecanjm naprijed (51. 172b). Jedna od novih tatalra, na primjer T,,uwt
Ct se km ishoditte pornohog lcoordinatnog sistema s pozitivnim smjwom osi x prema drugoj
n m j t a t k i T,.U tom be koordinatnom sistrmu koordinate mEke T, biti:

Udrdjenost idmtdu tataka T,i T,rnok se uzeti proizvoljno, na p w e r 1, pa Ce koordhte

tatkc TIu pwnoknorn koordinatnom sistcmu biti:

U tom 6t pwnofnmn kmrdinatnom sisternu smjerni kutovi iz m&e T, pmna T, i T,

biti:

Koordinatne &c iz m&e T2prema taEkarna T. i Te a ujedno i njihove koordinate bit&:

yZ - - --
d~ sin y sinla+B)
sin(a4P-t-y)
 Y'B = dl s b c y t- 8) = Bin sin cy + 8)
sin (p + + 8)
sin 8
x ' ~- d l cos (y -l-8) =
sh(P+r+81
cw (Y + 8)
gdje su ddine dl i d, p sinusovorn pravilu:

1 "sinB sin @ - sin p

dl=-- -
sin3 sin[180°-(fify+8)]-sin(p+y+8]

d, =
l.sin(u
sin E
+ p) = sin (a f B)
ain 1180° - (a 4- P f y)]
- sin (a -t- PI
+
*in (a P $. Y)

Iz trllro dobivenih koordinata tafaka T, i TBu pomohom koordinamorn ~istemui njihovih

zadanih koordlnata mogu se odrediti konsmnte tranafomacije za pravi i pornohi kmrdinatni
Sisistrm:

Odavde te sc izrahnati konatante @amformacijt8, i k, posHje uvodenja oz naka:,

Ovim konstantarna transformimt bt st pomohe kwrdinatc t a m T, i T,:

Cvn - ye) = ki Ws - Y'$ 4- k~ (X'S - x'm)

Rako BU kmrdinrrte ta&e T2: y", = 4 x'* = 0, bit Cc:

~ n a i o ~ nbto za tarku T,, rije au koordinste y ' , = 0, x'i 1 -I-I , biti:

yl=ym - k l y ' a + Lax'. + k z = y s + kp

x, = x, - k,~', + k , y l . f kl = xa f k,
Primjer

TI: 42 T,: 4 T
.
: 138 Tb: 76

(m + @I 1 0 6 ' ,7 ' '

--- .in (m + e) sin P t 0,642 119

(a+P+d 149102127 sin(a+P+r)

''' '
+ P-)
sln (a + P + u)
(x
(B+yia)

linr
+1,210 536
- -
x'"
zin!a
COST

' sin ( x + B) cos

+ +
P y)
-I +@,ass
:+0,711172
180

+ 1,395
sin (y + %)

coa(yC1)

839
I f 0,881 915

4.171410

sin B

AY' = ~ ' - b~ ' a f0.306 134 i a x'b - x'#

--
s - Afa
1
t. As" +4,962 559
1
1
--
- Av' + 0,061 689 Ax'
-0,444 638
i i 1
+I2 58i,M ~!16594,08 A ~ ' A ~+ 83-11 yAyM - 599,19

- - -- AxAy" -
1 1
y A x r A x-

I- I-
+13928,65 xb /+136691,76 43,43 s 6,03
i---
Ay - y e +~ 2 34739
~ Ax = x b l a
I
I+ 97,68 kt I+ 39-70 kb 645.22

Ya + 12 581,06 + 136 594,OR Yb 4-13 928.65

- - q -
1- 136691,76
-

-k,g"

-k
Ys
'
- -
- 48,M

+ 844,79

+13 377.79
-klx'a

+ %ak, y'.
x,
1'-
1-
--Ai
-

f 135806,03
55,41

732,64
-k t y ' b
-k, x'b
Ya
- 60,21
--
-
--
440,66

+ 13 377,78
-k i
f L,Y'~

x.
~ ' b

-
$
--
32,lP

911,92

+ 135 806,03

I
+ h, - 605,ZZ + A, it- 39,10 91 ! + 12 772.57 xl + 135 845,773

Umetanjem odreduju se kcordinate triangulacionih taEaka d o , da se u vet razvijtnu mreh

vileg reda u m e h (redovito manje) suvisle mreae triangulacionih tahka niZeg reda sa isto-
~ ~ ~ n t nizjednatenjem
im svih podataka mjerenja i istovremenim rahnanjem kmrdinata svih
tataka umetnute rnrefe. T a Wle nije pojedinatno odredivanje koordinata tatah, koje je do sada
obradeno, a M kojeg je izjednaknjc podamka mjerenja izvrgeno metodom posrcdnih mjerenja,
 Istodobno odredivanje koordinam ville tataka umetanjem manjih mr& primjenjuje se
rjede i to u onim xluEajevima, kada meZa niZeg reda prelazi preko okvira mvijme m e t e vigeg
reda, kada se manja mrth niteg rada razvijn za specijalne poatbe, npr. za iskolfimje duZeg pravca
(osovine tunela ili sl.) itd.
Umemute mrefZe bit Ce a10 bodne u onom sluhju, kada au za odredivanjt koordinata
t a m umetnute mrese zadani samo neophodni podati, npr. u mreB BU pznate koordinate aamo
dviju tataka iIi kwrdinate jedne h&e, te dutina stranice i smjerni h t prrma drugoj ta&i m h .
Umemuta mreh bit Ct uklopljcna kada je u njoj poznato viite elemcmm, npr. koordimtc triju
ili v i h tataka, ddint dviju ili v Z e s d c a i njihovi srnjerni kutuvi itd. (hlrcZc na sl. 173a i 173b
su slobdne, mreZe m s1. '174 i 1 7 5 su UlcIopljene).

1. U izIaganju strogc metode izjednatenja umetnutih mreh (iajedmknja po mttoii

m j m j i h kmdrata] ogranifit kmo se na obradu tog pmblema kod najjednmtavnijih ob&a slw
b d n i h mrega, pdazanih na 81. 173 a (ctntralni &em) i 173 b (geodetski cJetvcrokut), te & se
ixloZiti sluhj izjednadcnja w i h m 2 1 metodom uvjetnih mjerenja*.
Najprije h sc opknito odrediti bmj uvjcta, lcojima svaka slobodm mreh atba da udmlji.
Prcdpostavit te se najprije, da gu u m Z i mjereni kutovi. OEevidno je da t e svako prekobrojno
rnjercnje u mreZi &ti jedan uvjct; a h su npr. u nekom trokutu urnjcsto dva izmjerem sva tri
<kuta,taj Cc treki izmjereni kut usloviti zahtjw zatmmijr tmkuta na 180".
Ako je u nehj mreZi (npr. u onoj na sl. 193 a) obuhvx&m n t a w , a poznatc su samo dvijc,
tada m b a za odrcdivanje trek ta& te mreie izmjeriti jog najmanje dm kuta, te tako redom za
d&dipanje wake daljnje ra&e jog po dva kuta. Prema tome Cc u trrkovoj slobodnoj nwe2.i broj
ncophodnih kutova biti:

*) Mctode izitdnndcnj~ve&h ihlobodnih mreb i uklopljedh mreta vIdi npr.: Prof. dr. ins. Nikolm
&hanit: Visa g ~ o d d j aI, Zagreb 1954. god.
 Ako je u mreti izmjmno K kutova bit tk broj prtkobrojnih mjermja, dakle i broj uvjeta:

tt k pri izjednakiu biti i t o w braj u v j e h jedriadsbr.

Uvjeti kojim ~lobodnrld treba da udovolji bit 6t dvojaki: figurni i 8 t a n i h i uvjeti, te

: polusni (sinusni) uvjeti.
Figurni uvjeti aastojat te ae u tome, da suma h t o m u odredenoj figuri (poligonu) treba da
zadovolji odredeni uvja: npr. suma Butova u trokutu treba da je 180a, suma kutova u n-terokutu
t r e h da jc (n - 2) 180". StaniEni uvjeti (uvjeti zatmranja horlzonm) izlaze iz z a h t j m da suma
kutova innjermih na mkoj unuiwmjoj 'ta* mreZe (na sl. 173a je to tab T,) trcba da bude 360".
Broj figurnih uvjeta mote se opknito odredW ako se ramisli, da je svih n t a w u rnrcZi
rpojeno sa E linija (I > ts, a izmjereni su svi h t w i imedu Iinija). Poligon, koji bi apajao sve tatkc
imao bi n linija, te bi dao jedsn figumi uvjet sume kutova jednake (n - 2) 180". Prtoatali bmi
linija I - n je prhbrojan, tc s v a h prekobrojna linija daje jedan figumi uvjtt. Ukupno t e figurnih
uvjeta biti : *

StaniEni uvjeti sastojat & se u tome, da na taEkama m kojirna su h j e r m i svi vitovi izmedu
pravaca (kao npr. na T,sl. 173 a) s u m tih h t w a mora biti 360".
Ovi uvjni (figurni i s t a d h i uvjeti) jot nc wiguravaju da Ce npr. obodni poligon slobodne
mttZe na 11. 173a biti zatvoren. Yidljivo je to na slici, gdje je u t r o h t u 5 crtlrano izvukna stranica
do ta&e T,;pri tome n e h se gVi kutovi u svim mkutima zatvamju na 180' (pa i u onom T;T,Td,
a n e h se i kutwi na tatki T,za-ju na 3M0; ipak postoji odstupmje tataka T, i T;.
Da bi st ovabova odshlpmja onmogu&a tteba mtaviti i av. polusne (sinusne) uvjete.
Ako jc neka t a h (pol) v e m linijama sa svim tafkamrt nckog zamorenog poligona (kao npr.
tdka Tam sl. 173a) mom ae za d d i n u ntks ~traniceu tahvoj mmrcti dobiti ista vrijednost, rah-
najuCi ju od nje s a m t preko bilo kojih figura u mteti.
Broj polusnih uvjeta u nu& dobit -kse -0, da se upnt da za odredivanje triju taEaka
mrtZt u p m m &tu momju biti poznate duZint triju smania. Za slijedeti mkut, dakle za
8lijedeCu mUnt m b a pomati 2 stranice i mko redom za svaku daIjnju tdku pa dvije stranice. Ako
u mreZi ima n t a w , bit rk bmj neophodnih stranica:

Akn u mrtZi I stranics, bit Ce broj prekobrojnih aranica, dakle i broj prckobrojnihmje-
renja, odnosno broj uvjcta:

Prcma tome Cc u bilo kojoj slobdnoj m Z i sa n taEaka povemih sa I stmica, u kojoj je

izmiereno K kutova biti:

ukupan bmj ojuvjeta r = K 2n 4 - +

od toga figurnih uvjeta 1 1 n + -
polusnih uvjeta I - 2 n 3 +
 Odbiju li st dva donja izraza od ulrupnog broja uvjem, izlazi dn 6e biti

te k biti:

ukupan broj uvjeta r = 15 - 2.6 + 4 = 7

, d toga figurnih uvjeta 1 + 10 - 6 = 5 (sumkutova u 5 aoAufeva)
plus& uvjeta 10 - 2.6 + 3 - 1 ( t a h T, kao poT)
staniiInih uvjeta IS - 2.10 4- 6 = f ( s w kutova na T,)

Ako su u nekoj mreZi na t r l h m a opatanj p tavci (ghsnom metodom) tada 6e se gornji izrazi
za broj uvjeta donekle promijeniti. Otprtst & staniEni uvjeti, buduti da te se kutovi na nekoj t
a a
izrahrnati km razlike vrijednosti p r a m samim tirn mtvoriti na 360".
Aka na jednoj taCki trebrt dobiti h I t u r n onda je dcvidno, da na toj taEki treba opahti
k + 1 pravaca. Aka u cijeloj mreZi od n trim Lntl whpm K kutovn bit 6t u toj mreZi ukupno
pravam :

P=K+n ili K=P-n

hcma raniji izvedcnim formulama bit Ce u mreZi u kojoj su opaartni pravci:

broj uvjeta
ulniplln
Odtogafigurnitrllvjtta
polusnih uvjeta

- Pri tomt jt prtdpostavjeno da su svi pmvci mjereoi obostmno ti. na objc tatkc wake sttanc.
U tom slutaju P = 2L
U p+jem na sl. 173 a, gdjt su opahni pravci munerirani M 1 do 20 bit Cc:

brof pmnm P = 20
ukupan broj uvjcta r=20-3.6+4=6
od tow figurnih vvjeta 1 -f- 1 0 - 6 = 5 htova
(8~ma u 5 trokutew)
polusnih uvjeta 10-2.6+3--1 (tarn T, ltao pol)
BuduCi da st - naroZIito u mreZama niatg reda -
iskljuEivo opaZaju p m d (a ne m j m se
kutovi) to k se obraditi slubj ajzjedmknja slobodne mrek u kojoj su mjcrcni pravci.
Neka su u ucmpalnom sistcmu na 81. 173 a Adme k d t e dviju m w TI i T, i neka 8u
izmjereni (ghsnom mctodom) pmwi IM $vim tatkama,
Uvjeti kojima mjcrenja u ovnj mresi treba da udwolje bit &:
 A h jc u mrtiti i m j a c n a K kutava bit te broj prelrobrojnih mjerenja, dakle i broj uvjeta:

r-K-(2n-4)=K-2n+4

t~ & &i izjednakriju biti i foliki bmj u v j e h jednrdtba.

Uvjcti B o j h sIobodna mr& trcba da udmIji bit i

k dvojalci: figurni i ataniEni uvjeti, te
: polusni (sinusni) uvjeti.
Figurni uvjeti sastojat r!e se u tome, da a m kutvva u odredenoj Qyri (poligonu) treba da
mdwolji odredeni uvjet : nps. suma htova u trokutu ueba da je 180°, mma kutova u n-terokutu
tscba da je (n - 2) 180". S t m i b i uvjeti (uvjeti zatvaranja horizonta) izlrmze iz ulhtjcva da suma
kutova izmjerenih na nckoj unutarnjoj ta&i metic (na sl. 173 a je to t a h TJ treh da bude 360°.
Broj figurnib uvjeta mdtt se opknito odrediti ako re d s B , da je avih n maka u mrtZi
~pojcnosrll I linija ( I > tl, a izmjereni su svi kutovi izmedu Iiniia). Poligon, koji bi spajao svc ta&e
imao bi A E j a , te bi dao jedan figumi uvjer sume kutova j e W e (m - 2) 180". P r e o s d broj
linija E - n je prtkobroian, te svslca prekobrojna linija dajt jedan figurni uvjet. Ilkupno 6e figumih
uvjeea biti:

Seanillni uvjeti sastojat k se u tome, da na tafkama na kojima su izmjerenisvikutoviizrnedu

prav~ca(kao npr. na Eafki T, $1.173 a) sum tih Butova morn biti 360".
Ovi uvjai (figurni i staniEni uvjeti) joH nc osiguravaju da te npr. obodni poligon slobodnt
mrtZe na $1. 173 a biti zawren. Yidljiva je to na slici, gdjc je u trokutu 5 &no izvutem stranita
do ta&e T,; pri tome neka se svi htovi u svirn tcokutima zatParaju m 180" (pa i u onom TiT8T6),
a nplta sc i hmVi na ta&i T, mtvaraju na 360'; ipak postoji odstupanjc tataka T,i Ti.
Da bi $e ovalzOYa odarupanja onunogutih Wba postaviti i tns polusne (dnusne) uvjete.
Ako je neka taEh (pol) vans linijama sa svim taEkama nekog zatvorenog pligona (kao npr.
tdka T8 na s1. 173 a) mom ae za duZinu ntkt ~ t r a n i ~uetakovoj mreg dobiti ish vrijtdnost, rah-
najuti ju od nje s m c prtko bilo h j i h figura u mrcti.
Broj polusmi uvJcm u n r d i dobit te se tako, da st uzme da za odredivanje triju t a w
nrtZe u prvom trohtli moreju biti poznae duZint triju manics. Za slijedcki troht, dakle m
slijedehi t a k aeh pomti 2 stranict i tako redom za s m k u ddjnju trtEku po dvije stranice. Ako
u mrefi ima n tat*, bit Cc broj neophodnih s ~ a :

kbo u mr& ima 1 s d a , bit & broj prekobrojnih stranica, dakle i broj prekobrojnih mje-
m j a , odnmno broj uvjcta:

Prerna tame kc u bilo kojoj slobodnoj rnrrZi sa n tdalca povezanih sa I s t m d ~ 4 1 ,u kojoj je

izmjermo K k u t m biti:

ukupan broj uvjem r = X - +

2n 4
od toga figumih uvjeta I +
I -n
polusnih uvjeta I - 2 n 3 +
Odbiju li st dva donja ivaza od ukupnog broja uvjeta, izlazi dm & biti

te t e biti:

h p a n broj uvjeta r = IS - 2.6 + 4 = 7

od toga digurnih uvjetrm 1 + 10 - 6 = 5 ( s w m kutova u 5 trohtcva)
plusnih uvjeta 10 - 2.6 + 2 -
1 (taEh T, h~pol)
stanihih uvjem 15 - 2-10+ 6 = 1 (suma kutm na ta&i T&

au u nekoj m Z i na t a w opdkni prav c i (girusnommetodom) tada Ce sc gornji i z d

za broj uvjeta doneklc promijeniti. Otpast be sranihri uvjeti, buduCi da te se h t o v i na nekoj t a u
imahmati kao mlike vrijednosti pmvaCIi samim tim mtvoriti na 360".
Alto na jednoj ta&i treba dobiti k htova onda j t okvidno, da na toj -Uci treba opdati
k + 1 pravaa. Ako u cijeloj o j f i od n t a t a h ima uhpno K htova bit & u toj mreZi ukupno
pravaca :

Prcma raniji izvedenim fo-.bit & u r n d u Iwjoj su c p h n i pravci:

ulnipan broj uvjeta

od toga figurnih uvjcta
palusnih uvjeta

- Pri tome je predposhv1jeno da su s v i pra~cimjereni O~OUWEUIOtj. na obje &Eke s d esme.

U tom slubjo P = 21.
U p+mjtru na $1. 173 a, gdje au opaZani pravti nun& ua f do 20 bit &:

broi pmma P = 20
&pan broj uvjcta
od toga &umih uvjeta
polusnih uvj eta

BuduCi da st - m & t o u mreZama niZcg r d a -

iddjuWvo opaZaju pravfi (a nc mjerc se
htovi) to be se obraditi sluzaj izjednatenja sIobodnc mrtZc u kojoj su mjereni pravci.
~ taW TI i T, i neka
Ncka su u c c n ~ a l n msistanu na sl. 173 a iadane l c o o dviju
h j e r e n i (girusnom metcdom) pra& na s ~ taEkama.m
Upjcti k o j h mjcrenja u ovoj mreG m b o da udwolje bit k :
 a) figurni uvjeti, njih 5, postavit & se tako da swma kutova u svakom txhtu od I do 5 mo-
ra biti jednaka 180'. Jz o d uvjeta bit te jednadZbe nesuglasica (vidi izlaganje na sP. 60) :

gdjc su 1, 2,...20 mjerenjem dobivene vrijednosti pmwca na stajaliith ...

T,,T,, T,.
.
KonaEne ysijeh09ti pravaca I k , 2k,. ..20r dobit te st tako, da se mjerene vrijcdnmti 1,2,, -20
papraw popravkama v,, v,...v, tt te j h d z b e popravaka biti:

b) polusni uvjet h i t Ec st ta8o, da se npr. sPania a i z r h n a pomoh s ~ b, c,a...

. .
preko mhtem f , 2 , .. Za mhtc 1,2,. . postave sc po sinusovom pravilu odnosi :

ain(l2r-Ilk) c
-
sin (8s 7a)

-
sin ( 1 5 ~ 1 4 ~ )
-
sin ( I l k IOr)
_ 5
e

sfn(3~. - 2k) a
-
sin ( 1 4 ~ 13~) a

i Pomn& Ii se gornjt j&n&d!Ibc dobije sc uvjema jednad2br:

sin( 6k - st) sin (9t - 8 k ) sin<^^^ - sin(15k - I4d sin (3k - = - abcde
) (8k - 7k) sin ( E l k - IOt) sin (l4r - 1 3 3
Ilk} 2k)
sin (& - 13 sin (5* - 4 ~sin b&
\
Uvjem jcdnadsba k E logarimthti:

P (IRy2Rr...at)
= [log sin ( 6 h - 5k) -t 10g sin(9u - 8,) + log sin (14 - I l k ) +
+- log sin ( 1 5 ~- 14k) + log sin (3k - 2*)] - [log sin (2t - Jz) + log sin (5k - 4 d +
$. log sin (8r - 7k) + log 8h ( I l k - JOE) +log sih ( 1 4 ~
- 13k)J = 0
 Buduti da uvjttna jednadZb nije linearm, d j a ju M takovu ~vestiramijanjm uTaylorov
+
red (vi& izlaganje na str. 61), uzimajuti u obzir da je I* = I v,, 2 k = 2 f v,, ......
20k = 20 v,:+

gdjt te biti:

dF
-= - b log sin (2 -1) -GOtg(2 -1)k- f,
d1 d1 P

dF
-=
d2
d log sin (3
2
- 2) - b I o g s i n ( 2 3
a2
- -cotg(3 P
Cr
-2)--cotg(2-
P
= f,

t e o redom &Lit, pri teemu je

1,

r, modul dekadskih logaritama p log e = 4434 2945

p 206265"

. dF d F
Koeficijente f,,f,,. .fsomote se dovoljnom mEnof b dobiti i jcdnostamije. Velifint --dli' 2J"
u smri predstavljaju utjecaj promjene nckog kuta za neku mlu veliEinu (I" ili 10") na prornjcnu
logaritma sinusa tog h t a . T e promjene h nalaze se u svakirn tablicam logaritam trigonometrij-
skih funkcija u mbrici P. P. (parten proportionaIes), a dane su za I" ili lo", te se iz tabIica vade
istovrcmeno bada i l o g a r i d sinusa kutova za odredivanje nesuglasiat we.
Pmm tome 6t jcdmdZba popravaka u linemom o b h glasiti:

.
gdjt su AaI5,&pal. A1l,ll..panes proportionafes log sin odnusnih kutova.
Sada se sakm svi h o v j popravah u
, v,,... te Ce sc dobiti kodcijentl o w jtsnadZbe
popravaka npr. za:

fs =
--
f~ A*,L
AS,* - Al,l
fa = A=,=
....**.....
11s h,ra

--
f i r =.
ill
Ais.14
Al6,tl
- 614.13
I Iz jednadsba popravaka, izvcdmlh iz figurnih uvjcta i polusnog uvjeta sastavit te se nor-
malne jednadZbe korelata (vidi str. 63) omatujufi k d c i j e n t c uz popmak u prvoj jedmdfbi
sa a, u dtugoj sa b itd.:

pri Eemu se uzirna da se radi o mjtrmjirna iate iahosti; nema naimc razIoga ptedpostaviti da su
pojedini pravci u mreZi istog roda
.
-. miereni razlifitom taEno3h.

lz normalnih jednadtbn korelata kzdumjrr st vrijednosti kortlata k,, k,,...l i ~ iz njih po-
pravke :

(vidi jednadZbe (7) na atr. 63).

0 v - h t e ae vrijcdnostima pqmaviti mjereni pntvci, tt & se t&o dobiti njihovc komtnt
mijednosti:

Koordimte taMa uvrgtene m e s e iuahulat fe Se %I&pornoh jzjednatenih pravaca Jx, 2 ~ , . ..

20k presijecanjem naprijed sa pozmtih t a l k ; rahnanje koordinam m02e se imgiti i taka, da se -
porno& izjednatenih pravaca - iz duZine izmedu poznatih tataka izrahnaju duZine stranica u
mreti, te p o m o h njih i kutom hmedu izjednatenih pravaca izrahnaiu kmrdinate taW na n s h
poligonskog vIaka (vidi kasnije u poglavlju ,,Ra<unrnje prikljutencg ~rligcnskcgvlaka") h o
Sto je u&injenou s l i j e d e h p r i e r u .

U meZi na sI. 173b w e t s k i tetveroht) zadaue su koordinate taEaka T,i T,,a izmjereni
su pravci 1, 2,.. .12 na s v i m taEkarml m e k :
 1 . JednadZbe nesuglasica:

A) figurni uvjeti (braj uvjeta 1 + I-n =1 +6 -4 - 3)

trokut T2TaT4 trokut Tar2

T,

trokut TlT9Ts
C) (2 - 1) 49' 01' 29:'7
(9 - 8) 33 03 ,247
(6-4) 97 55 1 2 2

B) polusni (sinusni) uvjet (bmj uvjeta 1 - 2 n + 3 -- 6 - 2.4 f 3 = 1, taEh T, kao pol)

sin(l2 - 11)sin(3 - I)sin(9 - 8)

,- F 1
sin (9 - 7) sin (11 - 10) sin(2 - I )

[log sin (12 - I I) f log sin (3 -

- 1) + log sin (9 - 811 Dog sin (9 - 7) f log sin ( 1 1 - 10) +
+ log sin(2 - I)] = wl
A A
pravci kutovi log sin PP I" pravci kutwi log sin PP I"
 2. Kocficijenti jednadfba popravaka
v a b c d I
1
2
- 1 -+ II +- l,82
1,83
- 0,18
-483
3 4-1 + 0,Ol + 1,Oi
4 -1
5 i-l -1
-1 - 2,oo
400
6
7 -1
+1 3-1 + L'M
+ 025 - 0,75
8 - 1 - 3J4 - 4,X
10
9 f l
-1 + 1 f+ 5599 + 4,99
8 5 + 1,85
11 -1 $-I - 4,34 - 4,34
12 C 1 + 1,49 + 2,49
w + 1,2 4- 0,7 -I-2,6 + 2,O
1 3. Koeficijcnti narmalnih jednadZba kortlata
I 4 b]! cl dl 31

[a + 6,QO - 2,M) -k 500 + 8,57 + 14,57

[b + 640 4- 500 - 9,oO - 3,OO
[C + 6,oO 4- 2,58 + 12,5&
[d + 55,3398 + 57,4898
4. R jeBenje normalnih jednadgba korelata
alk, blk, clb dlk, w 51

[U + 6,OO - 2,OO + 2,oo + 8,97 +1 3 f 15,77

+ 1,00 QQO - 4 3 3 333 + 0,33 333 + 1,42 833 + 0,20 000 4- 2,62 833
5. R a e u n a n j e popravaka

+ 0,4006
- 0,3829
- 40177
+ 0,4587
- 0103es
- 44219
4-0,0515
+ 0,4422
- 44937
- 0,0157
t 0,0876
- 0,0718
[m] - 1,152- - [kw]

6. Pogravljeni pravci

StajaliSte Mjerltni pravci Definitivni pravci

TI 1 Oo 00' 0O;O 0" W)' 00,"4
2 49 01 29,7 49 01 29,3
3 87 41 03,5 87 41 03,5

7. Definitivno zatvaranje trokuta

Trokut T,T,T4 T m h t T,T,T, Trokut T,T,T,

 Sa izjednatenim kutovima izratu-
nate su sada duZine stranica sinusovim
pravilom (str. 251) i, na nazin poligon-
skog vlaka, koordinate tataka (str. 252
i 2531.
2. Kod odredivanja koordinata ta-
Eaka umetnute mreZe Eesto se primje-
njuju p r i b l i f n t rnetode izjednaknja.
Fribli5nost ovih metoda sastoji se u to-
me, 3to se nepoznanice (ili popravke
mjerenih velifina) ne odreduju metodom
najmanjih kvadrata, ili se sva mjerenja u
mreZi ne izjednate odjednom, ili se odje-
dnom at izjednatuju svi uvjeti itd.
Obradit Ce se Eesto primjtnjivano
izjednaknje priblsnim nazinom, pozna-
tim pod imenom Dtrgensove metode.
Ovom se metodom, radi njene jednostav-
nmti, mogu izjednatiti i slobdne i jedno-
stavne uklopljene rnreZe.
SL 114 Neka nove tatke umetnute mreZe
T,,T,...T, tine niz trokuta I, 2,...n ko-
ji se naslanja na dvije triangulacione stranice a i 6 izmedu ei poznatc triangulacione tazke T,,
Tb i T,(sIika 174).
0~evid;o je da kutovi u trokutima tog niza moraju da zadovolje ove uvjete:

1. Suma kutova a svakorn trokutu mora da bude 180":

2. Suma kutova mora da bude jednaka razlici srnjtrnih kutova poplatih strana:

3. D& zavrtne stranice b, raknata iz m e sPanice a prelco umetnutog niza trokuta,

mora da bude jednaka duZini te stranice, dobivcne iz koordinata t a w T, i T,te stranice.

Iz prwog k trokuta biti:

a sin y,
C1 = -sin a,

a sin y, sin y,
Ca
c, shy,
= --
sm aB = -sin a,-sin a,
TROKUT
i mko redom, pa & bnaEno biti:

- ...
a & ~ y , s i n y , siny,
sin a, sin ma... sin a.

asiny,slny, ... sinm . =

1
b sin a, sin a,... sin u.

kibliznost rnetode Dtrgensa sastoji se u tome 9to se ne izjcdnatuju sva ova tri uvjeta za-
jedno, nego se najprije prva dva uvjeta (uvjeti htova) izjtdnde zajedno, a onda posebm tm5
(uvjet stranice).

a) JtdnadtbE (1) i (2), usIijed pogrtgalca u miuenju kutm, ne& biti zadovoljene, vet k 8c
pojaviti nesuglasice:

@I + pt -k ..a f fi = Vb-Va (53

Uz pretpostavku da su svi kutovi j d m k o &no mieieni, a trebdo bi izjednatiti rramo uvjete

iz jednadsba (41, nesughsica bi se f,,f, ...f. podijtlila jednako na svaki But u mkutu tako, da
bi se svlrki kut popravio metinom nemghice. Popravak kutova a,, P, i yl u p m m uokutu bio bi:

i tako dalje.
bi trcbalo izjednafiti samo uvjet iz jtdmdzbe (51, isto bi ne t & h nesughsica f, podi-
jelila jednako na kutovt, tako da bi svalrl h t , uslijt.3 ispunja~anjauwg uvjeEa, dobio p o p r a h :

Buduti da aeba uvjetc (4) i ( 5 ) izjednaEiti zaiedno, vidi sc da te kutovi or i y dobiti popravkc
iz uvjeta [4), s kuMvi popravk iz uvjeta (4) i (9, taka da 6t uvjetne jednadzbt (l)i(2) glasiti:

(a,3.(1))
(aI+.(2)) +
+ IPl 7-!
+
(1) + ($1)+ (YL 3..Cl)) lmO
(21 f ($1) + (YS + (2)) - 1.80"
C@t
-
......................
(r5r + (4)+ (!L4- (4 + ($1) + (Y, f (rill = 180"
 .
Poptavke (I), (2),. .(n) i (s) dobit te ae odbijanjem jednadsbi (4) i (6)te (5) i (7):

Ovo su jednadZbe pogregakm.

Iz wih st jedmdZbi moZe odrediti vtliEim popravska. JednadZba (9) pomoZit ke w sa 3 i

odbiti od sume jedna&ba ( 8 ) :

Ovim & se p o p r a v h popravifi mjeteni kutovi i dobiti vrijcdnosti:

b) S ovako izjednatmim Butovima trebo ispuniti jog i uvjet strme iz jcdnadbe (3). Lo-
gatitmiranjem jednadtbe (3) dobit kc se:

log a + log sin y', f log sin y'. 4- ... + log sin yk -log b -
- log sin a; - log sin.&', - ... - log sin a', S
= (12)

gdje je veli6m S na desnoj strani gornje jednadZbe nesuglasica uvjeta strane, izraZena logari-
tarnski.
 lspunjavanjem uvjeta strane ne smiju biti pokvarcni vet ranijc izjednaEeni uvjeti kutova,
itto znaEi da kutovi a' i y' trebl da dobiju popravke r iste apsolutne vrijednosti, ali razlieitog pred-
znaka :

- Ta, = -'re, = ... = - rn, = f- Ty, = + Ty, = ... a +~-y* - 7

JcdnadEba strane (12) u logarimmskorn obliku glasit te onda:

1% a + log sin (y', + r) 4- log sin (y'= + a) 4- ... + log sin (y', + r) -
- log b - log sin (a', - - log sin (a', - r) - ... - Iog sin (a', -
T) 0 T) = (f 3)

Iz o w se jcdnadsbe vidi da te svaka popravka T djelovati na ispunjenje ovog uvjeta u ornjeru

s veliEinom logaritma sinusa kuta, koji se popravlja. Faktor omjera, kojim Ct s w l a popravka dje-
lad, prema tome je promiem logaritma sinusa kuu za jedinicu (jednu sekundu ili jednu mi-
nutu). Buduti da su popravke male, moZe se napisati:

-
log sin (y', f r) bg sin y', + A y',.r
log sin (y', f r) = log sin y', + A y', - T
..................
log sin (a', - r) = log sin a', - A a',.?
log sin (atB- = Iog sin u', - A a',.r
T)
..................
. .
gdje su Ay',, by',. ,i Aa',, Am',. .promjene log&itma sinusa kutova y',, y',. .i m',, .,'rn . .. za jeli-
nim promjene kuta (jednu sekwdu ili jednu minutu).

Umste li se o w vrijednosti ri j jcdnadZbu (13) :

+
loga C l ~ g s i n y ' ~A f l . r + logsiny', +sly',.?+...+ logshy', + h y ' . . ~-1ogb -
- logsina', C A a a , . r -logsina', $. Aar*.+r- ... - logsina', + A D ~ ' ~ =
. TO (14)

i ad tako dobivene jednadzbe odbije jednad2ba (121, izlazi:

iz Zega je:

Ovim se .popravkama poprave kutovi y',, y',. ...a',, a',. ..ili iz m b h vet izvadeni l o g a r i ~si-
nusa tih Butova:

log sin y', za

rn
A yrt - - log sin a: za A dl -m
tbl [A1

log sh y', za A y',

m
- itd. - log s i n a', za A a', - id.
LA1 la1
256
 -.
logar i mi
stranica
* & a-main.

m log %in -
b m sln P
c =mamy

49 26 26 492631. 0.119331 +1,8 9,880660 a 3,476144

I 61 40 45 9,944 633 1 3.540 117
+
5 +4
i
68 $2 44 9,969 798 +0,8 9.969 802 c 3,565 286

I1
48
21
a
P
1 66 19 35
59 4s 02

I3 55 15
+ 4

1 - 1 5 9 4 5 0 31. 4
1 + 5 i
-5
66 19 39

53 55 20 9,907 529
tS
0,038 i f 3

+7
' +0,9

+1,1
3,603 464
9,961 822

9,936 432

9,901 116
a
b
r
3,565 286
3,539 896
1,111 00.
I79 59 52 1 +8 I 180 00 00

-5 +6 3,550 748

1 9,843 308 b 3,406056

f5 +4

/ 1I
+I7 1 cpllogb 6,439952

,
va
i
72 16 48
@
C 9,999 964
% 4-36 +6,8 [A]

I 2n 2.3 --5,3
II e SP 45 02 [ -1
111 442722"-6 - 143
Z 238 09 58
1 -E=f, =+-+--+{7

22
vb 2 3 8 0 9 50
(2) - - --
t
13,3
3
f 4,s
vt

(3) - =- ??L
3
--{;I

49 ' 7 - - -

n
I

f72 257

17 Praktihm geedezkja
aoliaonsldh tdaha . Strana brol 1
 S xako popravljedrh htovima po sinusovom se pravilu h h m a j u duZine svih manice
ummutih m'kuta.
Koordinatt novih, umctnutih t a E a h , mhrnaju st onda b o tatkc poligonskog vlaka izmedu
taEke Tb i T,.(0natinu r a h n j a poligonskog vlaka vidi u poglavlju: RaEunanje prikljuknog
poligonskog vlaka.)
Isti se princip pribEhog izjed-ja prrma Dergensu moZe primijeniti i Bod dnktijih
oblika mreZe trokuta. Nekoliko tipiEnih oblika prikszano je na slici 175.

Na slici 175 a) 6 trokuta (a moZc ih biti bilo koji broj) Eine ctnmalni sistem oko poznate
smanice T, TO.Nesaghsie u kutovima i z r a b t & se po jednadZbama:
 Buduti da uokuti c e n d n o g sistema poEinju i zadavaju na istoj stranici Ta Ta,uvjttna
jednadZba smnice glasit te :

.
sin y, sin y,. ..sin-
yo
=1
sina, sina, .... sinq

Popravke kutova (I), (2). ... (6)iwahnat Ce se, anaIogno prijagnjern slubju, iz:

S b 175 b) pibzuje tm. gmdetski lkhrerokut, u kojem te se slutaju nesuglasicc u kuto-

vima dobiti iz ovakvih jednadZbi:

Uvjct s m e bit & isti kao i u centralnom sistmnu:

s h y, sin y8 sin y.
=1
sin a, sin a, sin rr,

Lanac trokuta nsl slici f 75 c) umctnut je izmedu dvijc M c i o n e sttanice.

Uvjeti htwa sastojat te se u tome, #to se svaki trokut po h t o v h treba satvoriti ne 180",
n smjerni But jedne zadane s d c e , npr. v h raEunat iz srnjemag kuta druge zadane stranict v;
p&a izrnjerenih htova or, p, @,, b, y,. ...
p,,, mom da budc jednak smjernom kutu izraEum-
tom iz kootdinata. Nesuglasice la kutovirna bit $e:

Prrma tome & uvjetne jcdnad5be biti:

+ + +-
(al -t (1) -I-( ~ 3 ) IBI -I-(1) -i-( ~ 3 ) (YI
(an
+ +
+
(2)) + +
+
+ +
0) t- (4) (Y, (2))
+
I%(3)) (p, f (3) ($31f (YB f (31 (s)) = 180"
-
( 1 ) ) = 1800
180'

...................,,.,................,.***...,,
+ (11 + ($1)f + (1) + Is)) + (8s + (21 + Is11 + + (3) -1-
(PI (@I (~11f
-k(y8+13) +(s)) 4- .... = vp - v m & i . 1 8 W
 nati, lrao i Imije, pop viti njima 1

a sm'al s1n anSI

b sin p, sin y,si

,.u,,,,.,.jem ove jednadZbt dobit & se loganfamska nesuglasica S i prerna ranije izvc-
denorn postupku izrahnati ndmadne popmvkc kutova T. Dalje je r a h m j e koordinata isto kao
i u imdenom prirnjcru za umemute trokute.
 POUGONSKA

WOD
~ Z
J
\
A

Kako je ranije spomenuto, svrha je geodetdcog snifianja atvmmjjc plana terem, a osnova
za snimanje je triangulaciona mre2a. Pri potpuno raavijenoj ~ ~ o n mreai, o ti.j do IV re&
dobit be se rn terenu koga treb snimiti mreZa ta* na udaljenosti od 1 do 3 Bm.
Detdjna trhngulaciona n-mhte gustine jo9 je uvijtk prtrijetka da bi se same s tih tataka
mogli snimiti svi objekti na terenu h j e ueba na planu prikazatf, da bi plan bio Sto potpunija
slika terena. MreZu poznatih tafaka, dobiwnih triangulacijom, trebat Ct pmgustiti.
T o & se uEiniti pornoh niza medusobno pwezanih tataka -
poligonskih t am -
koje se sastavljaju u poligonske vlakove i poligonske mrefe. Poligonska mreb sluZi kao nepoaredna
osnova za snimanje.
U poligonskoj mteZi mjere se, za r a s h od tiiangulacione m 5 e , htovi na poligonskh
t a h m a - poligonski kutovi -
i duZine izmedu poligomkih tataka -
dutine p o l i g a n s k i h
stranica. Slika 176 prikazuje ralrav poligonski rlak imedu dvijc t r h g d a c i o n e tafke, tzv. pri-
k l j u t e ~poligonski vIak.

A, B - triangulaciwe tatkc
-
I , 2, ....3 poligonske ta&
d - poligonska stranica
- polipnski kut

Pri snimanju lokalnog znaEaja poligomka mreEa moZe se razviti i na terenu rut kojmu nema
triangulacione m k .To je sIu8aj samostahe ili neprikljukne poligonskc m&e, o &nu &
(u pogl&lju : ,,Rahnanje zatvorenog poligonskog vlaka") biti vise govora
d
 Ako su pligonski vlakwi vnani m svom pore+ i kraju na triangulacione t a a e , takPi
stvlakovi nazivaja pr iB 1j u E e n i poligonski vlakovi. Iito su tako prikljuteni poligonski vlakovi
nni koji se vezuju na poligonske eke, Eije su koordinate ranije odredene. Obostrano sa priklju-
Etni i vlakovi koji se - njih tri ili viie - stjehr u jednoj pdiionkoj tatki, Eije se koordinate
izrahnaju postupkom za E v o m ta&u (vidi kasnije d poglavIju ,,Ra?unanje Evornc tatke").
Imimno poligonski vlak (od najvise dvije poligonske stranice) moZe biti i mSijepu, a h p o w
od jedne poznate (trhgdacione ili poligomkt} mEk, a na drugoj s m n i nije prikljuten na isto
Ealrm taEku.
Po principu rGerenja iz v e k g u d o dijele se pligonski vlalcovi takoder u redove. Vla-
kovi I rtda ili glavni vlakovi bit $e oni koji su prikljukni na svotn p % k u i kraju na aiangula-
cione tafke. Vlakwi IZ reda su oni koji su prikljuteni na poligonsRe tatke u vlakovima I reda i
.mko'redom dalie (sl. 177). Vlakovi I reda - glavni vlakovi - saEinjavaju osnovnu poligansku
mreZu, na nju prikljuteni vlaltovi niZih redova -
sporedni vlakovi - sainjavaju dopunsku poli-
gonsh mreh.

pram m9im propisima* d m se vlaku dodajt njegov redni indeks, i to taka da vIakovi
I reda i m u redni indeks 1, rt redni indeb svakog drugog vlaka jednak je s u m i rednih indeksa
vlakow na hjt je vIak vezan. Ako je poligonski vlak sa j@ne strane vezan za triangulacionu tatku
(ili Evornu taEku u osnovnoj d i ) , tim se tdkama za izrahnavanje rednog indeksa tog v b
dajc indeks I .
Specijalni slubj poligonnskih vIakova i m e f a su busolni vIakovi. U ovim s t poligonskim
vlakovima mjere poligonski kutovi busolom, odnosno busoInim teodolftorn i to tako, da se mjere
odmah magnetski azirriuti s w k -nice. To 8u kutovi h e d u poligonskih strani- i smjerova
magnctskog meridijana, u kojem uvijck stoji umirena magnetaka igh. 0 mjerenju magnetskih
aairnuta i o busolnom teodolitu bit te govora u poglavlju: Mjerenje magnctskih azimuta (str. 2%).
Busohi vlakovi prirnjenjuju s t svagdje gdje su potrebni snimci manje ~Enosti,i to pri premjeru
t m a za izdvajanje Sumnkih sastojina, rnjtstimiho u rudarsm itd.

Ptavilnlk zp drhvni prcmcr, 11. dm, QIVOZM gtodctsga upwa. Bcograd 1458. god,
 OSNOVNE FORMYLE POLIGONSKOG RACUNA
Da bi se mogle izratunati kmrdinate poligonskih tataka u prittljuiknom poligonskorn v l a h ,
...
trth u njemu h j e r i t i sve poligonske kutwe p,, 9,. P,, dalje na potetnoj i zavrgnej triany-
lauonoj, odnosno poznatwj poligonskoj tafki kutove 13. i @a ipnedu prvc, odnosna zadnje poli-
gonske strane u tom vIaku i vizure na jednu tatku - ve znu ta Eku - Eije su koordinate poznate,
...
tc d f i n c svih potigonskih stranica dt dB. d, (sl, 178). Xz tih elemenam i iz poznatih koordinatn
poktnih i veznih tataka mogu se izrahnati kaordhte poligonskih tabla J, 2 . . . . n u Frn vlaku.

Iz poznatih koordimta t a w T,, Tb,Ts, T,"mogu se izratunati smjtrni kutovi:

Smjemi kut prve stranice vlaka moZe se debiti, jer je i z dike 178:

Dvoznafnost f 180" dolazi radi razliEitih rnogu6h poIoZaja tataka T,, Toi f (31. 179).
 Analogno se moZe izraEunati i smjerni kut h g e sttanice:

Optmito bi smjerni kut n-te stranice u poligonsbrn vlaku bio:

te bi se mogao na taj naEin dobiti i zavrsni smjerni kut:

gdje je r broj svih kutova u poligonshrn vIaku. Ovaj se kut medutim moZe izrahnati i iz koordi-
nata t a h k a Tb i T,. Gurnja formula sfu2i za kontrolu rahnanja smjernih kutova.
Iz o n k o i z r a w t i h smjernih kutova i mjerenih sttanica mogu se izrafunati k o o r d h t n e
razIi%eza svaku stranicu (sl. 180).

x, - xq = Ax1 itd.

Ay, = dl sin vk
Ax, = dl aos v:
Ay, = d, sin v:
Ax, = d, cos v: itd,

YL = Y = -I-A Y ~
F XI = X U + AxI
Ya = Y1 + AY*
xg = X I + Ax, itd.
Na koncu mow se zbrajanjem koordinatnih diferencija svih stranica dobiti Loordinate
zavrtne tatke :

koja formula sIutf za kontrolu ratunanja koordinatnih razlika.

Buduti da su smjerni kutovi goligonskih stranica vh, v: itd. i koordinatne razlike Ay,, Ax,,
Ay, Axa itd. izraEunati i z rnjerenih poligonskih kutova i smanica, dakle veliEina optereknih po-
mjerenja, u kontrolnim & se formulama za zavrgni smjerni kut i sumu koordinatnih
razlika pojaviti stanovite nesuglasice. Trebat & provesti izjednaknje, Q Eemu Ce biti govora kasnije,
u poglavlju sRatmnanje.poligonske mreter.
 Sve se poligonske tatke na terenu stabiliziraju, ti. oznaEe trajnim oznakama podzemno i
nadzemno,
Oblik stabilizacije poligonskih tataka odabire st uvijek prema -tern premjera i njegovoj
wZnosti, te prema samom terenu.
Osnovni tipovi stabilizacije tataka su stupci od mmvnog kamena 3 betona, cijevi od peEene
zemlje iti Zeljeza, teljezni klinwi i drveno kolje.

Poligonske taEke u grado~+irnai naseljima, te one na terenu izvan grada, koje moraju train0
o ~ a t i ,stabiliziraju se mdzemno stupcima ad naravnog kamena ili betona mjesavine 300 kg ce-
menta na 1 rns agregata (gijeska i Bljunka, sl. 181). Centar na gornjoj povrdini srupca aznaeen je
usjetenim kriZern (s krakovima rnaksimalne girine 1,5 cm) ili Zeljeznom Sipkorn ubctoniranom
svojim rasj~Eenirnkrajem u stupac (na gomjoj povsSini Zipke usjcten je fini krit ili je izbutena
rupint maksimalnog promjera 3 mm). Betonski stupac moZe biti i arrniran (na natin prikazan na
sl. 18) tipkama fl 6 do 7 mm, te stremenima od Zice 0 2 mm. Za podzemni centar uzirna se
0
ktonska ili keramitka ploEa (pola kvalitetne cigIe) s uskknim krifem. Umjesto kriZa moZe se za
podzemi centar (naroEito pri stabilizaciji u gradovima) izbugiti u betonsku p b h uduhina koja
se zalije olovom i u njemu izburi rupica.

Kada u poIigonskoj mreZi u g r a d o v h poIimnska t a t h dolazi na prometne pow8ine -

ceste i ulioe, ukapa se kamen cca 20 cm ispod nivoa dice, !a osigurava sc od uniitenja poseb-
nirn kapama od Iijevanog Mjeza, prema slici 182.
Ukapanje wakve stabilizacije izvodi st na na-
Ein opisan pri stabilizaciji trianguIacionih tahka. Pri
premjem izvan gradova, u poljoprivrednom zemljigtu,
stabiIiziraju se poligosske taEke keramitkim ili beton-
skim drenaZnim ajevima duZine 30 cm, svijetIog om+
ra $ 5 cm. Ove se cijevi ukapaju u zemlju wrtikalno
-
gornjim r u h m 30 SO crn ispod povrgine (sl. 183).
Rupa za cijev iskopa se lopatom ili se izbuBi svrdlom
za zemlju, prema sl. 184.
Za podzemni centar uzima se okrugla kerarniu
ploEica promjera 5 m, s rupicom u sredini.
Ukapanje cijevi izvodi se taka da se ajev sa plo-
Eicom spusti u izbutenu rupu pornoh Zice, h j a je
promkna kroz cijev i podzemni ccntar-pbficu i rm
dnu malo savinuta. Zica se iz plm5ce istrgne, a u ci-
jev se ubaci malo sitne zemlje, t a b da se nabijanjem
te m l j e plotica odvoji i da izmedu plotice i cijevi

m. Im ostane 7 1 4 zemlje (s1. 183). Za centar se mima k d ovc

 stabilizacije sredina svijetlog otvora djevi u koji
se pri mjerenju kutova pastavlja trasirka.
U kamenim se predjelima poligonske tat-
kt stabiliziraju narotitim Zreljeznim hpkama ko-
je se ubetoniraju u Zivi kamen. Oko 3ipke uklete
se ajeb, prerna sl. 185. Ako je na povriiinj la-
men rastresit, iskopa se rupa do doivog karnena,
u njega se ubetonira Eipka, a rupa se pokrije kame-
njem i zabetonira sfojem debtlim cca 20 cm, u
koji se isto tako ubetonira Gpka i urete Zlijeb pre-
ma $1. 186.

61. 181

Za wakve stabilizacije Bipke nu duge 10- 15

an, 0 2 cm,s ufezanim finirn Wem ili izbuge-
nom rupiaom do 0 3 mm.
P

Pri premjeru ptivrwnenog na&j.ja atabili-

ziraju se poligonske tazke koljem od d o g , M-
dog d m t a dimenrija km na sl. 187 u Eiju je gor-
nju pmginu zabijen Eavao.
U gradovima, kod gradevinakih ili reguh-
cionih radova koji se izvode n&on premjera, k-
st0 se stabilizacija betonskim ili naravRim kame-
nom unigti, pa se preporuhje stabiIizirati poli-
gonske tacke Zeljeznim cijevima, prema sl. 188.
Kako je u uvodu spomenuto, izbor natina
stabilizacije ovisi uglavnm o tome &mu s l d i
premjer, a prerna tome i po1igonska rnrcta, i
na kAwm se terenu provodi premjer.
 -11-11 2, I '\
- 2

Badan
6 bcm
S1. 1E7

Kod premjera gradom, gdje se podaci psemjera i planovi koriste 6

za potrebe rejphcije grada i za provodenje regulacije u Zivot, tj. za i- 9
zradu i iskoltenje detaljne regulacjone osnove, stabiliziraju se poligon-
ske taeke ili kamenjem koje se osigurava Zeljeznim kapama, ili Zeljez-
nim cijevima.
Kod svih izvangradskih prernjera, na terenima ckonomski va-
Znima, s intenziwom privredom, ili gdje se ova planira, stabiliziraju
se taEke kamenjem.
Kod lokalnih snimaka privremenog znaknja, kao $to su snirnci
vetih gradiligta itd., gdje pofigomka m Z a w e b da poaluZi samo za
provedbu ovih snimaka i privremena je karaktera, stabiliziraju se
taEke drenaZnim cijevima ili koEoyem.
Na svim ostalim terenima, koji se s n h j u za izradu jedin-
stvem drsavne karte u mjerilu 1 : 5000, izbor stabilizacije vrFi se
prema propisima danim u sInstrukciji za izradu osnovne d r h v n e karte w4240
u razmeri 1:5000a (izdanje Glavne geodetske uprave, Beograd 1948). cm
Prcma tim propisima u poligonskim se vlakovima na zarastenim te- ST.1118
renima odabiru u svakom poligonskom vlaku pojedine stranice kao
stalne stranice, a poligunske se mtke na krajevina tih spanica stsbilizirafu kamenjem. U vlako-
vima se svaka E e m stranica odabire kao stalna, Ako broj stranica u vlaku nije djeljiv sa 4,
na posljednjih 5 stranica uzima se jot j e h kao stalna. U poligonskim vlakovima koji se santaju
u poligonskom Evoru stabilizira se jedna stranica uz Evornu taeku kao stalna stranica. ,Na neza-
raStenim preglednim terenima ne stabiliziraju se stalne stranice, nego stalne tatke, take da
se svaka aeta ta&a stabilizira kamenom. Ako u vlaku poslije o v a h e stabilizacije ostanu 3 ta-
Eke, ne u m e k se jedna stalna, a ako ostane 4 ili 5 tafaka, umefe se jot jedna stalna tatka.
Sa w a k e stalne tatke moraju se ostale susjedne stahe tatke dogledati (53. 189). Stabilizacija ta-
Eaka po sistemu stalnih stranica mote se u pogodnim terenskim uslovima kombinirati sa si-
stemom stalnih tataka.
Sve ostale taEke ~tabilizirajuse kdjem.

Pri ovakvom rasporedivanju udaljenost stahih st rani^ i stalnih tataka bit Ce prosjetno:
a) na terenima I ranga (privredno vrfo intenzivnim) 500.. . 3 0 0 m
b) m terenima I1 ranga (srednje privredne intenzivnosu) 700... 1000 m
C) na tcrenima III m g a (s vrlo slabim intenzitetom razvitka) postavljaju ae stahe stranice
i stalne tatke samo izuzetno.
 Detaljni propisi n stabilizaciji poligonskih taEaka za p o w b e prernjera dani su u knjizi oPra-
vilnik za drZavni prerner, I1 deou. (Izdanje Savezne geodetske uprave, Beograd 1958.)
Za svaku poligonsku tatku, nakon njenog stabiIiziranja, uzima se poloZajni opis, analogno
kao iza triangulacione fatke ($1. 190. str. 272).

MJERENJE KUTOVA U POLIGONSKOJ MRHSI

N a s v h tai"karrm poligonskgg vlaka, odnosno na s v i m taEkama poligonske mrefe, ltreba
izmjeriti poligonske kutove, a na pdzmim i zavr3nim triangulacionim t a t h m a i vezne kutove
(st. 191).

Poligonski i vezni kutovi mjere se girusnom metodom, tc sc svi kutovi mjerc u jednom
girusu bez zavrgne vizure. T o znaEi da & .ee npr. u slubjju B na sl. 191 instrument postaviti na
taEku 29, centrirati ga i horizontirati, uvizirati na jednu poligonsku taEku (32) te u smjeru kazala
na satu redom na sve ostale, do zadnje tatkt 28 i oEitavati na limbu polohj svake tatke. Isti te
se postupak ponoviti u drugom polohju durbina od zadnje tatkt 28 do potetne 32. Pri mjerenju
wznih kutova na triangulacionim taEkama za potetnu vinusu uzima se daleka triangulaciona
tafka. A h se s poktne viangulacione talcke Lidi vige trigonometara, dobro je mjcrcnje wznog
kuta izvrSiti tako da se - zbog lrontrole - mjere pravci na dva trigonometra i na p n u poligon-
sku tab.

BuduB da poligonske ta&e nisu trajno signalizirane, prigodom mjerenja kutova na svaku
se tatku, na koju se mjeri, postavi za signalizaciju aasirka (znaEka), crveno-bijelo obojena, tro-
ugIasta iIi okn~glam o t h duEine 2,0 do 3,O m, na donjem kraju okwana u Wjak (sl. 192).
 Hrvulska
W;lr, Rep..........................
DsJek
K ~ t u - ....-.............
. --- -
............................... Osyek - grad
Mjcsto ............................. ..-..--.--
 Trasirka sc postavlja na tam fentar scabihhuc
. tatkc - hi2 na kamenu, u centm glinene cijeoi ili na .
Eavao na koIcu - i dsZi se na poligonskoj t a E k i vtrti-
kalno. Na duljim poIigonQirn stranicama traskka st
drZi v e r t h h o odoka,'a na km5.m pomoh viska ili do-
me Iibcle (sl. 193). Dobro je, mroiJiro lrad se zahtijeva +

v c h tahmt ( a h sc miere kutovi u 2 girusa itd.) -sir-

Ice wstavljati na taEkt pornoh poscbnih podupimh
[sl. 194).
Dozna libtla mom dr bude justkana tab da
vrhuni kad msirka sroji vertikalno. T o se radi talc0 da
sc horizondranim teodolifm uvizisa trasirku, p
stavljenu 30.. .SO n pred instrumentom T r a s h s t
naginjanjwn pstavi uz verthlnu nit nitnog & i
odgovarajuh korekdonim viidma dotj~rada libcla
vrhuni. Trasirka i libela okrenu se tada za 90"o h ver-
tikale, opet se tiasirh postavi uz vcrcikalnu nit nimog
k r i h i libela se dotjera: korekcionim vijcima da mhuni,
Trigonornctrij~obrazac br. 1 S m n a 29
 Na vrlo h t k h poligonskim stmnicama, koje Eesto dolaze pri gradskim premjerima, ne
sigmliziraju st poligonske tatke trasirhma, vet se na cenm stabilizirane ta&e rukorn drZi ver-
tikalno Cavao, iiljak olovke ili sl., te se na njega mjeri. Isto se tako moZe (ukoliko se ne raspolaZt
postbnim zntrtkama prema sl. 212) nad t a h postaviti stativ ili tronoZni podupjrat za trasirke,
te mjtritl na visak objeSen sa toga i centriran paZljivo na tallku.

fi Piziranju ns pojedine taEke mba nastojati da se na trasirku vizira Eim je mogutt nife,
- ti.-blik zemlji, kako bi se izbjegla pogre4h uslijcd evcnmlnog kosog polotaja trasirke (sl. 195).

U slijepim me vlakovhm, radi ko~ontmIe,vezni i prclomni h t mjeri u dva girusa.

U gradskim premjcrh, gdje treba poatiti v e h taEnost u rnjerenju kutom, rnjere se ltutovi
u dva girusa. Izmedu o h girusa instrument se ponovno cenuira.
Rezdtati mjerenja upisuju se u prilokni manual u kojem se, slitno kao i u rnanualu mjertnja.
triangulaciorrih kutova, izvode i s v t kontrole formiranja sredina (str. 274 i 275).

Mjercnjc rnagnetskih azimuta osniva a t na svojstvu magnetske igle da, podupm u svom
t&iHtu, nakon umirenja zauzme stalan polotaj svojirn sjwernim ktajem u smjeru magnetskog
pola. BuduCi da ne magnetski pol ne poldapa sa zanaljskirn polom, o p h i t o izmedu meridijana
u nekoj tatki zernlje i smjera urnirene magnetske igle pastoji kutna razlilca koja se naziw dekli-
naci jom magnetske igle. Umirena mgnetska igla ne leZi ni u horizontalnoj ravnini kroz tu tdh,
vet fjni s njom f i t koji se w i v a inklinacijem magnetske igle.
Deklinaciia nije konstrrntna velitina, vet se tokom vremena mijenja. Promjene deklinacije
mogu biti rnanje vi5c pravilne, i to dnevne, godignje i vjekovne (sekularnc), ipotpum nepravilne.
Dnmne promjene d~klimcijtnajmanje su zimi, a najvek ljeti. Najmanji j t otklon geograf-
skog od magnetskog meridijma ujutro ad 5 do 8 sati, a naiveti oko 14 sati, kad potinje padati.
Srcdnja dnevna deklinacija pojavljuje sc prerna tome oko 10 sati i oko 20 sati. Razlika iarnedu
dnevne minirnalne i rnaksimalne deklinacije je ljeti o h 10'do IT, a zimioko 4'do 6'. Deklinacija
se tokom godine PiSe ili manje mijenja, tako da se, na primjer na teritoriju SFRJ promijeni go-
di9nje za oko,l'. Vjekovne ili sekuIarne promjene deklinadjc vrSe se u ciklusima od oko 400 godina.
 Nepravilne promjene deklinacije uzrokovane su tzv, magnetskim olujama u vezi s polarnim
svjetlom ili pojavljivanjem velikog broja suntanih pjega, a dogadaju se u potpuno nepravilnim
vremenskim razmacima, te znaju dmeki i vrlo.velike iznose, po nekoliko stupnjcva.
Na slici I96 dana je dnevna promjena deklinacije, a na slici 197 srednje godignit dekli-
nacij~za Pariz i London..
 Crte koje spajaju mjesta iste deklinacije nazivaju se i z o g o n e (slika 198).
Izogone se po smjeru k d ma pribliho poglapaju sa smjerom meridijana. Jaka odstupanja
od tog pravca javljaju se na mjestima tzv. magnetskih ntnomalija, koje su uzrokomne prisustvom
nekih ruda (magnetita, andezita) u zemljinoj kori.
 Uz ostale izvore powtaka, i ove promjene uzmkuju da je mjerenje magnetskih azimuta
mnogo manje taeno od mjerenja kutova reodolitom, pa se busolni vlakwi upottebljavaju same
za snirnke manje tafnosti, kako je to ranije spomenuto.
Glavni sastavni dio instrumenaQ za mjerenje magnetskih azimuta, busola ili busolnih t e o -
dolita, je magnetska igla, dobro magnetizirana igla duZine 6do 12 cm na leZaju od ahata ili Celika,
ito omoguhje njenu laganu rotaciju uz minimalno trenje.

a
Na svom juZnom kraju igla je opterekna rnalirn utegom (A), tako da bi se uklonila inkli-
nacija igle i da bi se igla okretala uvijek u horizontahom poloZaju (sl. 199).
Uz svaku iglu dodan je uredaj za njezino skidanje s leZaja za vrTjeme dok 3e njorne ne radi
(B), tzv, uredaj za a r e t i r a n j e .

+.+,'..;, Instrumenti za mjerenje magnetskih

azimuta u poligonskim vlakovima kon-
stmirani su ili kao busoIni tcodoliti, u
kojima je umjcsto horizontalnog limba,
ili uz njega, ugradena busola g punom
krutnom podjelom, ili kao normalni teo-
doliti, na koje se moZe dodati h s o l a s
punom krdnorn podjelom, ili busola u
posebnoj cijevi za orijentiranje horizon-
talnog limba teodolita.
&, Busohi teodolit prikazan je na slici
r l
'. 200.
Takav je t d o l i t izgraden bez Ze-
/::::- S1. 2M
ljeznih dijelova.

W vertikalnoj osi alhidade naIazi se

leZaj magnetske igle, funo kruZno podje-
ljenje izvedeno ie na alhidadi u smjcru
obratnom od kretanja kazala na satu na
intervale od 1' ili 30' (sl. 201). Potetak
podjeljenja nalazi se u vizurnoj ravnini
durbina, kojE je na novfjim instrumentima
centrif an.
Pri mjerenju takvim instrumentom
treba paziti na to da se lnsmrmentu ne
pribliZi kakav ZeIjezni predmet (Zeljezni
d a k , kljut itd.); mjerenje k biti nemo-
gu& n bIizini eIektriCnih vodova isto-
srnjerm smje.
Mjerenje & se imesti tako da se in-
strument na t a E h centrira, libelom hori-
zontira i otkori Egla. Nakon Sto se je igla
umirila uvizira se durbinom na taEku do
koje se 2eli izmjeriti magnetski azhut,
provjeri da li je igla &ma, i oEita na po-
djeljenju sjeverni i juZni kraj igle, olnene
se zatim durbin i alhidada za 180°, opet
sI. 202 1 - lupa za otitavanic indeksa prieeka dok se igla umiri, t t 0Eta sjeverni
jjuZni kraj igle. Time se, kako je ns slici 201 vidljivo, dobiva neposredno magnetski azimut
pmvca izmedu s t a j a l i h instruments i mjerene tafke.
Takav teodolit treba ispitati da li zadovoljava ove uvjete:
1. Glavna tangenta na alhidadnoj libeli t r ~ b ada je okomita na vertikalnu os alhidade.
Owj se uvjet ispituje kao i hod obifnog teodolita.
2. k Z a j ig1e mora da se poklapa s cenuorn podjeljenja, kojrt se pogseHka ofituje kao
i pogrezka ekscentriciteta alhidade obihog teodolita. Ova se pogre5h uklanja otitavanjem
oba kraja igle i uzimanjem arinnetitke sredine ofiranja.
3. Krajevi igle rnoraju da budu u pravcu s leZajem igle, Ova te se pogregka konstati-
m i oEitavanjem oba kraja igIe na raznim mjestima kruga (npr, na svakih 20"). Ako se izme-
du ovih parova otitanja pokazuje uvijek konstantna razlika, ova pogreBka postoji. Inafe ima
ova pegreSka isto w n a h j e kao i nedijametralnost indeksa obihog teodolita.
4. Igfa mora da budc dosta precizno ovjegena na lefaj, Ovaj Ee se uslov ispitati t k o
da se na nekoliko mjesta podjeljenja oi'ita umirena igla, aretira se, pa se nakon otpustanja
igle i njenog umirenja opet oEita. OEitanja prije aretiranja i poslije njega moraju biti irlta.
5. Igla mora da bude dovoljno jako magnetizirana. Urnitenom iglom oEitat t e se po-
djeIjcnje i poslije toga priki Ce joj se slabijim magnetom ili koaadom feljeza i na taj t z
ju se naEin otkloniti od srnjera rnagnetskog sjevera. Poslije odmicanja magneta ili Zeljeza
i njenog urnirenja opet t e se otitsti igh, i ow, oEitanje mora da bude jednako prvntnom.
6. Ako vizurna ravnina ne prolazi spojnicom 'OD i 180" podjeljenja, pogre5ka na-
stah uslijed toga elminkat t e se mjerenjern azimuta u dva poloZaja durbina.
Ostale pogrebke instruments, nehorizontalnost osovine durbina, neokomitast osovine
durbina i kolimacione osi, eliminiraju se iz rezultata mjerenja prije opisanim natinom mjesenja
u dva pobZaja durbina.
Noviji tipovi busolnih teodolita imaju tzv. S c ~ c a l d e r o v ubusolu, gdje je igh uEvrSCena
ne krug s podjeljenjem, koga igla orijentira nulom uvijek u umjeru rnagnetskog sjevera. Na ahi-
dadi je indcks, Eiji se poIoZaj otitava na krugu (sl. 202).
Teodoliti s busolom su takvi teodoliti, na koje sc busola moZe prihrstiti ili izmedu
nosaEa durbins, ili na horizontalnu os durhina (sl. 203).
Takvim teodolitima se Eesto
urnjest? busole s punim kruZnim
podjeljenjem dodaje tzv. cijevna bu-
sola. Magnetska igla smjestena le
u kutiji na kojoj je indeksima ozna-
ten sjever i jug (sl. 204). Na no-
vijim cijevnim busolama poklapa-
nje krajeva igle s indeksima na ku-
tiji busple promatra se kroz sistem
prizama, tako da se u vidnom po-
lju lupe za promatranje opaZa jedan
i drugi kraj igle. Pri koincidenciji
slika krajeva igle ova je usmjerena
pravcu indeksa (sl. 203,

SI. 203 vac 0" i 180" kod krufne, ili pra-

vac indeksa kod cijevne busole bude
paralelan s kolimacionom osi dur-
bina.
Mjerenje magnetskih azimuta
provodi se tako da se okretanjem
alhidade dovede da krajeli igle po- a. 204
Hope ofitanja O" i 180" kod W -
ne busole, ili indekse kod cijevne
busole. U tom poloZaiu oEita se na
limbu teodolita poiofaj alhidade
(51. 206).
Viziranjcm na pojedine tatke
i ~Eitavanjernvizura ul, up...un na
limbu tedolita dobit te se iz pri-
ja9njeg i ovih oeitanja magnetski
azimuti:

vidna poljc lupc %a

koincidiranlm kralevima igle
Ako teodolit ima repeticioni ure-
daj, moZe ~c nakon namjextanja dur- SL N8
bina u poIoZaj magnetskog sjwera, ti.
nakon 3ta se je okretanjem alhidade dove10 do poklapanjs krajeva igle s indeksima na cijevi bu-
sole, okrenuti limb da u tom poloZaju alhidade bude na njemu oEitanje On, i onda direktno
mjeriti magnetske azimute.
 S a m mjerenje magnetskih azimuta u poligonskorn vlaku izvodi se tako da se evi rnycre
na svakoj tatki, tj. da se magnetski azimut svake poligonske stranice mjeri dva puta (sl. 207a)
na njenom p o t e t b i na kraju, ili na svakoj drugoj talki, tj. da se magnetski azimut svake stranice
rnjeri samo jedanput (51. 207b). Ovaj drugi naZin naziva se mjerenjem magnetskih azimuta na
preskok. Pri normahom radu primjenjuje se ova metoda, $to Eini prernjer husobm ekonomiEnim.

Za r a h a n j e pravih smjemih kutwa poligonskih stranica iz ovako izrnjerenih azimuta

treba normafno, kao i kod obilinog poligonskog vlaka na potetnoj i zaw3noj ta* vlaka, uzeti
vizuru na jog po jednu veznu tatku poznatih koordinata i na nju seizmjere magnetski azimuti T~ i
rp,. Iz koordinata poGetne izavrzne tatke i iz koordinata veznih t
a w mogu se izratunati potetni i
zavrgni smjerni kut v, i v, (sl. 20m.
 Iz razEike rnagnetskih azimuta i smjernih kutova kralcunatih iz koordinata moZe se dobiti
velitina :

koja predstavlja sumu deklinacije 6 (razlike izmedu magnetskog i geografskog sjevera) i meri-
dijanske konvergencije K (razlike izmedu srnjera metidijana i pozitivnog srnjera osi x ) . Uz prct-
postavku da je deklinacija za vrijeme mjerenja bila konstantna, Eto ke se normalno moti uzeri
obzirom na taEnost mjerenja ovim instrumentima, \-eE?ina A dobivena M potetnoj mEki i am
dobivena na zavrgnoj tatki bit Ce ista, opet u granicama tatnosti mjerenja.
Ovom t e se velitinom popraviti svi mjereni magnetski azimuti rpl, 92. jer je na slici 208
vidljivo da jt:

I na taj nafin dobiti smjtrne kutove svih poligonskih stranica.

Treba napomenuti da je tahost rnjemja kutova instrumentima s magnetskom igIom ogra-
nitena, a srednja pogreSb krete se izmedu 2' i 5'.
Izvori pogregaka ovakvog mjerenja kutova mnogobrojni su. Najveti iznos pogreHke otpada
na n e t a h o otitanje poloZajn igle, a ta je pogreEka v e h kod slobodne igle, a manja k d igle pri-
EvrGCene uz W n o podjeljenje. Ddje na tatnost mjerenja dosta utjete i aomost igle, koja je uz-
rokovana trenjem na Ietaju igle i slabim stupnjwn njene magnetihosti. T o Eini da se igla doduge
umiri, ali jog uvijek nije, wlijed otpora u leZaju, zauzela polohj pravog magnetskog sjevcra. Ne-
povoljan utjecaj promjene deklinacije moZe se srnanjid brzinom mjerenja i isbrwm vremena .
kad se dne-ma deklinacija najrnanje mijenja.
Prednost ove metode rnjerenja pred teodolitnim mjerenjem kutom je ta, 3to se u ovom
slutaju pogreSka, utinjena pri rnjerenju jednog kuta, ne prenosi na ostale kutove u poligonskorn
vhku.
Na slici 209 vidljivo je da Ce se ista pogrcSka Ap pri mjerenju poligonskag kuta u t d k i 1,
uz pretpostavljenu ispsavnast ostalih poligonskih kutova, prenijeti dalje na cijeli poligonski v h k i
uzrokovati pogregni poloZaj Dp krajnje taEke B, dok ke ista tolika pogreBka AT magnetskog azimuta
a tarki I premjestiti krajnju t a h B u poloZaj Rm,dakle za isti iznos za koji je ta pogre3ka pro-
mijenila poloZaj taeke 2.
 PogreSke kojc u r j c h na tatnost rnjtrenja poligonskih kunrtwa mogu se uglavnom podijeliti na
1. unutrainje pogreSke i
2. vanjske pogregke
Unutrasnje ili instrumentalne pogreske, koje djeluju m tatnost mjerenja kutova, imaiu
avoj izvor u samom instrurnentu. Tu u prvom redu d o W pogregke nastale uslijed toga Btoin:
strument nije-dobrqrektificiran. Pri raunatranju utjecaja tih pagreHaka u pogklju: Rktiiikacija
teodolita (str. 138) vidjelo se da k se fod mjerenja kutova u dva poloZaja durbina (krug lijevo i
krug desno) ponigtiti pog~eSkesvih osi, osim vertiktlne. Nwenikalnost vertikalne osi utjefe na
horizontalni kut odnoeom:

gdje je u pogregka u horizontalnorn kuru D

w kut jzm~duprat- vertikde i vertikalne osi

a kut horizontalne osi i vedudne ravnine povuikne kroz vertikalnu os
I
k visina tetke unad borizonta

-
tj, za u O0, bit &e oos u -
Za najnepovoljniji polohj horizontalne osi, lcad je ona najvite sko9ena usIijed ovc pogreake,
I, a pogregka u harizontalnom kutu:

Za v = 20" (pars obitne alhidadnc libele) bit & :

Osim ove pogregke, u grupu unutmlnjih pogregaka spadaju netatnost ozitanjs lirnba i netaenoat
viziranja. Netatnost oEitaeia dohzi uslijcd grubog podatka sprava za otitavanje limba, parahkst
kod noniusa u slutaju da se nonius ne priljubljujc uz limb, te je radi toga otehno traZenje crte
koja koincidira, rnrtvog hoda mkrometri&og vijka, a i uslijed opsemtorove sposobnosti procje-
njivanja i koincidiranja. Dalje bi se ovdje mogla ubrojiri i pogreBka nejednolikog podjeljenja lirnba.
Netohost viziranja uzrakovana je sIabijom kvalitetom durbina lpogreHke preslikavanja,
mala svjetlob durbina), ncpotpwno uklonjenom. paralaksom nitnog kriZa i manjom sposobnoIh
opservatora za tatno namjegtanje vertikalne niti na vizllmi m k . Svi ovi unutragnji uzroci mali
nu prema vanjskirn uzrocima.
Vanjski uzroci pogreSke su oni koji nastaju iman instruments, a to su refrakcija vizure,
ostale smetnjc u atmosferi i netatno oenwiranje insmunenta i vizurnog zngka.
Refrakcija ili s h j e vizure mstale uslijed toga gto zrak nije u optiEkom smislu homogeno
tijelo, vet je sastavljen od slojeva razliEite g ~ s t o k te
, prerna tome od dojeva s razlifitim indeksom
loma. Radi toga vizura ne prolazi kroz zrak kao pram, nego opCenito kao refrakciom kivulja,
s l d j e n a veCim dijelom u vertikalnom, a manjim u horiznntalnom smislu ($1. 210).
Horizondm refrakcija natoEito nepowljno djeluje kad vizura prolazi tik kraj nekih obie-
kata (zgrade ilistupova], Oni, ugrijani suncm, isijavaju topLinu, pa se oko njih smara z r a h i ja-
stuk razliEite gusto& ood okolnog u a k a . Radi t o p rreba izbjegavati postavljanje poligonskih ta-
h k a tako &I vjzurt prolaze tik uz ta$ve objekte. Horizontalna refrakcija uzrokuje netatnost u
mjereniu horizontalnih, ovdje poligonskih kutova.
 Smetnje u atmosferi, h j e uzmkuju pogreske, uglavnom su magla i titmnje zrakq kojt je
jate oko podne, a slabije ujutro'i naveEer, pa mo5e otestati, a testo i onemogukiti mjtrenje.
Najveti utjecaj na pogregku mjerenja kuta vrSit & netatno centriranje instrurnenu i vi-
zurnog znaka. EkscentriEnoSh vizurnog znaka smatra se i pogreEla nastala uslijed viziranja na
kosu traskku, ne posve uz dne.
Alw je ins-ent ceneiran pogregno u taEku T' umjesto u poligonsku tafku T ($1. 2111,
bit Lt uslijed ekscentrihog posmva instrumtnta umjesto poligonskog kuta P izmjeren kut p'.
RazLIka izmedu m dva kuta dobit & se tako de se u hEki T' potegnu paralelc sa stranicama dl i
d,, pa t e biti:

Iz trokuta TT'T, i TT'T, bit 6t premrm sinusom pravilu:

d .
s i n 8 , = 5 sina, sin 8, = - sm cr,
dl 4
gdje su dl i d, d d i n e poligonskih stranica, a e veliEina pogreBkc ccntriranja. BuduCi da su hmvi
8, i 8, mali, moZe se uzeti:

e - p" sin a,
ast* = -
da

e - p"
A @=- dl sina, +-
e. p"
dz
sin u,
 Za ispruZeni poligonski kut od 180" i nafnepovoljniji polohj ekscentriciteta, kad ovaj stoji
okomito na stranice kuta, tj. a, = a, = 90", bit be:

Isto t e tako pri viziranju na pogregno centrirane vizurne znatke TI'i T,'j to kad je ekscentri-
citet z1 i 8%u najnepovoljnijem poIozaju, okomito na poligonske stranice pogre5ka biti:

i a80 ee sa p oznaEi utjecaj unutraSnjih pogresaka, bit t e ukupna srednja pogrebka mjerenog kuta:

Iz gornje se formule vidi da te pogrebka u mjerenju h t a biti to manja, Sto su stranice dulje.
Zbog jednostavnijeg izjednaknja treba nastojati da svi kutovi u poligonskom vlaku budu izmje-
reni i s t m t a t n o s h , Hto zmti da be poligonske tatke ttebati postavljati tako da svc seanice budu
- u granicama moguhosti - pribIi3no je-e duZine.
I
Dalje Re vidi da t e trebati kod kratih stranica naroritu paZnju posvetiti centriranju instru-
menta, lsto & se tako kod kratih stranica ( i m e d u 25-50% prosjehe d d h e strmica) mjerenje
izvrniti na posebnu signalizaciju, ne rn trasirku, nego na uzice viskova objelenih Fafno na cen-
trima tataka, na Biljak posravljea na s q u taEku, ili na posebne v i m e znatke (51. 212).

si. ria

Uz 'pretpostavku srednje unutragnje pogrebke mjerenog kuta p = f 1(Y'

srednjeg ekscentriciteta instrumenfa e = f 0,s cm
srednjeg ekscentriciteta vizurnog znaka z, = z, = f1,0 cm,
bit Ce pogrezka mjerenog kuta za pejedine duZine s t m i c a :
 d, d,=50m 100m 200m 300m
50 m 72" 64"' 51" 47"
100 m 64" 37" 29" 27"
200m 51" 29" 20'* 18"
300 m 47" 27" 18" 15"

Iz gornje se tabele vidi da k se, uz pretpostavljenu srednju pogresku poliganskog kuta

od &20", sve stranice d d h e preko 150 m moCi smatrati, obzirom na tu tatnost, ~jednakim
dulinamaa. lsto se tako vidi da fe pri jednakoj unutrasnjoj tatnosti mjerenja pogre5ka mjerenog
kuta biti to veta, Sto su stranice kraCe, a to je vidljivo i l z gornjih formula.
Za mjerilo tatnosti mjerenja poligonskog kuta slutit t e i ovdje dvosuvka kolimaciona po-
gretka, izrahnata u manudu mjerenja kutova, Pri halitetnom mjerenju ona bi za sve pravce
jednog stajalista morda da bude konstanma,
Prema naEim propisha d h AP izmedu najmanje i najvefe razlike mjerenja u I i 11 po-
loZaju durbina na jednom stajaliStu mom da bude:
- pri mjerenju teodolitom sa podatkom 2 0 ili 30"
A /3 < 90"
- pri mjeredu redolitom sa podat!xom I ' i procjenom desetina:
A @ < 60" ako je vizirano na trasirke
h 3 < 30" ako je vizirano na marke za Yiziranje
- pri mjcrenju jednosekundnim teodolitom:
A p < 20" ako je vizirano na marke za viziianje.

Ako su kutovi mjereni u dva girusa, razlika AP izmedu rezultam mjerenja istog kuta u oba
girusa mom da bude:
- pri mjerenju teodolitom sa padatkom 2 0 :
A p < 90" aka je vizirano na trasirke
- pri mjerenju teodolitom sa podatkom 1' $a prbcjenom desetina:
A p < 60" d o je vizirano na hsirke
A @ < 40" ako je vizitano na marke za viziranje
- psi mjerenju jednosekundpim teodolitom:
A @ < 30" ako je vizirano na marke za viziranje.

KRATKA STRANECA U POLIGONSKOM VLAKU

b s t o radi izgradenosti i konfiguracije terem nije rnogute postiki da sve stranice u poli-
gonskom vhku budu jednako duge. NaroEito je nepovoljan slufaj kad u poligonskom vlaku unutar
relativno dugih stranica d o h i jedna vrlo kratka. Na toj ke stranici nepovoIjno utjecati pogreska
centriranja instnunenta i znahka, pa .Ce kutovi na njoj biti optereteni relativno velikim pogre-
Hkama. a K r k o m stranicome smatrat Ce se o m Eija dwZina iznosi manje od 25% prosjetne duZine
xtranica u vlaku u kojem ona dolazi.
Za rnjerenje kutova na kratkoj stranici u poligonskom vlaku upotrebljava se takozvani po-
Iigonski pribor s uredajem za prisilne centriranje. T a j se urtdaj sastoji od viSe stativa, jednog teo-
dolita i jedne ili viSe maraka za viziranje. Teodolit jc tako konstruiran da se mo2e odvojiti d svog
podnognog dijela, u h j i je utalrnut vertikalnom osi i na taj podnohi dio umetnuti markn za vj-
ziranje. MarIra za vkiranje moZe st isto tako odvojiti od m g p&oZnog dijela, koji je jednak
onom rcodolita (s1. 212).
SmjeStavanjem markc na podnohi dio teodolita postavljena je ona velikom taEno9h na
isto mjesto, na kojem je stajao teodolit. Na oba kraja h t k e stranice centriraju se stativi, na jedan
od njih postavi st rmdolit, a na drugi m a t h za kiranje. Na prvoj taEki ktatke saanice, vizirajuti
prema kraju duge stran&x na trasirku, a prema h j u kratke na marku za viziranje, izmjeri se
poligonski kut. Poslije toga se izvadi rnarka i teodolit iz svojih podnoZnih dijelova. TeodoZit se
postavi na mjcsto rnarke i obratno. Na toj se taEki kratke stranice ipnjeri kut na prije opism naEIn.
T a k v i m postupkom sahvat Ce ae identihost taZ& s kojih je mjereno i na lwje je rnjercno. Prema
tome na pogreSku tih h t o v a nete utjecati pogregno centriranje i n s m e n t a i znatke, jer su t a m
s kojih se mjerilo i na koje se viziralo wtale identihe.
Ako ae talcvim p r i h r m ne raspolaZt, mba mtojati da st s hjnjih taE& kfatkt stmnife
vi& jedna daleka po koordinafama poznata ta* ($1. 2 f 3). TaEka koja se vidi s obje krajnie
h a k e stranice ne mora biti ism.

Pri mjerenju poliganskih k u t m s tataka T, i T R + ~ , poligonskih kutova, imjere se i

osim
kutovi a, i a,,, ti. bace se vizure na daIeke raEke.
Poligonski vlak raEunat k se d m puta. Prvi put i z r a b a j u se normalno koordinate poli-
gonskih tataka od poEetne tatke TTodo krajnje T, uvodeCi u r a h poligonske kutow pn i b + ~ .
Time su dobivene koordinate tafaka Tn i TR+ldi nttafno, jer su u ratun uvedeni kutovi na kratkoj
s-ici, koji imaju vcIike pogregke centriranja. Iz tako dobivenih koordinata tataka Tn i Tn+ti
daleke ta&e Td izratunat Ce se smjerni kutovi v: i Buduti da je pogregka u koordinatarna
tataka T, i TW1,obzirom na njihovu udaljenost od daleke ta&e T6 mala, relatima Ce pogrt5ka
tih kutova biti mala, te se te kcordinate obzirom na tahost mjerenja poligonskih kutova mogu
srnatrati ispravnim.
Sada se raEuna poligonski vlak u dva komada, tako da se kutovi izjednak od potetnog smjer-
nog h t a na taw T,do izrahmdog :u na prvoj ta&, i od zavsznog na ta& TDdo i z m h t o g
vd,, na drugoj ta&i h t k e stranice. (0rahrnanju poligonskog vlaka vidi kasnije poglavlje: Ra-
Eunanje ~oligonskogvlaka.)
S tako izjednaenim kutovima rahnaju s t koordinatne razlikc za pojedine straniat vlalca.
Na tai se natin izbjeglo'mhnnmje p o p h i m poligonskirn kutovima .P i
 Ako se izmedu provizornih i dcfinitivna izmhrnatih koordinata taEaka kratke stranice po-
javila veLika razZika (vile od 0,l rn na l km udaljenosti do daleke tazke), treba cijtli r a h n ponoviti.
Iz izjednaEenih koordinata, dobivenih u dmgom raEunanju, sreba jog jednom izrahnati smjer-
ne kutove vf i v$,, i jog jednom na njih izjednaEiti oba dijela poligona.

MJERENJR QUZINA U POLIGONSKOJ MREZI

Ddine stsanica u poligonskoj rnreZi mogu se mjeriti:
I , direktno i
2. indirektno

Direktno se d d i n e mjere felifnom vrpcom za mjerenje duflna. To jezelifna vrpca duZint

20 ili 50 m, girine 1 do 2 crn, na kojoj su decirnetri oznateni rupicorn, swko pola rnetra olcruglorn

19 PrakMEna geodezkja
lnjedenom markorn, a svaki metar Eetverouglatom ploficom s oznalcom metra od jednog iii drugog
kraja vrpce. Na krajevima vrpce uEvrHkn je kolut s oznaEenim pofetkom vrpce, ili je pozetak
oznattn zarezom na posebnoj kuki ($1. 214).
Za oznatavanje duZine cijele vrpce na terenu side klinci-brojati (u jednoj garnituri 1 1 kom),
Vrpca se zatefe Btapovima za zatezanje ($1. 21 5).
Na novim EeIirSnim vrpcama koje dolrze iz tvornice k s t o je naznaEcna njthova taEna duZina
prj stanovitoj temperaturi (15°C ili 20°C) i odredenoj sili zatezanja 49.03 N 411i 98,07 N.
Ako za vrpcu takvi podaci nedostaju, ili se na njih ne mofe osloniti, treloa grije pocetka
terenskog rada odrediti tatnu duZinu vrpce kojom se mjeri - treba ju komparirari. Namtito se
kompariranje vtpce rnora i z d i t i nakon toga ako je tokom rada siomljena i pokrpana.
Jednostavni terenski komparamr d d i n e 50 rn uredit k se npr. tako, da se na ravnom terenu,
najbolje na a s f a t h o j ili betoniranoj cesti, na svakih 10 m udari u cestu, ravno s povrzinom ceste
(ili I do 2mm iznad p o d h e ) , metalna dipka (n 1,s do 2,s cm dusine 10 do 15 crn) na Eijoj se
gornjoj povrsini urek finim crticama krif. Sipke se u pravac utjeruju i n s m e n t o m , a krakovi su
urezanog krita jedan taEno u pravcu dufine, a drugi je m tai pravac okomit.
Vrpcom - etalonom - tija je tazna dutina pri stanovitoj temperaturi i sili zarezanfa pret-
hodna n lahoratt*r~iundredena, odrede se duiine izmedu krifcva na Sipkama tako, da se ta vrpca
zategne silomS8.fiF5N~/;duZkomparatora,njen se paEetak namjesti na h i 2 prve 5ipke i mjerilom
otita razlika otl punll~metara vrpce do krifcva Sipki na 0,l mm tarno; pri tome se mjeri temperatura
vrpce. Za zatcsanje vrpce odredenom silorn sluZe dinarnometri s teliEnom perom (~1.216).Ternpe-
ratura vrpce mjeri se Zivinim tcrmometsom na Eiji jt goli rezervoar priEvr9teno 2 do 5 koma-
da stare klitne vrpce, tako da ga 6so bolje dodiruju. Terrnometar se pri mjerenju poIoZi uz
vrpcu, kako bi na rezervoar prifvr5kni komadi vrpce bili pribliZno u istirn temperaturnjrn
uvjetima kao i vrpca kojom se komparirs.

Ako je temperama pri kompariranju razlitita od

one kod koje je dana dutina vrpce, treba najprije odre-
diti dutinu vrpce pri temperaturi kompariranja.
Razlika u duZini uslijed razlintih temperahria
bit t c :

gdje je I, poznata duZina vrpce pri danoj ttmperaturi t~

sn: temperatura pri kompariranju
a temperaturni koeficijent rastezanja Eelika
0,000 011.
Ako se zatezanje mHi silom razlieltorn od one kod
koje dana duZina vrpce, treba izrahnati i promjenu
je
duZine vrpce uslijed te razlike, po formuli:
?,lit r( Fk chi.) ~drczanjapri komparaciji
Fo hr! I :atezanja dana uz dutinu vrpce
1 clastifnosfi
111~~lu l ilmungov koeficijent) za Eelik 6 = 210 kX/mmr

A p'.rillla preajeka t-rpce

\'clilrtl~- A IF danc su, za dukinu tl-pce 20 i 50 m, u donjoj tablici:

Vrpca
Sirina Dehljim A 49.03 N
lq =- 20 rn
98,07 N
I,
49,03 N
-
50 rn
98,07N
mm mrn
10 0,15 1,5 rnm' 3,3 rnm 6,T m m 8,3 m 16,7 mm
10 0,40 4,O 1,2 2,s 3,1 6,2
18 0,40 7,2 057 I 74 1,7 3s
20 0,46 8,O 46 152 Id 331

-
DuZina vrpcc cralona I, = 50,0017 m odredena je u laboratoriju pri temperaturi to = f f 5°C
i sili zatezanja F, -- ~ D , O: ~vrpca
N je Siroka 2 cm, a debela 0,4 mm. Odrediranje duZina na korn-
paratoru izrr<ciln jc pri temperaturi r~ = +2ICC, siIom satezanja FL fa,^: N Stvarna dut,ina .
vrpce - cralnlin - bit t e :

Rko je (pri temperaturi tm = -I-21°C i sili zatezanja Fj, - 98,07 ~)xnjereniemdobiwno da su

krifevi komparatora dulji, odnosno krati za A, od odgovanjui.ih intervala vrpce etalona (u - -
prirnjeru le pretpostavljeno da su 10 - metarski intcrvali na vrpci pravilno rasporedeni) bit &
stvarne duZine intervala I, komparapra:

~ e l i 2 n lvrpca koja se komparira zategnt s t uzduZ komparatora silom kojom t e st zatezati

pri mjerenju; namjesti se svojim potetkom na pokrak komparatora, a na kraju se mjerilom na
0,l mm 0 t h koliko je dulja, odnosno k r a h od kornparatora. Izmjeri se uz to temperatura na
ranije opisan naEin, te se iz tih podataka izratuna duZina vrpce pri srednjoj temperami mjerenja,
obifno +
20°C.
 Npr. komparirana je tclitna vrpca pri tempemmi ct 1 ?'C, zategnuta s lorn od 98,07N 1 dul j a
ie od komparatora za 8,7 rnm. Njena ke pram d d i m biti:

dutina vrpce pri + 20°C 50.002 4 m

Mjerenje duZina EeliEnom vrpcom izvodi se tako da se uz poEetnu i krajnju t a b mjerene

dutine, a u pravcu mjertnja, zabiju trasirke. Uzduji, stranice protistl se vita vegetacija (w. vi-
soka trava, Zito, grmlje), vrpca se zategne taEno u pravac mjerenja svojim poktkom na prvoj
tatki. To se vrEi rukom ili Itapom za zatezanje, koji se komhdom Zice pritvrsti za kariku vrpce. Pri
tome are nastoji da sila zatezanjs bude ista kao ona kojom je zatezana vrpca pri kompariranju. Kraj
vrpce oznalii se zabadanjem klinca-brojata okomito u zemlju; M tvsdom terenu (kamenu, be-
tonslcoj ili asfaltiranoj cesti itd.) kraj vrpce oznaEi se crtimm povutenom krcdorn u boji.
Pri obiljeZavanju krajeva trtba paziti da se vrpca, eventualno nePto izdignufa od terena
usiijed vegetacije po kojoj se mjeri, ne savija prema terena; u tom slutaju bolje je oznatiti kraj
vrpce koji i e neBto uzdignut (20 do 30 crn) projiciranjwn viskom na teren. Foslije toga se vrpca
prezde svojim poEetkom do tog klinca (ili crtice), opct se zategne u pravac i kraj oznaEi klinccm
itd. Kiinci se redom vade. Ostatak od krajnjeg klinca do poligonske tatke oEita se na vrpci, pri
?emu sc ccntimetri procjenjuju. Broj upotrebljenih klinaca oznahje broj cijelih vrpca. DuZina
poligonske stranice dobiva se kaa suma broja cijelih vrp& (broja klinaca) pomnoaenog duZinom
vrpct i ostatka.
 Mjerenje dutina se izvodi t&o da vrpca leZi cijelom svojom duljinom po terenu. Mo teren
nije horizontalan, izmjerit fe sc daklc kose dufine, kojc t r e h pornoh izmjerenih visinskih razlika
reducirati na horizont.
Ako teren od jedne do dmge poligonske bEke ne pada jednoliko, oznaEe se kolEiCima 0,25x
x 0,Mx 0,04 rn prijelomi teyena u vertikalnom smislu, te se duZine mjere koso po terenu ad pri-
jelama do prijeloma. Ove Ce se parcijalne dufine reducirati na horizont tako da ae izrnjere visinske
razlike izmedu swkog prijeloma. Pri t&om mjcrenju mogu se manfi prijelomi terena izbjeti
zgodnim podizanjem vrpce (31. 21 71, gdje se uzdignuti kraj vrpce projicira viskom na teren; nije
dobra aka se izdi2e dugi komad vrpce ( ~ r e k oI0 m) i ako je i z d i m j e vi5e od 1 m. Zbog reduciranja
takvih duZina trzba (dZepnom vrp.com, uzimm viska ili sl.) izmjeriti koliko ie vrpca bila kdignuta
iznad stabilizirane tafke.
Prijelome valjh, prema terenskim prilikarna, birati tako da razmak h e d u dva prijelma nc
bude veli od duZine cijele vrpce (20 ili 50 m), te da ih na jednoj poligonskoj straniti bude Eim
manje (ne viBe od 3). Na prijeIomima se ne preporuaje izdizati vrpcu.
Sve poligonske stranice rnjere se dva puts, u jednom i drugom pravcu. Koso po terenu naj-
balje je rnjeriti duZine jedanput parcijalno od prijeloma do prijeloma, a dmgi put kontinuirano,
tako da se polo?aj pojedinog prijeloma ofita na vrpci.
Pri mierenju vodi se manual, u koji se uz broj vrpce u rubtiku ~Napomena*ucrtava profil
terena s prijelomima, uzdizanjem vrpce itd. (str. 295).
Koso mjercne duZine d' reducirat & se na horizont iz izmjerene visinske razlike h po for-
muIsma: (s1. 21 8)

Razvijeno po binomnom poufku:

Ako se zadrte samo prva dva Elana, bit t e velitina redukcije:

Ratun r-dukcije kontrolira se pa formuli:

u
r = htg -
2
h
sina = -
d*
Kojom tatnobh treba odredivati visinske razlike vidjet Ce se iz pagregke rn, u redukciji, dakle i
dufini uslijed pogreSke m, u odredivanju visinskih razlika za tedukciju. Osnovnu t e sc formulu
za rcdukciju derivirati, te t e biti:

iz Eega se vidi da be kod v e h visinske razlike i manje duZine stranica ista pogreSka visinske raz-
like dati v e h pogreiku redukcije, prema tome i dutine, pa te u takvorn slutaju trebati visinske
razlike taEnije odredivati. To se vjdi i iz donje tablice:

0 metodama odrcdivanja visinskih razljka bit be govora kasnije, u poglavljima sDetaljni

nivelmanr i nTahhetrijaa.
RaEunanje redukcije vrli se u prilofenom ,formularu (str. 296).

Korekcija At uslijed temperature u ~entimstrimaza normalnu

temperaturu to = 20°C
 Kod premjera kod kojih se traZi v e b tafnost, narotito kod premjera gradova, trebat Ce
osirn posebnih mctoda oznatavanja krajeva vrpce i rnjerenja ostatka (u Sto se ovdje ne t e ulaziti)
uzimati u abzir i promjene duZine Eelitrlc vrpce uslijed razlike temperature prigodom mjerenja i
normalne temperature kompariranja, uslijed wzlirite sile zatezanja, te utjecaj eventualnog pro-
giba vrpce, ukoliko vlpca ne leZi na terenu,
Temperaturne redukcije raEunat t e se po formuli:

pri Eemu Ce se temperatura prilikom rnjerenja w a k e stranice tm odredivati tcrmometrom, oprem-

jenim n!i ranije opisani natin.
Vrijednosri temperaturnih redukcija dane su u priloZenoj tablici (str. 294).
 Vrpca se zateZe dinamomeaom i ukoliko je siIa zatezanja razlitita od one kojom je pri kom-
parjranju dobivena du3ina vrpce, korekcija duZine izratunat Ce se po ranije iznijetoj fomuli:

Vrijednosti za ovaj iuaz dane su u priloZenoj tahlici za uobihjenc dimenzije vrpca; u

tablici kolona I odgovara vrpci girine 11 nun debljhe 0,4 mm
I1 16 nun 0,4 mm
I11 18 mrn 0,4 mm
IV 20 mm 0,4 mm

AF u N . 10 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.2

20 0.1 0.1 0.1 0.1 0,1 0.1 0.2 0.2 0.3 0.3 0.3
IV 29 0.1 0.1 0.2 0.2 0.2 0.3 0.3 0.3 0.4 0.4 0.4 0.5
20x 4 4 m m 3 9 0.1 0.2 0.2 0.2 0.3 0.4 0.4 0.5 0.5 0.6 0.6 0.6
49 0.1 0.2 0.2 0.3 0.4 0.4 0.5 0.6 0.6 0.7 0.8 0.8
980.2 0.4 0.5 0.6 0.8 0.9 1.0 1.1 12 1.4 1.5 1.7

Ako vrpca prigodom mjerenja ne IeZi Eitavom duZinom na tercnu, vet kod prelaza nekog
vodotoka, uleknuka tween ill ssl. sIobodno visi t i t a n iIi jednim svojim dijeIom, treba izrahnati
skratenje du2ine A$ uslijed razlike ddine tetive i h t a n i c e , u koju se vrpca objesila (vidi aL 224).
Ako je moguCe izmjeriti progib vrpce h, izrahnat & se skraknjc po formull:

gdje je d duZina lanzanice (vrpcc koja visi).

 tefinc vrpce isile z;
atczanja, p

m Tezina 1 rn vr,pce u N
g d j e je
M ukupna tetit~avrpce koja visi, duiine cE u rn
F dima zataanjsa i N

U slutaju da sc na poligonskoj stranici nalazi neka z a p r e b koja onemoguhje direktno-

mjerenje d d i n e (hilo da poligonska stranica prelazi v e h dijelom svoje duZine koritom potoka
bilo da prelazi preko nekog vodotoka), mote se duZina dobiti indirektno.

Na sl. 219 poligonska s t r d c a prolazi veBm dijeIom svoje duZine koritom vodotoka. U
tom slutaju izhcit be se na jednu obalu vodotoka t a c h P, rake da se duZina T,,P m o k izmjeriti
direktno vrpaom. Prigodorn mjercnja s t r a n i a izmjerit Ce se duZine a i L, a pri mjerenju kutova,
osim poligonskih kutova na taEkama Tn i Tn+lrjog i h t o v i rr i 3. DuZina stranice T , T,,, dobit
Ce se po sinusovom pravilu:

Kod prijeIaza poligonskog vlaka preko rjttnog korita ili dmge zapreke izbacit f e se isto
take s jedne h j n j e ta&e duZine pornoha taiJka P i u torn trokutu izrnjeriti dufina pornohe baze u
i sva tri kuW. DuZina d dobit Ce se izfog trokuta po shusovom pravilu (sl. 221).
Rahnanje stranica po sinusovom pravilu vrSi se u priloZenorn fomularu (str. 300).
Rjede se degava slut@ da nneka terenska zapreka onemogubje ne samo direktno mjerenje
stranice, nego i uspostavljanje vizizure izmedu dvije tatkc (31. 222).
 U tom Ce se sluEaju pomotna taEka P izabrati tako da se nogu izrnjeriti direktno duEine
a i b i kut :, na pomotnoj tafki. Potrebna dutina d i kntevi a i izrahnat Ce se onda iz trokuta
T , T,+1 P po tangensovom pravilu:

1 1
tgy(a - P) = aa- --tg-(S
- b
+ b 2
"
A. p)

gdje je:

i prema tome: I
'1 a - b y
&-(a - 8) =-- cotg -
2 a+ b 2

3 kutovi ry i 3 bit kc:

Dalje t e se duZina stranice d dobiai sinusovim pravilom. RaEunanje se vrgi u prilo3enom formularu
(str. 302).
 TACNOST DIREKTNOG MJERENJA DUZINA

Na tatnost direktnog rnjerenja duaina utjecat Ce konstantne (mc), sluc'ajne (m,)i sistematske
(tn,) pogregke. Prema teoriji pagrezaka ukupna t e pogre3ka mjerene duZine biti predstavljena
izrazom:

Konstantne pogrcHkt neovisne su o dutfni koja se mjerj. U tu vrstu pogrctaka spada ne- I

tahost procjenjivania centimetara na vrpci pri otitavanju ostatka i netafnost namjegtanja poEetka
vrpce na potetnu tatku du2ine. Ronstantna se pogreEka moZe dati izrazom:

Raknanje ttokuta iz jedne strane i sva tri kuta

.$qE
u -- a log strana

- 3 3

2: ?,
Skica i broj
rnfunanja hiltrcni kutnsi P " ~ ~
log
~
sinua
in cx
~
-
a~= mi s i n a
b msinp
c = rn 8111 y
Strana
metora

I
121,72

1. 46

1. 120

'I
160-15
376' 3

log m 1,959 9 1

1. 120

' 1. 20 94,24
--

lng m

--
Y
a
 Tzvari slui-njr~ihpngregaka mogu u prrorn rcdu biri u n e t a h o m zabadnnju klinaca - hm-
jaEa, u nlihovim mallrn pommma prilikom predatenja vrpce, te udiied netatnog narnjegtanja
poi-ctka vrpcc na klincc i netacnog oznaEavanja kraja vrpce.
Ltjccai sluEajnih pogrejaka mo?i de se izraziti ako sc uzme da je du-iina d mjerena rrrpcom
dulline 1, te Sc hitl:

Ako se na svakoj wpci u?ini pogretka fm r , bit Ce sluEajna pogscrka rn, cijele duZinc:

hudubi da je:

bit k:

BuduCi da su rnl i I konstantne rcliEine, moEe se napisati:

t e Ce biti:

Kao sistematska pagreBka djeluje u prvom redu netaEno odredena duZina vrpce.
Dalje Ce kao sistematska pogre2a djelovati nehorizontalno postavljanje vrpce. Prema slici
223 dobit t e se celiCfna pogrefke analognim jzvodom kao pri ratunanju redukciic du%inenn
horizont :

SI. 223

te Ce biti npr.:
%a I = 20 rn h - 0.2 m
1.0 rn
A! = I mm
25 mrn
Radi ovog uzroka dobit t e st mjerena duZina uvijek v e h ad stvarne.
 Ako vrpca nije dobre zategnuta t e visi u luku, bit i e prema sl. 224 razlika izmedu duZine
luka (vrpce) j tetive izraZena pribliZnim odnosom (analogno ranijem slutaju nchorizontalne vrpce)

122"h)1
A]=---- I2s

ili tafnom razlikom duZine tetive i luka:

Za vrpcu dutine 20 m bit Se ta razlika:

Ovaj Ce uzrok dati mjerenu duZinu uvijek veEu od faktitne, te pogreSka uslijed toga ima takoder
karakter sistematske pogreqke.
Dalje & kao sisternatska pogregka djelovati i nepaZnja pri zatezanju vrpcc tatno u pravcu
mjerene duiine (sl. 225).

VeliEina ove pogreHke dobit f e se na isti naEin ipo jstoj formuli kao i kod nehorizontalnog
postavljanja vrpce, ali ova pogreska manje utjeEe na rnjerenje dufina, jer se vrpca mote odoka
rnnogo tafnije postavljati u pravac nego u horizontalan polofaj.
Sistematska pogreska direktno je psoporcionalna dufini, te se moZe izraziti:

Ukupna pogregka mjerene d d i n e bit k prerna tome:

I
pri Eernu je $ velifina slueajne, a y veliEina sistematske pogrtgke, sve na jedinicu mjerene duZine
Ruduki da se waka dusina, kako je prije nawdeno, mjeri dva pnta, uz pretpostavku da su
oba mjerenja izvrSena jednakom srednjom pogreEkam md, ~rednjaCe pogreSka razlike biti:

Maksimalnu dopuStenu pogreSku ~azlike,Sto znaEi makaimalni imos koji ta r a z l h mo2e

da dostigne, dobit & se iz ratuna vjerojatnosti kaa trostmku srednju pogretku, ifi

Vrijednost koeficijtnata a, 9 i y unaprijed j t za etanovim tatnost premjera odredena.

U formulama za rnaksimalne dopuktene pogrelke za premjer na nagern teritoriju ntma
I
Elanova koji bi davaIi utjec-aj konstantnih i sistematskih pogretaka, a teren je podijeIjen u tri ka-
tegorije, U I kategoriju spada teren horizontalan iIi blago nagnut, nezaraEten,s tvrdom podlogom
(ulice, ceste itd.) tako da se duZine mogu mjeriti vrpmrn kojs cijelom svojom duljinom leZi na
terenu. U I1 kategoriju spada horizontalan ili blaga nagnut tcren s mnjomwgetacijom(trava,usjwi)
I
po kojemu se rnogu duZine mjeriti be;?prebma, s cventualnim izdizanjem. U 'III kategoriju spada
strm teren ili onaj s veCim preprekama, ili takav po kojemu se dutine rnoraju mjeriti s prelomim i
izdizanjern vrpce. Teren IV kategorije su brdovita, krBevita i pusta zemljigta, na kojirna se ne
predt-ida direkmo mjerenje duZina poligonskih stranica. U gradovima i naseljima duZine trcba
mjeriti povekanom tatnosf u.
Maksimalne dopu5tene pogreSke (rnaksimalne razlike izrnedu rezultata dvaju mjerenja
du2ine) za pojedinu kategoriju terena dane su formulama:
za mjerenje povekanom t a t n o t h Ant - 0,0025 I/z
u I kategoriji terena AT = 0,0070 vz
u I1 kategoriji terena Arl = 0,0090 v d
u I11 kategoriji terena AJJJ= 0,0120 va
za mjerenja vrpcom dugom 50 m; d je duZina rnjerene stranice u m.
illto se duZine mjere vrpcom dugom 20 m, maksimalna dopultena pogregka povehva sc
za 50%.
Vrijednost za maksimalne dopurtene pogreQe po ovim formulama dane su u prilopu, u
tablicama 11 i III na kraju knjige.

Indirektno se duZine mjere daljinomjerima.

U izlaganju ce se ovdje ogranieiti na optitke diljinomjese kojima se duZine indirekcno
mjere optiEkim instrumentima.
0 tzv. elektronitkim daljinomjerima dat Ce se na kraju poglavlja o mjerenju duZina infor-
macija ogranitena na opis principa i konstrukcije, buduti da se ovi savremeni daljinomjeri u
geodetsko-inZenjerskoj praksi kod nas nanje upotrebljavaju, tako da ova materija prelazi po-
stavljene granice.
Princip indirektnog rnjerenja d d h sastoji se u tome da se traZena d d i n a dobiva posredno
iz jedne krak dutine - baze i kutova u pomoCnom -
daljinomjernom ili p a r a l a k t i t k e m tm-
kutu (sl. 226).

Da bi se dobila Wena duZina d izrnedu tafaka A i B, moraju sva tri elementa gornje for-
mule : a, p ib biti poznata, pri ?emu se kut a mziva daljinomjernim iti p a r a l a k tiEk i m kutom
a b b a z a paralaktiekog trokuta.
 Kod instmmenata za indirektno mjerenje dufina je uvijek jedan od ovih elemenata km-
atantne velifine, a baza u principu okomita i simeuifna na duZinu koja se mjwi, tako da trokut
iz kojega se duZina odreduje izgIeda kao m sl. 227.
Prema izboru konstantnog elementa u daljinomjerncm trokutu diiele se daljinomjen na
d '

1. daljinemjere s konstantnim paralaktitkim kutorn, gdje ae mjeri duZina baze

2. daljinomjere s konstantnorn bazom, gdje se mjeri veliEina pmlak.tiEkog h t a i
3. daljinomjere a prornjenljivim paralaktiaim kutom i promjenljivom bazom
Baza daljinomjera moZe opienito biti:
1: na stajaliltu s k o g se duZina odreduje i
2. na cilju do kojeg se duZina mjeri

Baza moZe stajati u prostom

1. horizontalno
2. vertikalno

1. na stajaLi3tu i
2. na cilju
U gcodeziji se za mjerenje duZina najveCIm dijelcm upoWtbljavaju tskvi t i ~ o vdaljinomjera,
i
kod kojih je baza na cilju, do kojegrt se mjeri, a paralaktifki je kut konstantan ili se mjeri na staja-
liStu daljinomjera, pa Cemo njih najprije opisati.

DALmO- S KONST- PARALAKTE- KUTOM

Konstantni paraIaktiEki h t dat k , obzirom na razlifite duZine dl, d,, d,. .. koje se mjere,
uvijek druge veliEine baze bl, bz b,... (sl. 228).

DuZina d dobit Ce se ovdje iz paralaktitkog aokuta (sl. 229):

a kako je paralaktiai h t malen, moZe sc umjesto toga napisati:

 BuduCi da sc ddina baze mjeri, te je optereken8 pogretkama mjerenja mb, pogregka dutinc
ma dobit te se difemnciranjem garnje farmule:

a kako je:

bit Ce:

dakk se vidi da kod daljinomjem s konstantnim b t o m pogrerka raste proporcimho mjerenoj

duf ini.
Konstruktivno se konstmtni paraWEki kut moZe dobitii
1. pornoh daljinomjemih niti u nitnom kri2u -
Reichenbachov daljinomjer i
-
2. pornoh staklenih prizama pred objektivorn durbina daljinomjer s dvostrukirn s I i .
Poseban tip ovih daljlnomjera su tm. autoredukcioni daljinamjari kojima se neposredno
mjere duZine reducirane na horiwnt.

Reiehenbachov daljinomjer je tip daljinomjcm s konstantnim paralakti?kim htom, kod

kojega ie u durbin instruments umjesto obitnog nitmg biZa u dijafragmu smjegten nimi kriZ sa
@ harimntdae,
i na konstantnom razmaku amjeStene niti (sl. 230 a).

b) Vidno poIjt durbina s ditaniem:

na BMtljoj niri B -- 1J73
nu srednjoi niti I = 1,405

S1. m
cdsictak na lewl I-
na donjol niti d = 1,537
d - g = 0,264 m

* Wntt 1771 god., Reichenbmch 1810 god.

306
 DuZina se k ~ clvog
d daljinomjera dobi1.a tako da se na cilj venikalno postavlja letvu podi-
jeljenu na centirnetpe, i na njoj oEitaju rnjesta gdje niti pogadaju podjeljenje, pri Eemu se metri,
decirnetri i centimetri direkmo Eitaju, a milimcvi se procjenjuju (91. 230 b).
Na slici 231 shematski je prikazan durbin insttumenta postar4jenog na atajaliste, i lem
postavljem vertikalno na cilj. Neka je durbin horizontalan, pa it make iz gornje i donje niti nitnog
kriZa poslfje prolaza kror objektirrpogoditi l e m u G' i D'.

R a m & ivnedu oEitanja gornje i donje niti dat CP odsjetak na letVi, tj. d d i n u baze, a prcma
$1. 231 iz odsjeEka Ce se dobie dutina D na ovaj nafin:
Neka je: n = razmak niti nitnog m a
f = EariBna daljina objektiva
1 = odsjetak na fetvi
DuZina D bit a: D=d+f+fi
Tz ADGF i A D ' W :

Buduti da su f, n i 6 konstantne velihe, moZe se oznafiti:

-f = = K i f+a=k
n

Odnos f uzct k
-
n
se takav da K - multiplikaciona konstanta - bude okmgao broj.
 -
Kod ovih daljinomjera redovno je K = 100, a k
-
a d i c i o n a kons t a n t a , prtma fokusnoj
daljini i smjestaju durbina obzirom na vertikalnu os, izmedu k = 430 0,50 m,
TaEka F na sl. 23 1 tj. prednji fokus objektiva, u stvari je vrh paralaktirkog trokuta. Obzirom
ns zahtjev da multiplikaciona konstanta K bude 100, odredit be se iz trokuta FG'D' velitina para-
laktitkog kuta:

Budufi da je d = Kl, tj. da se d d i n a d odnosi prema odsjetku na letvi 1 kao 100 : 1, bit k :

i kako je a mnli kut, moZe se gornja formula napisati u obliku:

i z toga:

Postoje durbini kod kojih je adiciona konstanta k jednaka null. T o su tzv. anaIaktiEki
durbini. Od ranije navedenih tipova durbina nledu ove spada Porrov dusbin idurbin s unutrahjim
fokusiranjem.
Rod Porrovog durbina dodaranjem tzv. analaktitke leEe An doveden je vrh paralaktii-kog
kuta u vertikalnu os teodolita (st. 232).
U gornjem sluEaju uzet ke se da je tatka F'obzirom na objektiv prcdmct, a t a t b A njegova
slika stvorena objektivom.
Ako se 3a f oznati ZariSna daljina objektiva, bit t e prema jednadZbi liewtona (str. 95)

gdjr je:
Iz slike 232:

Daljt se na slici vidi:

U ovu jednadZbu uvrstit de se vrijednosti za h i 6 iz jednadZba (1) i (2), te izlazi:

D = -1 ff'
St-,!-'--s

gdje je:

F= ff' -
f+fd-s
ek~.i.r.alentnadaljina objektiva i analaktitke I e k .
 K.ad durbin n j h fokusiranjern, o to da st p,ri fokusiranju negativna l e h
pomilIe obzirom I 7, rnijenja se multipl onstanta I < i adiciona konstanta k, t j .
mijenja se poloZaj re tatke. Pogodnim i zborom 01,jektivnog sistema i lete zs fokusiranje
.. .. , .
mo2e se postiki da formula D = 100 1 strogo vr~jedlza odrcdenu dufinu, tj. za odrcden poloZaj
lete za fohsisanje prema objektivu (za tu cc udaljenost biti K = 100, a k = 0), a da se i za ostale
dutine mote upotrebid, s time, da adiciona konstanta k poprima tako male iznose da se za prak-
t i h e potrebe mote zanemariti. To je vidljivo i z primjera za jedan konkretan durbin gdje je pogre-
gka An duiine, izratunate po fomuli D = 100 E za pojedine dufine:

D 5 10 20 ,50 100 m rn
An 16 7 4 1 I 0 rnm

Prema tome se za duZine koje se normalno mjeri (veCe od 10 m), a s obzirom na tabost
mjerenja ovim daljinomjcrom, moZe uzeti da je kod ovog d u r b h adicioria konstanta k = 0.
4+
. Rod instrumenata za koje st ne zna taEan ianos multiplikacione i adivione konstante, mogu
sc ove neposredno odrediti na dva nafina:
a) na pribliho horiwntalnom terenu izaberu se u istom pravcu dvije duZine Dli D1,koje
se oznaze kolcirna i direkmo prtcizno izmfere (sl. 233J, Mjcrenjern ovih daljina Reichenbachovim

daljinomjerom kod horizontalnog durbina dobit ck se otitanja na letvama I, i It, iz Eega Le indi-
rekmo odredene duZine biti:

i i z toga:

Pogregka otitanja odsjeEaka na lenrama I , i E, utjecat Ce na tatnost odredivanja konstanata.

Utjecaj ovih pogreSaka: dl, i dl, na konstante dobit Ce se tako da se narini totalni diferencijal
gornjih izraza po I, i I,:
ili :

odakle se vidi da & multiplikaciona konstanta biti to taEnije odredena, o t.! k razlika duljina, a
p r a m tome i razIika odsjetaka I, i I, biti v e h . Radi toga se te duZine biraju tako da kraCa bude
toliko mala, koliko dopuBtajn optiEka svojstva durbina (5 do 10 m), a dulja 80 do 100 m.
Ako se po 1, i I , difwencira formula za odre&vanje adicione konstante k, dobit ke SF :

%toisto tako dovodi do &rnjeg zaklju*.

f
Za odredivanje konstanata zreba uvijek izabrati par leatih i par dufih ddina, te iz mkvih
parova odrediti konstante nekoliko puta. Obzirom na tahost mjerenja duZina Reichenbachovont
metodom dovoljno je nati najvjerojatnije vrijednosti konstanata formiranjm aritme+jtkihsredina
dobivenih vrijednosti.
Adiciona se konstanta kod Ramsdenowg i Huygensovog durbina mote i direktno imje-
riti mferenjm hriSne udaljtnosti objektiva f (kod dutbina fokusiranog na beskonatno to jt uda-
ljenost od objektiva do vijaka nitnog krifa) i udaljenos~B od objektiva do horizontalne osi durbina:

Ako je sdiciona konstanta k odredena direktnim mjerenjem, ostaje na terenu da se odredi

samo mnltiplikacionu konstantu K,Ua nnije opisrtn mfin izabrat f e se na terenu par ddjna, a
instrument postaviti za+udaljenost adicione konstante prije pokrka tih duZlina (sl. 234), tako da
potetak dufine pada u M k t i f k u mtku (prednji fokus) durbina.

Prena tome L-e biti:

a za pralItiEkt svrhe dovoqno te se taEna dobiti definitivna vrijednmt konstante kao arimetitka
sredina pojedinatnih vrijednosti, izmhmtih na gornji rutfin.
Teorcatki pravilna obrrrda rczultata ovakvog nntina d-divanja konstanata momla bi st
provesti izjednaknjem po teoriji najmanjih kvadrata. Buduti da su mjerenja odsjetaka na letvi
posredna (indirektna) mjerenja, kao takva ih se ima obraditi (vidi str. 51).
Pri istodobnom odredivanju konstanata postoji niz jednadZbi:

Z a nepoznaniat K i k uzct be se pribliZne wijednosti i to najbolje za K = 100, a za k, jcr

je adiciona konstanta rnala v e l i h prema ostalima, k = 0. Ezjednatenjem t e se trafiti popravke
ovih velitina d K i dk. JednadZbe pogresaka glasit Ce:

v, = I, d K -I-d k +(too I , -Dl)

Ys = J s d K + d k -t-ll00It-L111
,........*.....
VR = Ind K + d k + (100 In- Qn)

ili prerna oznakama u teorijskom dijelu owg natina izjednattnja (atr. 52):

. .
gdje su kwficijenti u roj op&j jjtdnadfbi pogreSkc a,, a,. .a, jednaki I,, 3;. ..En; b,, b,. .bn jednaki
1, a slobodni flanovi El, I,. ..ln jedmki (1001,-Dl),(lCOirD3.. .(1001,-D*). TeZine mjerenih
velitina nisu iste. Pri rnjerenju dutina dalfinomjerirna s konstantnim kutom pogreHka je propor-
cionalna mjerenoj duZini (str. 306), a buduti da je teZina obratno proporcionalna kvadratu po-
gretkc, bit te: teZine mjerenja:

ili Sto je isto:

a najvjerojatnije vrijednosti ncpoznanica dobit Cc se rjegenjcrn n o r r d n h jednadZbi u o p k m

obliku :

Iz jednadZba pogrezaka ialazi da ke koeficijmti normah& jednadZba uz prije nsvedene

teZine biti:
KanaEno te, nakon rjegenja nlmnalnih jedmaba, vn'jednost konstanata biti

Medutim radi pojednostavljenja ratuna izjednaeenja moZe se uzeti za .teZinc pojedinih

1
rnjerenja p, = -,
En
Ili ukolilro bi se izjedna&nje jo4 htjtlo pojednostaviti, moZe se uzeti sw teZine

Prednost ovvi metoda odredivrtnja konstanata jc u tome, Eto eventusha sistematska po-
greika podjeljenja letve automatski u k i u multiplikadonu konstantu, pa Ce velitina konstantc
za l e m kojom se je odredivala pri mjerenju stranica davati uvijek ispravne ddine.
b) Mula'plikadonu konstanm mofe 'se drediti i bez terenskog rnjerenja, Iz fomule na
strani 308 vidljivo je da je multiplikaciona kanstanta vezam sa paralaktitkim kutom odnosom:

K = P
a''

Ako se optiEkii putern i z d e r i velitina paralaktitkog h t a , moZe se onda prcma tom odnosu
izrahrnati konstanta.
Kad se nitni hi2 smjesti u fokusnu ravninu objektiva tako da je g gornja, s srednja, a d donja
nit, onda fe zrake svjetla, polazefi od srednje aiti, n a h n p r o h kroz objektiv biti medusobno
paralelne (51. 235). Isto k tako poslije prolaza box objektiv zrakc svjetla koje dolaze od g i d biti
u svom snopu paralelne, ali & jedne s dmgima zatvarati patalaktiai kut a koji kc se direkmo
izmjeriti.
 Za mjerenjc tog kuta upotre'oit fe se tcadolit s vertikalnim krugom, na kojem je omogtlfcno
aEitavanje sekunda i procfenjivanje njihovih desetina.
Na oba insmmcnta, na onom kojim t e se mjeriti i na anom tiju multiplikacionu'konstan~
treba odrediti, fokusiraju se durbini paZljivo na beskonaho pornoh viziranja na neki vrlo dalek
predmet. Na Evrstu podlogu - betonski stup - postave se oba instnmenta objektivima bkre-
n u t h jedan prema drugom. Opritke osi ovih durbina teoretski se ne trebaju poklapati, Sto se
mote zakljuEiti iz slike 235, jer se uake iz gornje i donje niti sijeku paslije izlaza iz durbina u
s\akoj tatki pod kutom rr. Razmak obfektiva neka bude malen, 5 do 10 cm. Osvijetli se sada s
okularne strane vidno polje instrumenta i mjernim instrumentom se izmjeri vertikalni kut izmedu
slike gornje i donje niti, koja Ce st durbjnom dobro vidjeti. To je cdrnah paralaktitki kut iz kojega
se izra- multiplikaciona k~nstanta.
Postupak treba dakako izvesti nekoliko puta, a najbolje p~novnimfpkusiranjima durbina
obaju instrumenata na beskonaEnosf.
Poslije toga se adiciona konstanta odredujc indirektno optiEkim mjerenjem malih dufina.
T a t n o na 2, 4 i 6 rn postavi se na milimeu'e razdijeljeno mjerila, otita pripadne odsjetke I, a adi-
ciona Ce konstanta onda biti:

gdje ie D direktno izmjerena duZina od instrumenta do mjerila.

DuZine su iz izmjerenog o d s j e h na Ietvi J izratunate po fomuli D = KI +

k, ito uz pret-
postavku da je letva okomita na vizuru. To nete na terenu biti sluraj kod kosih vizura, jw se letva
iz praktihih rasloga kod ovog daljinomjera postavlja uvijek venikalno (51. 2363.

Kod vizure nagnute pod kutom rp na letvi je jeitan odsjeEak I, dok bi se kosa duZina D do-
bila iz odsjetka I' okornitog na vizuru:
 Iz slike: '

= J cos q

I'+k= KIcosq+ R

Sada treba i z r a h n a ~ luucluu D' reduciranu na horizont. Iz A IB'S dobije se:

D T

D.= (ILL cos rp + k) cos = KZ cosgv - k cub

Rat e potrebe 1pomnoZit t e se u gornjoj fomuli k cosp jog jednom sa cosq, F i e ; :
ukupna c e mnogo Ixomijeniti buduti da su vertikalni kutovi obirno mali, a k je isto
-- "
takO mala vel~ttna.KonaCno i7la7i-

5t0 znati da fe se za redukciju kosih duZina na ho.,,,,, ..,,;ati izmjeriti vertikalni kut 9.
Iz ditanja na letvi i vcrtikalnog kuta moZe se dalje izrabmatl i vi AiB.

ovdje t e se p o r n t i t i k s i n q sa map, te te biti:

Visinsh r&lika tam A i B bit t e prema slici:

Ah=SBP+i--r

iz Eega se vidi da k se, za dobivanje visinskih razlika pojedinih tam,uvijek mjeriti i visim in-
s m e n t a od stabilizirane mEke do horizontahe osi dutbina te otitavati i polo2aj srednje nit
nitnog k r f i r na letvi.

T a t n o s t mjerenja R e i c h e n b a c h o v i m d a l j i n o m j e r o m

Od svih pogre3aka koje u t j e h na optitko mjerenje duZina (o E m u ke biti govom kod tar-
nosd rnjerenja daljinomjerom s hvostrukim slikama) na tatnost mjerenja ovim daljinornjerom
najviee utjetc taEnr lnog postavljanja letve i taznost oEitanja odsjezka na Iehi.
Letva ae postavlja verti m o odoka ili pornoh dome libele. Pri vertikalnom postavljanju
.. . .. . .--,
letve neka ie natiniena ~oercska8. te se urniesto odsjerka lo otitao odsjezak I (sl. 237).
12 AIBC
l z ACDG:

Iz istog trokuta po sinusovom pravilu izlazi:

sin y cos(~+p++)
lo= s_;sln = r
y
(
cos q =+
3
-

Kako je 8 mden kut, moZe s t uzeti da je cos8 1 i sin8 +Z 6 i p r e m tomc:

Iz toga te duZina biti:

a pogreSke u dufini:

U srednjem jt pogreska vertikalnog postava letve odoka f 2", a pogrt5ka w k l n o g po-

stava letve doznom liblorn ili viskom f4 5 " . Za ove pogreske kosog posfava letve 8 dana je po-
greEh mjcrenja duZine od 100 metara prl raznirn vertbhim kutovima u mblici:
 Iz tahele se vidi da & se naroEita pafnja na vertikalni postav letve obratiti kod smnih vi-
zura i da ke se kod strmih vizura i kod zahtjeva za vefu tatnost ietva postavljati vertikalno pornoh
viska ili dome libele i drZati u tom polobju pornoh dva dtapa - podupirata.
Baljnji izvor pogreHaka je netatnast otitanja odsjeEka na letvi, Ova Cc s t nctaznost javiti
uslijcd evenrualne preostale paralakse nitnog krib i nemEne procjene milimetara pri otitanju
poloiaja niti na letvi.
Paralaksa nitnog kriZa nastaje ako se ravnina dike predmeta u durblnu ne poklapa s ravni-
nom nimog krifa. Otituje se na taj naEin &to se nitni kri% pomiEe po slici predmeta pri malom
pomicaniu oka ispred okulara durbina. Paralaksu treb'a patljivo ukIoniti pri rnjerenju dutina,
tako da se malim pomiranjem okularne cijevi dosede nitni krit da i pri pomicanju oka pred oku-
larom na slici predmeta stoji potpuno mirno. A h sada slika nitnog kr3a nije ostra, dioptriranjem
Ce se, ti. m l i m pomicanjem o h l a r n e lede, dovesti da i ona bude ottra.

Ako se pri procjeni poloZaja gornje i donje niti na letvi utinila pogretka frn, s odsjetak
se na letvi dobiva kao difcrericija oritanja gornje i donje niti, pogreSka t e odsjetka na letvi biti:

Ako se za pogreSku procjene polohja niri urme m = I mm, pogre9ka be odsjetk'ka na letvi
biti:

iz Eega izlazi pogreska u d d i n i :

m, = K-rn, = f 14 crn

Radi ovih uzroka uzirna se kao srednja tatnost mjerenja duZina Reichenbachovim daljino-
mjerom 0,29, mjerene duZinc.
U praksi se Reichenbachov daljinomjer upotrebljava za rnjerenje duZina poligonskih atra-
nica samo iznimno u specijalnim slufajevima. Odjednorn se njime mjere stranice do najvek du-
Zinc 100 rn. Pri mjerenju duljih stranica negdje oko njiho\-e polovicc udare se tatno u pravcu
stranice 2 koltih na udaljenosti od 5-10 m, te se ddina, prema slici 238 mjeri preko tih veznih
taeaka tako, da se s oba kraja stranicc izmjere duZine do veznih tafaka, a ukupna duZina stranict
dobit fe se:

Dobro je poligonske stranice rnjeriti (odjednom ili preko veznih tataka) ne samo obostrano,
nega i sa svakog stajaliSta dva puta, u oba poloZaja durbina. Time te se dobiti trite mjerenja, pa
t e i definitivna vrijednost biti dobivena veCom tafnoitu.
Ovim se naeinorn mjere duZine poligonskih stranica pri rnjerenju za sastav osnovne drZavne
katte u mjerilu 1 : 5000 samo na terenima trefeg ranga i u sporednim vlacima a terenima ostalih
rangova.
 Pri premjeru za sastav planova krupnijih mjerila mjere se ovim daljinomjercrn dufine po-
ligonskih stranica n terenima IV kategorije, tj. u brdskom i krgevitom zemljigtu s plan+skim
pagnjacima i bumom.

SI. 838

U tim slutajiaie~imamaksimalna razlika Ad dvaju mjerenja smnice mora da bude:

za atranice nagiba: do 5" Aa< 5 ' A I ~ r
~d 5" do 15" A d < 4.Arrr

od 15" do 25" d a c 5.Ar1r

gdje je, kako je to ranije nar.tdeno:

A,, = 0,0120 yld

U ostaloj se poligonskoj mreZi ovaj daljinomjer upotrebljava za dobivanje visinskih razlika

poligonskih tataka i preloma, kad treba kost, direkmo izmjerene d d i n e , reducirati na horizont
InaEe se ovim nac'inom mjere duZine pri premjeru detalja tahimetrijom (vidi, kasnije, u po-
glawlju ,,Polarno snimanje detalja") pri premjeru za razne grsdevinske i hidrotchni&e radove
iskorigfivanja vodnih snaga, projektirania i izgradnje saobrahjnica idalekovoda itd.).

Kcd ovih daljinomjera* jedan je dio otvora objektiva durbina prekrit sr+enh akromatskim
klinom (vidi str. 122) koji lomi zrake svjetla za paralaktitki kut 6 (sl. 239).
Hin i e zami$ljeiiu zraku s%jetla, koja izkzi iz durbina h o z klinom pokriveni dio objektiva,
slomiti za paraW&i kut 8 prema onoj zraci, koja Llazi iz nepokrivenog dijela objektiva. Stoji li
pred Cikvim durbinom ?em, originalnom i brlinom otklonjenom zrakom vidjet k se na letvi razli-
Eiti dijelovi podjeljenja, obzirorn na udaljenost letve od instrumtnta.
Isto se djelovanje postizava s nekim vrstama takvih daljinomjera timc, da se cijeli atvor
objekiva pokrije sa dr7a klina, od kojih svaki pokriva pola otvora objektiva i lomi zrake svjetla
za polovinu paralakti&og kuta ) 8 (s1.240)**.
Sam daljinomjemi ldin stavIja se prstenom na objektiv durbina, a radi ravnot&e na oku-
larnu stranu durbina postavlja se protuteg prema slici 241.
Mjerenjc d u Z h izvr5it f e se tako da se durbin snabdjwen klinom upravi na lm,okomitu
na kolimacionu os, a paralelnu s rubom klina. U ravninu slike preslikat & objektiv dvije slike
svake taeke leme: jednu kroz slobodnu polovicu, a jednu kroz klinom pokivenu. Vidjet & sc
d ~ i j edike letve, jedna prema drugoj pornaknuta (31. 242). lznos pornaka je duZina baze u pmlak-
tienom trokutu, a izmjerit Ce se tako da se na jednoj slici na podjeljenju otita poloZaj poatka po-
djeljenja druge slike.

* Richards 1894. god.

** H.Wild 1921. god.
 Vrh paralaktiEkog kuta 8 leZi na prehjoj ravnini klina, jer je unu-gnja r a ~ m i n anamjegtena
redovjto okornito na kolimacionu as durbina.
DuZina se dakle dobiva po forrnuli:

gdje je K = cotg 1
k = ndaljenost prednje ravnine klina od horizontalnt (odnosno vercikalne) osovint teo-
doh.

Slobodnom poIovicom objektiva vidi se cijelo vidno polje durbina, a isto tako i &om za-
klonjenom polovkom. Radi toga Ce slika letve dobiwna direktno i klinom otklonjena slika pasti
jedri na drugu i te dvije slike vidjet & se u durbinu pomij-gane.
 Da bi atitavanje poloZaja p o k h podjeljenja - indeksa -na samom podjeljenju bilo
omogukno, poaebno je sliku indeksa i sliku podjeljenja odvojiti.
Odvajanje pomijeganih slika moZe se izvesti na letvi - na daljinomjerima 8 pomijcganim
stikama, ili u samom durbinu - ha daljinomjerima s odvojenim slikama.

Za daIjinomjere s pomije9anh slikama ktva je lwnstruirana tako da jt po dtrZini pdijeljena

n a dm dijela (sl. 243).
Na jednoj strani mnijer je pohtak podjeljenja - indeks, a na drugoj strani podjeljenje,
Protivna s m n a indeksa, odnosno podjeljenja, olmjadisana je cmo.
 Originalna slika indeltsa A past & u vidnom polju durbina na klinom pomaknutll sliku !
padjeljenja B. Buduu da bijelo podjeljenje pada na crni dio iznad indeksa i obratno, bijeli indeks
pada na mi dio letve ispod podjeljenja, cijela slika u vidnom polju bit te poneHto s i n , ali ke crte
podjeljenja i crta indeksa biti odvojene jedne pokraj drugih, pa t e s t moCi dobro aEitati poloZaj
indeksa na podjeljenju. I
Rub kIina mora da bude paralelan s m o m koja uzduZno dijeli l e m . Radi toga nth prsten,
u kojem je klin uMXken, okretati za maIe iznose oko objektiva, dok crta indeksa ne tangira crte
pudjeljenja. I
I
Radi otitavanja dijelova manjih od intervala podjeljenja d& je uz indeks nonius. Obitno I
I
se na letvi vilazi uz taj originalni nonius joS jedan, pornhut za 4 5 m od potetka podjeljenja.
Tim se noniusom mjere v e k duZine (81. 244), kod kojih je originahi indeks s noniusom toliko
pomaknut, da padne h n podjeljenja.

Ovahim ge urtdajm ne mogu mjeriti duZine manjc od duZine noniusa pomnoZene multi-
plikacionom konsmmm. Taj je poktni dio podjtljenja crno obojadisan, jer se nalazi preko puta
noniusa. Ove lrratke duZine mjere se direktno vrpcorn ili na posebnoj dodatnoj letvici.
Adiciona konstanta, nastala uslijed toga gto vrh dhljinomjernog kuta ne leti u vertikalnoj
osi teodolita nego nest0 isprtd nje, uzeta je ovdje u obzir tako9 da je za iznos male konstante po-
h u t indeks obzirom na pokletak podjeljenja, te je u oEitanju automatsb sadrhna mala ken-
smta.
Buduti da podjeljenje na letvi mom dr bude imedeno s dosta taYelilcim inte- (obiho
2 m) te se pornoh noniusa mogu na letvi oEitati desetine tih intervala (2 mm ili tto je u duZini
20 an), m j i se intervali ddine mjere pornoh p h p d c h e plate, Boja je dodana ispred klina
(sl. 245).
 Okretanjem planparalelne ploze pornire se otklonjena zraka paralelno samoj sebi, Eime
kazdut originalne za male iznose. Okretanjem planparalclne ploEe dovest
se mire i otkloniena s l h
de se do preclzne koincidencije jedna crta podjeljenja s jednom crtnm noniusa, na letvi prditati
polofaj noniusa, a na bubnju planparalelne plore dijelove rnanje od podatka noniusa.

Pasebna konsrrukcija daljinomjera s pomijesanom slikom je tzv. Hin s logaritamskom 1etvom.x

Na letvi obifnih daljinomjera podjeljenje je izvedena linearno, te se prividne velilline intervala
smanjuju povctanjem dutine koja se mjeri. Kod veCih Ce duZina biti prividne velitine intervala
na letvi toliko male, da uzrokuju velike pogrezke koincidencije i Eitanja odsjetka.
Podjeljenje na logaritamskoj letvi izvedeno je tako da su m e podjeljenja nanijete na jednakim
razlikama logaritama udaljenosti od poEetka letve.
Ako je prva crta podjelienja na udaljenosti od potetka letve lo, bit t e ostale crte podjeljenja
na udaljenostima I,, la...[, od potetka letve, tako da bude:

log I, = log I, f d
log I, +
= log 1, 2d
........ ,
log In = log lo +

ili Hto je isto:

+
log l , =. log 1, 5 d log 10 = Iog I, log 10d = log (lo*lod)
log l , = log I,+ +
2 d Iog 10 = log lo log 10" = log (lo.10")
. . . . . . . . . . . * . . . . . . . ." . . . - . .
log I , = log I, + a d log 10 = Iog 1, 3. log 10nd = log (lo-lPd)

k e d n o s t ovakwe leme je u tome 9to je velieina intkala:

na kraju odsjeEka proporcionaIna veliEini odsjeEka m letvi I,. Bit Ce naime:

ili :

Iz toga slijedi da & se -

ukoliko jedan krak paraIaktiEnog kuta pogada pofetak letve -
intern1 na drugom kraku pamlaktitkog kuta vidjeti uvijek pod i s h kutom, bez obzira na uda-
ljenost letve; prividna velitina tog intervala bit t e za sve ddine jednaka.

* A . Tichy, 1878. god.

 Mjmnjr duZint ovalcvorn vcrrikalno postavljmom letvom, ti. odnos oEitanog odsje- na
1-i i duZine, Vidljiv je na s1. 246, na kojoj je uzeto radi jelnostavnosti da je gornji krak paralak-
tiEW h t a ujedno koIimaciona os durbina.

81. 246

Kosa duZina D' dobit & sse iz hIgd:

sin p
D'= -I
sln 8

i buduti da je:
P = 9W + (p - 6)
cos (rp - 8)
D' = 1
sin 6

Horizontalna duZina D bit tt:

Uvrsti li se za cotg 8 = K bit &:

sin cp cos
K

Visinska razlika H bit & :

Ovc be wliEine biti, izraZene u logaritamskom obliku:

sin p cos p
~ O ~ D = I O ~ K I + ~ O ~ )=I.,Kz+A '

81. 241

Na horizondnoj letvi bit Ce, pmna sl. 247

D - Kl cos cp

H = Kisinp
iIi u logaritamskom obIiku :

log D - log KI -f- log cos rp

log H- log KI + log sin cp
Na lelA dugoj 2 ili 3 rn (51. 248a) potetak je aznakn
bijefim trokutom na crnoi podlozi; intenmli logaritamskog po-
djeljtnja oznaEeni su crnim krugovirna, Eija velifina raste s
uda1jenoE-u od poktka letve. Na taj naLLjn je prividna veliFm
kruga u vidnom polju durbina uvijek ista, bez obzira na du-
Zinu.

Daljinomjerni klin (sl. 249 YEB Zeiss Lota) natite st na

objektiv durbina, Aao i svaki drugi daljinomjerni klin. Bruben
jt s konstantom K = 200 i snabdjeven dodamim pIitkim kli-
nom koji ae moZe mikrornetarskim vijkom pohetati, i na taj
mEin za male iznose mijenjati paraIaktitki kut.
 Winom otklonjena slika poktka leme (trokuta) pada na originalnu sliku podjeljenja. BuduG
da podjeljenje nije linearno, ne mogu se dijelovi intervals procjenjivati, v t i se pokretanjern do-
datnog klina natjera slika trokuta ns simetralu najbliZe okrugle marke podjeljenja (sl. 248b). Na
letvi se &ita vrijednost te marke, karakteristika i dvije decimale mantise, a na mikromctru osta-
Ie decimale msntise.
VeliEine A iB (na v e r r h h a j Ietvi) u izvedenim formulama za redukciju duZine na horizont
uzirnaju se iz posebnih tablica, sastavljenih po argumentima vertikalnog kuta.

Da bi se izbjegle nezgodne posljedice pomijesanih slika (sive slike, dvosvuke crre - ori-
ginalnog i pornaknutog - podjeIjenja u cijelom vidnom polju) konstmirani su daljinomjeri s
odvojenim slikama. Treba napomenuti da su ovi daljinomjeri ugradeni na durbin, a ne kao dosada
opisani daljinomjeri s pornijeganim slikama, koji su izgradeni kao dodatni uredaji durbinu.
Na daljinomjerirna s odvojenirn slikama originalna se i klinom otklonjena slika preslikava
svaka na woju polavicu vidnog polja durbina. Odvajanje moie'biti izvedeno ili mchanifki ili optiEki.
MehaniEko odvajanje sLika postiZe se tako, da se uzduZ durbina izmedu objektiva Ob i okulara OK
ugradi posebna d i j a f r a e D koja razdvaja durbin ad objektiva do mvnine slike, a smjeStena je
tako da se pokhpa s rubom klina K ispred objektiva ($1. 250).
Radi dijafragme je 1eCa za unutragnje fokusiranje ra7~ezana.
Dn dike na jednoj i drugoj polo~icividnog polja ne bi bile - uslijed debljine dijafragme -
A

prwiSe udaljene, smjeHtent su u ravninu slike (na kraju dijafragme) dvije pod kutom slijepljene
phnparalelne ploEe P, koje priblituju obje polukrdne islazne pupile jednu drugoj (sl. 250, instru-
menti Zeiss-Lodis, Kern DK-RT).
 OptiCko odvajanj~slika vrSi se pornoh posebnog dvosmLkog klina smjegtenog u mvnin
slike durbins Kl i zaslona Z (sl. 251a). Vrh dvosntkog Idim pralelan je s rubom daljino-
mjemog klina K ispred objektiva. Kroz otvor zaslona Z prolazi odvojmo snop ZT&, koji dolazi

iz svakog dijela vidnog polja. Zraka koja bi a gornje polwice vidnog polja pda m dunju poloviol
objektiva ili obratno (na slici &no) zadrZava se poslijt prolaza kroz objektiv na zaslonu.
Klin lomi zrake s donjc polovice vidnog polja nanife, a one s gornje polovice mvige. T&o
kolektiv, smjeEten tik iza dvostrukog klina, ne s t v a m jednu i z I a z w pupiIu (jednu sliku otvom
objektiva), vet dvije. Om dvijc pupae mogu se zgodnim izbarom klina ptegrivati ra odredenu vclitinu,
a dijelovc izlaznih pup*, koje ae ne prekrivaju, poktit Ee se zaslonom 2.Oko treba d r h t i na samom
otvoru mslona (instnunenti WiId RDH, Zeiss Teletop).
U konsaukciji m sl. 251b ha zasIona Z srnjegten je drugi objektiv Obpkoji swam odvojmu,
usptmu sliku, a ta se promatra pornoh okulara Okz (insmment VEB Zciss Ilcdta).
Lttva za takav daljinomjer ima noniuri i podjeljenje jedno kraj dmgoga, bez crnih polja
($1. 252). Slilta letve i noniusa wdje jc mnogo jasnija, a nonius je u durbinu od podjeljenja odi-
jeljen, h crta koja ih dijeli predstavlja vrh dvosrmkog klina.

OEitanjc: 98
+ 50
+ 0,6
148.6
tak na: bubnju planpara-

Leln jc na ddjinomjerus dvosaukimslikama redovito horizonmInaradi povehnja tatnosti mjc-

rcnja, o Eemu ck biti kasnije govora. KakD je na slikama 244 i 252 vidljivo, priEvrStuje se letva na
posebnu rnotku kaja se na mEku postavlja vertikalno pornoh dome libele. Ova libefa mora da bude
mko justirana da whuni kad je motka v e r t h l n a . Ispitivanje ovog svojstva izvest i e se Zako da se
m o b porno& podupirmta postavi verthlno instrumentom iz dva medusobno okomita pmva
(uz vertikalnu nit nitnog kriZa) te se korekcionirn vijcima m libeli dotjera libela da vrhuni.
 Lem se postavlja okornito na vizuru pornoh posebnog malog durbina - d i o p t e r a -
na letvi Eija je kolimaciona os na l e m okomita. Okomit posrav letve na vizuru postkle se okre-
tanjem letve oko motke, dok nitni kriZ dioptera ne pogodi stajaliite i n s m c n t a . Svajsm oko-
mitosti letvt i k o h c i o n e osj diopteta ispitat & se tako, da se na terenu instrumentom iskoIEi
pravi kut sa strnnicama duZina od 150 do 200 m. U vrh pravog kuta postavi se motka s lctvom,
a sa jedne saane p m o g kuta postavi se lerva instrumentom, uz vedkalnu nit nitnog krita u pravac
tc strane. Dioparorn se sada kontrolira da li nitni kriz, djoptera pogada msirku postavljenu na
krajnju t a E h druge saanice. Ako to nije sluhj, postoje na diopteru korekcioni vijci kojima ga s t
sada upmvi u trslsirku.
Na nekim letvama possoji uz diopter na letvi i mali durbin -k o l i m a t o r -pomoh kojega
sc sa stajaliSta instrumenta mok kontrolirasi okomit postav letve na vizuru. Samo u tom okomitom
poloZaju vidjet it se sa stajaliha instnunentom u otvoru kolimatora vertikalna bijela pruga (na
slikama 244 i 252 A je diopter i kolimator),

T a E n o s t mi e r e n j a d a l j i n o m jerima s a d v o s t r u k i m s l i k a m a

Optenito djeluje na taEnost m j ~ e n j addina dalfhomjerima nekoliko imora p o g r c f i , od

kojih sn one, koje najvige u t j e b na tarnost mjerenja Reichcnbachwim daljinomjerom, tsmo
navedene. Na tatnost mjerenja daljinomjwom sa dvostrukim slikarna djeluju i dmge pogreEk,
koje se mogu podijeliti na:
1. pogrtEke v a n e uz opservatora (osobne pogttgke)
2. pogreHke vezant uz atrnosferske prilike i
3. pogreltke vezane uz instrument i -1

Medu osobnc pogreHke opservatora (aka se iskljute grube pognebke, npr. kriva ~Eitanjain-
terwala na letvi, grub0 krivi postav Ietve, propuHtanje horizontiranja inseumenta itd.) spsdaju
pogreike mjerenja vezane uz temperament ili navike opservatora, te pogreEke nastdt uslijed
swljsmva oka. Medu prve spada sistematska pogregka Rrivog koincidirsnja crta na lenri. Prigo-
dom pomicanja crta noniusa i letve do koincidencijt netko be, obzirom na temperament, to pomi-
canje zaustaviti prije, a netko poslije prave koiacidencije. T a ie 8e pogreSka izbjeki rsko da se
koincidencija izvede dva puta, i to jednom pomicanjem slike slijeva nadesno i ofitavanjem letvt
i hubnja planparalelne pIoEe, a drugi put zdesna nalijevoi istirn ofimvanjem, te uzimanjemariuneti-
Eke sredine iz oba oritanja.
Daljnja mobna pogre5ka te vrste je pogrebka procjene desetine intervala. Svaki, pa i iskusni
opaeruator, naktanjen je nekim decimalams (nardito u podrutju intervala 0,l--0,3 i 47--0,9)4
te mu ove EeEe doIaze pri procjeni. TaC~lostprocjene ovisna je rnnogo o nafinu i velitini podjele
na kojoj treba procjenjivati desetine, o konwastu i svjetlob slika itd.
Svojstva aka mogu isto tako uzrokovati pogrebke mjerenja, nmEito Bod daljjnomjera sa
dvostrukim slikama, ako originalaa i otklonjena slika d a z e u oko m njegovim raznim m j e s t h .
Izvjesna nesimetrihost o h , narorito rotnice i lete, mo3e jednoj od ot-ih slika dodati manji kutni
otklon, koji Ce uzrokovati osobnu pogresku mjerenja, proporcionalnu duZini. Ova Ce pogreHka
biti manja k d daljlnomfera kod kojih obje slike padaju na isto mjesto oka (kod daljinomjera s
pomijesanim slikama) ili vrlo blizu (kod optiEkag odvajanja s b ) .
Fogregke vezane uz am~osferskepriIike nastaju ltslijed toga, $to se zrak ne moEe smatrati
optiEki homogenirn tijelom, t e se ne moZe uzeti da je on po cijclom putu vizure od instrurnenta
do letve iste pustoke.
 N d t o su u tom pogledu komplicirani odnosi u sbju zraka blizu z e d j e (do 2 rn visine
iznad tla), u kojemu ac w3e mjerenja. Utjecaj barometrifkog pritisb i vlaZnosti rnanji je na opdcka
svojstva zraka od onog koji ima temperatura, njena raspcdjela uzduZ vimre i njenc promjene,
Indeks loma zraka moZe se p r h a t i odnosom:

gdje je no indeks loma =aka pri temperaturi t 7 0°C

I
a=-
273
t temperatura u "C
p barometrijski pritisak u pnslcal.

Promjena indeksa lorna zraka uslijcd psomjene temperature je iz toga:

Za promjenu temperam d t od 1°Cmijenja se indeks lorna za d n -

- 3,4ymJ,.
hedpostavit te se teoretsko stanje, da je promjena temperature (tempemturni padijentj
avisna o visini zratnog sloja:

dt
--
dh
= f (h)

i da je poznata, te aka su slojwi istc temperature paralehi sa tlom, bit & prcma $1. 253:

dB-= - a
no-1
-p cotg B d h f (A)
n (1 +-
a ?Iz 760

Kada bi tempt'aturni gradijtnti uzduZ vizure biti poznati, moglo bi se po ovoj form&
daB do krivulje u koju se deformira prawc vizure. Za praatiEne potrebe mima se da je ta Wvulja
mnica.
Opknito sc temperatwni gradijent prlkazuje izrazom:

gdje je a koeficijent ovisan o visini sunw i osobinama tla, a eksponent b avisan o dobu dana, it
poprima srednju wijednost od - 1,05 danju, do -4,9 no&.
M e d u b je raspodjela temperatuse u sloju zraka uz do vrlo komplickam, ovisna o mnogim
faktorima: o intenzitem SunEeva zraknja, o osobinama th @obihi, vegetacija odn. pokrov tla,
boja, strugtura, sadrtaj vlage itd.), o toku i stupnju naoblaknja itd. T u se tszlikuju dva tipiha
ekstremna slutaja: .kad Sunce intenzivno obasjava tlo ili u toku no& U p m m slubju Sunkva
enetgija, koja dopx do tla, ugrije ga putem apsorpcije (za toplih sunbnih dana ljtti i do + 80"C),
te se odatle ugrije gmniEni mCRi s b j uz samo tlo. Ugrijane, la& Eestice zraka diZu se turbulent-
nim gibanjcm navise, indeksi loma susjednih zraEnih slojeva mijenjaju se brzo i nepravilno, nastaje
pojava titranja. Donji su slojevi zralra topliji, a gornji Madniji, ternperaturni gradijent je negativnn,
a naiveti apsolutni &nos dostitc sat-dva poslije podneva. Od tada pa do sat-dm poslije zalaza
Sunca smanjuje se ternperatuma razlika slojeva, te tada nastupa imjtsna ravnoteh (xemperaturni
j e gradijent jednak nuli). Sada nasmpa obratan proces (dodu8e neSto sIabiji, jtr nema mko jakog
izvora energije kao Sto je preko dana bilo Sunce), najniZi zraEni slojwi predaju toplinsku energiju
postaju najhhdniji, dok su gornji topliji; vertikalni t e m p e r a t m i gradiient je pozitivan. T o stanje
traje do sat-dva poslije izlaska Sunca.
Intenzitet ovako opisanog cikIusa veCi je za vedrih, toplih s u n h n i h dana, a manji za oblafnih,
kad se manie-vi8e stabilno tcrnperaturno stanje moZe okkivati i tokom cijelog dana.
Opieane pojave uzrokovat c k vertikalnu refrakciju v i m a (krakova paralaktizkog kuta) i
tiuanfc, odnosno lebdenje slika. Refrakcija, uzrokovana razlifitom tempera-, odnosno gu-
s t o h m susjednih zrahih slojeva (koji su manje-viie paralelni s tlom), narotito je nepravilna u
najnitim slojevima, neposredno uz tlo. Tu razlika temperature zraka unutar visine od O,5 rn znade
biri i 10°C. Refrakcija uzrokuje pogreike sistematskog karaktera. Titranje slika u durbinu uzro-
kovano je turbulentnim gibanjem zratnih Eestica kod negativnog ternperatumog gradijerlta (danju),
ve& je vertikalne, a rnanje horizontalne amplitude i kratkoperiodno; uzrokuje pogregke slutajnog
karaktera, a Eesto jc takovog intenziteta, da onemogubje mjerenje. Lebdenje slika javlja Re kod
pozitivnog temperatumog gradijenta, dakfe posIije zalaska Sunca; pri stabihom temperaturnom
staniu gdjegdje se toplije zratne mase iz najniZeg sIoja pri zernlji lagano d2u i to uzrokuje dugo-
periodno (gdjekada i nekoliko minuta) vertikalno pomicanje slika. Lcbdenje slika mo5e uzrokovati
pogreSke sistematskog karaktera.
Pri vertikrllnom postavu leme (sI 253) razliEita refrakcija u slojevima razlititih visina uzro-
kovat k pogrelku odredivanja odsjetka na letvi, te t e odsjetak fla letvi kod negativnog tempera-
turnog gradijenta (danju) biti u pravilu manji, a kod pozltivnog gradijenta (npr. ran0 ujutro)
vcCi od prawga. Ova se pogregka mote prikazati empirijskom formulom:
 gdje je c faktor ovisan a visini instnrmenta iznad tla (za visinu 1,5 m bit h c = 0,66)
d duZina
r radijus Z m l j e 6 370 km
k, i k, kotficijent refrakcije (odnos radijusa mhivljenosti Zemlje i refrakcionc krivdje,
vidi u poglavlju ,,Trigonometritko mjercnjc visina") gornjeg, odnosno donjeg kraka pa-
ralalcfitkog kum.

Radi nepravilnih temperaturnih odnosa u najdonjim slojevima zraka i nepovoljnih poslje-

dica tih odnosa na tatnost mjerenja duZina, uputno je uzimati oEitanje navertikahepostsvljenoj
letvi Eim vise, svakako nc nite od 0,5-1,O m od tercna.
Radi toga se kod svih preciznih daljinomjcra, nardito onih sa dvosrrukim alikama primje-
njujt horizontalna letva, gdje zrake paralaktitkog kuta idu redovito zrahim slojem iste gusteke.
~ r tome
i treba paziti da vizura ide uvijek jednako dalcka od zemljc (81. 254).

I vertikalni objekti ( k u k , stupovi, zidovi) mogu prouzrotid refrakciju. N j i h o v h zagrija-

I
vanjcrn stvam se oko njih sloj zraka vi5e temperame od okolnog, tako da razlka temperamre uz
I objekt i ns udaljenosti od 10 cm dostiEe i 10°C. Obratno je Lod ohhdivenja takvih objekata. Zratni
1 sjash&u oko takvih objekata prouzrokuje horizontalnu ili boEnu refrakciju, Sto treba h a t i u vidu
4
prigodom postavljanja letve. NaioEito nepovoljno utje& pralaz zraka paralaktitkog kuta tik uz
same zgrade, stupove itd. pri Emu je ovaj utjecaj to nepovoljniji, Sto je smetnja bliZe vrhu para-
lakdEkog kuta (sl. 255).

Treba uzeti Rao pravilo da se horizontalna letva ne smije postavljati niZe od 1 m ad terem,
a krakovi pliraIaktiEkog kuta moraju da budupo cijeloj svojoj duEininajmnje0,5 do 1,Om od objekta
koji bi mogli prouzrotiti refrakciju {sl. 256).
Kod optiirkog mjerenja bilo kojim daljinomjerorn treba birati za to pogodno vrijeme. Pzbje-
gavati treba mjerenje za jakog isijavanja topline, dakle za jakog sunca (oko podne), kad jako titranje
osjetno smanjuje rnoguhost mjerenja.
 SI. 856

PogreEke vezane uz instrument i letvu nastaju kod ovih daljinomjera u prvorn redu uslijcd
taga, Sto stakleni klinovi nisu bruSeni precizno ~ o onim
d whim kutom, koji bi davao multipli-
kacionu konstantu 100. Razlika multiplhcione konstante od ove vrijednosti uzirna se kod jedne
vrste d~ljinomjerau obzu tako, da je podjeljenje na letvi izvedeno g odgovarajuk veCim ili manjim
jedinicaq d u f i e intenrala, tako da odsjehlc na letvi pornnoZen aa 100 daje odmah pram dufinu.
Ovo vrijedi uglavnorn za sve daljinomjere, kod kojih se daljinomjerni uredaj postavlja na objclrriv
durbina, ti. kod daljinomjera sa pomije5anirn slikama. Uslijed toga se za ove daljinomjere mogu
upovebiti samo letve koje odpvaraju dotitnom daljinomjernwn klinu. To je tzv. mehanitka
rektifikacija daljinomjerne konstante. Kod druge vrste daljinomjera, kod onih a odvojenim s l h m a
(Bosshardtova Redta, Wild RDH) ova se razlika muItipIilcacione konstante od vrjjednosti 100
uklanja optitki dodamia plitkim klinom Bto je obja4njeno rn str, 352.
Sistematske pogretke podjeljenja letve (me* podjeljenja duZi je ili kraci od pram vrijednosti)
ulaze u rezultate mjerenja kao pogregke multiplikacione konstante, a ukianjaju st kako je to ranije
navedena,

Sf.Z51

Dutina letve mijenja st promjenorn temperature, a kod drvene letve i promjenom vlagt zraka.
lsto se tako velitina paralaktiiSkog kuta rnijenja promjenorn temperature, koja uzrokuje promjenu
indeksa loma i dimenzija klina. Kod daljinajera sa dvos@&im slikama upotrebljavaju se isldju-
tivo letve na kojima je podjeljenje nanijeto na netaInom (obihorn 6eliEnom) h u . Tempera-
twni k d c i j e n t lima bira se talc0 da temperaturna promjena podjeljtnja kompenzua promjenu
paralakti2kog kuta.
 mjerenje dMine daljinomjetom i to:
orizontalna lerva nij na koju se: postavlja.. Ova
... . ... .
pogre$ka samo ye tohka, kollko le plona letve lzvan vertEale tame. Mouta lerve posrav~~a
. .
se ver-
3.

tikalno doanom libelom. Kako se letva postavlja na visini od 1,2 do 2,O 1 :rena, uz obiEnu
t a h o s t vertikalnog postavljanja motke doznom libelom od 0,5" ova po dnosu na ostale
mala utjete na rnjerenje dufine.

:ma je savijena (sl. 257).

3 w. . lastala usli jed toga tbit Ce:

nrLllh. U ~ Z i luka
n~ LCLIYC VUbIIVI.L - yEjly .-&ve bit ke:

Ova. pogreEka daje duZi~ ku treba ispitati usporedi-

. .
-ern letve uz uzicu nategnutu oa jeanog ao arugog mala lerve.

3. letva ne stc (sl. 258).

I-I'=AI :os Ej = I I sin* -5

2
 :e sc vidi

sin c = -
d

ili :

PogreHka neokomitosti dat 6e uvijek d d i n u veCu od prave, ze bt za duZinu od 1M) m, E = I P

biti e = 1,75 rn a Ad = 1,5 cm. Iz toga se vidi da treba obratiti p a h j u ns uspostavljanje okorni-
tosti Ietvc na vizuru, te uvijek prije rada s ncpoznatom letvom rektificirati diopter ns ranije opisan
natin.

4. letva stoji nesimetritno na vizuru. T a pogreSlca nastaje kad nonius i mjesto na Letui,
na kojemu se dufina oEitava, ne stoje simetrifno obzirom na motku lttve (sl. 259).
Izmjerena duZina razlikovat t e se od prave uslijed toga gto t e se paralaktitkim kutom zahva-
h i m odsj&om na letvi mjeriti u I nu d' ali i nju s pogreikom uslijed neokornitosti
letve i duZine d'.
Po&ka te prema tome biti:

gdje je do rahrnski dobivena d d i n a iz adsjeEka I. Zbog ovog je uzroka pogregka dvostruka od one
pri neokomitoj postavi letve. Ova pogregka dat i e duZinu uvijek v e h od prave.

5. lema ne stoji horizontalno (kod :daljinornjera s takvorn lemom). Ova i e se pogretka opaziti
na izgledu a r i g h h e i pomaknute alike, ?e se granim tih slka (kod dalji~omjeras odvojenim
slikama) kad je instrument horizontiran, a e k poklapati s rubom letve. Ova pogre3ka dat ke pa-
greBku u dufini, pa karaktem ism kao na neokomitoj lenri, dakle:

gdje ja cp kut izmedu letve i hmhnta. Ovu lako uoUjivu pogresku treba ukloniti odgovarajuh
uredajem na stativu letve.
Svi ovi izvori pogreSaka zajedno uzrokuju pogregku mjerenja, koja je u velikoj mjeri ovisne
o slubjnim izvorima, narotito uslijed afmmfemkih uzroka. I z ispitimja rtzultata mjerenja izIazi
da se daljinomjerorn s pomije3anirn sLilcama i planparaleInom ploEom moZe postiti tatnost od
& 3 do 5 cm za duZi~leizmedu 50 i 150 m, a daljinomjerorn s odvojenim slikama f 2 do 4 an
za duZine izrnedu SO i 200 m.
Pri mjerenju duZina ve6h od 100 do 120 m postoji v e h moguhost nepo~ljnogutjecaja
atmosferskih prilika koje k,jrrsno,utjefati to manje, &to je vizura GraCa. h d i toga se duZine v e h
od 120 m mjere tako da se letva posmvi ncgdje oko srcdine duZinc na dva stajalitta (sl. 260), tc sc
izmjere do njih du5ine s oba kraja.

SI. zao

DuZinc poligonskih stranica mjere se ovim daljinomjerima obostrano. Apsolutna vrijednost

razIike izmedu rezultata ovih mjerenja ne smije prijeu, bez ozbira na kategoriju terena, maksimalnu
dopugtenu rszliku kod direktnog rnjerenja (wpoam od 50 m) u I kategoriji terena:

&wno kod mjerenja povebnam tat n o s h :

Auroredukcioni daljinomjeri su takvi tipovi daljinomjera kojima se ria terenu neposredno

rnjeie d d i n e reducirane na horizont.
Psincip autoredulrcije, kako se vidi na slici 261 sastoji se u tome, da se u vezi s dizanjem
ili spuStanjem durbina iz horizontalnog polohja smanjuje vidni - paralaktifki kut daljinomjera.
Kad bi daljinomjerna l e m pri mjerenju ddine AB stajala u tarki 6, njen bi odsjetak I' p o r n k e n
multiplikacionom konstantm dao duZinu AB' = d' reduciranu m horiaont. Budu& da lewa
stoji na tatki B do koje se duZina mjeri, smanjeni Ce se odsjeeak na letvi I', tj. onaj koji je jednak
odsjetku u taEki C dobiti tako, da Se parafakti&i kut smanji ad rp na p', te se tako srnanjenirn
paralaktitkim kutom umjesto odsjezka I na letvi otita odsjeEak .'Z
Daljinomjeri s konstantnim kutom dijele se, kake je prije navedeno, na da?jinomje~ena
kojima se konstantni paralaktitki kut dobjva pomotu niti u nitnorn k r i h (Reichenbachov daljino-
mjer), i daljinomjere na kojima se konstantni paralaktitki kut dobiva pornoh staklcnih klinova
pred objektivorn durbina (daljinomjeri s dvostrukim slikama). Prema tome se i autoredukcioni
daljinomjeri tako dijele.

Kako je spomenuto, princip autoredukcije duZina sastoji se u tome da ke se mijenjanjem

vertikalnog kuta cp mijenjati razmak niti nitnog hiZa n, mko da smanjeni odsjetak na letvi p o m n o h
sa daljinomjernom konstsntom daje odrnah duZinu reduciranu na horizont. Bit kc:

OEevidno je da Ce kod evakog vertikalnog kuta, pozitivnog ili negativnog, ramak niti biti
manji od onog kod horizontalnog durbina.
Rorizontalna se duZina i Yisinska razlika kod Reichenhchwog daljinomjera dobiva, uz
pretpostavku analahiaog durbina, po formulama:

gdje je q vertikalni kut, a n razmak niti nitnog h S a .

Kod autoredukcijt, gdje odsjcEak na letvi z&vako parom niti dajc reduciranu duZ;inu D',
te drugim parom niti visinsku razliku A h, bit & konstante Ka i K, kojima te odsjetke treh mno2iti:

a razmk niti za ofitavanje horizontalnih duZina i visinskib r a z b :

 Ofitanje: na podielienju letve i e 1,
poprthom podjclenju 1, -- 26 m
63 crn

gdje se I, oBta na popretnom podjeljenju P, jer je: I, = 1, tg v

a 2, je broj cijelih interval3 na uzduZnom podjeljenju U.(Treba nipomenuti da se prividna veli-
fina intervala u na uzddnom mjerilu U smanjuje kod kosih vizura u ornjeru sa cos .p, buduki da
kosa vizura pogada vertikalno postavljenu l e n v p d kutom q. Prema tome t e ttebati, obzirom
na gore navedeni izraz za kut nagiba v kose pomiiJne niti, mijenjati taj nagib. To sc postite na
ovom uredaju tako da se ekscentrom E uredaj Y pomihorn niti N , a ne sarno diZe ilispu5ta,vet ga
se i mgiba oko postrano postavljene osovine A, kao je to pokazano na sl. 262. Multiplikaciona
konstanta je kod ovog daljinomjera 80, pa je letva podijeljena na intervale u = 1,ZS m).

b) D a l j i nornje r i s d i j a g r a m o m su takvi sutoredukcioni daljinomjeri, na kojima je

daljinomjerni nitni kriZ nadomjegten krivuljafia pasebnog dijagrama. Optitkim p u t m preslika-
vaju se dike ovih hivulja u ravninu slike durbina cna mjesto nitnog krifa), a obzirom na nagib
durbina, u vidno polje dolazi uvijek drugi dio slike dijagrama.
KonstruBtimo se dijagram uvodi u vidno poIje durbina na dva n a h : ili je jedan dio vidnog
polja prekrit dijagramom, ili ae dijagram prenosi u cijela vidno polje.
U prvoj konstrukciji* posebn$ sistemom prizama dovodi se ns polovinu vidnog polja
durbina slika dijagrama, koji je nacrtan na ploEici vertikalno smjeBtenoj sa jedne strane durbina
irnad horizontalne osi (sl. 264).
Na shernatskoj slici 264 su Ob i Ok objektiv i okular, a F l e h za f o k u s h j e , D staklena
plotica s ucrtanim dijagramom, PI,PaiP, je sistem prizarna kojim se slika dijagrama dovodi u vid-
no polje, a Od je objektiv dijagramet. H-H je horizontalna os durbina.
Dijagram je prjkazan m pl. 265. Krivulja TT - temeljni krug -
je h Z n i c a radijusa 30 rnrn
oko taEke H, tj. oko centra harizontslne osi i zamjenjuje donju nit nitnog daljinomjera. Rrivulj?
DD - daljinomjerna krivdja -
zamjenjuje gornju nit daljinomjera i u sredini dijagrama daje's
temeljnim h g o m paralahitki kut od 34'22",65. Prema krajevirna dijagrama pribligava se dalji-
nornjerna krivulja temeljuom h g u . Krivuljom VV - visinskom krivuljom - rnjere se visinske

* E. Hammer 1902. god.

razlike. Za elevaeione kutove, tj. pozitivne visinske razlike, oznatena je visinska krivulja sa -t, a
za depresione kutove, ti, negativne visinske razlike, sa -.
Konstrukcija krivulja DD i VV izvedena je saglasno ranije navedenim fomuIarna(str.337)
za n a i no. Konstanta Ka je za dufine, kao i kod ohii-nog daljinomjera, jednaka 100, a K y za
visinske razlike jednaka je 20. Kod novije konsvukrije takvih daljinomjera ova je konstanta K,
za manje nagibe dwbina jednaka 10, za vefe 2 4 kod nekih tipova za vrlo velike nagibe 50 (sl. 266).
Za pojcdinc visinske kuto\+e v, Sto na dijapamu znaEi za pojedine kutne udaljenosti od
sredine dijagrama, nanijete su od temeljnog kruga veliEine nd i % i tako dobivene dalji-
somjerna i visinska krin~lja, Sto se vidi na slici 265.
P r h a m a P I , P, i P, dovodi se n vidno polje slika jednog dijela dijagrama. Budu-
ki da je prizma PI smjegtena tkscentri?no iznad horizontalne osi, pri dizanju i spuStanju
durbina ons te rotirati oko horizontalne osi i pomicati sc mko uzdut dijagrama, a preko
nje Ce se u vidno polie preslikati uvijek dmgi dio dijagrama.
Slika 267 prikazuje vidno polje nagnutih durbina, u kojemu je desna polovica pokri-
t ~ n aprizmom Pa u kojoj se $idi slika dijagrama, a lijeva je slobodna i njom se vidi u teren.
Na desnoj polovici vide se krivulje dijagrama. Crta N N je normalna horizontalna nit nitnog
krifa, dok kao vertikalna nit slu3i rub p r i m e P,. Na vertikalnu daljinomiernu lenw, istu
kao kod Reichenbachovog daljinomjera, uvizira se tako da s t temeljnirn krumm poklopi
poretak podjeljenja letve, ili bilo koje drug0 okruglo podjeljenje. Oi-itanje daljinomjernom kri-
vuljom, tj. odsjeEak izmedu daljinomjerne i temeljne kri~alje, pomnolen s multiplikacionom
konstantm K d -- 100, daje odmah duZinu r e d u c i r m na hori7ont. Odsjefak na letvi izmedu
temeljne i visinske krivulje, pornnoZen s konstantom K, -- 20, daje odmah visinsku razliku ifz-
medu horizonta instrumcnta i p & t h podjeljenja na letvi.
 Postoji nekoliko konsvukcija ovakvih hsmrmenta (Fennel, Bteithaupt), a svi moraju, osim
normalnih uvjeta rektificiranosti hstnunenta kao tedolita, obzirom na autorcdukcioni uredaj
zadovoljiti jog nekoliko uvjeta:
1. muItiplikaciona konstanta za da-
ljinomjernu I visinsku krivuljh mora
da b ~ d etaEno 100, odnosno 20. Ovo ke
se svojstvo ispitati u horizontalnam
poloEaju durbina, kojega se moZe u taj
polofaj postaviti reverzionom lihelom
na njemu. Treba najprije ispitati da
li su glavne rangnte te libele para-
1 \ /
lelne s kolirnacionorn osi. Postavit ke / 1
se u tu svrhu na udaljenosti od RO-100
m vertikalna letva, dotjerati vertikal-
nim pornicanjem durbina EbcIu na
njemu da vrhuni, te ofitati na letvi
po1oZaj horizuntalge niti. Okrene ae
tada durbin i alhidada za 180°, opet
se dotjera libeIa da vrhuni i oEita M
letvi. A h se ova otitanja medusobno 51. 265
ne slab, navizjra se rn njihovu ati-
tmetifku sredinu i korekcionim vijcima libele dorjera da ona vrhuni. Izmjeri se sada preci-
zno jedna duiina, te se ta dutina 0 t h opti&i. Ukoliko se optitki lxrnjerena duSlina ne slafe sa
faktitnom, treba povehti ili smanfiti sliku dijrtgrama. Ovo se poadZe uzduZnim pomicanjem
objektiva dijagrama Od (31. 264), koji se nalazi otprilike na pobvici razmaka izrnedu o k u h i
horirontalne osi. NejssnoCa slike dfjagrmna ukloni se pornicanjem okulara durhim.
2. I n s t m e n t mora da bude bez kolimacione pogre?ke, tto se ispituje kao i kod ostalih
teodolita, a rektifikacija se postlZe poprehim pomicanjcm prizme P, Eiji rub predstat-lja vertikalnu
nit nitnog kriZa. Vijci za pomicanje te prizme nalaze se uz nkular durbina.

3. Rub prizme P, mora da bude okomit na horizontalnu os (u prostoru wrtikalan), 9to se

ispituje malim vertikalnirn pomacima durbina uz neku naviziranu tazku, a postiZe se zaokreta-
njem prizme Pa.
4. Temeljni lrmg mora da dira horizontalnu nit NN, Sto se postiZe dizanjem ili spuSta-
njem objektiva dijagrama Od i plotice s dijagramom i njenim rnalirn izdizanjem i postranim po-
rnacirna take dugo, dok po cijeloj svojoj duZini temeljni krug ne dira horizontalnu nit.
 5. U horizontalnom poloZaju dwrhina mora presjek visinskih krivulja ds padne u verti-
kalan rub prizme Pa, Sto se postiZe zaokretanjem plotice s dijagramom oko horizontalne 051.
Uredaji za rektifikaciju specifirni su za svaku
konstrukciju ovakvog auroredukcionog daljinomjera, a
detalji se mogu naki u priruilnicima za geodetske insuu-
mente (Geodetski prirutnik Ia -NZH Zagreb).
# N Ovakav tip autoredukcionog daljinomjera s dija-
gramam samo na polovini vidneg polja durbina po-
~ zastario prema daljinomjerima kod kojih se di-
n e < ? je
jagram prenosi u cijelo vidno po!je durbina. Kod ovih

OEitanja:

D = 0,134 x 100 = 13,4 m

H 3 +
0,w m

D = 0,126 x 100 = 12.6 in

. 0,095 x - 10 = - 0,95 m
H =
D - 0,113 x 100
H = 0,175 x -k 20
= 12,3 m
= t 3,50 m

bstrummata dijagram je preslikan na staltlenu ploticu, koja sluZi umjcsto obitnog nitnog kri-
2a. Pomicanjem durbina u vertikalnom smislu u yidno polje pada uvijek drugi dio dijagra-
ma, a reducirane d d i n e i visinske razlike dobivaju se na isti naEin kao i kod prije opisa-
nog tipa. W konstrukciji na s k i 268 (Zeiss-Dahlta*) dijagram je urezan u vertikalnom llmbu
h o z koji prolazi slika terena, jer je durbin tako slomljen. Pri dizanju i sputtanju durbina u vidno
polje durbina, u kojemu se vidi i normalni nitni kr3 dolazi uvijek drugi dio dijagrama. Visinske
krivulje konstmirane su za konstantu 10, 20 i 100. U horizontalnom poloZaju durbina rnora si-
memla dijagrama da padne u vertikalnu nit nitnog kriZa. Ovo se svojstvo ispituje tzv. odrediva-
njem zenita na vertikalnom krugu, o temu te biti govora kasnije (poglavlje: Trigonometritko
mjwenje v i s h ) . DuZine i visinc mjere se tako da se presjek temeljne krivulje i vertikalne niti
nimog kriZa uperi u poktak podjeljenja letve, i otita na letvi mjesto gdje daljinomjerna i visinska
krivulja sijeku vertikalnu nit.
Kod instrumenta na $1. 269 (VEB Zeiss Dahlta 020) poboljbana je ova konstrukcija n toliko
#to jt durbin Espravljen; dijagram je ucrtan na posebnom t~rtikalnamh g u , te se sistemom pri-
zama P, i P,,koje se pomib zajedno s durbinom, crte dijagrama preslikavaju u ravninu nimog
kri2a.

Dahl 1919. god.

 Budu& da su daljinomjerna i visinska krivulja konstmirane prema formulama na str. 337,
nuZno & vertikalnu nit nitnog brita (dakle i podjeljenje vcrtikaino postavljene lewe) sjeCi pod
nekirn kutom razlititim od pravog. Ove krivulje dakIe nete iti paralelno s crtarna podjeljenja
lctvc, vet t e prema njima biti manje-vile skoSene (daljinomjerna m n j e , visinska viSe, vidi sl. 267 i
268). Ove srnanjuje tacnost procjene milimctara na letvi, znaei i taEnost samog rnjerenja duZina i
risinskih razlika.

Vidno polje durbina:

TT temeljni krug
DD daljinomjerna ktivulia
V V visinske krivulie

Skatenost crta dijagrama osjetljivo je smanjena kod daljinomjera na $1. 270 (Wild RDS).
Crte dijagrama nanijete su na stakleni krug tako da r a m a c i na i n, dafjinomjerne i visinske krivulje
od temeljnog kruga ne dolaze, od potetnog polohja koji odgowra horizontslnom durbinu, na
kutnoj udaljenosti cp nagiba durbina, wC na 4p. Na taj je n a ~ dijagram
n rastegnut, a daljinornjerna
se i visinska krivulja bhgo p r i b l h j u , odnosno udaljuju od temljnog kruga (sl. 270b).
Vertikalno postavljena ploh s dijagramorn nije n t p o m i h , vet5 je u h r g k n a na zupzanik 3,
radijusa r (sl. 271a) centriran na horizontalnu osovinu durbina. ZupEanik I radijusa 3r nazubljen
je s unutarnje smne i uirvrgfen na durbin, pa se pri nagibu durbina za kut p zaokrene s njim za
isti kut. Preko dvaju zupta'nika 2 radijusa r zaokrene sc zupi-anik 3, a s njime i ploca s dijagramom
u obrnutom srnislu za kut 3rp. Durbin je konstmiran slitno onome na s1. 269, te se u vidno polje
durbina optitkim sistemom (koji odgovara p r i z m a P na toj slici) prcnosi dio dijagrama s kutne
udaljenosti 4q. Crte dijagrama su prema podjeljenju letve blago, skclro neprirnjetno skogcne, pa
je oi-itavanje letve @rbcjena milimetara) rnnogo taEnije (el. 271 b).

Viaina: + 0,2 x 40,1 -+ 8,02 m Visina: -1x 21.7- -21.7 m

U konstrukciji na stici 272 (Kern DKR) dijagram je urezan u okruglu staklenu pIoh koja
je u durbin smjettena u ravninu nitnog krita. Centar pIoEe nalazi se ekscentrifno obzkom na
kolimaciunn os durbina. Okretanje durbina oko njegove horizontalne osi prenosi se na tu p l o h ,
tako da se ona pri tom pomicanju okrete oko svog centra. Time se u vidno polje durbina, koje
ima takodcr normalan nitni krif, d o ~ o d uvijek
i dmgi dio dijagrama.
Dvije vanjske krivulje su daljinomjerne, te odsjebk na letvi izmedu njih daje horizontalnu
duZinu, a odsjetak izrnedu dvije unutarnje -
visinske - krivuIje daje visinsku razliku. Dijagram
je konsmiran sa 3 para visinskih krivulja, i to za konstante 20, 50 i 100.
U ovoj konstrukciji daljinomjerni uredaj mora da zadovoji uvjet, da pri horizontahoj vi-
zqri presjek visinskih krivulja, oznaEen taiJkom A, mora da padne u presjek niti nitnog kri2a.
Taj se uvjet zadovoljava horizontalnim i vertkalnim pomicanjem d i j a p m korekcionim vijcirna
na okularnoj srrani durbina, p r m 3. 273.
i$ak ras?ifne kape
 Za autoredukciju instrumenta ns sl. 274 (Filotecnica Salmoiraghi *Taris 4180) nije upo-
m:hljen dijagram koji zamjenjuje niri na nitnom krifu. Tu je na nepomitan vertikaIni limb na-
nijet niz crtica na taj naEin, $to rszrnak izmedu dcije susjedne m i c e daje, bez obnira na nagib
durbina, uvijek isti odsjcEak na 1etr.i (sl. 275a). OptiEltim sistemom, sliEnim onome na sl. 269,
pri raznim nagibima durbina prenose se slikc tih crtica u vidno polje durbina (sl. 275b). OEitani
odsjetak na letvi izmedu dviju crtica takwg podjeljenja, pornnoZen konstsntom (koja je ovdje
za dvije susjedne crte 200, ali ako se oEita na letvi poloZaj triju crta, na naEin gornje, srednje i
donje niti nitnog krifa, adsjet& Peba normalno mnoliti sa fW), dat Ce odrnah duiinu reduci-
ranu na horizont. U vidno polje durbina prenosi se slika tangensnog podjeljenja, nanijetog na ver-
tikalni h g ; horizontalnorn niti normalnog nitnog kriZa 0 t h se to podjeijenje, te se visinska
razlika dobiva mnofenjem tog oEitsnog tangensa i horizontalne dutine.
TaEnost mjerenja duZina o l h autoredukcionim daljinomjerima s dijagramorn pribliZno
je jednaka raEnosti Reichenbachova daljinomjera.
Uz ove se autoredukcione daljinomjere testo upotrebljava specijalna Ietva, kojoj se donji
dio moZc izvlatiti (slika 276). Time je ornogukeno da se poEetaB podjeljenja -
reper letve -
digne m poZeljnu visinu. Visinska je razlika pri rnjerenju dukina Reichenbachovim daljinomje-
iom, kako je navedeno na strani 315 jednaka:

Aka se donji dio lerve i m ? e toliko, da bude i = r, ti. da je visina od taEke do horizontalnc osi
instrumenta i e d m h visini repera, onda & vrijednost za vlsinsku razliku oEitana na dijagramu
biti d m a h visinska razlika tataka.

Autmedukcioai daljinomjeri s Minom

Na ovim autoredukcionim daljinomjtrima za smanjenje paralaktitkog kuta, umjesto jed-

nog daljinomjernog kIina smjestena su pred polovinu objektic-a dva klina, od kojih jc swki bru-
8
Zen tako da otklanja zraku svjetla za polovinu patalaktizkog kuta 6, tj. za Srnanjenjeparalak-
ti&og kuta izvodi se okretanjcrn obaju klinova po principu K. Bolkovih* (sl. 277).
Kada se klinovi nalaze u poloZaju da se njihove ravnine loma zraka poklapaju, a vrhovi su
im na istoj suani, bit fe iom vaka najveti i jednak 1. To se vidi i iz slike, ako se zarnisli pred
klinovirna vertikalna ravnina, u kojem bi sluEaju proboditte v a k e svjetla otklonjene pmirn Hi-
norn i te ravnine bilo u A, a ove otklonjene dnrgim klinom bilo bi u B. Oba dakle klina zajedniEki
otklanjaju u tom polotaju zraku za veliEinu OR. Ako se Winovi zaokrenu u protivnom smjeru
svaki za isti h t 0,lomio bi jedan klin zr&u u A', drugi h B'. Medutim zraku slomljenu prvim
klinom u A' sIornit t e drugi u R, Sto znati da ae Iomovi tih klinova vektorski zbrajaju. Iz slike
je vidljivo da Ce ukupno djelovanje klinova u tom poloZaju biti:

Ovakvjm parom klinova rno2.e se rnijenjati kut loma &e od 8 = 8 (gornji po?oiaj na sl.
277a) kad su vrhwi klinova na istoj strani (p = O") do 8 = 0, kad se klinovi zaokrenu toliko da irn

'Ruder BoSkoviE 1777. god.

348
vrk>vi h d u na obratnim stranama; u tom se je sluEaju svalti klin zaokrenuo za h t cp = 90°,
pa se iz gornje formule vidi da u tom polohju klinovi ne lorne zrake, vet djeluju kao planpara-
lelna pIo?a.

.-.- - 0

----_ A'

8'

b)
si. a n
 Pokretanje durbina u vertikalnom smislu prenosi se preko zuphnika na klinove (sl. 277 b?,
koji su smjesteni ispred polovine objektiva durbina u posebnim nazubljenim p r s t e n o v h , ~o
da se svaki u protivnom srnjem zaokrene za vertikalan kut durbina p.
U tom poloZaju smanjit te se paralaktiai kut, pa te odsjcrak I' otitan oa letvi biti:

a i z tog o d s j e t h dobivena d f i n a :

D' = KI' = XI cos cp

ti. dobit Ce se duEina reducirana na horizont.

Ok - okular durbina p -- buboni plan-pIMe

priama uiedno plan-plota daljinomjcra
K - klin za odvaianje slika M P
F - leCa aa fokusiranjt
06 - oblektrv durbinu
L
A -- l e h klinoritavaaie podjcliena
tank1
za
za korckc~lu
na M
multiplikac~one
D K - daliinomicrni h o v i konstante
 Najpoznatija kon~tnrkcija takvog daljinomjera je R. I3osshardtova* (sl. 278 Zeiss-Rzcir~\.
T o je daljinomjrr s horizontalnom letvorn i s odvojenim slikama, gdje se odmjanje vrHi
optic'ki prema narinu na $1. 251 b, Klinovi su okrugli (mogu se zamisliti kao da su izrezani iz te-
merokutnih klinnva sa sl. 277), a spojeni su zupeanicima sa zuptanikom koji je utvrE;ten t-ertikalno
i centriEno u z horizontalnu osovinu durbina. Klinovi pokrivaju polovinu otvora objektiva, dak su

slobodne t-izure kroz nepokrivenu polavinu dignute rombitnom prizmom za 22 mm. Prizma se
moZe okretati oko osovine, okomite na ravninu paralaktiekog kuta, tc svojom prednjom i strat-
njom paralelnom stranom djeluje kao planparalelna ploEa (vidi str. 322) za koincidiranje crra po-
djeljenja i noniusa letve. Bubanj za njeno okretanje srnjegten je na durbinu i na njemu sc ntitavaju
intervali duiine ispod 0,2 m. Okretanjem poscbnog prstena na durbinu mote se kroz klinove
prelomljena s l i h iskljueiti iz vidnog polja, tako da se durbin moZe upotrebljavati bez daljinomjera.
Letva tog daljinomjcra je horizontdaa (sl. 252) i rektificira se kako jc to ranije navedeno.

Mjerenje duZina je isto kao i kod ostalih daljinomjera s dvostmkim slikama. Buduti da
je velitina paralaktickog kuta ovisna o vertikalnom nagibu durhina, pri otitavanju duZina treba
paziri da uvijek lihela uz \-ertikalni limb mhuni. Samo u tom slutaju t e duZine biti reducirane
uistinu na horizontalnu ravninu.
Kod strmih stranica treba izmjerenu duZinu korigirati 7a redukciju adicione konstante
na horizont. Smanjenjem para1aktiEko.g kuta bit Cc na horizont reducirana duiina od njegovog
vrha, tj. od sredine kIinova do letve. Sama adiciona konstanta (udaljenost od horizontalne osovine
do Hinova, sl. 279) nete biti reducirana, pa tk izmjerenu duZinu trebati smanjiti za veliEinu:

Ove se korekcije otitavaju na malom podjeljenju, nanijetcm na kutiji vertikalnog limba.

Pri rektifikaciji daljinomjernog uredaja treba najprije ispitati libefu uz vertikalni limb, jer
je ova u vezi sa zupfanikom horizontalne osi. To ispitivanje \ T E ~ se mjerenjem jednog vertikalnog

* K. Bosshardt 1910. eod.

351
kuta u dva poloZaja durbina. TaEka Eiji se vertikalni h
t mjeri treba da se izabere dosta dalcko
@reko pola kilometra) radi izbjegavanja utjecaja ckscentritnosti vizure, knja jc ovdje prizmom
za 22 mm dignuta iznad horitnntalnc osi dusbina. (Dctaljno je postupak rektifikacijc libcle vcrti-
kalnog kruga opisan u poglavlju: Trigonomettieko mjerenje visina.)
Poslije toga treba ispitati najvainije svojstvo ovog daljinomjera, tj. da li su daljinomjerni
klinovi u takvom polofaju, da pri horizontalnoj vizuri daju maksimalan paralaktitki kut. Za
ispitivanje tog svojstva izahrat ?e se jcdna kratka, Sto strmija stramca, te se obostrano ftu taEnije
daljinomjerom izmjcri njcna duiina. Ako se tako dobivene duZine medusobno ne slafu, prava
vrijednost duZine bit i e aritmeti?ka sredina. Posebnim korekcionim vijcima za klinove (knji xe na
ovom intsmmentu nalaze na oklopu vertlkalnog kruga iznad risinske libcle) dotjera se da dalji-
nomjer na toj stranici daje za dujinu ozitanje aritmetirke sredine.
Multiplikaciona konsmnta ispituje r e tako da se neka optrtki imjerem duiina usporedi s
vrijedno2L-u dobivenom preciznim direktnim mjerenjem pomoCu komparirane CeliEne vrpce.
Multiplikaciona konstanta mope se za male iznose rnijenjati okretanjem tanjeg klina A, koji je
smjeiten ispred daljlnomjernog para klinova. Takvom korekcijom eliminirat Le sse i osobna po-
gre9ka opservatora.

Buduh da se ovdje mjere direkmo horizontslne udaljenosti, visinske se razlike taiSaka do-
bivaju oEitavanjem vertikalnih, odnosno zenitnih kutova (sl. 280):

Vertikalni je limb, osim smpanjskom podjelom, snabdjeven tangensnom podjelom, tako da

se na njemu mogu direktna Eitati tangensi vertikalnih h t o v a i time je olakZano rahnanje visinskih
razlika.
KoWciona os ovog insmmen5a srnje4tena je ekscentriEne 22 rnm iznad horizontalne
osi radi toga, ito se prizmom P sa slike 278 vizura diZe za gornji iznos.
Vizu* znak na kojega se mjere vertkalni h t o v i gr nanijet je na letvu tako, da je u visinu
letre 3 uraEunat ovaj iznos. Kod samih vizura se medurim mora visinskoj razlici dodati izvjesna~
korektura 8Ah koja je ptcma $1. 231:
 'I,ij cksaentricitet treba uzeti u obzir i pri mje-
rcnju visinskih razlika kix sredinea tj. onda kad
se visinske razlike dobivaju mjerenjem vertikal-
nih kutova sa stajalifita koje se nalazi izmedu
. tataka tija se visinska razlika mjwi (sl. 282). U
tom Ee sluEaju visinska razlika uz oznd
ci 282 biti:

AA = (Is - I*) - (d, cotg s,

- ---
'

zs
(sin
e
si~

gdjc jc s=. 22 mm. Zadnja dva flana :ciju nastal 1 ekscentriEnosti vizure.
Pri mjerrnju tatno iz sredine (d, kalnim kutom bit k :

s ako mjerenje nije izvrteno iz sredine, ali ipak pc,d istim vertikalnim kutom bit de:

A h . = (l$ - lp)- (d, - dp) cotg z

te t e se prema tome gornja korekcija visinskih razlika uzima i samo kod razlititih kutova.

Osobitost konstrukcije instruments ovag tipa sa 61. 283 (Wild RDH) je ta, Sto se posebnim
zuptanikom (dugmetom na sl. 283) r n o g klinovi zaokrenuti s?aki za 90', tako da irn vrhovi
stoje jedan nasuprot drugome, te oba klina -
kod horizontalnog durbina (o = 0") - djeluju
kao planparalelna ploea, dakle ne otklanjaju sliku. Dizanjem ili sputtanjem durbina za kut q kli-
novi zaokrenuti za 90°,opisanim k se zupbnicima za~krenutij?3 zs vertikalni kut durbina cp.
Njihov i* ukupan zaokret biti 903 f 9, a prema ranije (str. 348) navedenoj forrnuli bit Ce:

OEitani odsjeEak na letvi bit t e :

pa te taj odsjetak dati odmah visinsku razliku izrnedu tar-aka:

 SI,205

DALJINOMJER'I S KONSTANTNOM BAZOM

I

Baza ovih daljinomjtra je konstantna, a teodolitom se mjeri paralaktiEki kut (sl. 284).
Buduti da su paralaktitki kutovi mli, moZe se napisati da je pribliho:
a pogregka ovakvog mjerenja dobit t e se iz derivacije gornje formule po a, uzevii u obzir da je
b
or = - i da je duZina baze b ipogregka u mjerenju paralaktirkog kuta m, neovisna .o mjcrenoj
d
duzini:

iz Eega se vidi da pogre4ka rastc s kwdratom udaljenosti.

Konstantna baza predstavljena jc horizontalnom bazisnom ili osnoviEnorn letvorn du2m
2 ili 3 metra, riji su krajwi oznateni markarna pogadnim za vizirrtnje (sl. 285).

Sl. a65

Da bi l e m bila konstantne ddine, neovisne o promjenama temperature, konstruirana je od

metalne cijevi u kojoj se, kao u oblozi, nalazi gipb ili 5ica od invara koja povezuje m k e ze vi-
ziranje na krajevima letve. Sipka, ili Zica, na jednom je kaju uh.rg&na za oblogu, a m drugom
nategnuta peram. Na taj su naEin marke na konstantnej udaljtnosti, newisno o promjemma
obloge ktve uslijcd promjcne temperature.
Za transport se letvu skIopi o h osovine u njenoj srtdini, ili st rastavi na dvije polovice. k
i
radu se lema rasklopi (ili se dvije polovice spoje jalcom maticom), a invarne Sipke ili Zicc wake
polovine Ietw dotiEu Be u sredini kuglenirn povrSinama (sl. 2863.
Na shematskoj slici (letva Kern) vidi se da se inwb giph, ili Z h , ne nalazi na cijeloj
duZini letve izmedu maraka za viziranje, w d da tu ima i h a & dijelava Eelika i aluminija. Prem
tome & pri temperaturnim promjenama ipak do6 do manjih promjena duZine letve. Ako se apr.
 uzmu tcrnperaturni koeficijent i za alurninij 23. lo-', letva
prikazana na slici fe se pri po. luuu~u ztl cca 168 mikrona. Da bi se
joS i te promjene uklonile, ugraduju se u letve :kompenzatori, npr. kao na shematskoj slici 287.
Dcsna rnarka za vizianje spojena je sa. sredinom letve invarskim Zicama preko komada a l u d j -
skc cijevi odredene dutine. Promjena dutine te cijwi usfijed promjene temperature priblifno je
... .
jednaka promjeni duZine svih ostalih d~lelova,all kompenzira ove promjene. Tako k se npr. pri
povizenju temperature zn 10°C invar iostali met vi letve proddid za cca 59,1 y, a alu-
minijska cijev za cca 58,6p, te te svojim produ3 ru skratiti.

Jednostavnije letve izradene su od telika, odnosno aluminija. Kompenzacija se ovdje vrgi

pa principu bimeralne letve, koristeti razlitite temperaturne koeficijente raznih metala. Marke
za viziranje letve na sl. 288 (Ima Zeiss) u?vr5&ene su svojim nosatima na al&-jsku cijev. No-
ssE desne marke spojen je zglobom za tu cijev i za perorn napetu EeliEnu fim, koja je (na d e -
denoj visini) uEvrStena za nosat i (negdje pri sredini polovine letve) za alurninijsku cijev.
 Djelovanje kompenzatora vidljivo je na slici, pri Eemu jt AAl obzirom na priblitno dva puta
v e k~d c i j e n t aluminija dm puta veCi od AFe. Na taj je mi511postignuto da rm -
mutar tem-
peratura u kojirna sc normaho mjwi -
vizurne marke uvijek na istom razndm.
' Letva se postavlja na taEh na normalni stativ za instrument, horizontira se podnoZnim

vijcima p m o h dozne Ebele na postolju letve, a o h m i t o na vizuru postavIja se p o m b diopter~

na njoj.
PnralaktiZlki kut rnjeri se tebdolitom kao i svaki
drugi horizontalni kut, a iz njega se duZina dobiie 191.

K&o je letva obiEno duZine 2 m, dobit t e se mjerena

duZina iz jednostavnog odnosa :

Kad je letva ~ V S L I Y I J F ~ ~ ~hoximntalno mjere se teodelitom horizontalni kutovi (u viIe pa-

navljanja) izmedu krajwa letve, dakle horizontalne prejekcijt prostomog pad&tiiSkog kum, pa
t e se prema tome kod svake ovako mjerene d d h e , pa i kose, dobiti iz gornje formule odmah
dutina reducirana na horizont (81. 290).

Srednja p o g e S h duZine ma usIijed pogre3ke m, u mjerenju paralaktiaog kum bit be di-

ferencijal formule za duZinu d - b
--cotg--
2
a
2
po a, to jest:
B u h t i da je u maltn kut, moZe sr urnlcaw bin
a
-
2
m
-
uzeti -, Q kako je priblii~vu. 7,bit k:
2
I

Za duZinu haze b = 2 m i srtdnju pogreHku mjtrenog kuta m, =- &I1' iznosit Ce pogrezka

u ddhi:

dca, danc formulama aa rrm. 304 @ti Ecmu treba =ti u obzir da je ma srcdnja p o g r e h , pa k se
prma tome dopuEtena srtdnja pogreSka dobiti h a tr~finamaksimalne dopufitene pogrelkc,
Eetvrti red u gornjoj mbLici), vjdi se da k se pri pserpo$tavljenoj tatnosti mjerenja kutova od
f 1" ovako mofi mjcriti stranice do najviHe 100 m duZine.
Pri mjercnju vekih dwlina postavit fe se bazisna lctva pribliZno u sredinu mjtrene duZine
(st. 291):

Srcdnja pogrcHka ovako mjerene duZint dobit 6t s t diferacbnjem gornje fomule po

PLIi a&.Analognim postupkm kan i u priiagniem sluraju mofe se dobiti, uz pretpostavku jednake
srcdnje pogrcske % i jjcdmkih kutova a,i a, srednja pogregka dufine:
 MoZe se dokazati da te stcdnja pogre3h mjerene dub, uz jednaku pogreSku m. mjerenih
kutova a i u', biti:

ili kao ranije za b = 2 m, % = f 1" bit te:

m+ = f 0,48 v
au m (d u 100 rn kao jedinici)
p-o tabekmo:

Vidi se da t e se ovirn naEinom moti mjeriti duZine do oko 500 m.

Ve& ddine, a11aIogno kao i u ranijcm sluhju, mogu se rnjeriti smjettanjem parnohe haze
u sredinu mjerene d d i n e , na nju okomito i airnetrizno ili okomito i postrance od nje (sl. 293)
Z a prvi sIuEaj (pornoha baza simetrizno) bit & duZina, mjerene seenice:

b a'
b' = - cotg -
2 2
d = 'b [cotg a, -f- cotg a3
DuZina pomotne bazc izraEdnat Ce se po formuIi:

Srednja k pogregka ovako imjerenih duZina biti:

ma e & 2,9 @ u crn (d u 100 rn kao jedinici)

ili tabelarno:
d=150 200 300 400 500 800 1OOOm
dufinapomofnebazeb'= It 13 I5 17 19 U 27 rn
ma = 45 48 1,6 2,4 3,O 6,5 9,3 ~m

1
A - 8,6 9,9 12,l 14,O 15,7 19,8 22,2 cm
-dr- 2,9 3,3 4,Q 4,Y 5,2 6,6 7,4rrn
3
 Na taj Ce se naEin moii mjeriti d d i n e do oko 800 m,
Srednje pogrexke ovih oblika mrefe, te dopugtena srednja pogreBka u mjerenju duZina,
priksrmne su grafitki na str. 361.

Mtdu takve daljinomjere svrstavaju se oni kod kojih se principijelno moZe mijcnjati i W-
liEina paralaktifiog kuta i ddiina baze. Ovamo spa& ttv. daljinomjer s tangentnim \ ' j kom. Ure-
daj se sastoji od jednog rnikrornelriEkog vijka za pornicanje durbina u vertikalnom smislu (za
vertikalnu letvu) (sl. 294) ili za pomicanje alhidade u horisontalnom smislu (za horizontalnu
letvu)). Na vijku se mQ@ oEitati velitine pomaka.

Neka je vijak smjdten ua vertikalni krug ($1. 295).

OznaEit Le se sa:
A udaljenost osi rotacije durbina od vijka
k otitanje na vijku pri horizontalnoj vizuri
p visina jednog mreza vijka.

Neka je g otitanje na vijku na jednom hraju, i d na dmgom kraju odsjeEka na wrtikalnoj

lemi.

2 koEnica durbina
3 spoj durbina s mikrometrijskim vijkom
4 viiak za fino pomicanje durbina
5 m~krometritkiviiak
6 puni okreti \=iik
7 dijelovi oknta viika

A
BuduLi da su p i A konstantne velifine, uvest & st oznaka za: - = K,pa ke biti:
P
 D (tg rr -
a iz toga izlazi:
,g=-
I .I
tgx-tgp u-g

Razlika Eitanja (d---g) izrazit roju okretaja tangtntnog vijka n, koja se veliliina na v i j h
ofitava, pa se BonaEno dobij

DuZina kraka tangentnog vijka A i visina jednog njegovog nareza p tako je izabrana, da
A
odnos K = - bude n&i okrugli broj, obiiino 100.
P

Sl. 2M
 Osovina tangentnog vijka moZe na mjerenu duZinu biti okomita, kao Ito je to u gornjem
sluEaju, a moZe biti i paralelna s dutinom (sl. 296).
K
Principijelno mom obje velitine I i n u formuli za duZinu D = -
n
I biti promjenljive, no
jedna od tih velitina uzima se uvijek konstantnom. VeCina daljinomjera ovog tipa konstrukana je
tako da odsjeEak na letvi 1 bude konstantan, a tangtntni vijak nosi podjeljenje na kojemu se mjeri
n (sl. 297).
Ako je takav tangentni vijak dodan uz durbin, ti. za mjerenje pomaka durbina u vertikalnom
srnislu, onda se horizontalnom nid nimog krita uvizira na vertikalnoj letvi na neku okruglu po-
djelu, npr. l rn i oEita poIoZaj tangentnog vijka. Okretanjem tangenrnog vijka dotjera se sada
horizontalna nit na letvi na drugu podjelu, od p m razliEitu za 3 m (npr, 2 m) i opet otita tangentni
vijajak. Razlika oEitanja iangentnog vijka daje n, I je jednako 1 m, a mjerena duZina dobiva se po
gornjoj formuli.

Na sl. 298 prikazan je takav tip daljinomjera, na kojem je n konstantna velifina. Tangenmi
vijak smjetten je na alhidadu.
U geodetskoj se praksi ovi dnljinornjeri rjede upotrebljavaju.

Ovi daliinomjeri, opknito zvani telemetrirna, irnaju konstantnu iLi promjenljivu barn nna
stajaliatu ~jeri.Paralaktitki kut dobiva se s krajnjih t a m baze ($1, 299). DuZina
t e se do1

d = b cotga

Ovi se daIjinomjeri, radi svoje ogranitene tatnosti manje upotrebIjavaju u geodetskoj p r a b i

(u topografskom premjeru za sitna mjerila, na tegkom terenu, itd). Radi toga Ce se ovdje dati
samo pregled rakvih daljinomjera.
 k. Telemetri s prornjenjivorn bazom na stajalistu prikszani su na slikarna 300 i 301. .
Na telernetru na sl, 300 (VEB Zeiss Tektop) pred durbinorn malog povetanja 6 x smjegteno
je, okomito na njegovu os, rnjerilo normahe d d i n e 30 cm. Prizmorn I, srnjeztenom pred objektiv,
lomi se vizura za YO" uzdut mjerila, a prizrnorn 2 baca se slika polovinc vidnog polja na klin 3 koji .
otklanja tu sliku za konstantan paralaktirki kut x.

Prizmorn 4 baca se u durbin slika dmge polovice vidnog polja. Obje slike odvajene su optifki
d v o s W m klinom, na narin opisan na str. 327. Buduti dda kIin 3 lomi zrake svjetla za konstantan
kut a, dobit i.e se ddina iz odnosa:

Klin 3 mate se skinuti i nadomjestiti drugim, time se :njati kons :dalji-

nomjera.
Udaljenost n e k ~ gpredmeta izmjerit t e se pomicanjcm p r i m e 4 po mjesil u 5, dok se slika
predmeta, dobivena u jednoj i drugoj polo\-ici vidnog polja ne poklopi,, tj, dok se zrake iz prizama
2 i 4 na predrnetu ne sijeku. PoloZaj prime 4 na mjerilu $ dajc duiinuL baze, odinosno udaljenost
predrneta. Za samo mjerenje dakle ne treba posebna letva.
Daljinomjer jc snabdjeven vertikalnim limbom, tako r 3~5.1izmjerenog verrikalnog
kuta mogu duZine reducirati ns horizont. Daljinomjes ima i 1 unirn kruZnim podjeljenjem
(na nov~jemtipu Schmalcalderovu busolu) za mjerenje horizontarluh Kutova, odnosno rnagnetskih
azimuta,
Tatnost mjerenja duZina daje se za ovaj instrument:
klin konstante 100 za mjerenje dutina 2 do 30 nl ~U~.ICM.Iu,L.,~

250 4 do 75 m 0,3%
500 8 do 150 m 0,576
I W 15 d o 300 m 1 %
2000 30d0600m 2-3 %

Telemetar na slici 301 (Breithaupt-Berroth ~Todisu)sastoji se od durbina malog povehnja

(6 x ) i sirnetrib0 i okornito na durbin smjegtenog mjerila M ukupne radne dufine 75 cm. Pred
otvomm objektiva smjettene su, svaka na svojoj polovini, dvije peterostrane prizmc P, koje Iome
(svaka za 90") zrake svjetla na pomitne prizrne P, i Pd. Ove lome make opet za 90" u smjeru
:icf~nekoja se mjeri, a daljinornjerni klinovi KJ i Kd otklanjaju zrake za isti paralaktitki kut.
. Powicanjem prizama s klinovima uzduZ mjerila postife se da se koincidiraju slike predmeta
soje u durbin dolaze s jedne i druge strane baze. Duiina Ce se dobiti zbrajanjem d d i n a I i d oTi-
tanih na mjerilu, te mnoZenjern tog zbroja daljinomjernom konstantom. Instrument je snabdjeven
horizontalnim limbom, te sa dva vertikalna limba, jednirn za mjerenje verthlnih kutova, a drugim
za otitavanje redukcija koso mjerenih dufina.

Klinovi K , i Kd m o p se mijenjati, pa se daju taenosti mjerenja duZina ovim telemetrom:

za ktinove konstante 50 za duZine 2 do 40 rn pogreska 0,02'/6

100 2 do 80 m 0,05 %
200 2 do 160 rn 0 s 0/0
500 5 do 400 m 053 %
 2. Telemetri s konstantnom bazorn mogu biu rnonokularni i binokularni ili stereotelemetri.
Kod monokularnih telemetara uvidno se polje dovode dvlje dike terena, gledane s krajwa
bazekonstantne duZine (sl. 302). Svaka slika smrena je svojim objektii-cm Obl i Oba, a promavaju
se zajednitkim okulamm. Te se slike mogu vidjeti u vidnorn polju odvojene, obje uspravnc (sl.
303) ili odvajene, ali jedna uspravna, a dmga obmuta, ili su u vidnom polju pamijeliane. Jedna
se ad tih slika pogodnirn wdajem pornite, tj. kut pod kojim padaju zrake na jedan od objektiva
mijenja se. Npr, na $1, 302a mijenja se kut okretanjem para kIinova K pa principu Boikovita; u
shemi na sl. 302b taj se kut mijenja p0rnoh.z dt-ije leCe L, jedne konkmme, a druge konveksne.
Prva je ncpomitna, a kut se mijenja popreEnim pomicanjem dIruge. Na uredaju na sl. 302 c Inijenja
se kut pomicanfem klina K uzduZ optitkc osi durbina. NajEe,Bkse prirnijenjuju prva dva principa,
Mijenjanjem paralaktitkog kuta dovode se obje
slike do koincidencije. U tom te se slutaiu zrake s je-
dnog i drugog kraja baze sjcr9 na tom predmetu. Du2i-
na do tog predmeta &tat {ie se na r:kali, Eija podje-
la- o b z i r m na duiinu baze i wIiEinu paralaktitkog
kuta - daje dutinu do pre&eta. OEitanje &ale vrii
se ili na oblogu telemetra, ili je slika skale dovedena u
v i h o polje durbina, kao Eta je to na slici 303. (Taj je
tip telernetra prirnijenjen i na fotografskim kamerarna).
DuZina baze ovakvih telemetara razlirita je; za
topografske svrhe upotrebljavaju se tah6 telernetri sa
bazom 0,50 rn, 0,80 m i 1,00 m duZine. TaCnost mje-
renja ovisna jc o duZini baze i udaljenosti koja se mje-
ri. Za takov jedan daljinomjer (Wild TMIO) sa bazom
ST. 803
450 rn daje se slijedeh t a h o s t du2ina:
 Mjerenje duZina binohlarnim ili stereotelemetrom osniva se na principu stereoskopskop
gledanja. Dojm dubine prostora, tj, udaljenosti nekog predmeta, stvara se kod Eocjeka od toga,
<to taj predmet promatra s oba oka, sa dvije taeke medusobno udaljene za razmak oi-iju. Na mret-
nici svakog oka stvara se druga slika predmeta, slike su razkCite, a svijcst spaja t e dvije slike u
trodimen )rostorni model predmeta.
Z~I eki predmet u prostoru, pa se spoji sredina jednog i drugog oka s tim predrnetom.
K U ~Ce se lzmedu tih spojnica namati paralaksom. Razli?ito udaljeni predmeti imat Ce razli-

f i paralaksu
~ i to stvara utiriak razliEite udaljenesti predmeta.
Binokularni t elernetar (sl. 304) sastoji se od dva slomljena durbina, kojirna se tertn stereo-
skopski promatra.
Ut isak dubin e prematranog prostora ovdje t e biti veti, jer je d d i n a baze promatranja od
srednjeg razmaka 0Eiju (65 mm) povehna na 1 ili vik metara bod rnornaritkih telemetara i preko
10 m), PIi se time ploveiavaju paralakse. U f o h s n e ravnine slike objektiva {straZnje fokusne ravnine)
.
u durbinma smlestene su plotice M od kojih svaka ima marku u obliku t r o h t a ili romba.
Slika svake m r k e , stvorcna u lijevom i desnom oku, stopit Ce se u prostorni model, marku,
koja Ce lebdjeti u promatranom prostoru.

PopreEnirn pomacima jedne pbtim s markom mijenjat t e se paralaksa prostornog modela

marke, Enit t e se kao da se lebdeb marka priblibje ili udaljuje. Ovakvim se stereotelemetrom
promatta teren, pa se ponicanjem jedne plozice u popretnom smjeru dotjera lebdela marka na
predmct do kojega treba imjeriti ddinu. Pomak marke, odnosno dufina, oritat: Ce se na posebnoj
skali telemetra. U nekim stereotelerneuima umjesto ploeica sa pa jednom markom smjeStene su
u straZnje fokusne ravnine objektiva ploeice s nizom maraka, ?.to se u promaanom prostoru
prikazuje kao niz maraka na raznim udaljenostima od stajaligta (sl. 305). DuZina do nekog pred-
meta mjeri se tdco da se potraZi na toj prostomi ljestvici maraka ona, s kojom se predmet :>S-
klapa.
 Mjerenje du5ina tzv. elektroniEkim daljinomjerima osniva se na oddilj~njniuelektromagnetskih
valova s jedne, pofetne tatke du2ine, prema drugoj krajnjoj, odakle se ti valovi reflektiraju natrag
prema potetnoj. Duiina se onda dobiva take da se na potetnoj ta&i mjeri ili vrijeme potrebno
za taj dvostruki put valovq ili fazni pomak odaslanog i reflektiranog vala, ili interferencija koja j t
nastala i m e d u tih valova.

Najpoznatiji dalfinomjeri, kod kojih se d&na dobiva iz vremena puta valova do cilja i na-
trag, jesu:
R a d a r (Radio Detection and Ranging). OdaSiljaE, smjeHtm na pdemoj taEki du3ine (na
kopnu, na brodu, avionu i sl.), odasilje p r m alju ria valu nosiocu frekvencije f~ impulse frelt-
vencijefJ. Ovi ae odbijaju od reflektora (ili prirodnog objekta) na cilju, vrafaju do odagiljafa, na
kojem se mjeri vrijeme za koje je elektritki impuls pregao put do cilja i natrag +l. 306 a).

Pri tome je potrebno mjeriti vrlo male vremcnske intervale; npr. na duZini od Ir km vri-
.
jeme puta impulsa tamo i natsag priblifno je 0,7 10-8 s; hoke li st ta d d i m odrediti s tar-
-
nogk 1 : 1000, tj. na 100 m treba vrijeme rnjeriti s t a E n o h od 3 I&' s.
Bitni sastavni dijelovi ovakvog daljinomjernog uredaja jesu : oda5 il jaE, koji oda5ilje
elekkomagnetske valove, odnosno impulse na valu nosiocu preko a n r e ne, koja ujedno prima
reflzktirane valove, odnosno impulse; p r ij e r n n i k koji reflektirane valove, odnosno impulse,
prima i predaje ih indikatoru, na kojemv se mjeri vrijeme prijelara vala, odnosno impulsa, do
cilja i natrag. Uz to je, dakako, potreban k o r energije (baterije, akumulatori), te modulacioni
pnerator (oscilator sa kvwcom) koji daje impulse uvijek cdredene, stalne frekvencije.
Za mjerenje Yremena kao indibtor sluZi ovdje Bramova cijw (sl. 306 b). To je elektronska
djev Eija katoda (uiarena Zica) Pmitira elektrone. Izvor elektrona nalazi seu metalnoj cijevi (Wehncl-
tovom cilindru) I, koja kroz malu rupicu na bszi propusta prema ekranu (kraju cijevi) snop elek-
trona. Taj snop prolazi kroz dvije ci1:ndritne mode (anode za fohsiranje) 2; pogodnim izborom
napona, pod koji su stavljene re dvije anode, snop elektrona se suzuje (fokuslra) te prolazi dalje
kao tanka traka izmedu dva para ploEica PIi Pa,koji su smjesteni pod 90". Smjer snopa mote se ,
mijenjati stauljajuu ploEice pod napon. Pri tome napon na vertikalnom paru ploEica otklania
snop u horizontalnom smjeru, a onaj na horizontalnom paru u vertikalnom srnjem. U cijevi za
rnjerenje jedan je par ploEica stavljen pod visokofrekventni sinusoidni napon frekvencije fp, dru-
gi par pod jednaki (po frekvenciji i amplitudi) napon, ali pornaknut u fazi za 90' (lmsinusoidni).
Na taj natin uski snop elektrona opisuje krug fp puta u sekundi. Prednja strana cijevi (ekran)
4 prernazana je fluorescentnom materijom, koja zasvijetli kada ju elektroni pogode t a b da se
na ekranu vidi svijetao krug, u kojemu snop elektrona pogada ekran.

* U worn uluganju n e b se dctaljnije ulazlti u opisivanje pojedinlh dijclova tih daljinomiera, nitf u elek-
trotehnitkc osnovc na kolimu oni djelulu. Izuzetno Ce s t radi boljtg razurnijevanja, opisati krajnje po~cdnostav-
litno nckl bitnlii dijelovi poled~nihdalpinomitra.
 Snop elektrona na svom putu prolazi izmedu dviju koncentrirnih konusnih plotica im-
pulsnog stogca 3. O d a s M i primljeni impulsi, uvedeni u impulsni sto2ac, atklanjaju snop
elektrona radijalno uvijek onda, kada impuls dode u stoiac. Na svijetlom h g u pojavljuje se
jedan Siljak, koji pokamje moment kada je oda5iljaE odaslao sa stanice impuls, te drugi Hiljsk,
prouzrokovm reflektiranim impulsom prirnljenjrn preko antene i prijemnika. Na kruinoj skali
na ekranu oEita se kut izmedu ta dva Siljka, koji zajedno s frekvencijorn fp - daje mjeru za vri-
jerne u kojenl je impds pregao put po duiini tamo i nacrag. Skala na Branu obitno je n a ~ j e -
na tako da daje odmah veliEinu duiine koja se rnjeri. Frekvencija impulsa fr i frekvencija iz-
mjenihog napona na ploEicama gp (koja ockduje brzinu kru2rnja snopa) tako su odabrane, da
impuls biva o d a s h u trenutku kada snop elektrona prode kroz n u l - t a b skale. Znakovi za oda-
~ I m (ai ista t&o i za r e f l e k M ) irnpuls slijedc tako bno jedan za drugim da se pojavliuju u
~blikutrajnih srijetlih Biljaka (taEaka) na ekranu, pa se njihov polofaj na sk& mote Iako pro-
Eitati.
Podaci o jednoj od tih konstrukcija:
frekvenciia valn nosioca f~ = 200 - 300 M H z (1 = 1,5 1,0 m)-
frekvencija impulsa fI = 1,5 kHz (Sto odgovara 1500 impulsa u sekundi)
frekvencija izmjenitnog napona na plui.imna fp = 1,s - I5 -
150 kHz (Hto odgovara
-
duzinama od 100 10 - I. km)
Radar sc za mjerenje dn2ina u geodeziji nc koristi osim ito je n d a o p r h j e n u u aerofoto-
grametriji pri mierenju visine aviona iznad terena. No na tom prindpu razvijene su konstrukcije
koje se neposredno upotrebljavaju u geodetskim rnjerenjirna.

S h o r a n (Short Range Air Navigation) je u s a v r h a aparatura koja - mjereli duiine na

prkcipu radara - nailazi u geodeziji na primjenu pri mjerenju eelikih dGina preko mora, u
trilateraciji velikih, geodetskim mreiama jot nepokrivenih teritorija itd.
Mjerenje duiine ovim posrupkom sastoji se u ovome: OdaHiljaE i prjjemnik sa mjernim psi-
borom smjegteni su u avionu (sI. 306 c). Mjcrenje duiine izvodi se negdje iz njezinc sredine, odakle
oda9iljai: ernirira (za razliku od radara) prema krajnjim t a a a m a duZine impulse na dva vala no-
,,,. Na krajnjim taEkama duiine nalaze se stanice Si i S2, svaka
aioca razIiEitih f r e k ~ e n c i j a j ~i f
ndc5ena za primanje jedne od tih frekvencija. One prirnljcne impulse pojaEavaju i odalilju natrag,
obje na novoj frekvenciji fN,. Prijemnik u avionu, ude3en 7a otu frekvenciju, registrira takn reflekd-
rme impulse. Na ekranu indikatora (Braunove cijevi) pojavit t e se tri Biljka: jedan pokamje
moment odagiljanja impulsa, druga dva momente primanja rdektiranih impulsa s jedne i druge
stanice na krdjnjim taEkama dufine. Opeervator Ce, okretanjem dvaju dugrneta za fazni pomak
jednog i drugog reflehtiranog rrnpulsa, koincidirati sva tri Ziljka, te oEitati (ili fotografski red-
srrirati) n a poscbnoj skali (udezcnoj da pokazuje odmah udaljenosti) iznos pomaka jednog i drugog
Siljka, nastalih reflektiranim impulsima. Zbroj pomakn jednog i drugog Siljka dat t e zbroj duZina
(u trcnutku mjerenja) od aviona do jedne i druge terenske stanice.

Duiina se rnjeri tako da je se prelijete negdje u njenoj sredini (ne okomito, negn pod kutom
od otprilike 80'). Prigodom prelijetanja opservator trajno drZi sva ui liljka u koincidenciji, pri
Eemu se fotografski snima stanje na skalarna (npr. sva-
ke 2-3 sekunde). Mjerena dutina bit Ce ona, pri ku-
joj Ce suma duiina od aviona do jcdne i druge. teren-
skc stanice (naknn uvodenja potrebnih korektura, npr.
redukcije koso mjerenih dujina na horizont itd.) biti mi-
nimalna (sl. 306 d).
Podaci o jednoj od tih konstrukcijs:
frekvencije odaslanih valava nosioca -?
d
-&
j~~= 2IOMI-h ( h 1,Srn) -G
\

260 MHz (A 1,2 rn)

do
frckvencija refl ektiranog r d a nosioca

frek~encijeizmjenitnag napona na ploticama fp -- 93109

.. tsajanje impulsa 0,8 p ~ .
-9310,8 - 931,09 HZ
 Propusti li se kroz tekukinu, okomito na ultrazvutni val, snop zraka svjetla proti Ce pojed~r~r.
:rake, zbog razlieitih indeksa lornova, razlitite optitkc puteve, pojavit t e se razlika u njihorim
putevima, koja sc - uzdu2 smjera ultrazvu<nog vala i s vremenom - mijenja. Radi interferenci~c.
koja pri tome nastaje pojavit Ce se u Zari3noj ravnini posebnog objektiva, smjeztenog ispred mo-
dulatora, tzv. ogibna slika, koja se sastoji od s~ijetlihi tamnih pruga. Intenzitet svjetla tih pruga
perioditki se mijenja u ovisnosti o mijenjanju indeksa lornova u tekutini. Izdvoji li se posebnirn
zaslonom (blendom) jedna od pruga, njen ie se intenzitet mijenjati s frekvencijom ultrazvuEnog
vala. Ovako modulirano s ~ j e d okoristi se onda za mjerenje du2ina.
UltrazvuEni mcdulator primjenjen je na nekirn daljinomjerima npr. Zeissov EOS, eks-
perimentalni daljinomjer DrZavnog optiEkog instituta SSSR.
Kristahi rnodulatori mijenjaju intenzitet svjetla (moduliraju ga) tako, da se pri some isko-
riktava svojstvo nekih kristalinitnih materija, npr. kvara, da linearno pokiziranom svjetlu, koje
kroz njih prolazi, zaokrek ravninu polarizacije za odredeni kut. Taj se kut mijenja u ovisnosti o
pritisku pod koji se kristal stavlja. Ovaj efekat u kristalnim rnodulatorima daljinomjera izvodi se
urnjetno: stavllajuki ploEicu kvarca pod elektriEki napon, zbog piezoelektritkog efekta svojstvenog
kvarcu ona se deformira (stegne ili rastegne), pa se tako mijenja njen indeks loma, i ujedno poloiaj
polarizacione ravnine linearno polariziranog svjeda koje kroz nju prolazi.
MijenjajuCi periodiEki (sinusoidno) elektriEki napon mijenja se periodiEki i poloZaj polari-
zacione ravnine, pri &mu je kut njcnog nagiba proporcionah naponu pod kojima je trenutno
kristal. Foctavi se li kristal izrnedu polarizatora i analizatora (njihovo djelovanje opisat t e se potanje
uz modulator sa Kerrovom klijorn), kristal te lineamo polariziranorn svjetlu, kaje izlazi iz pola-
rizatora, mijenjati stalno poloZaj ravnine polarizacije. lz xnalizatora, tija je ravnina polarizaciie
smjegtena pod kutom razliEitim za 90" od onoga polarizacione ravnine polarizatora, izlazir:te svjetlo
modulirano u ravnini polarizacije analizatora. Ovaj je modulator koriHten na nekim eksperimen-
talnim daljinomjerirna (npr. Terrameter, konstruktora A. B j e r h m a r a ) ,

Modulator sa Kerrovom tehjoq koji se najEeB& upotrebljava, sastoji se takode od pola-

rizatora, analizatora i izmedu njih srnjeetene Kerrove telije (sl. 307 a). T o je staklena posudica
napunjena nitrobenzolorn, u koju su ugradene dvije elektrode, jedna nasuprot drugoj. Kad elek-
trode nisu pod naponom, prolazi svjetlo kroz tekutinu nepmmijenjeno. Stave li se elektrode pod
napon nastat Ce u tekusni elektrostatsko polje, a zbog toga nastaje dvolom (Kerrov efekt), tj. ako
je u celiju pala linearno polarizirano svjetlo, rastavit & se ono na dvije komponente. Stave li se
elektrode pod izmjenitni napon, mijenjat k se perioditki intenziteti tih dviju komponenata, pri
femu su one pomaknute u fazi za 90".
Modulator djeluje tako da svjetlo koje dolazi iz nekog izvora prolazi kroz polarizator (npr.
Nicolovu primu ili polarizacioni filter) koji ga linearno pelarizira. Tako linearno polarizirano
svjetlo prolazi kmz K e r r o y fdiju u kojoj se rastavlja na dvije, medusobno okomite komponente,
amplihrdno modulirane frekvencijom imieniEnog naponh na etektrodama klije. Analixator (npr.
Nicolova prizma ili polarizacioni filter) smjeeten je tako da mu je polarizaciona ravnina zaokre-
nuta p r m a onoj polarizatora za 90". Na taj na5n propustit Ce sarno jednu od komponenata
kuie su izaSle iz Kerrove keli je, pa tako iz modulators izlazi modulirano LinearnopoInrizirmo svjetlo.
 OptiEki dijelovi daljinomjera jesu optika odaHiljaEa, reflektnr i optika prijemnika. Optika
odagiljata i prijemnika obizno su katoptrieko-diaptrifk2 sisterni tipa Cassegrain (vidi str. 1081,
sa velikom ZariSnom daljinorn i velikim otvorom, kako bi se postigla :to veta svjetlota i sma-
njila kolitina svjetla koje, osim mjernog, ulazi u optiku. Reflektor mope biti ratno ili konkavrio
zrcalo, ili p r i m (ili G e njih) koja reflektira zraku svjetla za 180". Psednost sfernog mcala i
prizrne pred ravnim zscalom u tome je Eto takvi uredaji reflektiraju zrake svjetla u istom smjeru,
'bez obzira na omjentadju uredaja. Takav reflektorski uredaj ne treba, prema tome, posebno ta-
Eno orijentirati u srnjeru duZine (51. 308 a).
Reflektirano svjetlo prima tnT.demodulator. U njemu se mogu svjctlosni impulsi (od-
nosno modulirano stjetlo) pretvoriti u elektritke impulse. Vizuelno promatranje nadomjezteno
je ovdje fototelijom; to je stak2cna cijev ispunjena nekim plemenitim plinom ili isprainjena d o
visokog vakuuma. Jedan dio unutraznje stijenke prevuten je posebnom materijom (ccziumov
oksid, cezium-antimon ili sl.), koja fini fotokatodu; u pnvoljnom poloZaju prema njoj nalazi se
metalna plotica, anoda. Anoda i katoda prikljutene su na vanjski imor istosmjerne struje
odredenog napona. Padne li svjetlo na ka~odu,oslobadaju fotoni i z nje elekwone, koji pod utje-
caiern elektriEkog polja koje postoji izrnedn katode i anode prelaze na a n d u i stvaraju tako fo-
tostruju. Jakost struje ovisna je o kolitini elektrona, Hto zna3 i o kolitini fotona. Buduti da je
kolizna moduliranog svjetla koja padne na katodu fotc-klije u ovim daljinomjerima relativno
mala, poja?ava se fotoefekt s takozvanirn fotomultiplikatorom (SEW (sl. 307 b). l z katode izbijeni

elektroni, kojih je malo, ne dolaze odmah do anode, vet padaju redom na pomotne anode (dinode)
koje su stavljene pod pogodan napon koji se povekava od lratode do anode. Pod urjecajem t&xrog
napona elektroni izbijeni iz katode padaju na prvu dinodu i izbijaju iz nje neve elektrone, ovi h-
bijafu iz druge dinode nove i tako redom dalje. Na taj se naEin fotostruja mnogostnrko pojaEava
(pojatanje iznosi a" puta, gdje je a koeficijent sekundarne emisije, tj. kolitina dektrona koju je-
dan elcktron izbije iz dinode, a n je broj dinoda).
VeQ ili mania koliEina moddiranog svjetla prirnljena a reflektora stvara u fotokeliji jab ili
slabiju struju; modulirani val svjetla pretvorio se u moduliranu struju, odnasno izmjeniEni na-
pon.
U nekim je daljinomjerirna kao demodulator upotrehljena Kerrova Celija (s istim sasta%nirn
dijelovima kao i kod rnodulatora) za vizuelno promatranje razhka, odnosno injednaEenje faza.
Mjernom dijelu daljinomjera zadatak je da izmjeri razliku u fazama emitiranog i reflektiranog
moduliranog vala, zapravo kod primjene fowtelije razliku faza izrnjenihog napona odaslanog u
modulator i onoga primljenog preko f'ototelije
Fazni porn& moZe se posehnim instrumentima mjtriti direktno, npr. tako da se svaki od
izmjenihih napona uvede u svoj par plofim Rraunove cijerri, jedan u vertikalni, a jedan u hori-
zontalni par. N a ekranu t e se zbog razlicitosti fara pojaviti ePipsa, pa se iz njenih elemenata, izrnie-
renih na ekranu, d e d u j e kut faznog pomaka. U tzv. faznom detektoru svaki se od izmjenitrih
napona propufita na poseban naEin u svoj ispravljat (isprar4jaEku cijev), pa se galvanornetram
i m j e r i razlika napona izlaznih istosmiernih struja. Ta razlika ovisi o razlici faza (npr. pri razlici
faza od 90' galvanometar t e pokaziwti nulu). Ovi direktni poshlpci ne daju u pravilu veliku tat-
nost (npr. pogreika mjerenja faznog kuta kod Braunove djevi jest, ve6 prerna razlici faza, od 3"
do So, odnosno 5' do 10").
 Kompenzacionim postupcima rnjeri se pomak faza tako da se posebnim uredajirna 71
pomicanje faza, faza jednog titraja mijenja tako duga dok sc od faze drugog titraja ne bude raxli-
kovala za odredeni iznos (npr. 0", 90', 180"). 0%-esse ratlike registriraju na takomanom faznom
detektoru, koji t e pri odredenim razlikama faza pokmivati maksimalne, odnosno mhimalne to-
ko-r-estruje; obiEno se faza mijenja tako dug0 dok fazni detektor ne pokaie nulu. Na uredaju za
pomicanje faza dim se koIiko se je faza jcdnog titraja pomakla.'

U nekim d a l j i n p e r i m a (npr. Geodimeter NASM 2) clodana je :za mjerenje pornaka faza

izmedu adaiiljaEa i prijemnika tZV. svjetlosna petlja (51. 307 c). 2 I paralelnih cijwi stanovite
du%ine(npr. 80 cm). Sa prizm am&smjeHtenirna na pofetku i na kraju t ih cijevi maie se svjetlo,
. .
propulteno u jednom srnjeru kroz prvu ciiev shenuti u protivan smjer kmz drugu, pa tako redom
dalje kroz sve cfjevi (put srjetla je otprilike 19,2 m). Pornicanjem pnsebnih zrcala na kraju prve,
druge itd, sekcije (2 cijevi), te pomicanjem krajnjih prizama na posljednjoj sekciji moZe se po volji
mijenjati duljina pupa svjetla. Uredajem za pomicanje faza izvrgi se potreban fazni porn& iz-
medu odaslanog i reflektiranop: vala (dottjera se indikator na ndtr). Sada se u svjetIosnu petlju
pusti svjetlo iz odagiljaza i kroz nju na pri.jemnik (fatokeliju), ee se mijenjanjem ddjine puta svjetla
u petlji dotjera indikator na nr.tlu. Tako se fmni p~3mak dobije iz oilitaIne duljine puta svjetla u
svjetlosnoj petljl.
Shema elektrooptitkog c netra) prik na sl. 307 d.
Duiina d Ce sc kod or-ih aallnomlera aobiri i z odnosa

gdje su n broj valora moduliranog svjetl:

i, duljina vala i
p fazni pamak
 I
nata ptiblifna vrijednost dui.ine sa pogreBkom manjom od moZe se nepozna-
t i broj dobiti ovako:

'- "
F]1
p'x

I ill

X
Nc zna li se duZina, ili je njena vrijednost poznata sa pogre&om vetom od?, mote se po-
L.

trebna pribliZna vrijednost duZine dobiri tako da se frekvencija moduladje mi jmja (modulatorom
za kontinuirano rnijenjanje frekvencije, npr, onim sa Kerrovom telijom). Biit Ce onda za dvije
vrijednosti frekvencije (dvije duiine vala):

Mijtnjaju li se frekvencije tako da bude $1 = pr = 0, t e da npr. nz bude jednako nl $ 1, dobit

Ce se:

Mjeri li se dufina dva puta, sa dvije stalne madulacione frekvencije koje se rnedusobno
n~alurazlikuju, dobit ke se i z gornje dvije jednadzbe:

1 hl . 'ha I $2 ' h ~- PI 12
d = -(na - nl)-
2 (b- h2) + Z (XI - 1.2)
Nepoznata veliEina (nl - n i ) se Eako proajeni, jtr je pd maloj razlici frekvencija i razlika
'
d d i n e valova mala, te t e faktor biti velik (npr. kod 11 = 200 rn, hl = 201 m, bit t e
2 (Xi - hzj
taj faktor 20050 m).
 Me& najpoznatije elektroopriEke daljinomjere spada %vedski Gecdimetar, k o n ~ r r u h t ~ ~ i
8

Bergstranda. To je daljinomjer koji radi s nepmrnjenljivim frekvencijama modulacije svjetla. Kt\rl

s t m i rano je nekoliko tipova ovog daljinom jera :
NASM-2, s optikom odajiljata i prijemnika prornjera 30 an, sa Kerrovom Celijom kao mudu-
latorom. Daljinarnjer ima ugradenu svjetlosnu petlju, radi na mjernim frekvencijama 10,Q MHz,
S0,05 MHz i 10,3 MHz (A =k 30 m). Nmijenjen je mjerenju velikih duZina, od 20 km do 50 km
@ri treba mierenu duZinu poznavati s taEnoHku ad 1,5 km). Tcnost mjerenja je otprilike
f (2 + 1w6 6) (arednja pogreSka mjerenja duiine od npr. 40 km je oko f 2,s cm).
 NASM-3, s optikom promjera 22 cm, u principu it iste konstrukcije kao NASM-2, no bez
-.-
svjetlosne petlje. Radi s mjemim frekvencijama 1 , s MIlz i 1,5375 MHz (1 200 m). Narnije-
njen je rnjerenju dulina od 5 km do 25 km (duZinu treba poznavsti s taEno5h od 2 km). TaEnost
mjerenja je otprilike - (8 cm + 2.10- d).

SI. 308 c

NRSM-4 (sl. 308 b), s cbptikom pvomjera 10 I:m, u prim:ipu jc iste konstrukciije kao NASM-3.
NeHta je veti od o b i h o g gecrdetskog in strumenta (tehk je r)ko 16 kg), radi sa 3 rnjerne frekven-
'3'-..a-
,-
. . ,,,,,
cije cd oko 30 MHz, a namijL..,,,, ,* ,,,,,,:av*..;.. ,A..d i m od 30"
A- Uu C lkrn (duiinu trcba poznavati
A,.

s taEnoStu od 4 km). Tatno a duiina j~e otprilike dj tj. duiinu od

npr. 3 km izmjerit Ce s pogrt 4 2 cm.
Model 6 Geodirnetra I istorima, teodolita. Optika
. ..
odaiiljaea, Newtonov teleskop sa sternim zrcalom, t opt~ka prljemnlka, grade slitne durbinu
teodolita, smjestene su koaksijalnotu tubus koji se m o k okretati oko horizontalne osovine, isto
kao i durbin teodolita. Tubus je snabdjeven malim durbinom i rcfiekrorom za grubo usrnje-
ravanje na cilj, dok za fino u s m j e ~ v a n j esluZi durbin prijemnika. Mjerne karakteristike ovog
modela i taEnost rnjerenja ir~ t zsu kao i kod rncbdela 4.
Od ostalih elcktroopti?kih daIjinomjera koji rade ia konstantn
spomenuti sovjetski GD-300 s ultraml h i m molblatororii. Radi a IY
.- .- .
MHz, 1 9 2 5 MHz i 10,5 MHz. Narnl~enjenje mjerenlu duflnn od 0,4 km do 17 km. Tatnost
mjerenja mu je od f 5 cm do 10 cm. EOS (VEB Zeiss, Jena) je dalji~omjers ultrazvuE-
nim modulatorom; svjetlo se modulita s Eetiri frekvenc~jeu podrutju 54 MEIz do 60 MHz.
Namijenjen je mjerenju dutina od 200 m do 7 - 10 km (dutinu treba poznavati s taenoktu
od 3 krn). TaEnost mjerenja je odprilike f (0,5 m + 2.10-". Zatirn Terrameter konstruk-
tora Bjcrhammara, s kristalnirn modulatorom, namijenjen je mjerenju duiina do 5 km itd.
Od daljinomjera koji rade s kontinuirano promjenljivom frekvencijom modulacije sujetla,
treba spomenuti neke sovjetske kunstrukcije. Kod daljinomjera SVV-1 (konstruktori VelilCko
i Vasiljev) izvode se mndulacija i demodulacija svjerla sa dvije Kern\-e klije, tako da su odaBiljaE
i prijernnik simetritno gradeni. Frekvencije variraju oko 10 MHz, a izjednatenje faza promatra se
vizuelno. Njime se mjere dutine do 5 km danju i do 20 km noCu, sa srednjom pogr~3kornod
f (2 crn + 10-6 4. Qruge konstrukciie ovog- tina
* daliinomiera iesu DST-2 s promjenlji\-om frek-
vencijom modulacije ad 'oko : T-61 s freh c n c i j m ;a oko 20 1MHz itd.
Najholji rezul daljiaomjelrima dobivaju se ncI&, za lijepa i bistra we-
rnena. KiSa, magla i IbpdIlVdllJC urtxdvaiu. lIII
ll -.!...-
uncrnorucavalu
.
:.--- - - -.... -
m i c r m i e , a eri mierenju danju, strano
svjetlo, zbog ogranitene j,aEin le izvora : domet. PoEetna
i krajnja ta&a duZine moraj u se doglt

Nijedan, odnosno mnoge od ovlh nedoscataka el&trooptrtluh daljtnomjera, nemaju daljino-

rnjeri koj :ne pomakt:u p o d r u E j u m i k r o valova (radio-valova). Oni mjere duZint
po vrln r incipima kxo i elektrcmptiEki; urnjesto vidljivog svjetla upotrebljavaju se aa
mjerenic rnikrovalovi duljine 4 . 1 u n d o 20 cm.
Principi konstrukcije i djelovanja opisat t e se na prirnjem Tellurometra &onsuuktor T. L.
Wadley, sl. 309 a).
Daljinomjer se sastojli od dvije stanice; glavnam (Master-Station) na poEetku d d i n e Halju
se valovi, koji sena sporednoj (Remote-Station) na kraju duZine primaju i odmah reflektirafu;natrag
na glavnu, gdje se mjeri fami pornak emitiranog i reflektiranog v&. Glavna stanica galje (preko
paraboloidnog reflektora antene u snopu 3irine 10") val nosilac frekvencije 3000 MHz (1 a 10
an), pcoizveden mikrovalnim oscilatorom, tzv. klystron-cijevi. V d nosilac modulira se pornoh tzv.
kvarcnih oscilatora redom frekvencijama A = 10 M HZ,I3 = 9, 99 MHz, C: = 9 , 9 M H z i D = 9 M H z ;
modulacija vala nosioca pravodi se u istoj klystiron-cijevi. Sporedna stanica (grade vrlo sliEne
glavnoj) prima ove valove antenom i Xalje i h nat rag na valovima ne3to imijenjene frekvencije:
val nosilac jest frekvencije 3033 MHz, a rnoddiran je frekvencijama A = 9,999 MHz, B = 9,989
MHz, U = 9,899 MHz i D = 8,999 MHz (val nosilac modulira se i kontrolnom frekvencijorn
AK = 10,001 MHz, time st kontrolira poloZaj nul-t&e i centriEnost kruga). Obje s&cc su u
radio-vezi.
Na ekranu Rraunove cijevi glavne stanice mjeri se I faz:1 odaslanog i reflektiranog
vala. Okrugla skala na ekranu (podijeljena na IO(1 diielovx) tako je udegena da trajanje obilaska
punog kruga pri A-frekvenciji od 10 MHz odgova~dlacnyIn C - -
uurr~anu(odnosno vrernenu punog
.
titraja frekvcncije A) od 0,l mikrosekunde (1 s lo-'); jedr an dio skale odgovsa, dakle, faznom
pomaku od j d n e rnilimikrosekunde ( 1 s 1W9). Fazni ponnak i m e du odaslancjg i reflektiranog

polohj preldda nEita na skali. Time jc d r e d e n o vrijeme famog- pumam

.. .
a - -.~
vda registrira se na elnanu kao mali prekid svijetlog kruga. vremensk.e duljine 1 s - pa se
em~uranogi reflektiranog
- --.'L"

d a A-frekvencije (posljednje dvije dec:irnalc v r anena puta), no ne zna se joF vrijeme punih ti-
traja vala A-frekvencije, sadrianih u p~~ t utamo i natrag. Radi toga Ce se vat nosilac redom mo-
dulirati frekvencijama B, C i D iofitat ce se na rstoj skali ~ r a u n o v ecijevi fazni pomaci valova s
tim frekvencijarna. Iz razlika atanja dobit Ce se potreban broj (odnosno vrijernej punih titraja
vala A. Razlika, naime vremena titraja ~ a l o v aA i D, bit Ce d s e t puta veCa od v r m e n a titraja
vala A (frckvencija D je za jednu desetinu manja od frekvencije A, sl. 309 b), r d k a A - C bit
k sto puta v& od A itd., ili prikazano u tablici:
 Si. 309 b

frekvencije wijeme punog titraja vrijednost jednog duljina vala

(vrijednost &ale) dijela sk&

A 10 MHz 10-7 s 10-9 s 30 m

A-D 1 MHz lW" 8 10-8 s 300 m

A-C 0,1 MHz 10-6 s 10-7 s 3000 m
A-B 0,01 MHz s lWe B 3OQOOm
 Zbroje li se rmlike ofitanja, dobit t e se vrijeme d v o s t d o g puta vala, npr.:
oEitanje
B = 09
C = 04 A-c, = OJ
D =48 A-D= 39
A = 87,24 A = 87,24
vrijeme dvostrukog puta: 78387,24 s . lo-@
Poznavajuti brzinu etektrornagnetskih vdova (uzimajufi pri t m e u obzir utjecaj ternpe-
rature, barometrijskog pritiska i vlatnosti zraka na duZini koja se mjeri, za 3to se podaci dobivaju
mjerenjem termometrom, barometrom ipsihrmetram), izratuna se onda iz vremma puta duZina.
Iz otitanja m d i 6e se jednoznaho odrediti du?.ine do 15 km, pri veCirn duGnama treba procijeniti
viiekratnik od 15 km sadrZan u njima i dodati to tako izmjerenoj d d i n i .
Valja napmenuti da se i z oEitanja A mora aiminirati pogreSka nule skale i evenrualne eks-
centrihosti svijetlog kruga s obzirom na krug skale. Radi toga se to &itamje dobiva kao sredina
Eitanja vala moduliranog A-fsekl-encijom i Ax frdwencijom, ova se dva otitanja uzimaju ina dija-
rnetralno oprei-nim mjestima skale, kamo se krathri prekidi svijetlog kruga prebacuju elektronski.
P N ~tipovi ovog daljinmjera, M M - I , bili su namijenjeni mjerenju duZina od 1 km do
40 km,gdje je srednja pogregka mjerenja oko f ( 5 cm + 3 I&&d). PoboljSani tipovi Telluro-
+

rnetra su, npr., MRA-2 djelomitno s transistorirna, narnijenjen mjerenju duiina od 150 m do 64
km, sa srednjom pogregkom mjerenja + (3 cm +- 3 . IO-6 d ) ; M M - 3 s valom nosiocem duZine
3 cm, sa digitalnim oEitanjem faznih pomaka; Acm-Dist i Hydro-Dist, su varijante Tellurome-
tra namijenjene rnjerenju iz aviona, odnosno s broda.
 Od ostalih daljinomjera izradenih na tome principu valja spomenuti ore:
Distomat DI-50 (Wild A. G., Svicarska, sl. 309 c), s tranzistorima. Svi elektritni sastavni
dijelovi ugradeni su u niz ploEa koje se mogu pojedinaeno mijenjati. Radi sa valom nosiocem
duiine 3 cm. Fazni K pomaci ne oEitawiu na ekranu Braunove cijevi, vet se na posebnom bwj-
Eaniku oticavaju digitalno ndmah nuq ~daci.Glavna i sporedna stanica potpuno su iden-
tiEne i zarnjenjive. Narnijenjen je mj Zina od 100 m do SO km, s taenoitu mjerenja od
& (2 cm + d do lo-").
Electrotape DM ,20 (Cubic Co. tranzistor.ima. Radi s valovirna nosiocima duljine
od oko 3 cm, kaji se moduliraju sa pc 1 frekvenci ja, tako da se mogu jednoznaEno mjedti

duiine do 100 krn (bez pribliinog poz navanja duZine), a tal!nost je mjerenja f (2,s c m
. . .. I*
+
3 - IWed).
Glavna i sporedna stanica potpuno su ~denuEr.,.

I n t e r f e r e n c i o n i k o m p a r a t o r i (VaisB15) su datjinomjeri kod kojih se duZina dobiw po-

rno& interferencijt vidljivog svjetla. BuduCi da se s njima dobivaju krate duZine vrlo velikom
.
taEnoBku ( I 10-7), sluZe za kornpariranje invarnih fica imjerenje krauh baza. U praktiEnoj geo-
deziji gotovo se i ne koriste, pa se u njihovo opisivanje nete ovdje ulaziti.

Fri vetini postupaka koji se primijenjuju u rnjerenju d d i n a elektronskim daljinomjerha

potrebno je gomavati brzinu rasprostranjimja elektromagnetskih valova u zraku. Poznato je
da indeks loma zraka, a prerna tome i brzina takvih valova, w i s e o meteorologkim prilikama u
zraku kroz koji valovi prolazt.
Za b n i n u elektromagnetskih valova u vakuumu usvojena je vrijednost:

Stvarna brzina u zraku u kujem se rnjeri bit k :

gdie je n indeks loma zral

gdje su: p magnetska ptrmeabilnost i

c dielektritka konstanta zraka
Za vakuum su obje veliEine jednake jedinici. U zralcu njihove vrijednosti ovise o barometar-
skom pritisku, vlainosti i ternperaturi zraka, te o freltvenciji valova upotrebljenih pri mjerenju.
Takozvana grupna brzina vala wg, (brzina rasprostranjivanja amplitude, odn. energije) dobit
t e se iz b n i n e u vakuumu po formuli (I), ako se zna m. w p n i indeks loma =aka agp,,. Mjeri li
se valovima iz podmEja vidljivog spektra (elektrooptitkim daljinomjerima), moZe se taj indeks
loma dobiti iz formule Cauchy-a:

gdje su konstante A, B i C (Barrel], Sears, 193

A =
B = --
C= 0,136 10-7
+

1 je duiina vala
Usvoicna ad Medunarodne uniit za gcodcziju i gtofiziku, IWGG, Toronto 1957. god.
** Usvo~enocd IUGG, Helsinki 1960. god.
 Aka se poznaju rneteoroldke prilikc u zmku kroz koji p r o h i v d (uz pretpostavku da su
one iste po cijeloj d d i n i puta), indeks loma zraka dobit te se po formuli (Barrell, Sears):

gdje je, kao i u formuli na srr. 330:

I = temperaturn c "r
p = pritisak zraka kt Pa
a = - ternperaturni koeficijent rastezanja zaraka
273,6
a = parcijalni pritisak vodene pare r pa
Ako se dutine mjere mduliranim mikrovalovima (10 un < X < 1 m), indeks l m a zraka
dobit k se iz fomule (Essen, Froomc*):

gdjt je T apsolutna tempcratura u OK (273,16 f I) "C

Za sve gore navedene vrijednosti mogu a t izraditi tabtiat, ilikorekcione tablice za dutinu
izrnjerenu u nekim odredenim okolnostirns, razliatim od normalnih.
BuduCi da sc tempera-, tlak zraka itd. mjere samo na p&tku i na kraju ddine, rbog
eventualnih dmgih okolnosti uzduZ dutine do15& do pogdke mjermja, koja moZe biti reda
-
vtlitine ;t 5 10-8 d.
DuZinu dobivenu daljinomjtram wba, osim toga, redudrati na hwizont i niwo-plohu mom,
te &d vetih du2ina) uzeti u obzir i refmkciju modulirane zrake avjetla, odnosno moduliranog
rnikrovala. Na nivo-plohu mora reducirana d & h d dobit t e se iz koso imjerene dutine d' po
fomuli :

gdjt su: r radijus Zemlje

Ah visinska razlika i
HI i Ha nadmomke visine h j n i i h taEaka dutint, ili pa%i z pribliZne fomule:

gdje su:
A h'.
K I = - -, Kg= --s*gr .' , = +-
#a
24 rB

Pri duZinama kratirna od 20 l

m moZt se treti hmkcioni Elan, s obrtimm M &nost mjerc-
nja, zanemariti.

Uavojeno od IUGG, Hcleinki 1960. p d .

/'
 RAZVIJANJE POLIGONSKB MREZE

Prijt sarnog mvijanja poIigonske mreZe na terenu, tj. prije lzbora mjesta za poligonskc
@Eke, stari plan terena, ukoliko postoji, smanji se u pogodno mjerilo (1 : 5 0 0 ili 1 : 10000). hra
h j se smanjeni plan, u koji se ucrta objekt na kojem treba razviti poligonsku mrefu, nancsu svc
postojeke trtrngulacione tatke. Taj Ce plan ujedno sluZiti pri sarnom razvijanju mreZe i mjerenju
poligonskih kutova i ddina suanica kaa prirutna skim za evidenciju mjerenja, te ra sastav pkna
ratunanja.
Ako ne postoji kabv stari plan snimanog terem, &jet t e se po koordinatama u posebnu
skcu sve poznate triangulacione -Eke, pa & se prema njima skicirati na toj skici glavne kornu-
aikacije, vodotoci, Fume i ostale kulture, grupe objekata itd. Kradcim cbilaskom terena - gene-
-
ralnim ~ekognosfiranjem izabrat Ee sc smjeStaj glavnih poligonskih vlakova, tj. onih koji po-
Cinju i zavrSavaju na trianpdacionirn tazkama, a utvrdit CP se i projekt cijele poligonske mreZe
u grubom.
Generalno rekognosciianje teiena s l d i t 6e ujedno i za izbor metode snimanja detalia. Pod
demljom se op&nito razumije sve ono, ?.to na ttrenu treba u horizontalnom smislu snimiti (kute,
vodotoci, komwikacije, mede kultura i posjeda itd.).
Pri sworn postavljanju poligonske rnreZe treba imari na umu da rnreEa rnora da zadovolii
dvije vrste uvjeta:
1 . uvjete iskoriSCenja
2. matematske uvjete.
Pod prvim uvjetima razumiju se one okolnosti koje utjetu na iskotitfivanje p o l i n s k e
mreZe za snimanje detalja.
Detalj se mote snirnati na dva osnovna nafina:
- ortogonalno, kad se spu4tanjem okomica sa svake tatke detalja na neku liniju snimanja
- -
avdje poligonsku srranicu iwnjeri du?jna od noZiIita okomice do jedne od krajnjihpoligonskih
ta- te stranice (apsciaa a,, up.,.) i duZina okomice (ordinata ol, 0 , . ..) (81. 310) i
- ..
polarno, kad se od jedne poligonske taCke izmjere cIuZine do svake mEke detalja d l , d,.
..
i kutovi u , a,. Sto ih te duZine zatvaraju s pravcem poligonske stranice (81. 31 1).

Pri o r t o g N o r n snimanju detalja dugna okomice-ordinate ne smije da prede stanoviti

iznos, 1+25 m, a Eim je ta dutina mania, tim Ce snimanje biti taEnije. Pri polarnom snimanju
detalja $dim yizure od poligonske do deidjne tatkc mo2e biti najviSe 80 do 120 m.
 Poligonska rnreZa za ortogonalno snimanjc detalja postavljat te se dakle tako, dn sc poli-
gonske stranice Sto viSe pribliZe detalju. Prema tome ee se poligonske tatkc ovdje stavljari uvijek
tako, da pnlignnske stranice idu tik uz objekt koji se snima, pa Ce poligonski vlakovi iCi redo-
vito uzduZ komunikacija, vodotoka, uz mede kultura ili posjeda itd., tako da udaljenosc detalja
od poligonske stranice ne prijede 1&25 m.
Ako je na tcrenu, na kojemu je predvideno ortogonalno animanje, detalj gust (ti. s mnogo
objekara, sitnih parcela itd.), onda se same s poligonskih stranica kao linija snimanja (U
m Z i normalnc gustote] neCe moti snimiti sav detaIj, trebat 6e u takvom slueaju razviti tzv. li-
nijsku i detaljnu mreh (vidi poglavlje: Ortogonalno snimanje detalja). Palignnska t c se mreZa
u tom sluEaju razvijati tako da posluZi ne samo za direktno snimanje detalja s njc, nego i da bude
pogodna da se na nju nasloni linijska i detaljna m r e h ,
Pri pohrnom naEinu snimanja detalja nete se paziti na to da stranice budu blizu detalja,
vet da se sa poligonske tatlce, obzirom na izgradenost, konfiguraciju i zaraTtenost tcrena, mote
snimiti sav detalj qkd poligonske taiSke do prijt navedene udaljenosti od 80--120 m. T o zmti
Pa mjesto za poligbnsku taEku mora da bude tako izabrano da teren u tom radijnsu oko QEke
budc potpuno pregledan.
,~o$~~at$~a~kim -uvjet ima razumiju se oni uvjeti,
.-
kojima-ppl~@nski vlak -mora dzt za&volji,
,-po svojem o b ~ ~ u ~ ~ d a ~ i ~ ~ o l o ~ a j t ; a ' ~ o ~ r e ~ stazke,
kutova-i_d~tina8t_eenii~o~oggi~jcdnaEenja,_
A-----

biIa-ito-mania.
v a l kaoI _ __
~ e ~rezultat
o ~ ,~-"o npogregaka
s k.e. mjerenia
-__
--
U diskusiji o utjecaju netai-nog centriranja instrumnta i znaEaka na tarnost~izrnjerenog
p ? l i g o n s k o & h t ~ 2 ~ j = ~ d a ~ i g o n s k i kutovi b1t1optereten1 leXFEIiTm"p~feX!?Zma,--
.ako
--
su stranice u poligonskom vlaku jednake dufine. Prvi rnsc&natski ucjet koji vIak mora da
z a d o v ~ l j ; s a s t o-- j i-~ ~-- ~ l ~s - z iTakti$iidu
~ct a~ ~-- ~da -.I_.
prlWiZno jednalioaae. Piri ispdGmabin
a n i c e duZine smatrat t e se one, koje su veG50-613D%.-NiroEitG EF i
-- t o g _ u v ~ ~ a _ k s ~ s ~ jednake T
i ~ b j e ~ w t i _ d a ~ ~ o s l i j e~ ~Td o-~-X~ ~ e~ e~ fnifnimKookratkK i~a~ e d ~ ~ Pldliigon5kZ-E
~ iF-
.ta?k.ke p~stavlja~i fako, daagtine s t r m--i- c a budu
-- -
imedu
- ---
100 i 2 5 0- k..
a S.t.r a C 8 d ~ 1 j l od
i i 750-
zgodne, jer je animanje deta~jaorto~onalnorn metodorn oi&l.ano sIabom viajivoTlu -l.naFaka na
-ve i h y d u ~ i i & a , a ~ r i - ~ m 7 & i ~ ~ i ; i ~ - ~ ~ ~ - ~ $ 6 ~ m ~ b ~ z a z a d i t a ~ n ~ e p ~ - ~ X ~
vizum-sa jedne fli drugppligonske taEke. bile dulje od prije spomenutog maksimuma od 120 m.
Drugi maternatski uvjet je i&ru~enost&ligonskog vlaka. ~ o l i ~ o n s k iec se tatke u poje-
dino&lakuposta~atrrtako, aase poligonia Flak 5 ivak gEM0hms m j ~ ? % T o-maini%~lja~a---'
od >poinick potetne i krajnjk &Eke v h . Ova7 zahtFev rezlltim-iz -&ina kojim se izjednatujlt
pdgre4ke u r n j e r ~ n j ~-~ o l.i g o- n
.s-k---.
iuht m-- :
i dusina, Izje;i&&nje k u t o s d i Ce, Eod ijbiEnog naEiria
L- rahnanja-k o o r h f a , odvojeno od -izjcdna~enja&2ina, s t 6 j i % % G t s i i p r ~ i ~kod a ~ ~spm---
6
~ e n i hpolipnskih- qGva
- (vidi poglavlja: *Rakn&je-pri@bihbg po7i-gonska-+1ih* $.ti-. 391;
i *Uzdufna i popreEna pogre5lta u poligonskom vlakua str. 394).
Prema do sada navedenom, --pligonska - ---
te se rnreZa razvijati taka da sc poligonski vlakovi
h-m a n j e - u d a l j a v a j ~ -spojnice
~ ~ ...-.njihove - - -. .- i-iavrxne ratkc-- I da a ~ c Xe i
.--porctne
. - - -
--
_pribUnojednake dufine. Prvensmno 6e sc voditi raEuna o tome cla mreZa bude d06r<-~osrav1jena
obzirom na konfiguracijuterena i rn3gu~nost-s&& - -demlja, a -Gutat -
ovih-zihtjevi -..-nastojat Ce--'-'
-se rnaksimalno zadovoljiti marematske uslove.
Poslije generahog rekognosciranja ten& ptistupa se samam postavljanju poligonske mreb
tj. izbonr mjesta za poligonske taEke, Na terenu de se postaviti najprije glavni vldwvi (I rcda)
h e d u trianguladonih t a w , a onda se izmedu njih u m e h vMwi dopunskc mrett (sporedni)
redom IT, 111 itd. re&. Izabrano rnjerito za poligonsku m h aznaEi se privremeno kolfitem, a u
gradovima na asfaltiranim ulicarma m n o m uljenom bojom ili kriZem usjetenim na cestovnom
poltrovu. TaEke se redom uertavaju u priruhu skim sa mim predvidenim vizurruna,
Poligonske vlakove treba mko projektirati da st oni p k h sa svim tsianguIacionim .taEkrama
na tom terenu, rj. da se za njihovo p n i j u k n j e iskoriste ave zadane tatke, kako bi v b v i bili 3to
krati, a time i kcordinate t a m 6to tatnijt odredene.
 Pri projtktiranju vlakwa trtba izbjegavati dugt medusobno p d e l n t vlakove, jer Cc tatke
u stedlni tih vlakova biti odredene s rcladvno najvetom poloZajnom pogrt5kom (81. 312). Poprehi
vlM, koji bi povezimli takve vlakovc, pakazivali bi ve& odatupanja koja su nastala uslijtd
pogreEaka prikljutnih taEaka iz paralelnih vlakova. Prema tome & se, narotito glavni vlakovi, po-
stavljati tako da po moguhosti z a m j u izmedu sebe trokutne figure s triangulacionim (ili hot-
dm) tazkama u vrhwima (51. 313)- (0Ewmim taUtama vidi hsnije, poglavlje: RaEunanje tvornt
mlike, su. 409).
Pri postavljanju vhkova dopunskt mteZe (ni5h rtdwa) treba paziti na to CIS a t teten pokrjjt
pombnm mreZom taEaka vhkovima Bto viSeg reda. Valja izbjegavati projddrmje mreZt tako
da u njoj dolaze vlakovi niskog reda. Nastoji se da vlakovi s rednim indeksom 6 ili 7 dolaze Sam0
imimno.
Samo Ce st mjcsto za poligonsku tatku izabrati cako, da se dutin~poligonskihstranica mom
dobm mjeriti, ti. da stranica ne prtlazi preko nekih zaprela (stupova itd.) koje bi otetEavale mje-
renjt duZine. Ako je predvidew direktno mjerenje duZina, trtba paziti da stranica svojim v e t h
dijclom ne bi prelazila u z d d nekih vodotoka ili sliPno. Isto tako -eba radi mjtrenja kutova paziti
da se sa jedne ta&e, 6 visine 1,2-1,5 m ( v i s i m instrumenta), vidi dno trasirke na ssusjednh
h.
Mjesto zs poligonslcu tataEku ne valja izabrati tam0 gdje Ee stabilizsuja biti eventualno OH-
&na ili unittern. Radi toga se ta&e nc postavljaju rn kolovozu cesta ili dim, M ru4evnim o h m ,
na nasutom rerenu iLi nanosu, M obxadivcm zrmljiStu itd. Tatke se postavljaju na t r o t o d ,
na ccstama 8% strane (na dijelu gdjt se ne k r e h vozih), na medama obradivog zemljiSta itd.
U gradovima Cc se poligonske tatkc postavljati na t r o t m e , tako da poligonska swca po
moguhosti ne prelazi ulicu hso. TaEke se smjegtavajuna raskrh%m ulica, a pri izbonr 8amog mj-rn
t r t h paziti da se zbog sigunijc s t a b i i c i j e I, kasnijeg uBEuvanja mfke ova ne smjcsti iznad pod-
z e d kanala, elektrifnih, vodovodnih, telefonskih i2i plinskih uodova. Na susjednh k u m
wmaEi se awnom uljenom bojom bmj taEke i atrelicom njm poloZaj obzirom rn tu oznaku.
Nakon 6to se izaberu mjtsta za poligonske tafke, tj. kada je razvijena mreZa na Eitavom teri-
t0riju premjera lako je tern manji) iG na jednom njegovom dijelu (ako je teren vetij, ta&e st
smbiliziraju na jtdan od prije opisanih naEina, Stabilizacija se mote, naroEito na mvnorn i pre-
glednom ttrenu, diti i prigodom samog rekognoscimnja i izbora mjesta ta ta&e. Prigodom
smbilizaciie u z b ec za s v a h stabiliziranu t a b poloZajni opis.
Fofigonske se mtke nmcriraju na teritoriju m kojmu st izvodi premjcr (gmdNinska
fddiHtc, Humsko gospodmsfvo, pc&uEje o p h e , gsada itd.) redom postavljanja, arapskim bro-
jevima ad 1 na vi8e.
 Jndenjm mkih taw : skim pa
tog teriMri ~ d i t plan
i lcija
-. .
mjcttnja kutwa i d u m a na pogodm mEm (npr. da st svaka tarn na kojoj su izmjetrr
ispuni menirn tuHm, uz stranicu se svako mjtrtnje d d i
Skica sol evidencijom mjerenja dana je na strani 390.
k skice m Z e vravliene na terenu nttabo odoka, pravllna W C p~~ g o m ~4 c dobit
tc a t postepenim m poligor gda&nu mreZu po m kuro-
v i m i ddinama.
Gustoh p o L g v ~ wd ~Z~ t ~VismI = u N L Y I ~ L U P L I J Lm,o gustoti drtaIja 1 o m c d i k o j a
Ct sc d-lj snimati. Mreb f .e bid gu5Ea na zaraslom ncpreglcdnom terenu nepravit* konfigufacije,
rjtda na ravnorn i tistam t=nu. KOd artogonalnog snimanja detalja na ramom i pregIednom
terenu moti Ce se postaviti rjeda pohgcmslra, a guX& linijah m2a.Kad polarnog snimanja dttalja
---.
gubQ 6e biti m Z a na zaraslom
.-I-- A
urcnu. Prosjetno na 10 ha pombine dolaze 2 do 3 poligonske
u&e, a u gradov

IJE POLIGONSKE MREZB

RACUNANJA
P~AN

Ja temeIju &ice poligbnskc m&e izraduje st plan rahmmja. Obzirorn m to [to je polo-
zama pogregka ta&e to manja, 9to jt ona u vIaku bWe zadanoj triangdaciomj taw, bit & po-
mbno da vlskovi budu Sto Brati. Xsto je tako potrebno, radi izjtdnalIenja, da vlakovi budu bto
ispruZeniji i istosmniji, pa se pti odrcdivanju reda rahmania, tj. sastava plana rahmanja, trtba
m v o d i t i ovim p r i n c i p k :
1. Izabrati takav rasporcd rahnanja vIakdva, da budt Eta manjc r e d m poligon&ih vlakova.
To znati da st svi vlakovi obuhvate rahunjrm u vlakove I, 11 i I11 reda. ao-i da bude
koji vlak IV reda. Pri tome t e se p o b n s k e tatke, na kojima rte stjeb najmninje td relatimo ispm-
hvlaka, rahnati kao h w n e ta&e (o m k u ratmania vidi u poglavlju: *Rahrmnje h o m e
t a k a , so.409).
2. Najprijc mba izabrati vlakovc I reda, pri b se kao takvi bimti oni vlakovi, koji
vczuju triangulacione t a m ili p~lazed trianguwonih t a h h i zavrhvtlju na twrnoj ta&i X
reda. Poslije st u njih, idu6i po kompltksima obuh~Cenimglavnim vlakovima, uklapaju vfahvi
I1 rcda, koji pdinju na triangulacionoj t d k i ili poligonskoj ta&i vlaka I reda i zavrSavrmju rn p l i -
gonskoj mLLki vlaka I rcda. Ovdje se isto tako mogu izabrati h o m e ta&e dmgog reda tarno, gdje
Ce one bitno poboljsmi o b U mmrde i prmm tome pojednwavniti izjednatenje. Analogno st &-
biru vlakovi III reda, pri Emu se nastoji da u ova tri reda budu ohhvrmkni svi postoje~vlakovi
u mrebi.
3. Pri s a s m p h ra-ja mb izbjegavati izbm dugih mdusobno p d e l n i h vlakova.
Plan r a m j a tvidmtira se na skici poIigonskc mre2t. Planom ratunanja izabrani vlakovi
omare se crvenom crtom p w u h o m u smjeru rahnanja (lijcvo od vlaka) od poEetne do zavrHnc
t a a e . VlaBro~i6t num&ju od 1 na vise itn "ajprijr v l a k h I reda, pa redom 11 i 111 rtda. plan
r a b n j a za jedan dio poIigonske m i t e pmknmn jc na str. 392.
 Na potetku izlaganja d poligonskoj m d ,u poglavIju *Osnom formule poligonskog rabm
Is@. 265) inredent su opbenito osnwne fonrmle za r a w koordinata pofigonskih t a M .
U obstmno prikljuknom poligomlwrn vlaku, tj. vlaku koji je na svom poktku i kra$
ptNju?cn na tatke po koordinatama poznate (31. 314)> moZe se wnjtmi h t bilo kojt, n-te poli-
ponake s&ce, izmtunati:

gdje je r bmj svih mjerenih (prelomnih i veznih) kutova u poligodom vlaku.

ZavrEni smjerni kut vf maze se imhrnati iz pomtih koordinata fa- Ta i T, Buduti

da su poligonsgi kutovi mjerene velitine i prema tome opterebne pogregkama mjcrtnfa, jednadsba
(2) neb biti ispunjena, nega te ~t pojaviti neka kutna nesuglasica:

Mierne poligonske kutove treba izjednafiti, t a b ds teoretska jednadfba (2) bude zadovoljcna,
3to znati da prerna jednadZbi (3) poslije popravljanja htom fi bude:

Ovo izjednallenje provest 6e se uz pretpostavku da su svi poligonski kutwi p mjtrcni jednalco

ratno, dakle optereteni istom pogre9kom. Ova & pretpostavka odgovarati stvarnosti a h su stra-
nice poligon8k;og v b pribliZno j e d d e d&e.
 Uz tu pretpostavku svaki Ce se poligonski kut popraviti jcdnakom popmvkom:

pa k se onda po fonnuli (1) izratunati smjerni kutovi svih poligonskih smnica i te kutove u dalfnji
raEun uvoditi kao konafne.
Maksimalna dopuitena kutna pogreEk dobit te se, kao i inafe, kao aostruka srednja po-
gregka s m poligonskib kutova.'Ako je srednja pogreHka jednog poligonskog kuta rn, i prerna +
pretpostavci jednaka za svc kutove, onda t e srednja po@h sume od r poligonskih kutova biti:

a za malrsimalnu dopugtenu pogre5ku sume uzet te se ~ o s m d asrednja pogreSka:

P r m naHim propisha* za poligonske mrek koje sluZe h o podlogs premjcra za planove

krupnih mjerila, rnaksimahe dopuatene pogre5ke dane su ovim izrazhna:
t Ako su kutovi mjereni vizirmjem na aasirke u jednom gintrm, inspurnentorn podatka
30" do 6" iEi lofC:
a) za vLakove osnovne mreZe (vlakove I reda)

gdie je n broj s v i h imjczenih (prtlomnih i veznih) kutova

b) za vhkove dopunske rnrete (za ~porednevlakove)

f~~~ = Ap = 60"
-
+b
I/tr ili
AD = 1185GV n +b
7

a-'.
gdje je b redni zrsdeks vYlaka
11 Ako su kutovi mrbreni u dva girusa, na isti naEin kao prije:
a) za vhkuve mnome mreZe (vlakove 1 re&)

b) za vlakove dopunske mrefe (za sporedne vlakovt)

* pr*i]nik zs drZavni prerncr. 11 deo, Sav=m Geodetaka u p m Btograd 1958. god.

 111 Ako su kutovi mjereni u dva girusa jdnosekundnim instrumentom i pofigonskim
priborom za prisho centrisanje:
a) za v h k m osnovne mrek (vlakove I re&)

b) za vlakove dopunske mreZe (za sporedne vlaltove)

Numeritke vrijednosti za AB po ovim formulama dane su u priloknoj tablici IV na kraju

knjige*.
S tako.popravljenim poligonskim kutovima izrahmt & st koordiitne diferencije za sve
manioc poligonskog vlaka prema opknitoj formuli:

Suma BVlh komdinafnih diferencija mora da bude jkdnaka razlici koordinata krajnjih tat&:

Buduti da su koordinatne diferencije izrahmate iz mjerenih stranica, dakIe velirina optere-

b n i h pogre3ahm mjerenja, gornja jednadZba ne& biti zadovoIjena, veC fe se javiti koordinatnt
nesuglasice :
fy=(Yb-~a)-C~.Y'
f, = ( ~-
b .To) - X'

VeliBnt koordinatnih ncsuglasica fg i fi:dat fe rramo djelwitan uvid u tatnost mjerenja.

Konaho mjerilo za tagnost mjerenja poligonskih kutwa i duZina stranica nekog poligonskog
vlaka bit ke vzddna i popreha p o g m h tog vlaka (51. 3 15).
+Nekasu T, i Tazadana potetna i zavrlna taEka poligonskog vlaka, koji je idealno isprufen,
' A k o se je sumimnjem nepopravljenih koordinatnih diferencija Ay' i Ax' umjesto za&ie
ta&e v l a h T b dobila taEBa B', bit t e razlika du2ina:

r ) Za poligwrkc mrefe, postavljmc i ismiermc ram0 za izradu wnomc drtamc kant l:smo, d,,
a" u ,,Insttukcijciii za jzradu asnorme ddavnc karte
1 :5000". Beograd 1948. ovc makaimalnc pogrefkc:
.=a ghme vlakom: fm, = IO; I/;
ili Ze I/*
za sporcdnc vl&oa: fms, = 1,'5 1;
ili 3c Vn
uzduZna pogreaka poligonskog vIaka, a:
T D C= p
pop t e Ena pogr e8ka poligonskog vlaka. Tom duZinom ona je iuaZena lineatno, dok iu kut :
Q - v ' - V

I m v a u kutnoj mjeri. Uzdu2na i popreha pogreW mogu sc izraziti koordinamim nesugla-

ucama j, i f,, jer i z slike 315 izlazi:
I = Dl3 + FB' -- f, sin v' -t- f, cos v'
@ = TbD-CR= T&-FE--fu~~~'+f~~in~'

lAr7 - [Ax']
D'=---.
sm v' cos v'

sin v' = [A Y--'3

D'

bft e p h p n a d d n a i popreEna pogrefib nakon uvrgtavanja tih vrijerlnssti u jednadtbe (1)

 Iz s u e 315 vidljivo jc, da mom biti:

kontmla rahnanja I i p.
&to t e sluZiti kao
Uzddna pogreHka na jedinlcu du2ine bit 6e:

I
-=-=I
DAD' D fw + fz [Ax']
PY'~
D D' ~'-l=-- RY
BuduCi da je:
Dm
= [Ayq' + !Ax']'
bit Ce d o n uvodenja oznake:

relatima uzduZna pogreElca (uzduZna po@k na jedinicu duZine) :

a ~htivn ~
popreha p o g r e h CpopreEna pogreSka na jedinicu duZine):

Evidentno je da je u ideaho ispruZenom poligonskorn vlaku uzduha pogregka, tj. produtenie

ili shtenje vlaka, prwzrokovana p o u mjerenju
~ dutina~strani-, a popreEna pogregk-
tj. owon vlaka od svog pravog smjera (spojnice poEeae i zavrSne tatke) prouzrohvana je p-
greBkama u mjcrtnju kutova.
U sluEaju isppruZenog poligonskog vlaka moZe se dokazati da su we dvijc pogreH%emtdu-
sobno neovisne.
Kod ispdenog vhka pastoji naimc odnos:

gdje su Cl, & d',,.,.. mjtrene dutine stranica, a dl, d,, d ,..,.. njihovekenaEne, izjednatenc vri-
jednosti.

izlazi da je:

396
Ii dalje:

Koordinatnt diferenciie strani- u vlaku su:

Axl = dl.cos v, = d',.q+cos v, = Ax',*q

Ax, = d,.cos vp = d**.q.cosv n = Ax*=-q
..................
....
gdje su Ay',, Ay',. ..
Ax',, Ax',.. nepopravljene kwrdinatne diferenuje, a Ayl, Ay,. .... hr,,
Ax*. ..
dehitivne koordinatne diferencije.

Popravke kmrdinamih diferencija bit Ce :

vzl = Axl - Ax',

aza= Ax,
-
AX'^.^ - AX'^
- A f p = AxrZ.q- Ax'=
= (q
= (q
- 1) AxTL
- I)
......................
BnduCi da jt:
!V=] - = (q - I) [AX']

tgv -- ~AYI
IQxl

tgv'=-
WY'?
[a~ ' 1
bit k:
PY'I
tg y = - -
ihx'1
+
+
[VVI
[WZ]
-W Y
- [Ax']
+~ (4 - 1.1[AY'I
+ (q - 1) fAx'] _ [Ax']
= tg v,

iz k g a st vidi da se u idealna isprdenom poligonskom vlaku podtavanjem uzddne pogretke,

ti. ppravljanjem koordinatnih diferrncija, kutovi ne mijenjaju.
Uz pretpostavku da se vlak nalazi u a m pravom amjeru, Fj. da j t popreha pogreSh jed-
hnuli, ukupno lintarno odstupanje v h h :

(sl. 316) predsravljar h ujedno uzduZnu pogregku.

 SE. 316

Uzdutna pogretka u vlakovima ne smije prema nalim propisima prijeti maksjmnini

iznos :
a) ako su stranice mjerene vrpcom od SO m :

za teren I karegorije: Ar = 0,0035 f 0,0002 I4 + 0,05

za tercn 11 kategorije: ArI = 0,0045 + 0,0003 [dl -t- 405
za teren TI1 kategorije: A,*, = 0,0060 ~.m
+ 0,0004 [dl + 0,05
b) ako su svanice mjerene preciznim daljinomjcrom (sa dvostrukim slikama) r n a k s b
pogregka uzima se prema formuli za I kategorifu terena,
c) a h su stranice rnjerene p o v c k o m tatnogh:

Numeritke Vrijednosti za ore izraze dane su u prilotcnh tablicama V i VT na kraju hjik

PopseEna pogrebka u ispruknim i bhgo iskrivljenim vlakovima ne smije prijeti nmk-
simahn iznos:
I ako su kutovi rnjereni viziranjern na trasi~keu jednom girusu, instrumentom podatka W
do 6" ili 10""

IT a h su kutovi rnjereni u dva girusa na isti naEin kao,prije:

111 ako su kutovi rnjereni u dva girusa jednosekundnirn teodolitom i p o t i p h p f i b

rom za prisilno centriranfe:
 U gornjim formulama oznahje:
[dl sumu dutina poligonskih stranica
n' u glavnim vlakovima broj mjerenih kutova (prelomnih i veznih) u vlaku n
n' u sporednim vlakwima broj mjerenih kutova (prclomnih i veznih) uvehn brojem red-
nog indekaa rlaka n $. b
Numeritke vrijednosti za gornje h a z e dane su u priloZenim tablicama YII, V I I I i IX na
kraju knjige.

IZJEDNACENJE KOORDINATNZH NESUGLASICA U FOLIGONSKOM VLAKU

Iz dosadanjeg izlaganja o uzduZnoj i popretnoj pogrezki doIazi se do zakljutka da je u -

isprutenom peligonskom vlaku - uzduZna pogrerka uzrokovana pogregkama mjerenja dufina, a
popreEna pogreskarna mjerenja kutova. U takovom vlaku su ove dvije pogrcSke neovisne jedna o
drugoj, dok kod iskrivljenik vlakova to nije slutaj. Pri izjednatenju koordinatnih nesuglasica
fbr i fZ, tj. pri popfavljanju koordinatnih razIika Ay' i Ax', treba o tome voditi rafuna.
U obostrano prikljutenom poligonskom vlaku izvrlena su i prekobrojna mjerenja. Za odre-
divanje koordinata y , i x, prve poligonske tatkc (vidi sl. 178) bilo bi neophodno potrebno izmjeriti
prvi vezni kut $ a i dufinu prve stranice d l ; iz ta dva eIementa mogle bi se izrarUnati koordinate
prve tatke. Tako i za svaku daljnju tailku u vlaku, pa bi se na taj naEin dobile i koordinate po-
sljednje poligonske tafke. U prikljutenom vhku mjeren je rnedudm i prelomni kut (P,) na po-
sljednjoj poligonskoj ta&, vezni kut (pa) na zavrSnoj taEki vlakn i du2ina (A,,) izmedu posljed-
nje poligonske tatke i zavrgne tatkc. IzvrSena su dakk tri prekobrojna mjerenja, koja daju tri
uvjetne jednadfbe, odnosno jednadsbe nesuglolsica (jednaabe (2) na str. 60 i (6) na str. 62).
Teoretski pravilno izvest te sc izjednatenje v h metodom najmanjih kvadrata, istodobnim
fzjednakrijern pogreSaka kutova i duZina. Obzirom na finjenicu da te dvije pogtegke u ispruZe-
nom vlaku djeluju neovisno na uzduZnu i popreEnu pogreSku, u praksi se za izjednatenje upotre-
bljavaju jednostavnije priblihe metode odijeljtnog iziednatenja pogregaka u rnjerenju kutova i
dutina*.
U primjeni pribliZnih mttoda t r e b razlikovati nekoliko slutajeva:
a) kada su uzddna i popreEm pogrdka 1 i p male; onda su dakako f, i fl mdi i ne posmje
veCe pogregke u mjerenju kutova i dqina;
b) kada je u ispruZenom.vlaku uzdu2m pogreSka 1 v e b , a popreEna p mala; u talcworn
slubju su stranice optere&ne vetirn (najvjtrojatnije sistematskim) pogregkama mjerenja;
C) kada je u isprdenom vlaku popreha pogre5ka p velika, a uzduZna pogreSka 1 mala;
kutwi su opterebeni vefim pogreikama koje su uzrokovale ovu pogreSku;
d) kada je u zaluivljenom vlaku popretna pogretka p velika, mote ova biti m k o v a n a po-
grebkama obaju mjerenih elemenata.
-
PribliZne metode izabiru se prema ovim tipo--diE;
-
Prijc i z b m metode rteba
-- z a i m a i o " iskrivljme vlakwe izrahrnati uzduZnu i po-
pleEnu post- daku, te relatimu uzduhu i popretnu pogreHku IF, i tpo prema formulama
_~rm (4) Ina str. 396, a m zakrivljene vlakove ukupno linearno odstupanje fa prema for-
muli na sa. 396.
IspruZenirn ylakovima smatrtlt te st svi oni k o j h suma stranica ne prelazi 1,1 udaljenosti
potetne i zavr9ne tatkey odnosno oni u kojima nema stranice Eiji bi srnjer odstupao od smjera
ixrnedu potetne i zavrlne taEke za viHe ~6 30".

W ttoriiu strug='mctodc i pribliEnih mttoda izicdnatenia at& st wale ulaeiti. Tcoriie pogrehka u poli-
gonskom vlaku 1 metode ~zltdnattniavidi: Ing. Mato JmkoviC: Poligonometriia,Zagtcb 1951.
 P r e m na5im propisima za poligonske, mrefe, koje side za podlogu premjera za planove
krupnih rnjerila (1 : 1000 do I : 2500) poligonski se vlakovi izjednahju dvim pribunirn meto-
dama:
1. a) W poligonskirn vlakovima, u k o j h su d&e mjerent obiEnim nallinom klitnom
npaorn, a kutovi u jednom girusu,
b) u kratkim vlahvima s n a j a e 3 smnice,
c) u svim jak isluivljenim vlakovima,
d) u ispruZenirn (ili blaga zakrivljenim) vlakwima, u kojima su kutovi rnjereni u 2 gi-
rusa, a relativna im je popreEna pogregka:

i e) u ispruf enim (ilibhgo ArivIjenim) vlakovima, u kojima su kutovi mjereni jedno-

~ekundnimteodolimm u 2 giruaa, a du2inc smnica povehom tafnoZh, ako im je relativna
popreEna pogregh:
To 5 0,000~
primijenit r5c se najjednostwnija metoda,
Nalcon Ito su izjednahi kutovi gostupkom opisanirn na sm. 393 i izraEutlate koordinatne
nulike hy' i hx' te fw i jl {sfx. 394) i v a h n a se:
za vlalcove pod a), b) i c) fa = *. Om ukupno linearno odsntpanjt ne smije prijeCi
iznos maksimalnc uzddne pogregke za odgovsrajuh ddinu vlaka i katemriju tcrena;
za vlak.ove pod d) i e) izrahm se uzduZna i popreha pope- i provjeri da ove ne pre-
laze mksimalne dopugtene iznose, te da li, jo relatima popreha pogreHka mania od gore navc-
dtnih iznosa.
Poslije toga se izjadnahje koordinamih nesugfasica f, i fi prwcde t&o, da se one podijele
na koordiname razlilce by' i bx' proporcionalno ddhama swanica. Koordinatne razlike popravit
k se dakle velitinama:

...f f . .

Za kontrolu mora da budc:

twul=fw I..[ = f=

.*

~ 1 ' ya + A Y ' ~+ ~ u i X~ + h',+

Xa VZ,

+ +
...
Ys - Y 1 +AY'*
I . . . . .
Vm
.
X* = X,AX', -t vz,
. . . . .....
Na str. 400 i 401 dan je primjer mEunanja logaritmima poligonskog vhka od 3 tatkt koji
je izjednah worn jednmmvnijorn metodom. U rubriku 4 upisuju se mjereni poligonski i vezni
kutovi. Najprije se u s u b r i b S uvedu i p a h a f i pozetni i zavrzni smjerni kut (vpor= 134°01'31",
v,,, = 240°32'57'3. Na h j u rubrike 4 se onda zbroji pdetni smjerni kut (upisan u ovoj mbrici

-
+
*) Teblice sa Id P I f x * fu' Htampanc su rGauas, Poligonornctrijskc tabliccr. Zagreb 1949, ili ,Gauss,
Polig~nomtta~skctablice i tabllcc pmodnih ari,cdnosti goniomttr~isk~hfunkciia*, Zagreb 1950.
u zagradi) sa svim poIigonskim kutovima (vrijednost bimaa). Zavdnom smjcrnom kutu doda st
r-puta 180' (vrijednost rtrebar) i odbijdem tako dobivenih vrijednosti dobije fp. lznos fe po-
dijeli se jednako na kutovt u rubricib4i zbrsjsnjem p&mog smjernog h t a s prvirn popravljenim
poligomkim (134°01'31" + 128"55'06'1 i odbijanjern 180" od ove vrijednosti dobijc smjcrni
kut prvc stranice (82'56'37'9 i tako redom dalje. U rub& 7 upisuju se mjerene duZine stranica,
s u rubrikama 8 i 9 r a h m j u se koordinatne diferencije by' i Ax' (u primjcm je rahnanie izvrSeno
logaritamski). Izrahrnate vrijednasti za, by' i Ax' upisuju sc u rubrike 10 i 11, uzimajuCi u obzir
predzrmk, te se na kraju tih nibrika naEini ZAy' i CAx' (vrijednost rimar). U rubrBe 12 i 13 upisu
se najptije zadane kmrdinate potetne i zavrbne m k e vl& (ovdje 53 i 63), odbiju se vrijcdnosri
njihovih apscisa i ordinata i ova se diferencija upisuje ispod sums koordinatnih diferencija u m-
brike 19 i I 1 (vrijednost *trebsr). Chrdje se odrnah iwahLnaju odstupanja fY i f,, koja se podijele
na koordinatne diferencije proporcionalno d-dirmm. U rubrikama 12 i 13 izrahznaju se komho
koordinate potigonskih tatah. Uz odstupanja u htovima fp i koordinatnirn diferencijam fy i f,
upisuju se uvijek u zagradu maksimalna dopuStena odstupania. ICaEun x koordhtnih difercncija
konuolira u rubrikama 15 i 16 pomoku posebnih tablica (oPoligonometrijske tablice*, Zsg~Cb
1949. naklada ~Geodetskoglistac ili slifne), u kojima su za svc kutove imedu 0" i90" i okrugle
dutine 10, 20. .. 90 rn iwatunati umnoidi d s i n v, d aos v.
strojem, izvesti irahnanjern vriiednosti:
Ove se kontrolt mogu, kad se m15~1m

Ax' + Ay' = d (sin v + cos v)

(Vrijednosti za (sinv+ cosv) vade se iz posebnih .tablica, npr.: Ing. Franjo Rudl: Takle za kon-
trolno ratunanje koordinamih raz& raliunsgim smjem, Ljubljana 1952. god). DopuS~enaodstu-
panja vade se iz prilozenih tabfica.
2. Prema za rahnanje neEto sIoZenijoj pribliZnoj metodi izjedrdt Cc se isplmikni ili b h g ~
&vIjeni poligonski vhkovi prije navedeni pod d) i e), ako im je selativna popreEna po~p.eSka
(p0>0,0002, odnosno ~70,0001.
Popravke koordinacnih razlika h a h n a t & se prema ovirn formulama:

gdje su I, i cp, relativna uzduZnol i popreha pogre9ka;

an je koeficijent n-te s m i c e , d m izrazorn:

gdje je n redni broj stranice u vfsku

r broj svih stranica u vlaku
Vrijednosti za koeficijente a dane su u mblici X na kraju knjige.
Za kontrolu mora i ovdje biti:

a koordinate se poligonskih taEaka h h n a j u popravljejenia koordinatnim razlikama k o i e j c ,

opbznito :

Na str. 404 i 405 dan je ptimjer raEunanja poligonskog vlalra izjednatenog ovom drugom
metodom.
J

Ordtnatna razlik psc~snarazlika

RlrEunanje boordiaata !
I
 RACUNANJE ZATVORENOG POLIGONSKOG VLAKA

U manjim premjerima lokalnog znataja (do povrbine od 150 ha), kad na tom terenu nema
razvijene triangutacione m r c f , moZe se cjjeli premjer izvesti na samu poligonsku mrefu. U tom
ce .se sIuEaju razviti oko terena, koji treba snimiti, zatvoren poiigonski vlak, na koji t e se vezati
unutarnji poligonski vlakovi (sl. 3 17).

B u d u ~da mreZa nip= vezana za triangulaciju, izrabnat & se koordinate poligonskih ta-
Ma u nekom proizvoljnom kmrdinatnom sisternu, kojeg je najbolje izabrati t a b da se jedna
t d k a vanjskog zatvorcnog poligonskog vlaka uzme kao ishoditte tog koordinatnog sisttma (na
slici 317 je to taEka I), a pozitivni srnjer opi x da bude u pmvcu jedne susjedne eEke (na slici je
to tdka 2). Koordhrt a druge mfke tz u tom dutaju biti:

a smjerni kut te stranice:

Najpriie t e sc izmbmti koordinate t a m vanjskog, zahrorenog poligonskog vlah, kaje se ra-

hrnaju kao i kod abitnog, prikljutenog vlaka, samo 3to jc ovdfe potetna t a E h vlaka ishodiEte,
a zavrina o m susjedna ta&a u smjeru osi x (na slici su to taEk 1 i 2).
Da u toj m e 2 i nc bi bilo kwrdinata s negativnim predznakorn, daju se ishodibnoj ta&i
koordinatt razlitite od nule (500 m ili 1000 m).
Primjer ratmania zatvorenog poligonskog vlaka dan je na strani 406 i 407; gdjc ishodi-
9na taEka 14 ima koordinatt y = +500.00 m x = +500.00 m, a hzitivni smjer osi x ide od
o w na t a h 13. U primjeru jt raEunanje koordinatnih diferencija i z e e n o ratanskim suojem.
a njihove teZine bit k e :

Za definitivnu vrijednost srnjernog kuta te stranice uzet t e se opCa aritmetitka sredina smjer-
nih kutova vcl, vcs i v,,

VC 7 ---
[vcn'~]
[PI

gdje de tefine, prema izvodu, biti reciprofne vrijednosti broja mjerenih kutova r u svakom vlaku.
Na tako izjednatenu vrijednost smjernog h t a siianice na Evornoj tatki izjednatit i.e st,
kao na zavrgni smjerni kut, kutovi u svakom vlaku, kako je to imedeno u obifnom poligonskom
vhku.
Iz izraEunatih definitivnih smjernih kutova za svaku poligonsku stranicu i iz njene duiine
izrahnat be se koordinatne diferencije za sve stranice u vhkovima:

Sumiranjern ovih koordinatnib diferendja za svaki vlak i dodavanjern tih suma koordinatama
poEetnih triangulacionih taiaka dobit t e se koordinate hrornp taEke:

koje ie se medusobno rarlkovati radi pogreiaka u rnjerenju stranica. Za definitivnu vrijednost

koordinata Evorne taEke wet Se se opta aritmetieka sredina tih vrrjednosti, analogno kao i kod
izjednatenja kutova:

gdje tt? se za tetine p' uzeti reciprotne vrijednosti kvadrata maksimalnog dopubtenog linearnog
odstupanja za odgovarajuh duZinu vlaka i karegoriju terena:

jt opravdano, jer je maksimalno dopuHteno odstupanje jednako trostrukoj ~rednjojp0grexk

 Koordinatne diferencije u m o r n vlaku izjednakju se sada na potetne - zadane - ko-
ordinate triangulacionih taCaka i ovako izjednakne kmrdinate Evorne tafke, kao kod obostrane
prikljutenog poligonskog vlaka.
Na ovoj strani dana je skica i primju izjednatenja Evorne tafkc, gdje su za o p k aritmetitke
sredine provedene i rahnske kontrole. Raeunanje smjernih kutova stranica u poligonskim vla-
kovima, koordinatnih diferencija i koordinata poligonskih tataka vrgi se u istom formularu kao i
za obihi poligonski vlak.

. .- -
RaLCunaaje koordinata Evorne taske

Smjern~kut strane 0 122 -0 123 K o o r d i n a t c 0 122

yc P
- =
1
I
:
' I 1,-
-
1
r .'
v d v ) p h YC xc A
1 y c - 4 ~ )x d x ) P'IV P'IZ
A' cm cm

-- ,'---
0.1 4,59 1,45 0,48 0,59 0,69 0,85

4,57 10.59
---- -

I I

I
K o n r r o l e
Cvoma tab:
Q 122
(v) 16T 46' 50'' wv I P wv vy [ uz p'erpr I pvv2
dv ,[P! I 0 4 +61 I-12.2 +0.04 +O.OO +0.17 $:0.00
v - W
(vj + dv 1620 47, 54" - 16 - 4.0 + 0.07 -0.15 + 0.23 -0.50
-
-77 -15.4
-
.
-0.08 --t-0.05 -0.22
--
+0.14
+ 61 -
- -i 6.1 -- 0 . 0 9 / +-
0-.30 -0.11 -+0.13
-- -
(Y) + 15 496.00 (x) 4 138 004.00
------+ 19.1 + 0.40 - 0.50
d y = m + 0.W d z - -tp''x1 +
89 - 19.4 -0.35 -t 0.57
LP'1 IP'I
y-Ir)+dy +15496.39 x-(x)f.dx 1-138004.89 .
 Pri sastavu plana raeunanja Eesto se dogada, naroEito kod poligonskih m r c b u gradovima i
zaraslim i nepreglednim terenima, te kod rjede triangulacione rnrefc, da sc sarnim vlakovima i
hornim taEkana ne mote sastaviti takav plan ratunmja, u kojemu bi svi vlakovi bili kratki iispnrZeni.
U takvim sluisajevima mogu se i cijele rnreZe odjedanput izjednaEavati porno& tzv. viSestnrkih
h o r n i h taEaka. Ovaj se natin istodobnog izjednazenja cijele gmpe vlakova s vise Evornih tacaka
upotrebljava u pravilu u mr&i I reda, a za vlakove niZih rtdova samo u gradskim poligonskim
mretama. Istodobnim izjednaknjem cijelih poligonskih rnteZa pornoh visestrukih Evornih ta-
E ab dobiva se homogenija poligonska mrefa.

U jednbstavnim slubjevima takvih mrefa, kao Bto je ona na sIici 319, &die se u dvije Evorne
ta&e A i B srjeEe vi3e vlakova (najmanje 5), mo2e se iitodobno izjednatenje izvesti metodom
direktnih mjerenja nejednake tarnosti, daHe p w n o h ~op& aritmetitke sredine, kao Bto je to bilo
kod o b i b e Evarne tatke.
U r a h n a n j u postupit & se tako, da se pmtepeno svede razuaanje ovih driju Evornih ta-
Zaka na r a h a n j c jedne, tako da se npr. vlakovi 1, 2 i 5 spoje u jedan.
'
Iz vhkova 1 i 2 izrahrnat Ce se najprije privremeni smjerni kut V'A jedne stranice na prvoj
h o r n o j WEE A, analogno kao kod jedne hrorne taEke:

gdje je:

gdje je r, i 1, broj mjercnih kutova u vlakovima 1 i 2.

 TeZina ovako izrafunatog smjernog kuta bit te:

a broj mjerenih kutova, koji bi odgovarao ovoj trZirli, reciprotna je vrijednost teZine:

Iz tako iizafunat~gpriblihog smjernog kuta stranice na pn-oj ta&i V'A mo5e se pwko
srednjeg vlaka 5 izrarunati smjerni kut bilo koje stranice na drugoj h r n o j tatki:

Teoretski, broj kutova i z kojih je taj kut dobiven je:

r1,7,6 = TI,* + rs
a tetina tog kuta:

Definitimi smjerni kut YB na dmgoj bornoj tatki dobit k st kao op& atitmeti& sredina
iz gore izratunatog smjernog h t a preko vlakova 1, 2 i 5, te iz vlakova 3 i 4 analogno itao kod
obih e tvorne tatkc :

Nrsvglasice izmedu taka izrahatog dcfinitivnoe, smjernog kuta v~ stranice na drugoj

Ccornoj taEki i smjernih kutova te stranice y i v,, dobivenih iz vlakova 3 i 4, podijelit t e se jed-
nako na mjerene kutove u vlakovima 3 i 4 kao u obiEnom poligonskom vlaku.
Razlika kuta v~ i kuta v',, izraEunatog iz vhkova 1, 2 i 5 :

podijelit be se na kutove u tim vlakovima prema tctinama, tako da t e popravak v,,, smjernog
kuta v'a stranice na prvgj h o ~ n o t&ki
j biti:

-. -
vl,* = V1,015 1 - vl,bj -P1,8,5
--
- 1 Pi,, PLI

a definitivna vrijednost v~ tog kuta bit Ce:

lsta bi se vrijednost smjernog kuta dobila kada bi se on rahnao u taeki A poshrpkom za obiznu
Evornu taEku iz vlakovs I , 2 i 5 :
gdje su @emi srnjerni htovi u vlakovima 1 i 2: ve i vb, a u vlaku 5 ranije izratunati srnjerni
kut na drugoj ta&i: v~ i

Poslije toga se kutne nesuglasice u vlakovima 1, 2 1 5 podijele m mjerene kutove u tint vla-
k o v h kao kod obibog vlaka, prikljutenog ovdje na poEetne smjernt kutove tih vlakova v,, V 8 i v~
i zavrgni V A .
S dehitivnim smjernim kwtovima stranica i njihovim ddinama izrahmju se koordinatne
diferencije svih stmnica re mrese, te ke pribliZne koordinate taEke A dobivene iz vlakovll 1 i 2 po
postupku za hrornu tatku biti:

gdje je:

Za teZine m e t C-e se, kao i kod Evorne taEke, reciprotne vrijcdnosti k v a d r a ~mksimabih
dopuStenih odstupanja:

pi I
-- 1
Ye
Ps '=
A %,
TeZina k koordinata y ' ~j x ' ~biti:
P1.2 PI + pfl
a taoretskoj & E M love vlakwa [d]i,t m m & b5 d m m m d-
stuparmje h ~ , tmma tcabkarna V na &. 678. Rni m be: W ~ :

gdje jc:
Y, E YC + r:AY'S X# + E AX'S
xc Y'B Y'&+ A Y'S
yd = y a -k E: Ay14 x.+ = xn + 5; h ' d = X'A+ A x'b

a teZina p,,,,, koja odgovara teoretskoj ddini vWom I, 2 i 5 je:

1
Pl,t,a = -
4,,5

gdje t e se dstupanje A,,, uzeti za duZinu vlaka:

[4l,l + tdln
114
 RazlEke privremenih koordinata mEke B, izrahmtih iz vlakova 1, 2 i 5 i definitivnih:

podijelit k se na koordinatne d i f m c i j e pojedfnih vlakwa uzimsju& u obzir te&e, tako da 6e

popravci privremenih h r d i n a t a t a a e A biti:

Na ovako i z r a b t e koordinate Cvornih t a m A i B i goznate kwrdinate zadanih triangu-

lacionih t a M a izfednaEit t e sse kmrainatnc diferencije u svim v l ~ ~ .
Sluca i prirnjer r a k n j a dvostmke horne tatkc ovom metodorn dad su na s d d 416.
Rahmnjc smjernih kutova s-ca u po1igonsldm v M m , kmrdinatnih diferencija i koordi-
nata poligonskih taEaka vrEi st u istom f o r m h kao i za rahrnanje poligonskog vlaka.

U sastavljenim poIigonskim mre2ama sa 3, 4 ili vise Evornih tam izjednattnje mttodom

direktnih rnjerenja nejednake tatnosti nete se radi kompliciranosti rahnanja moti zgodno pri-
mijeniti, vet & fie cijele mreZe odjednom izjednatiti metodom posrednih (indirektnih) ili uvjetnih
mjerenja.
Koja t e se od ove dvije metode primijeniti, ovisit 6e D broju normalnih jednadfh, koje EF
a t morati u rahrnanju sastaviti i rijegiti. Kako je u uvodu ud%benikanavedeno (poglavlje: Po-
gregke mjermja i njihovo izjednabje, str. 32 i dalje) broj normalnih jednadZba u metodi indi-
rektnih mjerenja jtdnak je broju n e p o z d c a , koje se a&e, U metodi izjednsknja putem u v j e t n h
mjerenja broj normalnih jedmdaba jednak je broju prekobrojnih mjerenja. Budufi da je naive&
dio r a h s k o g rada kod izjednatenja v e m uz smtav i rjeHenje norrnalnih jednadfba, izabrat & se
od ovih rnetoda OM, koja daje manji broi n o d n i h jednadtba !mje tteba zajedno rijesiti.
Kcd zajednifkog izjednatenja bornih tataka treba za svaku Cvornu tab izjedndenjem
naCi srnjemi lcux jedne poligonske stranice na hornoj t d k i i kcordinate y i x horne taEke. Prema
tome kod izjednatenja v i S e s W Evornih talSaka rnetodom indirektnih mjerenja broj nepoznania
jednak je wosauk:om broju h ~ r n i htataka obuhvatenih u rnreti, koja se odjednom izjednatuje.
Trebat fie dakle rijegiti za svaku nepoznanicu onoliko n o m l n i h jednadfba, koliko ima Evornih
takka.
Kod iziednafenja rnetodom uvjemih mjerenja broj ke uvjetnih jednadZba za svaku nepo-
znanicu biti jednak broju prekobmjnih rnjerenja. Ovdje to znafi da .te taj broj n biti jednak:

gdje je v broj vlakova u poligonskoj mreSi koja se istodobno izjednatuje

t broj hornih tab, obuhwCenih vlakovima te rnrefe.
 Koordinate bi se mime wake borne ta&e mogle izrahnati samo iz jednog vlaka. Ako ima viSe
vlakova iz h j i h se &orma tatka mEuna, svi se v h v i osim jednog, iz kojega bi sc mogIe izratunati
koordinate svake Cvorne ta&e, mogu srnatrati prekobrojnim mjerenjima.
Redovito se poligonske mrefe, sastavljene od vigestrukih Evornih rataka, i prikljutene na
- triangulacionu mre2u, izjednahjlufu priblitnom metodom indirclctnih mjerenja, koja daje rezultate
izjednaknja sasvim blizu strogoj mctodi.*
kibIi2nost metode sastoji st u tome, da s t odvojeno izjednahju srnjerni kutovi, a odvo-
jeno keordinate hrornih tataka mreZe, kako Ce biti daljnjim tumafenjem ilustrirano na jednc-
stavnom sluEaju poligonske mreZe sa dvije Evorne tazke (slika 319).
Psi izjednatenju smjernih kutova izmhnat Ce se najprije, kao kod obihe Evorne =Eke,
iz vlakovtl 1 i 2 te 3 i 4 pribMni srnjerni kutovi V'A i v ' stranica
~ na hrornim taEkama A i B, i to
kao opCa aritmetitka sredina za kutove dobiwne iz tih vlakova. Za ove Ce se pribliZne srnjerne
kutove V ' A i v'g PO metodi najmanjih kvadrata potra2iti popravci d v ' ~i
Za vlak 5 na s k i 314 postojat t e onda ovaj odnos u kutovima:

a odavde & suma popravaka poligonskih kutova u tom v I a h biti:

gdje je: 355 suma poligonslrih kutova, a

rg broj poligonskih kutova u vlaku 5.
OznaEi li se sa:
f fa = V'B - (V'A + C@s& ? ~ ' ~ 8 ~ )

(Hto odgovara wijednosti jednadZbe (5) na strani 52) glasit Ce kameno jtdnadzba popravka za
vlak 5 :
S d
~ D = ~ -' ~ ~V +f6
' A

Za osntle t e se vlakove sastaviti analogno ovakve jednadlbe, pa k bonatno bid:

Iz ovih ke se jednadtbi sastaviti normahe jednadtbc, uzkhajuCi pri tome u obzir, kao i
kod obiEne Evorne &Eke, da su smjerni kutovi ratunati iz mlifito dugih vlakova, dakle razliEite
tefine, koje su jednake reciproEnim vrijednostima broja r poligonskih k u t m u vlakovima.
NomtaInt te jednaZbe glasiti, p m fornulama (I 2) na strani 55:

*) 0 stcogom izjcdaaEc$u viHcsuukih Evornih tafaka vldi: Ing. Msro Jankovif rPrecizna ~ l i g o n o m t t r i j a ~
Zn~reh,1951. god.
 Kwficijenti a i b ua eepoznanice dv'a i dvIB, kako se vidi iz jednadZba (I), jednaki su jcdinici.
I
RjeSenjem ovih normaInih jednadZba dobit 6e se popravci dw'~ i d ~ smjernih
' ~ kutova ria:
I
Evornim tatkama i konaho definitivni smjerni kutovi:

Prema jednadZbi (I) izrabmt l e se kutna odstupanja i raspodijeliti ih jednoliko na kutove

u vLakovima i izratunati konafne smjerne h t w e svih saanica u vlakovima. S tako izrahnatirn
srnjernim kutovima i izmjertnim duZinama a&= iziaEunat Ce se on& koordinatne diferencije
Ay ' i Ax' za w e stranice vhkova.
S tako ~ ~ t kmdinatnim
i f i diferencijama Ay' i br' izratunaju se, poatupkom za obitnu
tvornu taEku, iz vhkom 1 i2 t e 3 i 4 pribligne koordinate y ' ~ X,' A i Y * ~xtg
, hornih tafaka A i B.
Popravci Ce se kmrdinata npT. u vlaku 5 izrahnati iz ovakve jednadZbe popravaka:

gdje je: [erallo i [ v ~ suma

~ ] ~popravaka koordinatnih d i f e ~ n a j au vbku 5, dy'l,
&'A, d y ' ~i
dxrg popravci pribliZnih Yrijednosti koordinam Ewrnih tafaka, a [Ay'], i [h'],
je s u m kooi-
dinamih diferencija u v l a h 5.
Gornje se jedmdZbe mogu napisati u o b l i i :

i poslije uvodmja o m a h :

Y'B - W A+ [A~75)=f116
x's - IX'A + [&7d -frs
bit Se jednadzbt popramka koordinatnih diferencija za vlak 5:

Za ostde vlaatove sastavit fe se analogrre jednadfbe, te k konaEno jednaEbe popmmka Icoordi-

natnih dfferencija za sve ostale vlakove mreZe sa slikt 3 19 biti:
 Iz ovih jednadsba sastavit-Ce se normalne jednadfbe, uzimajuti u obzir refine koje su kao
kod Evorne t a a e reciprohe vrijednostima kvadrata maksirnalnih doputtenih linearnih odstupanj3
u pojedinirn vlakovirna, opkenito :

te Ce onda normalne jednadsbe za odredivanje d y ' ~i dyNB biti:

a za odredivanje U Ai d ~ ' ~ :

gdje su koeficijenti a: i b uz d y ' ~ d, x ' ~ d, y ' ~i d x ' ~ kako

, se vidi i z jtdnadZba (4)4),jednaki jedinici.
RjeScnjem ovih normalnih jednadZba izrailvnat te se-popravci priblisnih koordinatrl hornih
tafaka, tije Ce definitivne k m r h t e biti:

Vrijednosti popravaka koordinatnih diferencija, izratunate po jednadfbama (4), podijelit

k se u vlakovima na pojedine koordinatne diferencije na natin opisan kod izjednatenja priklju-
f enog poligonskog vlaka.
Primjer za izjednatenje visestrukih Evornih tataka metodom indirektnih mjerenja istt mreZe,
koja je na strani 416 izjednatena metodom direktnih mjerenja ncjednake tahosti, izraEunan je
na stranma 420 i 421.
Kontrole ratunanja u tom primjtru izvedene su po fornulama:
1. za smjerne kutove:
[pafl ~ Y ' A'f [pbfl ~ Y ' B=

l I*] = r:
[ ~ f f-
2. za koordinate:
[Pafvl ~ Y ' Af lpbfvl d y ' ~= &
 jcdinice teZine smjernog kuta po formuli: m, = IL l/:m,
9 - t
gdje je u u nsziuniku brai vln-
kova, a t broj Evornih tataka rnreie
jedinicc teiine koordinata:

W.". = + [PJAV vbw]

v-t

(Tearetsko obrazloZenje formula za kontrolu ratunanja vaIja potrafiti u nekom udZbeniku geo-
detskog rahnanja, npr. Dr. ing. Nikola cubranit: Raeun izjednaEenja, Zagreb 1958). Ratunanje
srnjernih Inrtova stranica u poligonskim vlakovima, koosdinatnih difercncija i konaEnih koor-
dinata poligonskih t a u vrSi se u istom formulam, u kojemu se raCuna o b i h i poligonski vlak.

PRIKLJUCAX POLIGONSKOG VLAKA NA VISORU T A ~ K w

U sluhjju kad adu za triangulacione taeke odredeni vrhovi tornjeva, tvornitkih dimnjaka
itd., ne moZe se na te tatke prikljuEiti poligonske vlvkove na elementarni naein. Na tim se tatkama
naime ne moZe direIttno izmjeriti du%inazadnje poligonske stranice d, i prikljutni kut $, na veznu
triangulacionu tatku (sl. 320).

PrikljuEak poligonskog vlaka na takvu visoku saEku V moZe se izvr9iti na dva natina.
1. Sa zadnje poligonske tatke T+ili s neke pornohe tatke T ({to je slucxj na s1ici 320) treba
se vidi jedna daleka pa koordinatama poznata taEka D. Za odrcdivanje duZine zadnje poligclnskt
stranice d, i veznog kuta P, razvit Ce se pomotni trokut T,TV, ul kojem Ee se izmjeriti oba
kuta i dutina stranice a te kut 3 na daleku taEku.
Trokut T,TV rije5it Ce se sinusovirn pravilom:

a = 180"-(8 + y)

sin
b = a .
31n (P + u)
time je odredena duiina 7idnje stranice d, poligonskog vlaka. Vezni kut vlaka P, dobit t e
se tako, da se sinusovirn pravilorn rijeti trokut TVD. U njema je imjeren kut 9, a poznata je
sada stranica b. DuZina s izmedu visoke tatkc V i daleke tazke D mote se izrahnati iz poznatih
koordinata taeaka V i D:

s = y(--y ~ - y d )f~ (xu-- xa)'=-=

Yu-yd
sinvV,
xv-xd
cos v:
i dalje:

a traZeni kut pv bit te: @v=a+B

gdje je: 1 -- 180°- (3 + c)

Primjer
PrikljuEak na visoku ta&u: $3c

@ = 48 26 44
a = 76.50 rn
a = 62" 45' 18"
a = 127 05 16

sin p sin y sin p

b=c- c = a- b = ~ ?
sin y sin a sln a
-
sin ct 0.889 057
sin @ = 0.748 326
c =
b =
80.22 m
64.39 m
sin y = 0.932 320
sin 9 = 0.797 71 3

Ay = + 672.97 Ax = + 161.74
tg v = -k 4.160 813 s = 692.13
sin v = -t 0.972 312
coa v = -+ 0.233 686 v = 76" 29' 09"
6
sin e = sin8- = 0.074 212
s

2. R a h n prikljuEh na v i s o h tatku moZe se izvesti i na drugi natin, narotito pogodan u

sluEaju ria slici 321 koji ie test kod gradskih poligonskih mrefa, osobito u u s k h ulicama.
Krajnje tat ke X2,T, T, i T, poiigonskih vhkova, koje treba prikljutiti na visoku tdku +,
nisu medusobno vidljive, a daleka po koordinatama poznata tatlca D vidi se s &Eke TI na raskrStu
ultca, s koje se opet ne v ~ d ivisoka tarka V . Na terenu su izmjerene d & h stranica d,,. d, te .
,...
kutovi Ax AM,,a na tatki T I ,viziranjem na daltku ta*u D, kutovi cp rp., ,...
 Taj &e se slutaj rijeBiti taka da se t a a a T,uzme kao ishodigte pomotnog koordinatnog si-
sterna s pozitivnim smjerom osi x na daleku t a b D. U tom sistemu m o p se izrahnati koordinate
ostalih poligonskih tataka T,,T,,T4i T5:

YS = dpsin ps Xg = d* COS (pg

....., .*....
ys = dbsin ~5 X6 = d5 COS (Ps

. ...
jer su izmjereni kutovi q,. ..pa ujedno smjsrni kutovi stranica de dB u tom sistemu.
....
Smjerni kutovi pravaca iz T, T, na visoku taEku u pomoCnom koordinatnom sistemu
bit k prema slici:

Iz pomohih koordinata bilo kojih dviju poligonskih tataka i srnjernih kutova sa njih na
visoku taEku i z r a h t be se sada presijecanjern caprijed pornohe koordinate x, i y, visoke taEke.
Aka na visoku ~ E k upostoje pravci s vice od dvije tatke, h o Eto je to na slici 321, konuo-
,liraju se koordinare visoke ta%e vizurama s ostalih tatah, iz kojih presjjecanje nije bjlo izvedeno
prema jednad2bi:

ili :

lz pomohih koordinata visoke tatke y , i xv adredit & se elementi z? prikljuEak poligonskih

vlakova, jer je najprije prema sljci 322:
1
424
gdje se duZina d innedu visoke tatke V i daleke tatke D dobije iz njihovih pravih koordinata.

Vezni kutovi 4 ,....G$ bit &:

&-P:+
... . . , . E

4 = & + e

r d&ine zadnjih stranica TBV....T,V u poligonskim vlakovims (prikljufne dulint) jzratunat

Ee se iz pomotnih koordinata:

Primjer saEunanja prikljua ovim naEinorn dan je na s t r . 426 i 427.

TRA&NJE GRUIlE POGRESKEU POLIGONSKOM M U

3
Gruba pogreHka u mjmenju poligonskih kutova prouzroEit ke veliku nesuglasicu pri ra-
hnanju smjernih kutova u poligonskom vlaku, v e h od rnakaimalne dopugtene pogregke. Ako
jc same jedan kut u vlaku izmjeren gmborn pogreZkom, moZe se grafitkim natinom usmnoviti
koji je to h i . U stanovitom mjerilu nanijet Ce se na papir (najhlje milimetarski) po koordinatema ,
 2. Ratunanje pomotnih koordinata visoke taMe V

3. Rairunanje nesuglasica

d - 997,96 ain r - -+
?!
d
O,O3 465 * - $ 1'59'10"

4. Elemenri za prikIiutak na visoku tafku.

potetna i zay~inatriangulaciona tatka, te pomoh kutova i stranica od poktne rriangukcio-
ne taEke redom sve poligonske tacTke. Taj vlak nek svrliti na zavrinoj triangulacionoj taEki
T,, nego TIB(51. 323).
Sada Ce se nanijeti isto tako ave poljgonske &Eke, ali pofam od zavrgne triangulacionc
tatkc iumjesto poEetne tatke T, dobiti tatka T', . Gruba be pogreSka biti u kuru one tat-
ke, na kojoj se ta dm taka nanijeta vlah sijeku. U wj tarki umjesto h t a P izmjeren je kut
fi' grubom pgre9ko1-11,t e Ce se samo na toj ta* ponoviti mjerenje.
Akb su kutovi dobro izmjereni, gmba pogrelka u mjerenju stranice dat t e veUu koordi-
natnu nesuglasia, v e b dl maksimalne dopuitene pogte5ke. Grub pogreska u dufini koje stra-
nice rnoB Ce st konstatirati samo kod itlomljenog vlaka i to aka je pogresna samo jedna
stranica. PogreSno izrnjerena stranica bit t e ona, za koju koordihatne diferencijc stojt u
istom ornjeru kao i koordinatne nesuglasice, 3to je vidljivo na slici 324.
Stranica dn mjerena je lnivo za iznos Ad,, i na njoj treba ponoviti mjerenje.
Ako je vlak ispruZen ili je vige stmica krivo mjereno, netc se moCi na waj narin ustanoviti
koja je stranica izmjerena grubom pogregom.
 GENERALNI NLVELMAN

OPCENITI POJMOVI
Plan ili karta dat t e samo onda potpmu sliku terena, ako na n j m u osim horizontalnih od-
nosa - situacije, dobivene premjerom detdja u horizontalnom smislu, budu predstavljeni i vi-
sinski odnosi terena - konfiguracija.
Visinski odnosi na terenu mogu se na phnu prikazati na nekoliko natina: pornoh kota
(uisina upisanih uz tatke situacije), izohipsa ili slojnica (crta koje spajaju terenske taEke istih vi-
sina), pornoh sjentenja itd., ill kombinira~jerntih nafina. Osnova za svaki od ovih natina jcsu
na terenu odredene visine tafaka, tj. vertikalne udaljenosti terenskih tataka ad neke pohtne, una-
prijed zadane plohe.
Vjsinski odnosi na nekom terenu predstavit Ee se na planrt tako, da se na plan unesu t*r-
tikalne udaljenosti dovoljnog broja tataka od neke poeetne, nnaprjjed zadane plohe.
Potetna ploha od koje se wirnaju vertikalne udaljenosti, iIi kraCe: visine taEaka, je nivo-
-ploha mora, a vertkalne udaljenosti od te nivo-piohe nazicaju se apsolumim visinama tataka
ili nadrnorskim visinama.
Nivo-ploha mora je zamirjljeea ploha, koja bi se dobila kad bi se srednji vodostaj mora (bez
obzira na p h u , oseku i valove) protegnuo ispod svih konntinenata. Svojstvo te nivo-plahe je
da je n svim svojim tatkarna okomita na smjer sile t&e, a potencijal silt teZe je po nivo-plohi mora
konstantan. Niva-ploha mora mo%ese za praktitne potrebe nadornjestiti kuglenom povrSinom,
a stvarni smjer sile teZe Iladomjesfiti smjerom u cencar te kugle (analogno izlaganju na str. 22).
 Nadmorske risine R . i ha bit Ce vertikalne udaljenosti pojedinih tataka A i R od nivo-plobc
mora (sl. 325).
Visinska razlika izmedu dviju tataka razlika je njihovih apsolutnih ili nadmorskih vlsina.
Visine pojedinih taEaka obzirom na nivo-plohu poIoZenu kroz neku proizvoljnu tatku nazivaju se
relativnim visinama.
Odredivamje apsolutnih visina pojedinih taEaka svodi se na postepeno odredivanje visinskih
razlika tih tataka od neke p o h t n e tafke, tzv. norrnalne tackke, Eija je apsolutna visina odredena
direktnim rnjerenjern.
Odredivanje apsolutne visine n o m l n e taEke vrSi se duZim opaZanjem xazine mora po-
sebnirn uredajem - mareografom.
Yisinski premjet SFRJ vezan je za n o m l n u taeku u Trstu na molu eSartorioa, gdje ona
leZi 3,3520 rn iznad srednje razine mora.
Yisinske se razlike pojedinih tataka principijelno mogu odredivati na tri nabina: trigono-
metrijskim mjerenjern visina, nivelmanom i barometrijskim mjerenjern visina.
Uz pretpostavh da su dvije taEke A i R tako blizu, da se nivo-ploha AB' i m e d u njih mote
amatrati ravninom (sl. 326), najjednostavnije Ce se visinska razlika Ah dviju tataka dobiti iz nji-
hove medusobne udaljenosti u i vertikalnog kuta cp pod kojim st one dogledaju, jer je Ah = t l n t g ~ .

NeposrechGrn mjcrenjem rih tlemcnata dobivaju se visinske razlike kod tzv. trigonornetrijskog
mjerenja visina.
Ako su mjereni elementi iz kojih se trigonometrijski odreduju vjsinske razlike, tj. udalje-
iienost u i vertikalni kut q~ optereteni pogregkama mjerenja m, j m,, pogrezka te ovako dobivere
visinske razlike biti dana kao totalni difwencijal gornje formule, tj.:

ili :

Iz ovc se formule vidi da t e visinsb razlika biti to taEnije odredena, Sto jc verrikalni kut
manji, a najtatnije ke se visinske razlike odredivati kod vcrtikalnog kuta cp = 0, tj. kod horizon-
talne vlzwe, gdje je:
Wlh = td-*
3
Mctoda odredivanja visinskih razlika horizontalnim vizurama naziva se n i v c h n o m .
TreCa metoda mjermja visinskih razlika jest bmmetrijsko mjerenje visina, kod Eega se
visinske razlike odreduju iz prornjene barometrijskog pritiska u razliEitim nadmorskm visinama.
I
430
\
Ova se metoda neCe u okviru ore knjige obraditi, zato Hto se ona, radi svoje ogranirene tafnosti,
upotlebljava u gmdetskoj praksi same izuzetno.
Kako je ranije refeno, niveIman je metoda odredivanja visinskih razlika pornoh ho~izon-
talne vizure. Instrument kojirn se horizontalna vizura postiZe - a koji se zove nivelir -sastoji
se od dnrbina, koji se moZe okretati oko vertikalne osovine, a kolimaclona mu je os postavljem u
horizontalan poloZaj automatski ili pornoh fiivelmanske libele na durbinu. Okretanjern durbina oko
wrtikalne osi kolimaciona os durbina opisuje horizontalnu ravninu kojom se sijeku letve, po-
stavljene vertikalno na tafkama Eiju visinsku razliku treba odrediti. Slika 327.

SI. 327

Ako na letvama postavljenim u tams A i B podjtljenje potinjc ad tcrtna te ako se na

njirna otitaju mjesta A d i hn na kojima ih presijcca horizontalna vizura nivelira N, iz ovih velifina
kr i hB dobit t e se visinska razlika tataka A i B kao:
Ah = hs - HA
No visinska razkika dviju taeaka je razlika njihovih vtrtikalnih udaljmosti od nivo-pIohe mora,
ili gto jc sveicdno, venildna udaljenost izmedu nivo-ploha polo5enih kroz te dvije tat%. Uz
pretpostavku da su nivo-plohe kroz te t d k e paralehe, i da je Zernlja kugla, kod nivelmana k t
nastati d u b j naveden na slici 328.
 Na ovoj se slici vidi da Le Ah, visinska razIika tataka A i B, prtma definiciji biti:

Nivelirom se medutim na Eetvama dobivaju oCitanja h~ i k R .

bit Ce medusobno jednake, ukoliko su vdaljenosti letava UA

i us od instrumenta jdnake. U tom slutaju dobit t e se pm-
va visinska razlika izmedu rataka A i R iz oEitanja na let-
R varna:

bez obzira na zakrivljenoat nivo-ploha. PogreSka 8, koja na-

staje uslijed zakrivljenosti Zemlje i mjednake udaljenosti
letava, odredit de se iz tmkuta CND ( s l i 329).

61. 329
a ako se desna strana razvije u red potencija, bit Ce:

Ako se odbace EEanovi Eetvrte i trik potencije, bit k :

ili konaho: i analogno

Pogregka koja & nastati usljed nejednake udaljenosti letava bit $e:

Njen te imos biti, za YA = 50m, ue = 80 m y R = 6370 000 m:

 Ako se taEke, Eiju visinsku razliku treba odrediti, ne dogiedaju ili su u veCaj udaljenosti,
moZe se postepenim odsedivanjem visinskih razlika Ak,, Ah,,.,. izmedu pojedinih rnedutafaka
odrediti njihova visinska razlika s~uniranjemtako dobivenih visinskih razIika:

TaEke preko kojih sc odreduju postepeno visinske razlike naziraju se veznim tatkama (slika 330).

SI. 530

DJOBA NIVECMANA

Za vertikalno snimanje nekog ttrtna, tj. za odredivanje apsolutnih visina dovoljno ve-
likog broja tataka na terenu, kojima t e se ovaj u vettikalnom smislu potpuno prikazati, po-
trebno je najprije na tom terenu odrediti visine izvjesnog nka stabiliziranih tafaka, malo-
gno kao Sto su se u herizontalnom prernjeru odredile koordinate triangulacionih i paligonskih
tataka. Stabilizirane tafke, Eija je apsolutna visina odredena, nazivaiu se reperirna. Pri odre-
divanju visina reptra povemjn se nirelmanom reperi u neke t i p i h e forme, i to u nivelmanske
1-lakove ili u aatvorene nivelmanske poligone (slika 331).

Obje w e forme sluk za pojedinacno odredivanje visina repera, dok se za sistematska odte-
divanje visina cijelog niza repera, razasutih po teritoriju koga trtba vertikalno snimiti, razvijaju
nivelmanskt mreZe sastavijene od vlakava i zatvorenih nivelmanskih poligona.
Prema osnovnom geodetskom principu mjerenja iz veIikog u malo (analogno kao kod
triangulacione i poligonske mrde) ne odreduju se visine svih repera na nekom vetem podru-
Eju, npr. jedne dr5a.c-e odjednom, nego se nivelmanski vlakoti i mreZe dijele obzirorn ntq
taEnost i izjednaEenjc na nekoliko redova, tako da se najprije odrede preciznirn mjesenji-
ma visine izvjesne m e t e repera kao osnome. W nju se uklapaju vlakovi i m % e niteg
reda, pri fernu se visine prije odrtdenih repera smarraju btspogrelnirn (sl. 332).

28 PtaktrEna geodezija
 Po S W S ~ se nivelman dijeli na:
1. generalni, kojim se odreduju visine repera, koji de posluiiti za detaljna visinsko snimanje
(analogno triangulacionoj i poligomkoj mreZi u horizontalnom premjeru) i
2. detaljni, k o j h se sa repera generahog nivelwna neposredno odreduju visine karakte-
ristiEnih tataka terena, da bi se iz niih dobila vwtikalna slika terena.

Po tatnosti, a prema principu rnjerenja iz velikog u malo, dijcli se generalni niveIman na

1. precizni nivelman viaoke tafnosti ( n i v e h n I reda)
2. precizni n i v e h (nivelrnan I1 reda)
3, tehnitki n i v e h n pol-etane taEnosti (nivelman TI1 rrda)
4. tchniEki nivelrnan (nir7elman IV reda)
U nivelmanu prvog reda vjerojatna slutajna pogre3ka smije ixnositi najviCe
1 mm na krn
duZine vlaka, u nivelmanu d m g o g reda 2 m m ca 1 km duZlne vlaka, u nivelmanu treCeg reda
5 mm na I km dufine, a u nivelmanu Eetvrtog reda 8 mm na 1 km duZine rlaka.
Detaljni se nivelman, obzirom na objekt snirnanja, dIjeli na
I. ploIni nivelman
2. nivelman profila.
Na teritoriju na kojem treba razviti generalni nivelman, lazrija se najprije mreZa viSega
&a, te se prehznirn m e k a progusti broj repeh do one gusto&, koja je potrehna da se na njih
moZe neposredno prilrljuEiti detaljni nivelman. MrcZc ni3eg reda naslanjaju sc ucijek na repere
mr&e viieg rcda.
Na slici 333 prikazana je n i v e h s k a mreZa I reda SFR Jugoslavije.
Na sl. 334 prikazana je mreZa vlakova I, I1 i I11 rcda istoEne Slavonije.

'\NIVELIR ,
---,I
DIOBR I OMS NIVELIRA

Kako je ranije spomenuto, horizontalna vizura se u nivelmanu postiZe pomodu nireIril8nskog

instruments -
nivelira.
0bzi:om na to se vizura, u stvari kolimaciona os,durbina, postavlja u prostoru u hori-
mntalan polofaj, dijele se niveliii na
 ---
2

a.
6 7 Ylakovi p ~ c i z n o gnivelmann visoke tatnosti I reda
w 5f7
.....I.......
Viakuvi preciznog niv~!monaBredu
690 Viakwi tehniFkoq niveImena pwdnne totn~siiJl redo

1) nivelire s libelom
2) nivelire s automatskim horizontiraniem vimre.
1) Niveliri s libelom sastoje se od durbina, libele kojom se durbin postavlja u horizontalan
polohj, alhidade instrumcnta oko f i f e se vertikalne osovine okrete durbin n IIbcIom, tc potlhohog
dijela instrumcnta.
Durbin nivelira isti je kao krd teodolita.
 1,ibela na nivcliru je obiena cijcvna, reverziona 11i jahata, redovito sirnetriEnog podjeljmja.
Osjetljivost lihele na nivelirima ovisna j e o narnjeni niveIira. Tako je osjetljivost libelc na pars
od 2 mm:
na nivelirima za precisni nivelman . . - . .. . . 5" do 10"
-
+ +

na nivelirima za tehniEki nivclman - - - . . - + + - . IS" do 20"

na manjim nivelirima 7a detaljni nivelman i graderinsku praksu . . 30" do 40"
Vrhunjenje Iihele promatra se na vtCini nirelira sa strane okulara durbina u posebnom
mcalu, kao kod nit+elira na slici 341.
Na nivelirima novije konstrukcije, kakav je prikazan na slici 335, za otitanje libcle postoji
posebni sistem prizma opisan na str. 130 koji omoguhje da se vrhunjenje libele promatra u vidnom
polju posebnog okulara sa strane okulsra durbina.

Na modernim instrumentima za precizni nirelman I reda takva slika krajwa libele dove-
dena j r u vidno polje durbina, tako da se pri srakom otitanj!i letve moZe konrrolirati & li libela
r ~ h u n (slika
i 336). r

VV vettikalna osovina K A kotnica olhidade

LL os l~bele K L ~ O I E ~ E I Ovljak
~ I likle
R K kol~macionaos
81. am
 Durbin i libela mogu re o k r e a t i oko vertikalne osi alhidade, kojo je kao i na teodolitu smje-
Stena u podnnZni dio, koji sroji na tri podnoina vijka. Alhidada je snabdjevena, kao na teodalltu
koznicom alhidadt i vijkom za fino pomicanje alhidadc u horizontalnom srnislu (K.4 na slikan~a
337 i 338).
FIorizontiranjc vizure pnstiZe se ili podnoinim rijcima (slika 337), ili se durbin i libela mogu
za male isnose obzirom na alkidadu dizati i sputtati posebnim elwacionim rijkom E (slib 338).
Na nivelirima koji su snabdjeveni elwacionim vijkom obitno je na alhidadi srnjettena dozna ili
cijevna libela male osjetljivosti, kojorn se pornoh podnoZnih vjjaka niveljr grubo horizontira
(3 na slici 339).
Na manjim nivelirima za detaljni nivelman i graderrinsku praksu Eesto je ugraden i horizon-
talni limb malog dijametra, tairnosti ntitanja od 1' do 3 0 , kao Bto je t o kod nivelira na slikama
339, 340 i 341.
Na slici 339 prikazan je nivelir s libelom, gdje je:

1 durh~n
2 nlvclaciona l~bela
3 dozna libcla 2 a grubo
hor~zontiranle
4 elevacionl vllok
5 koEnbca eth~dade
6 vljak 7a fino pomicanje
alh~dade
7 limb
8 podnotni vilak
9 glova stat~va
10 ccntralni vilak

Durbin i libels mogu biti medusobno i sa ostalim dijelovima nirelira konstruktivno po-
vezani na nekoliko tipitnih natina.
Prerna vezi durbina s osralim dijelovima instrumcnta posroje:
a) niveliri s durbinom twsto spojenim s alhidadorn
b) niveliri s durbinom za okretanje u lefaje~irnai
c) niveliri s durbinom, koji se mote iz sr~ojihIeZajeva vaditi i prelagati.
Frema konstrukciji libele ima:
a) nivelira s libelom priEvr9tenom uz Z-urst durbin
9
b) nivelira s rererzionom libelom pritvrdfenorn uz durbin za okretanje ili prelaganje
c) nivelira s jahakom libelom na hrstom durbinu ili durbinu za okretanje ili prelaganje
d) nivelira s libelom priEvrHCenorn na aihidadi, knd durbina za c r k r ~ t a n ;ili
~ prelaganjc.
 1 vljak za fino pomicanjt alhidadc
2 elevacioni viral;
3 lupa 7a ditavanje Iimba

otklon libele; time je vertikalna osovina postavljena vertikalno. Ima li takav nivelir i doznu libeIu,
njen se eventualni otklon popravi njenim korkcionim vijcima.
2. Da glavna tangenta na marki libele bude paralelna s kolimacionom osi.

1 trcalo ze promatranit libelc

2 lupa za c-3tavanit limba
 Ova glavno svojstvo nivelira moZe se neposredno ispitati kad je poznaza visinska razlikr
izmedu dviju tataka na terem. No i s nerektificiraninl nivelirom mogu se odrcditi prave visinske
. razlike i m e d u pojcdinih tataka na terenu, ako se nivelir lpostavlja taeno u polovinu razmda iz-
medu t a w Eiju v i s b k u razliku trcba odrediti. Na priblitno ravnom terenu, na jednakim
udaljenostima*od 25-30 rn od nivelacionog instruments, pribliZno u pravcu, izaberu se dvije
tafke. Na njih se zabiju kolci snabdjweni na svom vrhu Eavlom sferjtne glave, a m kolce st po-
stave nivelacione I m e (sl. 343).
Nivelirom miz sredinc* ofitaju se na letvarna velitine hA i &. Kod svakog oEitanja more
nivelaciona libtia da vrhuni, Xto se postiZc podnoZnim vijcima. Ukoliko hlimaciona os nije pa-
raleEna s glavnom tangentom libele, nego Bni s njom neki kut p, pogrtske Ce AA i As na svakoi

Il. a43
1en.i hiti medusobno jednake, jer su udatjenosti UA i u~ jednake. Prava h visinska razlika tataka
A i B biti:
Ah = ha-h~

Sada se nivelir postavi posve blizu jednaj tatki (npr. A) tc se na lemma oEitaju visinc
AIA i klB, pri ?emu isto tako kod svakog ofitanja rnora Ubela da vrhuni (91. 344).

SI. 344

~ blitoj letvi A malo t e utjecati neparalelnost kolimacionc osi i glavnc tan-

Na oEitanje h l na
gcnte libele, ako je inslrument postavljen dovoljno blizu letvi A, jer je kut p obizno mali; ovo ee
ofitanje, u gmnicama taEnosti mjerenja, moie smatrati bespogregnim. Sva t e se pogreBka nepa-
rdelnosci pokazati na letvi B gdje t e se dobiti oEitanje Vs,dok b i p r a ~otitanjt bilo:

Kad pri viziranju na letvu B Iibeh vrhuni, znati da je glavna tangenta horizontalna u pro-.
stom. Sada ke se nitni krit svojh korekcionh vijcima dovesti na pravo oeitanje (hB) na toj letr-I,
time je kolimadona os dovedena u paralelan polohi s glavnom tangentom na marki nivelacione
libeie.
Ako je razIika otiranja m letvi B : k', i prave vrijednosti (hB) v e h od 1,-1,s cm, dobra
jc postupak ponoviti, dok ta razlika ne padne ispod 1 mm.

Primjer
1. Tz sredine hg 1,752 2. S kraja hlg = 2,223
ha =- 1,028 h ' ~= 1,485
Ah = 0,724 razlika 0,738
) h ' ~t Ah = 1,485
pravo otitanje: / h ~ =
0,724

Ofitanje na drugom stajalistu instruments na bliZu letvu A mote se izvesti ili direkmo,
pri Eemu treba instrument postaviti, prema o>ti?kim svojstvima durbina, na udaljenost 2-3 rn
od letve A. Pri tome postoji opasnost da de kod nepravilnog hods okularne cijevi s nitnim k32ern
prigodom fokusiranja na razliti:~ udaljenr letvt kolimaciona os ,biti pornaknuta. k d i toga je
otitanic na bliZu letvu nsjbolje izvesti tako da se instrument postavi neposredno uz samu letvu,
r h ohiektiv nicelira dodiruje letvu A, te s t na njoj zabi1jeZi poloZaj gornjeg i donjeg rubs objektiva.
I
4.12
-I
Za visinu instrurnenta (o5itanje h ' ~na letri A) uzet t e se aritmetitka sredina polotaja gornieg r
donleg ruha objektiva. Isto se tako ofitanjc moZe dobiti, ako se okularnu stranu durhina okrent
letvi, t e se viziranfem kruz objektiv olovkom na Ictvi zabiljeii sredina vidnog polja.
3. Horizontalna nit nitnog k t i i a mora da bud: u prostorn horizontalna. 0%-ose evojstvo ispi-
tuje na svim instrumentima jednako, i to tako da se horizontalnom niti uvlzira neka tatka na letvi,
te se durbin vijkom za fino pmicanje alhidade pokretc u horizontalnom smjeru. Ako horizoncalna
nit po cijeloj svojoj dutini pogada uvijek istu tatku, znati da je OM horizontalna. Ako ne pogada
uvijek istu ta?ku, treba nitni kriZ korekcionim vijcima zaokrenuti u horizontalan polotaj. OVOCe
se svojrtvo ispitati uvijek naken ispitivanja paralelnosti kolimacione osi i glavne tangente libele,
odnosno prillkom pomicanja nitnog krifa.
U sluraju da nivelir s Evrstim durbinom i Evrstorn libelom ima e l e v a c i o n i vijak, taj
instrument mora da zadovolji iste uvjcte kao i prijainji bez elevacionog vifka.
1. Ispitivanje paralelnosti glavne tangente libele i kolimacione osi pravodi se na ovom in-
strumenm kao i na preda$njem, tj, nivelacijo,m iz sredine i s kraja.
U paralelan polotaj dovest ce se kolimaciona 0 7 i glavna tangenta na marki libele, prema
tome kakav uredaj na instrumentu stoji na raspolaganje.
Ako instrument h a korekcione vijke na nitnom kriiu, a libela ih nema, nitni krit ke se
dovesti na pravo oiitanje na daljnjoj letvi B pomotu kI;brtkcionih vijaka nitnog kriia. Ako in-
strument nema korekcionih vijaka na nitnom krizu, a libela ih ima, elevacionim rEjkom t e se spu-
stiti durbin na pram otitanje na letvi (h,), a libelinim korekcionim vijcima dotjerati libelu da
vrhuni.
2. Uspostavljanje okomitosti vertikalne i kolima-
cione osi vrSi se na isti naEin kao iu prijagnjem slu-
taju s tom razlkom, da t e se od eventualnog otklona
libele u drugom poloZaju alhidade popraviti polovica
podnoinim vijcima, a druga polovica elevacionim
vijkom. Nakon nekoliko puta ponovljenog postupka
poloiaj elevacionog vijka, kod kojega je vertikalna
osovina okomita na vimm, naziva se nul-pelofajem
elevacionog vijka. Ovaj se polofaj na elevacionom
rijku i njegovorn leiistu zabiljeZi crticom.
Katkada, narofito kod starijih jnstmenata, na
clevacionom vijku postoji pesebno podieljenje pomo-
Cu kojega se mote mjeriti nagib durbina (slika 345).
91. 541 Kod ovakvog uredaja pod jeljenje elevacionog vij-
ka udesit t e se tako da nul-marks podjeljenja bude
ujcdno i nu1-polofaf elevacionog vijka. T o se mofe postili time da se bubanj sa podjeljenjem
na elevacionom vijku moie samostalno pornicati, bez obzira na vijak.
Narez na elevacionom vijku obitno je tako izveden da puni okret elevacionog vijka nagnt
vizuru za stanovit cijcli bmj postotaka (npr. 5 O : d .
Ako treba ustanoviti nagih vizure za jedan puni okret elevacionog vijka, na scanovitoj Cc se
udaljenosti od instrumenta (20 m) postaviti certikalno letvu. Pri horizontalnoj vizuri, ti. kad ni-
velaciona libela vrhuni, oEitat Ce se letva i podjeljenje na elevacionom vijku. Okretanjm eleva-
cionog vijka dignut te se vizura za stanovit zaokruZeni iznos na letvi E (5, 10 ili 20 m).OEitat t e
se sada podjeljenje na elevacionom vijku, iz razlike otitanja na njemu h dobiti broj podjeljenja po-
trebnih za takav nagib vizure. Iz tog broja podjeljenja i izmjerene udaljenosti u od nivelira do
letve dobit i e se, prema slici 346, kut nagiba: 3

I
tga =-
u
DijeIjenjem kuta nagiba sr s brojem podjeljenja h izratunat Ce se sada kutna vrijednost jedne po-
djele elwacionog vijka, a prema potrebi mote se ta vrijednost izraziti u postocima. Takvirn se
vijkom mofe vizura nagnuti, vet prema instrurnentu, za nagibe do najvize 3' do 6'.
Niveliri s takvom konstrukcijom elevacionog vijka mogu se dobro upotrebiti u gradevinskoi,
saohratajnoj i hidrotehnii-koj praksi, u sluhjwima kad treba iskoltiti os neke kornunikacije (ceste,
Zeljeznice) ili vodotoka (kanala) sa stanovitim usponom ili padom. Durbin t e se nagnuti za odreden
kut nagiba nivelete i tako nagnutom vizurom iskoltiti niveleta.
Kod nivelira sa E ~ r s t i mdurbinom (s elevacionim vijkom ili bez njega) moZe se ispitivanje
glavnog uvjeta, tj, paraleInosti kolimacione osi i glavne rangente libele, izvesti i j e d n o s ~ a ~ n o m
laboratorijskom metodom, i bez terenskog mjerenja.

Za tu rektifikaciju upoeebit t e sc prethodno dobro rektificirani nivelir - kolimator, koji

ima osjetljivu libelu, bitno osjetljiviju od one na niveliru koji t ~ ~ ispitati.
b a Nitni kriZ kolimatora
smjestit t e se u fokusnu ravninu objektiva na taj naEin da k s t dzlrbin fokusirati na beskonaenost
(viziranjern na vrlo dalek predmet). Oba se instnrmenta, i kolimator K i onaj koji treba rektificirati
I postave na neku ivrstu podlogu, najbolje na betonski stup ($1. 347). Instrumenti se postave
Mizu, okrenuti objektivima jedan drugome na razmaku od nekoliko centimetara; kolimator sc
osvijetli sa m a n e okulara. Zrake svjetla koje izlaze iz nitnog krita kolimatora bit Ce nakon prolaza
kroz abjektiv rnedusobno paralehe. Navrhuni li se na kolimatoru pa5ljivo libela (uz uslov da je
glavna tangenta prethodno dovedena u paralelan poloZaj s kolimacionom osi) bit t e t e z r a k e x
prostoru horizontahe. Pri postavljanjli instmmenata ne treba posebno nastojati da oba budu u
istoj visini, jer je iz slike vidljivo da t e sve zrake koje.kroz objektiv kolimatora ialaze iz nitnog krita
biti medusobno paraltlne, odnosno horisontalne.
 Durbin se ispitivanog instrumenta fokusira na beskonatna, navrhuni se njego1.a libela,
t e se viziranjem u objtktiv kolimatora potraZi slika njepvog nitnog krifa. Ako se nitni krif ispiti-
vanog instnunenta ne poklapa s nitnim kriZem kolirnatora, korigira se ova pogregka korekcionim
vijcirna nimog kriZa na in~trumenm(ako instnzment nema elevacionog vijka) iIi se: elevacionim
vijkom natjera nitni kriZ ispitivanog instrumenta na onaj kolimtora, a libeh se navrhuni svojim
korekcionim vijcima.

Kod ovog tipa nivelira durbin se moZe u leZajevima okretari oko svoje uzduZne osi, a uz
durhin je vezana reverziona lihek. T o su rcdovito niveliri s osjetljirijirn libtlama, do 30", nami-
jenjeni generalnom nivelmanu I1 i IIZ reda (sl. 348).

Ovakav nivelir treba da zadovolji ove uvjete:

1. kolirnaciona os treba da je okomita na vertikalnu osovinu nlhidadc,

2. mehanitka os rotacije durbina treba da je paralelna ili identiha s kolimacionom osi,

3. glavna tangcnta libele treba da je paralelna s kolimacionom osi i
4. horizontalna nit nitnog krika treba da je n prostom horizontalna. 3

Najpsijt t e se ispitati postoji Ii identitnost ili paralelnost mehanitkt osi rotacije durbina s
vizurnim pravcem.
I
445
-7
 t aritmetitku sredinu eventualno razlifitih oritanja u oba polo-
dallnjoj l t t v ~natjeratl nltnl ~ r i na
Zaja durbina.
Kad bi postojals, ekscentriEnost optiEkog centra objektiva, koju se na opisani naEin ne bi
utelo u obzir, u nagibu bi sr: kolimacione ost prema mehaniFkoj osi ueinila pogreika:

Odmah poslije ispitivanja parafelnosti ili identitnosti mehanitkc i kolimacinn~osi prcma

prijaqnjem postupku najbolje je ispitati svojstm, da li je horizontalna nit nitnog kriZa u srvari
horizontalna. 01.0Cc se svojswo ispitati kao i kod prije opisanog tipa nivelira.
Poslije toga se ispituje glavna svajstvo nivelira, da li je kolimaciona os, ili $toje sada svejedno,
mehsni?ka os rotacije durbina, paralelm s glavnom tangentom libcle. T o f e se utiniti tako da se
u jednom poIofaju durbina dotjera libela da vrhuni (L,LI na slici 350). Okrene se sada durbin
oko rnehanitke osi za 180', pri Eemu se tai-no za taj jznos durbin okrene pornoh posebnih vijaka
- kotnica u Idajevima durbina (shema na sl. 351). T.J!diko se u dmgom polotaju na libeli pokate
kakav otklon, polovica Ce se tog otklona popraviti korekcionim vijcima K na libeli, a druga PO-
Iovlca elevacionim vijkom (slika 350). Postupak t e se nekoliko puta ponociti, dok u oba polotaia
durbina libda sigurno vrhun~.KonaEno t e se uspostaviti oknrnltost kolimacione i vertikalnt oso-
vine odredivanjem nul-polafaja elevac~onogvijka na ranije opisani natin.

ISPITIVANW I REKTIFIKACIJR, NIVELIRA S DURBINOM ZA PRELAGANjE

Na ovom instrurnentu durbin se moie i z TeZajeva vaditi i prelagati, tj. stadjati u le2ajeve
tako, da objektivna strana durbina dolazi na okuhrnu i obratna.
Nivcliri takve konswkcijc nalare sc joH ponesdje n praksi, no vi9e se nc proinode.
Obzimm na vezu durbina i libele, ovaj tip nivelira dolazi u nekoliko kombinacija:
I. IibeIa je smjegtena na aIhidadi
2. obitna ili rwerzionz libela rTezana je uz durbin i
3, na durbinu stoji jahata libela.
Svi ovi tipo17i mogn imati eler~acionivijak ili su bez njega. LT7-jeti koje evakav nivelir lnosa
da zadbc-olji isti su kao ikod niveiira s durbinom za okretanje.
a) Nivelir h a libelu na alhidadi, a nerna elevacionog vijka ($1. 352).
Uvjet okomitosti vertikahe osovine i glavne tangente libele ispituju se kod ovog ripa ni-
3
velira kao i kod predaznjih, ti. jspitivanjem da li libcla t ~ h u n iu dva poloiaja alhidade. Libela
se okretanjern alhidade dovedc u smjcr dvaju podnofnih vijaka i njima dotjera da vrhuni. Alhi-
dada se okrene za 1 SO", pols eventualnog otklona mjehura libeie popravi se korekcionim vijkom
libele, a h g u polovicu podnognirn vijcima.
Paralelnost ili identitnost mehanitke osi durbina i kolimacione osi ispihlje se i uspostavija
na isti natin kao i b d inatrumenta s ambinom za okretanje. Uvjet horizontalnusti horizontalne
niti nitnog kriZa ispituje se kod avih tipova nivelira kao i kod ranijih.
Glavni uvjtt, tj. paralelnost glavne tangenre libele i kolimacione mi, ispinrje se viziranjem
na miveladonu letvu postavljenu ver-o na udaljmasti 4 G 5 0 m i otitavanjem polosaja h0-
rizontalne niti nitnog kriita. Pri tome mora libela da vrhuni. lzvadit be st sada durbin iz lebjeva,
preloziti za 180°, o k m u t i alhidadu za )80a, navrhuniti libelu i u tom drugom poloZaju oEitati
letvu. Aka se ta dva oritanja medusobno ne slaZu, znati da kolimaciona os nije paralelna s glavnom
tangentom libele. Dvu paralelnost postiki t e se tako da se posebnirr. vijkam A, koji na ovim instru-
mentima postoji na jcdnom le5aju durbina, dotjera da horizontalna nit niulog kriZa pogodi na
letvi *tanje aritmetiEke sredine pmog i dmgog otitanja (sl. 353).

b) Ako takav nivelir ima libelu na alhidadi i eievacioni vijak (slika 354) ispitat cfe)se
prije identitnost i!i pamlelnost mehaniae i kolimaciont osi, na naEin opisan kod nivelira s duf-
binom za okretanje. Uz to tt se odmah provjeriti hosizontalnost horizontalne niti nimog krita
na natin koji je ranije naveden.
 Neparalelnost kolimacione osi i glavne tangente Iibele ustanovit t e se n:a isti natitn kao i
kod prijadnjeg tipa prelaganjem durbina, samo Ce se sada elevacionirn t-ijkon.I dotjehti vizuru
na oEitanje aritmetitke sredine otitanja na letvi, a korekcionim vijkom na libe li dotjerat i libelu
da vrhuni. Poslfje toga okomitost glavne tangente libele i vertikalne osovine postiZe se odrcdi-
vanjem nul-poloZaja elevacionog vijka na ranije opisani natin.

c) Na nivelirima s durbinom za prelagnjc i s obitnom ujcvnom libelom vezanom uz dur-

bin redovito possoji elevacioni vijak (slika 355). Poslije ustanovljenja paralelnoati ili identitnosti
rnehanitke osi durbina i kolimacione osi, te horizontaInosti horizontalne niti njtnog m a na ra-
nije opisani naEin, uspostavit Ce se pardelnost kolimacione osi E glavne tangente libele. U jed-
nom t e se polaEaju durbina elevacionim vijkom dotjerati libtlu da vrhuni. Nakon toga s t preloZi
durbin, pa se eventualni atklon mjehura libele popravi korekcionim vijkom na libeli (pola otklona)
i elevacionim vijkom (dmgu polovicu). Ovaj uvjet moZe se dakle ispitati btz letve. Okomitost
kolimacione osi i vertikalne osovine ustanovljuje se odrcdivanjem nul-polofaja elwacionog vijka.
d) Ako takav nivelir s durbinom za prefaganje ima uz durbin vezanu reverzionu libelu, a
nema elevacionog vijka ($1. 356), najprije 6e se, kao kod ostalih nivelira ovog tipa, uspostaviti pa-
ralelnost ili identicnost mehanitke ikolimacione osi durbina i horizontalnost herizontalne niti
nitnog krifa.
Neparalelnost kolimacione osi i gIarne tangente libele ustanovit Ct sc tako, da se u jednom
poIoZaju durbina dotjera libelu da vrhuni. Durbin s t sada okrene oko mehaniWe osi u lefaje-
virna za 1803,a eventualni otklon libele popravlja se korekcionirn vijkom na libeli C P O ~ otkloru)
i podnohim vijcima (dmga polovi&). Okomitost kolimacione i vertikahe osi ispitat k t se na
uobitajen nai-in u dva polofaja alhidadc, a t c Ee se dvije osi dovesti u medusobno okomit polo~aj
dizanjem durbina i llbele na njernu pusebnim vijkom na jednom lefaju durbina, kao u sluEaju
nivelira s libelom na alhidadi, a hex elevacionog vijka ( A na sl. 356).
e j NiveIir ovog tipa s reverzionom libelom vezanom uz durbin i s elevacionim vijkom (sl.
357) ispituje se i rektificira kan onaj s durbinom za okretanje i reverzjonom libelom.
f) Nivelir durbinom za prclaganje, jahaCom libelom, a bez elevacionog vijka (~1. 3581
rektificira se tako da se nakon ustanovljavanja paral?tnosti 11i idcntiEnnsti kolimacione i meha-
rll2l;e osi i horizontalnosti horizontalne niti nitnog 4ri%adovodi do paralelnosti mehani
I q h n a tangcnta libcle. To i e se uEiniti tako da se libela okretanjern alhidade docede u
d\,aju podno%nihvijaka i njima dntjem libela da vr nuni. Sadet se izvadi Ilbela i poloZi s.c na r
nlcrenuta xa 180". El-enrualni otkIon libele uklanin. >C -- -puulluZnim
-Au-
- atklona) i
vijcima (pola
cionim v ijkom na 1. i b ~ I (drug
i ;a polovicr1). Nakon toga se ol:omitost 4olimacioneI t vertikal ne osi
ispituje i lo kod niveIira s d u.binom
~ za prelaganj e i reverzicmom !ibell3m uz clur,bin, s
bez eleva,cionog vij ka (slutaj
-\ Ai-A .
-..-!
a. :-.. !-,..
g~ T\KU V V ~ ILip nivelira m a ~ a n a i ulibelu i erevaclunl vijak (sl. 359, onda sc rr~lliikacija
glavnog t~ v j c t atj. mralelnosti kolimacione osi i glavne tangente libtle vr5i kao i kod predagnjeg
tlpa, T torn razlikonI, da se kod libele u drugom polo2aju polovica otklona libeIe umjesto podno%-
nim viicima moze ukloniti elevacionim vijkom, Okomitost kolirnacione i vertikaIne osovine po-
:m nul-pologaja elwacionog vijka. Ostali se uvjeti rcktificiraju kao na preda-

S a srim ~nstrumentimas d"- ainom za prclaganje rektifikacija j e izvedena uz pretpostavku

da su prstcnovi, u kojima durbin leZi Ir leiaievima, jednaki iokrugEi. Xejednakost velitine prste-
nora mo2e ee ispitati pomotu osjetljlvc jahaCe libele tako, da 3e libela postavi na prstenove dur-
bina i dotjera se da vrhuni. Xakon toga se durbin preloZi i libela posta~ina njegn u istorn polo-
iaju. L'koliko se na Iibeli pokaie kakav otklon, znati da prstenovi durbina nisu jednake velizinc
[sl. 360).
 Na niveliru s durbinom za prelaganjc i a1hidadno.n libelom, kod kojega je 1paralelnost glavnt
tangenta libele i vizurnog pravca ispitana prelaganjem durbina, neCe se uslijed n ejednakost i prste-
---
nova dobiti mehanifku, kolimacionu as i glavnu tangentu libele da budu p a r. I a- I -r- ~ l U~ ~C ~~ ,Ot e se
posebno ispitati otklon kolimacione osi od horizontale, koji je nastao uslijed nejednakosti prste-
nova. Poslije norrnalne rektifikacije izvest i e se to tako da se taj nivelir ispita, kao i onaj s Evrstim
durbinom i tvrstom llbelom, dakle nivelacijom i z sredine i s kraja. Iz toga slijedi da t e se na jedna-
kim udaljenostima letava od insrrumenta pogreEka nastala uslijed neiednakosti prstenova ponictiti.

OPCENITE NAPOMENE

Da bi se povetala tatnost oEitanje letve, ti, da horizontalnom niti nitnog krita ne bi trehalo
procjenjivati manje difelove ad intercala podjdjenja lefve (rnilimetre na centimetarskoj, odnosno
polurnilimetre na polcentimetarskoj podjeli letve), dodaje se nivelirima za preclzni nivelman
ispred objektiva durbina mikrometar s planparalelnom ploeom (sl. 361). Nagibanjem planpara-

, #---
P
lclne ploEe moZe st smicati u vertikalnorn smislu F,aralelno s: a iznos pd
ofita sc :na bubnju ra.
.. , . ...:
Planparalelna ploca moze se narwnurl na oole~rlvaurbina kao awarnl 1lrredaj ($1.
3

ili je Cvrsto montirana na du.rbin (ST. 361 b i c). Kod uredaja na $1. 361c (nivelir Wild N3), radi
smanjenja utjecaja mrtvog h.oda vijka, pomak planparalelne plote (odnosno p o d vizure) nt
oritava se na bubn ju, vet posebnim okularom na podjeljenju staklenog mjerila, kojc st pokrck
. . .
zajedno s polugom Bola pokrete planparalelnu plotu.
Niltni kriZ niveliia s planparalelnom ploEom redovito je posebne konsmrkcije, gdje se polo-
vina hori~zontalneniti raSlja u klin.
Ovim je usedajem omogukeno da se jzbjegne procjenjivanje manjih dijclova od jedinice
podjeljenja letve. Okretanjem planparalelne ploze dotjerat t e se slika nitnog krita na najblifu crtu
podjeljenja letve. To Ce se uEiniti tako da s t ta crta letve uhvati u klin nitnog krifa, tako da bude
taEno u simetrali kuta, koji tine niti klina. Ofitat Ce se ta crta podjeljenja letve, a veliEjna para-
lelnog pomaka vizure A otitat ke se na bubnju planparalelne plote.
,d optiEkog mikrometra treba ispitati, ima li on rnmi hod, ti. da li s t bubanj planpatalelne
m l e lznose ne okrete sam bez pbfe. T o t e se ispitati tako da se letva postavi na uda-
.,-...-. -d cca 10 rn od nivelira, t e se onda dotjeruje horizontalna nit na jednu crtu podjeljtnja
najprije 1u jednom smjeru okretanja bubnja, pa onda u drugom. Svaki st put oEitava mikrometar
bubnja. ,Ovo t e sse ispitivanje pmvcsti za cijelo podrueje vijka i to tako, da se elevacionim vijkom
digne dl~ r b i nza rnali iznos, te se postupak koincidencije u oba smjera okretanja vijka ponovi.
.-.,
Alrn ,.. tA v i m postupkom dobije neka sistematska razlika izmedu parova ozitanja, v e h od 1-2
se
najrnanja podjeljenja na bubnju ploEe, pri radu ke se takvim mikrometrom dotjerati horizontalnu
nit do koincidencije sa crtorn podjeljenja Ietve uvjjek u jednom smjeru okretanja vijka.
Na svirn nivelirima koji imaju libelu vezanu uz
durbin treba prije rektifikacije ukloniti wentualno kri-
ianje mjehura, rj. neparalelnost glavne tangente libele
i vertikalne ravnine polofene kroz kolimauonu 0s. Ta
Y
t e se gogretka kod nivel~ras durbinom za okretanje i
prelaganje ustanoviti tako, da se (kad libela vrhuni) dur-
bin okreCe za male iznose oko rnehaniae osi. Ovu p
greSku treba ispitati i kod jahafe libele tako, da se ova
od pravog poloZaja malo naginje lijevo-desno po durbi-
nu. Ukoliko se pri tome postupku opazi da libela uvi-
jek ne vrhuni, kriZanje rnjehura uklonit ke se harizon-
S1. 38Z
talnim korekcionim vijcima na libeli V (31. 362).
Kod nivelira sa k s t i m dur6inom pastavit Cc se ispred nivefira na 20 do 30 m letva, a instru-
ment te se na stativ postaviti rako, da durbin upercn na I e m prolazi j m d jtdnog podnohog

-- )II-
3

SI,asa
I
453
-7

- '-'
I

A
vijka. Libele se narrhuni i oEita se letva. Jedan 06 stratnjih podnotnih vijaka okrene se za 2 do 3
okreta, tc se prednjim podnoinim vijkom (onim na pravcu lehrej dotjera nitni krii m prije uEi-
njmo oiitanje letve. Ako sada lib& ne vrhuni postoji krizanje mjehura, koje se ukloni hori7ontal-
nim Lo1 kcionim vijcima libele.
Na nivelirima koji su odredeni za precizni nivclman treba ispitati wenrualno pomicanjc
vizure uslijed fokusiranja durbina, Radi uvlaEenja i izvlatenja ohlarne cijevi s nitninl krifem (kod
bliZe ili dalje letre) ilipri pomicanju konkavne lete u durbinima s unutratnjim fokusiranjem moie
se dogoditi da se nitni krif, odnosno leCa za fokusiranje, ne pomiPe uzduZ prvobitne vizurc, nego
od nje odstupa (sl. 3631.
Time tt paralelnost glavne tangcnte IibeIe i kolimacione osi biti poremefena. Na durbini-
ma za okretanje ova Cc se pogrezka poniStiri ozitaranjem letve u dva poloZaja durbina i uzima-
njem aritmetiEkc sredine ovih otitanja, ?.to je ridljivo na slici 364.

'
Ova Ce se pogseika ispitati tako da se u krugu radijusa cca 30m oko tatke S, zabiju knlci
...
1, 2, 3, na udaljenoati ad prvog S, redom, recimo 2 a,3 m ,...60 m ($1. 365). Svaki kolac ima
na svom vrhu Zeljezni Eavao sa sferihom glavom. Sa staja1iSta S1 se precizno, dobro rektlficiranirn

SI. 965

.
nivelirorn, nekoliko puta univeliraju sve tatkc i izraknaju njihove rehtivne visine H I , W2.. Hn
obzirom na bib koju proizvoljnu potetnu t a t h , npr. kolac I. Nivelir se onda premjesti na dmgc
.
stajaligte S , na krugt~.S tog se stajalixta isto tab odsede titanja na lemma I,, I,. .IR za pojedinu
taEku u istom broju ponavljanja, kao i s prvog stajalitta.
f
a54
 Iz rih se mjerenja lnia visina 1, jer je ZI

scaku tarku visina viaur

Razlikc visina vizure v , , v,. .. u , za svaku tafku od srednje visine v,:

predstavljat t e utjecaj neparalelnosri glatne tangentc na marki libcle s kolirna~.,,.~~.. .xi i nepra-
vilnog pamicanja nitnog kri-ia. Buduti da je utjecaj pnTcgizvora pogres'ke (neparalelnosti tangente
i I-olimacione osi) proporcionalan udaljenosti tetke od dmgog stajaligta (vidi str. 442) to t e se
razlika Al, A,.. . moCi predstaviti opCom formulom:

U ovoj formull prvl clan, a - u n predstavlja utjecaj neparalelnosti gIavne t a l l S z l r ~I ~~olimacione

osi, a drugi, 6 utjecaj nepravilnog pokretanja nitnog kriia. Udaljenosti u~ 1 drugog sta-
jalldta i m j e r e se direktno.
RjeBenjem niza rako dobivenih jednadiba za A,, A,.. An PO metod. ~h kvadrata
d u b i t ce se veliEine a i b i iz ovih najvjerojatnije vrijednosti za A,, A,... A, nu,' LC predstavljati
utjecaj nepravilnog pamicanja nitnog krifa, a uzimat Ce se u obzir kad nejednakih udaljenosti
letava od nivelira.
Ovu pogre5ku treba ispitivati narotito kod nivelira za precizni nivelman a s mnjskim foku-
siranjem, koji su duZi niz godina bili u upotrcbi. Kod nivelira za precizni nivelman tolerira se
razl~kaA do najviSe 0,2 mrn.
Kod svih nivelmanskih instrumenata treba pailjivo ckloniti paralaksu nitnog kri2a. Ona
nastaje kad nitni kriZ i slika predmeta ne lege u istoj ravnini. OEituje se u tome, $to se nitni kriZ
pomite po slid Ietve kad se oko miEe pred okularom.
Paralaksa nitnog kriZa uklonit i e se tako, da se pornicanjern okularne cijcvi dovede da kod
pomicanja oka nitni krit stoji na slici predmeta potpuno mirno. Ako sada nitni krit nije ottar,
malim t e se pomicanjem o kularne !lete dotjer:ati da se i ~di.

P
W
.-. . m r.m-lm

Niveliri s automatskim horizontiranjerr L su takavi aiveliri, kod kojih vizura kojom

. . ...
se otitava na lervi iz instrumenta i ~ l a zuvllck
l horizontalno, be2 obzira da li je instrument u cjelini
postavljen horizontalno ili ne.
Automatsko postavljanje vizure u Lorizonralan poloZaj postiZe se kod takovih insrrfbenata
p~sebnimregulacionim uredajem koji drZi vizuru uvijek u istom poloZaju (okomitom) obzirom na
srnjer sile teze.
 Regulacioni uredaji kojima se to postiZe - a koii djeIuju pod atjecajem sile teZt -
biti dvojaki. Kod jednih Ce se instrumenata, pri smnovit~ om nagibu: durbina, obje taEke
cione osi ili jedna od njih (optiai centar objek,tiva ili nitni kri5) regulacionimL uredajem

SI. 366

- I
nuti i postaviti kolimacionu os u okomit polofaj prema verthli. Kod drugih st mcdusobni poloZaj
tataka koje definiraju koIimacionu os (optiEkog centra objektiva i nitnog krifa) ne rnijenia, vet st
rtguladonim uredajern kampenziraju nagibi durbina tako, da vizura iz presjeka niti nitnog kriZa
napuS~ ta durbin I !a iz objektiva uvijek horizontalno.
Na slikarna prikazana su dva nivclira sa regulacionirn uredajem prvog tiprI (niveliri
Filore~cnim Salm i 4172, odnosno 5180).

rua nlvellru na $1. 366 durbin je svojim bitnim dijelovima, objektivorn Ob i n i b kriZm
NJ, postavljen vertikalno. Zrake svjetla koje dolaze iz objekta Iome dva pod 45" smjegtena ogle-
dala 0 u objektiv. Xitni kri? N, smjagten je u nosah, koji u cijevi slobodno visi na tri tankc
metalme Zice. Na taj natin, kao fizikalno njihalo, pomiEe se (u fokusnof ravnini slike objektiva)
nitni kri5, vet prema nagibu durbfna. Slika terena i nitnog kriia N,lomi se prizmom P opec za
90" i promatra mikroskoporn, kome je AT, nitni krit, a Ok okular. Durbin daje uspravne slike.
Ako je cijev durbina nevertikalna, nagnuta za &i kut, uslijed djelovanja sile te2e pomaknut
Ce se nitni krii durbina N , u vertikalu ispod optiEkog centra objektiva. Tako je spoj tog centra i
presjeka niti nitnog krita Nl uvijek vertikalan, a pmdutenje tog prauca nakon loma na ogIedaIirna
Q i izlaza iz instruments horizontalno.
U vidnom polju durbina vidi se slika terena i slika nitnog kriZa N,; osim toga se vidi i
slika nitnog kriZa mikroskopa N , u obliku dviju kratkih, debelih paralelnih crtica (na lijevoj
s t u n i vidnog polja). Njihalo sa nitnim krscrn Nl visi slobodno unutar otklona durbina od
vertikale za cca 5'. Regulacioni uredaj djelovat t e onda, kada se sIika objelenog nitnog H a
N,nalazi unutar dviju debelih crtica nitnog krita N,(razrnak tih crtica odgovara nagibu od c m ' ) .
PosIije grubog horizontiranja instnunenta podnotnim vijcima vidjet te se njihaji nitnog
kriZa ATru vidnom polju kao lagsno pomicanje slike tog kriZa, koje se nakon kraCeg vremena (cca
pola sckunde) umiri; tada se otita letva.
I
457
7
 Vigekratrtik n kuta, za koji mora kornpenzator lomiri zraku svjetla, ov udaljenost.i
kornpenzatora od nitnog krita.
je izlaganju pretpostavljeno da je predmet vrlo udaljen (teor~
.U. . ovom
.
da objeKtlv
etski beskcm a h o ) , tt
.. ..
sfvara njegovd sliku u fokusnoj ravnini slike. To u stvarn3stl nqe uvqek tako, jer je
abzirorn na razne udaljenosti predmeta njegova slika na raalititim udaljtnostima od objektiva.
Dsugim rijeeinla, kutno povebnje kompenzatora moral0 bi se mijenjati. Ova se pojava mote
prrdstaviti i tako, da je na sl. 368 pretpostavljeno da se durbin nagiba oko optiEkog sredlbta objtk-
tiva, i na temelju toga se d o b b do izraza za visekratnik A. M a f e se medutim naCi u f k a oko koje
bi se durbin morao nagibati da bude kompenzacija nagiba, za konstantni vigekratnik kompen-
zatora, ispravna, bez obzira na udaljenost predmeta. Mote se dokatati da je to anaIaktiEka tatka
durhina. Instrument se dakle konstruktivno izvedc tako da njegova rertikalna osovina prolazi
kroz analaktieku taPku dllrbina ili blim nje.
Najjedno stavnije b i bilo smjestiti kompenzator u polovinu razmska objektiva i ravnine
slikc , jer bi u i:om sluEajl1 bilo:
 U tom bi se slutaju moglo za kompenzator upotrebiti ravno ogledalo, namjelteno uvijek pod
konstantnim kutom prema vertikali, npr. spojeno s viskom. Da bi naime ogledalo promijenilo
h t refleksa zrake svjetla za 3, treba ga pornaknuti za kut P' = -P j= a (51. 369).
. Medutirn test0 je konstruktivno teiko m j e s t i t i kornpenzacioni uredaj na to mjesto radi
potrtbnog prostora za leku za unutratnje fokusiranje itd. Zbog toga su kompenzacioni uredaji
smjeHteni Eesto blse ravnini slike, tako da je u tom slutaju vigekratnik n > 2.
Kompenzacjoni uredaji djeluiu pod utjecajem sile t&e i mogu se praktitki podijeliti na one
koji djeIuju kincmatjtko-statifki i one koji djeluju fizihlno.
Kinematitko-statitka rjebenja kornpenzacionih uredaja baziraju na djelowrnju sila na sisteme
zglobovima spojenih Stapova. J ~ d n aod takovih konamkuja (nivelir Zeiss-Opton Ni2) sastoji se
od prizme P objeSene u cijevi durbina na Eetiri metalne niti (sl. 370 a). Ploha CD ptizme djeluje
katr ogledalo. Prizma P mote se samisliti h o tijelo fije je teZi3te T u povoljnoj vjsini iznad plohe
CD, a koje slobodno visi na Stapavima I i 2, spojenim zglobovima u A i B s cijevi durbina, te
isto tako zglobovima u C i D s primom. Na ovaj zglobni Eetverokut djeluje sjla tefa.

Pri njihaju evog sistema (u ravnini slike) zglobovi C i D Stapova okretati t e ae oko taEaka
A i B. KruZno gibanje tih zglobova moZe st, kod diferencijalnih pomaka, nadomjestiti pravo-
crtnim gibanjem, okomitirn na Stapo~e.BuduCi da je razmak CD konstantan, mofe se ovo dife-
rencijalno pravocrtno gibanje zamisliti kao r o t k n j e oko zajednitkog centra P - momentanog
sredigta totacije sistema CDT. Momentano srediate nalazi se u produtenju Htapova 1 i 2, a ovakvo
tretiranje vrijedi za bilo koji poloZaj pokretnog sistema CDT obzirom na Cvssti sisrem AB.
U te2iStu T sistema djeluje sila te5a vertikalno: sistem te biti u ravnottti, ako smjer sile teZe
prolazi kroz momentano srediste rotacije F ; pomakne li se sistern iz tog polo2aja (crtkano na sl.
370 b); prolazit Ce vektor sile teZe n%udaljcnosti r od momentanog srediSta P', pa t e moment
G-r, koji pri tome nastane, vratiti sistem CDT u poloZaj ravnotefe.
Nagne Ii se sistem AB, ti. durbin, prerna horizontali za kut a ($1. 370 c), neEc ploha C'D'
ostati paralelna s plohom A B (na slici crtkano). U tom t e slutaju vektor sile teZe svojim poEetkom
u T' prolaziti u udaljenosti r od momentanog srediata rotacije sistema, pa ce moment G - Ppo-
maknuti teZiSte u T , u istu vertikalu iznad momentanog srediita P, a sistem u poIoZaj ravnoteZe
ABCD. U tom t e polotaju ploha CD biti prema herizontaIi nagnuta za kut P, veti od nagiba a
ptohe AB. Ornjer dutina A B i CD izabese s t tako da se dobije potreban omjer kutova a i P obzirom
na smjestaj kompenzatora, tj. obzirom na omjer a if.
Na sl. 371 prikazan je taj instrument. Kornpenzacioni uredaj smje3ten je na udaljenoai
a =
f od ravnine nitnog krifa,
pa treba prema tome da lomi vizuru za @ = am, tj. za Sestemstruki
iznos nagiba durbina. Obzirom na sl. 368 naginje se refleksna ploha CD objesene prizme za 3a.
J
jelu dr
l e h L,
taj naf

;naa durbin, a t r e h PAobjegena je u cijev durblna na i-ct~rielastithe meralnt: tlce. Buriui I

aa se na ~ b h a m aovih prizama make u vertikalnom sm~slutri puta reflektiraiu, sIika je uspravna;
okretari e slike u horirontalnom smislu vrSi prizma P, izbru5ena kao krov. Zice su na durbin 1 na
nosat Icompenzacione prizrne Pk upete, i za male kutove nagiba te prizrne (njtni linearni pornaci
su u 8ianicama od 0,3 mm) jedva da se mala savijaju. Buduti da se kompenzaciona prixma pod
~ r"njern
r l i e l n-
U,""
o sile te2e nj~Setako reti bez trenja, ugraden je za prjgusivanje njenih titraja pneu-
matski priguqiva?, On je sastavljen od malog cilindra, priEvr3tenog na kompcnzacionu prizmu
Pk,i ktipa pritt~Etenoguz durbin. Taj uredaj priguguje za kratko vrijeme {cca 112 s) titranja priz-
me, a s lufi ujedno kao uredaj za aretiranje prizrne Pr pti vetim nagibima durbina.
:ompenzator djeluje unutar nagiba durbina 15' od horizontalnog polotaja; dovoljno jc
nim vijcima navrhuniti doznu Iibelu koja se nalazi na instrumentu, pa da uredaj pozne
djelovati. Njlhaji prizme Pe vjdjet k se kao lagano micanje slike tetena u vertikalnom srnislu.
A*.
Liranlc . na Iehri izvrSit t e se kad se slika terena umiri.
:ompenzator postavlja vizuru horizontalno s tatno#& -& 0"5, pa se tim nivelirom postlZe
dvostrukog nivelirania od f 1,s mmlkrn s obiEnom letvom, a ad 0,8 mmlkm s polu-
5tarskom letvom i planparalelnom plotorn.
)a se postigne kompenzacioni efekt, ne moraju u zglobnom Cetverokutu gtapovi biti raspo- .
kao na sl. 370 a. Oni mogu biti i prekr2eni, kao Sto je to pokazano na sl. 372 a. Na sl. 372 b
: slika jednog takovog kompenzacionog uredaja (niveIiri Rilget-Watts *Autoset*,Cooke,
l luugl iton & Simms S700). Ns sl. 372 c prikazan je put herizontalne i nagnute vizure. Kom-

penzacioni uredaj sastoji se od dvije prizrne Pk:koje (za razliku od predagnje konstmkcije) vise na?
ovakovt,m Eetverokutu sa prekritenim elastiEnim metalnim trakarna. Prizma P iznad njih utvr-
S f ena i,:t na kuf-ilte du'rbina. Kompenzator je smjegten u okularnorn dijelu durbina, na udatjenosti
.avnine nitnog kri%a,pa prema tome lomi zraku svjetla za fetverostruk kut nagiba instru-
ti. P = 4a. I
 Prizrna 2 ispred objcktlva bluil ujeJno k a ~mikrometar za otitavanje rnanjih dijelova ob
intends podjeljenia na letvi. Njenim dizanjem ili spu5tanjem dovodi se horizonxalna nit nitnog
kriia na cijelo podjeljenjc letve, a iznos vertikalnog pomaka prizme, ujedno iznos pomaka vizurt,
orita se na bubnju rnikrornctra.
TaEnost niveliranja ovirn nivelirorn daje se, obihim lehfama bez upotrebe mikmmetrs
k 2 - 3 mm/km dvostrukog nix-e-clmsna, a & 04 - 048 mmlkm uz upotrebu mikrometra i in-
varskih polucentimetarskih letava.
Fizikalno rjcIenje kompcnzatora iskoristuje elastiEna svojstva rnateriiala za domdtnje iz-7
vjesnih optitkih dijelova durbina u takav polofaj da kompenziraju nagib instruments.
Onaj element kompenzatora, koji ke kompenzirati nagib durbina, spoji sc s instrumentom
-
jtdnirn clastitnim tijeIom pemm. DjeEuje li na takav sistem kompenzirajuteg elcmenta i pcra
sila tefa, moZe se hastifno pero dimenzionirati tctko, da-kod izvjesnih nagiba durbina -njegova
elastiem deformaclja postavlja zirajuti element u po IoZaj da vizuru lomi ra kut p po ranije
iznijetom odnosu: 9 = n.a

N a $1. 375 prikazano j{:jedno takvo rjeknje istatiiSkog uspravnog njihala. Kompen-
zaciona prizma P, vezana je s Instrumentom elast~tnlmperom Pa pravokutnog presjeka duZine
1, koje je svojim donjim krajem upeto na odgovarajuti dio instrumenta. N s prizrnu s njenim no-
3aEem djeluje sila tefa; kada je tefigte kompenzacionog sistema u vertikali izmd taEke u kojoj je
pera upeto, cijeli je sistem u :cavnoteti (sE. 375 a). Nagne li :;e cijeli si8 kut a,
sila teta, koja djelu je u teZiSt U, izaziva moment :

(sl. 375 b). Pod djelovanjem tog momenta savit t e se pero, tako da ukupni moment mutarnjih
sila Muu peru, izazvanih savijanjem, bude jednsk i protivan vanjskem m~m-ntuM u , Sistem Ce
biti u ravnoteii, a kompenzaciona prizrna PI bit cexnagnuta, obzirom na vertikali, za kut 13' (sI.
37s c).
Na $1. 376 a (nivelir Ertel BNA i INA) prikazan je shematstski presjek nivelira s takvim kom-
penzatororn, gdje je Ob objektiv, F lets za unutraznje fokusiranje, a N i OK nimi kri2 i okular
durbina. P r i m a PI nepomitno je utvr5tena za instrument, a prizma P, kompenzatora u svom je
nosah uEvrI;tena za elastiha pero Pe, pa se pri nagibar.ju instrumenm naginje za odredene kutove
v, kao je to iznijeto.
Shema regulacionog uredaja prilrazana je na $1, 376 b. Ovaj s t uredaj mote justirati na taj
naEin da se mimjem utega Una vrhu kompenzatora moZe dizati ilispuItati te5iHte kompenzacionog
uredaja. Ovo je poaebno zato, Hto je u izvedenim formuk-ma veliEina G ovisna o geografskoj
Sirini (G = m+g).Na taj se narin moZe Inijenjati p :bi kut B, cjdnosno viSekmtnik n.
Reguhcioni uredaj snabdjewn je kocniama koje dopi15taju djellovanje vredaja unutar na-
giba instrumenta od 10'; pri-divanje tit raja kompr:nzacionog pera izvet-leno je magnetski: izmedu
dva para magneta M ulaze hc,rizontalno lamele lw knog ureda ja. Kad m :edaj titra indu-
ciraju se u lamelama vrdoZne struje, kojit stvaraju trane protiivno usmjr:re- mag1ietska
polja, pa se na taj natin zagusLuju titraji.

Rektifikacija ovih instrumenata ob vimre pri nive-

laciji, izvodi se nivelacijom iz sredine i s -la. ~ a Koa
o
. . * .
mvellra s cvrstlrn aurnmorn 1 cvrstrIrn li-
belom (vidi sa.439).
Na sl. 377 (instrument Wild Ni42) prikai fialno rje Senje korripenzatora
kojem se elastihi dio kojim je kompe nzacioni e ,epan uz i.nstrument ne naprei
savijanje veC na torziju. Kornpenzaciona griama 5 zajedno sa torzionim n i t h a 2 i 3 predsta-
vZja astatitno uspravno njihalo. Pogodnim izborom duBina nosata prizrne 5 dignuto je teZiite
-
kompenzacionog elementa na potrebnu visinu iznad osi 0 0 uredaja (ova os je horizontalna
i okomita na kolimacionu os, uredaj je u insnument ugraden popreko)
Nagne li se instrument u smjeru vizure za kut a tetigte komptnaacionog elementa iza-
u te iz vertikale kroz 0 5 uredaja (vertikale kroz rhit I). Sila tefa, Eije je hvatiste u tetiitu
sada izvan vertikale kroa os 0 - 0, izazvat Ce vanjski momenat, koji te okremti kompenaaci-
oni elemenat oko osi wedaja i na taj naEin uvrtati torzione niti; ove k biti napregnute na
torziju Kompenzacioni element okretat t e se oko osi tako dug$ dok moment unutarnjih sda
u nitima, nastalih tonijom nin ne dode u ravnotetu aa vanjskim mommtom, nastalim eks-
centrihim djelovanjem sile teZe na kompenzacioni element. Kut nagiba P prizrne 5 bit ie
veii d kuta nagibn instmmenta a. Pogodnim izborom visine teii3ta kompenzacionog elemtn-
ta 5 i m d osi 0 - 0 uredaja, debIjine torzionih nit1 i njihovih elastibih svojstava, te siIe ko-
jom su one pomoku elastitnog pera 3 nategnute, posriZe se da kutovi u i P budu u onom
odnosu koji ke automatski kompenzirati nagibe instnrmenta (durbina).
3
Kod ovog insznunenta je tefiste kompenzacionog elementa na nepromijenjivoj uddjeno-
sti imad osi sistema pa se odnos kutova u i p (vGekratnik *I) moh mijenjati povetaniem ili
smanjivanjem sile kojorn su torzione niti I i 2 nategnuti; ovo se postik pomoCu vijka 6, ke-
1 viink 6 pera 3 za rc-
gulirenje napetosti niti
(zapttatcn)
2 poklopac urednja za iu
btiranjt i rcktrfikaciju
3 vijak 7 pcta 4 aa rck-
tiiihciju glavnog uvle-
ta

jim se vik ili manje napne elastiEno pwo 3. PriguEivanjc titraja kompemacionog elementa
izvedeno je ovdje magnetski, pomoh dvn para trajnih rnagncta. Ispitivanje glavnog uvjeta
(horizontalnosti v i m kod niveliranja) izvest kc sc niveliranjem it sredine i sa kraja. Ako sc
kod toga pokaZe potreba pomicanja nitnog M a ne treba to kod ovog instrumenta Einiti.
Kompenzacioni uredaj snabdjeven je tankim pevm 4, kojim se kompenzacionom elementu
ddaje mali, n-ni moment; okretanjem vijka 7 dotjera sc alka nltnog kriZa na potrebnt*
&tmje.

K o r n p d o n i uredaj djeluje unutar mgiba instrumenta & 10' te treba kao i kod dru-
gih automatskih n i v d i ~ ~samo
, navrhnuti doznu libelu instrumcnta. TaEnost horizontalnog
posavljanja vim= daje se sa f W,3, a taEnost dvostrukog nivelirania f 1,s mmlkm.
 NIVELMANSKE LET""

Odredivanje visinskih razlika vrSi se kod I vizura pojsedinih

tasaka na lemma, postavljenim na t e tac'ke.
Nivelmanske letve su 3 ili 4 metra dugatke, 8 do I0 an 5iroke3 drvene ili meralne letve,
podijeljene poEam od jednog kraja. Podjeljenje moZe biti izvedeno na centimetre ili polucentimetre
i to poljima ili crtama. Letve mogu biti od jednog komada ili viBe komada, na preklop ili za izvla-
Eenje.
Drvene lerve izradene su od borovine, rjcde ad jtlovine, javorovine ili jasenovine. Zagticene
m sa nekoliko premaza uljenorn bojom. Pravokumog su presjeka, a protiv savijanja asigurane su
jednim rebrom po srcdini ili - -
EeSte sa dva postrana rebra, koja svojim istakom preko plohe
podjdjenja zastituju podjeljenje od oZte6enja. U novije vrijeme izraduju se letve od aluminijxke
legure, na kojima podjeljenje nije nanijeto bojenjem, vet poscbnim postupkom obrade povriine.
Nivelmanske letve moraju udovoljavati nekim u v j e h a . U prvom redu ne smiju su uslijed
promjene vhge i temperature zraka pa duZini mijenjati, podjeljenje na njima treba da bude
izvadeno 3to tafnije, treba da budu dovoljno l a m e i spreme za terenski rad.
Kakav Ee se tip letve pri nivelmanu upotrcbiti wisi o taEnosti kojom treba izvrSiti nivelman.
Za detaljni n i v e l m mogu se upotrebiti drvene letve od jednog komada, na prcklop ili za
izvMenje (slikn 378 a), sa ano-bijelim. podjeljenjem na cer polja, jednostavnim, ili u
obliku 9ah-polja { s l h 378 b).
Podjeljenje u obliku gah
. .
:e m a prel st, Hto se milimetri proie-
. . uviiek na biielom noliu.
niuiu , ucieniivanie vuLuavw nuruvIlralne niti nimog krih, koja jt
- . . ,TCI Ir
cma, uvijiek taEnije ako pada na bijeIo F -d optitke varke bijelo polje na crnoj
I toga uslij~

Plodlozi ii:gleda uvijek veic oc1 ism velik mlja na bijieloj podlo:zi.
 Za tehnitki n i v m 111 i IV rcda upotre:bljavaju sr e letve, aliI uvijek odI jednog
komada, jer se letve na preltlop ili za izvlatenje poslije nei potrebe 01: liEno rasklimaju u
zglobovj,s, pa irn jc d&in la nesigurrla. Osim toga se poj adi, od kc3jih je takva letva
sastavljim, regko sastavljaju tatno u rravcu.
L etva sc u Idetaljnom nivPlmanu postavlja vertikalno odoka, a Ii generalnr>m porno6

na letvi ...... 3 - c I
----
... . - " .. ,.,-, -- .
ili dozne libele koila je na letvi priEvr5tc:na u visini od cca 1 Jn od donje:g kraja lerve (sl. 379)
.. .-
mora as nude justirana tako da vsnunl K a a letva sroji mcno vetrllreHno. 1 o ce se najjeano-
-- - - A -

ispitati tako da se It ii uz vertilcalan zid neke zgrade, ili se uz letvu objesi visak.
i e se justjtrati libcla e letva postavi licem prema rektificiranom niveliru, pa se
njem dovede da stan kalnu nit nitnog krita. U tom se poloZaju odgovaraju&n
. .. .
Koresclentm v l j m a , ti. onima KOJI srole u pravcu Lica lewe, dotjera libela da vrhuni. Okrene se
sada lema za 90", tj, ticern u pravcu vizure, naginjanjem 3e dovedeuz vertikalnu nit nitnog krifa,
i sada se t r e C i vijkom libela docjera da vrhuni. Radnik d d i letvu stalno u vertikalnom poloZaju
pornoh dva potporna gtapa koje, raEirene pod h t o m od 90°,krajevima zabode u zemlju, a ru-
kama ih d r t i na lctvi zajedno s nrEicma letve.
Za precizni nivelman upotrebljavaju se danas iskljufivo letve na kojima je podjeljenje crtama
nanijeto na h a r n o j traci (sl. 380, na k ~ a m naa ovoj slici invarna je traks Siroka 25 mm, a debda
0,7 mm). Duiine drvenih letava mijmjaju se naime s promienom temperature i vlage zraka (npr.
drvena trometarska letva promijeni duZinu za 4 1 2 do 0,24 mm pri promjeni ternperaturc za 10°C.
yromjena duZine letve uslijed promjene vlage u zraku istog su reda \-e1iEine po merru letve).
Invarna traka na i~dnorni e kraju letve priEvAkna, a na drugom zntegnuta pamoth p e r a d I m
& 196,133N,tsko da slobodno stoji u drvenom oklopu, na kojem su nanijete brojke. Na taj naEin
prornjcna duiine drvene obloge ili njeno savijanje ne utjeEe na duiinu i polotaj invarne trake.
Podjeljenje je polcentimetarsko (na nekim letvama ovog tipa i centimetarsko), izvedeno crticarna
debljine 1 ili 3 mm, i dvostsuko. Radi p o v e h j a tatnosti i kontrole u radu pomaknuto je jcdno
prerna drugome za 5925 polumilimetara, zako da je svako polje jednog podjeljenja crtama pomak-
nutog podjeljenja podijeljeno napola, 3to olakgava procjenjivanje desetina intervals (sl. 380).

SI. 379
 Prednost ol7og pomaka je u tome da se svako otitanie mo2e kcntrolirati, jcr razlika ~ E r r a ~ j a
na jednom i drugom podjtljenju mora da budc uvijek 59254 a procjena manjih dijelova od pola
centimerra moZe se tatnijt izvrEiti.
Sve su l e t v ~na dnu okovane teljeznom pIoilom, a potttak podjeljenja potinje ili na samorn
poEetku letve ili je od potetka letve odmaknut. Ako podjeIjenje ne poEinje na potetku letvt, trebn
to uzirnati u obzir kod prildjutka nivelmana na repere, na koje se letva direktno postavlja. Donja
povrSina olrovst letve mora da bude na lettzl okomita, tako da letva ne bi promijenila visinu pri
okretanju ($1: 381).
Letve na preklop (narotito one koje su dulje vrijeme bile u upotrebi) &to se pri rasklapanjii
ne postavljaju kumadima strago u pravac, vet ns zglobu Einc koljeno. Zglob moae i olabavici, pa
podjeljenjc ne teLe kontinuirano. Ovu pogresku Ietve treba ispitati pdljivim mjerenjem dutint
preko zgloba izmedu dvije crte na letvi - jedne na jednoj, a druge na drugoj polovici letve.
Leau na veznirn taEkarna treba postavljati na sigurnu podloy, na tvrdom kamenom te-
renu na neku' tzboEenu st i jenu, a na mekorn tercnu - zemlji- na zabljen kolac Ziji vrh ima ?a-
vao s okruglom glavom. U rnekorn twenu upotrebljavaju se u preciznoj nivelaciji posebni pod-
rnetafi, tzv. papute, tetine 4 do 6 kg, koje se zabiju u zemJju divenim maljem ili bscanjem s visint
(sl. 382).

Lewe zx preciznn nivelaciju postavljaju se direktno na glavu papuk, a imajn na svojem

denjcrn kt+? narotit prsten, da bi glava paputc dokla wijek ma isto mjesto donjeg okova letv@
sl, 383).
Pri nivcliranjla letvamr sa jednostadm podjcljtnjem, gdje se tr$:
YC& tahost, dobro 8e mogu upotrebiti papute sn dvije razlitito visoke gla.

1! ? I I
ve, p r m slid 382 b. Sa svakog se stajaliha o t i t i v ~lava postavljena na jeri-
noj i drugoj ghv'i papure, a razlikn ovog parn otitanjamora da bude uvij&
is& i jednak~razlici v i s h glava na p~puEama.Na t a j se natin ~o\-eiavataE-

i--1;
nost i i i ~ u n o s tniveliinja,
1 Medu nsjvaZnije uvjete kojc lerva mora da ispunjava, s p d a pravilno
nanijeto podjeljenje. Na drvcnim letvama treta ustacoviti kako se cne ~d
ddini mijenjaju uslijed prornjene temperature i vlage. lspitivanje ~cdjel*
letava vrSi se laboraforijski prije potetka terenskog rada usporcdivanjem s
n o n n a h m mjerom. Letve za precizn' nivelmsn ispituju se posebnirr
m m l o m stalne d&ine,-n~ kojemu je nanijeto pcdjeljenje s intervalha od
0,2-0,5 mm. P o m o h ~takvo~lineala otitn se lupcrn duljina svakcg?leci-
Popfa metra letve pri nekoj odredenoj temperaturi. Na taj se nafin za s~akt;

Sl,383 posebn~tablica pcyravaka, ili se ti popravci prikazuju grafitki.

I
 L radu sa parom letava treba lspltatl korespondentne visine na obje letvt, ti. da li je pu-
~ c t . t kpodjeljenja na jednoj i dmgoj letvi nanijes u i ~ t o visini
j od donje plohe letvt. Ispitiranlt
rnzlike poeetka podjeljenja i donje pEohe lerava izvrgit Ce se tako da st na udaljenost od cca 10 rn
ud instruments postavi letva, nwrhuni libelu na niveliru iofita visina na letvi. Na isti vodmctai
se ontl a postavi a i ponovr10 otita visina. Razlika u ozita~ njima bit t e uzrokov:ma razli-
Eitom udaljenoIa I podjeljen ja i donjeg kraja 1e1 tve. Ukolilko takva I,azlika postoji, uzet
CP se (ma kod ni tim parorrI 1etac.a u obzk samo, onda, kadI je broj scajaliSta ins1trumenta
.r :a>* .*,.
, L U Y O ~n i r . e h s k o m v IL
l.. . ~llsyilldn,
~ --- LW..*:U-J ~ stajalizfa ~.--:x*:-:
dok Ce se kod parlwg UIII~LIL~.

Pri tome treba paziti da se l m e u radu pravilno izrnjenjuju (sl. 384).

Ako je 8 razlika visina pofetka podjeljenja na l e t v m L, i L, tj. 6 = L,-L,, bit t e Bod

parnog brojz seajalista npr. 4:

gdje je so hi oznateno otitanje na zadniu l m L,m prvom stajalisnr, sa h: uzmteno oEimjc

na prednjl; MYUL, ns,prvom srajaliHtu itd.
Kod neparnog broja stajaliSta M t e : .

M r d s gencralnog nivelmana, m o f i t o precimog nivelmana, prijc smog d a na t e r n

rekognoscira se i utvrdi m vojnoj topografskoj Mi mjerila 1 :50 000, na kojoj jt ucmm teren,
za koji s t nivelmanska mrefa. ramija. PodruEje na kome t r e b radi njegovog detaljnog vistEkko~.
snirnanjc odrediti visine izvjesnog broja repwa pohiva se zgodno vlakovima nivelmanske rnrefe,
11 kojima Ee biti reperi postavljeni na potrebnim i gogodnim mjestima,
 Pri odabiranju trase nivehanskih vldcova treba voditi r a h a o mme:
I. da nivelmanski vlakovi idu po ?.to ravnijem terenu,
2. da nivelmanski vIakovi idu preko tvrdog i stabihag terena, najbolje uzduZ nckih ko-
munikacija - cesta ili Zeljeznica,
3. da vlakovi budu St0 kraCi i
4. da rcperi, tije se visine u nivelmanskirn vlakovima odreduju, budu smjesteni tako, da
najbolje posluZi svrsi sa koju se razvija niveImanska mreZa generalnog nivelmana.
O b z h m na ove zahtjwe razvija se nivehanska meZa preciznog nivelrnana tako, da ona
bude samo ~ r i b l i h oblizu objekia snimanja, birajuti za trase rih vl&ova Sta ravniji i sigurniji
term, obiEno komunikacije. To je potrebno radi toga, Sto u tim t-lakovima treba postiti veliku
tatnost mjerenja, koja s t opet mo4e postiti samo niveliranjem na ravnom i Evrstom terenu. Do
repera na samom objektu, koji treha detaljno visinski snirniti, doti k t se od repera preciznog ni-
velmana kraCim sporednim vhkorima tehnitkog nirelmana.
Pri izboru trase nivelmanskih vlakova na topografskoj karti treba predvidjeti mjcsta za
prijelaze rih vlakova preko rijeka (na mostovima jli u s k h mjestima pri malom vodostaju).
Na topografskoj karti utvrdi se i plan ratunanja nivelmanskc mrefe, ti, odreduju se se-
dovi pojedinih rEakova tako da vlak niZeg reda bude uvijek vezan za repere viSeg reda, pri fernu
se ne smije preborafiti odreden broj redova nivelrnanske mrefe.
Nakon utvrdivanja trasc na topografskoj karti prelazi se na polaganje vlakova na terenu,
ti. na stabilizaciju repera.
Stalna visinska tazka - reper -
mora da zadovoljava uvjetima:
a) da bude u visinskom pogledu pouzdan, tj. slobohn od svih promjena u visini uslijed
bilo kakvih uzroka,
b) da visinski bude dobro definiran, tj, da bude lasno Cto predstavlja na.reperu--v~sinsku
t n h i
c) da se na reper moEe lako prikljueiti nirrelman.
Psema tome gdje je reper smjerten razlikvju se:
I. reperi u objektima i
2. reperi u slobodnom tcrmu
Reperi u zgradama i objektima smjegtavaju se na dva nafina: ili tako da se letva moZe di-
rektno na njih postaviti (niski reperi) iIi tako da se l m a na njih ne moie direktno postavljati, vet
kod prikljutenja nivelmana na takve repere treba upovebiti narotite letve i2i posebne metode
tada (visoki reperi).
Za smjegtaj repera u cbjekrjma izabiru se stalne, dobrofundirane agrade od Evrseog mate-
rijala (betona, kamena jli dgle), te razni tehnitki objekti (maivni mostovi i propusti), zidane Ce-
sme, spomenici ird., a u kamenom terenu Eesto i litice 2ivog kamena.
Nije dopugteno smje5tati repere u zgrade od slaba rnaterijala, i u novogradnje, koje se jog
pisu dovoljno sleglc. Prednost treba dati zgradama javnog karaktera, Skolama, bolnicama, na-
rodnirn odborima, sudovima itd,
Reperi upotrebljavani na terjtoriju SFRJ, na koje se letva mote direktno postaviti, prika-
zani su na s k i 385. Yisina koju taj reper definira najvisa je tatka kugle na njemu,
Ovi tzv. niski reperi, ugraduju se betonom u zgrade na visini otprilike 0,5 rn od terena.
Pri izboru mjesta za reper na zgradi treba paziti da neka izboEina na zgradi @rozot, streha ili neki
arhitektonski ukras) ne bi smetao vertikalnom postavljanju letve (sl. 386).
Na mostovima ili propustima nije dobro repere ugradivati u potporne zidove radi opas-
nosti slijeganja, veC u upornjake. Isto tako nije dobra na rnostovima i propustima izabirati m3-
st0 za repere na nosivoj gredi. Ako se reper ugraduje ne ogradu mosta, treba izabrati rnjesto
u sredini ogr~de, a r.e ea ~ c t c ~ i m aNa
. s ~ i mobjektima bolje je postavljati vertikalne repere
 Sl. 388

nego horizontaIne. Vertikalni se repe~iubetoniraju u objekt tako da iznad povrBine viri samo vrb
'glave repera (sl, 387).
Reperi na koje st l w a ne moZe direktno postavhi su tzv. visoki repeti. Ussduju st isklju-
fivo u zgradc, u visini od 1.2-1.8 m iznad terena, a slika 388 prikazuje t&ve repere koji se up*
trebljavaju na teritoriju SFR Jugoslavije, Visina koju taj reper definira dana je sredinom rupice
promjem 2 mm.
Na slici 389 prikazani su teperi austto-ugarskog nivehna, koji sc u nas gdjegdje nalaze
na ZeljezniEkirn stanicama. -
Kad uz trasu nivelmanskog vlaka nema na potrebnom mjestu zgodnog objtkta u koji J3i
se reper mogao ugraditi, za reper se moZe upotrebiti kameni iIi betonski stup (sl. 390), m Eifoj
je gornjoj povrgini ubetoniran vertikalno gvozdmi reper. U stup se uz taj glavni reper usaduje i
pomotni reper, normalno pokriven zemljom. Ako bi se iz bilo kojeg razfoga oatetio ili uniErin
 glavni (gornji) reper, nivel man se rn rnoini reper, tija se vislna odreduje ni-
velaci, jom uz od redivanje 1:isine glav~ se iIi betonski stup ukapa u zemlju uvi-
..,. -. ,,,,,,,
ley. I K ~betonsku -*,llnn..
p,u,,,u r'hatnn nal-
..,aacan u tskopanu rupuj, kako jt t o pokazano na $1. 390. Za
:u tcsenu izabire se uvijek mjesto s Evrstom zemljom, a reper se ne smije ukopati v svjete
I
:, podvod~lo zemljiqte ili slitno.

El, 88P
 Repere trcba ukapati uvijck izvjesnrI vrijeme 1.x i i.e niveliranja,
. tako da se do nivcliranj:
;i\~niustale. U zgrade r tehnitke objckk trcba stabi lizaciju re) : 20 dana I

~lveliranja,a u slobodnorn terenu jednu 1 terensku st:zonu prijr

POD IM REP
 Stabil~zacijurepera uzduZ izabrane trase najbolje je i~vr9itiautornobiIorn snabdjevemm
potrebnom radnom snagom, reperirna za zgrade i teren te rnaterijalom i alatom. Po projektiranoj
s t trasi izabiru pogodni nbjekti u koje se usaduju repcrf. Razmak izrnedu jednog i drugog repe-
ra najbolje je uzeti oko 1 km, I j, izmedu 0,5-1,s 1km. Ako rra takvom mjestu nema pogo1dnog
objekta, uZ:apa sc u iremlju kan~ e n ili
i bet onski stup s reperor*t.
Jasnt3 je da t e neki od ti1h repera biti silom p rilika usad eni u manje stabilne: objekte, r10 fa
. . . . .. .
Ce se okolnost uzetl u obzlr prlgndom vezanla mreZe nlZih redova, tako da Cc se ona ve7at1 samo za
one repere u vlakovima rikg reda, koji su stabilizirani u solidne gradevine. Ostali reperi u vla-
kovjma vij eg reda sl ufit t e kao pornohi.
Ako je reper rla zgradi ili kakvorn drugom objektu, prigodorn stabilizacije kraj njega se
pla-r-om uljenom bojom nacrta njegov broj. Reperi preciznog nivelmana 1. i 2. reda imaju jedin-
srveno numeriranje na cijelom podrutju dr2ave, a reperi tehniekog nivelmana nurneriraju se za
svaki kotar posebno. Za svaki stabilizirani reper uzima se polosajni opis s potrebnim mjtrama
prema uzorku na slici 391, a najbolje je da se objekt, u kojemu je reper usaden, fotografira.

METODE MJERENJA GENERALNOG NIVELMANA

Uzrok pretetnog dijeIa slutajnih pogrexaka u nivelmanu je u kretanju stativa i nivelira usli-
jed promjene temperature zrake, te u atmosferskirn prilikama, koje uzrokuju refrakciju vizure i
titranje zraka.
Da bi se: izbjegli nepovoljni utjec&i ternperaturnih promjena, potrebno je samo mjercnjt
vrBiti u $to kratem vremenskom sazrnaku. Time t e se utjecaj Rretanja stativa i jnstnunenta svesti
na riajmanju mjeru. Prema tome Ce kod nivelmana brzina u radu pridonijeti tailnosti.
Titranje zraka, koje mofe biti tako jako da uopfe onemogutuje mjercnje, izbjeCi f e se pra-
vilnim izborom vremena za opservaciju.
Za opservaciju bira se vrijeme kad zrak ne titra; rnjerenje preciznog nivelmana provodi se
isklju?ivo rana ujutro i kasno poslije podne.
Najpogodnije vrijeme za opsetvaciju je od sritanja (ljeti od.4 sata ujutm) do izmedu 8 i 9
sati ptije podne, te izmedu 5 sati poslije podne do zalaza sunca. Ovo se vrijeme moZe produliivati
ako su manji zahtjevi za tatnost, naroEtto u generalnom n i v e h u niZih redova. Isto sc tako
vrijeme opserviranja moZe produljiti kad su annosfcrske prilike pclvoljne za opservaciju. C ~ r n
se kod opservacije osjeti da titranje zraka uzrokuje nesigurnost u oEitavanju letve, opsemaciju
rreba prekinuti. Poroljni dani za opservaciju bit Ce, u prije navedenim vrernenskim granicama,
Ijetni sunEani dani kad promjena temperature zraka (zaprijavanje i ohladivanfe) ide jednoliEno,
ti. postepcno i pravilno. Dalje t e poveljno vrijeme za opserwciju b i t i potpuno naobla?eni.dani
ili dani sa slabom kiSoy, ukoliko se nivelacija vrBi po Evrstom teienu (cesta itd.).
Nepovoljno ~rrijemeza opservaciju su lagano naohlateni dani sa slabim vjetrom, kad sunce
naizmjence sja, pa su prema tome nivelir i stativ ?as na suncu, a Eas u sjeni. Dalje je za opserva-
ciju nepovoljno vrijeme poslijc ljetnih kiba, kad je iaparavanje tla veliko, naroi-ito aka se nivelira
preko' rnokrih oranica, bara itd. Isto je tako za opservaciju nepovoljno vjetroviro vrijeme, kad
vjctar onemogutuje mirno drZanje Ierve: i sjgurno postavljanje nivelira.
Prema gornjim okolnostima,morat t e se vrijemc opservacije skratiti ili t e se moCi pro-
duliiti.
Treba paziti da se instrument i letva postavljaju na Zto EvrSii i sigurniji teren. Kad se ni-
velira uzdui cesta postarrljat Ce se instrument i Ictva uvijek s protivne strane od smjera vjetra,
radi eventualne pra8ine. Kad se nivelira u z d d Zeljeznitke pruge instrument t e se i letre posta-7
vljati na samo tijelo nasipa (na planurn), a nc na SljunEani zastar ili pragove.
U i~gradenimpredjelima po gradskim ulicama postavljat t e se letva i instrument. na jufnoj
strani ulice u sjenu.
I
477-
 Najpavcrljnije ke st ivijati ako se niveliranje vr5i s dvije letve rad trtbaiti
tri radnika: d va na letv Ian uz instrument, k:oji suncot:branom 5ti me radn ir1-
stn.unent i stritiv od sur Enik opserratora vod i manual Imjerenja i vrSi sve pcI-
rrebne ~ontrole,dok jos Instrument stop.
Nivelitanje potinje od repera na koji nivelmanskri vlak trel~a da bude p o v c ~ a n .
Kod repera na koje se lehra direktno postwlja vcics je jednostsvna: na reper se ,ostavi letv a
(bez podnoZnog prstena), t e se sa p ~ o stajalista
g i n s m e n t a na njoj oEita visina vizure 1 prEko
vez nih tataka niveliranje
Veza na repere, ni3 koje se 11 i (na zgradama u visini od 1,2-
1,s rn) maZe se izvesti:
- *. ..*
i)pomocu rnetalnog ravmlrr s rmllmettmKorn pwjelom. verwratno postavIjeno r a d e
&

prisloni se uz reper, tdio da pofetna crtica mjerila stoji mino rn3 sredini rupice na reperu (ow,
treba patljivo uraditi h o r i z o n t a h h pogledom; g1edajuL-i koso nla ravnalo moglo bi, uslijed pa-
ralakse, doci do pogrezke postavljanja potetka podjeljenja). Oval." Im .,,.L,..jeno
mrlat*l> ravnaIo sluZi kao
stralinja Ietva prvog stajalitta instrumenta. Prvo stajalitre instrumenta izabrat te s t tako da vi-
zura na reper stoji pod pravim kutom na ravninu podjeljenja ravnala.
Ako vizura na ravnalo sa pntog stajaliSh prolazi iznad repesa (ravnalo se drZi od rupicc
.- .
repera navlse), visinska razlika izmedu repera i prve vtzne taEke dobiva se normalno odbijnnjtm
ociitanja na r a ~ n a l ui prvoj letvi. Ukohko vizura ide ispod repera (ravnalo se drtl od rupice tepcra
nardte), treba otitanje na ravnalu uzeti s pozidvnim predznakom, rj. visinska razlika izrnedurc-
per a i pnpevezne tai-ke dobiva se zbrajanjem obaju oeitanja (31. 392):

Lulll slutaju pri radu s nivelirotn sh piauparalctrrulll rrvEom, kod koincidencije klina na
poluccntimetarsko ravnalo treba otitanje na bubnju rnikrometra odbiti od otitanja n:a letci, a nc
dodati, jer podjeljenje na rarnalu ide odozgo dolje, a Ine kao kodI letve odozdo gore. I

.I
SI. 532
 Podjeljenje na ravnalu treba prethodno ispitati (najbolje zajedno s isgitivanjem podjele na
Ictcl). Ispitivanje podjele v d i se normalnom rnjerom, h o i pri ispitivanju podjele letve, ili ne-
posredno usporedit*anjem s podjeljenjern Ie*.ve, u kojem t e se sluEaju dutina ravnala dobiti izraZena
u jedinicama duZ~neletve. Ukoliko se usporedimnjem dobiju odstupanja podjele na ravnalu veCa
od 0,l-0,2 mm od pravih vrijednosti, treba (za precizni nivelman) sastaviti tablicu popravaka
7a otitanje na ravnalu.
Netatno drZanjc ravnala, tj. nepoklapanjc potetka podjeljenja s centrom W ~ ~ CnaE regeru,
uzrokovat t e grubu pogreSku rnjerenja (ova je pogreBka relativno Eesta). Da bi se to izbjeglo postoje
..a prikljutak posebna ra~mla,kroz Eiji se poeetak proviati EeliEna E;ipka koja taEno pristaje u ru-
picu repera (sl. 393). Na tu se eelitnu Bipku (Eiji promjcr mora taEno odgovarati promjem rupice)
objesi ravnalo, pa se prikljuEak vrHi naprije opisani naIIin, ofitavanjem podjele savnala sa prvog
stajalitta i n s t m e n t a .
Ra~mlomnije dobro prikljutivati nivelman na visoki reper u tom slutaju, kad vizura sa
pmog stajaliSta prolazi na v e b j udaljenosti iznad ili ispod repera.
2. Drugi natin prkljutka na visoki reper bit t e prenosenje visine repera direktno na letvu.
Na papuEu se, tik uz reper, postavi Ietva, tako da podjeljenje letve stoji okomito na zid (31. 394)-
Obitnnm gradevlnarskom libelom, ili posebno za to udeSenim krakim ravnalom s libelom pre-
ncse se \-isina rupice na letvu, tako da se libela postavi tik uz samu letvu okomito na zid. Donji
rub libele ili ravnala treba da bude t a h o na sredini mpice repera. Norizontalnim pogledom, tako
da donji rub libele budt jedna crta, 0 t h se na letvi visina repera. Dvo otitanje vrSi se nekoliko
puta, uvijek uz pnnovno namjegtanje libele,
PrenoSenje donjeg mba libele na J e w moZe se izvrBiri i nivelacionirn instrumentom, tako
da se iz neke stanovite udaljenosti porno& elevacionog vijka uvizira horizontalnom niti tatno
na donji rub libele (31. 394). Ukoliko se nivelira i n s t y e n t o m s planparalelnom plotom, trebe
srije toga ddotjerati skalu mikrometra na nulu. Nakon viziranja u donji rub libele dotjera se mi-
krometrom vizuru na prvo niZe podjeljenje na letvi, pa se vrijednost tog podjeljenja zbroji S 0fita-
njem na mikrometm. T i m e je prenijeta visina repera na lctvu.
Ukoliko libela ne leZi na samom podjeljenju letve, treba uzeti u obzir paralaksu koja je na-
stala uslijed kose vizure, kako se to vidi na sl. 394.

Radi toga Ct se kod horizontalne vizurc imjeriti pornoh tri niti u h o r n M u udalje-
nost instsumenta od lctve r. U tom poloilaju se isto d o oEita na letvi Ssim horizonta nivelira.
Iz &e visine repera i horizonta nivelira H i direktna imjerene udaljenosti libele od lica Ietvt A
utjtcaj paralakse k biti: 3
 PrikljuEak se moZe ez libele, I bse vizure. se postaviti 8to bliZe
reper-, podjeljenjem pars idom. Na udaljenost oa cca 41 sostavjt CP se nivelir,
. .
o h t i udaljenost instruments od letve u i na letvi polohj horizontalne vlzure (sl. 395). Na ni-
veliru sa planp:valelnom plotom mikrometar ke se planparalelne Fdote dotje:rati na nu1U, te onda
elevacionirn vjjlcorn horizcjntalnu nit nitnog kriZa upraviti na reper. Da bi se izbjeglo hclrizontalno
pornicanie durb-,:-* -.....-- -- --*:..
p u s r a ~ i t6e se letva uz rewer tako, da se u vidnurl~-puiru- durbina VIUI!A: : --A-
r IFCIFL'
i letva odjednoi ~lofomdotjera se sadla horizon1:aha nit n
fija Y!me donje otita lttva. i mikrorn<tar.

Kao i ranije, izmjerit fe se potrebne velrclne n, u I A, t e lzracunatl usjeca] paralakse:

koji iznos treba dodati izrnjerenoj visini repera na letvi. Od lerve na koju je prenijttn visiru re-
pera polIinje sc normalno nivelirati, a prve vezne taEke dobit t e se prema slici 396:
 Kad se prikljucuje na visoki reper bilo kojom od opisanih metoda, u zapisnk rnierenja (u
rubriku ~Primjedbac)nacrta se skica prikljutka: poloZaj repera i ravnala ili letre, poloZaj instm-
rnenta, kako pogada vizura letvu ili ravnalo (iznad ili ispod repera) itd.
DuZina vizura u niveliranju, tj. udaljenost letve od nivelira, ne mote se t a h o fiksirati, jer
de ona ovisiti o atrnosferskim prilikama. Do rnaksimalne duZine vizura pri povoljnim atmosfer-
skim prilikama mogla hi se doti tako, da se pretpostavi da u takvom slueaju na pogreSku nivelira-
nia djeluje samo pogreska netai-nog dovodenja libele do vrhunjenja i pogreFka procjene intervala
podjeljenja letve.
Da se odredi prva pogrcika pretpstaviti t e se da se libela moZe dovesti do vrhunjenja na
desetinu parsa tatno. PogreSka koja uslijed toga nastaje bit Ce, prcrna formuli iwedenoj na strani
490 :

gdjr je: u udaljenost letve od nivelira

AT" desetina kutne vrijednosti parsa nivelacione libele.
Za maksimalnu dopuatenu pogregku Amat na jednom stajaliStu bit Ce maksimalna udalje-
nost letve:

Pogregka procjenc dijeIova inrervala p d j e l e lctve ovisit t e o debljini horizontalne niti nit-
nog kriZa u odnosu na prividnu veliEinu podjeljenja l m e . Najpovoljnijt Ce biti da debljina niti
ne bude veta od 1/10 prividne velitine jedinice podjeljenja leme. Prividna velitina podjeljenja
letve ovisi o p o v e h j u dutbina i o udaljenosti letve od instruments.
Uzimajuii u obzir obje pogreae, najpovoljnija udaijenost letve od nivelira mogla bi sc
d r t d i t i po formuli:

gdje je: T interval podjeljenja letve izraZen u milimetrima

y kutna vrijednost parsa libele, izraZena u sekundama
u povedanjc durbina
M a k s h l n a udaljenost letve od nivelira u srcdnjem, pri povoljnim abnosferskim p r i l h m a ,
bit &:
za pwckni nivelman visoke tatnosti 40 do 6U rn
za precimi nivtlmtln 60 do 80 m
za tehnitki nivelman povebnt tallnosti 80 do 100 m
za tehniEki nivelman 100 do I20 m

DuZina vizurt Ce se naravno, zr slabijih amosferskih prilika, mmGto kad zmk i a k titra
morati skratiti. Dalje, dutina vizure ovisi o nagibu terena. Na ralnom terenu mot5 Ce se duEina
vinue izabrati rnaksimalna prcma vremenskh p r i l h m a , dok t e na nagnutom terenu n a j y t a
duZina Urn, biti odredena nagibom terena (51. 397).
 Na nagnutom terenu treba paziti da vizura na viSu tafku ne ide preblizu terena radi na-
rotito nepovoIjnog utjecaja rcfrakcije u nitirn slojwima ztaka. Kao pravilo treba uzetida se u
prccEznom nivelmanu o&tanje na 1eh-i ne uzima niZe od 0,5 m od zernlje, a u tehnitkom nivelmanu
ni2e od 0,2S m od zemlj~.
Isto se taka vidi na sl. 397 da te kod veCih visinskih razlika letava doCi do izrdaja razIiEito
djelovanje refrakcije na vizuru p r m jcdnoj i drugoj Iezvi, i da bi u takvorn slutaju trebalo uzeti
u obzir popravke za utjecaj refrakcije. U preciznom nivelmanu se radi toga radije nastoji da term,
po kojeru se nivelira, bude vodoravan.
Bag radi nepovoljnog utjecaja refrakcije u niZim slojevima treba nastojati da se izbor sta-
jaliSta instruments i letve izakre tako, da vizura i inate nigdje ne ide rik uz zernlju (sl. 398).
 Neravnost zemljiSta (ili neka vodena povr5ina preko koje ide vizura i sl.) koja bi mogIa uzro-
kovatt vertikalnu refrakciju, nepovoljnije 6e utjecati ako je bfiZe insrrurnentu,9to se vidi na $1. 398,
DuZine vizura u optimalnim prilikama za opservaciju (ujutro i uveEe) kretat Ce se od 50 do
80, a pri shbijem vremenu od 40 rn na vise. VaZno je pri tome da duZina vizure bude na jednom
stajaligtu na obje letvve jednaka. Kao pravilo moZe se uzeti da razlika izmedu d d i n a vizura na
jednom stajaligtu smije da bude najvise:

u preciznom nivelmanu I reda 0,s do 1 m

u preciznom n i v e h n u TI reda I rn
u nivclmanu 111 reda 1 do2m
u nivelmanu IV reda 2 do3m

Jednake d d i n e vizura postiti ke se mjjadnostavnije tako, da se d o n postavljanja instnr-

men- otitanjem triju niti na straZnju letvu izmjeri duZina straZnjt vizure, a prednja se lecva,
isto tako sa tri niti otitanom ddinom, korigira po duZini do gore nawdenih granica. U k o W je
iz bilo kojeg razloga na jtdnom stajaliHtu na letvu ~naprijedsv i z m dulja ili kraCa nego nm letvu
matrag#, moZt se eventualna pogreEka, koja bi uslijed toga nastah, izbjejtCi na taj naEin, da t e se
pri prenoxenju instruments na drugo smjaligte ovo izabrati na istoj udalj enosti u, od svoje strahje
letve, kolika je bila udaljenost u, od prednje l m e prvog stajaligta (91. 399).

Tada kc biti, prema ranijim oznakama:

 Treba napomenuti da sc pri niveliranju instrurrtpntom s obitnirn nitnim kritem moraju
vizure uzimati uvijek ne3tb krafe nego pri niveliranju instrumentcm sa klinorn i planparalelnom
plozom. U dugim vizurarna prilikom niveliranja s, nitima intervali na letvi su tako maleni da
se nit slijtpi s crtama pcdjeljenja, pa se dijelovi intewala ne mogu dobro pxocjmjivati, Kod nitnog
krita s klinom uvijek se mote crta intervals dotjerati u simetralu klina, samo f e se obzirom na
udaljenost pomicanjem durbina u horizontalnorn smish dotjerati crtu letve u takav polotaj prcma
klinu, da vrh klina ne bude na samoj crtici, vei da je a t a letve unutar klina (sl. 400).
Prema tome vizure do 80 m m o m se postiki samo klinom, a za nivelman s horizontalnom
niti za maksimalnu duljinu uzet Ce se 60 ili 70 m.
Opservacija poEinje>,postavljanjemletava i instrurnenta. Na ipbranom mjestu za 1eh.u
figurant Ce drvenim maljem jli spretnim bacanjem iz visine zabiti u zcmlju p a p u h . 1,etvu Ce
postaviti na vrh papuce i pomoCu dozne libele dotjerati je vertikalno, licern okrenutim k instru-
memu; u tom poloZaju te je drZati sa dva potporna Btapa. Stapovi se zabodu u zernlju, jedan u
pravac vizure, drugi okcmito na taj pravac, a pridrfavaju sc uz letvu provutenr kroz drtke.
Instrument se ~ostavljana Sto EvrSte tlo, i to tako da opservator pri opservaciji ne bi rnorao sta-
jati u neposrednoj blizini ncgu. Stativ je dobro posta~ljatitako, da su njegove dvije noge za-
bodene u smjeru nivelimnja, a treCa noga je okomito na bj smjer, redom na stajaliitima jednom
desno, a jednom lijevo od smjera (sl. 401). hktificirani instrument se doznom libelom dobro
horizontira i ukloni se paralaksa nitnog krifa. UvEzira se strahja lctva, durbin se fokusira, eleva-
cionim vijkom se dotjera libela da whuni i kad se je u tom pobZaju mjehur umitio, ofita se strasnja
letva. Kad st vizira na prednju l e m , prije otitanja treba konm'lirari da li LibeIa vrhuni. Ako ne
vrhuni, navrhunit Ce se elevacionim-+vijkom. Vrhunjenje libele treba uvijek izvrltiti zavrtanjcm
elevacionog vijka, ti. okretanjern u-sfnwru kretanja kazala na satu. P r i srakom oEitanju m o r a
libela vrhuniti.

Alco ae nivelira insmentorn a obirnim aitnim hitem, uz prije navedeni pastupak, let=
sc u preclznom nivelmanu otitavaju na svakom stajaliitu ovim redoslijedorn:
1. tri niti u p m m poldaju durbina - strahjn letva
2. tri niti u prvom polohju durbina - prednja' l e m
3. tri niti u drugom poloZaju durbina -
prednja letvii
'
4. rri niti u drugom poloZaju durbina - atdnja letva.

Ako se nivelira letvama sa dvostrukim padjeljenjem, prvih se gest Eitanja uzrne M jcdnom,
a drugih gest na drugom pdjeljenju.
OpaZanje preciznog nivelmana instrumentom s klinorn i phparalclnorn pl&m moZe se
skratiti obzirom m to, 9tn se kod ofitanja nitirna procjka polo~ajanitimo~e
na duZini od 50m i&iti
t a h o 8 b od oko 4 5 mm a oEitanjc pornoh pplanparalelne ploEe na istoj udaljenosti daje tatnost
od oko 41 mm. Radi toga se moZe broj otitanjs srnanjiti. OEitanje tim instmmmtom vrSi se tako
da sc crta letve vijkom planparaleIne ploee dotjera u simetralu klina nimog krita, ce se njena vri-
jednost otita (na polucmtimetarskoj letvi polumctri, poludeumetri i polucentimetri). Ostatak,
polumilimetri i poludesetine milimetara otitaju se na mikromem. Yijak planparalclne ploEe trcbn
dotjeravati uvijek u jednom smjesu, da bi se izbjegao mrtvi hod vijka. Red Eitanja bit k t u tom
slubju :
1. demo i lijevo podjeljenje na straZnioj letvi,
2. demo i lijevo podjeljenje na p r d n j o j letvi,
3. desno i lijwo podjeljenje na straZnjoj lctvi.

Pri svakom paru otitanja na 1eni kontrolira se da li difcrmcija oEitanja na oba podjefjenja
letve-daje njenu konstantu 5925. UkoIiko ovim postupkom dva mjerenja na s t d n j u letvu pokazuju
neku razliku, a kontrole sa konstantom letve se slab, uzrok je toj razlici u kretanju instnrmenm.
Ako je to ksetanje bilo jednoliho, moZe se uztti da je nakon viziranja aa straZnju letvu na prednjoj
dobivena pogreika 6, a pri ponovnom viziranju na stratnju letvu pogreSka 28. UzimjuCi aritme-
tiEku sredinu iz oba straZnja oEitanja, imat be aritmetieka sredina istu pogrezku kao ~Eita-njens--
prednju l e m .

Ncka j t oEitanje na prednjoj letvi: hp f 8

1
a aritmttiEka sredina otZitanja na gtraZnjoj lemi: - - ( H $ - J F + ~ S ) - ~ + ~
2

pa je prema tome opmvdano uzimati a r i t m e t i m sredinu oEitanja na strahjim Ietmmt.

Ako se p o w veta odstupanja, pmvjtxit t e se da li su se promjene zbivale jednoliho.
Radi toga kc sc lave o p h t i ovim redom:

Ako su razlike izmedu o h opaZanja na strahju i prednju letvu pribmno konstantne, te su

se promjene stvamo zbiva3e jcdnoliEno. U ovalworn redu opdanja, a pri veCim razlikama, nt
smije sc visinska razlika raEunati iz diferencijn srimetitkih sredina opdanja na strrlznju i prednju
lthll. Utjecaj ovih redovitih promjena eliminirat (5t se forminmjem aredine oEitanja na straZnjoj
i prednjoj lervi, tt Itombinkmjem svakc srcdine s opahnjm, koje je uslijedilo izmedu opafanja,
iz kojih je ta srtdina f o d r a n a .
Prema tome je red opservacijc pri ollitaniima, koja su opteretena p o g r e h m koja jedno-
h rastc:
l
jer Ce se u visinsku razliku, dobivenu razllkcm ovih wijednosti, uvuii poaegka 8 kretanja instru-
menta. Stoga treba visinsku razliku dobiti iz:

Rezultati mjcrmja upisuju se u priIoteni manual, u kojemu j e niveLirnje vrBeno pol centi-
mctarskom invarnom letvom i nivelhm sa planparalelnom plobm. Y
Cijelo vrijeme mjerenja moraju instrument i stativ biti od sunca zaSti&ni suncobranom,
a pri prenogenju t r c b i n s m m t pokriti platnom.

I
486
 Sve ovo vrijedi za opservaciju preciznog nivelmam.
U tchnitkom nivelmanu (mekeg i Eetvrtog reda) opdanje se moZe pojcdnosta-ti, tako
da se prema istim principima ono d i sarno srednjom niti nitnog k r i h i samo jednim opaZanjem
na straLnju i prednju letvu. Rezultati mjerenja upisuju se u manual koji s l d i i za detaljni nivelman.
Prekidanje opservacije za vrijcme podnwa i preko noCi treba izvriiti na reperu. Ukolika
ro nije mogute, na nekoj t e se obunjoj zgradi postaviti pomotni repw. U visini horizoatalne
vizure posljednjeg stajaligta, pomotu ravnala kojeg se postavi horizontalno na zid zgrade po hori-
zontalnoj niti nitnog krifa, povuCi ke se na sigurnom, ghtkom rnjestu zida vrlo tanku crtu. Uz
taj se zid, Sto je bliZe rnoguee, postavi letva i odredi visinska razlika te crte od zadnjcg horizonta,
kao kod prEkEjuEka na visoki reper kosom vhrorn. Paralaksu pri tome ne m e b uzimati u obzir,
ier je vizura skoro horizontalna, a letva je postavljena vrlo blizu zida.
Ako u blizini zadnjeg stajalista nema pogodne zgrade, onda t e se na sigurnom terenu zabiti
ravno sa zemljom tri jaka kolca, a na njih udariti Eavle s okruglom glavom. Prednju letvu posljed-
njeg stajaliSta postavlja se na sva tri koIca, a u nastavlw rada potima se nivelirati od njih. T r i se
kolca uzimaju zato, Hto Ce se iz ustanovljenja njihovih visinskih razlika pri zavrgetku i ponovnom
poeetku rada moCi kontrolirati njihovi cventudni vertikalni pomaci.
Visinske razlike u vlakovima generalnog nivelmam odreduju se obavezno dm puta, nive-
liranjem maprijeda i matrag*. Oba nivcliranja moraju da budu neovisna jedng cd drupog. Nije
dobro niveliranje rnatrage poteti se istog prvog majdi5-h instmmenta, koje je bilo posljednje pri
niveliranja nnaprijedr, uzimsti iste vezne taEke itd.

Rezukati mjerenja u niveliranju, kao i u svakom drugom mjerenju, optetekni su pogretkama

mjerenja.
'
Yeliki dio pogreHaka u niveliranja h a karakter grubih pogresaka. Medu takve spada grupa
pogreHaka u otitanju Iehre (za decimetar ili centimetar), koja se Eesto dogada uslijed ntpa2ljivog
ustanovljavanja smjera podjeljenja na slici letve u vidnom polju, jcr je paZnja opservatora usmjwena
vi5e na tatnost procjene milimetara. Dalje, uslijed nepaZnje Eesto se propuSta navrhuniti nive-
lacionu libelu, te se otitava letva bez toga. Kod niveliranja s R i e kritem sa tri niti dogah se
da se na letvi oEita poloZaj gornje ili donje niti urnjesto srednjt. Neuklonjena paraIaksa nitnog
krifa uzrokuje isto tako gmbe pogre&e nivelacije.
Sistematske i sluEajne pogreEke mogu se, prema izvoru, podijeliti na one kojt su po svom
postanku vezane uz letvu, uz instrument, uz atmosferske prilike i uz procjenjivanje polotaja niti
na letvi.
Uz letvu vezana pogreSka u prvorn je redu nwertikalno postavljanje letve Csl. 402). Razlika
A izrnedu pravog otitanja na letvi I i pogresno uEinjenog I' bit te:
h=I'-I=I'--I'cosa
= l'(1- cosa)

Viskom ili libelom moZe se letva postaviti vertikaho sa srtdnjorn pgregkom a = f O,Sb
a odoka sa srednjom pogreSkom a = f 2" - 2,5'
pa Ce vtliCine pogrtPke uslijed ntvertikalnosti letve biti:
IL

r-
- lrn A
0,s"
= 0>04mm
2,s"
1 mm
2m 0,08mm 2mm
3 rn 0,12mrn 3mm
4m OJ16mm 4 rnrn
Iz ovih podataka slijedi da 6t se u generalnom nivelmanu bezuvjetno wdkdkirati letvu libeIom,
koju treba prije rada dobro rektifihti.

Sl. UIS

Ddje, letva moZe biti savijcna, tako da sc umjcsto prave duZine sekante s na njoj oHtava
ddina luka I (sl. 403). Iz poznatog ofitanja I i odstupanja letve od pravca A moZe se izrahnati
pogre3ka o H m j a 8, jer jt prema slid 403:

Ramije li st sin a u TayIomv red i zadrZe samo dva Elana bit t c :

V & b A jadnaka je:

IX u a!
BuduCi da je kut - malen, moZe se in- zdjenitilukom-, pa & biti:
4 4 4
ili uzimajufi u obzir vrijednost za 8 :

iz fega izlazi da je:

Za I - 3m, A = 2cm bit t e = 0,4 mm.

Da bi se sprijeao savijanje letve obitno je ona uzduZ pjatana jednim, ili parom rebara.
Pogregka podjeljenja moZe biti dvovrsna: iEi je ajelo pdjeljenje izvedeno s veHm ili rnanjirn
intetvalima, tako da je cijclo podjeljenje predugo ili prektatko, pri Eemu nastaje pogreHka zvana
pogrelka metra letve, ili su pojedina podjeljenja medusobno razlieita. Pogreika metra letve i ne-
jednakost podjeljenja ustanovljuje se komparacijorn letve, kako je to ranije navedeno. Promjena
dimmzija drvene letve uslijed promjene temperature i vlage vrlo..se teSko izbjepava. Nairnanje
podlijeh utjecaju vlage letve 4 odleZanog borovog dnreta. Promjena duZine fetve uslijed promjene
temperature zna dose& do f 401 mm za 1°C po rnetru, a uslijed vlage i do 0,3 mm po rnetru
unutar jednog mjeseca rada. Ove: bi se promjene mogle tokom tercnskog rada stalno kontrolirati
kompariranjek normalnom mjerom, #to uvelike otefava rad. Radi toga se darias za precizni nivel-
man upotrebljavaju iskljuCivo invarske lerve. Ostale pogregke vezane uz letru: pogreEka neoko-
mitosti donjeg okova Ietve i nejednakih korespondentnih visina kod para letava opisane su ranije.
Uz instrument je gotovo sedovito vezana pogrtHka neparalelnosti kolimacione osi i glavne
m t e na marki libele. Obitno i poslije rektjfkacije niveka nije taj glavni uvjet potpuno zado-
voljen.
Ako st pretpostavi da jt na niveliru s libelom osjetljivosti od 3 0 na 1 pars nakon rektifikacijt
ta paralelnost dotjerana na =?nost od pola parsa, mati da i nakon rehifihcije glavna tangenta
na rnarki libele tini s ko~imacionomosi kut od cp = 15". U udaljenosti od u = 50 rn dat t e ta
p o p l k a , prema slici 404, netatno otitanje na lmi:

Ova se pogreEh, kako je mvedwo kod r e k e c i j e nivelira s h s t o m likelorn i Evrstim

dwbinom, diminira kod niveliranja iz sredine, tj. kad su letye jednako udaljmc od nimlira.

Sl. 4w
3
Medu neizbjctive sIuEajne pogrdke vezane uz instrmeht spada netafno dovodenjc libele
do vrhunjenja i krctanje srativa i nivelira. Uz pretpostavku da st mjehur libtle mofe dotjmti
do vrhunjenja na tatnost od 1/10 parsa, i da je nivelir inaEe sektificiran, analogno prema slici 404
bit t e pogre3ka u oEitanju letve:

gdje je A?" desetina kutne vrijednosti jednog parsa libele. Za nivelir s libelom osjetljivosti 20"
(tj. bp" = 2") na letvu u udaljenosti od 50 m pogreSka t e A iznositi pribliZno 0,5 mm. Mnogo
se tatnije moZe navrhuniti libela uz koju je dodan sistern prizama, opisan na str. 130.
Utjecaj kretanja stativa i nivelira, ukoliko je ono na jednom stajalirtu jednakornjerno moEe
sc smanjiti zgodnim redom opsewacije, kako je to ranije opisano.
Na starijim tipovima nivelira s elevacionim vijkom, na kojima je zglob oko kojeg se eleva-
cionim vijkom pokreku durbin i libela na njemu, izvan vertikalne osi na udaljenasti e, moZe doti
do pogreSke prornjene visine horizonta pri okretanju durbina uslijed neokomitosti vertikalne i
kolimacione osi (31. 405), ako se nivelaciona libela navrhunjuje elevacionim vijkom koji nije stajao
(makqr pribMno) u nul-polotaju.
Na s3ici se vidi da je:
h = 2 a-sin?
pa t e na primjer za e = 5 cm,p = 2 O hiti & = 3,5 mm. Iz toga se vidi da Ce se narotito kod t a b
vih nivelira strogo voditi r a h n o ovom uvjetu, $to znati da Ce rad na svakom stajalixtu pofeti s
tlwacionim vijkom u nul-polo2aju.

A ~ s f e r s k eprilike u niZirn zrafnim slojwima, koje utjetu na tatnost niveliranja, opisane

w ranije (sm. 330). Nepravilnosti 5th slojwima uzrokuju titranje i lebdenje slika, te refrakciju.
Titranje mote u nekim slutajevima uopCe onemogufiti oritanje letve. Njegov nepovoljan utjecaj
ukZanja se biranjem pogodnog vremena za rad, kako je to ranije spomenuto.
Refrakcija vizure nastaje uslijed nejednake gnstoCe zraka uzdui vizure. U m e li se da je
utjecaj refrakcije funkcija duZine vizure, visinska razlika na jednom stajaliftu bit Ce (na ravnom
terenu) oslobodena od utjecaja refrakcije, ako su duiine vizura na obje letve jednake.
TaEnost procjene polotaja niti na letvi ovisi o prividnoj vcIitini intervala letve (centimetra),
prividnoj dcbljini horizontalne niti nitnog kri2a, t e o polotaju niti unutar intervala. Milimetri se
na Eetvi jog mogu dobro procjenjivati, ako je centimetar letve prividno tako vdik, da debljina niti
bude najvise O,i njegove velitine. Milimetri na letvi procjenjuju se najpovoljnije ako horizonmlna
nit pada oko polo\+iceintervala, a najnepovoljnije ako nit pada u prvu ili aadnju Eetvrtinu intervala.
Kod nitnog kriZa u. obliku klina dovodenje crte letve u simetralu klina rnnogo je taEnije
od procjene obitnim nitnim krjZem. U srednjemu je pogreHka pmcjene poloZaja niti obitnog itnog
kriZa na 50 m & b,5 mm, a dovodeaje m e letve u simerralu klina f 0,1 rnm za ism udabenost.
3
Sve ove pogmske, zajedno sa slijeganjem tla ispod letve, utjeEu na taEnost nivelmana i uzro-
kuju pogreSke odredirmja visinskih razlika.
 Visinska razlika AH izmedu dvije tarke R, i Rb dobit t e se nivelmanom kao suma visinskih
razlika na pojedinim stajalittinla inrtrumenta (sl. 406).

Udaljenost izmedu t
a w R, i Rb bit 6e:

gdje je u srednja duZina vizure, a n broj stajaliita instrumenti

..
Uz pretpostavku da nu sve visinske razlike na pojedinirn stajaliItima Ah1, Ah,. Ahn dobivene
jednakom srednjom pogrexkom m gdje s t to mote pretpostaviti, ako su d d i n e vizura jednaka
onda Ce srednja pogreika visinske razlike AH biti:
~=&rnG
Kako je:

n=-
U
?u
bit Ce:

Sluhjna pogreSka visinskih razlika proporcionalna je dakle drugom korijenu iz udaljenosti.

TeZine su recipmtne kvadlatirna srednjih pogregaka, pa Ce konkr~notetine visinskih razlika
biti :

Ako se u tu jednadZbu u m t i vrijednost za M , bit Ce:

p = - 2 6.u
m 2 .U

3to znaEi da je tetina obramo proporcionalna duZini niveliranog vlaka.

 Srednja pogregka visinskih razlika dobit Cc se iz Gaussove jednadsbc i a srednju pogrcbku:

Aka je u nekom vlaku izvrSeno nivefisanje u oba smjera, tj, jednom od tatke R, do Rb, a drugi
put od Rn do RR i a h su duZine vizura iste, srednja t e se pogrezka dobiti na ovaj natin:
oznaEit Ce se sa: A h A hl1
kz A h',

visinskc razlike pojedinih stranica vlaka dobivene nivdiranjem u jednom i drugom srnjeru, a sa
el, E*,....
En i E',, el2....
€'n prave pogre9ke tjh mjerenja. Frat-e Ce visinske razllke pojedinih stra-
nica onda biti:

a njihove diferencije bit ke jednake nuli:

(A h, + c,) - (A h', + =O <I1)

(A h , + €2) - (A h'l + t'=) = 0

(A hn + eA)- (A h'n -t- ~'n) "0

Ako je ndstupanje za smku od rih stranica:

Al = A hl - A h'=
A# = A h , - A h',
Arn=Ahm-Aklm

onda tt prema prijagnjim jedmad2bama biti:

A, = A h , - A h', = e', - el
A, = A h, - h h', = - E'= E~

An=Ahrn-Ah'n=~'~-efl

Vxijednosti A,, A,, ... An smaaat t e se funkcijamm pravih pogresaka i prema zakonu o pri-
rastu pogregaka bit k:
 Ako se ove vrijednoqti uvrste u Gaussovu iednadfbu za srednju po~reqku,bit k e :

3to ptedstavlja srednju pogretku jcdnog mjerenja, ti. srednju pogrerliu risinske razlike jedne
stranice pri niveliranju u jcdnom pravcu. Srednja pogrerka aritmetitke stedinc iz niveliranja u
dva pravca bit Ce:

U pojedinom nivelmanskom vIaku su redovitil stranice, tj. udaljenosti pojedinih repera, razlitite
dutine, te Ce se za mjerilo t a h o s t i niveliranja uzeri srednja pogregka nivelirane stranice dufine
1 km.
Pri odredivanju te srednje pogrelke uzet Se se u obzir teZine pajedinih stranica koje su
prema prijaqnjem izvodu:

a prema jednadtbi za srednju pogrctku jedinice te2ine (vidi str. 48):

i u vezi B prijc izvedenim izrazom da je:

A: = eO: $- E: itd.

izlazi izraz za srednju pogteSku jednostrukog niveliranja stranice duZine 1, krn:

a uzevai da su tefine p reciprotne duZinama attania U,moZe se gornji izraz napisati i u.obliku:

Srednja pogre5ka dvostruk~gniveliranja stranice dyzine. 1 km bit ite:

M o 3 * -mo
=+-
13 2
ili Sto j e isto:

M ~ =
zky
I
I/; 1
[T]
AA
 Ah 3 h' 3 AA P PAL
Stranica: I dutina 2,75 km 4- 0,2458 4- 0,2443 - 1,s 2,25 0,36 481
2 1,88 - 11,3755 + 11,3702 - 5,3 28,09 Oj53 14,89
3 2,02 - 5,4220 - 5,4255 - 3,5 12,25 0,50 6,t2
4 2,24 + 0,0224 + 0,0307 + 8,3 68,89 0,4S 31,W
5 1,97 + 7,2455 - 7,2507 + 5,2 27,M 0,51 13,79
6 2,18 - 3,1455 - 3,1792 -3,T 13,159 0,46 6,30
[pAA] = 72,9 1
Srednja pogre5ka niveliranja 1. km u jednom smjeru:

Srednja pogreika niveliranja 1 km u d r a srnjera:

_ 1,74mrn

DOPUSTENA ODSTUPANJA
BuduCi da je rnaksimalna dopuStena pogreska jednaka trostrukoj srednjoj, za nivelman
vlaka duZine U bit ke:

gdje je = udaljenost repera izmedu kojih je bilo niveli~ano

In, = srednja pogreBka niveliranja jednog kilometra vlaka
-
w , , , ~ , mksimalno dopuSteno odstupanje izmedu dva mjtrenja iednog vhka, i to uz
pretpostavku da su na popelku utjecale samo slufajne pogfeSke,
Za svaki red nivelmanske q & e unaprijed Ce biti odredena dopustena maksimalna odstu-
panja, tj, bit be unaprijed zadana srednja pogreIka muniveliranja stranice d d i n e jednog kilometra.
Prema naSim dosadagnjim propisima* odredena su maksimalna dopustena odstupanja
posebno za nivelmanski vlak izrnedu 2 repera, a posebno za nivelman zatvorenog poligona. Term
je podijeljen u 2 kategorije: aa nivelaciju povoljan i za nive!aciju nepovoljan teren. U rnaksimalnim
dopugtenim odstupanjima uzet je u obzfr i utjecaj sistematske pogreike, a zanemaren je utfecaj
konstantne pogreSke. Kako optenita formula za pogrdku glasi:

gdje jc: a : utjecaj konstantnih pogreSaka,

b : utjecaj slueajnih pugretaka,
c: utjecaj sistematskih pogregaka

+) Prarllnik o katastarskom prernerawnju, IV deo, Nivelman, Beograd 1930.

naia dosadainja dopugtena odstupanja irnaju oblik:

1 . 7a nivelrnan vlaka izmcdu 2 repcra:

za povoljan tercn za nepovoljan teten
--
u preciznom nivelrnanu 11 reda A = 1r -+ 0.04r2
& 8 A = + 1 0 V r - t - 0,04rl
- -
A = & 20 1r 1- 0.04 fl
---)

u preclznom nivelmanu III reda A = f2 5 ~ r d - O . M r "

u tehnitkorn nivelmanu A = k 32 v t +0.06r8 A= & 4 0 m 0 m
u dopunskorn nivermanu A = f 48 1 / -~ 0.06rs A = & 60vr + 0.06rX
2. za nirclman zatvorenog poligona

u preciznorn nivelmanu I1 reda A = 64 \I r + 0.04 ra A=&6 7 + 0.04 rs

--
u preciznom nivelmanu I11 reda A = A 110 \( r -'- 0.04 s" A = + 15 11 + 0.04 rY
7

u tehnitkom nivelmanu A = f I6 \IT+ 0 . 0 6 r z A = & 24 Y-67-

--
u dopunskom nivelmanu A = & 24 4 7 00.66~ A = 36 V-67

gdje t e A biti izraZeno u milimetrirna a r, tj. d d i n a vlaka ili zatvorenog poligona, u kilometrima
kao jedinici. Povoljan teren za nivelaciju bit f e ravan ili bhgo nagnut teren s Evrstim tlorn, gdje
s e prema tome mogu uzimati vizure normalne ili maksimalnc du2ine. Nepovoljan teren je onaj
s mekim tlom, i tarno gdje treba nivelirati s kratkim duZidama vizura, tj. u strmom terenu.
Klasifkacija nivelrnanske rnrcte u f o r m h a za dopuBtena odstupanja dana je prema staroi
podjeli nivelmanske mrete, pa precizni nivelman II reda u formulama odgovara nivelmanu I1
teda (preciznom nivelmanu) prema novoj kategorizaciji. Precizni n i v e l m 111 reda u formulama
odgovara nivelmanu 111 reda (tehnitkom nivelmanu p o v e h t tatnosti), a tehnitki nivelrnan u
formulama odgovara ~livclmanuI V reda (tehnifkom nivelmanu) u kategorizaciji na strani 434.
Dopunski nivelman prema staroj diobi nivelrnanske m r e t ~kao red mreie generahog nivelmana,
nova kategorizacija ne predvida.

IZJEDNA~ENJENZVELMANSKE M R B ~ E

Uslijed neizbjesivih pogregaka kojima su opterekeni rezultati mjtrenja visinskih razlika u

nivelmanskim vlakovima i mrefama, potrebno je najvjerojatnije vrijednosti za te visinske razlike
nati izjednatenjem po mctodi najmanjih kvadrata. 0 obliku t e mreZe ovisiti koji Ce se oblik izjed-
naeenja upotrebiti.
Obradit t e se sada ~ r i m j e r iizjednatenja tipiEnih oblika vlakova i mreZa

IIZJEDNAC
ENJE NIYELMANSROG WAKA

Neka je izvrReno nkdiranje izmedu repera Ra 1 Rp fife su visine Ha i Hb zadane. U tom

vlaku su univelirani reperi 1, 2,.. ...
n i izrnedu njih mjerenjem dobivene t-isinske razlike an,,
Ah',.. ...
t AhrA+I ($1. 407).

Udaljenosti pojedinih repera su u,, w,,. . . . .uR A I. Treba izraEunati visine repera I, 2,. ....n!
 SI. 4 0 1

Uslijed pngreFaka mjcrenja, knjima su opteretcne visinske razlike Ah',, A I I ' ~. .. Ah', ,I
neke njihova sums biti jednakrl ratlici visina repera R, 1 Rb,vek ce hiti:

gdje je f~~visinska nc5uglasica koju treba podijeliti na pojedine visinskc ~ a z l k eAh',, Ah', ......
Ah',,,, tako da suma popravaka visinskih razlika bude:

Yisina repera I mote se izrahnati neposredno iz visine prvog sepera R, i visinske razlike Ah'l
ali i iz visine posljednjeg repera Rp i visinskih razIika od njega do repera J .
Suma ie ovih visinskih razlika:

Ah', + Ah', f .... + Ah',+1 =Ah''

a udaljenost od posljednjeg repera do repera 1 :

Prema tome te visinska razlika repera I od repera R o biti:

ali i (HB- Ha)- Ah''

pri Emu f e biti:
(Hb - Hd - AXL= Aht? + fh

Definitirma vrijednost Ahl ove visinske razlike bit Ce opCa aritrnttith sredina ovih dviju
vrijednosti:

Kako su tdinc kod nivelmana reciprotne udaljenostima, ti.:

bit k:
Odavde izlazi da fe se iz izrnjerenih vishskih razlika A h ; dobiti definitivne Phi popravljajuti
izmjerene visinskt razlike popravkama, koje su proporcionalne udaljenostirna.
Prema tome Ce biti:

v , = fh- U1
[ul
, Ah1 = Ah', + Wl

* 4 >
i analogno:

i definitivne visine repera:

Prirnjer izjednatenja nivelmanskog vlaka dan je na str. 498.

Aka niveImanski vlak ide izmedu dva repera po terenima razliEitih kategorija, podjela st
nesuglasice nedc vriiti prema d u 2 i m a stranica, vet direktne prema teZinama tih stranica.
Te3ine su recipmEne vrijednosti kvadrata srednjih pogrcf;aka, pa bi se mogle na taj naEin
izratunar~:

No doputtena odstupanja, navedena na str. 495 (ako se uzmu u obzir samo sIuEajne pogrdke)
proporcionalna su drugom korjjenu duZine stmnica, pa su prerna tome kod nivelmana propor-
cionalna srednjim pogreskama:

Prema tome se za teZine mogu uzirnati reciprohe vrijednosti kvadrab dopugtenih odsrupanja,
jet je prerna pojmu dopuStenog odstupanja ovo jednako trostrukoj srednjoj pogreHci:

3
Konstanta c', koja je jednaka k . c Q moZe se, prerna pojmu o teZini, izabrati po volji, pa-se
m o b uzeti da je jednaka jedinici; on& ke popravke viainskih razlika biti:
..
Nivelmanaki obrazac br. 5 Str. I . I
vlsrnskt Nadrnorske
rael~kc
- I

mE I

4 6
17 I 242~ I

I- - N2 4 +5 428 1

I 2 1 111
I--
I - - - I
21 112
I

21 113
I--
I S -- 6 142 I 4 2,Q 0 012 ,6 130 1 +6 130 1

I
'
--
5

1ma
+ I ,

+I4
1501 7

376
I

3
0,9
I
' - 1
I
0 0 6 1 I44 ITI 126

--- -
645 621114

--

6,s 0 4 l i i 4 315 I27 789

Treha 114 335 7 I

- -

.
. ..

I
--
I
--- --

I '
' I

1- I i
II
I
--

I-- -- ---

I - -"
3
I
I
 VeliEine pojedinih dopuitenih odsntpanja A,, A, ....
A,+ 1 za pojedine dijelove vlake uzet
Ce se prema tome, po kojoj kategariji terena pojedini dio vlaka prolazi.

Sastaju li se tri ili vite nivelmanskih vla-

kova u jednom reperu (sl. 408), mogu se visin-
ske razlike u sva tri vlaka izjednatiti odjednom,
tako da se najprije izrahna visina repera R u ko-
me se vlakovi sastaju. Za definitivnu visinu ovog
- hornog repera Ha uzet be se o p h aritmetih
sredina visina W1, H',, H', ...
dobivenih iz iz-
mjerenih visinskih razlika Ah' u svakom pojedi-
nom vlaku :

H ' I = Ha + [AWL]
H'* = Hb +[Ah's]
H ' s = Hc 3-

&sine p,, p, i p, rih visina bit te proporcionalne reciproEnim vsijednostim duEina vlakova:

ako vhkovi idu pe terenu iste kategorije, a analogno prema izlaganju za obitni nivelmanski vlak:
1 1 1
PI = - pa p3
2- :
=- =--
A; A:

ako vlakovi idu po tercnu razlititih kategorija.

Poslije definitivno izraeunate visine hornog repera Hd, iz razlike ove visine i privremenih
vrsh H',,H'8 i Sfa dablt be se nesuglasice:
H,I - H',= f l 3
Ha - Xi',
= f2
He - H',= f,
koje & se na gojedine visinske razlike u vlakovima podijeIiti kao u sanije razmatranom slutaju
o b i h o g nivelmamkog vlaka. PopravIjenim viainskim mlikama ko~onaEnok sc izraiunati visine
pojedinih repera u vlakovima.
Srednja pogreFka jedinice teZinc m, tj. niveliranja jednog kiIornetra vIaka, odredit Ce se po
formuli za srednju pogre3ku' jedinie teZine:

gdje je n broj vlakova, a srednja pogrelka visine Cvornog repera odredit te st lcao srednja pogreHka
opCe ariunetitke sredine:

Str. 2.

Kad n i v e l m a n h m r e h saEinjava cio niz nivelmanskih vhkova, spojenih u suvislu mreZu

nivelmanskih poligona, mogu se svi ti vlakovi izjednatiti odjednom po metodi posrednih ili uvjetnih
mjerenja. Pri izjednaEenju ovakve mreZe treba voditi raCuna o tome da li je mreta slobodna, tj.
da li je poverana samo na jedan poznati reper vikg reda (31. 409) ili je ona uklopljena u viSe po-
znatih repera vikg reda (sl. 4I0).
Kojom t e fie metodorn i d i t i izjednaEenje ovakvih mrefa, da li naEinom posredniwili
uvjetnih mjerenja, ovisiti t r o ekonomitnosti s m o g rafunanja. Pri teoretskoj obradi tih metoda
(str. 51 i dalje) vidjela se da te bmj normalnih jednadfba, koje treba rijesiti pri metodi posrednih
nljerenja, biti jednak hroju traZenih velitina, a kod uvjetnih mjerenja t e braj normalnih jednadtba
biti jednak hroju uvjetnih jednadiba, odnosno broju prekobrolnih mjercnja.

Kakn je veEi dio r a h s k o g postupka u izjednatenju vezan uz sastav i rjegavanje normalnih

jednadfba, izabrat te se pri ixjednarenju ona metoda od ovih, koja daje rnanji broj normalnih
jednadfba.
Ako je u jednoj slobodnoj nivelmanskoj mrefi, u kojoj jt poznata visina samo jednog repera,
r novih tvornih repera (ti, repera u kojima se sastaju tri ili vifc vlakova) povezano sa n vlakova,
anda bi za odredivanje tih r Evornih repera nuZno trebalo provesti mjerenje samo u r vlakova.
Broj prckobrojnih rnjerenja je prema tome:

lsto t e taka u uklopljenoj nivelmanskoj mreZi sa r novih tvornih repera i n vlakova broj
prekobrojnih mjerenja biti
5'
t=n-t.
Prema tome Ce broj normalnih jednadZba u izjednatenju metodom posrednih mjerenja biti r,
jer je to broj traZenih velitina (visina Evomih repera), a u izjednaEenju metodom uvjctnih mjerenja
t, jer je to broj prekobrojnih mjerenja.
Za izjednaEenje upotrebit Ce se dakIe metoda posrednih mjerenja, ako je:
t >r
a metoda uvjctnih mjerenja, ako je:
t i r
1. Primjer za izjednaEenje slobodne nivclmanske mrefe jednostsvnog oblika metndom
uvjernih mjerenja veC je obraden u teorijskom dijelu obrade ove metode (str. 65 i dalje). 1% tome
treba napomenuti da uvjctfle jednadBbe treba rako izabrati da budu medusobno neovisne.

smjcr uspona, pa t e se iz broja novih tvornih repera r = 8 i broja vlakova n

prekobrojnih mjerenja:
-
Na primjeru mrde na slici 411 numwirat & se vlakovi, oznaEit t e se na njima strelicam
14 odrediti broj

Uvjeti kojima ova m e i a mora da udovolji jesu da suma visinskih razlika mutax s*og
zatvorenog nivelmanakog poligona bude jednaka nuli. Ovaj uvjet, radi pogreSaka rnjerenja vi-
sinskih razlika, nete biti zadovoljen, vet Le nppr. za poligon 1,biti:
 SL. 411

gdje je [Ah',,] suma izmjerenih visinskih razlika u vlaku 12, [Ah',,] u vlaku I 0 itd.; a o,nesuglasica
u poligonu I. I tako za sve poligonc.
Obzirom na predznak visinskih razlika uzet k se sa pozitivnim predznakom ona visinska
razlika, koja se u smjeru obilaZenja poligona (u smjeru kretanja kazala na satu) penje, a sa nega-
tivnim ona koja u tom smjeru pada.
Da bi uvjetna jednadtba b i h zadovoljem, potrebno je visinske razlike popraviti popravkam,
tako da bude npr, za poligon I:

Obzirom na jednadsbu (1) glasit k za poligon I jednadsba popravaka

Budufi da u mreZi na s k i 41 1 ima 6 neovisnih uvjetnih jednadfba, za uvjetne jednadsbe

uzet ke se uvjeti sump visinskih mzlika u svim zatvorenim poligonima, ne mEunaju6 vanjski poligon.

Jedhdsbe popravaka k t daicle glasiti:

Da je suma visinskih razlika u vanjskom poligonu ovisna o o v h uvjetima, mokmo se uvjeriti

&o zbrojimo gornje jednadsbe popravaka:

Budufi da je: t -9 + + ma $ ws + ws = u,
3
tj. nesuglasica u vanjskom poligonu, izlazi da se taj uvjet moZe izvesti iz ranije postavljenih, te
p r e m tome nije neovisan. Gornja jednadtha za nesuglasicu u vanjskom poligonu sluZi za kon-
rrolu rahna ostalih nesughsia.
I
502
'r
 Iz postavljenih jednadfba popravka i izratunatih nesuglasica sastavit t e se normalfie jed-
nadZbe korelata, vodeti raEuna o tome da svakm visinska razlika ima razlititu retinu, koja je jed-
naka reciproenoj vrijednosti dutine vlaka. Tako &:

1
[Ah*,] imati tetinu p, = -
Y1

1
[Ah',] imati teZinu p,.= --
us

gdje su u,, u, itd. duZine vlakova 1, 2 itd.

.
RjeSenjm normalnih jednadZba korelata izrahnat te se popravke w,, w,. .itd., kojimrt tFeba
popraviti visinskt razlke [Ah',], [Ah',] itd. W u n s k i posmpak vidljiv je u primjeru na str. 65.
Ove Ce se popravke u vlakovima
dijcLiti na visinskc razlike izmedu po-
jedlnih repera u dotitnom vlaku propor-
cionalno udaljenogtima tih repera, kaku
je to navedeno u IzjednaEenju obEEnog
nivelmanskog v M . S tako definitivno
izratlunatirn visinslrim razlikama izratu-
nat Ce se oflda visine svih repera u toj
mreZi.
Za, uWopljcnc nivelmanske rnreZe
postupak izjednafenja metodom uvjetnih
mjerenja isti je kao i za srobodnc mre-
te.
% Za m r e h na slici 412 oznatit te se
91.ria isto tako srnjerovi usporn, a crtkano k se
oznafiti srranice izmedu zadanih repera,
Broj uvjetnih jedna&ba biti k :

Z a uvjetnt jcdnadZbe uzet & se sume visinskih razlika u zatvorenim pofigonirna 1- V,

pa t e se najprije izraEunati nesuglasiae u n j h :
za poligon- I : [dk;] + [Ah',] - [Ah',] - Ah,, = w,
za poligon II: [Ah's] - [Ah'J - [Ak'J - hhln =

i tako rtdom dalje. Visinske razlike:

Ah,, = HI -H n
t .

h =H - H itd.

visinske su razlike izmedu zadanih repera.

KaEunanje nesugIasica kotrolirat Ce se kao i u ranijem r:ufaju, uvjttom da sums nesugla-
sica u zatvorenim poligonirna mom da bude jednaka nesuglasici u bvanjskcm* (crtkanorn) po-
ligonu. Z a tu Ce se svrhu ustanoviti jo5 i nesuglasica a polfgom ~ n h n i i eu&m ".iet, a to j e a
ovoj rnreZi unutrahji poligon, za koga t e nesuglasichiti:

- [Ah',] + [Ah'a] - [AR*n] - [Ah's] f [Ah'loI = mu

 Prema tome &e jednadZbe pogregaka glasfti
v1 = - x + HI - LAWl]
V* = +x - N I I - [Ah',]
va = +- y - H ~ r r-
~4 - Y + HIV - [Ah'dJ
vs = 4- y - Hv - [Ah',]
ya = -- w SY - [&Val
P odgovaraju jdnad2bama (2) na str. 52.

Da ne hi trebalo mtunad s mlikim numeritkim vrijednostima nepoznanica i slobodnih

Elanova (+ HI- [Ah',]), (- H I I - [AVt]) itd., izraEunat & se iz ntophodnog broja rnjertnja
pribliZne vrijednosti xo i yo nepovlatih v ~ s i H
~~, iaH,,npr, tako da je:

pa fe se izjednatcnjem traZiti popravke I x iAy tih priblifnih vrijednosti.

UvrStavanjem priblifnih vrijednosti x, i y, u gornje jednadabe pogreHaka prijeti t e tc jed-

nadZbe u oblik:
v, = - Ax + (- x, +
Hj ) - [Ah',] = - AX A Al,
Y, = + Ax 4( xo - H I I ) - [Ah'B]= + AX -I- Alz
V, = + AY + I YO - H I I ~-) [Ah',J = + AY +
v4 = -A, + ( - Y ~ + H I v )- [ A ~ ' ~ I = - AY + ar4
vs = + Ay -I- ( Y O- Hv 1 [M'sI =
- -+ AY + a!s
vs- - A X + A Y + ( - X ~ + ~ ~)-[Ak*a]= -Ax+Ay+A16
.
gdje tlanovi AI,, Al,. .hlnodgovaraju onima iz jednadf be (9na str. 52.

UzirnajuCi u obzir tefine, iz $omjib be se jednadtba pogreSh 8nstaviti normalne jednadtbe

prema formulama 112) na str. 55 :

pri Eemu &, kako je to vidljivo iz oblika jtdnadgba pogreE&, kotficijenti a i b uz Ax i Ay biti
jednaki jedinici, a tdine reciptotne duZinama vIakova, ti.:

Rje5mjm normalnih jedmdzb izraEunat Ce se popravke Ax i Ay i onda dehitivne visine

Evornih rtpera R, i R,:
 Ove b se nesuglasice za svaki vhk podijeliti mi izmjerene visinske razlike Ah' u tom vlaku,
~roporcionalnoudaljenostima izmedu rcpem kao u slufaju obitnog nivelmanskog vlaka i izra-
Eunati definitivne visinske raalikc Ah, i konatno visine svih repera mre2e. Time je zadatak rije8en.

U nivelmanskoj mrtti na slici 413 poznate su visine repem:

] ~ ie
i izmjerene su visinslce razlike izmtdu repera u vl&evima dutine [u],, f ~ ] t . . . [ ~Eija l sum:

[Ah',] = 2.092 m [uJl = 12.2 k&r

[Ah',] - 8.765 rn
[Ah',] = 3.652 m
[u]= = 14.5 h
[u], = 16.2 km
[Ah'e] = 5.405 m [ulq = 11.0 km
[Ah'5] = 12.707 m [ t c ] ~ = 8.5 km
[AWs] = 2.852 m [ u ] ~= 10.7 h

Treba i z r a h a t i visine repem u svirn vlakovima te mrete?

t
PribliZne visine Evornih repera R, i R, bit kc:
i

Nesuglasicc Al, ,...&I, za svaki vlak bit Ce:

AI,
A[,
= ( H I - x,) - [Ah',] = (136.31 5 - 134.193) - 2.092
= {x, - H I I ) - [Ah'!] = (134.193 - 125.428) - 8.765
-+
= ft
3.0 cm
0.0 cm
Al, = (yo- H I I I ) - [6h1,1 = (136.992 -133.317) - 3.652 = + 2.3 cm
AE4 = ( H l y - yo) - [Ahf4] = (142.412 - 136.992) - 5.405 = + 1.5 crn
Als
Ala
- (yo - NY) - [Ah's] = (136.992 - 124.285) -12.707
= (yo - XJ -
[Ah's] = (136.942 - 134.143) - 2.852
= f
-- -
0.0
5.3
CITY

Koeficijenti normalnih j ednadsba prikazani tabelarno su:

b A =
10 paa pub padl fibb
u
 normalnih

KonaEnt visine C~G,,UL,LSp=La

--a .- . .- - .

prerna jec ice su:

[wvl
teZint, tj. jednostrar anja vlaka od I km:
 TRIGONOMETRI~KOMJEENJE VISINA
U uvodu u generalnl nivelman napomermto je da se opfenito visinske razlikc tataka na
terenu mogu odredivati mjerenjem n j i h o v ~medusobne udaljenosti u i vertikaInog kuta 9, pod
kojim se one dogledaju, Visinska k razlika Ah onda prerna slici 326 biti:

Odredivanje visinskih razlika ditekvlizn mjerenjem vertikalnih kutova naziva sc migono-

metritkim mjerenjem visina jli trigonometriEkim nivelrnanom.

INSTRUMENT Z A MJERENJE VERTIKALNUX KUTOVA

VertikaIni se kutovi mjere tedlolitom koji ima uz durbin psitvr5ten vertikalan krug ili ver-
tikalan h b , Eija ravnina pri vertikalnom postavljanju ahidsdne osi stoji vertikalno. VerdkaZni
h b je o b i h o Fasto vezan uz durbin, s njime se okrete, a centar mu je u horizontalnoj osi dur-
bina (sl. 414).
Za ofitavanje wrtikalnog limba utvr96en je na
alhidadi indeks kojmu jt, mdi povebnja tafnosti
ofitavanja, dodan nonius ili mikroskop, analogno
kao kod borizontalnog limb. Jednostavniji instru-
menti za mjerenje verrikalnjh kutova irnaju same
jedan indeks, a oni taEniji dva, dijamemlno opreEno
postavljena. citanjem na oba indeksa i uzimanjem
arimetitke sredine Eitanja eliminira sc pogre9ka eks-
centriciteta horizontalne osi durbim obzisom na ccnm
pdjeljenja vettikdnog limba.
 Podjeljenje na vertikalnom limbu namijeto je obitno u ravnini limba, a na jedno-
stavnijim instrumentima na plasru cilindra poloZenog oko oboda vertikalnog limba (sl. 415).
Vertikalni limb moZe biti podijeljen na nekoliko tipiEnih naeina:
1. kontinuirano, u srnjeru kretanja kaz& na eatu, ili protivno tome smjeru {sl. 4163,
2. polukruho, za neposredno mjcmnje zenimih ili nadirnih udaljenosti (sl. 417),
3. po kvadmntima, za neposredno mjerenje elevacionih i depresionih kutova (31. 418).

Na novijim teodolitima redovito j t vmikalni limb snabdjmn kontinuiranim podjeIjenjem.

Da bi se veltikalnim limbom moglo ispravno mjeriti vertikalne kutove, tteba da indeksi
za otitavanje vertikalnog limba stoje uvijek u istom poloihju prerna horizontalnoj ravnin'i. Za to
postavljanje nije dovoljna s a m o libela kojorn se instrument, odnosno njegova vertikaIna osovina,
postavlja u vertikalan poloZaj (npr.alhidadna libela), veC su instrumentu dodane specijalne libele
ili automatski reguIacioni uredaji.
a) I n s t m e n t i s libeIom, obzirom na njen srnjestaj, dijele se na:
1. instrumente a libelom na nosarima indeksa za 05tavanje vertikaInog limba (noniuaa iIi
mikroskopa),
2. instrumente s libelom na albidadi smjkEtenoj u ravnini pamlelnoj a vertikalnim limbom i
3. instrumente s libelom na durbinu.
U pmom slubju noniusi (ili mikroskopi) u M & n i su na posebnom nosah u obliku slova T.
Oni se, zajedno B libelom m nosatu mogu vijkom V (sl, 419) pomicati oko centra Ytrtikalnog
lirnba. Libela se o p t svojirn korekcionim vijcirna moZe postaviti d o da vrhuni kad su noniusi
(ill mikroskopi) u horizo~ltahornpoIoZaju. Takov uredaj ima teodoIit na slici 414.
U dmgom sluEaju (51. 4201, na jednostavnijim instrumentima, libela se pornoh svojih ko-
reltcionih v i j a h moZe postaviti okomito na vertikalnu os teodolita. Ovom k libelom vertikalna os
t a o l i m biti postav1je~d t o taEno u vertikalan polofZaj u ravnini paralelnoj s vizurnarn rav-
ninorn.
 Libela na durbinu (31. 421) obiha je ili reuerziona, te se svojim korekcionirn vijcima mbf*
postaviti u paraleIan polotaj s kolimacionom osi. Takw libelu ima teodolit na slici 420.
Mjerenje prave vrijednosti nekog vertikalnog kuta, ti. kuta izmedu vizure i horimntalne
ravnine polotene kroz horizontalnu osovinu durbim, odnosno cenzar vertikalnog limba, moti
de se izvesti ako se na vertikalnom limbu odredi Eitanje kod kojega je kolimaciona os durbina
horizontalna, Taj postupak rektifikacije naziva se odredivanjm mjcsta horizonta, odnosno ze-
nita vertikalnog limba, a svodi se na ta da st na terenu odredi pram velirina vertrkalnog kuta .rp
neke vizure (ili njena zenitna ddjina z),
Na instrumentu s libelom na nosatirna indeksa o d d i t h se mjtsto zenita mjerenjem ver-
tikalnog kuta (ili zenitne daljine) na neku tatku u dva poIoZaja durbina - krug lijcvo i krug desno.
U jednom polohju durbina mtjerat t e se horizontalna nit nitnog kriZa na neku daleku
taEku, koja je u vertikalnom smislu dobro definirana (vrh tornja, Biljak gromobrana itd., sl. 422).

Sada l e se libela vertikalnog limba dotjerati vijkom V (sl. 419) da vrhuni i ofitat ke se po-
lotaj indeksa vertikalnog limba a,. Isti te se postupak ponoviti u drugom poloZaju durbina i do-
biti oEitanje r, (sl. 423). ( N a sbci drugog polotaja smjer podjeljenja je oznaten obratno od pra-
vog srnjera, radi toga Eta je kmg u tom polohju glcdan 9 iste strane instrurnenta s kojc je gledan i
u prvom polotaju).

Ako se sa E, oznafi na vertikalnom limbu odstupanje projekcije kolimacione osi na limb od

potetka ili 90" podjeljcnja (vet prema poloiaju podjeljenja), sa r, odstupanje indeksa I od hori-
zontalne savnine HH,sa q prava vrijednost vertikalnog kuta, te konatno sa z zenitna daljina pravca,
bir Ce za limb s kontinuiranim podjeljenjern, koje je prikazano na sl. 423:

u E polokaju:
u 11 pololaju:

Iz ovih vrijednosti t e biti:

U, - X I = 180" - 2~

= 900- DL
- -a *1
2

ili zenitna daljina pravca z :

z=goo--p=- - =1
2

U h p n a pogregka indeha e = c, + o, dobit -% sc abrajanjm vrijednosti za a , i a*:

a, + a , = 180' + 2(e, + FJ

Ako ovakav instrument ima dva indeksa bit Ce na njima ofitanja u I poloZaju ul i a,', a u
drugom a, i a*'.Prerm dosadagnjem bit Ce zenitna daljim:

i pogreHke indeksa:
a, + a* = 180" 4- 2(el + s3
a,' -t- a,' = 180" f 2 (E, + e,')

gdje c,' moZe biti razlirito od c, aka indeksi nisu smjdteni tafno dijamemlno.
 Z a limb sa podjcljenjem za elevacione i deprtsione kutove pravo r n j ~ t ozenita, a prema
tome i pravi vertikalni kutovi, dwbit te se takoder mjerenjem nekog vereikalnog kuta u dva po-
lo2aja durbina.
Prema slici 424 bit &:

U oba sluEaja t e se nalcon ustanovljenja pra~evrijednogti v e d d n o g kuta 9 uvizirati po-

novno n tafbu. Vijkom V ~rtikalnogkruga p o h u t te sse indeksi na otitanjt T; sada Iibela
verdkalnog kruga n e k vrhuniti, pa Ce se njenim korekcionirn viicima dotjerati da vrhuni.

1 za kontinuirano podjeljenje:
I nonius 11 nonius
I poloZaj krug lijevo: or, = 18"19'30" a,' = 198°19'20"
I1 poloiaj krrg desno: a, = 161 3 9 0 rrlp = 341 39 20
--
Z 179 58 30 Z 1795840
22 KaB- 143 19 30 u - 143 20 00

t = -- - + a31 + 1180' - (a,' + a,')l-

I180° (a1 1'30" + 1'20'' =
2 2

2, za podjeljenje sa elevacionim i depresionirn kutovirna:

I nonius I1 nonius s redina

I polobi krug lijwo:
I1 polofZaj krug desno:
a,- 5'26'30"
aa = 5 29 40
a,' = !j026'30"
a,' = 5 29 30
5"26'201'
5 29 35
- --
a, - a, = 3'10" a,'- a,' = 3'20" = y27'57,05
 Na instrumentima drugog tipa, koji nemaju l i k l e na nosatima indtksa za otitavanje ver-
tikalnog lirnba, nego se oms mlazi na athidadi u ravnini paralelnoj s vertikalaim limbom, dotje-
rat ce ova Iibela paZljivo u polo2aj okomit na vertikalnu 0s. fravi vertikalni kutovi dobit h se
mjerenjwn u dva poIoZaja durbina.
T o su redovito stariji, jednostavniji instrumenti,
kod kojih Eesto vertikalni limb nije pun, vek je za
mjertnje v e r t h l n i h htova uz durbin dodan sarno
segment vertikalnag rimba (sl. 425).
Takvim instrumentima nemoguk je rnierenje
vertikalnih kutova u dva polohja durbina. .
Pri rektifikadji ovakvog instruments izabrat
k se na terenu dvije taEke u razIiEitim visinama i
stabilizirati ih kolcima (sl. 426).
Na jednu Le sse ta&u pmtaviti instrument, pa-
fljivo horizontiratl libelu, koja stoji u smjeru ver-
tikalnog kruga i imjeriti visinu horizontalne osi in-
stnrmenta iznad kolca. Na dmgu se tatku postavi
trasirka na kojoj je oznatem visina instrummta, te
se izmjeri vertikalni kut m, m oznalltno mjesto na
trasirki. Isti se postupak izvede sada na dmgoj tar&
i dobije kut cr,. Pravi vertikalni kut izrnedu tafaka
bit kt:

ria boju se vrijednost hmkcionim vijcima pmalme indeks za ditavunie M segmentu.

SI.426
 Ako je instrument trekg tipa, ti, 5 Iibelom na durbinu, dovest de se najprije glavna tangen!n
ne mtirki te libele u paralelan polutaj s kolirnacronom osi. Ako takarr instrument ima na durbinu
reverzionu libeIu, na cca 50 metara od instruments postavit k se nivelacinna lmva i vijkom za
fino pomicanje durbina dotjerat cIe se libela na durbinu da vrhuni. U torn poloIaju ufini se hnti-
zontalnom niti nitnog kriZa na Ietvi oritanje 0,(sl. 427).
 Sada se okrcne durbin i alhidada za 180', isti se postupak ponovi, pa se dobije otitanje 0,.
K a visinu aritmeritke sredine ovih oi-itanja natjera se vijkom za fino pomicanje durbina hor~zon-
taEna nit nitnog kriia, a otklon mjehura libelc ukloni se. korekcionim vijkom na libeli. Buduti
da je sada kolimaciona os durbina horizontalna u prostoru, natjerat & se vijkom za pomicanje
indeksa vrrtikalnog limba indeksc na pripadno okruglo oEitanje 0" ili 90°, ovisnrr a natinu po-
djeljenja limba.
Ako talcav instrument ima na durbinu obifnu cijevnu libelu, u paralelan polohj s glavnom
tangenturn te libele dovzst ce se kolimnciona 05, kao kod nivelira s Evrstim durbinom i evrstorn
libelom, dakle nivelacijom iz sredine i sa kraja.
b) Instrumenti s automatskim regulacionim uredajem za oritavanje vertikalnog l i m b
nemaju posebne libele kojom bi se ili vertikalna movim postavljala strogo vertikalno u ravnini
vizurp, ili bi se indeksi za otitavanje vertikalnog lirnba postnvljali pojmovna horizontalno. U
ove je instrumente ugraden poseban regulacioni uredaj koji kompenzira nagibe verrikalne osovine
u ravnini vizure.
Reg~llacioniuredaj na shrmatskoj sl. 418 (teodolitl aAskaniae T u i Tt)dje1uje na principu
njihala, opisanom kod nivelira s automatskim horizontiranjem. Ovaj je segulacioni uredaj ju-
stiran tako da kod vrlo tatno horizontiranog durbina i vertikalno postavljcne vertikalne osovine
alhidade objektiv Ob mikroskopa za otifavanje vertikalnog limba preslikava u ravninu slike mi-
ksoskopa (u koju je unijet indeks za ofitavanje) podjeljenje limba tako, da se indeksom ofita 90'
(zenitnu daljinu). Nagne Ii se instrument u amjeru a (u vizurnoj ravnini) morao bi se i durbin
pomaknuti u srnjeru b, da bude opet horizontalan. No s durbinom bi se pomaknuo i vertikalni limb
u srnjem b od zamiBIjene dike indeksa I. Regulacioni uredaj djeluje tako da se pri nagibanju ver-
tikalne osovine u smjeru a nagne i njihaIo s prizmorn u smjeru c, te svojim nagibom u t j e k na put
make od indeksa do objektiva I to tako, da optiEko preslikavanje indeksm pomakne takoder u smjeru
b. Na taj se naEin indeksom otitava pravo mjesto na vertikalnom lirnbu, bez obzira na nagib in-
strurnenta prema vertikali.
Njihalo je snabdjeveno pneumatskim prigdivatern titraja, analognirn onim na nivelh-irh s
automatskim horizontisanjern. Regulauoni uredaj djeluje unutar nagiba vtrtikaInc oswine od
".
53', a t a h o s t ovakvog horizonsiranja odgovara Iibeli osjetljivosti I
Na instrumentima na 61. 429 (teodolit
Wild TI-A) ukljuten jt u mikroskopu u put
zrake za otiravanje vertikalnog Iimba o p t i a i klin
od tekucine. TckuCina odredenog viskoziteta i
indeksa loma nalazi se u maloj stakIenoj posu-
diu, uhrE6enoj na kuCiBtu alhidade. Stoji li vtr-
t h l n a osovina alhidade v e r t h l n o , gornja i do-
nja povr8im tekudine su paralelne, te zmka
svjttla, kojom se oHtava vertikalni Limb, prolazi
kroz tekuCinu neslodjena. Ako jt instrument
u smjeru vizurne ravnine nagnut za neki kut a,
gornja k povrHina teku6ne biti horizontalna, a
donja povrHirur, zajedno s dnom posudice, bit
t e nagnuta prma borimntu za i s t i kut a. Na
taj mEin t e k u h poprima oblik optitkog klina
koji lomi tu d u za h t ( n - l ) a , gdje je n in-
deks loma teku&e.
Posudica je u optiEki sistem milrroskopa
ukljukna ralro da taj lorn zrake kompenzira
pogre3ku otimnja na vertikalnom limbu, koja bi
.-
P o l b E u i d u r b i n a r h,
"E g
I I1 2IH.v.l.~ E$$-
Shjali#te Vlzurna
Datum i sat
- m~liicvo tug dtsno = K.L. + K. D.
K. L. K. D .

1 2 3 4 5 6

A 3 2
'
-,-
A 12x
ly = 1.52 :

i, = 1.62 -- -- -- --
-
35 43 24 1 17

A 12a A 32 g
_ 88
_ 21
_ -26_d _271- 04- 09 359
--
i, - I 59 a 88
------
38 42 s 271 11 18
--
l2 = 1 59 - d 5 52
88 g 271 0 34
I -- -- 3 8 , 33 125
1 56 00 00 00

- ----
_ _ -
- - - _--- ----
- -------- ---
- - - --
- I _ _ _ _

- - - - -
------- ----
... - - - _ - _ _ - --
- --- ----- ---
- --------
--t
--$ --
-- ---------- -1-
I
1 -- - --
--- ------ -I--'
I
i
--

-
--- - -- --I-
--------
--

-.------------- I
I _I __.

.-- - -3
- -- -------
 Tdgonometrijski br. 1 V S f r m 196
P

Dyo'mki
Srednja vriiednoat
dvostmkog Virinski kut
7
viminski kut 81 ,i,insbg kuta rn Kmmla P R I M J E D B E
2%-K.L--K.D. 23 2x
6 I!
k 0 . 0, 0-4 . , + a . ,, , .,
7 8 9 10 11 12

+ I82 23 45 4
-- Zcias Th. II br. 63302

------ t

A
IS2 23 50 - 1
-1 --- - -
:I82 23 5 1 - 2
_-._I.__
11 2 6 f 1. IBZ23
+- "
177 17 17 -t 3
------ I
177 17 24 - 4
------
177 19 +
-----17,
I 00

52 00 0 177 17 20 88 38 40 52
---
---- --
------ --
----A-
--
---------_ --
------ --
------
I
--
-_]_--I --
-- --- - _ - - I -- _

------ --
------ --
------ --
------ _ _ - - - __
------ --
----- .- --
------ --
-------_-__-I_---

I
---- -'- --
I --
a

I
--
--
t
I

517
J
- +
 Posudica je konstruirana taka da tekuCina pri okretanju instrumenta ne moZe isteti. PO-
sehno prigwtivanjc kojirr. bi se (analogno kao na regulauo~muredajima s njihalom) 7a kratko
vrijeme umirila tckukina nije ovdje potrebno. Pogodnim jc izbororn vlskoziteta tekutine postie-
nuto da se njena ~ o r n j apovrBina relativno brzo i dobro horizontira. Promjena indeksa loma te- I
kucine (dakle i prornjena kuta loma kltna) uslijed promjene temperature nalazi se - u okviru
ternperaturnih granica u kojima se na terenu mjeri -
unutar tatnosti oEitavanja wrtikalnih ku-
tova ovim instrumcntom (6").

Pri trigonometrifkom mjerenju visina vertikalni se kutovi mjere uvijek u dva polotaja dur-
bina i u vige ponavljanja (u viie girusa).
Odmah nakon postavljanja instrumenta na taEku na kojoj Ce se kutovi mjeriti, izmjeri sc
Eelitnom vrpcom visina instrumenta (uhljenost stabiliziranc tatke od horiaontalne osovine dur-
bina). Kod instrumenta koji na no3aEima indeksa ima libelu, treba ovu navthuniti pri svakom
oEitanju vertikalnog limba. Mjerenje kuta izvest Ce se tako da se vjziranjem dmede tatka, na koju
se mjeri, u vidno polje durbina, blizu horizontalne niti. Navrhuni se libela (pri tome treba zavrSno
okretanjc vijka iwesti u smjeru njegovog zavrtanja), tatno se horizcntalnorn niti uvizira tafka,
provjeri se da libela vrhuni i oEita se vertikalni Eimb. Okrene se instrument u drugi polotaj i jsti se
postupak ponovi.
Vertikalni se kutovi, analogno kao i horizontalni, mjere u viEe ponavljanja (girusa). Frema
mHh propisha* mjwe se vertikalni kutovi u tri ponavljanja: u oba ae poloZaja uvizira u tapku
posebna gornjom, srednjom i donjom niti nitnog kriza.
K ~ d t e tmjerenja ispita se odmah na stajaIiStu takoco,da se (pri kontinuiranom podjeljenju
lirnba) zbroje otitanja u oba polotaja durbina. Ovi zbrojevi moraju zn sve vizure na jednom sta-
jaliStu da budu isti, u o h i r u taEnosti mjerenja. Razlike izmedu najmanjeg i najveteg iznosa tog
zbroja ne smije (po natim propisima) da prede iznos od 50".
Na str. 516 i 517 dan je zapisnik mjerenja vertjkalnih kutova, u kojem su izraturate i sve
potrebne kontrole.

SIGNALIZACIJA TAEKKA ZA MJERENJE VERTlKALNIH KUTOVA

Prilikom signalizacije tazaka na koje Ce se rnjeriti vertikalni kutovi, treba obratiti paZnju
na to da na signalu bude taEno definirano mjesto na koje t e se sigumo moCi mjeriti vertikalni
kutovi.
Kod obitnih signala gornji Ce se rub dasaka postaviti horizontalno i sa svih strana u istu
visinu. Kod piramida donji rub dasaka mora da bude horizontalan i na svim stranama piramide
jednako visok.
Pri postavljanju sign& ili piramidt treba izmjeriti visine tabb na s i e c i j i , na koje
te se mjeriti vertikalni kutavi i ro ad stabilizirane taEke. Ovi se pod&, sa skicorn signala, unose
,upolohjni opis taEke (vidi 8tr. 79 i sl. 430).
3

3 Pravilnik za drZovni premer, I dco (Triangulaciia) Beograd 1951.

518
 Yisinska razlika tataka je, kako je to ranije spomenuto, verriktllna udaljenost njihovih nivo-
ploha. Kako sc iz slike 431 vidi, iz izmjerenog vertikalnog kuta r, koji je mjeren od pri-
vidnog horizonta stajaliSta pn formuli:

Ah = d.tgp

neCe se dobiti prava visinaka razIika taEaka, vet h

se u raEunu visinske razlike morati uzeti u abzir i
utjecaj Zcrnljinc zakrivlienosti, tj. razliku u vjsini
pravog i prividnog horimnta u tatki B.

I /
B J

Uz pretposta\-ku cia je Zernlja kugla, bit Ce prema slici 432 iz AABC:

Iz AABB' bit t e po sinusovu pravilu : 3

 sin (P +);
Ah=d
cos (T + 61

BuduCi da su c i -
t
2
mali kutovi, rnos te se gornji izrazi mpisati u obliku:

t
=sincp+-cosp
2
cas (9 + e) = cos cp - c sin 9
Ako st u drugoj formuli zanemari vtlitina c sin? kao rclativno mala (Eto i e mgufe utiniti,
buduh da su kutovi L i cp razmjwno mali), bit k :

r:
sin p + -cos
2
q

Ako a t pretpostavi da je ddina s e h t e d jedmb duZini luka AB' nad kutom c, onda Ce
biti:

gdje Flan c, predstavljr u t j w Zemljine idriv1jenosti.

Uz r = 6 370 000 m bit 6e za pojedine duZine d velieina Elana c,:

d= EOOm 200 300 400 SOO 1000 2000 3000 4000 5000m
c,= 0,001 rn 0,003 4007 0,01 .0,W 408 0,31 471 1,25 1,96 m
1-
:
Osim utjecaja Zemljine zakrivljenosti u rahnu trigonometriEki m j d h visina treba meti
u obzir i utjeaj v e a I n e refrakcije v i m . ' . .
Zbog razliste gustote zraEnih sIojtva
I'
neG vizura izmedu dviju t a w prolaziti kroz
atmosferu u pravcu, vet opknito u obmu
refrakcione krivulje. TaEan oblik refrakdone
krivulje nije pri mjerenju poznat radi toga,
3to nisu pozmte prilike: u zraEnim slojevha
i momentani utjecaj raznih rneteorobEkih fak-
tosa (temperature, pritiska zraka, itd.) na pro-
S1. 493 mjenu koeficijenta loma z& u pojedinim
slojevima.
Zbog jednostavnosti m o k se uzeti da se gustota zratnih slojeva pravilno smanjuje
B njihovom visinom od zernlje, te da refrakciona krivulja ima oblik krutnice, olnenute konkav- -
Neka radijus t e LruZnice Y' stoji u nekom stanovitom odnosu prema radijusu Zemlje r, vi-
zura Ce u tatki A prema ta&i B s horizontorn umjesto kura q' Einiti kut cp (81. 424).
 Neka je 8 r a m izmcdu izmjerenog vertikalnog kuta p i pravog cp', a odnos radijusa Zemlje
i radijusa refrakcione Iniwlje:
r r k*r'

Buduu ch je sefrakclona krivdja aproksimirana kruhicom, analogno prijasnjem izvodu

za Zemljinu zakrivljenost bit h utjecaj refrakcije:

te i e prava visinska razlika izrn.edu taPaka A i B biti:

5to predstavlja osnovnu formulu za ratunanje triganometriEki izrnjerenih visina.

DuZina d dobiva se iz poznatih koordiqata tataka A i B, te prerna tome ne predstavlja sfvarnu
horizontalnu duZinu izmedu tih tataka, veC tu duiinu reduciranu na niva-plohu mom {to jc vid-
Ijivo i na sl. 432, gdje je pretpostavljeno da tat% A leZi na roj nivo-plohi). Ako tacke A i B lek
na nekoj srednjoj nadmorskoj visini: 7
 Nepovoljan utjccaj nesigurnosti koeficijenta refrakcije eliminirat Ce se tako, da se istodohno
mjere vmikalni kutovi na jednoj i drugoj ta&i stranice (sl. 435).
'
Uz pretpostavku dm je refrakciona kriwlja kruznlca, bit te:

a konatna visineka razlika dobit Ce se kao aritmetitka sredina visinskih razlika dobivenih i z verti-
kaInih kutova na jednoj i dmgoj taeki:

tako da je Clan koji daje utjecaj refrakcije i zakrivIjenosti Zemlje ispao.

Buduti da se kutovi q, i (p, medusobno malo razIikuju, a i sami su mali, gornja Le sse formula
za visinsku razliku kod obostmno izmjerenih vertikalnih kutova aproksimirati, tako da se wnjesto:

Bto slijadi iz izvoda:

 Usporedivanjem desnih strana ovih j e d m d f b vidjet 6e se da s t aproksimacija izvedtne for-
mule za visinsku razliku sastoji u tome, 3to je umjtsto v e l i h :

Obje se veliEine medumbno malo razlikuju, pa je takva aproksimacija dopu9tem.

Za p r h u Et st W e upotrebiti formula:

AH= d.tgps +K ir
-t-
- if - SI
+ si-
2 2
gdje jc:
TI 4- q a
P: = - 2

pri Eemu st za o h vertikalna kuta uzima isti predznak.

Na str. 525 dan je primjer ratunanja visinskih razlika k- .,.,,..YmetriEkog mferenja viaina,
NepovoIjan utjecaj refrakcije viaure na vertikalnt kutove moki te se skom wavim elimi-
nirati, ako se kutovi rnjcre istodobno na oba kraja vizure.
Ako se vertikalni h t o v i mjere u mIiEito vrijemc, pa w moZe pretpoataviti da se jc kc&-
cijent refrakcije promijenio za iznos Ak, visinska & razlih biti pogreSna za:

Takav utjecaj pmmjcne koeficijenta refrakcije na izraEumtu visinsku razliku prhzuje

tabela:

d = 5km 6AH = 0,131 402 0,QS m

d = 1 0 km 0,04 408 0,20 m
3
Iz naprijed ;zlotenog se vidi da k na tatnost odredivanja visina aigonometritkim mjcrenjern
najviSe utjecati nesigurnost refrakcije, i utjecat k nepovoljno to vibe, Sto su vizure ddje. Radi
toga je potrehno :
 1. Mjertnje wrrikalnih kutova izvesti u ono vrijeme dana, kad je utjecaj refrakcije ns. verti-
kdne htove najmanji i otpdike konstantan. T o h bifi oko podneva, izmedu 11 i I 3 sati. Pri
tome treba b t i u vidu da k zbog titmnja zraka u to vrijeme biti okohosti za rnjerenje najslabije.
2. Vertikalne kutove treba obligatno mjeriti oboshano, i to po mogutnosti istodobno ili
pod istim vremenskim okoInostim.
3. TrigonornekiEki treba odredivati visine samo u brdovitom terenu, gdje vizure prolaze
visoko iznad terena. U ravnici trigonometritko mjerenje visina ne daje dobre redrate.
Trigonom. obrazac br. 28 str. 2
AH'* -
-
dugza +- -+ ( T ) y
i B - lb
I - k d'
2 2 I Pri-

I
mjedba
A H'b d ctg zb +- in - la + AH,= AH",-t- A H . ?
bEullanje visjnske razIike izmedu taeaka T,: 3 Tb: 12 t

-
Odakle jc
UCtO
. .. Odakle
uaeto
jc
0
'-
xb-Za f 0 2 33 ;
4 .
zb-zs
1. V. 196 Za 8% ' 3 8 40 l . V . 1 9 6 z 91 11 54 2 t 1 16 35
8.224 d... 3 223 16 8.224 d... 3 223 16 g ( ). 8 347 91
t t g za ... 8 374 08 ctaeb ... 8 320 52 d. .. 3 223 16

d ctg k... 1 ,s97 24 d c t g z b... 1 543 68 dtg

(
z 2b z1 ... 1 571 09
= + 39 56 - 34 97 + 37 25
1. Y. 196 ia - ~b
ia +: 1 59 1.v. 196 ib f 1 52 T + 0 03
1. V. 196, in- 4
. .. 00 l.Y.196 1, - 4 01 -
1%- lb 0
I -k g I -k d' 2
(7)r i;0 '9 (7+ )
O 1 9 AH", + 37 28
A IT', +: 31 34 A H'b - 37 27 AH. 3% 0 00
I A I + o M
AH'*+ (-AH'b) A Ha + 37
DoPuit. Od*t.
........ ?.... .3s.. 2 + 31 ..30..

4. TrigonometriUti treba adredivati visine samo na kraCim stranicarna, cca 5 do f 0 km,dakle

u trianguIadonoj mreZi 111 i I V reda.
Pri odredivanju visinske ~ W c taEaka
e na v e i h udaljenostima treba tu duZinu razbiti s
nckoliko kraCih s-ca u visinski pdigon (sl. 436).
Uz t i h v visimki poligon dobro je raniti sistem trohtova i na taj mEin spojiti krajnje tacke
p1igona Iancem, pri &mu te ae najprije ijednaEiti na nuIu visinske sazlike u svaliorn trokusu
i s tako i@edm&nhvisinama stranica ufi u izjednaknje visinskog poligona (sl. 437).
 Za iziednaeenie visina u takvom visinskom poligonu, u kojemu su visinske razlike dobi.. tl-.s
trigonomc~ritkimrnjerenjem vtsina, potrebno je izvesti izraz za srednju pogredku visinske razlike.
Difercnciranjem osnovne formule za visinsku razlih:

i uz pretpostavku da je dufins d bespogreBno zadana, dobit Ee Re kvadrat srednje pogre6ke visinske

razlike:

gdje je tt~psrednja pogreska vertigaInog kuta i

mk srednja pogreika odsedivanja koeficijenta refrakcije.
B u d 4 da su vehkalni kutovi redovito mali (najviSe IOU), moZe se u gornju formulu uvrstiti
za cos q vrijednost 1, pa t e onda biti teoretgki:

Za praktiEne potrebe pojednosmvljuje se ovaj kraz tako da se drugi Elan dcsne strane zanemari.
To je i opravdano, imajuti u vidu da se vertikalni kutovi redovito mjere obostrano i oko podneva,
kad je prornjena refrakcije najmanja. Prema t.me ke za praktiEne potrebe srednja pogrdka vi-
sinske razlike biti:

daMe proporcionaIna duZini stranice.

TeZ.ina ovako odredent visinske razlike bit k

Xto znati da je teZina reciprofna kvadratu dutine stranice.

Za jednostrano tdgunometritki odredenu visinsku razIiku daju naii propisi* srednju pogregku
izrazom :
m = f (I,& f $05 d) cm
gdje je duZina d izra&na u km kao jedinici. Maksimlna dopuEkna razlika izmedu rezuItaBi
obostrano izrnjerenih visinskih razlika na jednoj stranici bit Ce prerna tome:

U tablici XV na kraju knjige dane su nurneritke vri'jednosti m v e l i b e rn, ma i A.

Za svc tatke n&e mreZe, u kojoj su trigonometriEki odredene visinske razlike, tteba odrediti
nadmolske visine. U tu k se svrhu ta r n r e h povezati za repere generahog nivelmana, ti. za neke
k se taEke m r e k adrediti - niveliranjem od najbliZih repera - apsolutnf vjsine. Ako jc tatka
trigonometrieke visinske mrete dana kao v i ~ o htaMa (toranj, w o r n i a i dimnjak ili sl.) p v e -
7ivanje Ce se izvrgiti na jedan od naEina opisanih u narednom poglavlju (TrigonometriRo *P-
renjt visina blizih tataka). One tatke mreZe, Eije r;u apsolutne visine dobivene povezivanjem za

*) Pravilnik za drlavni ptcmer, 1. deo: Triangulscija, Beograd, 1951.

rcpcre generalnog nivelmana, hit Ce a a d a n e ~taEke mreZe i od njihovih & se visina, pomotu tr~gr.
nometritki odredenih visinskih razlika, odrediti apsolutne visine svih taraka mrc'ie. Pri tom<
treba pruvesti izjednatenje trigonornetritki odredenih v~sinskihrazlika.
U prindpu je izjednahnje trigonometritkog nivelmna isto h o i geometrijskog. Stranice
na kojima su trigonornetriski odredene visinske razlike pavemju se u visinskc vlakovc, tvorovc
i mrefe.
Prije izjednazenja treba ustanoviti nalaze li se odstupanja u vlak~vimaunurar dopultenih.
Dopuzteno odstupanje u vlaku izratunat t e se kao trostruka stednja pogregka visinske ~ I i k u e
vlaku. Ova srednja pogrezka dana je izrazom:

..
gdje su m,,m,, , nsn srednje pogreHke visinskih razlika pojedinih s t e c a u vlaku, dane izrazom
na str. 526. Dopugten0 odstupanie u vlaku bit te p m a tome:

M,, = & 3M

Pri izjednafenju treba dllkako uzeti u obzir izraze za srednje pogregke i teZine visinskih
razhka, k a k ~je to izvedeno na atr. 526.
Pri sastavu pIana mtunanja visina treba obratiti pdnju na to da se trigonometriai vlak,
Evor ili mreh, povezuje na visinske talZke iste vrijednosti. T o znaEi, da Ce npr. visinski vlak p&ti
i zavrsiti na tarkarna tije sn visine odredene nivelrnanom, da k se utvotiti tri ili viSe vlakova koii
potinju na takovim taEkama itd.
hcii toga te se pri s a s m plana rahnanja morati mreZa eventualno razbiti na aglavnun
mreZu visinskih vlakova, koji su povezani ma tatke visinski odredene nivelmanom, ta te se mreZa
izjednatiti posebno, te na .sporednua mreZu vlakova, koji potinju izavrgavaju na tarSkama bglavnca
mreZe, dakle na ta€hma fije su visine odrede~ittrigonometritki.

VeliEina koeficijenta sefrakcije K moh se odrcditi na dva mfina.

Najjednostavniji naEin bit k trigonometritko mjermje visinske razlike dviju tafaka A i 19,
Eije su visine H a i Ha ranije odredene nivelmanom.
Tz asnovne formule za rahnanje visina:

d2 kd2
Hb=Hm+dtgpf ---4-i-s
2r 2r
dobit h se onda:
2r
k = 1 +z[dtg~-(Hb-HJ+i-s]

Ukoliko se ne raspolak s takvt dvije zgadno postavljene t a a e , kojih bi se apsoluma visina

znala f na kojima bi se velitina koeficijcnta refrakcije odredila nrt gornji ndin, mote se koeficijent
rcErakdje odrediti istodobnim mjerenjem vertikalnih lcutova m bilo h i e dvije tatke.
Njihove k visine iz &o izmjermih vertikahih kutava biti: 3
Ako se ove jednadtbe zbruje:

dobit Ce se iz toga konaEno:

Iz mnogih, na ove n a h e odredivanih vrijednosti koeficijenta rtfmkcije moZe se uzeti da je

njegova srednja vrijednost
k = 0,13

U donjoj tablici dane su za pojedine duZine stranica vrijednosti Eknova za utjecaj Zemljine
zakrivljenosti i refrakcije za k = 0,13

TRIGONOMETRI~KO MJERENJE VISINA BLlZIH TAEAKA

Cesto u praksi dolazi zadatak odredivanja visina nekih nedostupnih, a dogta hlizih tataka
- tornjeva itd. NaroEito se to dogada kod prikljutka trigonometricki odrcdenih visina na nivelman,
gdje Eesto treba odrediti visiasku razliku vrha neke gradevine - tornja, kao taEke na koju $u se
mjerili vercikalni kutwi ad nivplmanskog repera.
U tim sIuEajevima raEka, Eija se visina mom odrediti, mlativno je Glizu, tako da se ne mora
uzimati u obzir zemljina zakrivljenost i utjecaj refrakdje.
U tu k se svrhu razviti na podn02ju tornja pornohi fpokut prerna slici 438. 7
S krajeva A i D pornohe haze, Eija se d d h a direktno imjeti, izrnjerit k se na visoku t a E h
T horizontahi i vertikalni kutovi, i najbolje horizontalnom vizurom visine horizonata instrumenata
u tatkama A i 8 od tatke (repera), od koje treba dobiti visinu gradevine.
 Iz horizontalnog trokuta ABT po sinusovu pravilu odmdit Ce se mjprije duZine AT i BT:

sin OL$
.
AT=d
sin (ar + a$)
sin a1
BT=d---
sin (mi + aa)
Iz vertikalnih kutova q, i p, dobiju se Yisinske razlike:

Ah1 = AT tg Q,
Ah, = BT tg ql,

a visina Ht tafke T iznad repera R bit k :

Ovaj se zadatak most rijegiti i bez pomotnog trohta, ako se sa dvije taEke, koje IeZe u pravcu
a visok~mtazkom, izmjere vertikalni kutovi na visoku tatku i udaljenost izmedu tih dviju taraka
($1. 439).

1zmje.ren.e su da4de veliEine a, q,, p, i s = (s, - 3,). Trdi se visina H.

Prema s k i 6e biti:
= 5, tgTl

H+ a = s,tgp,
 Mnotenjem jednadZbe (1) sa ''tg ''PI
-dobije se:

Odbit & se sada jednadfbe (2) i (3), te Ce biti:

MnoZenjem ove jednadZbe sa tg q , bit Ce:

sin p .
Buduti da je tg p = -- izlazi da je:
+ m s9
sin 91 !in YI sin PB
H = -- CQSQl ' COSplCOSp2
sin (pp cos T I - cos (~-asin r p l

- a sin 9, cos q, + s sin q, sin 9,

sin (PD - q3
 HQRIZONTALN I VISTNSKI PREMJER DETALJA
ORTOGONALNO SNIMANJE DETALJA

O p t 1 POJMOVI

Triangulaciona i poligonska mrefa razvijena je i rarunana sa zadaiom da s t na premjera-

vanom terenu dobije dovoljan broj stabilizlranih i po koordinatama poznatih tataka, s kojih tc se
moSi smimiti detalj u horizontalnom smislu.
Isto jc tako m r c b repera generalnog nivelmana i rnrefa fataka odrcdenih trigonometriFkim
mjerenjem visina razvijana radi toga, da s t detalj snimi u vertikalnom smislu.
Obradit t e ssp najprije metode horizontalnog rnjereija deralja.
Detaljem iIi kartografskirn elemcntima plana optenito se nazivaju svi objckti, vodotoci,
komunikacije, mede vIasnigtva i kuItura, ukratko st-e ono 5th se na terenu snima i fto na planu
trcba da hudc krtirano.
Detalj se moZe snimati
1 . ortngonalnom metodom i
2. polarnnm metodom,
 a poligonska je mrefa, kako je to ranije (str. 387) spomenuto, veC razvijana tako, da ~-i-rrajboljc
adgovorila onoj od ovih metoda-snfmanja,
-
koja j; na dotiEnom terenu predvidena.
- - -
-Na terenu,aa kojemu je prtdvidtw mogonalno snimanjt, poligonske se tatke postavljaju-
t a b da bi se poligonske stranice 6to viIe pribliZile dctalju koji treba snimiti. Za polarno snimanje
dctalja mjesta za poligonske tatke biraju se tako, da ae sav detG oko tofke moZe snimiti.
Ortogonalno snimanje detalja je direktno mjerenje relativnih pravokumih koordinata aps- -
cisa a i ordinata a -pojcdinh tataka deralja obzirom na linije s-ja kaa apscisne osi. Na sl.
448 stranica je poligonske mr&e apscisna os. - -. - ,

. Da bi se detalj potpune-mogao ortogonalno snimiti, potrebno je dakle_@ati na_ferenudo-i

va~jG>iGiinijasriirnanja (apscisnili 0;;). Uz zahtjw,da-dlhirk ordin2tta ne srniju prijefi m&f
-mahi iznos (snimak je tim tatniji ;to ordinaie h a t e ) kod guBCeg detalja, fj. gdje ima mnoga
-_ objekata,-same stranice poligonske rnrete lnete biti d o d j n o gusta mrda-- li@a na kojt bi st
3 0 g a o detalj potpuno snimiti. . -- ..-. ..-- -

Mre2a Linija snimanja proguSCuje se tzv. linijskom rnreZom. To je sistem linija snhanja
koje izvafi pldigonskih vlakava polaze od poligonske-tafke na poIGofisku taEAui a od pojedinih
tataka na poligonskim stranicama -
tzv.-mslih tataka -
na isto takve male tatke (sl. 441).

Budus da se u ortogonalncm sninranju d d i t e apscisa iordinata mjer~-dJr~kmo,faJe-mt-

t o d a ' . p o m a ~ a * z i a h ~ i n ~ m - t P r 6 n u ~ ~ i r ernjeEfTjFduZ'lna
ki& na-
. -. .. -.-- moZe
takovorn-terenu -
adiiresti relativio velikok i k n o l t u , pa-se ortogondni metodainimanja primijenjuje -0, gdje
,dgtalj treba da bude snimljen vetori-tatnoEtu, pretetno u p r e 4 e r u gradova, naselja Zd.--- .
. .-- -. .-

- - "- - -.-_/
Pri razvijanju Iinijske-mreZe, tj. prl postavljanju rnalih taEaka na koje & se mshjati linije
- 7-
- sn-ja,-tseba imati u vidu eve-momente:
- .- + - --
1 . duZine ordinata ne smiju prijeki neku maksimalnu-du2huLkoja j e - t a m j a , 5to se Ztli
- .
A

mEku szmiti @Enijt.-Trdra?rajTeEF dutinTbr&ta smiju, po nagim--pmpisima biti:

-- " - .- - ______-- I

532
J
 - ~ p r _ m j t r ugradevinskih rejona velikih gradova:
za taEke na ulitnim frontovima
.-
/'
I0 m
za tatkt objekata (kuh itd.) i rneda unutar gradskih blokova 20 m
za granitne ta&e kultura 40 rn
-u premjeru gradevinskih rejona nanjih gradova i naselja:
za ta&e m ulitnim frontovima 15 m
za mEke objekam (kuta itd.) i meda unutar gradskih blokova 25 rn
za granitne taEke kultura 40 rn
-u premjeru sela:
za mtke objekata i meda
za @ h e taEke kultura
- u eventmhom prcrnjeru poljopvrednog i ostalog zernlji9ts:
za =Eke objekata i meda
za mtke na gmnicama Mtura
2.---s -mzvijenih linija snimanja mora biti mogute ssnimanje svih detdjnih taEaka;
ru-
3izbog ck0n0f1iiEf16SS %ba irojekxrati i i k j s k u - d u G o , da b v d e s o manje linijs sni-
\

manja, a zbog tatnosti mreZe tretra da linijsh mr&a ima.9to-manjeredova linija.

--- ~ u d uda ~ i se ortogonalna meto& snimanja detalja upotrebljava skoro.isklju?ivo u onim
A

- premj'erkm, kojim se zahtijevavelika taEnmt, a je u gridovima, naselfima i i n a k izgrZUenom

terenu, razvijmje linijske mreZe poEinje na cestama i d i c a m a oko tzv. gradevnih blokova. Prven-
' smenb-se postat.l@ju linije a kojih &c s t snimati frontovi gradevnih bhkova.
% "-

N a Sitim u l i w ili cestama redovito se svaka srrana ccstc s n h na posebnu liniju, kako
prikazano na slici 442flab ta&e-beba postavljati tako da-se m o m iskoristiti za vise linija
jt to
mjerenja. U slutaju na slici 442-oznaEenorn sa 1; male ta&e-postavljene_su nepravilno, jer bi za
--
-obje linik, koje--od-njiK poIize, bilo boljt izabrati samo jtdnu malu taM.
.-.
Li&_rnjerenja tieba. taka postavljati da a t s obje-njene smne mogu-.s M t i sve detaljne
ta&e do- prije navedenih maksimalnih u&lrenostir-
- -%

3
" -- -
Na primjeru na sli2 443 postavljena je linija snimrrnja uzduZ fronte dice neHto ukoso p m
frontu, tako da bi se s nje mogle s n i m i t i stra2nje strant h t a .
 Detaline_taEkkoje.se ne mom okomicama snimiti_sa Iinijske-- mr&e,,snirni!-<e-se -
posebnim
, - --
--m%G&-
Linije mjerenja dijele se na:
-- --
r l i n i j e prvog reda, koje lete izmedu poligonskih tafaka izvan vlakova poligonske mrefe,
- --"A -- "
2. linije drugog reda, koje lete izrnedu poligonskih tabka i maIih taEaka na p o l i g o n s b
stranicama ili lzmedu malih taraka na poIigonskirn stranicama,
3; linije treteg reda, kaje leZe izmedu rnalih faraka na linijama drugog reda i t a b dalje
(sl. 4.443.
Na linije mjerenja, postavljene oko gradevnih bbkova ili skupine dcmlja, naslanja se linijska
mreb za snimanje detalja unurraSnjosti blokova. Na slici 445 dan je primler takve jednostavne
linijske mreie.
U slu?ajevirna u kojima se zbog izgradenosti terena ili nckih dmgih zapreka ne moie UnUrar
gradwnog b l o b ranriti dovoljno gusta linijska mreia, ili j e uopke nernoguke svu unutraSnjost
bloka snimiti samo na Iinijsku mrefu, razv~jajuse detaljni ili slijepi poligonski vlakovi.
 Detaljni poligonski vlakovi su niz m E h ,
Eije se koordinate odrcduju pollgonskim raCu-
nom. T o su redovno vlakovi kratkih stranica,
koji potinju i zavrtavaju na taEkama poligonske
mrete, a Eesto i na malim tafkama. Na stranice
detaljnih pol~gonskihvlakova smma se drrekmo
I ,1
detalj, ili sluZe kao podloga za daljnje razvijanje
linijske mreZe (sl. 446). Shjepi poligonski vlakovi
I
I \ 1
su po jedna ili dvije poligonske tatke vezane ma
pollgonsku ili malu tatku, a slute iskljutivo
I
I ' za snimanje dctalja.
I &st0 se detaljna poligonska rnreta moZe
I
.. ' nadomjestiti tzv. lutnim presjekom. To su
&--
I
-.- - -- - -
ta&e odredene sarnim odrnjeravanjem duZina
od najrnanje tri poligonske ili male tatke,
koje moraju biti oko luEnog presjeka po hori-
zontu jcdnako rasporedcne (31.447).
U praksi se najk-eBte linijska mreZa, detaljni i slijepi poligonski vlakovi, te lutni presjeci
medusobno kombiniraju, tako da se dobije potteban broj i dovoljna gustota linija snimania.

-
Male-se tatke na poljoprivrednom zemljiEm.stabiIiziraju kolcima od tvrdog drveta-dimen-
-
z i j a jA 5 x-25 a o . 4 T ~ c ~ s a - mjei;ki;n~avIommmnaagornjoj
bi _plohi.-Na- gmkkim--resiama - i-ulicama
-male se tatke srabiliziraju Zeljeanim kIinovima promjera l,O,do .1,5 cm, dufine- I : do-25 cm, ili _ A ,

Z e ~ ~ z ~ m ~ c i j ~ i m a ~ s y ~ j e ~ l ~ g 0 t r - o r a ~ 2 ~ o d ~ 3 ~ c m ~ ~ s t Zelje7nimklinovima
e ~ d u ~ i ~ e . ~ S ~ a bi icije--
~~zacja
virna primjenjuje~etarno gdje- je-cestovni
-...-
pokrov od asfalta, betom ili makadarna. Na neizgra2e-
mm&.tovnim - - - g- o v ~ r & -a - i unutar grzdevmd blbkot-a stabil~zirajuse male ta?keJrrrPGm koljcm--
--
- L A
ke&mEkirn drcnatnirn cijevima svijctlog-otscra 4 cm.-
Taike detaljnih pol~&nsklh Glakova stab~llislrajuse na lsti natin. Lutni presjeci stabiliziraju
se uvijek kao poligonske tatke. One male taeke u gradovima, koje odreduju linije za snimanje fron-
tova gradevnih blokova (linije n a koje se snimaju rubovi ulica) stabiliziraju se na isti narin kaa i
poligonske t a a e , jer se na te linije naslanja sw linijska i detaljna mreZa unutar gradevnih blokova.
{To su sve male ta&e sa slike 442).
KeramiEke cijevi ukspaju se 20-30 cm ispod povrline tercna, a gvozdene cijevi, klinovi i
-Kp3afFr2n'a73T@adKFiim
L d & ~ n i - ~ o ~ - 2 - ~. ' c m .. -i hB.dl% SWW m b i h derafjrre---- >. *

rnrete
- -- na uredenim prometnirn po&inarna ukapa u ravnini s ierenom.
u
Utjefavanje-mal~hta~aka pravac poGonske strane _ili-linije-vr5i~se~uugmdovima,~ a- i kod-
k
tatnih premjera
-----
izvan --
gradova,
I.
-.
_
instrumentom. Na poIjoprivrednorn zemljigtu, narotito ako je
-stranica
-.-- -
krat'a, utjemju
. -
se: male -tatke-u- -
pravai-.trasirkama, odoka- il7-pomoCu &lekozoG. ~ % d - ' -
stabilizacije drvenirn koljern najprijt se na pravac zabije kobc, a zatim se posebno tavaa na nje-
govoj gornjoj povr3ini utjcra u prav&. ~ o onih
-
d malikta~aka,koje morsju doti na liniju mie- -
scnja na nekom tatno odrcdentom mjestu, najprije se izabere rnjesto.male- -
tatke obzirom na Iiniju
mjerenja, koja se na nju naslanja, tako da'se na zern~jipreko poligonske stranicc u srnje; ti-linije
zab11jeFi mjesto. Poslije toga se instrumentorn dotiera mah taEka na tom mjcstu u pravac (,sl.,d48).
Male se ratke numcriraju redom postavljanja arapskirn brojevima nastavno na zadnfi broi
poligonske taeke u tom prcmjeru. Pri numeraciji mahh tataka treba nastojati da na jednoj liniji
mjerenja numeracija d i h tai-aka redom raste, tj. da se brojevi na toj srranici ne preskaEu.
.J

Mjere za odredivanje koordinata malih tahka uzimajufsc pri snimanju detalja i upisuju sc u
skim mjerenja detalja. Iznimku tine male tatke na koje se naslanjaju linije za snirnanje frontova
gradskih blokova, a s kojih se+linija razvija linijska i detaljna poligonska mre?a unutar blokova.
Ovc je male ta&e dobro umjeravati ranije, prigodom rnjcrenja du9ina poligonskih stranica.
Umjeravanje malih tataka vrii se pri samorn snirnanju detalja, tako d a se svaRq odmjeravanje-__-
za-.mai" t a a u u7& - -dva puta, jednom kod s a m o g ~ s n i ~ n j a ~ d e t a l ~ a a ~ ~ m ~ ~ r a ~ ~ a n ~drugi
~aokomica)L
put se poslile svr5enog snirnanja detalja na jednoj liniji mjercnja odmah apscisno--.- umjere maIe.- - -
t a R e ti obratririm smjefi. Sve mjere upisuju se u skim siGiij;d detiijrt. S ~ male Y tatke na jcdnoj
u
G m e r c selcontlnX7rSTo3"akoTE vet p b 3 a v l j e n ~ T u m ~ r n ~ c t a f k ~ u g jnF~&i En ae% o T % - - - -
za nju se mjerc uzimaju samo od susjednih rnalih taEaka kako je to za tafku I375 urinjeno na siicj
449.
;/

U detaljoim poligmiSEiin vlakovkn2 m j m se duiine normalno,-kao kod obitnih poligonskih

~ l a k ~ a ~ ~ u t u t o v eba_med~timmjeriti_~dva-g+sa.
-tre
Obzirom-na-kratkc stranice u detaljnim poli~onskimvlekovima osobita se paZnja obrafa
centriranju instrumenta, a viziranje se ne vrEi na trasirku, nego .na Eavso ili vrh olovke, koja se
- -
.- - -
drii na tatki. A!-co - . ---
se+ ne- moZe dooledati- na-zemlji
o b j e ~ & i d q f l t t tse mirri na uzicu v k h .
- -__
sama stabiIizacija, na stabiliziranu taEku se
- ---__*-A -- v
Vczni kut na poretku 1 na ksaju detaijnog poligonskog rrlrrka mjcri se na krajnje ta?kc liniic,
na kojoj jc potetna, odnosilu zavrtna tacks. vlaka. Ako je ikako muguie, s pocetne i krajnjc tai-ke
dctaljnu~~ollgunskog vlaka vizirri FC na neku dalcku poligonsku ili triangulacionu tatku, takn da
bi sc <to taenije dobio puterni 1 zavrbni smjerni kut ($1. 450).
-- ,
W i ~ ~ ~ + t + . r n a ~ i ~ a ~ r i ~ m ~ e stranica r c n ju ~d e~ t da lum~p~ o~ l a- k e
-----%"/'
korirna, m ~ l i k eizmedu rezultata mjerenja rramor i matragu ne smllu prijeki maksimalan iznw,
dopurtcn pri mjerenju duiina poligonskih stranica (srr. 304). Kutno odstupanje u detaljnom poli-
gonslrom vlaku, obzirom na relativno kratke stranice, smije biti najvi4e-dms€rukaod onoga, pred-
videnoga za aormalne .poligonske-~,Iako\~e(str. 393).

Na pravcu T a T b(pdigonskoj stranici) koji je zadan koordinatama krajnjih tataka T nlya, xo)
i Tb ( y b ,x b ) postavTjene su male taEke TI, T,....T,. Za njihovo odredivanjc izmjerenc su duZine
d,, d , .... d,, a za konrrolu i dpl+,(sl.451). DuZina izrnedu tataka T a i poznsta je, jer je
jcdnaka :
+
de -' f d n + l = [dl .....
.
dl

Ako su mjercnja d d i n a d,, d,. ... d m bespogregna, onda mora biti

+

Da -[yb - ya)' 1 ( ~ a -- [dlz - xa)'

Trokuti T o Tl TI,
T,T , T',, T2T 3T'=... slitni su trokutu . r
TaTb T'b, pa se radi toga moZe pisati:

L ove jednadfbc uvest kc se oznake:

'a
( ~ -b ~ a =l
P
Ixb ~ a ) - 8
Id1 Id1 f I

a t e koordinatne razlike malih tataka onds biti jednake: P+~~*~

5; ;
1
I
I

(YI -~ ? p
a = .4 (xI - *a? = qvd1 --d I
( ~ -
2 ~ 1 ) p.4- x,) =. q . d z
(x,
...................................
( ~ b - ~ n ) = ~ - d n + l (xb-xn)=q+ds+l ./'ba'
3"I
T, I
S ixo-%r
I
I
y+--dsJ I
1
"I I

./ .
S1. 451
I *, -ro t

&&?+--A
---....---
I
--
b
G (4-41
i L-onatno ke koordinate mslih tataka biti:
3'1 = Y o "P . 4 x, = xa A q.d,
Y ? = Y1
. . . . . . . .
+p . 4
I . . . . . _ .
Xs = X I
.....
4- q.d,
r . . . . . . . . . . .

Za kontrolu mora da bude:

Akn se gornje jednadtbe zbroje, izlazi da je:

9to znaEi da t c r e na kraju ratunanja dobiti koordinate ta&e To Cya, ah) i u sIuEaju, da duZine
izrnedu rnaIih taraka d,, cl?... . dm, d m + , nisu mjerene taEno. T o izlazi iz toga Sto srl velitine
P i q, iz kojih su koordinatne razlike ratunate, dobivene fz [dl.
Kontrola isprarnostl duZina d l , d,. ... d., d,, 1 izm;rjit se tako, da se naipriie sa 1 o?na?i
razlfka izmcdu teoretske i mjercnjem dobir7cnedutine izmedu tataka T , i T b :

/
A = 1'b'b - y d 2 f ( ~ -x,z)*
b - [dl = D - [dl
ili :
D = [dl + A

Rahrnanje kaordimb malih taEaka

i zanemarivanjern A' kao male veliEine dobije se:

Buduci da je:

i:
bit k e :
- - [dl
D" = 2A - * (dl 'dl.(~b- YO) tq;[!l. (xa - r.)
[dl [dl - - [dl
i konaf no :

RaEunmnje koordmata malih taEaka

 Ovako dobivena veliCina 2t.l morala hi biti manja cd dvostruke maksimalne doputtene
pogregke mjerenja d d i n e T , Tb za odgovarajutu kategoriju terena.
Primjer raEunanja koordinata malih tataka logaritmima dan je na strani 539, a prirnjer raL'u-
nanja koordinata malih taEaka raknskim strojem dan je na s t r . 540.

RACUWANJE L U ~ N O G
PRESjEK+4

Neka je taEka T odrcdena luenim pre- f

sjekom, ti. odmjeravanjem dutina d,, db i dE I
od taCSaka T., Tb i T, Eije su koordinate po- I \
mate (slika 452). I \
I \d,
Koordinate t a c h T :yt i x, izrafunat ke bl \-
se tako, da se odrede velitine a E b na spojnici I \
Ta i T b te velitina h, Iz poznatih koordinata E \
tataka moZe se izrafunati: I
-"---,a, \ -

?+b=_
21 C / ~ - y o ) e + ( x b - x d ) 2 (1) / 1\
I
j dalje ,I
1
/
/do
/ drk,
\
-.bT
AP = - az = d~ - b* I /
I /
IZ toga je: %

- b - Ida + dbl (da - db)

--
a
2 2 (a +6)

04-b
a = --
a - b
2 2

= a-+-
b -a - b
2 2

VeIirina h jednaka je:

=
-
~ l d ;- 0 2 - \Id:
-
- ~2
Kmsdinate taeke T izrafunat h se sada tako, kao da je ona detaljna ta&a s apscisom a i ordinatom
h. (0 raknanju koordinata detaljnih taEaka vidi u poglavlju: RaEunanje koordinata detaljnih
taEaka, str. 5 5 8 ) . 3
gdje je:

Pri tome se za h uzirna pozitirmj predznak, aka t a a a T leZi Pijevo od pravca T. Tb, a negativni
aku leii desno od njega.
Za kontrolu izrahnaju se konaeno duiine do i db iz koordinata Iutnop presjeka i zadanih
koordinata tataka i usporede s mjetenim:

Ako je luEni presjek odreden iz tri ili vise taEaka, odredc se njegore koordinate iz drugog para
zadanih taEaka, npr. iz tai-aka To i TCsa slike 452, pa se zs definitivme koordinate uzmu aritmetifie
sredine iz dohivenih vrijednosti.
Poslije se s tako dobivenim definitivnim koordinatama lutnog presjeka d e f ~ l ~defxt
, izra-
Eunaju ponovno duZine strmica daj db i dc, a razlika izrahmtih i mjerenih stranica ne srnije biti
v e h ad dopu8tenih odstupanja za rnjerenje du2ina. U primjeru raEunanja na str. 543 ta definitivna
Lontrola nije uEinjem, jer se koordinate lutnog presjeka iz dua ratunanja potpuno slaZu.

Za dizanje okornica s linije mjerenja na svaku detaljnu tatku side sprave za jskolknje
pravog kuta.

SI. 453
 Eunanje Z
.

)a / lo oot kontrola

Y t V b -
log F 9,32 116
def rr-m log q , 9.99 0
d.
1
1

log q a 2,42 053

logph 1,49952~

yt--Ya + 203,83
Ga . + 263,35
 Najjednostavnija takva sprava je kutno ogledalo ($1. 453). T o su dva ogledala J i 2, srnjeltcna
pod kutom u = 45'. Zraka hvjetla koja s nekog predmm (trasitka TI) padne na prvo ogledalo,
odbit k st od njega na drugo, a ad ovoga u oko promatraea. Promatrat Ce u drugom ogledalu
vidjeti sliku predmeta Tl (sl. 454), a zraka iz njegova oka i zraka iz predmeta na pnro ogledalo
stoje pod kutorn cp = 90".
T o se vidi na slici 453, jer je:
iz AABC:

ili :
a=$' Y
iz ABCD:
cp = 2P f 2y = 2a = 90"
Okomica na pranc T, T , u tatki D (sl. 453)
iskolEit he se tako, da se iznad slike predmtta (tra-
sirke) TI u drugom ogIedaIu u terenu postavi trasirka
91. 454 0,tako da se tafno poklopi s tom slikom, kaka je to
na slici 454 uzinjeno.
Ispravnost pravog kuta, iskoleenog k u W ogl~dalom,ovisi o lome da li su oba ogledala
srnjeHtena taEno pod kutom od 45". Obitno je jedno ogledalo snabdjeveno vijcima za korekciju
k o j h se taj uslov mo5e postiCi.
R c k t i ~ c i j akutnog ogledala izvodi se tako da se s neke tatke R pravca, koji je na svojim
krajevima oznakn rrasirkama T,i T,, iskolEi pravf kut najprije na jedan, pa na drugi kraj pravca
(sl. 455).

Ulcolika se pri &om iskolknjju dobiju dvije razlifite taEke 0, i o,, u njihovu se sredinu
zabije trasirka 0 i pomicanjem jednog ogIedala korekuonim se vijcima dotjera da se slika jednog
kraja pravca i kasirka, zabijena u sredinu razmaka, poklope.
. Srednja tahost.iskolEenja okomice kutnim ogledalom je m 50 m duZine okomice u srednjern
f3cm 5

Savremme sprave za iskolfenje okomica su prizme, i to mstranal, pentagonskaz i v o l -

lastonwaa p r i m .

1) Bauernfeind 1868. god. 2) Goulia 1864. god. 3) WoIlaston 1812. god

 Trostrana prizma je istokratna F prizrna, Eija je hipotenuza ozrcaljena (51. 456).
Sve zrake svjetla koje padnu na 1iednu kate~
tu prime, ne izlaze poslije prolaza kroa prizmu
slomljene pod pravim kutorn. Za zrakt1 svjetla n,a slici 457 vidi se iz Eetverokuta DGCE, da je:

Zraka svjetla koja je pala na katetu na tath D bliZe pravom kutu (sl. 458) bit k pasIije izlaza iz
prizrne slomljena pod pravim kutom.
lz A BEF izlazi:
I8W = 4 f +(90° +y) f ?
$ + y = 45"
Iz A BFG opet :
180' = 45" + (90" - y) $- (90" - 8)
gto znati da je:
$ = 8
Zraka svjetla u tatkama D i G prolazi iz jednog u drugo optiEko sredstvo pod istirn uvjetim,
t e je:

sin a I
sin r
-
sin sin 8

ili iz ovoga, uzimajuu u obzir gore izvedenu jednakost P = 8, izlazi da je u = e

. Ez A G H K izlazi:
cp -t a t(90" - e ) = 180'
q=9O0+c--a
3
a buduki da je E = r, bit & za ovu zraku:
q=w
 Prema tome & svako vidno polje prime, tj. njena kateta, biti podijeljcna na dva polja. Jel.lr,c,
polje fine zrake koje nisu slomljene pnd prslvim kutam, a pozna se po tome Sto se pri malrirn
okretanju prizme u njoj na tom polju vidi uvijek druga slika terena. T o je tzv. pomiena sltka.
Drugo polje Eine zrake koje su slomljene pod pravirn kutom, a pozna se po tome 9tu se
pri malom okretanju prime vidi na tom dijelu prizme nepomitno uvijek isti dio terena. To je
tzv. prava ili nepomitna slika.
Trostrana se ptizma mo2e upotrebiti za iskoKenje pravog kuta u dva poloEaja: ili je hipote-
nuza okrenuta paralelno s pravcem na koji se kolti pravi kut (sl. 459), ili je postavljena okomito
na njega (sl. 460).

U pentagonskoj prizmi (sl. 461) stoje duZe stranice pod pravim kutom, a dmge dvije BC i
FC uz ove bmzene su pod kutom od 45" i ozrcdjene.
Zrake koje padaju na jednu plohu pravog kuta, poslije p r o h a h z ptizmu slomljene su
pod pravim kutorn. T o se moZe dokazati, jer je iz dike 461 :
iz Eetverokuta AGHF:
90" +(go" - 8) + (90" - y) + 112,5" = 360'
P - 22,s" -y
ix trokuta ICH:
(SOo
8 = 45"
- 8) 1- (90' - y)
-y
-t45' - 180"

iz ktx~rokutaA B U :
90' + 152,5" -+ (90" - 6 ) + (90" + rp) -- 360"
7= B - 22,5" = 45' - y - 22,5O = 22,5O -y
iz toga:
IP=@
DaIje t e biti iz trokuta I H K :
28 + 2y -I-v' = 180'
V' = 180" - 216 -f- y) 3
ili, obzirom na to da je $ + y = 45O, islazi:
v' = 90"
a budu& da je p = P, bit f e i e = a i prema tome:
v =-90' \

Prizma sa svoje dvije ovcaljene plohe djeluje dakle isto kao i kutno ogledab. Z r A svjetle
pri ulazu u prizmu i pri izlazu iz nje otkknja se za isti kut, jer prolazi iz ztlaka u iato optitko sred-
stvo. Sve se zrake u ovoj prizmi, za razliku od trostrane, lome pod pravim kutom, a slike su jasnije
od onih u trospanoj prizmi.
Prizrna po Wollastonu je peterostrana'(sll, 4621, u kojoj plohe refleksa I rnoraju
biti uzrcaljene, buduCi da su h a d n i kutavi P i a veliki,. veH od graniznog kut efleksije.
Zraka svjeth koja ude kod Elu primu izaii te iz nje u E, slomljena pod praviill a u r v r l l .
Bit Ce naime iz A CE,E, :
135" + ( 9 Q 0 - a ) f ( 9 0 ' - 13) = 180'
a + p = 135" (1)
Vanjski kut a kod F u A FE,E, bit Ce:
6~(~%0°-2~)-f.(1800-2~)
*=36W--2(af P) 7 (2)
odnosno, uzevSi u obzir jedn@Zbu (I):
c - ~ (31
Suma kutova u peterokutu AE,B,E,E, jednaka je:

i uzevBi u obxir jednadZbt (2) i (3) izlszi:

y' = 8'
i prema tome mom da bude i:
y = l

SI. 463
U Petverakutu AE,GE, bit t e sutna k u t o ~ :

ili hnatno:
9 - 90'

Pri iskoltenju pravog kuta svim ovim p r i z m , nc moZe se s taEke iz koje se postavlja
pravi kut kontrolirati da li se ta tatka nalazi na pravcu, na koji se pravi kut koIti.
/
Dvostrukim prizmama, dvostrukom trotltranom (sl. 463), dvostrukom pentagonskom ($1.
464) i dvostrukom Wollastonovorn prizmom ($1. 465) moZe se sa samog stajalixta provjeriti na-
lazi li se ono tatno u pravcu M koji treba dignuti akamicu. Kroz jednu od prizarna vidi se tra-
sirka TIna jednom, a h z drugu trasirka T,na dmgom k a j u pravca. Prizma 6e se nalaziti taEno
u pravm onda, ka& se s u e tih trasirb poklope, kao 3to je to pokazano na slikama 463, 464 i
465 tih prizama. Poklapanje slika posrlZe se malim pomicanjcm p r i m e akomito na pravac kol-
Ecnja. Okomica bt se postaviti tako da se, kao i kod jednostmkih prizama, postavi trasirka 0 tako
da poldopi slike wasirka TIi T,ria krajevima pravca.
Pri ortogonalnom s-nju detalja u g r a d o m , naroEito u u l i m a cmtra, Eesro je zbog
Zvog kolnog prometa vrlo tegko postaviti okornicu imjeriti Eelihom vrpcom apscise i ordinate.
Za iskoltenje ohmice i indirtkmo rnjerenje apscisa i ordinata s l d i specijalni instrument,
m. Zeiss-Lodis* ($1. 466). To je dvosrmka pentagond prima, kojoj je dodan durbin s dalji-

17 sjcnilo za sunce
1s i 27 prsten za prifvrlCivmjc libete
19 libtla a ogItdalom
20 podjeljcnje za korckciju
21 segment u podjtljcnjem za redukciju
duilna ne horiwnt
22 vilak za fino pomicanje u vtnikalnom
smislu
23 lupa za oEitevsnjt podieljenja
24 dvostmka pentagonska prirma
25 nitan
26 okular
28 kofnicu durbina
29 vijak zu ,fino pt ~orizontal-
nom smlslu
30 pero viika 22
31 u~vr9tenleXadiaa na kruti visak
32 kruti visak
33 kardanski zglob s noZicama

I
nomjerom. Oboje je montirano na Ftapu, koji je na svom donjem kraju toliko tehk da djeluje
kao krud visak. Ddjinomjer je konstruiran kao daljinomjer sa dvostrukim slikama, koje su od-
vojene mehanitki uzduZnom pregradom kroz durbin (sl. 250). Akromatitni par klinova bruBen
je tako da oddanja z r a h svjeth u vertikalnom smislu i daje multiplikacionu konstanm K = 20.
Ha detaljnu tatku koju treba snimiti, i na potetak linije snimanja, postavlja se vertikalnoqetva
podijeljena na polucentimetre i poludecimetre. Na kraju linije snimanja postavljena je trasirka.

*) 0. G M h c , 1930. god.

550
Dvostrukom pentagonskom prizmom postavlja se Lodis u pravac li-
nije snimanja i u noiiSte okomice iz detaIjne tatke. Vcrtikalnost Etapa
provjerava se domom libelom na njemu, i u tom polohju ga se utvr-
hiuje trim tanklm nogama. Durbinom, uperenim u l e m na poktku
linije snimanja, vidjet te se originalno podjeljenje letve i klinovima
pomaknuto za odsjei-ak na letvi I, jedno kraj drugoga (sl. 467)-
Iz razlike ocitanja na jednom i drugom podjeljenju letve do-
biva se duZina apscise. Najrnanji dio na letvi od 00,5crn pomnoiien
konstantom 20 daje 10 cm. C e n t h t r i se prccjenjuju. Sada se dur-
bin uperi u letvu na detaljnnj tatki i izmjeri na isti n a b duZina or-
dinate. OEitani e:
58,3&
Ako je daljinornjer nagnut, na posebnom stgmentu uEvr9hnorn - 38,QD
na horizontdnoj osi durbina, oEimvaju se redukcije kosa imjerene du- dusna 2 0 3
tine na horizont. VeliEina redukcije nanijeta je na segment za svakih S1. UFI
10 m izmjerene d d i n t .

Poslije ramijanja linijsh i detdjne-poligonske mrek, kada je dakle na tertnu uspostavljen

dovoljan broj linija mjerenja, prelazi he na s n h a n j e detalja. Snimanje se sastoji u bacanju okornica
s linije mjerenja ne svaku t a b koju treba snimiti, te u direktnom mjerenju duZina apsuse i ordi-
nate. Uz mjerenje vodi se posebna skica u koju se upisuju izmjcrene vrijednosti, slricira se detalj,
upisuju kontroIne m j m itd. Skim -trtba konsmirati prijt poktka terenskog rada.
- Ako je detalj-rijedak-
--
'
p o l j o p r i ~ ~ - ~ ~ e ~ ~ j i ~ m , As t w ~ i ' i ' ~
<u rnjerilu budukg plana,.. a -u_ gustom- a
' I I
e
detalju u povetanom mjerilu. Ako neki
dijelovi detalja zbog gustote ili malih d
dimenzija ne - stanu-- ns smu skim, -
crtaju se na dopunskoj skici u pove- =
C
h n o m mjerilu.
Xorlstmiranje skiclld. . detaljno b
snimanje poEinje podjeIom pxtrnjera- - --
vanog teritorijana-detaljne Iistove, na- $2 w 64 45 & 47 b~ ~g fl a
kojirna 6e biti -ran. PodjeIa na de-
taljne listove -opisana je u pogJavIju: + S t 48a
Projckcioni sistemi na podmtju SFR Ju-
goslavije (str. 591 i dalje). PodjeIa na detaljne liatove provodi se ria skid poligonske m e t e .
U novom jugoslavenskom projekcionom siaremu (Gauss-Kriigerova projekcija), u kojem
je osnovno rnjerilo planova 1 : 5000, u gore spomenutompogIavlju dana je opknita podjeh na
detaljne listove u mjcrilu 1 : 5000, 1 : 2500, 1 : 200, 1 : 1000 i 1 : 500.
Svaki detaljni Iist osimi oznake svog poIoZaja u projekcienorn podr&u (oznaka kolone i
reda tcmcljnog triangdacionog Lista i svog poloZaja na tom lism) nosi i svoj redni broj na listu
karte 1 : 5000. Svi detaljni listovi karre 1 : 5000 numerirani su po shemi na s k i 468 na podruEju
jednog tuneljnog triangulacionog lista brojevima od 1 do 50. 3 ,
f
Treba Ii neki teitorij kartirati u krupnijern rnjerilu, 1 : 2500, 1 2000, 1 : 1000 ili21 : 500,-
listovi se phnova u tim mjerilima numeriraju zasebno za svaki premjeravani teritorij (optinu),
 PO naiim se propisirna listoviplano~anumerirajn tako, da broj 1 dobije najzapadniji list u naj-
sjevtmijem redu, pa sc u tom redu numerirajrr prema istokv &m svi Iistovi. Naredni broj-&-
biva u jutnijem rcdu najistoEniji list, pa se u tom redu ntmmxhju-svi-Mmircdom p r e m zapadu,
u slijedekrn juZnijern numeriraju se listovi od zapada prema lstoku itd. Ako se iia neknm teri-
toriju, zbog mjestirnii-ne gustode detalja, prcdvida kadranje p r e m j e r a , ~\-Xc mjerila; nzjprijc sc
numeriraju listorri najsitnijeg mjerila, a onda mstavno na njih rcdom plantrvi krupnijih rnjerila.
Na sl. 469 dan je primjer numeriranja listova mjerila. 1 : 1000 i 1 :-500. -,

Detaljne skice ~ j use tako aa pomvaju povrHine listova plana, tj. da svakom planu
p i n i d i i i > af3fene
-
.. a . -
S K l C e . mletvo sKlca odaLiie se ~ etnam& d eir~a,fmekoa2&3Eeg
detalja konstruifati- g k i ~ re
e cimo
~ dv65 ,truko krupnijem mjerilu od mjerjla plana, a kod jedeg
detalja skice t e se Iconstmirati u mjerihI plana.
Tako se za Li:3tove mjeri1a 1 : 5 0 3D-i 1 : 2500 konst&raju_skice velitine korisnog-prostora
-- *. .
45 cm pa osi y, a 5tl m po osi Z'TaKO su u mjerik plana dvije za 'm*iIo 1-i-5& ili tetiri za
+.
rnjerilo 1 : 2500). Za listove mjerila 1 : 2000, 1 : 1000 i I : 500 konstnriraju ee skicc vciitinc ko-
risnog prostora 373 cm po mi y, i 25 cm po mi-%(ako su u mjerilu plana, po fetiri za svaki list).
-Skice se numerjraju po Listovirna pIana ito u obliku razlcmka: u brnjniku je broj skice tog plana,
a u nazivnilru broj lista plana. Na sl. 470 dan je primjer konstruiranja i numeriranja skica na pla-
novima mjerila 1 : IOOO i 1 : 500.
Na mbu skice, ti. na praznom papiru oko korisnog prostora, skim se opi8e: oznaEi se nazi-
vom republikc, kotara i opCine, napise se broj i mjerileskice,_nacrta-sePP*-vex sa susjed-
,- --nim skicama (broj sjeTeme i-jufne, te istorne i zapache skice), napi$u koordiiiFifenrbova
korisnog prosbra itd* Svaka t e skica mike, obzirom na svoj pololajna detaljnom listu plana, tj,
u projekcionom podruEju, imati potpuno odredene koordinate svojih rubova. .
Snimanje potinje time da se p r e m koordina-iubova na skicu najprije n a n ~ v e - t p :
angulacione i poligonske tatke koje na njupadaju. Foligonske se stran~ceizmedu tataka iscrtaa i-,
stacioniraju,-ti7olovkonlse p o stranici aznate odsjeEci od 5, 10 ili 20 m, Bto Ce olaklati srnjcitanje
svake umjerene apscise na pravo mjesto. Poslije toga prismpa-se snimanju detaljnih tataka.

552
 Detalj Eine sep-&+k?, komunikacije,~vodoto~i, rnede,+sjE&TTXnErE itd. -bji se nalaze
na &e%i-&;&ju sc ratokih.regrikhie na-plahKZn snYnamjr3ariai detalj prcdstavljs niz
d e t i l j n i h - f a r ~ ~ k a -se-na.
k tCTcnU Snirniti i-fiiun de se spojniwna na planu dotihi objekt, ko-
rnun~kacijaitd, prik&zkti.Tako su npr. na nekoj kuCi detaIjne ta&e njeni-uglovt, na telt.grafsrkom
stupu njegova sredina itd.
Sve se prirodno vijugavc linije detalja (obale vodotoka, mede poljoprivrednih kultura itd.)
snimaju umjeravanjem pojedinih njfiovih taraka u kojima se te vjjugave linije lome. Udaljenost
 tih Jaeaka u pravilu smije biti toEika nica dviju susjednih tataka udaljuje ad krivc lirrije,
tujw spojrtica aproksrrriraj najviG t a pornnoZeno mjerilam u kojern ke se snimak karti-
___ - - - - -- -- _. .
nti. .- .-_-A-

Eravilnilu prenuf~isterne,silosi itd.) snimaju se tatkama, pomoiu kojih-kc-se na

planu moci kon rst~na-sL47E7.Gi-eE~3~-~2;-3;;;;-f&ke
.. -ko<elna _tefenu
,
'~nirbii
,
t&isadd de se mjeriti).
-
--. - - -
- : Mede posjeda sn~majuse na prijelomima granitnih linija, a-te su tarke obitno oznaEene
trsrfnim znahvima. Z n x i meda mogu biti: betonski. kamen dimenzija.0,iZ X-O,I2 x 0,6qrn,
naravni kamen svtcsanom gomjflrn povriinom, medna ~tahla,zidane, Wane ili drvene ograde
itd. Kod mednih anak0r.a snirna se wijek sredina oznake. Snimvene tatke sreba da se medusobno
dogfedaju, Aka-se snimljeni prijelomi medusobno ne dogledaju, snirni se izmedu njih jedna ili
vize tataka na pravcu mede. Ako jc meda oznaEena ogradom, snima se ona strana ograde, koiaje-
faktitna meda; na zidanim ogradama izrnjeri se i 3irina zida. Kad je meda sredina gotokr, jarka,
ili nasipa uZcg 6d O,I rnm xM(gdje je M mjerilo kartiranja) snima se njegova srcdina; ako mu je
iirina vek, snima se faktiEna mcda (sredina) i rubovi. Jarci i nasipi, pllh, odnosno 2% od 0,5m,
ne snimaju se posebno. Granice izmedu kultura (nranica, 2urna, vrtova, livada itd.) snirnaju se u
tafkama u kojima se lome.
Na ZeljrznilJkim prugama, ukoliko one idu u nasipu ili usjeku, snimaju se sve taeke ozna-
fene na slici 472 _strelicom, dakle osovina pruge, rubovi planuma, pofetak nasipa, odnosno usjeka,
sredina jaraka, rubovi fiamrijalnih jama i granica eksproprijzrije -

Na teljeznicama-se-snirn* i stT-i<ki ohjekti: skretnice, signali,semafori, kilornetarsko

i hektometarsko kamenje, table s opomenama, b k ~ f e k g ~ a f &,tpovi, fi jame-za EiSCenje loko-
mativa itd.
-.--
Ceste se snimaju anaIogno kao i Zelj_eznice.
---.
-PoTj&i p u t s si&iii$G%T~kama na jcd& i drugorn rubu. Staze ispod 0,s mrn x M Sirine
snbaju se s m o jednomtatkom u sredini, a one Eire od toga isto tako (ili taEkama po jednom rubu),
ali se izmjeri njihova Sirina i upiSe u skicu.
-- Komunikacije (ceste i teljeznice) snimaju se tako'd-adredenim p o p d n i m profiIima
snimi osovina i s*t--komuiikacije. Udaljenosti profila uzimaju se kod komunikacije
u p r a m ad 50 m (kod krupniiih mjerila plana)'ao 1 0 3 m (kod sitnijih mjeriIa plana). U zavoju se
sn~miprofil na poeetku, sredini i kraju krivine, i jaS toliko profila koliko je potrebno da bi se ko- . I
rnunikacija na planu dobm mogla predstaviti.
Mostovi se snimaju mko da se na obalama snime karakteristitne tatke mosta, a smpovi
se umjere apsckno na osovinu mosta. Propusti ispod 1, m svijetlog owora snimaju se samo u oso-
-vini, a kod on& iznad te Sirine umjeravaju se stupovi, krila itd., kao i kad mostova.
Kjeke i vodatoci s n e i z d e n i m obalama snimaju se u visini srednje vode. Vodotoci
izra-
Zenim, stnnim obalama snimaju se tako da se snirni rub obale i visina vode. Morska obrla smma
se l G o m do koje dopire more za plime. Na vodotocirna, jezerima i mom snirnaju se i svi objekti:
obaloutvrde, brane, splavnice, nasipi itd. Bunari i izvori snimaju se samo jednom tarkom u sredini.
 zgradc sni
-
u temeljinla i odvoje istaci na 7:gradama (israk-
-
:nice, arhii urnjeravaju se apscia nt zgrade. Od agrad:1 sni-
nl.ln,l.x*n PA ,, -:;a . i n : . . .* -i h;*l-+:
umlu ar. >dm0 stalni D u J c m t l ~ ) n ~~~t~9~1-, ll ~ em
n ac d e , --laul,ra, tvo?nicc ilrl., I t IIL ~ ~ ~ L A L L - , U 04
~8

od slabog (barake, scjnjci itd.) i privremene zgrade

Na ; ilicama sniimaju se svi objekti, uredaji za rasvjctu, r redaji itd. Tako
Be posebn~ ,
ULTI,LIUY-)U
-:..
I.h"u V U ~plotnika,
~i ,nnLi
telegrafski i telefbllarrt n*,.,.
aruyvrl.
.nr;
lllvlvllrl,
~rnrln c.nA
?
uuuvuultr
n;

zatvarati, silazi u ka.nale, telefimskc i elektritne ka bele itd. 1 to svi objekt~samo jednom taL*kom
u sredini objekta, d:oliko nisu takvih d inenzija ~ da bi se mogli na planu u mjerilu kartirati.
optmito, pri Jetalja, koje-se provc)di za izradu-opk driavne karte 1.: SOM),,vri-
jede propisi d o n q e t ~u : Instrukciji A-izradu osnovne difavnc-karte u r a z m r i 1 : 5000, I deo;
terensxi ridovi, ~ e o ~ r a b , l $ 4 # . , a pri snirnanju za izradu planova krupnijeg mjerila (1 : 500 da
_ I . 9$00)-vrijeCIe propisi don~jetiu : Pravilniku za dfiavni prerner, I11 deo, Beograd 1958. god,
Snirnanje detalja na jcdnoj-liniji snimanja porinje time, $to se na poEetnu i k r a j n j u ~ a t k ute-
--
linije - na porigon ski ili ma le taEke -- postavi v e & h
zabit ce <e ~ i ~ k ku-,pr-e -
. trasirE6..U--p~ljljn&rednom
-- tewnu
rknimania ij!a s v a k Bf i6ilizirane taeke, a u gradovi& Cc se trasirke
postaviri-na posebnr: tronoge i:sl. 194). (3d poEetn4:tatke snimanja zitegne se po 1lnijt.mjerenjs.
telifna e c a od 20 ill 50 rn 1 utvrstl se na tercn. Ako na liniji ima malo d e t a l j ~ h i a C a k akbjetreba
snimiti; uCVrstit Ce s,e Celii-na \rrpca klincima za oznaravanje. Ako je na toj liniji detalj gust, uEvr-A
Btenje t e l l h e vrpce izvest t e :sc posebnim telitnim klinovima promiera-ldo 1,s cm,du5ine120 do
25 cm, na koje sc ~.I -.
...- -* - 11pcisna
IYFLF
-. vrpm ( ~ 1 . 473).- CeliEm vrpca (apscisna_v&a)-utjc+ -sc- u
pravac okorn, i njen se p o s t a ~kontrolira-;a
~ kraju vrpce dvomukorn prizrnom. Ako je linija-sni:
rnanja dulja (&a 200-mili vise), uputno je na poloTini linije shimanja prethodnop6sfaGiti tazfiu-u
pravalrjof j d n u traslrkll. Kad ima na liniji snirnanja maIihtsEaka, t a se trasirka pastavi na jednu
o d mallh m&, negdje u-polnvici linije. --- -
 ma* 3 ~ y ~ c - ~ ~ d d ~ 6 I n c T d cslika
n c irrasirkc-na
jc
-
K a ratku dctalja, koju trcba-snimiSpastavi se-Fasirka. Fomicanjem.prizme po liniji sni-
-.-.-
jednom kraju linijc i prostim okom glcdane:
traslrke ]la taEki dctaljal OhlPnlrn ili t n . krutirn viskom (sl. 474), Eoji Fe XaPrhm-objeCen, otita
sr: na ap~ciqnnjvrpci apscisn te dctaljne tai-kc, tj. noilSte okomlce ~puStcneiz dctaljne tai-ke na
liniju \nmsnja. Rutnom tclitnom vrpcom (sl. 475) izrnjeri se dut~naordinate, rj. udaljcnost
detaline tatke od apsclsnc vrpce. I tako rcdom za sve dctaljne tatke te Iulije snimanja.
_-
Ako na p lorn teremr ima-nagttutih l i ~ i j asnimanja, apsctse se rnjcre
koso po terenu kan kod mjerenja rlagnutih poligonskih stranica. Pr~jelo-
,. ..
8
. ... ...
mi IIlIIl]C snlmanla oznaCuju se koli-~tlrna,
Cr]e se apscisc eiraju, a fl&nadfi6 sC
i odre-
njihor-c vlsine; na rubu sc skicc (izvan korisrlog prostora) nacrta profil takvc li-
je snimanja s oznaeenim prijelomima. Sve se akosea apscisc pomotu izrnjercnih
sinskih razlika reducirayu ratunski na horjxont. Ordinate se rnjere beziznimno

Uz snimanje detaljnih tar& .a rcdom se na apscisnoj vrpci oCitavaju du-

--

Foslije snimanja svih detaljnih tabka na jednoj liniji snimanja u skicu se

upisuje kona?~ l a duZina linije, pa se abog kontrole rada duZina te linije izmjcri jd
jeda mput u otratnorn smjeru, pri ;emu se opet otitavaju duiine do malih rataka.
~ razlik a i z m e e mjerenja duZlne linije u oba smjera smije biti ona, koja je
N a jbwta
lrnA
,.X-n-n
UUpUDLFIIII mjerenja poligonskih stranica.

vLS1,"'. 474 SI. 475 St. 476 7..

1
I , Kako se prilikom snirnanja detalja umjeraw i linijska mreia, izabirc sc takav red snirnanja

Ipo linijama rnjcrenja, da se najprije s n h a detalj na poligonskirn stranicama, gdje Ce se torn pri-
'likom umjeriti i svc male tafke na tim stranicama. Onda se prelazi na snimanje na linijama prvog
; reda, buduCi da se ove mogu na skim namati prema umjerenirn malim taEkama na poligonskirn
: stranicama. Tako se rcdom dalje snirna na linijama drugog, treteg itd. reda (51. 476).
Svaka izmjerena apsciaa i ordinara upisuje se u skicu tusem, na naEin prikazan na dijelu de-
*-- taljne skice na str, 559. Detalj se odmah na terenu iscrtava tuSem, a objckti koji su snirnljcni TO
jednom tatkom, oznaEuju se odgovarajuCim topografskim znakovima. U skicu se unose sve indi-
kacije koje k tiniti ~nirnakkornpletnim, naratito oznake kultura (kraricama), oznake vlasnika
zemljigta itd.
.-
 Radi eliminiranja grubih u snimanju uzimaju se na fcrt tno i knnt rolna
-- -- .-
nijrrcnja i to: - - - . - t-
1 . Rosa odmjeranja, knj ima se osirguravaju wfnije taSike detalja na frontorima
uIica. Koso odrnjeranje uzima se od detaljnc tatkc: dn-nckog mjcsta na apscisnoj vrpci, 01
rijclog metra, kojc je: od apscise tc totke udaljeno c>;prllike za duiinubrdmate. Krrsztrrdhjei
naroEitn kod duljih (xdinata i gustog det alia na jed noj Ilriyi ~alhibnjzi-uzimajuseod-duiju
-. . .
gonalnn snirnljenih tataka na obratntm stranams. apscisne linije.
smirnljenoj
2. Fronror r; p o - ~ d k ~ j - - -
mcdi izmjwe -se durine izrncdu svake_-pnjediae snirn-
Ijene-taEke, Isto serako pbligatno izmjer r - ~ 6 ; t nenzije
t objekata-&&a, mostova ~ t d . ) .
Ima sluZajeva, naroelto u m terenu, kad se neCe moki sve-iaclke detalii snimiti na
. -. ..
linijsku rnreZu, ili bi se radi poledln~htaciaka I~nljskamreta morala projekr~ratigusto i kornplici-
rano. Ako se radi o nevafnim taEkama, mogu se one snimiti na ordinatu koje druge taeke, a
u tom slutaju treba umjeritl obligatno sve frontove radi kontrole, a s rlh, na ~rdinatusnlmtjenih
tai-aka, uzeti oblimtno kosa odmicrania.
Sva se kentrollna mjerenja, frontov:E, kosa odmjeranja itd, uzimaju, gdje god je to moguk,
horizontal1lo. Kod c'rentualno koso izmjr:renlh kontrolnih miera treba, kao i za ostale koso mje-
rene duiirbe, izvrHiti redukciju na horizo~ 7s pomodu izmjerenih visinskih razlika.
wq , . -- -
Neprlstupne racKe, Koje se ne m o m snimiti okomicama, rnogu se adrediti presijemnjem
naprijed s: I najmanje 3 pnligonrske ili male ratke (sl. 477).

U ovakvim slutajevima naroEito se zgodno moZe upotrebiti poIarno odredivanje tih ta-
taka preciznim daljinomjerima sa klinom. Letva se postavIja na nedostupne taEke koje treba sni-
miti, a s najbliZih poligonskih ili malih taEaka izmjere se na te taEk:ke kutovi i dufine. Ukoliko se
ne moZe na zemlji naii zgodnu poligonsku ili malu rafku za stajaliJte instrumenra, odredi se na
zgodnom polotaju ria nekoj zgradi jedna t a a a trigonometriai (presijecanjemj, te se polarna
mjetenja na nedostupne taeke izvrge s ovako adredene ta&e. Na ovaj natin snimljene tatke treba
ss7akakokontroliratf mjerenjem frontova s direktno orrogonalno snimljenih tataka detaIja.
Tokorn snimanja oprerni se skica potrebnim indikacijama: naznakom kultura, vlasnika,
nazivjma uIica itd. Poslije svdenog snimanja na jednoj se skici-do desnog i donjeg ruba papirq
iscrta sav detalj terena i'preko korisnog prostora skce, da se slaganjem skica mo2; dobiti
pregled cijelog prernjeravanog teritorija. Na stranici 559 dan ie dio s k i m &taIja snhljenog orto-
gonalnom rnetodorn,
 Koordinate po jedin nih detaljrlih taEaka mogu se izrarunati t. prije iz-
ratur~sjukaordi ta okomice nih sa svalte detaljne
renja (sl. 478).

-- . . - tacatca
xnate . "
u ,, D*. itd.:
!, x'? itd. izraEunat Ce se kao

ale tatke :
!
!
""I -Ye q E --- X a
Xb

[dl Id1

Ordinate D',Dl,D'!D ,..., itd. okosni-

te su ns apscisnu liniju i njihov t e
:mjerni kut biti:

ako su ordinate s lijeve strane od smjera rahnanja, ti, ad T, p r e m T b . Ova se formula mok
prirniieniti i na desne ordinate, samo Ito 6e njihov predznak biti negativan*
m .

Za raEunanje uzet be se pribliZne formule: (; r m ?+'- J n

p = sinvi
q = cosv:

a koordinatne razlikc taEa , D,D',itd., ti. naZi3ta i detaljnih tataka bit Ce:

y, - y ' , = b1 sin (270' + v:) = - b1 cos vg = - b,q

xl - x', = b, cos (270' + vg) = bLsin v i = blp

Koordinatne razlike poEetne taEke T, i prve detaljne tstlke Dl bit t e :

- detaline tazke ~riietik se isto tako, Samo 5to k

Od prve do druee se za duZinu ordinate b u gornje
iedn &be uve!rti razliku ordinata p c detaljne tatke:

Opknita formula za rat1lnanje koordinata mr3Ze se napisati u obliku:

-x,=Ad L,n 1q 4-

Tak prijeCi pos tepenim p~rijelazimapreko svilI detaljnih i

toj liniji snimanja do krajnje taEke To,Eije t e koordinate slutiti za kontrolu rahnanja.
 Iz oblika formula vidi se da je za ekc~nomitnoratunanje m s k i strof
Za takav naEin raeunanja preradit tle se gornje formulc tako, da se tih velitin:
Ad i Ah raznirn faktorimal ,
ain. -

X a desnoj strani gornjih jednadtba izvadit i-e se zz aktor p ili q, te Ce biti optenito:

Za r a h n koerdinatnih razlika upotrebit be se uvijek onaj od gornjih parova jednadfha, u kojern

je kvocijent *-
4
ili zmanji od jedinice, i to zato da se rahmmje iwrbi sa Ito rnanjim brojhnim
P
vrjjednosijrna.
U priloZenom primjeru rahnanja koordinata detaljnih tataka (str. 561) uredene su oznake:

q - ~ a - x o
-----AF-
Id1 xb
=-= - xa cotg
P Id] y b -ye ~a - y e

lzrazi u zagtadama u formulama za Ay i Ax izm?unaju se za svaku detaljnu taEku posebno,

a koardinatne diferenciie Ay i Ax dobiju se mnojenjem sako dobivenih vrijednasti sap, odnosno p.

Rafunanje se kontrolira formulama:

po prvom paru jednadZba za Ay i Ax, ti. kada je p>q

(to slijedi i z toga, jet je Z A b = 0, i

a pri raEunanju po drugom paru jednadzba, ti. lad je q>p, kontrola se provodi formulama:

3
Ovim se formulama kontroliraju pojedinaEni umno5ci sa P Q - . .
faktorirna - ili - I nlihove su-
4 P
me sa Ad i Ab. Koordhate se kontroliraju formulama:
Sa. 48
 POLARNO SMMAWJE DETALJA

Detalj se, osim ranije opisanom ortogodnorn metodom, moZe snimiti i polarnom me- I
todom. Dok se ortogonalnom metodom rnjere na terenu relativne ortogonalne koordinate po-
jedinih tataka detalja obzirom na neke linije snimanja (poligonske stranice, linije linijske mrek],
polarnom se metodom mjere relativne polarne koordinate pojedinih t a b l a detalja obzirom na
I
neke tdke @oIigonske tatke) i neke polSetne smjemve s tih tataka (poligonske stranice).
Tako & prostornc polarne kmrdinate detaljne &Eke D (slika 479) obzirom na tafku TI
ismjer od nje p m a taeki T,hiti h~rizontalnikut a, vertikafni kut i kosa udaljenost r. Iz ovih
se izmjwenih veIiEh izratunaju onda za kartiranje ta&e D potrebni elementi: horizontalna uda-
Ijenost d i visinska razlika tataka T,i D :Ah.

DuZina r mjeri se kod polamog snimanja detalja indirektno [optir'ki) pornoh daljinomjera.
Buduti da se za njenu redukciju na horizont rnjeri ujedno i vertikalni kut p, polarnom se meto-
dom dobiva ujedno i horizontalni i vertika3ni snirnak terena.
Polarm metoda snimanja detalia s indirektnim mjerenjem duZina naziva se t a h i m e t r i j om.
Mjere li se ddine indirektno Reichenbachovim daljinomjerom sa tri horizontalne niti
u nitnom kritu, iIi autoredukcionim daljinomjerom na tom principu (s dijagramom ili sl.), tada I

je takvo polarno snimanje dctaljn tahirnetrija u uZem smislu te rijeEi. A h se dElZine mjere nekim
preciznim daljinomjerom, obiEno daljinomjerorn sa dvostrukim slikama, onda je rijeE a precizno)
tahimetriji.
Buduti da se detalj ovom metodom snima mjerenjem horizontaInih i vertikalnih kutova,
te epti&im mjerenjem duZina, tahimetrija se (obiena ili pmcizna) obzirom na kohfipura 9 pri-
mjenjuje prvenstveno u pmrnjeru na neravnom, bre5uljkastom i brdovitom terenu, tarno gdje bi
o r t o g o d m metoda bila neekonomib, a Eesto i nemoguk. Tahimetrija se medutim mo5e primi-
-
eniti i na ravnom terenu, l a d bi obzirom na karakter detaIja (gusto& parcela, izgradenost itd.)
- trebaIo razviti gustu, Iodnosno k
se snimanje vrIi u pravilu horizonta
U diskusij ti mjcrenja dukina Reichenbachovim daljinomjero~ : do em-
pirijske pogreik~ rnjerene d u t h e , koja se moZe otekivati pri tome. C a to da st:
u obifnoi tahirr ine do detaljnih tataka mjtre tim daljinomjerom, bhimetrija
upotrebit
-. be .. se r
- - . - ---, poljoprivrednog zemljiSta, rn izvangmdevnim povnlnama uopce,
or1 Dremieru
te za izradu pla na u sitnijim nijcrilima (1 : 2003 i vi8e). Narotito se obienom tahimetrijom vrSe
premj eri za tehlli&e potrt:be, pri projektiranju i gradcnju cesta i teljeznica, pri izgradnji hidro-
centr~ t l s itd. Akr3 se zahtijc:va vet% tatnost snimka, odnosno u premjem za sastav plana krupnijih
,. ..
..
mjerila (1 : Z W 1 sl.), upofrebit tri se precizna tahimetrija, a mjerenjem d d i n a greciznim dalji-
.A*.

nomjerima (sa dvostrukini slikama i sl.). Precizna tahimetrija koristi se dakle u gradskom pre-
mjeru za neravne gradevne rejone.

Tahimetrijsko se snirnanje vrgi teodo~itom,kojirn se osim horizontalnih kutova mogu mje-

r;ti vertikalni kutovi i indircktno duZine. Takav se insrmmtnt zove tahimetat. Za obitnu se ta-
himetriju upo&ebljavajv rnanji instrumenti s taEnoSEu otitmja vertikalnog i horizontaInog limba
0',1, 0',5 ili 1'. testa je na tahimetm uz durbin vezana obitna ili reverziona IibeIa, tako da-ac na
ravnom terenu visine detaljnih t a w magu dobiti nivehcijom pornoh te libelt. Posebno se za
tahimetriju upotrebljaveju teodoliti s ugradenim autoredukcionim daljinomjerom s dijagramom
(Zeiss-Dahlta, Wild RDS, sl. 269 i sl. 270) i slifni.
Za snimanje preciznom tahimetrijom upotrebljavaju se teodoIiti s vertikalnim Iimbam uz tiji
se durbin p r i h f i t u j u daljinomjeri sa dvostrukim slikama. Specijalni instrumenti za precimu
ahimetriju su oni *s ugradenim autoredwkcionim daljinomjerom s klinovima (Zeiss-Redta, Wild
RDH sl. 278 i al. 283) i slitni.
Prije s h n j s detalja r r e h s m k i tahimetar rektificirati. Najprije ga se rektifidra kao obi-
t a n ttodolit, 9fo je opisano na strani 138 i dalje. Wkoliko je to o b i h tahimetar s Reichenbachovirn
daljinomjerom, a konstante daljinomjera nisu poznate, treba ih odrediti m jedan od naEina opi-
sanih na strani 310 i dalje. Autoredukcioni daljinomjeri a dijagramom rektificiraju se postupkom
danim na strsni 341, a rektifikacija preciznog tahimetra Bosshardt-Zeissa opisana jt na strani 351.
KonaEno treba, radi ispravnog mjerenja vertikalnih kutova, rektificirati indekse verW1nog
limba odrcdivanjern mjesta zenita, na naEin opisan na strrtni 510 i dalje.
Ako na durbinu postoji obiPna ili reverziona libela, treba njenu glavnu tangentu dovesti u
paraleIan pol-j s koIimacionom osj, na naZin opisan na str. 514.

Pri ranrijanju poligonske rnreZe za ~himetriju,osim na uslove koje motaju poIigonski vla-
h v i ispuniti, a o kojima je bilo govora u p o g l a v I j h o poligonskoj meZi, treba da'se obrati paZnja
i na neke specifitne momente koji avdje dolaze do izrabja.
BuduCi da je tahimetrija e v a rnetoda mjerenja kojom se dobiva i horizontalna i vertikalna
predsmva terena, a detalj se s n h a mjerenjem polarnih koordinata detaljnih tataka, treba pri
projektiranju poligonskc mreZe prvensmeno voditi ratuna o tome, gdje ke se postallti poligonska
tatka. Za snimanje detaIja (zn razliku od ortogonalne metode) nije &no kako je smjeitena poli-
gonska stranica.
 Prema tome t e se i poLigonska mrefa razviti tako da se s nje moZe srlimiti sav predviden
teren. Kod snirnaka za komunikacije (ceste i Zeljeznice), teren koji treba snimiti bit t e manje-
vile uski pojas uzduZ postojete ili budute komunikacije, pa & ge iu projektirafi pdigonski vlak
tim pojasom. U premjeru za sastav o p k g plana, ili npr. sa potrebe izgradnje hidrocentrale (gdje
treba potpuno snimiri Zitave doline buduteg retencionog spremiffta) razvit t e se potpuna poligonska
m&a.
Paligonska rnreZa za tahimetrijsko snimanje vezat te se, dakaks, za trianguhciju. Iznimku
Eini snimanje manjih, zatvorcnih teritorija (do 150 ha) gdje triangulacijc nerna. T u se mote po-
staviti samostalna poligonska mreZa (vidi str. 263 i 408).
Pri izhm mjesta za poligonske taEte t r e h imati u vidu:
1. Da 5 poligonskih taEaka mora biti mogufe snimiti detelj potpuno. To znaEi da za in-
attrument ne smiju postojati tzv. mm'i prostori, koji se ne bi mogli s poligonske taEke snimiti
(slika 480). Radi toga treba za tahimetrijskr poligonske ta&e birati dominantna mjesta terena,
s kojih postnji dobar pregl,ed do precIvidene du tine vizur:a do detaljnih taEaka.. Ako je t~:ren tako
razveden, d a se detalj mjestirnifno nc: bi mogao snirniti s tafaka osnovne poligpnske mreZe, moZe
8

se imjestan detalj snimiti i s trajno stabilizirarle male taiIke (tatke na poligor ~skofstranici) ili se '
, 4arl. ,
postavi poneki slijepi vlak [sl.
3 a*., 33..
3111cpl . (neprlKllucen1)
, 4. . .. stsanlce.
. .- avqe
.. " ., vlak smije imati najvlse
2. D a udaljenosti detaljnih tataka od poligonskih, s kciji sr sniaaju, ne smiju p~.ijeCi kod
pretpostavljene taenosti snimka stanoviti maksimalni iznos.
Kako je kod izlaganja o daljinomjerima s konstantnim paralaktifkim kutom izvec.l ~ n n..n_.., ,,
greSka mjcrenja .duZine ras J r n (str. 306). Prerna tome t e tatka biti s o tatnije,
Sto je duZina do nje manj
1 ga su dopu5tcr.e dulje vizure na rnanje 1 ljne ta?ke
(one koje su na ,terenu slal me), a krate za one vafnije.
Niie dobro da duZine vizura prijedn ove iznose :
- pri prc rnjeru gradevnih rejona velikih gradova (prorodenih preciznorn tahimetrijom):
za tatkc na uliEnim frontovima 50 m
za taEke objekata ( k u b i sl.) te meda
unutar gradskih blokova 80 m
za graniEne taEke kultura 100 m

-
pri premjeru gradevnih rejona manjih gradova i naselja (provodenih pteciznom tahi-
metrijom):
za tatke na uIiEnim frontovima 60 m
za taEke objekata i meda unutat
gradskih blokova 80 rn
ra granitne taEke kultura 120m -
- pri premjeru sela (provodcnih obitnom tahimetrijom):
za tatke objekata i meda 80 m
za granitne taeke kultura 100 m
- pri premjetu poljoptivrednog i ostalog zemljizta:
za taEke objthta i meda 130 m
za granitne taeke kultura i za taeke,
koje s t snimaju za prikaz konfiguracije 150 m
Gore navedene du2ine predstavljat t e bakcioni sadiusn svake poligonske taEke. Prema tome
tt se poligonske tatkc postavljati na medusobnoj udaljenosti od 200 do najviBe 250 metara (slika
a82).
 tmke tatkc stabiliziraju st na jedan od naEiv opiaanih na str. 267 i da
Ci da se mhimctrijorr ituaciia i konfiguracija, trtba za svalru pol .Eku
o >rdimte i nadmrsh
c.vvrilinate tatalca izmhrry9, - .- ,,,,ur .=.njerenih kutov~(prelomnih i veznih) i'duZina
stranica. Mjermjc kutova i du2ina mile se izvesti prije snirnanja detaljs, a moZe se to izvesti 1
uz s n i m j e . Istdlob~
10 mjerenje kutova i dutina uz snimanje detaIja m&i ke se izvcsti mrotito
onda, kad se duZine stranica mi8ere preciznim daljinomjerom, a detalj snima preciznom tahimetri-
jom, ili M a s t (uz rnanje zahtjeve za tatnost) duZine stranica mjere daljinomierom sa tri niti, a
dctalj snima obitnom W e t r i j o r n .
DuZine poligonskih stranica rnjert st rjede d i d o kliEnom vrpcorn. NajEeHk se - obzi-
rom na to 5to se tahimeaija primjenjujt na neravnom menu - te duZine mjere optitk. Izbor
daljinomjera koji & se pri tome upotrebiti ovisi o tatnosti m i l e , ito je ranije objasnjeno.
Visinskc razlike poligonskih tataka, odnosno njihove nadmomke visinc, mogu se odredi-
vati ili niveliranjem ili rnjerenjem vertikdnih htava. Niveliranjem fe se ove razlike cdredivati
samo na manje-viie ravnom ttrcnu (d&e kod mreZa za tahimetrijsko snimanje iznimno), pa Ce
se o tome govoriti kasnije (str. 581).
Nonnalno se visinske razlike poligonskih taE&a odreduju trigonometritkim mjerenfem
visina (vidi str. 508). Za to se potrebni vertikalni kutovi mjere teodolitom s podatkom na verti-
lcalnom limbu cd najmanje (Y,S, mjerenjem u dva poloZaja durbinn i na svakoj poligenskoj s t r a n i d
obosttlano. Pri rnjerenju vertikalnog kuta najbolje je sa stajaligta vizirati ns vcrtikalno poatavljenu
letvu na cilju na crtu podjeljenja, koja je na istoj visini s b o i horizontalna osovina i n s m e n t a
izmd stabilizirane t a a e i. U tom & sluhjn visinslca razlika biti:

(Obzimm na relativno male udf jenosti ne uzima se M e u obzir urjecaj zemljint zakrivljenosti i
refrakcije.) Ako j t ( d i d t n o ili Mjinomjerom) izrnjerena kosa d u Z h d' izmedu ta-,
-
Ce se raziika dobiti (uz i 3)
visinska

Aka je smnica mjerena s prijelomima, treba i M njih mjeriti vertikalne kutove (u dva
poloZaja dubina) te odrediti ivisinske razlike do tih prijeloma, kako bi se rnogla izvr9iti redukcija
dijeIova te stranice (od prijeloma do prijeloma) na horizont, (Ovc se visinske razlike mogu od-
rcditi i jednostamije, postavljanjem letve na prelome i otitavanjem triiu niti nitnog krita i ver-
tikalnog kuta, a visinske razlike Ah izrahrnati fwmulom danom uz izlaganje o Reichenbachow
daljinornjeru).
U trigonomttrijskom mjerenju visina ne bi razIika izmedu vkrtikalnog hta izmjercnog u
dva polotaja durbina smjela biti vch od lP,5, a kod mjerenja istog hta obostrah {sa obje tatke
poligonske stranice) razlilra ne trebs da bude vcta od 2'3.
Visinske razlike dvaju poligonskih tabla, izraEunatc iz k o v a mjere'nih na jednoj i dm&
lvajnjoj tatki stranice, smiju se razlikovati najviHc za:

Numeritke vrijednosti za ovaj izraz b e su u tablici XI na kraju knjige. 3

Apnolutne bt nc viaine poligonskih t a t a h izraEunati prMjuEivanjem poligonsk mrek na
tatkt po visinamrl poznatt, bfics da su prethodno (redovito trigonomeaiEki) odtedent Pisine rrian-
 " * P E S N I K ,,K" Strana -*

RAZLIKE

Primjcdb:

-- 110.527 7
-
110.848 4
- I--

111.610 1
-
-
111.739 4

--
- --

--
---

--
3
--
gulacionih tafaka, bilo da su neke triangulacione ili poligonske tatke mreZe nivelacijorn povezane
na repere generalnog nivehana.
Amolutne se visine not~onskihtaeaka ratunaju po poligonskim vlak~vima, pofiniuki -, I
zavrBavajuCi na ta tki (triangulacionoj i li poligons,koj) Eija je visina od rerfena rarbije, kako j e to na-
prijed izloleno. !Sum trig1mometrilik:i odrcdenih visinskh raziika poligonskih tataka iimije se
u vlakuI (po naginI propisim Q razlikovati od visiinske razlike nzadanea p&etne i xavrlne ta Eke naj-
..-

(
gdje je d, prosjeEina duitina Istranica u *vlaku do = - u hektometrima kao jedinici
Tbroj stnmica u vl:lku
w, . -
K adicioni clan zavlsan
4

o tome, na koji su nafin odredene visine szadanih* taraka, i to:

K = 8 mi alzo su visine pofetne i zavrtne tadkc ndredene trigonometritki
K = 5 crn ako je visina jedne od szadanihu rataka odredena trigonometritki, a druga
nivehmom.
K = 2 cm ako su visine obaju krajnjih tataka vlaka odredene nivelmanorn
NumeriEke vrijednosti ovog izraza dane su u tablici XI1 na kraju knjige.
Visinska nesuglasica fH (ukoliko jc manja od gore navedenog maksimalnog iznosa) r a s p
dijeli se na visinske razlike pojedinih stranica proporcionalno ddimma tih stranica, te se visine
pofigonskih tataka izraeunaju s tako popravljenim visinskim razlikama.
Prirnjer ratunanja dan je na str. 567.
U premjesima, u kojirna se duZine poligonskih stranica mjere daljinomjerom sa tri niti ili
autoredukcionim daljinomjerorn sa dijagramom @ri snirnku neplo-, brdskih i M k i h terena,
na snirnkama retencionih spremigta za promtun akumulacije itd.) mogu se t<sinske razlike poli-
gonskih taeaka r a h n a t i iz podataka tih rnjerenja. U tom slu6aju nesuglasifa u visinskom vlaku
izmedu dvije ta&e sa aadanim visinama smijc biti:

gdje je r broj stranica u v l a h

K adidoni Elan, isti kao i u prtthodnoj formuli
(na vrlo strmim terenima, gdje su vertilralni kutovi rp > 15" mogu se ove vrijednosti uvetati
za 50%).
NumeriEke vrijednosti ovog izmm dane su u tablici XIII na kraju knjige.
IzjednaEenje se u worn sluEaju izvede isto kao i u prijacnjem.

Buduti da se uz mhimetrijsko snimanje detdja vodi skica snimanja, treba prije potetlra
terenskog rada konstruirati skice. Pri tahimetrijskom snirnanju vebih, zatvorenih povrSinn, koje
se snirnaju na poligonsku m d u prildjutenu na triangulaciju, skice se konstruiraju prama podjeli
snimanog teritorija na detaljne listove, analogno kao kod ortogonalnog snimanja detalja (st-
551 i dalje). Poslije rekognosdranja terena i stabilizacije poligonskih tataka na skice se ynesu f
po kmrdinatama sve tfimgulacione taEke, a ako su izraknate, i sve poligonske tatkc. Zatim se
grubo, olovkom, skiciraju d n i j i detalji (komunikacije, vodotoci, objekti itd.), radi toga da detalj
koji se crta sukcesivno uz snimanjc ne bi ispao prevife karikiran.
 Ak0 se poligonski kutovi i duiine stranica mjere pri samom snimanju detalja, polih
se tatke nanose na skicu po izmjercnim kutovima i duZinama pornoh txansporte ra .
Psi tahimetrijskom snirnanju uskih I dugih terenskih pojasa, Sto je sIuCaj kad se sr
komunikacije i vodotoci, reren se na skice moZe podijeliti i tako, da skice leZe svojim duljim di-
menzijas rbjekta ( s l ~ rasporcdu sc najprije na nekl1 kva-

dratnu rnrefu, najbolje na milimetarski papir, u rnjerilu 1 : 10 000 ili 1 : 20 000 nanesu triangu-
lacione tafke i skicira u grubom objekt snimanja. Tada se utvrdi broj i polo2aj skica na koje ke se
obiekt snimiti. Na skice sc, prema njihovom polo2aju, nanese decimetarska mreZa koordinamog
sistema, a skice se greklapaju pomotu kvadrata decimetarske mrefe.
Buduki da se tahimetrijom dobiva i horizontalni i vertikalni snimak terena, detalj Ce ovdje
biti :
1. dctalj u uZem smislu, tj. taEke koje Ce dati predodibu horizontalnih odnosa na terenu, i
2. detalj u Sirem smislu, sj. ta.?ke koje ke se snimati sarno za vertikalnu predodZbu terena.
 Detalj u uZem srnisIu isti je kao onaj u ortogonalnom snimanju detalja. Na sve se 'atkc -
detalja redorn postavlja letva, na nju se ofitava horizontalni i vertikalni kut, t t du2ina. Du2ina
se mjeri opti&i, $to kod obiilne tahirnetrije znai-i da se na letvi oEita polohj gornje, srednje i donfe
niti Reichenbachovog daljinomjera; razlike Eitanja gornjom i srednjom, te srednjom i donjom niti
moraju biti jednake (smiju se razIikovati za 1, najviSe 2 mm).
Objekti se, mede, vodotoci i komunikacije snimaju svojim pojedinirn taEkama po istim
principima kao kcd ortogonalne metode (strana 553). Kod snimanja jaraka i nasipa, koji se snirnaju
jednorn tatkom u sredini, u skim se upisuje dubina jarka s oznakorn - (minus), a kod nasipa
visina s oznakorn f (plus).
Osim detaljnih t a w situacije snimit &e st joS i Eitav niz tataka koje karakterizifaju teren
u vertikaInorn smislu, Izbor tataka koje t e se snimiti za vertikalnu sliku terpna vrSi se tako da sa
3to manje snimljenih tataka bude term vishski 9ta bolje predstavljen.
Ove t e se taEke izabirati po linijama naivekeg pada terena, ti. okomito na slojnice, tako da
t e se na terenu snimiti Eitav niz profila (slika 484). Po terenu se profili snimaju na svim vododjel-
nicama, uvalama, po linijam: (gdje slojnice imaju infleksiju) i po linijama pada nerazvi-
jenog reljefa.
Gustda profila ovisit rena. Na slabije razvedenom terenskom reljefu
postavljat & se prom rjede, a l a u v c u c r r q u r t &de. Svakako t r e h profile postavljati tako gu-
sto, da se slojnice izmedu njih mogu smatrati pravcima (slika 485). Ipak se na jednolitnom padu
terena profili ne posmvljaju pri snimanju za planove kntpnijeg mjerila na razmacima veEim od 50
metma.

St. 486
 Na svakom profilu snirnit h se toliko tabka, da se slojnice izmedu svakog para suj e dnil1 ~
tataka mogu interpolirati lin'earno. To znaEi da te sse po svakom profilu snimiti stye taEke, u koji ma
sc teren u vertikalnom smislu lomi ( s l l a 486).
Svakako k se snimiti granice i m e d u terena i umjetnih zemljoradnja (usjeka. otkopa, rna-
I

terijalnih jarna, deponija rnaterijaIa i 81.). Stepenice terens, odroni itd. snirnaju se po gornjetn i
donjem rubu, sa dvije taEke (sl. 487). Terase na terenu snimaju se jednom linijolrn (ukoliko1 je
potporni zid manje-vi5e vertikalan) - ? h a po prnjoj ili donjoj strani potpomog ziaa, .
. a u saici
se naznati dubina, odnosno visina terase (sl . 488).

Za talikc za vertikalnu predstavu terena n h k o s t ne smiju uzimati privrrmene neramsti

terena (navezena d j a , ili @gi matcrijali itd.). Tu treba imati u vidu da se slojdcama teren
manje-vise aproksimira,
Gmpa za snimanje detdja aastoji st od dva struEnjaka. Voda grupe vodi skim iizabire taEke
koje treba snimici, a pornohik opservim na instrumentu.
Na poligonsku taEh s koje se snima detalj posmvi se tahimetar, centrira ga se i hotizontira
i provjeri njegovu rektificiranost, naroEito za vertikalnu os i libelu vertikaInog limba. Poslije t o g
se irmjeri visina instrurnenta od stabilizirane mEke do horizontalne osi durbina. Ukolilro se radi s
autwedukcionim dijagram-tahimetrom pomoh letve, Eiji se poteta% podjeljenja mote namje-
stiti na povoljnu visinu (8% 276, namjesti se tai poEctak na letvi na izmjerenu visinu instru-
menta.
Poslije toga se na pofigomlwj ta&i izmjeri horizontahi poligonai (prelomni) kut vizira-
nim na trasirke postavljene na susjedfiim poligonskim taEkama. Poligonski st kut mjeri u dva
polohja durbina. Tim & mjmnjem biti ujedno m tom stajaliStu brijentirani pravci na detaljne
tatke na ta oEitanja. Ukoliko se duZine poligonskih stranifa mjee optizki, imjtrit t e st one odmahC '
poslije mjerenja poligonskog kuta.
Sada s t prtlazi na snimanje detalja.
 Na svaku tatku detalja postarrlja se letva, na njoj se otita polotaj triju niti daljinomjera
(ili crta dijagramaj, izmjeri pripadni horizontalni kut samo u jednom poloZaju durbina, i konai-11~1
vertikalni kut. Kod srakog otitanja na vertikalnom limbu mora libcla certikalnog lirnba vshuniti.
Detaljne se taeke, redom kako sc snimaju, ucrtavaju tuiem u skicu. Dctaljnc st tatkc numeriraju
redam snimanja od 1 do 999 i opet od T dalje, u skicu se upiie uz ucrtanu taEku tuSem njen broj,
a podaci mjerenja na instrurnentu CoEitanja na Iervi, horizontalnt i vertikalni kut) upisuju se u
manual mjcrenja. Primjeti tahimetrijskog rnanuala dani su na stranama 576 i 577 (za tahimetar
sa tri niti) i 578 (za tahimetar s autorcdukcienim daljinomjerom s dijagramom). Primjer skice
dan je na str. 573.
Derava se da se prema letvi, postavljenoj na detaljnu tatku, ne moZe oEitati kut, ili se nit1
na left<, uslijed zaragtenosti terena, ne mogu otitati. Letva se tada mo2e iadignuti na powdnu
visinu iznad detaljne &eke, i postar~itina neku fvrstu podlogu (ogradu, zid ili sl.), a u 7apisnik
rnjerenja treba kod te taEke upisati kotko je bila izdignuta radi kasnijeg raknanja visine tatke.
U takvim sluhjevima treba obli~atnoza tako snimljene ratke u z e t i kontrolna odrnjeranja, buduti
da su snimliene nesigurnije od ostalih.
b s t o se deiava da se bilo s kojeg razloga lctva ne moZe postaviti na t a r h koju trcba snimiti,
ili se na tatku postavljena Ienv ne vidi sa stajalilta. Tu se onda mogu snimiti dvije tatke, tako
da snimana t a k leZi na njihovoj spojnici ili produienju (sl. 489), a odrnjeravanjem po toj spoi-
nici ili produZenju poloZaj se tatke fiksira. Aka se letva na detaljnoj tarki vldi, ali se ne moie ns
njoj otitati du5im (vidi se sa stajaliSta kroz vegctaciju ili sl.), letva se onda tatno u pravcu vizure
psimakne srajaliftu, izmjeri se na nju dufina, a u zapisnik se unese jog udaIjenost letve do dttaljnc
taEke.

Na skici st jo3 na tertnu crnitn tukm spajaju sve taEke detalja, a kod snirnljenih tahka
konfiguracije crtkmo se sepija-tugem spajaju one, koje leib na linijama najvekg pada. Na tim
se linijama malim Iukovima oznahje smjer savijanja slojnica. t- C

Poslije svrknog snimanja detalja na poligonskoj se taEki ponovnirn viziranjem susjcdne

poligonske t a R e kontrolira cia li je instrument za vrijeme rada na tom stajali5m ostao nepamitan.
Razlika titanja na horimntalnorn i vertiblnom l h b u na p&& 1 i zaudeitku rada rla jednom
stajaligtu ne bi smjela bjti v e k od 2' dn 3'. U slubju velikog bmja detaljnih taEaka koje treba sril-
miti sa jcdnog stajaligta ta se kontrola vrIi i feste @oslije svakih 40 do 50 snimljenih tataka) u
toku samog snimanja detalja.
Snimanje vaZnih tataka detalja kontrolirat t e se direktnim mjerenjem frontova, popreEnim
i kosim odmjeranjirna koje se vr5i b~rizontalno~ Ove se kontrohe mjere upisuju u detaljnu skim.
Na detaljnoj se skici preklopi iscrtavaju desrio i dolje do ruba skice, analogno kao i kod ortogo-
nalnog snimanja. Isto sc tako na rubu skice ispiSu one aranice tahirnetrijskog manuala, rn kojima
su uvodeni podaci mjerenja sa stajalista koja se nalaze na toj detaljnoj skici. Skice se konaCno
opreme potrebnim oznakama mjesta snimanjq polohja skim u ravnini projekcije, priblihog
mjerila skice itd.
Grub podatke mjerenja, dobiwne na tetenu, treba u manudu srediti. Ukoliko je snirna-
nje vdeno tahirnetrom s obitnim Reichenbachovim daljinomjerom, treba iz oEitanja triju niti 4
na letvi izrahnati ho~izontalncudaljenosti i visinske razlike tataka po formulama:

i visine detaljnih taEaka po formuli:

Za raEunanje po gornjim formulama s l u k posebne tahimetrijake tablice, iz kojih se za svaku du-

tinu i vertikaLni kut vade horizontalne udaljenosti D' i visinske razlike Ah. (Npr. Jordan: Pomocne
tab& za tahirnerriju, Izdavatko preduzeEe Miniatarstva saobrabja, Beograd, 1948). Rahnanje
se vrSi u tahimetrijskorn manualu.
Isto de uko, ali br2e, rahmanje po gornjim formulama moZe izvrtiti tahimetrijskim loga-
ritamskim ratxlnalom, na kojem su m jeziku nanijeti logaritmi funkcija msa9 i 112 sin 2q, pa se
horizontalna udaljcnost i visinska razlika dobiva mnoZenjern kose dufine tim funkcijarna.
Ako je snimanje izvrteno tahimetrom s autoredukcionim daljinomjerom sa dijagramorn,
inahmat k se u zapisniku visine detaljnih tataka po formuli:

U zapisniku na str.' 576 i 577 izvreena su ta ratunanja sa svirn potrebrlim kontrolama. Ti-
me su rahimenijski m u dobiveni mjerenjem na terenu sredeni za kartiranje, tj. za izradu plana
snimanog tetena, o Eemu ee hsnije biri govora.

Poslije provedenog pneralnog nivelmana dobjven je na terenu, koga treba vishki nni-
miti, niz stabiliziranih taliaka - repera - Eije su apsolutne visine odmdene generalnim nivel-
m o m . Ti ke reped biti okosnica detaljnog visinskog prernjera i na njih k se detaljni visinski
premjer nasloniti. DetaljnE se visinski premjer sastoji u tome, da se bib kojom metodom na rc-
 renu odrede vising dovoljnog broja tafaka, kojirna & taj teren biti rI vertikaln~ om smislu , obzi-
rom na mjerilo plana, vjerni Ijen.
Ez ranijeg poglavlja vic se-detaljr premjer u brdovitorn terenu rjrovdi
tahimetrijom.
Visinski prernjer ravncrg terew 1u pravilu se provodi detaljnim nivelmanom. Za (:letaljni
se nivelman upotre bljavaju ntijjednostavniji nivelir i, a letve mogu biti i na preklop ili za izvlazenje.
.> . . .
Niveliri se, dakako, prernoano rektificiralu, osoalto paZljivo na padelnost kolimacione osi i glavne
. ... .
tangente libcle, jer se ovdje visinske razlike ne Ce odred~vati*iz sredineu, s jednako duglm vizurama.
U \<sinskom prernjeru pojavit t e se 7adafak detaljnog vertikalnog premjera zatvomne po-
vAine, i.li pak detalljnog vert:ikajnog premjera Sire Ili uZc pruge uzduZ neke postojeke ili projek-
. .
f t r o n ~romunikacije, vodotolca ili slifno.

:ma tome se i detaljni nivelman dijeli m

PloEni nivelrnan

Kako je mnije spomenuto, metoda detsljnog nivelmana primijenit & se pri detaljnom yes-
tikalnom premjeru prilitno- ravnog terena, a narotito tamo gdje se traZi v e h tatnost visinskih
podataka. PloEnirn nivelmanom snimat h se v e k ili manje zatvorene (grupirane) p o d h e . T o
je slutaj kod vertikalnog premjera za pocrebt raznih melioracionih vodogradnja (navodnjavanja
i odvodnjavanja), u izgradnji aerodroma, u izgradnji veleg broja gmpiranih zgrada itd. Isto se
'
tako plosnim nivelmanom vrbi vertikalni premjer gradova i naselja za potrebe generahe i detaljne
regulacije.

Sl. 490

575
 Ztnima dal
Horizo
ili
ku '
let. vertikalni
>a,

>
- rhl
 PloSni nivelman izvodi se niveliranjem izvjesnog broja tataka terena. Sve tatke koje se ver-
tikalno snime, kod plognog nivelmana kao i kod osmtih metoda vertikalnng premjera, rnoraiu
da budu poznate u horizontalnom smislu, ti, u situaciji. To je potrebno radi t o g da bi se mogle
-
nanijeti rla plan - kartirati - i iz njihcwih izmjc~ :enih visina konstruirati slojnice ili na bilo ~ o j i
drugi na<!in predsta viti na pla[nu taj tert:n u vertiE:aInom srnislu. Prema tome t c se ploIni nivel.
man organizirati daugaEije akc na zadarGJrnterenu ima snimljen neki detalj, a drugatije ako snim-
ljenog detaija nema
? je na tere:nu,kojcg 10 nivelirati, snimljen detalj, zmEi da postoji plan ili skica
k lnog snirn:znja tog te zski ke se detaljnirn nivelmanom snimiti sve taEkc detalja
7 A*-:-:--:--
.A"-- ,=--A
kujc L(IJ L L ~ C I KLLILUILFIILIIYIU
~ u bcrunalnom smislu. UkoIiko treba univelirati neku tatku tetena
koja nije horizonta lno snirnlf8 ena, pa je prema tome nema na planu ili skici, ona Ce se prilikom
detdjnog nivelman:a horizont alno snimiti jcdnostavnim odmjeranjem ad veC snimljenih tgfaka
(sl. 490).
Izbor i gustota taEaka, koje t e se univelirati za vertikalnu predstavu terena, ovisi o konfi-
guracij~.h'a prilitno ramom terenu snimit CP sc jedna tatka na svakih 2&50 metara u b a d s t
s time, da se taEke uzimaju gut& gdje teren pokazuje neke izrazite padove, stepenice i druge ne-
pravilnosti.
Na terenu na kojemu se jasno vide i padovi, tatkc se biraju tako da lcZe po linijarna naj-
vetih padova, tj. po linijama koje sijeku zamigljene slojnice pod pravim kutom. Opet t e gustoh
takvih l~nijabiti izmedu 20-50 metara. Po svakoj ovakvoj liniji birat t e se tatkc fia kojima se te-
ren lomi u vertikalnom srnislu, tako da se mote pretpostaviti da se teren izrn.edu o v d o izabranih
tataka diZe ili pada u pravcu.
Komunikacije, narotito ulice i ceste u gradovima, te vodotoci ~ a r c i ,potoci), snirnaiu se
rzv. poprehim profhima na razmaku od 2&50 m i svagdfc gdje ulica ili cesta rnije:jja pad. Na
svakorn se profilu unireliraju taEke prema $1. 491. Na gradskim se ulicama isto takd ~ni\~eljraiu
ulazi u zgrade, silazi u kanale, slivnici, vodovodni hidranti itd. U unutra5njosti gradskih blokova
univelira se potseban broj karakteristitnih taeaka; ako ima terasa, platoa i sl., odrede sc vfsine
njihovih gornjih i donjih povrgina.

Niveliranje se izvodi tako da se ZFI prvo stajalitte nivelira izabere mjesto s koga se vidi jedan
reper (a udaljeno od njega 2jviSe 120 m), s koga Ce se mjesta dobra moci univelirati saxT detalj
u udaljenosti od 100 do 120 m oko stajalista. Izsbere se, u smjeru nivtliranja, sveznar tarka, pri-
bJi2na jednako udaljena kao i reper. Na veznu se t a h postavi nir7ekciona paputa (u nedosratku
papute zabije se u zemlju kolaz i zabije u njega Pavao sa sferitnom glavom, ili se izabcre Evrsta
tercnska ta;ka po visini dobto definirana, vrh kamena ili sl.). Letva se postavi na reper, oLira na
milimetar, postavi se na veznu taEku i isto rako oBta na milimetar. Onda 3e lewa redom postavljrt
na pojedinc tatkt detalja (rubove cesta, mede posjeda, gmnice kultura itd.) koje su oznaEene i
u planu ili skici. Na svim se t a E h a otitava letva. T&o se snime sve potrcbne tnEh u okmg
100 do 120 rn od nivelira.
 Zadnja se vizura baci na letvu taEki naprijed, pa sc time kontrolira n e p o m ~ h o s t
instruments. Najveta razlika izmedu a tu letvu na poEetku i na kraju rada na stajaligtu
treba da bude unutar 2 do 3 mrn.
Sva se ova oEitanja na letvama, koja s t vr8,e samo jednorn niti nitnog ktifa, upisuju u manual
detaljne nivelacije, tako da se oEitan.je na repe:r uplsuje kao eotitanje na zadnjoj letvie , otitania
na veznu taEku kao sofitanjc na predl~ j a lesviu,
j a na detaljnc tatke kao eoi-itanje na srednjoj Ietviu,
.-- , . .
Snimljene se taEke numeriraju redom od 1 do 999, a vezne tarke oznaEuju se malim slovima abe-
cede; na skici ili planu upisuju se plavim tuzem, a istim se brojem (lli slovom) unose u ~ a p i s n i k
detaljne nivelacije (str. 586 i 587 u zapisniku su izratunate i visinc veznih i detaljn~h tataka i
provedene potrebne rahnskc kontrole).
Foslijc izvlrsenog detaljnog nivelmana na jednom stajaliStu prenosi qc instrument na drugo,
za snimanje pog odno izahrano stajallcte, a udaljcne od vezne tatke priblitno isto kao 1 prvo sta-
.
j aliHte Na drug1>m se stajaltgtu i7vrSi isti rad: izbor daljnjc vezne tatke, otitanje letce na prvoi 1
drug01 veznoj taEki i nivelimnje detaljnih ta*.
Tako se redom, s potrebnog broja stajalizta, univelira dovoljan bmj detaljnih taEaka na te-
renu, Detaljni se nivelman u ovakvorn nizu stajalitta (u v l a h ) zavrtava opet na repem. Ukoliko
se na premjeravanom terenu mlazi samo jedan seper, nivelman t e se zavrgiti mko da se sa zadnjeg
stajaligta vizurom ~naprijedupovete na taj rcper, s kojeg je niveliranjc potelo (slika 492).

, i
I, .. . . I , staialilte nivelira
o, .... u, vezne tatkt
, , R reper

U manualu mierenja i.r.ra&unaju se prerna poznatim nadmorskirn visinama repera nad-

morske visinc svih detaljnih taeaka na centimetar tatno.
Najprije trcba proveati jednostavno izjednatenje visinskih razlika, izmjerenih od pucernug
do zavrsnog repera prcko veznih taeaka. Suma tih visinskih razlika smije se razlikovati od visrnske
razlike potetnog i zavrBnog repera najviHe za:

gdje je C dutinavlaka u km kao jcdinici.

NumeriEke vrijednosti za oc-aj izraz dane su u tab% XIV na kraju knjige.
+ F
Visinska nesuglasica (ukoliko je dakako manja od drpuEtenog odstupanja po gornjol iurmuli)
podijelit te se na pojedine izmjerene visinske razlike izmedu repera i vezne tafke, odnosno izmedu
veznih taEaka proporcionalno dufinama. S tim popravljenim visinskim razlikama izratunat Ce cc
 apsolutne visine veznih tataka (primjet avakwg izjednaeenja dan je u formuIar 198 i n
zapisniku detaljne nivclacije na str. 586 i 587).
RaCun visina detaljnih tataka izvest Ee ne mko da se na svakom stajalittu ~ z r a i h n avisina
horizonta Hh nivelira, a visine st: detaljnih t a E h H I , H,... snirnljenih na pojedinom stajaligtu
...
dobivaju odbijanjem riEitanja na Ietvarna la,, h, od visine horizonta nivdira Hh, kao Sto je to
ridljivo u manualu detaljne nivelacije na strani 586 i 587 (sl. 493).

Sl. 4sS

Ovakvom metodom nivelmana mom se lako dobiti i visinc poligonskih tataka na snim-
ljenom terenu. Ove t e visine sIuZiti za eventualne daljnje komunalne, gradevinske i druge radove
na tom terenu, ili kao podatak za rcdukciju na horizont eventualno koso mjerenih duZina m a -
nica. (U pnrom slutaju treba visine odrcdivati mCom taEnogCu.) & odredivanje apsolutnih visim
poligonskih tataka uzitnaju se ove tatkc 7a vvczne u detaljnom nivclmanu, time su ukljuhne u
vlak nivehana nd repera do repera. Ako su potrebne visinske razlike poligonskih ta*a samo
za redukciju kosih duZina na horizont, onda sc poligonske tatke (i eventualni visinski prelomi
duZine) mom univelirati kao detaljne tatke.
Ako na terenu, koga treba visinski snimiti, nije izvrien horizontatan premjcr, tako da ne .
postoji plan tog terena, ili je teren snimljen, ali je detalj takn rijedak da visine samo njegovih ta-
b k a ne bi davale vjernu sliku terena, plogni se ni\-eIman mope izvesti na trj osnovna nafina:
I. rnetodom kvadratne mrete
2. rnctodom profila
3. metodom razbacanih taeaka.
Metoda p l o h c nivelacije pornoh rnreZe kvadrata uporrebit k se na terenu koji nije ho-
rizontalno snimljen ili je snimIjcn, aIi je detalj vrIo rijedak, a na kojemu treba neposredno na te-
melju visinskog snimka inresri neke zemljoradnje - planiranje, nasipavanfe i slicno. Preko te-
rena kojeg treba visinski snirniti, po njegavoj duljoj strani iskolEl se pravac, te se na svakih 10,
20 ili 50 metara na tom pravm zabije kolac. KraCi pravci (do 200 m) iskoleuju se odoka, a dulji
I instrumentorn. U svakoj iskoltenoj tatki tog pravca digne se okomica, na manjim t e r e n h priz-
mom, na r.eCim instrumentom, Na svakoj okornici, na istoj udaljenosti od 10, 20 ili 50 rn, zabTj6
se kolac, tako da jc preko cijeIog terena dohivena mreZa kvadrata (sl. 494). Kolci, dimenziia 4 x
4 x 20 cm, nurneriraju se redom kako su pasmvljeni. Nivelirom se sada odrede visine stih kaIaca
s dovoljnog hroja stajalista, pri femu s t taj nivelman \-e5e na jedan jli viFe repera. Postupak nivcla-
dje isti jc kae i u ranijm sluEaju, a rezultati mjerenja gpisuju se u isti manual detaljnog nivel-
rnana. Ukoliko treba univelirati neke uUre na terenu izvan tataka kvadratne mreZe (mede gra-
dilitta ili sEi?no), mom se one ortomnaIno snimiti na stranice mreZe i univelirati, kake je to vi-
dljivo na sIici 494.

Metoda profda prikazana je na slici 495. Ak@m tepnu nem snimljenog detalja, a razvi-
jem je poligonska mreZa, kao Hto jc to slutaj na slici 495, ili je snimna parcela velika, tako da
postoji na planu kgtzirana samo meda te parcele, onda se od pojedinih poligonskih i malih ta-
taka u prvorn slutaju, ili od pojedinih tai-aka na me& parcele u drugom slufaju, preko terena
povlate u pravcu profili, uzduZ kojih se uoivelimju pojedine tatke terena. Univtlirane tafike se
horizontalno snime mjerenjm njihme medusobne udaljenosti na tim profilima.
Ako teren mahr i blago padn, ti se profili povlatt uvijek okomito na zami9ljene slojniae.
Snimljene tatke o pravilu se ne ozmEuju koljem,
 GustoEa tih profila ovisi o konfiguraciji terena. Ako teren pokazuje izvjesne izrazit:e nc-
raynosti, koje su dosta nagle, polagat Ce se profli guile, a na priblifno ravnom terenu profili ke
biti na medusobnoj udaljenosti od 20 do 50 metara. Ovakvo visinsko snirnanje pavezuje sie kao
i u ranijim slutajevirna na reperc.
Metoda razbacanih tahka sastoji se u tome da 3e visinski snimljene &Eke u horizont:
smisIu odrede polarnom metodom. Horizontalno snirnanje t a u polarnom metodom v
nivclirom koji ima horizontalni limb i Reichenbachov daljinomjer. Ukoliko na snimanom terenu
nema odredenih triangulacionih ili poligonskih tafaka, tije bi se koordinate znale, razvije se ma-
nji zatvoreni poligonski dak, tako da se s niegovih taEaka mote univeIirati sav teren (sI. 496).

Kutovi i duZine stranica poligonskog vlaka izmjerit Se se prigodom plosnog nivelmana. Sa svake
se &Eke nivelirom s horizontalnim limbom i daljinomjerom izmjeri pofigonski kut i indirektno
dufine poligonskih stranica, te se odmah niveliranjem odrede visine dovoljnog broja tataka te-
rena, na koje se osim toga oeitaju kutovi na limbu nivelira i, otitanjem triju niti na letvi, duZine
do njih.
Rod ove metnde visinskog premjera moZe se uspjeano primijeniti i teodolit s liklom do-
voljne osjetIjivosti na durbinu. Pornotu ove EbeL (prethodno rektificirane, vidi str. 514) dovedt
se durbin u horizontalan pnlotaj i izvrgl polarno snimanjc detaljnih taeaka, te odredivanje nji-
hovih visina, Eitanjem laava horizontalnom niti nitnog krifa.
.- r
Izbor tafaka, Eije te se visine odrediti tom metodom pbgnog nivelmana, provodi fie po ist~rn
principima kao i kod'ranijih metoda. Uz snimanje vodi se skica prema sliu 496. Snimljene tatke
u pravilu ne treba oznaravati koljem.
 1 reaa 11 aetaljno vlslnski sn~mitisamo uzak pojas terena u z d u ~ o s ~neke postolei-c ill pro-
jektirane komunikacije (ceste, 5eljeznicc) ili vodotoka, ili dati vertikahn presjek terena po tof oti,
uCinit Ce se to snimanjem uzduZnog i poprernih profila.

Linija uzduZ koje treba snimiti u z d d n i profil mora da bude na terenu prije toga iskolfena.
Kako se trase komunikacija redovito sasrojc od prat-aca i lukova (k~uinih,parabolitnih ili drugih),
na terenu se trajnim oanakama (kamenjem, koIcima) oznai-e svi poteci pravaca trase, svi poEecl,
sredine i krajevi lukova. Vertikalan presjek terena uadu;". trasc dobit t e se visinskim snimanjem
ST-ihtataka trase u kojirna ac teren u vertikalnom smislu lomi. T e taEke moraju da budu i u ho-
rizoptalnom smislu definirane, pa ae radi toga najprije trasa stacionira. T o znaEi da se poEam od
potetka te trase zabiju raEno u oa trase na svakih 20 ili 50 m kolci, koji se oznate po njihovoj uda-
ljenosti od poEetne taeke trase hektometrima imetrima, Kod vodotoka (bnala) i cesta, stacioniraju
sc trase obitno na svakih 20 m, a kod Zeljeznica m svakih 50 rn (sl. 497). TaEke prarracaiskolEuju
se instrumentom, a taEke lukova prizrnom ili teodolitom posebnim rnetodama xa iskkolEenje lu-
kova (vidi kasnije, str. 653). Uz svaki koIac zabije se tablica s oznakorn stacionaZe (sl. 498).
 Ako se trasa u vertikalnom smislu vidljivo lomi na tatkama izvan stacioniranih, ili prclazi
preko nekih jaruga, vodotoka, nasipa itd., svi se ti vertikalni Iomovi terena stacioniraju (sl. 4991,
a isto taka i poceci, sredine ikrajevi lukova trase, te sve taEIce vaZne 7a izgradnju buduteg ohjekta
(prijeIazi preko komunikacija itd.).
Sada k st: niveliroa t odrediti visine svih 'taka dobivenih tataka stacionafe. Sa dovoljnog
Ce se broja staja liata kao i u ranijc opisanim sIutajevima p1oBnag nivelmana, univelirati sve t a a e
. . ".
stacionate. Najvece du2lne vrzura su, kao i u ostalim metodama detaljnog nivelmana, 100-1 20 m.
Takav se nivelrnan povezuje na svom potetku, kraju i uz trasu na sve repere generalnog nivelmana.
Na svakom se stajaligtu za svczne vizure* uzimaju uvijek vimre na jednv ili dvije taEke nnivelirane
s prethodnog stajaliita, koje se u manual mjerenja na jednom stajaligtu upisujukao eoEitanje na
prcdnjoj letvie, a na slijedetem kao ~oritanjena zadnjoj letviu. (Na slici 497 nacrtane su samo
wveznecl vizure.)
RezuItati se mjerenja upisuju u maqua1 detaljne niveIacije (str. 586 i 587), u kojemu se
provodi i jednostavno izjednatenje visinskih razlika. Suma \-isinskih razlika izmcdu dva susje-
dna repera, dobivenib preko evernihr taEaka, usporedi se s visinskom razlikorn tih repera, a
eventualno se odstupanjc podijeli na vislnske razlike proporcionalno udaljenostirna veznih
t a t a h . Takvim se popravljenirn visinskim razIikma izraeunaju najprije visine mezniha tataka,
a visine se tataka stacionaZc od njih raEunaju kao i u plosnom n i v e h a n u (sl. 493).
Ako treba osirn vertikalnog presjeka terena pa trasi dati i visinski snirnak Bireg ili d.eg po-
jasa uz samu trasu, izvodi se to snimanjem popretnih profila. -
Poprerni se profili snimaju redovito u y s t o i i stacionate, tj. svakih 20 ili 50 m. Na mje-
stu Base, na kojem treba s n h i t i popreean profil, prizmom se postavi okomica na smjer trase,
i po toj okomici - poprei-nom profilu - snimaju se visinski sve ta%e u kojirna se teren lomi. Si-
rina poprebog profila uzima se prema potrebama 20, 50 rn, pa i vice, lijcvo i desno vd trase. Svaka
se visinski snimljena taEka p~preiSn0gprofila umjeri njenom horizontalnom udaljeno9cu od trase
i oznati tekutim brnjem poEam ad 1 (sl. 500).

Snimanje poprehih profiIa najbolje je izvesti odmah uz snimllnje uzduinog profila, ~ d j c

se tatke na popretnom profilu snimaju s istih stajaligta kao I, one uzddnog profila. U tom se slu-
faju udaljenosti tataka poprei-og profila od osi mjere direktno tekiEnom vrpcom (sl. 501). Po-
pretni se profili ucrtavaju u manual detaljnog nivelmana, u rubriku ~Situacijau.
 Nivelmwaki obrrzac br.

1
Kontrola S I T U A C I J A

St. 1 :

k c :. 9
r--,-r-
r---7---
" . I ,

I I , ,

St. 2:
5 x 98,75 -, 493.75 1

i
 cesta u praksi treha nekoliko popretnih profila snimiti naknadno. Ako se za njihovo sni-
manje ne trati velika tafnost, rnofe ih se snimiti pomotu letava za profiliranje. Taj se pribor sa-
stoji od ravnjate, letve duZine 4 m, koja se pornoh ugradene ili na nju postavljene libelc manje
osjetljivosti postavIja hotizontalno, i podravnjate, letve duZine 3 ili 4 m, koja se porno& viska
postavlja vertikalno. Na jednoj i drugoj letvi nanijeto je decimetarske i poludecimetarsko podje-
Ijenje. Ravnjata se po popretnnrn profilu postavlja na teren i izdite do horizontalnog polofaja,
a vertikalno se postavljenom podravnjatom otitavaju visinske razlike krajeva ravnjare (s1. 502).

Uz ovakvo st snirnanje vodi priruEna skica u kojoj se ucrtava teren, poloZaj ravnjaEe i
visine na podravnjaili, kako je to pokamno na slici 502.
Popis visina svih taeaka na uzddnom profilu daje tzv. pisani uzduZni profil. Obitno se
za potrebe projektiranja izraduje tm, crtani u z d d n i profil.
U crtani uzduini pmfil se, na fiatin prika7an na slici 503, nanose na milimetarski papjt
duZine od p o 2 h trase u nekom pogodnom mjerilu, npr. I : 1000, a visine tataka u nekom po-
vehnom mjeritu, npr. 1 : 200. Na os 7sl dutine nanose se sve na terenu stacionirane tarke te du-
Zine pravaca i lukova. Na svaku se stacioniranu ta?kn nanese njem nadmosska visina i to tako.
da se od apsolutnih visina svih tataka na trasi odbije neka okrugla visina, kako bi uzduEni profil
cijele trase stao na papir.
U uzduZni se profil poslije toga ucrtaw niveleta prnjektizanog ohjekta (dno kanala iIi c-isina
planurna komunikacije) pa se, p r a m visinl nivelete i ferena, na odgovarajuta mjesta upisuje vi-
sina rerena, nivelete, usjeka i nasipa na svakoj stacioniranoj ta&i trase.
Na kraju uzduZnog profila iscrtavaju sc svi snhljeni popreEni ptofiIi (sl. 504) na koje se
ucrtava i projektirani objekt, Na temelju uzdugnog i poprehih profila mole se onda izratunati

hbatura potrebnih zemljoradnja na tom objektu. U t u Ce se svrhu izraEunati povr5ina usjeka ili ,
nasipa na svakom popretnom profilu. Uaet i-e se aritmetitka sredina povrSina usjeka ili nasipa
dvaju susjednih popretnih profila, a rmoZenjem te sredine udaljeno5i.u profila dobit Ce se kuba-
tura usjeka rli nasipa na tom odsjeku. Ukupna'kubatura zemljoradnja na trasi bit Ce suma t a v
dobivenih vrijednosti. C
 PROJEKCIONI SISTEMI N A B O D R U ~ J USFR JUGOSCAVIJE

Za cijelo podrufje SFR Jugoslavije postoje karte i planovi koji se, usprkos njihovih nedo-
stataka, jog uvijek koriste u tehnrtkoj i privrednoj pmksi, pa ih je tadi toga potiebno upoznati.

Postojek karte i planovi dvowsni su:

1. katastarski planovi

KATASTARSKI PLANQVI

Snimanje terena za dvilne potrebe provodeno je na onom dijelu naIeg teritorija, koji je
prije 1918. godine bio pod austrougarskom monarhijom, u prvoi poIovici 19. stoljeta. Tada se
p&ea utvrdimti, kao objektivan kriterij oporezovanja zmljiSta, tzv. Eisti katastarski prihod.
Taj je ovisan o trima faktorima: o veliEini zemljiita, o kvalitetu (bonitetu) zernlje i o kulturi koja
na njoj saste. Ustanovljavanjem tih podataka za svaku zemljiSnu testicu, tj. sastacom katastra
semlji$ta, bavile su se posebne katastarske ustanove, vezane uz ministarsma financija. Radi usta-
novljavanja povrSine svake zemljianc festice katasrarske su ustanovr vrgile sistematski premier
terena, koji je na tom tcritoriju poteo 1810. godine i trajao, uz nadopunjavanje (reambulaciju)
planova, do 1868. godine.
Z a ostali dio naSe teritorije (SR Srbija, SR ~ r A aGora, SR Maktdonija) dielornitno je
izrnedu 1918. i 1941. godine izwsen premjer i sastav zemljignog katastra od s-e bivteg Ode-
lenja katastra i drfatnih dobara Ministarsma finansija.
Svi katastarski planovi daju sliku 7xmfjiHta samo u horizontabom pogledu, dakle su 5ez
prikaza konfiguracije. Ovi !atastarski premjeri kartirani su u raznim projekcionim sistemima,
te se cijeli teritorij SFRJ,obzircm na postajek katastarske planove, dijeli na:
1 , podrueje madarskog katastra

2. podrutje austrijskog katastra

3. podrutje bosanskog katastra

4. jedinstvcno podrutje bivgeg jugoslavenskog katastra ($1. 505).

 HQRIZONTALNA I .VISINSKA ISKOLCENJA
VaZni sastavni dio geodetske prakse, osim premjeravanja terena i izrade planova, 9to je
bilo obradivano u dosadaSnjim poglavljima, je prenogenje pmjekata izradenih na planovima na
s a m teren. Treba imati na u m u da se jc i horizontalni i verth1ni premier terena vrEio ppretebo
sa svrhorn da se na planu projektiraju t e h n i a i objekti, i da je slijedeti korak pri izvodenju tih
objehta prenogenje projekata na teren.
PrenoEenje na planu projektiranih objekata na teren, ili gmdetskim rjeEnikom refeno, nji-
hovo iskolrenje, sastavni je dio geodetskc prakse. Pri tome 2e trebaii projekcirani objekt-zgradu,
-
trasu Zeljeznice, ceste, kapaIa itd. prenijeti ria teren u horizontalnom srnislu, tf, u situaciji i u
vwtjkalnom smislu. Prerna tome se pri iskolbvanju pojavljuju dvije vrste radova:

Pri prenogenju objekata na teren u horizontalnom smislu javlja 912 zadatak iskolEenja pra-
vaca, od kojih se tlocrt objekta sastoji. Kod komunikacija (cesta i Zeljeznica) i vodotoka prijelazi
izrnedu pravaca vase izvedeni su krufnim, parabolitnirn i drugim lukovima; d a d dolinskih
pregrada, zgrada itd. festo sa lukovi; prerna tome i-e se pri horizontalnim iskolEcnjima pojavlji-
vati zadatak iskolcavanja pravaca i lukova.

ISKOL~ENJEPRAVACR

Pravac, koji je na svom poEetku i kraju oznafen nekirn trajnim rnakom (kmIen~m, kol-
cem), ako je kraCi (do 250 m) iskoltit t e se tako, da se na njegov poEetak TI i na kraj T,postavi ver-
tikalno trasirka, pa se, stojeti iza jedne, utjeruju prema trasirki na drugom kraju okom u pravac
trasirke 1, 2, 3 itd., postavljene na pogodnirn mjestima (sl. 582).

Ako se iz bilo kojeg razIoga ne mote stati iza trasirki ni krajevjma pravca, koji treba iskol-
Eiti ($1. 5831, iIi se z h g neke terenske zap& krajnje taEke pmvca ne dogledaju (sl. 5841, pravac
t e se iskoltiti iz sredine. Negdje oko sredint pravca na dosta velikoj medusobnoj udaljenosti (114
do 113 ukupne duZine pravca) postavit t e sse dvije trasirkt I i 2, tako da se sa wake bide oba kraja
pravca (sl. 583). Najprije te se od prve trasirke I, natjerati druga trasirka 2, okom u pravac jed-
nog kraja pravca T, u poloZaj 2,. Sada cSe se od trasirke 2, natjerati prva trasirka J , u pravac
drugog kraja pravca T , u polotaj I,. Onda Ce s t iz tag polofaja oper trasirka 2, natjerati tarnije u
pravac na T , u polofaj 2, i tako redom, dok obje trasirke I i 2 ne budu tatno u pravcu. Ostale tatkc
pravca iskoLEit t e se od ovih, tako dobivenih tafaka.

SI. 583

lsti se zadafak iskolEenja pravca iz sredine moZe jednostavnije izvesti dvostrukim prizmama
sa iskoltenje okomica postuckorn opisanim na strani 550.
Kod psavaca dutine veCe od 250 m medutaEke se teBko iskoltuju prostim okorn, KolE~nje
duljih pravaca izvodi se durbinom teodolita, postavljenog na jednoj od krajnjih tataka pravca.
Verrilcalnom se niti nitnog kriZa uvizira trasirka na drugom kraju pravca, pa se onda ostale tatke
utjesaju u pravac uz vertikalnu nit nitnog kriea, Treba li krati pravac iskoleiti velikom taenostu
posluZit 6e se istim ovim natinom iskolCa\-ania pomoCu teddolitovog durbina.

Ekstrapolacija tataka, ti. pmddivanje pravca, izvodi se teodolitorn. Na krajnju tatku pravca
T,, na kojoj treba pravac produZiti (sl. 585), centrira se teodolit i horizontira ga se, durbin se uperi
na drugu tatku pravca T , i okretanjem durbina preko zenita za 180" p r o d d i se pravac i postavi
trasirka uz vertikalnu nit nirnog krifa. Ovo treba utiniti u oba polofaja durbina, i ako sf u drugom
polohju dobije t a t h 1" razlitita od ta&e 1' dobivene u pnrom puloZaju durbina, pravo produ-
Zenje pravca bit L?? u sredini I izmedu obje tafke. Na taj se je natin uklanio Stetan ufjecaj kolirna-
cione pogreBke. Prem potrebi kontrolirat Ce se polotaj tako isko1Eene tarke 1 mjerenjem kuta
izrnedu pravca T2T,i T,!, koji rnora da bude (u granicarna potrebne tatnosti) 180".

I, f

SI. 585
 Alto se k r a j~~j etarke prnravca, zbog nekih terenskih xa preka ne nnogu ni iz sredine d4

od pravca izabere pomocna racKa . .

(81. 586), moraju se gojedine tarke pr.a m iskoliiiti indirek:tno. Kod kratih przwaca sc pc
". - . .
. . ., . . ". .
n ra~o,aa se oa nje vlac ~ralnjetame pravca I aa se
.
T I A = a i T,A == b mogu i mieriti. I zmjeri se onda kut o: medu tim stranicama, pa t e se on&
I

trokut 'L A T , rijefiti po tan pravilu (v idi stranu 299 i 302) i izrafunati kutovi p i 4 i
dutina TIT,= c.

TaEkc pravca I , 2, 5 pred zaprekom mogu se iskolziti odmjeravanjem kutova rp i 4 na kraj-

njim tatkama T I i T , od ta%e A (teodolitom), a srednje taEke pravca 3 i 4 izmedu zapreka mogu
se ortogonaha iskoltiti sa jedne od pomoenih stranica, recimo T I A jer Ce npr. za apscisu x, ordi-
nata y, biti:

Kod duljih pravaca, koje na terenu treba uspostaviti pmsijecanjem Sume, probijanjem
tunela itd. treba na poktnoj i krajnjoj ta:ki pravca, koje se ne dogledaju, dati smjer prosijecanja
gume ili proboja runela.
PoEetna tatka Tl i krajnja T,pravca spoje se poligonskim vlakom (sl. 587). U tom Ce se
vlaku teodolitom izmjeriti svi prelomni kutovi P,, P, ....$, i direktno ili indirektno dutine svih
stranica dl, d, ... dn+,. I7,raEunat k se sada koordinate t d a k a tog vlaka u pomotnom koordi-
mtnorn sistemu, tije t e ishodigce biti prva tatka pravca Xl,a pozitivni smjer osi x od orre u prav-
cu prve poligonske tatke I . Smjerni knt prve stranice poligonskog vlaka bit k :

tom t e s~ tnom sistemu i z r a h nati smjer svih stran

mi kut str ' biti prema slici 587

Izrahrnat be se dalje, kao i kod obitnog poligonskog vlaka, koordinatne difere stranica
,
x ~ , . Smjerni kut pmvca T , r urom porno&
ikonaEno dobiti koordinate krajnje ta:ke pravca y ~i ,
nam kmrdinatnom sistemu, obzirom na to da su koordinate podetne tatlke Y T ~= 0, X T ~ 0,
bit ce: . 6..
- .'
Kutovi izmedu poligonskih smnica i pravca na njegovom poEetku i kraju bit Ce prerna slici:

na ta?ki T,: as = :v; - Y T~ BP

gdje je v?, smjcrni kut krajnje stranice poligonskog vlaka.
Kutovi ti1 i mg odmjerit t e se na ternnu teodolitom i na taj natin dati smjer prosjeke ili tu-
nela.
Na taj natin bit h iskolEen pravac TIT,bez kontrole; gruba pogregka u mjerenju nekog
kuta ili dutinc nete doti do izmtaja prije konaznog uspostavljanja pravca na terenu. Uputno
je radi kontmIe povezati krajnje tacke pravca jog jednim poligonskirn vlakom, takn da tafke T,i
T, budu tatkt razvufenog, zatvoxenog poligonskog vlaka. Koordinate tih tataka izrahnat t e se
na natin opisan na str. 408, pri Eemu t e sse radi jednostavnosti pomotni koordinatni sistem po-
staviti kao na 81. 587,
Pri iskoltavanju vrlo dugih pravaca i uz eventualno v e k zahtjeve u pogledu tatnosti uktju-
E i t k se pofetna i krajnja taEka pravca u manju samostalnu triangulacionu mreZu (sl. 588). Mre-
Za te, prema terenskim prilikama i duZini pravca koji treba iskolEiti, jmati oblik lanca trokutova, '
centraTnog sistema, geodetskog tetverokuta ili sl. U toj t e se friangulacionoj mreZi imjeriti flu-
tina jedne stranice (na sl. 588 je to stranifa AB) isvi kutovi. DuZina stranice - haze - izmjerit
te se priborom koji Ce dati zahtjevanu tatnost (invarnim Zicama, bazisnom letvom, direktno po-
k n o m taEnoSCu itd.). Mteta t e se izjednatiti strogo, metodom najmanjih kvadrata, ili pribliZno
(vidi str. 240i 250), a pornoh izjednaknih kutora i duZine bazr izratunat Ec se, u proizvoljno
imbranom kwdinatnom sistemu, koordinate svih taEaka mrete, te prema tome i tataka TIi I ' p
Iz ovih kwrdinata izratunat i-e se smjerni kut pravca T,T, u tom koordinarnom sistemu, a iz
njega i smjernih kutova etranica mrefe na rim tatkama dobit t e se kutovi izmedu tih stranica i
pravfa, kojep treba iskoKiti (na sl. 588 su to kutovi a,, 9,i a,, P,). Treba napomenuti da projekt
rnretie, potrebna taFnosr mjerenja bate i kutova, itbor metode rnjerenja i izjednai-enja mrete,
predstavljaju posebne probleme, u koje se ovdje n e k uulaziri*.
Sve tafke pravca, koje su iskoltene bilo kojim od dosada navedenih nafina, oznaEe se na
tertnu kolcim dimenzija 5 x 5 x 30 m ili, prarna potrebi, nekim trajnijim znacima (jaEim
koljem, vertikalno ukopanim drenatnim cijevima, betonskim srupcima ill sIitno).

Kod komunikacija (cesta i Zeljeznica) i kanala prijelazi trase komunikacije ili kanala
iz jednog u drugi prarrac izvode se krivuljom, kojom trasa postepeno prelazi iz jednog smje-
ra u drugi (81. 589). *:

Krivulje, umetnute izmedu pravaca trase, najEe3te su krufnice, ali mogu biti i kvadratne i
kubne parabole, lemniskate, klotoide, te kombinacije kruZnica raznih polurnjera i kruznica sa
navedenim krit-uljama.
D s se iskolti kruZni l u k potrebno je poznavati njegovc elemente. U projektu trase re-
dovito je zadan radij takrivljenosti krutnog luka, koji je opet Ezabran prama propisima za dotifnu
komunikaciju, a ovisi o vrsti vozila (vagona i lokomotive, automobila)? maksimalnoj bnini pro-,
meta i,bira se tako, da bi se rrasa Zim bolje prilagodila terenu (kod trase kanaIa ovisi i z b r o dw-
gim, bdrotehnii-kim uslovimaj.

* V i d ~ :Ing. M o t o Jankovit: InZcn&rska peodcziia, Zagreb 1966.

Ostali elementi kruZnog luka, prema s k i 590 su:
pofetak PL, sredina SL i kraj KL luka,
sjecigte tangenata S T ili tjeme
+
But tangenata ili centralni kut u, gdje je pr P = 180'
dutina rangenata T od poEetka PL do tjemena ST luka
duZina tetive t od poEetka do kraja luka
visina luka u
apscisa x i ordinata y sredine luka.
 Da bi se luk na terenu mogao iskolfici, potrebno je najprije poznati kut tangenta b, radi
tega treba najprijc na terenu iskolriiti sva tjemcna trase.
Projekt trase ucrtan je na &nu, izradenom na temeIju s n i d e terena, a na pIanu su na-
nijete i poligonske taEke s kojih je snirnak izveden. Svako Ce se tjeme ortogonalno prnjicirati na
najblilu poIigonsku srranieu ili njeno produZenjc (slika 591) i na planu izmjeriti apscisu i ordi-
nam tjemcna.

Na terenu k se sada prama tim ortogonalnim Foordinatama prizmom i EeliEnom vrpcom

iskolEiti tjemena i stabilizirati ih hrastovim koljem o 15 cm duZine 0,6--1,O m ili betonskim
stupcern s urezanim kri4em. Uz stabjlizaciju tjemena, koja viri iz zemlje 10 m, zabije se daEiCica
s naznakom tekukg broja tjemena rrast. Za iskoltena tjemena uzjmaju se, radi njihovog osigu-
ranja, polohjni opisi, isti kao za aiangulacione i poligonske tatke.
Za iskoltenje lukova i z m t h pravaca trase izmjeri se na svakom tjemenu kut imedu tan-
genata $. Taj se kut moZe dobiti i jednosavnije. Po pravcirna tangenata odmjere se jednake du-
.tine R (slika 592) do taraka C i B, te dutina izmedu tih t a m b.

Onda te biti:

Kad se iz bilu kojeg rmloga neko tjerne ne moZ~iskolEiti, bilo da se nalaai u jezeru iIi rijeci,
bilo da pada na v r b strm term ili slitno, s p h fe se skinuti koordinate dviju tataka na tangen-
 Ostale t a E h h t n o g luka mogu se iskoltiti ili artogondnom ili polarnom metodom.
a) Za iskolknjc ortogonalnom metodom, koja se upotrebljava u ravnom i pregItdnorn
ttrenu, treba imhmti za swku apsciw, tj. udaljenost po fangenti od po2lezlta luka, pripadnu
ordinatu. Ftema slici 595 bit te za a a k u proiwljnu apscisu x, tafke TI ordinata j r , jednaka:

Trtba li 1uk ibllliti tako da iskolfene -Eke budu po luku rasporedene na jednakoj rnedu-
nobnoj udaljenosti J, bit t e cenaaEnE kut 1za taj luk prema slid 59.5:

a apscisa iordinata za svaku pojedinu taEku:

 Ako terenske prilike onernogutuju kolknje sa tangate (slukjevi na slikama 593 i 594)
iskolEir te se pojedine tatke luka ortogonalno r tetivt, spojnice poEetka PL i kmja KL luka. Pre-
ma slici 596 za svabu izabsanu apsaisu x', odredit 6e se vrijednost:

i za tu vrijtdnost .te pripadm veliEina y1 biti prrma ranije izvedenom:

t e 6e za apscisu x', ordinata s tetive y', biti:

Treba Li sa tetive iskolEiti luk tako, da iskolEent taEkt M u rasporedent na jednnkoj me-
dusobnoj udaljenosti 1, bit te prema slici 597:
gdje je:

b) Polarna rnctoda iskoltenja tataka kruZnog luh, koja st upotrebljava svagdfe gdje tan-
genta nije po svojoj cijeloj du5ini pristupna, dakle u uskim dolinama, u tunelima, na visokim
nasipjma itd., osniva se na jednakosti obcdnih kutovi nad istim sredibnjirn kutovima.
Iz slike 598 je vidljivo da h za duZinu luka Z i srediSnji kut 26 obodni kut 1 biti jednaki:

Iz w o g odnosa most se za svaki polumjer luka r i duZinu luka I izrahnati pripadni o b d n i kut
8. Iskoltenje Ce se provesti taka da se na potetak luka PL postavi teodolit s dosta velikom tat-
nosti oEitanja horizontalnog fimka, ufini ofitanje u, na Ijmbu kod dutbina usmjercnog u
ptavac trase, okrene alhidada na ofitanje:

i u tom smjeru od poeetka luka PI. odmjeri ftlitnom vrpcom du2ina I. Tako je iskoltena prva
taEka T, luka. Najbolje jc da du2jna 1 bude okrugao broj metara, npr. 10 m. Sada se alhidada
okrene jog za kut 8, od taEke TIodmjeri isti broj metara do pmvca druge vizure i tako dobije druga
tatka T,. Tako st redom iskolEe sve tatke luka.
Za kontrolu iskoltenja se od zadnje tako dobivenc wEke T* odmjeri duZina I t do kmja Iuka
KL, izmjeri pripadni obodni But 81, i usporedi odgovara li izmjereni kut izrahnatom prama gor-
njoj formuli. '
Pri o\~akvomiskoltenju pretpostavljena je ista ddina luka I i tetive t . Ufinjena pogregka
znosi : I

Radi toga je potrcbno da udaljencst taraka, koje se tako kolEe, ne bude veea od 1/10 radijusa r luka.
 U uskim usjecima iu tunclirna nete w redovito sve tatkt *I mou vidjeti s njcgova po-
Eetka PL. U rim sluihjevima se najprije p h o iskolk sve mtke luka koje su s niegova pot&
vidljive, pa s t onda teodolit prenese na zadniu iskolknu taM T k (slika 599).

U toj & taEki kut izmedu tangente na luk i spojnice te taEke i poteth luka PL biti jednak
k 6, gdje je k bmj tataka koje su i s k o l h e s prvog stejdiSta obodnim h t o m 8. P

Na mEku T* p m e s e st Dedolit, od pravca na potetak luka PL imjtri se kut 180" +

+ k 6 i time je dobiven smjer tangente. Od tog se smjera odmjeravmjm kutwa 8 i d u t i m I
dobiju ostale tatke luka.

NumeriEke vrijednosti elemmats k r u h o g luka i podataka a ortogonalno i polarno iskol-

k n j e taraka luka ne treba raknati> jer za to postoje tablie, od kojih su najpoznadie:
Prirufnik za obcleZavsnje krivina, S u b o h 1955., Sarrazin-OberbeckHUfer : Tarchenbuch
zum Abstecken von Kreisbogen, ai: G. H. A, mhnke-Seifert: Taachenbuch zum Abstecktn
von Kurven, u kojima su podaci za kolzenje izraEunati za svaki zadani radijus zaktivljenosti i cen-
m l n i kut luka.

Pri iskoltenju lukova Zeljeznitkih pruga ne prwodi BC prijelaz iwnedu tiaw u pravcu i tmsc
u h l n o r n luku neposredno. Zbog sigurnosti prometa treba da jc u luku vanjska tracnica prugc
viga od unutarnjt, jer se time smanjuje dinamiai utjecaj maifugalne sile. Radi toga se prijelad
trase u pmvcu o trasu u M n o m luku izvodi postepeno metmiern tzv. prelame krivine. -
BuduCi da od nadviHenja vanjske tratnice h = 0 k d trasc u pravcu na potrcbne nadvi-
b j t h kod trase u M n o m luku treba ptijefi jcdnoliEnim nagibom 1 : n vnnjske trahice na
duZini ptelazne krivint I, moZe se izvesti jedmaba za oblik prelazne krivine.
koja se moZe aproksimirati izrazom:

buduti da jc nazivnik vrIo bliz jedinici.

Prema tome & biti:

gdje je:

VeIitina konstante k zavisi, kako se vidi, uglavnom o pretpostavljenoj brzini vozila, a propisana
je za pojedint kategorije pruga izrnedu 10 000 i 15 000,
1
Poslijt dvije integracije aproksimatime formule za zakrivljenost - dobit & st:
r5

9to znaEi da je prelazna lcrivina pribhfno kubna parabola. Na modernim autosmdarna i Zeljez-
nitkirn prugama za eksgresni promet danas se ugotrebljavaju i druge k s i d j e , kojima zakrivlje-
nost posteptno raste, najvige lernniskate i klotoide. I
Na potetku prelazne krivjne, u tatki PPK, tj. za x = 0, bit Ce zakrivljenost iz jtdnad2be:
Prcma tomc je kruf;ni luk odmaknut od glavnih tangenta za velifinu:

I
U polovini prelazne kririnc, tj. u ~arniSlienompotetku kruLnog luka, za r =- (tafka K ) ordi-
2
nata prelazne krivinc iznosi:
x3
JPt=--=-=--A
l3 1
6k 48k 2

T ~ m esu izraEunati avi elementi za iskoIEcnje prelazne krivine. Iz zadanog radijusa kruf-
nt?g luka r, h t a tangenata 3 (odnosno centralnog kuta a) i zadane konsfante k izratulla se dufilina
prelazne krivine I i duiina tangenata do tai-ke K, tj, do polovine preladne krivine:

t e se redom, prema veliiiinama izmtunatim po mprijed izredenim formulam, iskolEi pozetak

p~elaznekrbvine PPK, okomicom duZine yk sredina prelazne krivine i okomicom duZine Y P L
potetak kruuZnog luka PL. Poslije toga se iskolzi jog potreban broj taEaka prelazne krivine, a kmani
se luk kolti jednom od ranije navedenih metoda.

Redovito treba sve tafke projekta, koje su horisontalnim iskolEenjem prenesene na te-
ren i oznaEene kolcern ili kamenom, prenijeti na teren i u vertikalnom srnislu. To znaEi da treba na
tirn tatkamo, prema projekiu, adrediti visinu buduEeg objekta (trase komunikacije, temelja zgrade
jtd.).
Kod pojedinih tai-aka kojima je npr. oznaren temelj objekta (zgrade ili sl.) na kojima treba
adrediti zadanu visinu Hz buduteg objekta, najprije ke se nivelirom od neke po visini poznate
tatke R (repera) imjeriti visina terenske tatke Ht. Prema slici 602 bit Ce visinska razlika terenske
tacke i zadane visine objekta:

SL ma
t
Ova se visinska razlika napiHe na ddticu zabijenu uz kolac, kojim jt tatb omiSena, sa nazaa-
kom + ako je zadana visina iznad, a sa -ako je ispod t a M e T.
Kod visinskih iskoltenja trasa komunikacija, koje po terenu idu usjekom i nasiporn, ucrtana
je niveleta b u d u k komunikacije u uzduini pmfil terena.
 Ako je uzduZni profil terena dobiven nivelmanom, #to znari da su poznate visine svih ta-
taka stacionafe, onda se iz razlike visina n~veletei nivelmanom dobivenih visina tataka stacio-
na5e dohiie visina objekta - usjeka ili nasipa na svakof tatki. Ova se visina takodcr napise na
daiEicu, zahijenu uz kolac stacionaie.
Ako je trasrt komunikacije projektirana na slojnom phnu dohivenom tahimetrijorn, a uz-
duZni je profil terena po trasi komunikacije skinut iz slojnog plana, treba projekt iskolriti hnri-
zontafno i visinski na terenu. Visine terenshh taEaka, skinute sa slojnog plana, nisu dovoljno
pouzdane da bi se bez daljnjeg mogle korjstitj aa izgradnju usjeka i nasipa komunikacije.
Horizontalno iskoltenje trase opisano jc ranije, a kod visinskog iskoltcnja treba najprije
inkolEiti uzduZni profil osovine komunikacije, a onda na svim taekama stacionaZe poprehe pro-
file projektiranog tijela (usjeka ili nasipa) budute komunikacije.
Pri iskoltenju uzduZnog profila mote niveleta biti horizontalna linija visine Hz(slika 603)-

Nivekirom & se od neke tacke sa poznatom visinom H,(repera) odrediti otitanja na letvarna,
postavljenim na reper i sve taEke trase: I,, I,, I,. ..I,. Najprije t e se izrarunati visina horizonta
nivelira :

Hh " HY f lr

pa fe visinske razlilcc t a h k a trase i zadane visine nivelete H, biti:

Al = ll - ( H h - Hz)
A, = 2, - ( H h - Hz)
,,....-...
Pozitivno dobivena visinska razlika znati da je niveleta iznad terena, u nasipu, a negativno
dobivena znaEi da je niveleta ispod terena, u usjeku. Yisinska se razlika nivelete i kolca oznaEi
daEZoom, zabijenom uz straki kolac s oznakorn kod nivelete u nasipu, i s oznakom kod ni- -
velete u usjeku.
Kad je niveleta u padu ili usponu, koji je zadan u pmcentima (%I, p r o m i h a (o/,o) ili apso-
lutnim padom Ah na udaljenosti d (slika 6041, treba iz uzddnog profila otitati na jednom kolcu,
npr. na Toapsolutnu visinu nivelete Ho.Najbolje jt apsolutnu visinu nivelete otitati na svim tag-
B a r n trase, na kojima se niveleta lomi u visinskom pogledu, pa Ce se iz visinske razlike Ah i uda-
,'
ljenosti d dviju susjednih taw dobiti pad nivelete na tom porezu:

relativni pad: p =
AR
-d
u procentima: p% f= -
Ad 100
4 u p r o m i l i n : pOj, - b h
d . 1000
-
gdje pad u procentima izratava pad nivelctc u metrima na 100 metara, a u prornilima pad nivelete
u metrima na 1000 metara d d n e trase.
12 medusobne udaljenosci d,, d,, ...d, tataka trase i prve tazke To u kojoj je poznata vi-
sina nivelete H,, bit Ce onda visina nivelete na tafkama:

Nivelirom, postavljenim na pogodnom mjestu, otita se najprije visina I, na letvi postavljeno

na reper, Eija je visina H, poznata. Visina horizonta instruments Hh onda 6e biti:

NiveIirom se sada utine oEitanja I,, I,, I,. .. na letvama postavljenim na taEklke To,TI, T*.. trase,
pa t e visinske razlike nivelete i koIaca na tim taEkama biti:

pa t e se onda, kao i kod horizontalne nivelete, ove visinske razlike s odgovarajutim predznacima
za usjek i nasip oznaEiti na da4Eici uz swki kohc.
Bez posebnog rahnanja moZe se niveleta u padu visinski iskoltiti ~ v e l i r o mkoji ima, uz
rlevacroni vijak, podjeljenje pornoh kojega se mogu mjeriti nagibi durbina (slika 345). Najprije
se ustanovi, postupkorn opisanim n a strani 443, visina nareza elevacionog vijka. Nivelir se pu-
stavi na kolac To ( s h 605) na kojemu jc visinska razlika A, nivclete i kolca poznata iz vzdutnog
profila, i izmjeri taeno visina i kolimacione asi iznad kolca. Iz toga se izratuna visim horizonta
instmmenta:
Elevacionim se vijkom nagne vizura za odredtni pad nivelete i iz otitanja na Ietr-ama I,, I,, ...
utinjenih kosom vizurom izratunaju se neposredno visinske razlike kolaca i n ~ v c l c t t :

Treba li i m d u dviju relativno blizih tafaka (do SO m), na kojirna je vet ranljc visinski
iskolirena niveleta (horizontaha ili nagnutaj, umetnuti imjestan broj tailaka, moZe se to najjedno-
stavniie utiniti kriZevima za niveliranje (slika 606). To su tri drvena kriia jednake duiine sa bi-
jelo, crveno i crno obojadisanom gornjom pre?kom. Dva se ad njih - crveni i crni - postave
na zadanc t a a e , izrnedu kojih m b a intcrpolirati nekoliko t a t a h . Ua ove se postavlja bijeIi krit,
tt se viziranjwn preko cmog krjZa (slika 607)dotjerava gernji rub p&ke bijelog krifa, postavljenog
na porrebnim mjestima, u istu visinu sa gornjim rubom prdke na crvenom hfi. ?u'a tathrna
koie ru iznad nivelett pmtavit k ae bijeli kriZ obratno uz trasirku, viziranjem dignuti na potrcbnu
vjsjnu i na trasirki izmjeriti potrebna visina usjeka A, - -'.
IskolEenje popretnih pmfila sastoji se u tome da s t na tercnu obiliest u poprehim pro-
filima mjesm, m kojima projelccirano tijelo objekta (usjek ili nasip) sijeh twen.
Ako su poprehi profili snimani uz niveliranje uzduZnog profila i na svakom je popretnom
ptofilu ucrtano tijeIo objekm, uzimaju se iz tahih poprtERih profila udaljenosti osi objekta da i
4 od pmsjeka usjeka ili mipa s terenom T, i TB(sljka 608). T e se tatke na terenu jskolte
odrnjemnjem od osi objelcta i oznaEe posebnirn oznakarna - pokoanicima. Za postavljanje po-

kosne letve u potreban mgjb pokosa usjeka ili nasipa 1 : n sluZi, psi iskolfenju stalnog nagiba,
pokosni trokut s Batetama koje Pdgovaraju nagibu hipotenwe (pokosa), a postavlja se praviho
 Postavit h se odnos:

i ako je taj odnos (slutaj na sIici 61 1 ) :

jzabrat be se dmga t a w blife sredini tree i za nju ponoviti postupak. To se radi tako dugo, dok
se ne nade taMa za koju ke postojati gornji odnos i ona se, kao presjek pokosa usjeka 8 tcrenom,
oznari pokosnikom.
Prl iskolEonju n a s i p a mtupak je anaIogan. Iskolte lee najprije taEke A i B (sl. 612), kao
pmjekcije taEaka u kojima pokos nasipa sijde horizont Ht trase. Udaljenosti d m i da tih tataka
od sredine trase su:

a njihove su visinskc razlike od horizonta H,, koje se izmjere nivelirom Aha i Ah,,. Sada se, kao i
kod usjeka, na strani terena koja je niEa od aredint trasc izabere u smjcru popretnog profila tatka I,
~zrnjcrise njena visinska razlika Ah, i udaljenust d, od tatke A. Postavi se odnos:

pa ako u gornjoj jednadZbi bude lijeva stram mnja od desne, traZi se taEh pmjeka bliZe sre-
dine trase tako dugo, dok se ne nade takva TaEka, za koju Ce gernji odnos biti zadovoljen. Ako je Ii-
jeva strana gornje jednadtbe v e h od desne, ta&a Ce se tra2iti dalje od sredine trase.
Z a dmgu stranu nasipa npr. za taEku 2, isto te se tako izmjeriti visinska razlika Ah, i uda-
ljenost d, i postaviti odnos :

t
i ako je Iijeva strana gornje jedmdfbe veCa od desne, trailit t e s t t a a a presjeh bliZe srcdini
trase, a ako je manja dalje od sredine trase.
Tatke u kojima pokosi nasipa sifeku teren - nosice nasipa - omate se isto tako poko-
.nicima, prema slici 608.
TABLICE
Tablica I: Kaeficijenti p i g; a = - --P b = -c
AY A X
Tablics II: Dopdtena odsrnpanja pri dire' ferenju duZina

A, = 0.0070 l/Z A11 = 0.0090 l/T = 0.0120 lld

Dutina d A Dutina d
,gorijarcrenrI Zu vrpcu Katcgorija tcrcna I Za vrl

2
TT I 1[I1 30 rn 1 20 m I I I1 I III ] 50 m ( zu rn
rn rn m m
'
l m m

1
4
12
24 / 7
I4 084 0,06
1 ::!624 351
0.20

1 10:;,23
0,24
0,30

0,33
0.32
0,34
0,36
24
- - 0,OS 0,08 - 0.25 0'38
61 3' 20 0.06 409 0,26 0,39
2; "07
0,os
0,lO
0,12 933
loo2
524
0,27
0,28
429
0.40
0,42
0.44
0.09 0,14
--- 0.10 O,IS --- 430 0,45
224 135 0,11 0,14 0.31 0,46
269 163 0,lE 0.32 0.48 '
0,12
318 192 '08 0.13 420
. $:826 0.33 0,SO
;1:
---
' 0.14
0,lS
0,21
0,22 -
434
433
451
0,SZ

-1 - I
874 0,36 0.54
0,37 O,S6
1

I
0,38 0,57

0,30 -
:li: 0 3 0.58
Tablica IV: Dopustena kutne odstupan = A 8 u polipmkorn vlaku
ap = 60" 6 ili 60" 20" I/;;ai 2 0 ~v~ n q
= 1.85Cvn ili 1 . 8 5 I/=
~ = 62CtI/; ili 62CC V T b
1~ = 45" 1'; iIi 45'' v r b
= 1.4C fi ili 1.4c qnfb
4
DuZina vhka[d] u m Dullina vlnka I d ] u m P
kattgoriia ttrcnm kategoriia terena

0 0 0 1376 900 635 ' 0 , 4 6 4,11 2.17 0,212

0-05
0.06
0.07
400
279
2w
20,O
147
1413
0,003
Otw4

OgOOs
I4l7
14"
14"
927
"' 654

693
10,47
0,18
049
4,54
4,13
, 4,16
2,13
2.08
2.04
0,221
0,210
0,240
0,08 156 155 0.m6
loo'
0,SO 4,OO 2.00 0,250
123 11,1 o,(H18 tsg0 1034 732 0,52 3,84 1,96 0,260
10-0 0,010 1620 1061 751 0,52 3,69 0,270
'
8Z6 9,09 0,012 1662 loS9 771 0,jj 3,57 ' 1,89 0,281
69,4 8,33 0.014 1703 1116 791

I
0,54 3,52 1,85 0,192
9 7,69 O,Ol7 1744 1142 810
Sl,O 7.14 0,020 0,SS 3,31 1,82 4303
2I7
- 139
- 93
- 1786; 830 0,56 3,20

' 0,360
0,60 2-19 1,67
383 2411 168
--- 0.61 2-69 1,64 0,372
417 1 270 184 OS6' 559 lq6' 0,384
2077 1363
,,,
970

1011
463
0b64
253
2p43
1.59
InS6
0,397

0,65 2331 4 0,423

561 363 250
0966 2p31 1~52 03436
0,67 2322 l,49 1 0.449
0,68 2316 1,47 OnM2
2,10 Og416
0,7O 2,04 1.43 0,490
748 . 486 337
- -- 0,7* 1,99 1,qt 0,504
'"
I
0,30 il,l 3,33 0,090 2457 1614 I 0,72
511 'IS0,lT 1 1,93 1,39 0,518
'

.861
823 536 ?73 0,32
jP1 0.33
10.4
9,813,
3,13
3,13
0,096
0.102
21M
2542
1642
1671 ;:;: 0,71 1,82' I
0,133
0*548
586 409 0,34
9,18
8,64
3,03
2-94
0,109
0,116 --- OgY4
2585
1215
0 7
1698
1 ~ 7 7 1,33 I 0.563
939 612 427 2628 If26
978 638 446
465
Og31

0.36
0,37
&I8
,7,13
7.29
2*86
2,78
2,70
O,11]
0,130
0,137
1671
2713
2756
1755
1783
1811
:::; 0,16
0,7,
0,18
1-74

ID64
1,32

1.28
, 0,378
0,1')1
0,608
1056 690 483 0.38 6,$2 2,63 0,144 279p 1840 0-79 1,61 1,27
Iw6 0.39 6,55 2,56 0,152 - -- O,SO 1m56 1.25 0,640
--- 0,40
1135 741 520 1339
'17' 768
' ' 441
, a 66,
425
1.95
2,50
l.4
0,160
0.168
288s 1895
1921
1360
l3BO
481
0,82
1,51
1.49 1 1,23
1.22
1, 0,656
0,612

'
'I5

1295
820
847
577
597
443
444
5.43
5
2,33
2.27
0,176
0,185
0,194
:;:; yo;
0,81
o,84
0,85 1,39 l,I8
'I ,
,,06
0,723
--- 445
1336 873 615
493 2,2S 0.203
1376 900 635
 TabIica W:DopuStena popreena odstupanja u poligonskim vlakovima
(Lutovi mjereni u jednom girusu, vizirano na trasirke)

I n ili n + b
--
4c- 5 1 6 1 7 i 8,1 9 11 ","
m - .-.-

- D u i ~ n apollgonskog vlaks. Id] u m

0 ' a
0,05 0,OS
0,06
122 0,07
&OR
OUo9 219 0,09
u,10 0,lO

0-11

**I3
365
413
278
316
266
302
216
290
246
279
::::
U,I1

o,14
462 438 413 1 390 370 353 337 324 311 o,15
0,15
510 484 456 431 409 390 373 358 344
o,16
*,I6 559 530 500 472 448 427 1 408 392 377
0.17
0"8
m8 577 , 544 514 ' 487 464 444 426 410
o,l,
0,18
656 623 587 555 526 1 479 460 442
0,19 0,19
70" 669 610 596 It3 538 515 494 475
0,ao

012'
0,21
754
802
715
761
807
,
,
674
717
161
637
678
,
604
643
576
613 ' 550
586 0,21
0,ZZ

::::
851 719 682 650 621 596 574
0'23 894 853 804 760 721 687 657 630 606
948 899 848 801 760 1 724 692 664 639
0.25 0,15
997 946 891 842 799 761 728 698 672
0,26 1 9 9 2 0'26
935 883 838 798 764 732 704
0,27 '1038 978 924 877 836 799 767 738
0,28 1084 1022 966 916 873 835 801 770
0,29 1130 1065 0'29
1007 935 910 870 835 803
0,30 020
1176 1109 1048 994 947 906 869 836
0,31 1222 1152 1089 1033 981 941 903 1 869
0,32 1268 1196 110 107: 1021 977 937 901
0,33
0,34
1315 1239 1171 1 1111 1058 1012 971 934
0,35
1361 1283 1212 I 1130 1095 1048 1005 967
::$
1407'1326 1253 1189 1133 1083 1039 1000
0,36 1453 0'36
1370, 1294 1228; 1170 Ill9 I073 1032
0.37 1499 0'37
1413 1335 E267 1207 1154 1107 1065
0,38
0,39
0-40
1456
1500
1376
1417
1306
1345
1244
1281
1190
1225
1141
1175
1098
1131
:i:
o,40
1544 1458 1384 1318 1261 1210 1164
441 0,4 t
1587 1500 14231 1355 1296 1244 1196
0.42 0,42
1630 1541 1462 1392 1332 1278 1229
0,43 0,43

/
1674 1582 S O 1430 1367 1312 1262
0,4.1
1717 1623 1540 1467 1403 t346 1195
0,45
I761 1664 1579 1504 1411 ill0 1317
0,4& 0n41

I
 rz 111 11 4- b
. .-. .- -.- -
.
39 3 1 4 ' 5 ' 6 7 1 8 1 9 AT
rn
-- -
. -. --- .
-. .-- , .- . - -.- ---- .. m
Puiina pol~gnl>skogrloka Id] u m
I 1761 1 1664 1 1579 1504 1438 1 1380 ] 1327
0,46
1804 1 1705 1618 1141 1474

I:
0,47 I i 1848 , 1766 1657 1218 1509
0,48
0,49
1 1891
' 1187 1696 1615 1545
1426
1935 183 1735 1652 5 4 5
0,50 0,SO
0343
1971 1869 1171 1690 1616 1550 1491
0.5 1 !
!I910 1813 1727 1651 11584 '1324 OgS1
0-52
I 1952 1852 1764 1687
453
I 11191 1801 1722
0,54 I I
! 2034 1910 1.838 1758
0,55

i1
I
12075 1969 1875 1193'1721 1655

1
0,56 0'56
0,57
I 2116 2008 1912 1829 1 1 1688
0.58 ! I
!
2151
2198
2047
,086
1950
1987
1864
I
1721
I754
Ou5'
O1sa
0,59 1857 1786 0'59
2219 2121 .2024 1911
arm 0,60

0,61
0.62 I
0,63
0,64
0,65 0.65

0,66
0,67
0,68 I 2476 2358 2255
I 208L
0,69
0,70 ! , 2515 2395 2290

0,71 I
0,72 I
0,73 i , 1611 2141 2412 2114 2145
0,74 I 2710 , 2581 2468 1168 2111 0'74
0,75
j 2749 2618 2504
' 2402 I 2311
0.75

0,7& 0'76
0.77
0,78
II
1
'

12866
2788
is27
2655
2692
2729
2339
2575
2610
2436
2470
2504
3344
2176
2409
Oe7i
0"8
0,79 I 2904 2766 1646 2538 2442 0319
0.80 i 0,80
1 2944 2804 , 2681 2572 2475
0,81
!
2982 2841 2711 2606 2507
0,BZ
3022 2878 2752 2641 4 2540 Oy8'
0.83 Oeg3

1
3060 2915 2788 2675 2573
O,R4 Oaa4
3100 2952 2823 2708 2606
0,85 0.85
2989 2859 2743 1638
0.86 I 0,86
Tablica VIXI: Dopuitena popreha odstupanja u pollgonskim vlakovima
( h t o v i mjereni u 2 girusa, vizirano na trasirke)
r
n+b

3 ( 4 1 ~ 1 ~ ~ 7 1 8 1 9 1- 1 0 1 m1
Ag 1
m
Aq
Dultina pdigonskog vlaka [dl u m
I
030
0,50 2232 2154 2066 1989
2365

::::
2492
0,5 1 2116 2417 2302 x02 2112 2032
0.52 2469 2351 2249 2157 2076
0,53
0,53 I 2521 2401 2296 2202 2120
O*"
0.54 I 2573 2450 2344 2248 2163
0,5j
0.55
1 2625 2500 2391 2293 2207
1/ 0.56

::::
0,56 2677 2549 2438 2339 2251
0.57 171) 259g 2486 2181 2291
0,58 2781 2648 2533 2430 2338
0,59 I 2833 2698 2580 2471 2182
0,59
0,60

0,6I
1I 1885
2937
2741
2797
2618
2675
2120
2566
2426
2469
0,60
0,61
0,62 2513 0'62
' 2989 2846 2722 261 1
0,63 2557 0'63
1 3040 2896 2770 2657
0,u
0.65
I 1915 2811 2702 2600
::$
2995 2865 2747 2644
0.66 2688 466
3045 2912 2793
0,67 2732 Os6'
2959 2838
0,68
0.68
I
::: 1
3007 2884 2755
0.69 1 2929 2819
0,70 I 1
2975 2863 1
'mO '
0.71 I 2906
i 3020
0,TZ I 2950 0p72
I
O,? 3 I 2994
0,74 3038
0,75
I 0'76
0.76
0,77
0.77
0.7 8
0,78
0,79
0,79 h
0,80 0,BO

0.81% O,B1
0,82
0,82 I 0,83
033
0,84 0,84
0,85 0,85

0,86 036
0-87 037
O,%S 0,88
0,89 0,89
490 0,90

0,9 1 491
032 0,92
0,93 0,93.
0,94 0,94
0,95 0,95
I I a ili #I +h
A@ 3 1 4 ~ 5 [ 6 1 7 1 S \ 9 ~ 1 0 [ 1 Av1
rn DuH ,og vkka [dl m
0,112 0,112
0,114
0.116 Ot1l6
1071 1019 969 926 889 856
0.110 875
0'F18
1096 1041 991 948 909
0,120 0,120
1121 1064 1013 969 930 $95
0,122 0k122
1143 1088 1636 990 950 914
0,1w 0'124
7 1111 1056 1012 970 934
0,126
0,128
1195 . I134 1080 1033 991 954

0,130
0,132
1219 1158
1 8 1 1054
1076
loll
1032
974
991
0,330

1205 1147 1091 1052 1013

0,134 1072 1032
1228 1169 1118
4136
0,138
0,140
0,142
1252 1192
1211
1236
3140
1161
1182
1092
1113
1134
1052
1072
1091
:liz
t258 1203 1154 1111
0,141 1175 1131 '4I'
1225
0,146 1150 0a146
1246 I195
0,148 1170
1267 1216
$150 I 1236 1190
0,152 0'152
1356 1209
0.154 1229 05E54
0,136 1277
1249
0,138
4160 0,160
ry:7r 0,90
n t i a, strr
Tabllca X: Koef icije~

1,ZO
0.80
,- < .

0,71
1.14
1,29
I ,
0,71
O,&
1.07
129
1,29
1,07
0.64
0.58
0
1.25
1.33
1,25
1,OO
0,58
~oligonskomvlaku

i svih5 stranica6u vlaku 7r 8

0.53
0,93
1,ZO
1.33
1,33
1.20
0,93
0.49
0,87
1,14
E,31
1,36
1,31
1,14
0.46
0,82
1,09
1,27
1.36
1.36
1,21
Redni

2
3
4
5
6
7
-
wrantcehroi

1
t!

R 0.53 0,87 1,W 8

9 0,49 0.82 9
10 . 0.46 10

Redni br
atranice
 Tablica XI: Dopustena odstup~mja visin skih raz'tflra na poligonskim stranic:
d lerenih triIgonometrlEki

AI, - v . v v v , j ( 1 f ig2q) d

A u cm 1
Broj [dl u hektomctsima
mtranlca za srcdniu duiinu poligongkc stranice do = - S
u vlaku
. 1.4 1 1,5 1 I,6 I 1,7 1 1,8 [ 1,9 1 2,0 1 2,1 I Z,2 1 2,3 1 54 [ 2,s ] 2-6 1 1
2,7 2,8 1 2,9 / 3.0

18 19 19 20 21
21 22 22 23 24
23 24 25 26 1 27

6 1 4 ' 1 5 16 17 18 19 2 0 ' 2 1 2 2 ' 2 1 24 24125 26 27 2B 19

7 15 16 17 18 19 20 21 22 2 3 ' 2 4 25 2 6 ! 2 7 28 30 31 32
8 16 17 18 19.20 2 1 , 2 3 24 25 26 27 28 29 30 32 33 34
9 17 18 19 20 22 2 3 i 2 4 25 26 28 2P 30 31 32 34 39 36
I0
I1
12
I3
18
18

::
:%
19
20
20 22
2 1 - 2 2
23
11
25
26
24125
21
26
27
26
28
29
::IZ9
29
10
30
32
28 29
10
32
33
30
32
33
31
32
11
35
36
33
34
36
37
34
16
37
19
35
17
39
40
37
3S
40
41
42
41
38
40

14 21 22 25 27 28 30 31 r 3 3 34 36 37 39 40 42 43145
I5 2' 23 24 26 28 29 31 3 3 i 3 4 36 37 39 40 42 43 45 46

~~~
16 22 24 26 27 29 30 32 3 4 ' 3 5 37 38 40 41 43 45 46 48
17 23 25 26 28 30 31 33 35 36 38 40 41 43 44 46 48 49
18 27 30 32 46 48 49 51
19
10
24
14
15
25
26
27 1 28
29
29
30
30
31
32
33
34
34
35
16
36
37
38
37
38
19
39
40
41
41
42
41
2.::
41 , 46
47
48
49
50
50
52
51
, 54

: $2 31
32
33
34
33
36
37
38
38
39
40
41
42
43
44
45 :; 48
49
49
51
51
52
I3
54
' 55
56
b23 27 29 31 33 34 36 38 40 42 44 46 48 50 52 54 56 58

K
24

-
27 29 31 31
34
35
36
37
38
39
40

2 em za vlak prikljuEen ohsttano na t a a c visinski cdrcdcne nivclmanom

41
42
1 47
18
49
50
t
53
14
55
16
57
I8
59
60

5 crn aa vtak prikliuEen na tafke viain8ki odredenc nivclrnanorn i trigonomttrifki

8 cm za vlak prikljufen obustrano na tsEkc virinski odredenc PIgonometriEki
Tabllca XIII: Dopuitena odstupanja visinskih razlika u poligonskorn vlaku
dohivenih tahimetrijski

K - 2 cm a a v1ak grikliuEcn obosrrano na tarkc visinski oilrcdenc nimlrnanorn

5 cm za vlak pttkIjufcn na taEke visinski odrt&mc nivc!manom i ttigonomctri.?ki
8 c m za ulak prikliuEtn oborrtrano nu taEkt visinaki odredcnc trigonornetriati

Tablica XIV: Dopuiltena odatupanja u detaljnom nivelmanu

A, = 36
Tablica XV: Srednje pogre3ke pri trigonometriEkom mjerenju visina
In =_t-(1.8 i - 4 . 0 5 d )

i dopustena odstupanja
A = :t 4(1.8 + 4.05d)