Uvod:

Ova stranica je namijenjena prvenstveno izviaima. Stoga je odabir tema i nain obrade
tema prilagoen izviakom programu. Pa tako kod veine tema postoje i prijedlozi kako se
odreene teme mogu objasniti.
Meutim, i ostale organizacije koje se koriste topografskim zemljovidima (planinari,
biciklisti, ...), mogu na ovim stranicama pronai i neto za sebe.

Teme:
1. Orijentacija
- Pojam orijentacije
- Zemljopisna orijentacija pomou nebeskih tijela i znakova na terenu
- Zemljopisna orijentacija pomou Sunca
- Zemljopisna orijentacija pomou zvijezda
- Zemljopisna orijentacija pomou mjeseca
- Ostali naini zemljopisne orijentacije na terenu

2. Teren
- Pojam terena
- Karakteristike terena
- Vrste terena

3. Mjerenje i procjenjivanje
- Jednostavni naini mjerenja i odreivanja udaljenosti na zemljitu
- Odreivanje udaljenosti od oka
- Odreivanje udaljenosti usporeivanjem s nekom poznatom duinom
- Odreivanje udaljenosti prema stupnju vidljivosti promatranog objekta
- Odreivanje udaljenosti sluhom
- Odreivanje udaljenosti temeljem brzine zvuka
- Odreivanje udaljenosti temeljem duinskih i kutnih veliina promatranog objekta
- Odreivanje udaljenosti ravnalom s milimetarskom podjelom
- Odreivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuitima) promatranog objekta
- Odreivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuitima) promatranog objekta prirunim sredstvima
- Odreivanje udaljenosti mjerenjem kuta metodom "palevog skoka"

- Odreivanje udaljenosti koracima

- Odreivanje udaljenosti mjerenjem vremena kretanja

- Mjerenje ostalih veliina

- Mjerenje visine temeljem duine sjene objekta i ovjeka slinou trokuta
- Mjerenje visine jednakokranim trokutom
- Mjerenje irine rijeke jednakokranim trokutom
- Mjerenje irine rijeke slinim trokutima

4. Kompas
- Pravci
- Azimut
- Vrste kompasa:
- Kompas M-53
- Japanski kompas
- Kompas F-73
- Kompas port 4 (i slini modeli)
- vicarski kompas "Recta"
- Finski kompas Suunto

- Mjerenje i odreivanje azimuta na terenu

- Mjerenje azimuta na terenu

- Odreivanje azimuta na terenu

5. Pomona sredstva topografske orijentacije

- Vodii
- Zemljovidi
- Pojam zemljovida
- Podjela zemljovida
- Sadraj zemljovida
-

Mjerilo
- Projekcije
- Koordinatne mree
- Zemljopisna (geografska) koordinatna mrea
- Pravokutna (kilometarska, kvadratna) koordinatna mrea

- Kartografski prikaz terena

- Prikaz fiziko-zemljopisnih elemenata
- Prikaz reljefa
- Prikaz vodene mree
- Prikaz raslinja i geolokog sastava podruja

- Prikaz drutveno-zemljopisnih elemenata

- Ostale oznake

- Elementi okvira zemljovida

- Podjela zemljovida na listove

6. Mjerenje na zemljovidu
- Mjerenje duina
- Mjerenje ravnih linija ravnalom
- Mjerenje ravnih linija estarom
- Mjerenje ravnih linija papirnom trakom
- Mjerenje zakrivljenih linija podjelom puta
- Mjerenje zakrivljenih linija papirnatom trakom
- Mjerenje zakrivljenih linija krivinomjerom (kurvimetrom)

- Mjerenje azimuta na zemljovidu

- Odreivanje azimuta na zemljovidu kompasom
- Mjerenje azimuta na zemljovidu kompasom
- Odreivanje azimuta na zemljovidu kutomjerom
- Mjerenje azimuta na zemljovidu kutomjerom

- Mjerenje visina na zemljovidu

- Ucrtavanje toaka na zemljovidu
- Odreivanje toke na zemljovidu opisivanjem
- Ucrtavanje toaka na zemljovidu pravokutnim koordinatama
- Odreivanje toaka na zemljovidu pomou azimuta i udaljenosti

7. Kretanje s kompasom i zemljovidom

- Orijentacija zemljovida
- Orijentacija zemljovida po prirodnim znakovima
- Orijentacija zemljovida pomou kompasa
- Orijentacija prema raznim linijama na zemljovidu
- Orijentacija prema pravcima objekata na zemljovidu

- Odreivanje stojne toke

- Odreivanje stojne toke procjenom odoka
- Odreivanje stojne toke metodom presijecanja pravaca (obrnutih azimuta)

- Kretanje po terenu
- Kretanje pomou azimuta
- Odabiranje najpogodnijeg puta

8. Oteani uvjeti
- Kraki teren
- Uvjeti smanjene vidljivosti i nona orijentacija
2

- Orijentacija po snijegu

9. Pravila kretanja po terenu

- Kretanje pojedinca i grupe
- Noenje na kretanju

10. Gubljenje na terenu

- Opasnosti
- Predostronost
- Gubljenje
- Odluivanje
- Poziv u pomo
- Za kraj

11. Natjecanja i transverzale

- Orijentacijska natjecanja
- Izviake transverzale

12. Praktini rad

- Skica terena
- Skica pod kutom
- Kroki
- Skica dijela puta
- Dnevnik puta (Izvjee o prijeenom putu)
- Profil terena
- Skica hoda po azimutu (skica minskog polja)
- Itinerer puta
- Panoramska snimka (panoramska skica, panoramski crte)
- Izohipsna skica

13. Topografski (kartografski) znakovi

- Znakovi za objekte i naselja
- Znakovi za prometnice
- Reljef
- Znakovi za vodene tokove i povrine te hidrografske objekte
- Raslinje i vrste tla
- Granice, granini objekti i ograde
- Vrste pisma i veliine slova

Literatura koritena pri izradi stranice:

-Gvozden R. olovi, "Vojna topografija", Beograd, 1979.g.
-vie autora, Prirunik za izviae "Orijentacija", Ljubljana, lipanj 1983.g.
-Bojan Bonjak, Izvia 5-6, Zagreb, 1980. g.
-Propozicije DION-a, SIH, Zagreb 2004. g.
-Izviake transverzale, SIH, Zagreb, 2004. g.
-Edi Peri, Svijet skauta, broj 12, strana 8-9, Split, oujak 2002.g.
-radovi sa natjecanja Memorijal 12 redarstvenika (nekoliko godina) i DION 2002
-Topografsko znakovlje, Zagreb, 1993. g.

1. Orijentacija:

Pojam orijentacije

Da bi se lake snalazili ne terenu vano je savladati neke osnovne pojmove o

orijentaciji i terenu.
Orijentacija podrazumijeva svako snalaenje na terenu koje nije automatski
(poznati teren) nego na osnovu nekog znanja i iskustva. Pojam orijentacije
podrazumijeva zemljopisnu (geografsku) i topografsku orijentaciju. Zemljopisna
orijentacija obuhvaa odreivanje strana svijeta (istok, zapad, sjever, jug).
Topografska orijentacija podrazumijeva odreivanje stojne toke, poloaja objekata
na terenu (reljef, infrastruktura i sl.), te izbor daljnjeg kretanja na terenu.
Topografska orijentacija obino ukljuuje i zemljopisnu orijentaciju.

Zemljopisna orijentacija pomou nebeskih tijela i znakova na terenu

- Zemljopisna orijentacija pomou Sunca

Za orijentaciju u prirodi bez kompasa najpogodnija je orijentacija pomou

Sunca (Sunca i sata). Sunce je ujutro u 6 sati na istoku, u podne na jugu, a u 18 sati
na zapadu. Iz toga moemo zakljuiti da se Sunce u toku jednog sata pomakne za
15.

Za orijentaciju u ostala vremena koristimo sat s

kazaljkom. Poto su u danas satovi na kazaljke
rijetki, sat moemo imitirati tako da ga nacrtamo na
papiru ili neemu slinom. Bitno je pri tome paziti
na tonu podjelu izmeu brojki sata.
Kod ovog naina sat stavimo u vodoravan
poloaj i okrenemo malu kazaljku sata u prema
Sunca. Simetrala kuta to ga ini brojka 12 na satu i
mala kazaljka pokazuje nam pravac juga. Ovdje
moramo samo pripaziti da kod uvoenja ljetnog
vremena umjesto brojke 12 koristimo brojku 1.

Ovaj postupak je samo obrnuti od prethodnog.

Sat postavimo u vodoravan poloaj. U sredite
kruga stavimo neki tanki predmet. Sjena tog
predmeta pada na neki dio sata i time ini jedan
pravac kuta. Drugi pravac ini centar kruga i broj 6
na satu. Simetrala tog kuta ini pravac sjevera.

VANO:
Ne smijemo zaboraviti da se u ljeto pomie vrijeme. Stoga ovo se vai, ali tako da se u ljeto
umjesto 12 sati uzima 1 sat, odnosno umjesto 6 sati uzima se 7 sati kao referentno vrijeme. To
ujedno i znai da je Sunce u ljetnom raunanju vremena u 7 sati na istoku, u 13 sati na jugu, a
u 19 sati na zapadu.
- Zemljopisna orijentacija pomou zvijezda
Pomou zvijezda moemo se orijentirati za vedrih noi. Za ljetnih noi vidimo
zvijezdu Sjevernjau. Nain kako je pronai prikazan je na slici.
Pronaemo prvo sazvijea Velika Kola i Mala Kola (Veliki Medvjed i Mali
Medvjed). Zadnje dvije zvijezde u Velikim Kolima ine toke pravca kojeg
(zamiljeno) produimo, a njihovu udaljenost nanesemo 5 puta na taj pravac.
Zvijezda koju smo dobili na taj nain treba biti Sjevernjaa. Sjevernjaa se nalazi na
repu Malih Kola. U praksi se Velika Kola dobro vide, dok se Mala Kola vide slabije,
ali se Sjevernjaa vidi dobro. Oko Sjevernjae nema zvijezda koje svijetle tim
intenzitetom. Ponekad e nam Velika Kola biti prenisko, pa ih neemo moi vidjeti.
Tada pokuamo pronai sazvijee Kasiopeje za provjeru tonosti odreivanja
Sjevernjae. Po zimi e nam Sjevernjaa biti prenisko da bi je vidjeli. Tada emo
koristiti sazvijee Orion.

Kod Oriona princip je neto

drugaiji (kao to se vidi na slici).
Zamislimo pravac kroz sredinu
Oriona i spustimo ga prema dolje
do horizonta s time da ne
raunamo uzvienja. Toka u kojoj
se spaja zamiljeni pravac s Oriona
i
horizont je
otprilike smjer
juga.
Napominjemo da
se Sjevernjaa
bolje vidi ljeti, a
Orion zimi.

- Zemljopisna orijentacija pomou mjeseca

Kod orijentacije pomou Mjeseca moemo se priblino orijentirati. U principu
se kod ove metode i dalje orijentiramo prema Suncu, odnosno koliko Sunce
obasjava Mjesec. Tako nastaju mjeseeve mijene: prva i zadnja etvrt, pun mjesec
(utap) i mlaak.

utap
prva etvrt

zadnja etvrt

mlaak

Mlaak je u smjeru Sunca, pa nam on nije interesantan jer se moemo orijentirati

pomou Sunca. Pun mjesec je nasuprot Suncu. Tako ako znamo da je Sunce u 18
sati na zapadu, u to vrijeme je Mjesec na istoku. Kod punog Mjeseca moemo raditi
kao i kod orijentacije pomou Sunca i sata. Kod prve i zadnje etvrtine princip je
neto drugaiji. Tu je Mjesec za 90 zamaknut od Sunca. Tako je u pono kod prve
etvrtine Mjesec za zapadu, a kod zadnje etvrtine na istoku.

- Ostali naini zemljopisne orijentacije na terenu

Ostali naini orijentacije su prilino nepouzdani. Pomou njih moemo
odrediti priblino strane svijeta, ali ponekad i to moe biti uvjetovano lokalnim
promjenama. Jedan od naina je orijentacija pomou vjetra. Tako znamo da bura na
moru pue sa sjeveroistoka ili istoka (s kopna k moru). Danju vjetrovi puu s mora
na kopno, a nou obrnuto. Inje se nanosi na drvee s one strane s koje puu lokalni
vjetrovi, a najee s jugozapadne strane. Smetovi se stvaraju na strani grebena
koja je u zavjetrini. Vjetar deformira i drvee, pa pomou drvea se moemo
orijentirati iako ne pue vjetar. Moemo jo pratiti neke oznake koje nam govore o
tome koja strana je sjeverna tako to je Sunce nikad ne obasjava, tako znamo da: na
sjevernoj strani raste mahovina, sjeverna strana zgrade je vlanija i stvara se salitra
u obliku tokica, na sjevernoj strani se snijeg zadrava due, na sjevernoj strani
brda ima vie raslinja i sporije raste, juna strana brda ima vie panjaka i
sjenokoa, kora drveta je hrapavija sa sjeverne strane, mravinjaci su obino sa
june strane, snijeg se bre topi s june strane i slino. Osim znakova koji su vezani
uz Sunce imamo jo neke kao to su: gui godovi drvea na sjevernoj strani; kod
katolikih crkava oltar je sa zapadne strane, a ulaz s istone, dok je kod
pravoslavnih obrnuto; kri kod svih kranskih crkava je priblino u smjeru sjeverjug; kranski grobovi su u pravcu istok-zapad; minaret kod damija je na jugu, a
ulaz na sjeveru; muslimanski grobovi imaju spomenik u pravcu juga.
Kod ovih metode treba naglasiti da se radi o priblinim nainima orijentacije, ali
ne treba inzistirati na tim metodama jer nisu precizne.

2. Teren:

Pojam terena

Teren ili zemljite je odreeni dio zemljine povrine sa reljefom, prirodnim i

umjetnim objektima koji se na tom dijelu zemljita nalaze. Reljef je zbroj svih
prirodnih uzvienja, udubljenja i ravnina, a svi ostali objekti su terenski objekti.
Reljefni oblici i terenski objekti predstavljaju dvije osnovne skupine topografskih
elemenata. Topografske elemente dijelimo na prirodne (nisu nastali utjecajem
ovjeka) i umjetni (nastali utjecajem ovjeka). Reljefni oblici mogu biti uzdignuti,
zaravljeni i udubljeni.
Kod uzdignutih
oblika razlikujemo:
tjeme, vrh, ivica,
padina i podnoje.
Tjeme je gornji dio
uzvienja, a moe biti
iljato, zaobljeno i
ravno. Najvia toka
tjemena zove se vrh.
Linija po kojoj tjeme
prelazi u padinu naziva
se ivica, (esto
nejasno izraeno).
Padine ili strane su bone povrine uzvienja izmeu ivice i podnoja. Mogu biti
ravne, ispupene, izdubljene i stepenaste, a po nagibu blage, strme i vrletne.
Podnoje je linija od koje se uzvienje uzdie i izdvaja od okolnog zemljita. Prema
veliini, obliku tjemena, izgledu i nagibu padina uzvienja se nazivaju: breuljak,
brijeg, brdo i planina.
Zaravljeni oblici su: visoravan, ravan, krko polje.
Udubljenja su oni oblici u reljefu zemljita koji su primjetno nii od svoje
neposredne okoline. Prema opem izgledu i veliini udubljenja se nazivaju:
vododerina, jaruga, udolje, dolina i kotlina.

Karakteristike terena

Preglednost terena je mogunost opaanja topografskih orijentira, a zavisi od

vrste i osobine umjetnih i prirodnih smetnji koje nam zatvaraju vidno polje.
Razlikujemo pregledan, polupregledan i nepregledan teren. Na preglednost terena
najvie utjeu uzvienja i raslinje.
Prohodnost terena je stupanj dostupnosti i mogunosti to lakeg kretanja po
njemu. Na prohodnost utjee razvijenost i kvaliteta putova i drugih prometnica. U
nenaseljenom dijelu prohodnost zavisi od reljefa terena, sastava tla, raslinja,
povrinskih voda, klimatskih i trenutnih vremenskih prilika.
Reljef terena je povrina zemlje koja se razvija u proimanju i suprotstavljanju
unutarnjih i vanjskih procesa koji ga preoblikuju. Unutranji procesi preoblikuju
reljef tektonskim pomicanjem i tako stvaraju visinske razlike. vanjski procesi su
rezultat toplotnog utjecaja Sunca, gravitacijskih sila Zemlje, Mjeseca i Sunca,
7

djelovanja zranih i vodenih tokova, mehanikih i kemijskih inilaca. Reljef terena

utjee na prohodnost svojim strminama i visinskim razlikama.
Tlo se dijeli na dva vida i to kamenito i zemljano (glinovito, ilovaasto, pjeskovito i
ljunkovito). Od tipova zemljanog tla najea su crnica (rnozem), pepeljua
(podzol), crvenica, crljenica (smonica) i prapor (les, gajnjaa). Vrsta tla ovisi od
geolokom oblikovanja reljefa i vremenskih prilika. Prohodnost oteava movarno i
blatno tlo.
Raslinje (obraslost terena) je stalno i povremeno. Stalno raslinje ine ume,
makija, bunje, vonjaci i vinogradi, dok povremeno raslinje ini ratarsko raslinje.
Prohodnost oteava jae obraslo raslinje (gusto).
Povrinske vode se dijele na stajaice (mora, jezera, movare) i tekuice (rijeke,
potoci, kanali). Prohodnost ovisi o veliini i dubini vodene prepreke, te brzini
protoka tekuice.
Vremenske prilike i klima su znaajan initelj pri kretanju po terenu. Pod
neugodne vremenske prilike spadaju kia, snijeg, mraz, tua (grad) i sl. One
uzrokuju raskvaenost zemljita ili snjeni pokriva to oteava kretanje.

Vrste terena

Ravniarski i breuljkasti teren uglavnom je lako prohodan i omoguuje

neometano kretanje i izvan puta, ukoliko ga ne presijecaju povrinske vode,
zasijane obradive povrine ili gusto obrasli tereni. Reljef ravniarskog terena nema
jasno izraenih uzvienja i udubljenja. Visinske razlike na breuljkastom terenu su
male, a zemljite je valovito. Povrinske vode se javljaju u razliitim oblicima. Rijeke
u ravnici teku sporo, zato jako djeluju na zemljite (pretvaraju ga u movare i
poplavljuju, stvaraju rukavce, ade i sl.). Ravniarski i breuljkasti teren je zbog
dobrih mogunosti za ivot gusto naseljen. Mrea komunikacija je isprepletena, pa
omoguuje brzo kretanje i opskrbljivanje svime to nam je potrebno.
Srednje planine predstavljaju puno valovitije zemljite, obino s veim
nadmorskim visinama. Osnovne znaajke su velika raznolikost na manjem prostoru
i ponekad hladnije podneblje. Naselja su rjea, pa je i prometnih putova manje.
Reljef ini spoj nabacanih hrbata i uzvienja, kao i gudura. Vee strmine ne
dozvoljavaju gradnju na padinama. Reljefni oblici i raslinje ponekad osjetno
oteavaju preglednost. Ceste i putovi su uglavnom u dolinama i niim dijelovima.
Rairena je mrea umskih putova i pjeakih staza. Znaajan je velik broj razliitih
objekata koji omoguavaju kretanje (mostovi, nasipi, propusti). Kretanje izvan
putova oteano je zbog raslinja (ograniena preglednost), strmina i pojedinanih
terenskih objekata (peine, stijene, jame) koje moramo zaobilaziti ili specifinim
znanjem i opremom prelaziti. Rijeke su brze, prijelaz oteava i duboko korito rijeka
koje esto zahvaa osnovnu masu stijene. Do rijeke se moe doi pritokom ili
putem.
Kraki teren je stjenovito vapnenasto zemljite s izrazitim krakim pojavama
(vrtae, uvale, kraka polja, ponornice, krape) koje su s obzirom na sastav stijena
vie ili manje izraene. Razlikujemo goli kras (ija je povrina hrapava, ralanjena i
rijetko obrasla) i zeleni kras (kod kojega je izraenost povrinskih krakih pojava
manja, a tlo pokriveno raslinjem). Najei su prijelazni oblici. Osim veih reljefnih
oblika (kraka polja, uvale i sl.) postoje i mikronabiranja (mnotvo manjih vrtaa,
stjenovitih razbijenih prijelaza i sl.) koji umanjuju prohodnost i preglednost terena.
Razgibani (valoviti) kraki teren izvan putova i staza, koji je jo pored svega i
obrastao, zanimljiv je izazov iskusnim putnicima (orijentiranje je tu neophodno).
Kras je rijetko naseljen. Glavni problem u opskrbi je pitka voda. Najneprohodniji je
8

visoki kras koji je zbog posebnih osobina obraen u okviru alpskog terena.
Alpski teren je stjenovito podruje iznad umske granice, rijetko obraslo
skromnim raslinjem. Preglednost je u dobrim meteorolokim prilikama odlina, pa je
i topografska orijentacija laka. Kada je vrijeme loe nastupaju tekoe. Prilikom
prelaenja visinskih razlika kreemo se po markiranim (oznaenim) pjeakim
stazama, koje su ureene i osigurane. Izbor prikladnog puta je posao koji zahtjeva
puno truda. Oznaenih putova ima vie na zanimljivom terenu i terenu koji ne
zahtjeva pretjerane napore. Kretanje na takvim putovima je sigurno. Bez posebne
opreme, poznavanja alpinistike vjetine i odgovarajuih iskustava, kretanje po
bespuu nije preporuljivo, jer je nesigurno. pronai zaklon i osigurati se mogue je
i u visokim planinama, posebno ljeti kada je kretanje tim predjelima najbolje
(najugodnije). Alpski predjel daje posjetiocu puno, ali mu puno i uzme ukoliko ne
poznaje dovoljno njegove zakonitosti i opasnosti.
Movarni teren se pojavljuje tamo gdje je povrinski i vertikalni otok vode slab
zbog svojstva tla. Dolazi do raskvaenosti tla ili je cijelo tlo pod vodom. Obino je
takav teren pratilac ravniarskih rijeka ili je ostatak jezera i bara. Kod nas su to
obino manja podruja koja lako moemo izbjei i upotrijebiti utvrene prometne
putove. Prohodna movara obino je obrasla bujnim raslinjem, tlo je raskvaeno i
meko. Ljudi i stoka lako ga prelaze. U sunim razdobljima i zimi, kada se zamrzne,
ne predstavlja poseban problem. Teko prohodno movarno tlo obino je pod
vodom, pa ga moemo lako savladati nekim plovilom ili ga prelazimo zimi kada je
zaleeno.
Teren obrastao umom, makijom ili bunjem je teren u svim predjelima, od
najviih do najniih. Raslinje je dio svakog terena, ali ga ipak zbog posebnosti
(prohodnost, vidljivost, preglednost) izdvajamo i obraujemo odvojeno. Zbog
utjecaja podneblja (klime) u primorju je razvijen poseban tip raslinja kojeg zovemo
makija. To je zimzeleno bodljikavo grmlje i uma. U krajevima koji su gusto obrasli
nema putova, prohodnost je vrlo teka (gotovo nemogua). U ravnici i na
breuljkastom terenu, kao i srednjim planinama rastu razliite vrste uma i grmlja.
Za planinski predjel karakteristino je busenje. Znaajne osobine uma su vrsta i
gustoa raslinja. ume mogu biti zimzelene (etinarske), listopadne i mijeane.
Prema gustoi razlikujemo guste, srednje guste i rijetke ume. ume su jednoslojne
(drvee priblino iste starosti i visine) i vieslojne (drvee razliite starosti i
veliine).

U vieslojnoj umi (s gustim mladicama i ostalim slojevima) orijentacija je oteana,

kao i prohodnost. U gustoj umi kronje drvea se dodiruju, pa je onemoguena
preglednost. uma srednje gustoe je ona u kojoj razmak izmeu kronji nije vei
od njihovog promjera. uma s drveem koje je udaljenije jedno od drugog je rijetka.
U zimzelenoj umi, kao i u makiji i busenju koji su takoer zimzeleni, vidljivost i
mogunost opaanja ista je zimi i ljeti. U listopadnoj i mjeovitoj umi zimi, kada
lie ne zaklanja vidokrug, vidljivost je bolja. Prohodnost u svim vrstama ume
zavisi od mladica i strmine na kojoj uma raste. Najneprohodnija je uma s gustom
travom i mladicama, pogotovo ako je smjetena na strmom terenu. Prolazak kroz
gustu makiju (i to bodljikavu) kao i kroz busenje izvan puta vrlo je naporan i
neprijatan (iako je orijentacija laka zbog dobre preglednosti).

3. Mjerenje i procjenjivanje
esto u prirodi neke vrijednosti neemo imati ime izmjeriti. U tim sluajevima emo se
morati snalaziti. Da bi se lake snali, odnosno tonije odredili neke vrijednosti, nauit emo
neke naine priblinih vie-manje tonih mjerenja i procjenjivanja.

Jednostavni naini mjerenja i odreivanja udaljenosti na zemljitu

- Odreivanje udaljenosti od oka
a) Odreivanje udaljenosti usporeivanjem s nekom poznatom duinom

Princip kod ove metode je da se pokua na nekom poznatom terenu zapamtiti neke poznate
irine, duine i visine. Zatim na nekom nepoznatom terenu zamislimo koliko bi zapamenih
irina, duina ili visina bilo potrebno za priblino odreivanje udaljenosti. Neke poznate
vrijednosti koje moemo koristi su: duina nogometnog igralita oko 100 m; irina gola oko 7
m; visina gola oko 2,4 m; visina telefonskog stupa oko 6 m, etaa kue oko 3 m, vrata na kui
oko 2 m itd.
b) Odreivanje udaljenosti prema stupnju vidljivosti promatranog objekta
Princip kod ove metode je taj da to je blie neki objekt vidi se vie detalja, a to je dalje
detalja je sve manje. Kod ove metode odstupanja su jo i vea kada se uzmu u obzir i
vremenske prilike. Pribline udaljenosti na kojoj se neki objekt jo uvijek vidi mogu se uzeti
po slijedeim primjerima: usamljena kua srednje veliine do 5 km; prozor na kui do 4 km;
dimnjak na kui do 3 km; usamljena stabla i ovjek koji stoji do 2 km; deblo stabla i
telefonski stup do 1 km; pokreti nogu ovjeka u hodu do 700 m; okviri prozora, kolci ograde i
slino do 500 m; crijep na krovu kue, boja i dijelovi odjee do 250 m; ica na ogradi, lie na
stablu, dugmad i sline pojedinosti na odjei do 150 m; lice i prsti na ruci do 100 m; oi, nos,
ui, elo, obrazi, obrve, brada, brkovi, usne ovjeka do 50 m; bjeloonica, trepavice i bore na
licu ovjeka do 20 m itd.
- Odreivanje udaljenosti sluhom
Udaljenost se moe priblino odrediti i prema osobitosti zvuka koji dolazi iz raznih
smjerova i izvora. Radi toga je potrebno odrediti izvor zvuka i znati otprilike s koje je
udaljenosti doao do nas. Kod prosjenog sluha i u normalnim uvjetima zvuk se moe uti i do
slijedei srednjih udaljenosti: tihi razgovor, pad, doskok oko 100-200 m; ravnomjerni udarci
pri zabijanju kolaca u zemlju oko 300 m; zvuk rune pile ili udarci sjekire kad se sijee drvo
10

oko 400 m; um, buka, tresak grana ili udarac kad padne stablo oko 800 m; udarci krampa,
poluge ili lopate o kamen ili meusobno oko 1 km; zvuk motora veeg bagera oko 2 km; zvuk
sirene automobila oko 3-4 km itd.
- Odreivanje udaljenosti temeljem brzine zvuka
Brzina svjetlosti je oko 300 000 km/h, to je na udaljenosti od nekoliko km vremenski jako
malo, pa se ne uzima u obzir. S obzirom da je brzina zvuka oko 330 m/s, to znai da za 3
sekunde zvuk proe 1 km. Iz toga moemo dobiti da je omjer 1:3. To znai da je:
s
D (km) =
D = daljina u kilometrima
3
s = broj sekundi
Ovu metodu moemo koristiti npr. kod grmljavine. Kada vidimo bljesak poinjemo brojiti
sekunde do vremena kada ujemo zvuk groma. Broj sekundi koje smo izbrojili podijelimo sa
3 i dobili smo priblinu udaljenosti u kilometrima.
- Odreivanje udaljenosti temeljem duinskih i kutnih veliina promatranog objekta
a) Odreivanje udaljenosti ravnalom s milimetarskom podjelom

11

Kod ove metode trebamo znati priblinu dimenziju objekta do kojeg mjerimo udaljenosti.
Kao primjer uzet emo visinu telefonskog stupa koja je oko 6 m. Ravnalo udaljimo od oka na
50 cm, te izmjerimo koliko mm iznosi projekcija stupa. Za primjer smo uzeli da je izmjereno
20 mm. Zatim te vrijednosti uvrstimo u formulu.
L (m)

D
u

= udaljenost
metrima
D
(m) =
x
500
L
=
poznata
dimenzija
promatranog objekta
X
objekta (visina, irina
ili duina) u metrima
X = broj milimetara koje smo izmjerili na ravnalu
500 = konstanta u formuli (odnosi se na udaljenost
od oka koja je 500 mm)
6
D (m) = x 500 = 150 m
20
Udaljenost koju smo izmjerili za primjer iznosi 150 m.
Ovaj nain moemo koristiti i kod kompasa koji imaju milimetarsku podjelu na svom
tijelu. Kompas M-53 je ima. Kod njega moemo na uzici zavezati vor na 50 cm tako da ne
moramo svaki puta ponovo odreivati udaljenost od oka.
b) Odreivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuitima) promatranog objekta

Tisuiti je kut pod kojim vidimo

predmet visine ili irine 1m na
udaljenosti od 1 km. Stoga, ako znamo
visinu predmeta i kut u tisuitima,
moemo odrediti njegovu udaljenost.
Ova metoda se moe koristiti ako imamo
neto ime moemo mjeriti tisuite kao
to je kompas M-53 ili dalekozor. I kod
ove metode moramo znati priblinu
dimenziju promatranog objekta. Kod
kompasa M-53 podjela u tisuitima se
nalazi na poklopcu kompasa i mora biti
udaljena od oka 25 cm.

12

Kod dalekozora se vrijednost u tisuitima oitava na konanici dalekozora.

U ovom zadatku na primjer emo uzeti da je visina kata kue oko 3 m. Izmjerimo koliko to
iznosi u tisuitima i te vrijednosti uvrstimo u formulu (za primjer smo izmjerili 0-60).
L (m)

D = udaljenost u metrima
D (m) = x 1000
dimenzija promatranog
t
(visina, irina i duina) u metrima

L = poznata
objekta
t = broj

tisuitih izmjerenih kompasom

3
ili dalekozorom
D (m) = x 1000 = 50 m
1000 = to je konstanta u formuli
0-60
(odnosi se na mjerenje u tisuitima)
Udaljenost koju smo uzeli za primjer iznosi 50 m.
Savjet za obradu teme:
Prvo objasnimo to je to tisuiti crtajui trokut koji to pokazuje. Zatim im objasnimo da
ako znamo tisuite i visinu u metrima, moemo odrediti udaljenosti u kilometrima. Na uzici
kompasa M-53 zaveemo vor na udaljenosti od 25 cm. Pokazujemo im na poklopcu kompasa
pokazujemo podjelu u tisuitima za mjerenje okomitih kuteva. Podiemo kompas u visini
oiju i izmjerimo neki objekt za koji znamo visinu. Vrijednosti uvrstimo u formulu
objanjavajui to je koja vrijednost, te izraunamo udaljenost. Provjerimo da li su teajci
shvatili postupak, a ako nisu ponovimo ga. Kad svi teajci shvate princip rada ovom
metodom, zadajemo im nekoliko primjera da sami izmjere i izraunaju udaljenosti
kompasom. Kad to svi dobro urade, pokaemo im princip mjerenja kuta u tisuitima
dalekozorom. Skiciramo ima crte kako se vidi kroz dalekozor i kako se oitava na konanici
vrijednost u tisuitima. Napominjemo im da je razlika samo s ime mjerimo, a da se
izraunava na isti nain. Ako imamo dalekozor, pokaemo im praktino kako se to radi, a
zatim zadamo teajcima da svaki izmjeri neke vrijednosti u tisuitima (izraun nije potreban
jer su ga radili kod mjerenja s kompasom). Kad su svi shvatili ovu metodu, prelazimo na
drugu.
c) Odreivanje udaljenosti mjerenjem kuta (u tisuitima) promatranog objekta prirunim
sredstvima
Princip je isti kao i mjerenje s dalekozorom i kompasom samo to ovdje koristimo priruna
sredstva. Kod prirunih sredstava moramo znati koliko iznose neke vrijednosti. Tako debljina
obine olovke na daljini 50 cm od oka iznosi 0-18. Kutija ibica iznosi duljina 1-20, irina 0-80,
visina 0-40. Za debljinu prstiju, ake, zgloba prstiju, dlana i slino moramo svaki za sebe
izmjeriti i znati. U pravilu vrijedi da je za i mm neke dimenzije protuvrijednost 2 tisuita (1
mm = 0-02). Tako ako imamo neki predmet, primjerice kalkulator, koji je irok 50 mm, dug
100 mm i visok 5 mm, njegova vrijednost u tisuitima se dupla, pa irina iznosi 1-00, duina 200 i visina 0-10. Te vrijednosti se dalje koriste kao i kad smo tisuite mjerili kompasom ili
dalekozorom.

13

d) Odreivanje udaljenosti mjerenjem kuta metodom "palevog skoka"

Metoda mjerenja kuta palevim skokom ovisi o
osobi koja mjeri. Ispruimo ruku prema objektu
koji mjerimo, sa ispruenim palcem prema gore.
Naizmjeninim zatvaranjem lijevog i desnog oka
prividno palac "skae". Kut koji radi plaev skok
iznosi priblino od 0-70 do 1-00, a to ovisi od osobe
do osobe (svaki treba sebi izmjeriti vrijednost
skoka).

- Odreivanje udaljenosti koracima

Udaljenost se priblino moe odrediti i brojenjem koraka. Iako je najbolje da svatko za
sebe izmjeri duljinu koraka, to se moe i izraunati prilino tono. Nekim analizama dobivena
je formula po kojoj se moe izraunati prosjena duljina koraka za odreenu osobu. Ako je
neka osoba visoka 172 cm, prosjena duljina koraka se rauna na slijedei nain:
V (cm)
K = prosjena duljina koraka u cm
K (cm) = + 37
V = visina osobe u cm
4
4 i 37 = konstante koje su dobivene analizom
172
K (cm) = + 37 = 43 + 37 = 80 cm
4
Znai da prosjena duina koraka osobe koja je visoka 172 cm iznosi 80 cm.
Na samom terenu lake je brojiti svaki drugi korak to se naziva parni (dupli) korak, a
iznosi samo dvije prosjene duine koraka. Za navedeni primjer parni korak bi iznosio 160
cm (2 x 80 cm), odnosno 1,6 m.
- Odreivanje udaljenosti mjerenjem
vremena kretanja
Kod ove metode trebamo znati svoju
brzinu kretanja. Tako ako znamo da za 1
sat preemo 6 km, to znai da nam za 1
km treba 10 minuta. To, naravno, ovisi od
svakog pojedinaca ponaosob. Takoer
brzina kretanja ovisi i o reljefu terena,
vegetaciji i slino.
14

Mjerenje ostalih veliina

- Mjerenje visine temeljem duine sjene objekta i ovjeka slinou trokuta

Ako elimo izmjeriti visinu nekog objekta kao to je primjerice telefonski stup, postupak je
slijedei. Stanemo pokraj stupa i izmjerimo svoju sjenu, a zatim sjenu objekta koji mjerimo
(u ovom primjeru telefonski stup). Obje sjene moraju biti istom mjerom mjerene (metri,
koraci). Svoju visinu znamo. Visinu stupa izraunamo po formuli za slinost trokuta.
D
H (m) = x h (m)
d
H = visina stupa u metrima
h = visina osobe koja mjeri u metrima
D = duina sjene stupa
d = duina sjene osobe koja mjeri
Za primjer moemo uzeti da je visina osobe koja
mjeri 1,9 m,
duina njegove sjene 1,5 m, a duina sjene stupa 4,7 m. Uvrstimo li te vrijednosti dobit emo
da je stup visok priblino 6 m.
4,7
H = x 1,9 = 5,95 m 6 m
1,5
Savjet za obradu teme:
Za ovu metodu moramo prvo objasniti slinost trokuta u matematici to moemo skicirati
na nekoj ploi ili slino (ili pripremiti ve nacrtano na hameru). Nastojati slinost trokuta to
bolje objasniti jer se ona esto koristi u topografiji.
- Mjerenje visine jednakokranim trokutom

Kod ove metode nam je potreban

jednakokraan trokut. Jednu stranu drimo
vodoravno u visini oiju, a zatim se pomiemo
naprijed ili nazad dok drugu stranu ne naciljamo na
vrh objekta koji mjerimo. Zatim izmjerimo udaljenost
od svog stajalita do objekta i na nju pribrojimo svoju
visinu do oiju. Taj zbroj koji smo dobili je priblino
jednak visini mjerenog objekta.

15

- Mjerenje irine rijeke jednakokranim trokutom

Jednakokranim trokutom moemo procijeniti irinu rijeke ili neke nepremostive prepreke.
Princip toga je prikazan na slici. S druge strane rijeke zapamtimo neki objekt (kamen, granu
ili slino). S nae strane rijeke, ako nemamo neki objekat, zabijemo u tlo granu ili stavimo
neki kamen. Hodamo uz obalu dok jednakokranim trokutom (trokut je u vodoravnom
poloaju) ne naciljamo ta dva objekta. Naa udaljenost do koje smo doli od zabijenog tapa
ili kamena jednaka je irini rijeke. Vana napomena je da to radimo jednakokranim
trokutom (koji ima dva kuta od 45 i jedan od 90).
- Mjerenje irine rijeke slinim trokutima
Za ovaj nain mjerenja udaljenosti potrebna
su nam dva tapa od kojih je jedan tono
duplo vei od drugoga. Na slici manji tap je
oznaen s Y, a duplo vei tap s 2Y. Plava boja
predstavlja irinu rijeke. S druge strane rijeke
(tik uz rijeku) zapamtimo neki kamen ili
podnoje neke granice ili slino (toka A).
Manji tap (Y) zabijemo u zemlju tono
nasuprot objekta koji smo zapamtili (kamen,
podnoje grane) (toka B). Udaljavamo se od
rijeke okomito na njezin tok gledajui kada e nam vrh veeg tapa (2Y) biti tono u pravcu
vrha manjeg tapa i objekta koji smo zapamtili. Tada smo dobili toku C. Izmjerimo
udaljenost izmeu dva tapa (udaljenost izmeu toaka B i C) i dobili smo irinu rijeke
(udaljenost izmeu A i B).

16

4. Kompas

Pravci

Osnovni pravci su zemljopisni (geografski),

magnetski i projekcijski sjever. Zemljopisni sjever je
smjer do zemljopisnog sjevernog pola i on se poklapa
sa meridijanima. Zemljopisni polovi su toke kroz
koje prolazi zemljina os rotacije. Zemljopisni polovi
su stalne toke na zemlji. Magnetski pol je toka u
kojoj se nalazi okomita projekcija magnetskog polja.
Pravac prema magnetskom polju naziva se
magnetski sjever. To je ujedno i sjever koji pokazuje
magnetska igla na kompasu. Magnetski polovi se
pomiu. Kut izmeu zemljopisnog i magnetskog
sjevera naziva se magnetska deklinacija () i ona se
posebno izraunava. Postoji jo i projekcijski sjever.
To je sjever koji odreuju okomite crte na pravokutnoj koordinatnoj mrei. Kut izmeu
projekcijskog i zemljopisnog sjevera naziva se meridijanska konvergencija (). Magnetska
deklinacija je u principu zanemariva. Ako elimo tono odrediti zemljopisni sjever, onda je
moramo uzeti u obzir. Vrijednost magnetske deklinacije je upisana na dnu zemljovida.
- Izraunavanje magnetske deklinacije (, )
Magnetska deklinacija ( ) je odstupanje pravca magnetskog sjevera i
zemljopisnog sjevera. Zemljopisni sjever je nepomina toka, a pravac od nae
toke do zemljopisnog sjevera i ona se poklapa sa smjerom meridijana. Magnetski
sjever je onaj koji nam pokazuje magnetska igla. Magnetski sjever stalno putuje pa
se zato izraunava tako da se pribrajaju i godine od zadnjeg upisivanja na
zemljovidu. Na zemljovidu je napisan podatak za magnetsku deklinaciju. Za primjer
emo uzeti magnetsku deklinaciju za jedan zemljovid na kojem ona iznosi za 1982.
godinu =+118 uz godinju promjenu +003. Da bismo izraunali kolika je
magnetska deklinacija za 2003. godinu moramo prvo zbrojiti godinje promjene od
1982. godine. Razlika godina je 21, to mnoimo sa godinjom promjenom od
+003 i dobijemo vrijednost od +63 odnosno +103. Kad tu vrijednost zbrojimo sa
vrijednou magnetske deklinacije za 1982. godinu dobit emo da je magnetska
deklinacija za 2003. godinu =+221. To je vrijednost koju bi dodali kada bi eljeli
tono ucrtati neki azimut na zemljovidu odnosno kada bismo htjeli tono
orijentirati zemljovid. Primjerice, orijentiramo zemljovid kompasom, a kad smo to
uradili zakrenemo zemljovid jo u plus smjeru (u desno) za 203. Drugi primjer je
da na zemljovidu izmjerimo neki azimut i elimo ga odrediti u prirodi, onda
oduzmemo od tog azimuta 203 i tako dobivenu vrijednost odredimo kompasom.
- Meridijanska konvergencija (, )
Projekcijski sjever je sjever to ga ine okomite linije pravokutne koordinatne
mree i on je nepomian. Meridijanska konvergencija () ili zbliavanje
meridijana je kut izmeu zemljopisnog sjevera i projekcijskog sjevera. On je dan za
svaki zemljovid posebno. Razlika je da li je toka blie ekvatoru ili sredinjem
meridijanu te meridijanske zone, ili je udaljenija. Na zemljovidu koji smo uzeli za
17

primjer meridijanska konvergencija je =+048. To znai da na projekcijski sjever

moramo dodati 48 da bismo dobili zemljopisni sjever te da se toka nalazi desno
od sredinjeg meridijana te meridijanske zone.

Azimut

Azimut je vodoravni kut izmeu pravca sjevera i odabranog pravca, a mjeri se u smjeru
kazaljke na satu. Kut koji je suprotan azimutu naziva se obrnuti azimut ili kontraazimut. On
je za pola kruga vei odnosno manji od azimuta. Ako je primjerice azimut 45, obrnuti
azimut je za 180 vei i iznosi 225. Ako je azimut vei od 180, onda se njegova vrijednost
umanji za 180 da bi se dobila vrijednost obrnutog azimuta. Osim stupnjeva azimut se mjeri
jo u tisuitima. Puni krug u tisuitima iznosi 64-00 po zapadnoj podjeli (tako se i u
Hrvatskoj mjeri), odnosno 60-00 u istonoj podjeli (zemlje biveg Varavskog pakta). Podjela
moe biti jo i u 400 grada ili u 2 radijana (6,283 radijana), ali se ne koriste u orijentaciji
zbog nepraktinosti.
- Pretvaranje stupnjeva u tisuite i obrnuto
Kod tisuitih se podrazumijeva (ako nije drugaije naglaeno) zapadna podjela
tisuitih, gdje jedan krug ima 64-00. Znamo da jedan krug ima 360i onda nam nije
teko izraunati koeficijente za preraunavanje stupnjeva u tisuite i obratno. Ako
podijelimo 6400 sa 360 dobit emo 17,7778, to je priblino 17,8. To znai da 1 ima
17,8 tisuitih. Ako pak podijelimo 360 sa 6400 dobit emo 0,0562 odnosno priblino
se uzima 0,056. To nam znai da 0-01 ima 0,056. Ako elimo znati koliko stupnjeva
ima 2-50, onda pomnoimo 250 sa 0,056 i dobit emo 14. U obratnom sluaju, ako
elimo znati koliko tisuitih je na primjer 57 onda 57 pomnoimo sa 17,8 i dobit
emo 1014,6 to je priblino 10-15.

18

- Preraunavanje tisuitih
Kod ove metode postupak je istovjetan kao i kod pretvaranja stupnjeva u
tisuite. Ako elimo pretvoriti tisuite u podjeli 64-00 u tisuite u podjeli 60-00,
onda podijelimo 6000 sa 6400 i dobit emo 0,9375. To znai da jedan tisuiti u
podjeli 64-00 ima 0,9375 tisuitih u podjeli 60-00. Odnosno ako elimo preraunati
koliko iznosi 22-50 (podjela 64-00) pomnoit emo sa 0,9375 i dobit emo vrijednost
21-09 tisuitih (u podjeli 60-00). Za obratan postupak koeficijent je 1,0667.
- Izrada krune mreice
Kruna mreica je naziv za pomagalo
kao to je prikazano na slici. Ona je
izraena na prozirnom papiru, fotofoliji i slino. Slui nam za rad na
zemljovidu. Mreica kakva je prikazana
na slici sadri podjele kruga u
stupnjevima i tisuitima (istona i
zapadna podjela), koordinatomjere (za
zemljovide mjerila 1:25000, 1:50000 i
1:100000) te osnovne formule za
preraunavanje i izraunavanje nekih
vrijednosti. Kod krune mrenice
posebno moramo paziti da je otisnuta
(isprintana i slino) u pravom mjerilu
da bi koordinatomjeri mogli biti u
funkciji.
Da bismo izradili krunu mreicu
moramo poznavati informatiku ili
nekoga tko je poznaje. U raunalnom
programu izradimo krunu mreicu kao to je prikazano na slici. To znai da
krugovi moraju biti u pravilnoj podjeli (u stupnjevima i tisuitima), a
koordinatomjeri toni (4 cm svaka strana) i s tonom podjelom. Takvu mreicu
zatim moemo isprintati na obini bijeli papir te fotokopirati na foto-foliju. Fotofoliju zatim izreemo u krug po vanjskom obodu kruga te je kruna mreica
spremna za rad na zemljovidu. U praksi se pokazalo da, ako se pripazi na kopiju,
moe se dugo s njom raditi bez oteenja.

19

Vrste kompasa
- Kompas M-53

Kompas M-53 napravljen je od

nemagnetnog metala. Dijelovi
kompasa su tijelo (postolje),
poklopac s vizirom i limb s
magnetskom iglom. Na tijelu je
iscrtana milimetarska podjela za
mjerenje na zemljovidu i za
mjerenje udaljenosti. Poklopac
sadri vizir, ogledalo i podjelu u
tisuitima za mjerenje okomitih
kutova, odnosno odreivanje
udaljenosti. Na limbu se nalazi
podjela za mjerenje azimuta u
stupnjevima i tisuitima, te su
oznaene glavne strane svijeta (s tim da je sjever oznaen trokutom). Magnetska igla je na
sjevernoj strani oznaena fluorescentno. Limb je pokretni dio, a na njegovom dnu je crta
koja slui za poravnavanjem s magnetskom iglom. Podjela u stupnjevima je s tonou 2, a
u tisuitima s tonou 50 tisuitih (0-50). Na poklopcu se nalazi podjela u
tisuitima do 150 tisuitih (1-50) s tonou od 10 tisuitih (0-10). Za mjerenje okomitih
kutova u tisuitim na uzici zaveemo vor na 25 cm, a za mjerenje okomitih kutova
milimetarskom podjelom vor zaveemo na
50 cm.
- Japanski kompas
Za razliku od M-53 kod japanskog
kompasa se limb ne okree. Magnetska igla
se nalazi na ploici koja se okree i na kojoj
se nalazi podjela u stupnjevima i tisuitima
tako da izmjerenu vrijednost odmah
oitavamo. Unutar limba se nalazi tekuina
tako da ima manje trenje. Po preciznosti je
neto slabiji japanski kompas od M-53.
Napravljen je od nemagnetskog metala ili
od plastike. Kada se rastvori sa strane
dobijemo ravnalo sa upisanim vrijednostima udaljenosti do 3000 m za zemljovid 1:25000.

20

- Kompas F-73
Kompas F-73 slian je kompasu M-53. Napravljen je od
plastike. Magnetska igla je mirnija nego kod M-53, ali je vee
irine. Na limbu je iscrtana podjela u stupnjevima s tonou
od 5. Dno limba je prozirno za laki rad na zemljovidu. Zbog
grube podjele u stupnjevima i deblje magnetske igle kompas
F-73 je prilino neprecizan. Na tijelu kompasa se nalazi jo i
milimetarska podjela. Prednost ovog kompasa je to su svi
vaniji dijelovi oznaeni flourescentno, pa je laki rad po
mraku.

- Kompas port 4 (i slini modeli)

Kompas port 4 ima pravokutnu ploicu i pomini limb. Na ploici se nalazi
milimetarska podjela i povealo pa je praktian za rad na zemljovidu. Povealo
poveava 3,5 puta. Limb ima podjelu u stupnjevima s tonou od 2. Kompas
nema neku preciznost, ali je pogodan za orijentacijske sportove.

Kompas port 4 ima pravokutnu ploicu i pomini

limb. Na ploici se nalazi milimetarska podjela i
povealo pa je praktian za rad na zemljovidu.
Povealo poveava 3,5 puta. Limb ima podjelu u
stupnjevima s tonou od 2. Kompas nema neku
preciznost, ali je pogodan za orijentacijske sportove.

21

vicarski kompas "Recta"

Kompas "Recta" ima uvren limb, tako da vrijednosti azimuta oitavamo s ogledala
direktno. Kompas je praktian za brzo oitavanje, ali je magnetna igla iroka i podjela
stupnjeva relativno mala, pa je u preciznosti slian kompasu port 4. Kod ovog kompasa se
moramo jo naviknuti na oitavanje vrijednosti azimuta s donjeg ogledala, jer nam je vezica
izmeu oka i ogledala.

- Finski kompas Suunto

Ovaj kompas je vrlo precizan i s njim se brzo mjere
vrijednosti azimuta. S obzirom da je s gornje strane
vidljiv krug sa podjelom u stupnjevima, kompas je
praktian za orijentacijska tranja i slino gdje nam je
bitna brza tonost
smjera kretanja.
Glavna prednost ovog
kompasa je njegova
tonost. Za tono
mjerenje kompasom
Suunto gledamo kroz
mali otvor sa strane (slika desno). Kroz taj otvor vidimo
podjelu u stupnjevima s tonou od pola stupnja (30').
Mjeri se tako da jednim okom gledamo kroz mali otvor, a
drugim u pravcu koji mjerimo. S oba otvorena oka
preklope nam se dvije slike. Rezultat preklopljenih slika je
objekt koji mjerimo sa konanicom preko njega i skalom u stupnjevima. Znai, istovremeno
ciljamo smjer mjerenog azimuta i oitavamo njegovu tonu vrijednost. Jo jedna od njegovih
prednosti je ta to nema vanjskih pominih dijelova, pa je otporan na oteenje.

Mjerenje i odreivanje azimuta na terenu

- Mjerenje azimuta na terenu
Ako elimo izmjeriti azimut nekog objekta postupak je sljedei. Otvoreni kompas drimo u
22

visini oiju na udaljenosti 30-40 cm. Naciljamo preko vizira objekt s kojeg elimo izmjeriti
azimut. Palcem okreemo limb dok se ne poklopi sjeverna strana magnetske igle s trokutiem
na limbu. Nakon toga na tijelu kompasa oitamo vrijednost azimuta u stupnjevima ili
tisuitima. Treba obratiti panju da kompas bude u vodoravnom poloaju, odnosno da ga u
ruci ne zakrenemo, te da nema dalekovoda, metala i sl.).
- Odreivanje azimuta na terenu

Kod
odreivanja
azimuta
postupak je
obrnut od
mjerenja
azimuta.
Prvo na
kompasu
namjestimo
eljeni azimut (onaj koji trebamo odrediti na terenu) u stupnjevima ili tisuitima. Zatim
kompas podignemo u visini oiju na udaljenosti 30-40 cm. Tako se okreemo u krug dok se
sjeverna strana magnetske igle ne poklopi sa trokutiem na limbu. Zatim preko vizira uoimo
neki objekt na terenu i to nam je smjer eljenog azimuta na terenu.

5. Pomona sredstva topografske orijentacije

Vodii

Pomou raznih vodia i prirunika moemo se lako snai na nepoznatom terenu. Vodii
nam daju potrebne podatke, prije svega o pjeakim stazama koje su obiljeene (markirane),
23

a takoer i o kapacitetima domova, mogunostima opskrbe, posebnim upozorenjima i slino.

Obino je takav vodi kombiniran opim povijesno-zemljopisnim podacima. Najee vodii
su namijenjeni turistima, a sadre osnovne podatke kao to su podaci o zemlji, prirodnim
pojavama, kulturno-povijesnim objektima, prometnoj mrei, kvaliteti turistike usluge i
mogunostima za odmor, te je obino dopunjen dobrom topografskim zemljovidom.

Zemljovidi
- Pojam zemljovida

Zemljovid je slika zemljine povrine ili nekog njenog dijela prenesena na ravnu plohu u
odreenom mjerilu. Zemljite se predstavlja prema dogovorenim pravilima i posebnim
oznakama (topografskim oznakama), a njihov meusobni raspored i povezanost na
zemljovidu je isti kao i na povrini Zemlje. Zemljovid je osnovno pomagalo pri upoznavanju
Zemljine povrine i tumaenju pojava na njoj, te sadri sve podatke koje nalazimo na terenu.
Broj podataka ovisi od sadraja i mjerila zemljovida. Na zemljovidu se nalaze podaci koje bez
prethodnog sakupljanja i mjerenja na terenu ne moemo saznati i odrediti, kao to su imena
naselja, rijeka i planina, nadmorske visine, udaljenosti meu pojedinim tokama, zemljopisne
i pravokutne koordinate i slino.
- Podjela zemljovida
- Opi zemljovidi, topografski zemljovidi i nacrti - prikazuju osnovne elemente povrine
Zemlje (reljef, hidrografsku mreu, raslinje i sl.) kao i najznaajnije i najvidljivije produkte
ovjekovog rada (naselja, prometne mree i sl.). Svi elementi primjereni su znaaju i veliini i
nijedan nije posebno naglaen.
- Tematski (specijalni) zemljovidi - prikazuju odreene pojave, dok su druge namjerno
izostavljene. Prikazuju obino prirodne pojave ili pojave koje zavise od ljudi, a na povrini
zemlje ih ne vidimo. Ovi zemljovidi nastaju kao rezultat posebnih ispitivanja i mjerenja.
- Drugi oblici koji se razlikuju od zemljovida su: globusi i reljefni oblici; modeli i makete
objekata; razni grafiki prikazi bez kartografske osnove (krajolici, panorame, crtei itd);
grafikoni, specijalni atlasi, kartografski i topografski znakovi; astronomske karte
- Sadraj zemljovida
Zemljovid mora sadravati osnovne elemente, a to su mjerilo, zemljopisna koordinatna
mrea (kod topografskih zemljovida i pravokutna koordinatna mrea), osnovne geodetske
toke, kartografsku mreu i dopunske podatke (projekcija zemljovida, legenda, godina
izdanja i sl.). Kartografski prikaz terena dijelimo na:
-fiziko-zemljopisni dio - prikaz reljefa, mree, raslinja i voda geolokog sastava
-drutveno-zemljopisni dio - naselja i objekti od posebnog znaenja, prometne mree,
industrijskih i drugih drutvenih djelatnosti
-ostali elementi - topografski znakovi, razliiti natpisi (imena naselja, rijeka, planina,
nadmorske visine i sl.)

24

Mjerilo

Mjerilo je odnos izmeu umanjenih udaljenosti na zemljovidu i stvarnih udaljenosti u prirodi.

Prikaz terena na zemljovidu ima sauvan meusobni raspored i povezanost odgovarajuih
elemenata kao i u prirodi. Vee (krupnije) mjerilo je tonije i podrobnije, te detalje ini
vidljivima. to je manje (sitnije) mjerilo dolazi do veih greaka u kutovima, razdaljinama i
povrinama. Kod topografskih zemljovida je vee mjerilo, pa su greke manje. Mjerilo
zemljovida vai samo za odreene toke i linije (paralele i meridijani) i to se naziva osnovno
mjerilo. Na ostalim dijelovima zemljovida postoje odstupanja za koja postoji radno mjerilo.
Postoje tri vrste mjerila: brojano (numeriko), grafiko (linearno) i opisno (neposredno).
Brojano ili numeriko mjerilo prikazuje odnos izmeu zemljo vida i prirodnih udaljenosti
izraen u obliku odnosa (1:50000) ili u obliku razlomka (1/50000). Brojnik nam pokazuje
koliko iznosi neka duina na zemljovidu, a nazivnik koliku duinu predstavlja u prirodi.
Grafiko ili linearno mjerilo nam crteom prikazuje koliko iznosi neka duina u prirodi
tako da usporeujemo te vrijednosti bez raunanja (direktnim oitavanjem). Za jo tonije
mjerenje koristimo i varijaciju grafikog mjerila koje se naziva popreno (transvezalno)
mjerilo.
Opisno i neposredno mjerilo nam daje vrijednost u obliku reeninog obrazloenja.
Primjer za zemljovid 1:25000 je: "1 cm na karti
250 m u prirodi".
- Popreni (transverzalni) razmjernik
25

Popreni razmjernik slui da dobijemo jo tonije mjerenje duljina na karti.

Izrauje se tako da na odreenom mjerilu karte povuemo nadolje jo 10
paralelnih linija istog razmaka. Po desnoj strani grafikog mjerila spustimo okomice
na vrijednostima kilometara. To uradimo i sa lijevom stranom, ali na stotine metara.
Zatim na lijevoj strani iscrtamo kose linije i to tako da ide prva od 0 na polaznom
mjerilu do 1 na desetoj liniji, druga od 1 na polaznom mjerilu do 2 na desetoj liniji
itd. Paralelne linije numeriramo brojevima od 1 do 9 odozgo prema dolje, s tim da
desetu ne numeriramo. Kada elimo oitati neku duljinu koju smo odabrali estarom
postupak je sljedei. Desni krak estara stavljamo na desnu stranu mjerila na
kilometarsku vrijednost koja nam odgovara i po okomici (koju smo iscrtali na tom
kilometru) sputamo estar od jedne do druge paralele dok se lijevi krak estara ne
poklopi sa nekim sjecitem paralelnih i kosih linija. Dobivenu vrijednost oitamo
tako da kilometre itamo na desnoj strani mjerila, stotine metara na lijevoj strani
mjerila, a desetke metara na numeraciji paralelnih linija.

Projekcije

Zemlja je okruglo (elipsoidno) geometrijsko nepravilno tijelo. Kako bismo Zemljinu

povrinu prenijeli na ravnu povrinu papira, moramo nai nain kako da sliku zaobljene
povrine to bolje preslikamo. To se naziva projiciranje na ravnu povrinu zemljovida. Kada
preslikavamo zakrivljenu povrinu na ravninu, moemo odabrati jednu od tri mogunosti:
-ekvivalentne projekcije - to su one koje uvaju tonost povrina (koriste se za izradu
zemljovida koji prikazuju povrine drava, mora, rasprostranjenosti flore i faune)
-ekvidistancijske (proizvoljne) projekcije - to su one koje jasno i tono prikazuju duine
(koristimo ih za izradu zemljovida)
-konformne (azimutne) projekcije - one uvaju pravilnost vodoravnih kutova (koriste se za
izradu pomorskih zemljovida -Merkatorova, avijatiarskih zemljovida - Lambertova i
topografskih zemljovida i nacrta - Gauss-Krgerova)
Nedostatke svake od njih pokuavamo izbjei i tako dobivamo konvencionalnu projekciju.
Ako zemljovidna projekcija nije u potpunosti ni valjkasta ni stoasta ni bilo kakva druga
naziva se iskonstruirana projekcija. Izrada projekcije zavisi od njene matematike postavke
stoga razlikujemo:
-valjkaste projekcije (povrina Zemlje prenosi se na omota valjka)
-stoaste projekcije (povrina Zemlje prenosi se na omota stoca)
-azimutna (horinzontalna) projekcija (povrina Zemlje prenosi se na ravninu)
- Vrste projekcija
- Poliedrina projekcija. Zemljina povrina je s mreom paralela i meridijana
podijeljena na mnogobrojne manje sferine trapeze, koje je mogue zbog vrlo malih
deformacija bez veih tekoa
projicirati na ravnu povrinu.
Paralele spajaju donju i gornju
osnovicu kod trapeza i tako ine
okvir pojedinog lista zemljovida.
Zemljovidi izraeni u
poliedrinoj projekciji u okviru
svakog lista zemljovida
predstavljaju praktiki
nedeformiranu sliku
26

odgovarajueg
dijela Zemljine povrine. Do
deformacija
dolazi kada pokuavamo vie
listova spojiti u
jedan zemljovid. Pojavljuju se
praznine ili se
preklapaju pojedini dijelovi. U
cjelinu moemo
spojiti najvie devet
pojedinanih
listova zemljovida. Slabost ove
projekcije prije
svega je u tome to pojedine
listove nije
mogue spojiti u zemljovid
veih podruja
kao to su drave, pa i cijeli
svijet.
- Merkatorova
projekcija spada u grupu
konformnih
projekcija, dakle onih koje
uvaju pravilnost
horizontalnih kutova. Zemljina
povrina
preslikava se najprije na
valjak . Plat
valjka dodiruje se u ekvatoru
sa Zemljinom elipsom tako da se sve paralele i meridijani meusobno preslikavaju
pravokutno. Slabost ove projekcije je u tome to samo uski pojas oko ekvatora
prikazuje tono. to se vie odmie od ekvatora udaljenost i povrine su
predstavljene izoblieno. Merkatorova projekcija idejna je prethodnica GaussKrgerove projekcije.
- Gauss-Krgerova projekcija spada u grupu projekcija s pravilnim kutovima
(komforna). Odreen dio Zemljine povrine prenesen je na ravninu valjkastom
(polucilindrinom) projekcijom. Kod Merkatorove projekcije greke su se poveale s
udaljenou od ekvatora. S Gauss-Krgerovom projekcijom ove slabosti su znatno
smanjene jer ne upotrebljavamo samo jedan ve 60 valjaka. Plat valjka ne dodiruje
Zemljinu elipsu samo u ekvatoru ve i u dotinom meridijanu. Deformacija duina u
ovoj projekciji raste s udaljenou od meridijana. Projekcija je stoga primjerena
samo za podruje oko odreenog meridijana. Kod topografskih zemljovida
dozvoljena deformacija je 1 dm na 1 km, a to je irina jedne meridijanske zone.

Koordinatne mree
- Zemljopisna (geografska) koordinatna mrea
27

Zemljopisna koordinatna mrea je bitno drugaija od pravokutne koordinatne mree. Ona

se sastoji od meridijana (podnevnika) i paralela (usporednika).
Ekvator dijeli zemlju na sjevernu i junu polutku i on je nulta paralela. Prema sjeveru i
jugu ima 89 paralela po 1, a 90-tu ini sjeverni odnosno juni pol. Zemljopisna irina (l
-lambda) je u stupnjevima mjeren kut izmeu neke toke na zemljinoj povrini i ekvatora,
mjeren u pravcu meridijana. Na sjevernoj polutki govorimo o sjevernoj zemljopisnoj irini, a
na junoj polutki o junoj zemljopisnoj irini. Zemljopisna duina (j - fi) je u stupnjevima
mjeren kut izmeu neke toke na zemljinoj povrini i poetnog meridijana, mjeren u pravcu
paralela. Zapadno od poetnog meridijana govorimo o zapadnoj zemljopisnoj duini, a
istono od poetnog meridijana o istonoj zemljopisnoj duini. Zemljopisnom irinom i
duinom odreene su zemljopisne koordinate neke toke. Kada odredimo i vertikalnu
udaljenost od projekcijske povrine (visinu) njen poloaj na zemljinoj povrini je potpuno
tono odreen. Poetni meridijan je Greenwichev (Londonski) meridijan, iako ima jo nekih
koji su bili u upotrebi kao poetni meridijani. Stari zemljovidi upotrebljavaju jo i poetni
meridijan koji prolazi kroz Pariz. Pariki meridijan je 20 istonije od Ferra i 220'14''
istonije od Greenwicha. Od nultog meridijana ima 179 meridijana po 1 istono i zapadno, a
180-ti meridijan je zajedniki. Podjela stupnjeva je matematika, a 1 ima 60' (minuta), a 1'
ima 60'' (sekundi). Na karti je zemljopisna koordinatna mrea naznaena na vanjskom rubu
karte.
Princip odreivanja zemljopisnih koordinata je sljedei. U svakom rubu karte postoji
poetna, odnosno zavrna vrijednost zemljopisne irine i duine. Vrijednost u stupnjevima se
rijetko mijenja na jednoj karti, tako da se ona ne oznaava posebno. Zatim imamo skalu s
punim odnosno praznim poljima. Duina jednog takvog polja je 1'. Da bi dobili sekunde
moramo jo to polje podijeliti na 60 dijelova. Podjelu moramo posebno napraviti za
zemljopisnu irinu, a posebno za zemljopisnu duinu poto nisu iste duine. Ako imamo
vrijednost na 30'' onda podijelimo samo na pola, ako je vrijednost na 15'' onda podijelimo na
4 dijela, i tako dalje. Znai, ako traimo zemljopisnu irinu od 45 15' 10'', prvo emo oitati
poetnu vrijednosti u kutu karte. Neka nam je poetna vrijednosti 45 10'. Tada emo od
donjeg dijela lijeve ili desne skale brojiti 5 polja prema gore, i na kraju 5-tog polja dobit emo
vrijednost 4515'. Onda emo 6-to polje interpolirati. Moemo ga interpolirati na samo 6
dijelova jer traimo vrijednost 10'' (60:10=6). Naa traena zemljopisna irina je na prvoj
estini 6-tog polja. Isti postupak ponovimo za zemljopisnu duinu, s tim da gledamo donju ili
gornju skalu od lijeva na desno. Tu emo opet dobiti neku toku koja nam daje vrijednost
zemljopisne duine. U tokama koje smo dobili povuemo okomice na skale i dobiti emo
negdje na karti njihovo sjecite. To sjecite je toka na tim zadanim zemljopisnim
koordinatama. Iz te toke moemo opet oitati pravokutne koordinate, ali ih ne moemo
izraunati jer nema nekog jednostavnog naina za to. Kod itanja zemljopisnih koordinata
postupak je samo obratan. Iz toke izvuemo okomice na skale, interpoliramo polja skale, te
oitamo njihove vrijednosti.
Savjet za obradu teme:
Na poetku ove metode instruktor bi trebao objasniti interpolaciju, zato da kasnije ne
prekida kontinuitet objanjavanja. Na ploi skicira neku duinu i objasni da bi je trebalo
podijeliti na 60 dijelova, te objanjava da se to radi matematiki tako da duljinu duine
podijelimo sa brojem 60. Uzima vrijednost duine izmjerene na ploi podijeli je sa 60, te
dobiva neku vrijednost za koju objanjava da je to jedan podiok na duini. Govori im da je to
postupak kojim se jedna zemljopisna minuta dijeli na zemljopisne sekunde. Zatim, ako je
svima to jasno, zadaje nekoliko zadataka da izraunaju koliko iznosi 1 od nekih duina koje
predstavljaju 1. Nakon toga im objasni, ako elimo dobiti vrijednost za nekoliko zemljopisnih
sekundi, da taj broj mnoimo sa vrijednou 1 te im zadaje nekoliko zadataka za raunanje
(prvi brojevi neka budu zaokruene vrijednosti, a ostali onda bilo koji). Ako je u nekoj od
prethodnih tema obraivan zemljopisni koordinatni sustav, onda se ukratko ponovi tako da
28

instruktor postavlja pitanja (to je zemljopisna irina i duina, to su paralele i meridijani, to

su stupnjevi i kako se dijele), a teajci odgovaraju (nastojati ukljuiti sve teajce). Ako tema
nije prije obraivana, onda je instruktor objanjava tako da na ploi skicira zemljopisnu
kuglu i iscrta paralele i meridijane, te to sve objasni (kao to je objanjeno u uvodu u temu).
Zatim na karti (na panou) pokazuje gdje se nalazi zemljopisna koordinatna mrea i kako se
oznaava i ita. Posebno panju osvre na to kako su oznaene minute te da nisu iste za
zemljopisnu irinu i duinu. Nakon toga zadaje teajcima da izmjere i izraunaju koliko
iznose u mm sekunde za zemljopisnu irinu i duinu (te neka si na karti zapiu te vrijednosti).
Zatim zadaje neke koordinate i pokazuje kako se to radi. Instruktor to pokazuje na karti (na
panou), a teajci istovremeno prate na svojim kartama. Prvo se vrijednosti koordinata oznae
na zemljopisnoj koordinatnoj mrei, a zatim se vuku okomice dok se ne spoje u traenoj toki.
Kada svi shvate postupak, instruktor zadaje svima prvo isti zadatak, a zatim svakom 2-3
razliita zadatka da rijee. Nakon toga objanjava da je postupak oitavanja koordinata
obrnut. Odabire neku toku na karti (teajci rade istovremeno), vue okomice na zemljopisnu
koordinatnu mreu i oitava koordinate. Posebnu panju opet posveuje oitavanju sekundi.
Tu im objanjava da dobivenu vrijednost sekundi u mm podijelimo sa prije izraunatim
vrijednostima jedne sekunde za zemljopisnu irinu i duinu, te dobivamo tone zemljopisne
koordinate te toke. Zatim zadaje zadatke za vjebu. Prvo daje svima istu toku, a zatim
svakom na njegovoj karti zada 2-3 razliite toke.
- Pravokutna (kilometarska, kvadratna) koordinatna mrea
Pravokutna koordinatna mrea se naziva jo i kvadratna ili kilometarska koordinatna
mrea. Da bismo dobili pravokutnu
koordinatnu mreu koristi se sljedei
nain - uzima se svaki trei meridijan za
osnovni meridijan te meridijanske zone.
Osnovni meridijan podijelimo s brojem
3 i dobijemo koja je meridijanska zona
(uzima se svaki trei meridijan). Tako
primjerice je meridijan 18 sredinji
meridijan 6. meridijanske zone. Od
sredinjeg meridijana se uzima po 130'
istono i zapadno kao granica te
meridijanske zone. Primjerice, 6.
meridijanska zona je od 1630' do 1930''.
Pravokutne koordinate se oznaavaju
sa x i y, i one oznaavaju udaljenosti u
metrima. Vano je napomenuti da je ovdje obrnuto od matematike, odnosno da je x na
ordinati, a y na apcisi. Koordinata x oznaava tonu okomitu udaljenost od ekvatora u
metrima. Koordinata y oznaava udaljenost od sredinjeg meridijana te meridijanske zone,
takoer u metrima. Sredinjem meridijanu se daje vrijednost 500000 m, zato da ne bi imali
negativne koordinate. Vrijednosti zapadno od sredinjeg meridijana su manje od 500000 m, a
vrijednosti istono od sredinjeg meridijana su vee od 500000 m.
Kod y koordinate prvi broj nam oznaava meridijansku zonu, drugi broj nam govori da li
se toka nalazi istono ili zapadno od sredinjeg meridijana, a zadnjih 5 znamenki nam govori
za koliko je udaljena toka od sredinjeg meridijana te meridijanske zone. Na primjer, y =
29

5570250 m. Prvo broj 5 oznaava 5.

meridijansku zonu, odnosno 15 meridijan.
Drugi broj govori da je koordinata vea od
500000 m, odnosno da je toka prema istoku od
15 meridijana, a ostatak, 70250 m nam govori
da je za 70250 m toka udaljena od 15
meridijana.
Zbog zaobljenosti Zemlje dolazi do
pribliavanja osi x, a taj se kut pribliavanja
naziva meridijanska konvergencija.

Kartografski prikaz terena

- Prikaz fiziko-zemljopisnih elemenata
a) Prikaz reljefa
Nain i tonost prikazivanja reljefa izmjenili
su se pronalaskom dosta tonih visinomjera
koji su odreivali visinu na osnovi
trigonometrijskih mjerenja. Danas je najpogodnije
prikazivanje izohipsama i znaajnim visinskim tokama.
Katkad jo upotrebljavamo zemljovide na kojima je reljef
prikazan iscrtavanjem, sjenanjem ili razliitim
kombinacijama sjenanja, boje i izohipsi.
Izohipsa je zamiljena crta koja na zemljovidu povezuje toke iste nadmorske visine. Da
bismo lake razumjeli o emu se radi pokuajmo zamisliti da smo neko brdo presjekli sa
ravnim plohama.
Kada bismo na tim plohama iscrtali prerezane rubove i
sve ih zajedno iscrtamo na jednu
plohu dobit emo izohipse tog brda.
Visina izmjerena od prosjene
razine morske povrine i izabrane
toke naziva se apsolutna
(nadmorska) visina. Razlika izmeu
dvije apsolutne visine naziva se
relativna visina (visinska razlika).

Izohipse su zaokruene visinske vrijednosti. Okomita razlika izmeu dvije izohipse zove se
ekvidistanca. Vodoravna vrijednost izmeu dvije izohipse zove se interval. Ekvidistanca za
zemljovid 1:25000 je 10 m, za 1:50000 i 1:100000 je 20 m itd. Postoje 3 vrste izohipsi, a to su
osnovne, glavne i pomone. Oznaavaju se smeom bojom, a njihove vrijednosti su tono
odreene za svaki zemljovid.
Kada izohipse ine zatvoreni krug kao to je na slici, udubljenja oznaavamo crticom
(minusom), a uzvienja ostaju prazna ili je u njima neka visinska toka (kota, trigonometar i
30

sl.).
Na nekim zemljovidima se pad terena prikazuje tako da se na izohipse dodaju crtice
(padnice) u smjeru pada terena.
Pomone izohipse se koriste kada je teren blaeg nagiba ili ga treba zornije prikazati. Neki
tipovi reljefa i kako se oznaavaju prikazani su na slici.
Na strmijim terenima izohipse su gue. Bitno je paziti na to kakav je nagib terena ako
elimo izmjeriti neku visinu. Osim visinskih toaka pomau nam i vodeni tokovi i sl. Tako
znamo da potoci uvijek teku izmeu dva uzvienja i to od vie toke ka nioj. umski putovi
nerijetko idu po najvioj kosini brda. Izuzetno strme padine i ponore oznaavamo
kombinacijom izohipsi i pomonih crtea kao to je priblian oblik ulegnua, stijena (na slici)
i sl.
Podruja u Alpama koja su posuta sitnim kamenjem (urvinama) na nekim zemljovidima su
prikazani tokicama. Stalni ledenjaci i povrine pod stalnim snijegom imaju izohipse koje su
otisnute u plavoj boji. Visinske crte koje prikazuju udubljenja, vrtae itd., nazivamo jo i
depresijske izohipse. Crta koja povezuje toke iste dubine zove se izobata.
Reljef se prikazuje jo sjenanjem i hipsografskim bojanjem. Kod sjenanja strmija
podruja su tamnije obojana, a ravnija svjetlije. Svjetlo dolazi iz zenita ili sa strane. Sjenanje
na zemljovidu daje vrlo nejasnu sliku reljefa, zato ovu metodu kombiniramo s izohipsama ili
crticama.
Hipsografsko bojanje koristi se kod zemljovida s malim mjerilom gdje izohipse moramo to
bolje istaknuti. Pojedinane visinske pojaseve obojit emo tako da svaka boja znai odreenu
visinu. Stariji zemljovidi imali su reljef prikazan crticama to je poveavalo plastinost, ali je
umanjivalo preglednost.

Nekoliko vrijednosti i

vrsti izohipsi:

izohip

se
1:50000

1:25000
glavna

50 m
osnovna
pomona
pomona

100 m

-----------..............

10 m
5m
2,5 m

20 m
10 m
5m

b) Prikaz vodene mree

Vodene povrine se prikazuju plavom bojom. Kod tekuica se debljinom linije prikazuje da
li se radi malom potoku (crtice), veem potoku (tanka linija), rijeke (debela linija). Ako je
rijeka ira od 5 m onda se oznaava sa dvije paralelne linije izmeu kojih je ispunjeno
svijetloplavom bojom. Izvor tekuice oznaen je plavom tokom iz kojega dalje ide tok
tekuice. Ponornice se oznaavaju s zaobljenom crticom na mjestima od kuda ponire i od
kuda izvire. Stajaice (mora, jezera, ribnjaci itd.) su, ako na zemljovidu zauzimaju povrinu 2
31

mm2, crtaju se u mjerilu. Kod veih povrina izobatama se crta podvodni reljef. Na moru na
mjestima gdje je plima velika crta se cijeli prijelazni pojas. Movarno podruje je iscrtano
crticama.
c) Prikaz raslinja i geolokog sastava podruja
Ovakva podruja se prikazuju ako su u mjerilu zemljovida vea od 4 mm2. Povrine obrasle
niskim raslinjem su bijele boje s odgovarajuom oznakom, a povrine obrasle visokim
raslinjem zelenom bojom i pripadajuom oznakom. Podruje obraslo nekom kulturom je
omeeno linijom, a ako nije tona granica onda se iscrtava crticama ili bez. Oznake unutar
povrina se crtaju crnom ili zelenom bojom. Kod veih mjerila ispisane su i neke vrijednosti
vezane za raslinje. Tako se kod uma ispisuje sastav ume, visina drvea, prosjeni prsni
promjer i gustoa ume. Geoloki sastav tla se oznaava samo kod veeg kompleksa pustinja,
kamenja, slanog tla, ivog pijeska i slino.
- Prikaz drutveno-zemljopisnih elemenata
Prikaz naselja i objekata od posebnog znaenja se tek u suvremenim zemljovidima poelo
prikazivati tlocrtom. Na topografskim zemljovidima veeg mjerila prikazana su sva naselja.
Naglaeni su objekti od posebnog znaenja kao to su religiozni objekti (crkve, damije,
groblja, ruevine, stadioni) ili izvan naselja pojedinani objekti (salai, lovake kue,
planinarski domovi, pastirske kolibe). Osnovne karakteristike oblika naselja na karti su
predstavljene priblino. Pojedinani, manje znaajni objekti su reducirani. Objekti znaajni
za orijentaciju (crkve, stupovi, visoke zgrade) potpuno su tono nacrtani. Crte obuhvaa
poloaj, veliinu i oblik naselja, raspored ulica, trgova, putova, mrea za komunikaciju i
raspored znaajnih objekata u naselju kao i povezanost naselja s okolnim zemljitem.
Prikaz komunikacija se radi posebnim oznakama. eljeznike pruge se crtaju crnom crtom
koja s okomitim crticama prikazuju o kakvoj se pruzi radi. umski puteljci se oznaavaju
crnom bojom od tokica do crta to prikazuje veliinu i znaaj puta. Asfaltirane ceste su
oznaene crvenom bojom i pokraj njih je na veim mjerilima ispisano i o kakvoj cesti se radi
te koje je irine. Dalekovodi i telefonski stupovi su oznaeni crnom linijom, esto su oznaeni i
svi stupovi s pripadajuim elementima (dalekovod sa ucrtanim simbolom groma i sl.) Posebni
elementi kao to su vijadukti, mostovi, nasipi i slino imaju svoje oznake. Na veim mjerilima
se pie i kolika je visina nasipa, visina eljeznikog nasipa, karakteristike mosta i sl.
Prikaz industrijske djelatnosti obuhvaa oznake za industrijska i zanatska poduzea od
drutvenog znaenja. Prikazuju stupanj privrednog razvoja odreenog podruja, objekte kao
to su elektrane, tvornice, pilane, ciglane, rudnici, mlinovi itd. Oznake za te objekte ne
prikazuju njihovu veliinu, ve samo njihov poloaj.
Prikaz drutvene djelatnosti postoji kod veine topografskih zemljovida, a ono obuhvaa
objekte kao to su: uprava, zdravstvo, toplice, kolstvo, sudstvo, TT promet itd. Posebnu
grupu ine oznake za upravno-politike granice. One se crtaju crnom isprekidanom crtom
(crta-toka) uz koju je povuena debela crvena crta.

- Ostale oznake
Natpisi. Pravilan i toan zemljovid izgubio bi svoju vrijednost kada bismo uklonili natpise
koji su od velikog znaenja za razumijevanje zemljovida i topografsku orijentaciju. Natpisi
umanjuju preglednost zemljovida jer zbog njih isputamo druge oznake. Natpisi su u crnoj
boji, a imena hidrografskih objekata su u plavoj boji. Veliina slova naglaava vanost
objekta.
32

Topografske oznake. Manje

objekte na zemljovidu crtamo tako
da upozorimo samo na njihov
raspored i poloaj, ali ne i na
dimenzije. Kod objekata prikazanih
pravilnim geometrijskim oblicima
(krug, kvadrat, trokut, pravokutnik)
samo se sredinja toka poklapa s
objektom u prirodi. Topografske
oznake su dogovoreni simboli koji
predstavljaju razliite objekte na
terenu. Prilagoene su mjerilu i
objanjene u legendi.
Topografska imena obuhvaaju
imena topografskih elemenata
Zemljine povrine, koji se zbog svog
znaenja izdvajaju, odnosno su od
velike vanosti za orijentaciju.
Topofografski znakovi su posebno
prikazani ovdje.

Elementi okvira zemljovida

Unutarnji okvir zemljovida ine podaci o zemljopisnim koordinatama, grafika i brojana

oznaka mree pravokutnog koordinatnog sustava. Na zemljovidima velikog mjerila nalaze se i
podaci o pravcima najznaajnijih putova.
Vanjski okvir zemljovida sadri elemente koji nude potrebne podatke o zemljovidu i njegov
su nuni dio. To su: elementi koji se upotrebljavaju za mjerenja na zemljovidu (brojano,
grafiko i neposredno mjerilo, podatak o ekvidistanci, nagibno mjerilo, koordinatomjer,
podatak o veliini magnetne deklinacije i njena godinja pomicanja, veliini meridijanske
konvergencije itd.), podaci o projekciji u kojoj je zemljovid izraen, podaci o poetnom
meridijanu, oznaka lista zemljovida, napomene izdavaa (izdava, godina izdanja, godina
mjerenja, godina reambulacije, stupanj tajnosti itd.), katkad legenda upotrebljenih
topografskih oznaka i drugi podaci koji bi mogli biti korisni pri upotrebi zemljovida.

Podjela zemljovida na listove

Zbog toga to bi zemljovidi velikih mjerila zauzimali previe prostora, izvrena je podjela
na listove. Sistem podjele zemljovida nije proizvoljan ve je tono odreen. Kod starijih
zemljovida poetni meridijan je pariki, a kod novijih griniki (Greenwich). Kod nas se
koristi griniki meridijan kod kojeg je osnovna podjela na zemljovide 1:100000. Svaki takav
zemljovid je nazvan po najveem mjestu kojeg podjela obuhvaa i dodan mu je redni broj
podjele. Npr. Zagreb ima pridodan broj 320, Ivani Grad 321, Bjelovar 322 itd. Svaki taj
zemljovid mjerila 1:100000 se dijeli na 4 zemljovida mjerila 1:50000 kojima se jo pridodaju
brojevi od 1 do 4. Npr. Zagreb 1 (320-1), Zagreb 2 (320-2) itd. Opet se svaki od tih zemljovida
mjerila 1:50000 dijeli na jo 4 zemljovida mjerila 1:25000 kojima se opet pridodaju brojevi od
1 do 4. Npr. Zagreb 1-1 (320-1-1), Zagreb 1-2 (320-1-2) itd. Podjela je prikazana na slici.

6. Mjerenje na zemljovidu
33

Da bi se znali orijentirati u prirodi veliku ulogu ima snalaenje na karti. U izviakoj

organizaciji se koriste topografske karte velike preciznosti. Stoga tonim mjerenjem na karti
moemo biti toni i u prirodi. Cilj ove teme je nauiti precizno mjeriti na karti.

Mjerenje duina

Kod mjerenja duina na karti moramo znati da li elimo mjeriti ravnu ili zakrivljenu liniju.
Ravne linije mjerimo najee ravnalom ili estarom, dok zakrivljene linije mjerimo
papirnatom trakom ili krivinomjerom (kurvimetrom).
Mjerenje ravnih linija ravnalom
Kada mjerimo ravnu liniju ravnalom metoda je sljedea. Ravnalom izmjerimo duinu u
milimetrima izmeu eljenih toaka na karti.
Primjerice, izmjerili smo 65 mm. Zatim se vidi mjerilo
karte, koje emo za primjer uzeti da je 1:25000. Znai
da je 1 mm na karti reciprono 25 m u prirodi. Ako
smo izmjerili 65 mm, onda to pomnoimo sa 25 m (65
x
25 = 1625) dobit emo da je traena udaljenost 1625
m.

Mjerenje ravnih linija estarom

Kod mjerenja ravnih linija estarom radi se tako da se krakovi estara zabodu u toke iju
udaljenost elimo izmjeriti. Tako emo dobiti odreenu udaljenost izmeu igala estara koju
prenesemo na grafiko mjerilo na karti, te direktno oitamo udaljenost izmeu toaka u
metrima.
Oitanje na grafikom mjerilu se vri na sljedei nain. Grafiko mjerilo se sastoji od
numerirane linije gdje se od 0 na desno nalazi grublja podjela duina ije su vrijednosti u
kilometrima ili po pola kilometra, a sa lijeve strane od 0 se nalazi sitnija podjela duina ije su
vrijednosti u stotinama metara (na karti 1:25000 podjela je po 25 metara). Desni krak estara
zabodemo na desnu stranu grafikog mjerila u odgovarajuu punu vrijednost, a lijevi krak u
lijevu stranu grafikog mjerila. Numerike vrijednosti oitanja desne i lijeve strane grafikog
mjerila se zbroje i dobije se udaljenost izmeu dviju toaka.

Mjerenje
ravnih
linija

papirnom trakom
34

Kod ovog naina mjerenja udaljenosti princip je isti kao i kod mjerenja udaljenosti
estarom. Oznaimo udaljenost sa zemljovida na papir. Tu udaljenost na papirnoj traci
prenesemo na grafiko mjerilo i oitamo udaljenost (kao i kod oitavanja udaljenosti
estarom).

Mjerenje zakrivljenih linija podjelom puta

Mjerenje zakrivljenih linija se koristi kada elimo odrediti udaljenost izmeu dviju toaka
po nekoj cesti, toku rijeke i slino. Jedan od naina je da se zakrivljena linija podijeli na vie
ravnih linija (od zavoja do zavoja), te se svaka duina zasebno izmjeri, pa se te vrijednosti
zbroje. S obzirom da je to kompliciraniji i neprecizniji postupak trebalo bi ga izbjegavati.

35

Mjerenje zakrivljenih linija papirnatom trakom

Laki nain mjerenja zakrivljenih linija je da uzmemo papirnatu traku, moe i ravni list
papira. Radi se tako da poetak ruba trake postavimo u poetnu toku na karti u smjeru puta
koji elimo izmjeriti. Kod prvog zavoja na koji naiemo oznaimo traku, te traku rotiramo po
zavoju dok ne poravnamo traku s putem koji dalje mjerimo. Zatim na drugom zavoju
oznaimo opet traku i ponovo traku rotiramo oko zavoja dok se ne poklopi s putem dalje.
Radnju ponavljamo, ovisno o broju zavoja, dok ne doemo do krajnje toke. Kada smo to
uradili dobili smo traku sa izmjerenom
duljinom iju vrijednost oitamo na grafikom
mjerilu postupkom kao da je ravna linija.

Mjerenje zakrivljenih
linija krivinomjerom
(kurvimetrom)
Najlaki nain mjerenja zakrivljenih duljina je krivinomjerom
(kurvimetrom). Krivinomjer se postavi u nulti poloaj. Kotai
pokreemo po karti linijom koju elimo izmjeriti. Daljinu oitamo
na skali krivinomjera koja je za mjerilo karte na kojoj smo mjerili.
Treba obratiti panju da krivinomjer pokreemo u pravilnom
smjeru.

36

Mjerenje azimuta na karti

Odreivanje azimuta na karti kompasom
Za odreivanje azimuta na karti kompasom vano je prvo orijentirati kartu. Na kompasu
namjestimo eljeni azimut. Olovku stavimo u toku na karti iz koje elimo izmjeriti azimut.
Prislonimo kompas uz olovku te je okreemo u smjeru kazaljke na satu dok se sjeverni dio
magnetske igle poklopi sa sjeverom na limbu kompasa. Kada to uradimo, povuemo olovkom
pravac uz kompas u smjeru kompasa i dobili smo eljeni azimut.
Mjerenje azimuta na karti kompasom
Kod mjerenja azimuta na karti kompasom prvo moramo kartu orijentirati. Lijevi ili desni
rub kompasa stavimo uz povuenu liniju (traeni azimut) na karti. Zatim okreemo limb
kompasa dok se sjeverni dio magnetske igle ne poklopi sa oznakom sjevera na limbu, a zatim
oitamo vrijednost traenog azimuta na kompasu.
Odreivanje azimuta na karti kutomjerom
Kod odreivanja azimuta kutomjerom karta ne mora biti orijentirana. Kroz toku iz koje
elimo odrediti azimut povuemo pravac sjevera (liniju paralelnu s lijevim odnosno desnim
rubom karte). Postavimo kutomjer u toku na karti tako da nulti poloaj skale kutomjera
bude na pravcu sjevera. Oznaimo na karti vrijednost eljenog azimuta te povuemo liniju iz
toke ka oznaenoj vrijednosti azimuta, i time smo dobili eljeni azimut.

Mjerenje azimuta na karti kutomjerom

Kada mjerimo azimut na karti kutomjerom prvo iz toke izvuemo pravce sjevera i
traenog azimuta. Stavimo kutomjer u toku iz koje mjerimo azimut, a zatim na skali
kutomjera oitamo vrijednost azimuta od pravca sjvera u smjeru kazaljke na satu.

Mjerenje visina na karti

Prvi korak to moramo napraviti je da naemo neke ispisane visine (kote, trigonometrijske
toke i sl.), te pomou toga vidimo na koju stranu je nagib terena. U brdovitim dijelovima
moe nam pomoi spoznaja da se u kotlinama nalaze vodeni tokovi (potoci, kanali), a da su
putovi na uzvienim dijelovima, esto po vrhovima brda. Saznavi nagib terena, krenemo od
37

poznate visine pratei izohipse do nae toke, te zbrajajui ili oduzimajui vrijednosti izohipsi
dolazimo do vrijednosti traene visine. Ako je traena visina izmeu dvije izohipse, njenu
vrijednost odredimo interpolacijom izmeu dvije izohipse koje omeuju toku u kojoj
traimo visinu.
Savjet za obradu teme:
Za ovu temu bilo bi zgodno napraviti jednu maketu od stiropora ili nekog slinog
materijala koja bi sadravala neki reljef (uzvienje i udubinu) presjeen vodoravno na
jednake razmake da se vjerno prikae to su tono izohipse. Ako instruktor ima takvu
maketu, onda uzima dio po dio, poevi od najdonjeg, i iscrtava konture terena na ploi
(panou) tako da dobije taj prikaz reljefa u izohipsama. To se sve radi uz objanjavanje to
postie tim iscrtavanjem. Ako nema maketu, onda instruktor na ploi skicira neki reljef,
iscrta ga vodoravnim linijama i prenese nie na tlocrt, te iscrta reljef pomou izohipsi. Nakon
toga toga prelazi na objanjavanje vrsta izohipsi (osnovne i pomone, pa zatim glavne), te
njihove vrijednosti za pojedine karte. To moe ispisati i na ploi u obliku manje tablice
(prikazano u prethodnoj temi o prikazu visina na zemljovidu). Instruktor treba na prije
skiciranom reljefu oznaiti vrijednosti (primjerice ispisati vrijednost kote i na neku glavnu
izohipsu ispisati njenu vrijednost), te oznaiti nekoliko toaka da objasni kako se ita visina
pomou izohipsi. Prva toka neka bude na izohipsi, a instruktor objanjava kolika joj je
visina. Zatim oznai jo nekoliko toaka na izohipsama za koje e mu visinu rei ostali. Nakon
toga na nekoj toki izmeu izohipsi objasni kako se interpolacijom odredi visina izmeu dvije
izohipse. Opet uzima nekoliko primjer (toke izmeu izohipsi) za koje mu visinu govore ostali.
Sljedei korak je da instruktor objasni kako se to na karti ita. Objanjava prvo da treba
gledati na reljef terena i na to to nam pomae u tome. Tako treba naglasiti da su kote i
trigonometri tono izmjerene visine, da su potoci i rijeke u niim dijelovima (izmeu dva
uzvienja), da putovi nerijetko idu po uzvienim dijelovima brda, da se vrtae oznaavaju sa
crticom (minusom), da je na izohipsama naznaen nagib terena s crticom okomitom na
izohipsu, da na glavnim izohipsama imamo ispisane visine, da su trigonometri esto vrhovi
brda i slino. Nakon toga instruktor bi trebao okupiti sve oko jedne karte (tako da svi vide to
radi) i objasniti kako to konkretno izgleda na karti, te im pokazati nekoliko lakih naina
itanja visina (prvo na izohipsama, pa izmeu izohipsi, a na kraju i neki kompliciraniji
primjer). Zatim svakom zadaje ne njegovom zemljovidu nekoliko nasumice izabranih lakih
toaka na izohipsama. Otprilike kada doe do zadnjih sa zadavanjem zadataka, oni kojima je
prvima zadao zadatak ve bi ga trebali rijeiti, pa njima zadaje neke tee toke.

Ucrtavanje toaka na karti

Odreivanje toke na karti opisivanjem

Jedan od naina
odreivanja toke na karti
je
opisivanje. Tu moramo
pripaziti da opisivanje bude
nedvosmisleno i razumljivo.
Primjerice, u nekom se
mjestu nalazi se crkva, a od
crkve u smjeru juga ide makadam na kojem se na oko 500 m
nalazi drveni most koji je traena toka. Kod ovog opisa bi trebali
pripaziti da mjesto nema dvije ili vie crkava, da je samo jedan makadam u pravcu juga i
slino.
38

Ucrtavanje toaka na karti pravokutnim koordinatama

Drugi, puno toniji i pouzdaniji nain, je upotreba kvadratne (prav okutne ili kilometarske)
koordinatne mree. Kvadratna koordinatna mrea je napravljena tako da se zemljina duina
podijeli u zone (svakih 3 je jedna zona), a u tim zonama je napravljena pravokutna
koordinatna mrea. Kvadratna ili kilometarska koordinatna mrea se zove zato to se sastoji
od kvadrata ije stranice predstavljaju razmak od 1 km (1:25000), 2 km (1:50000) ili 4 km
(1:100000), zavisno o mjerilu karte. Okomita os x je ordinata i predstavlja kilometarsku
udaljenost od ekvatora. Vodoravna os y je apcisa i ona predstavlja udaljenost od sredinjeg
meridijana te meridijanske zone. Kvadratni koordinatni sustav ima oznake osi obratno od
matematikog koordinatnog sustava, ali je princip odreivanja koordinata slian. Na poetku
i na kraju svakog lista zemljovida su ispisane etveroznamenkaste poetne i zavrne
vrijednosti x i y, a izmeu njih su ispisane dvoznamenkaste vrijednosti x i y. Prve dvije
znamenke nisu ispisane jer se na jednom zemljovidu druge dvije vrijednosti koordinata ne
ponavljaju (osim karata s mjerilom 1:200000, ali se kod njih lako odrede prve dvije
znamenke). Primjerice, elimo odrediti koordinate x=6078 250 i y=6530 800 na karti 1:25000.
Na osi x potraimo vrijednost x=6078, a na osi y vrijednost y=6530. Pratimo gdje se te dvije
vrijednosti sijeku. Sad smo dobili toku
izmeu 4 kvadrata. S obzirom da x
raste prema gore, a y prema desno, na
kvadrant je od sredita gornji desni. Za
daljnje tonije odreivanje x i y
vrijednosti u tom kvadratu koristimo
koordinatomjer.
Koordinatomjer je dodatak na karti
koji izreemo, a on ima vrijednost
jednog kvadrata. Na karti 1:25000 on
je 1000 m interpoliran po 25 m
(vrijednosti po 200 m su ispisane na
koordinatomjeru). Nas sad dalje
zanima toka koja je od naeg sjecita
na karti gore za 250 m i desno za 800
m. Koordinatomjer prislonimo uz donji
rub naeg kvadrata (x=6078 i y=6530)
obratno od slova L, te ga pomiemo
udesno za 800 m. Prema gore oitamo vrijednost od 250 m i oznaimo toku na karti.
Dobivena toka ima koordinate x=6078,250 i y=6530,800, to znai da je od ekvatora udaljena
6078 km i 250 m, a od sredinjeg je meridijana 6. zone istono 30 km i 800 m.
Odreivanje toaka na karti pomou azimuta i udaljenosti
Trei nain odreivanja toaka je pomou azimuta i udaljenosti. Primjerice, imamo zadanu
toku koja je od trigonometra udaljena 2 km pod kutom od 120. U trigonometru iscrtamo
azimut od 120 (vidi odreivanje azimuta na karti). Na taj azimut nanesemo vrijednost 2 km
(na karti 1:25000 to je 8 cm). Dobili smo toku koju smo odredili pomou azimuta i
udaljenosti i iz koje zatim oitamo njene koordinate.
Ima jo nekoliko naina za odreivanje toaka na karti kao to su sjecitem dvaju azimuta,
sjecitem dviju udaljenosti, kombinacijama sa opisivanjem i slino, ali to su ve naini za rad
s kartom kada se savladaju osnove.
39

Ostala mjerenja
- Mjerenje mjesnog kuta

Mjesni kut je kut izmeu

vodoravne ravni ne s
naim okom i pravca koji
prolazi kroz toku koju
opaamo. On nam slui da
vidimo koje su toke na
terenu vidljive, a koje nisu.
Odreuje se tako da na
karti izmjerimo relativnu
visinu izmeu dvije toke
(razliku visina), te njihovu
meusobnu udaljenost. Podijelivi razliku visine (u metrima) sa udaljenou (u
kilometrima) dobit emo mjesni kut (u tisuitima). Formula izgleda ovako:
N (m)
(0-01) =
D (km)
- Mjerenje nagiba terena na zemljovidu
Nagib terena je kut izmeu vodoravnog pravca i pravca koji ide padinom.
Najlaki nain mjerenja nagiba na karti je direktno oitavanje na nagibnom
mjerilu. Postupak je sljedei. U estar uzmemo razmak izmeu dvije izohipse na
padini koju elimo izmjeriti.
Zatim na nagibnom mjerilu pomiemo estar
jednim krakom po vodoravnoj liniji, a drugim
krakom po vrijednosti izohipse koju smo mjerili.
Kada se ta irina estara poklopi, na donjoj skali
oitamo nagib terena u stupnjevima. Ako je teren
jako strm, moemo uzeti razmak do 5 osnovnih
izohipsi, ali onda pripazimo da na nagibnom
mjerilu uzimamo vrijednost tih izohipsi.
- Tablica tono odreenih visinskih toaka
U katastarskim zavodima i kartografskim zavodima postoje popisi tono
odreenih visinskih toaka (kote i trigonometri). Te toke su numerirane na
zemljovidima i upisane u tablice. Na slikama iznad prikazan je dio jednog takvog
zemljovida i popisa u tablici (toke broj 103 i 104). Na zemljovidu vidimo da su te
toke okruene. U tablici su navedeni svi podaci o toj toki (pravokutne i
zemjopisne
koordinate,
visina i oznaka

40

toke te pripomena). Vidi se da su toke vrlo precizno izmjerene. U pripomeni, kod

nekih toaka, je pojanjenje na kojem dijelu je toka mjerenja ( npr. podnoje kria
na tornju crkve).

7. Kretanje s kompasom i zemljovidom

Za kretanje po nepoznatom terenu od velike nam je vanosti dobra orijentacija. Tu nam je
od velike pomoi kvalitetan zemljovid i njegovo pravilno koritenje. U prirodi emo se
najtonije orijentirati kompasom, a da bi znali to se gdje nalazi kombiniramo to sa
zemljovidom. Za kretanje po nekom putu treba pratiti zemljovid, kompas i pravac kretanja.
Vano je i iskustvo u tome svemu, a poeljno je da vie kontrolira kretanje.

Orijentacija zemljovida

Orijentirati zemljovid znai postaviti ga u takav poloaj da sjeverna strana njenog

zemljopisnog okvira bude okrenuta prema zemljopisnom sjeveru. Pravilnim orijentiranjem
zemljovida postie se:
-da se svi pravci sa stojne toke na okolne prirodne i umjetne objekte na zemljitu
poklapaju sa odgovarajuim pravcima na zemljovidu
-da su svi ostali pravci na zemljovidu paralelni sa pravcima
na zemljitu
-da je uzajamni raspored svih znakova na zemljovidu slian
rasporedu odgovarajuih elemenata zemljita koje prikazuju
-da se zemljovid moe koristiti u daljnjem radu kao izvor
informacija, odnosno sredstvo za orijentaciju ili kao podloga za
registriranje novih podataka u odgovarajuem zemljitu i
situaciji na njemu
Orijentacija zemljovida po prirodnim znakovima
41

To je priblina orijentacija zemljovida. Odredimo pravac sjever-jug po nekim prirodnim

znakovima kao to su zvijezda Sjevernjaa i Sunce, a zatim zemljovid usmjerimo prema
sjeveru.

Orijentacija zemljovida pomou kompasa

Kod ove metode greka je u magnetskoj deklinaciji, ali je ona zanemariva, pa je ova metoda
najtonija. Vanjski rub zemljovida poklapa se sa meridijanom. Uz lijevi ili desni rub rub
postavimo kompas. Zatim okreemo zemljovid zajedno sa kompasom dok ga ne orijentiramo.
Orijentacija prema raznim linijama na zemljovidu
Ovo je nain orijentacije zemljovida
kada nemamo kompas. Prvo odredimo
linije na zemljovidu koje su i na zemljitu, a
zatim ih uskladimo. To je najlake uraditi
tako da stanemo na neku od linija (cestu i
gdje

sl.)

se sijee drugom linijom (druga cesta,

potok, umski put i sl.).

Orijentacija prema pravcima objekata na

zemljovidu
Ovo je najprecizniji nain orijentacije
zemljovida bez kompasa. Kad znamo svoju
stojnu toku naemo neke markantne toke
u
prirodi (crkva, raskrije, most i sl.). Zatim
gledamo da se smjerovi tih objekata poklope
na zemljovidu.
Kod ove metode moemo uzeti i neko ravnalo, te ga prislonimo uz zemljovid od svoje stojne
toke do objekata koji ciljamo. U tom sluaju nam ravnalo slui kao ciljnik kojim
poravnavamo smjer od stojne toke preko objekta na zemljovidu ka objektu u prirodi.

Odreivanje stojne toke

Odreivanje stojne toke je radnja koja prethodi svakom koritenju zemljovida na terenu.
Orijentiranje zemljovida i odreivanje stojne toke na zemljovidu su dvije uzajamno
povezane radnje. Nekad je mogue prvo nai stojnu toku, a nekad se mora prvo orijentirati
zemljovid. Ponekad je stojnu toku lako pronai ako je to pored nekog markantnog objekta
kao to je crkva, most, raskrije i sl. Kada je nemogue jednostavno odrediti stojnu toku,
42

radimo to procjenom odoka ili metodom presijecanja azimuta.

Odreivanje stojne toke procjenom odoka
Kod ovog naina prvo moramo orijentirati zemljovid. Zatim pronaemo objekte u prirodi
koji su ucrtani u zemljovidu. Nakon toga ocijenimo koliko smo udaljeni od tih objekata i te
vrijednosti prenesemo na zemljovid. Tako smo dobili priblinu stojnu toku. Kod ove metode
nema nekih pravila jer sve ovisi o terenu i iskustvu osobe koja trai stojnu toku. Iskusnije
osobe mogu vrlo precizno odrediti stojnu toku.
Odreivanje stojne toke metodom
presijecanja pravaca (obrnutih azimuta)
Kod ove metode radi se sa orijentiranim
zemljovidom. Prvo naemo neke
markantne objekte na zemljitu koji su
ucrtani na zemljovidu. Odaberemo barem
dva, ali je poeljno tri objekta. Nastojimo
da su nam objekti to vie razmaknuti. Za
objekte obino uzimamo najvidljivije
toke kao to su vrhovi brda, crkve,
usamljena stabla i sl. Zatim sa svojeg

43

stajalita mjerimo azimute na te objekte. Od tih azimuta izraunamo obrnute azimute te ih

ucrtamo na zemljovidu. Sjecite tih obrnutih azimuta je naa stojna toka na zemljovidu. Ako
smo uzeli tri toke sjecite e biti u obliku trokuta. Sredina tog trokuta (teite) se uzima za
stojnu toku.
Ovaj nain moemo raditi i sa prozirnim papirom. Prvo izmjerimo azimute na eljene
objekte. Uzmemo prozirni papir i na njemu iz jedne toke iscrtamo izmjerene azimute. Tako
iscrtani prozirni papir prislonimo na zemljovid tako da se svaki izmjereni azimut na neki
objekt u prirodi (koji je iscrtan na prozirnom papiru) poklopi sa objektom na zemljovidu.
Mjesto na kojem se nalazi sjecite na papiru prenesemo na zemljovid i dobili smo svoju stojnu
toku.
Kretanje po terenu
Kretanje pomou azimuta
Kod ovog naina kretanja prvo na zemljovidu odredimo azimut kojim emo se kretati.
Zatim u prirodi izmjerimo taj azimut i uoimo u prirodi neki markantan objekt u tom
smjeru. Kada stignemo do tog objekta ponovimo postupak. Tako moemo raditi dok ne
doemo do prepreke. Prepreku moemo zaobii na vie naina. Jedan od njih je da se
zakrenemo za 90 u jednom smjeru, preemo odreen broj koraka, nastavimo kretanje po
azimutu dok ne zaobiemo prepreku, zakrenemo se za 90 u drugom smjeru, vratimo se za
isti broj koraka i nastavimo po azimutu.
To isto moemo raditi i s nekim
drugim kutom.
Prepreku moemo zaobii i tako
da zapamtimo neki objekt iza
prepreke. Primjerice, doemo do
nekog jezera. U smjeru azimuta
kojim se kreemo na drugoj strani
jezera vidimo neko usamljeno
stablo. Obiemo jezero do tog
stabla i dalje nastavimo kretanje
po azimutu.
Ako na drugoj strani nema
vidljivog objekta, nastojimo na
svojoj strani nai neki markantan
objekt. Zaobiemo prepreku i sa
druge strane nastojimo obrnutim
azimutom naciljati taj zapameni objekt. Kada to uspijemo znai da smo zaobili prepreku
tono u smjeru kretanja po azimutu, pa daljnje kretanje nastavimo po azimutu.
Odabiranje najpogodnijeg puta
Kod odabiranja najpogodnijeg puta veliku ulogu e imati iskustvo u procjeni terena i
itanja zemljovida. Da li emo odabrati put koji je najkrai, najljepi ili najlaki za
orijentaciju ovisi o konkretnim sluajevima. Najkraim putem emo moi ii ako je teren
prohodan i nema nikakvih prepreka. Takvim putem neemo ii ako je movarno tlo, ako je
uzbrdica prekrivena neprohodnom umom, ako vidimo da nam je prepreka neka vea rijeka
koju nemamo ime prijei i slino. Na natjecanjima emo gledati da idemo najkraim putem,
ali nam to esto nee biti mogue.
Najlaki put ima svoje zamke. Njime emo se najmanje umoriti. U pravilu nam je najlaki
put kretanje cestom, umskim i poljskim putovima i slino. U nekim sluajevima nam je on i
44

najbri jer ne gubimo vrijeme na probijanje kroz ikaru ili penjanje uz strmo brdo. Kod
najlakeg puta problem moe biti urbanizacija, odnosno zastarjeli zemljovidi. U praksi esto
emo imati zemljovide stare i po nekoliko desetaka godina. Za to vrijeme je izgraeno puno
cesta i naselja, pa se moe desiti da krenemo krivim putem. U naseljenim mjestima takve
promjene su vee i ee nego u ruralnim dijelovima.
Put koji je najlaki za orijentaciju odabiremo ako su u prirodi objekti koji nam slue za
orijentaciju dobro vidljivi. Objekti nam ne moraju biti uvijek neka brda ili tornjevi crkava.
Objekti po kojima se moemo orijentirati moe biti tok neke rijeke, rub ume i slino. I kod
ovog naina kretanja moramo paziti na auriranje zemljovida jer se zna dogoditi da tih
objekata na zemljitu vie nema (recimo da je most sruen, uma posjeena, crkva sruena i
sl.).
U pravilu nam je pri kretanju najbolje koristiti dva ili sva tri naina kretanja po terenu, ali
moramo stalno pratiti zemljovid. Primjerice, idemo uz rijeku do mosta pratei orijentire
(rijeka i most), zatim preko livade najkraim putem do ulaza u naselje, a po naselju cestom
(najlakim putem) do odredita. Ponekad emo htjeti mijenjati nain kretanja zbog
jednolinosti kretanja (monotonije), zbog gustoe prometa, zbog zasijanosti polja, zbog
strmog uspona, velikih vodenih tokova i slino. To emo odluiti u konkretnoj situaciji.

8. Oteani uvjeti

Kraki teren

Problem kod kretanja i orijentacije na krakom terenu je prvenstveno zbog mnogih vrtaa.
Vrtae su obino razliitih veliina, koje esto prelaze jedna u drugu ili se vie manjih
pretvori u jednu veu. Tu nam je od velike koristi dobar zemljovid iako takav teren
predstavlja problem crtaima zemljovida. Oni ne mogu ucrtati svaku vrtau, nego samo
osnovni oblik reljefa. Stoga moramo biti paljivi jer nas i najmanja greka u itanju izohipsi
moe zavesti.
Kretanje pomou azimuta na krakom terenu je teko. Ne moemo prelaziti sve vrtae
stoga se najbolje drati puta, i to onoga koji je ve ucrtan u zemljovid. Pri odreivanju stojne
toke moemo upotrijebiti sve naine. Od poznatih objekata mjerimo dvojne korake to nam
uz malo vjebe nee predstavljati tekou. Promatramo vrtae pokraj puta i usporeujemo s
onima koje su ucrtane u zemljovid. One katkad nisu precizno ucrtane u zemljovid pa o tome
moramo voditi rauna. Objekti koji se lake tono predstavljaju na zemljovidu (putovi, kue,
raskrija, izrazite krivine) moraju biti precizno prikazani i ucrtani.
Koliko je teak teren obrastao makijom i bunjem, ispresijecan vrtaama i dolinicama
znaju najbolje oni koji su se njime probijali u punoj opremi. Brzina kretanja vrlo je smanjena
i teko je odravati pravac. Moemo odravati samo generalni pravac koji odstupa za 200
tisuitih pa i vie. To znai da se u duini od 1000 m s pravog puta odstupa i do 200 metara.
Najtee se orijentiramo prema Suncu koje nam uvijek mora biti s iste strane. Tu nam ni
kompas ne pomae puno jer je preglednost terena slaba. Bolje se ipak drati pravog puta, jer
emo tako utedjeti vrijeme i energiju. Orijentiri na ovom terenu su male uzvisine, a i one su
gusto obrasle, ali uglavnom je na vrhu kamen dobro oznaen trigonometrom to je jedina
tono odreena toka (i to esto u krugu 2 km).

Uvjeti smanjene vidljivosti i nona orijentacija

45

Kada nam je teren potpuno nepoznat, a imamo dobro teorijsko znanje i neto iskustva,
moemo se sasvim solidno orijentirati. Meutim, nou i za vrijeme magle teko emo se
orijentirati i na poznatom terenu.
Orijentiri su objekti lako uoljivi u normalnim vremenskim uvjetima i dobro istaknuti na
terenu (crkve, usamljene kue, uoljivi oblici reljefa i ostali terenski objekti), pomou kojih i
iz velike daljine moemo odrediti na poloaj. Nou kada je vidljivost smanjena, a posebno
kada je magla, ovi objekti su nam od slabe pomoi. Nou katkad vidimo samo svjetlo koje
osvjetljava te objekte. Poto sva svjetla isto svijetle, ukoliko nisu grupirana (naselja),
postavljena u liniju (du puta i pruge) ili specifina (svjetlo svjetionika) nee nam puno
pomoi u orijentaciji. Ako je jaka mjeseina svjetlo je gotovo kao i po danu i tu nam je
orijentacija mogua.
Ako se sluajno izgubimo, nastavak puta je besmislen. Tranje po terenu koji je zbog magle
i mraka nepregledan samo je bespotrebno gubljenje energije. Ako nastavimo moe nam se
dogoditi da idemo u krug. Bolje je saekati jutro, sauvati snagu te kada vidljivost postane
bolja nastaviti dalje. Moemo i nou nastaviti , ali samo ako smo blizu cilja.
Po noi i magli najbolje se je kretati putem, pratei crvenu nit. Kretanje pomou azimuta
izvan puta vrlo je oteano, jer je viziranje na daljinu onemogueno. Pomou azimuta se
kreemo tako da prelazimo stupnjeve samo koliko nam vidljivost to dozvoljava. Drvee i
druge karakteristine toke, koje su udaljenije, ne vidimo. Ako se ve moramo kretati po
azimutu onda je najbolje da jedan lan ekipe s baterijom ode naprijed, a mi ga usmjeravamo.
Kad se udalji, saeka nas da doemo, te taj postupak ponavljamo dok ne doemo na cilj.
Kad se stekne vie iskustva moi emo se kretati po osjeaju. Primjerice, vidimo da se na
zemljovidu nalazi ucrtan kolni put uz rub doline, a nakon 1 km se nalazi raskrije gdje
trebamo ii kolnim putem uzbrdo. Znamo da nam kolnim putem treba oko 10-tak minuta za
prelazak 1 km. Hodajui dolinom po kolnom putu mjerimo oko 10 minuta i traimo prvo
raskrije putova, te njime kreemo uzbrdo. Da ne bi pogrijeili da li je to pravi put moemo
prijei jo malo dalje i uvjeriti se da nema drugog puta. Druga stvar na koju obratimo panju
je taj da je put noviji ili stariji (zemljovidi su stariji). To emo vidjeti po dubini izbrazdanih
tragova. Nerijetko su stariji putovi urezani u brdo i preko 1 m.

Orijentacija po snijegu

Zimi nas snijeg jako ometa u kretanju, a moe nas i zaustaviti. Prijatno je kretanje po
snijegu kada je vrijeme lijepo, ali kada je magla, meava, vjetar ili no kretanje je vrlo
oteano. Kretanje ugaenim stazama ne traje puno due nego ljeti kada nema snijega. Utirati
put u snijegu vrlo je zamorno i dugo traje. Brzina napredovanja zavisi od debljine snjenog
pokrivaa i nae opremljenosti. Katkada moemo koristiti krplje koje su velika pomo u
dubokom snijegu. Danas krplje zamjenjuju brze skije opremljene posebnim koama koje se
uvrste na desnu stranu skija i omoguavaju kretanje po strminama.
Orijentacija po snijegu i u oteanim uvjetima ne razlikuje se od uobiajene orijentacije.
Snijeg katkad omogui i lake kretanje po nekim terenima nego kada ga nema. Neka
podruja u planinama puna su vrtaa, jama, jaruga i teko se kretati po njima. Grmovi
takoer ometaju kretanje. Zimi snijeg prekrije sve te prepreke i teren postane prohodniji.
Dogodi li nam se da se naemo u loim vremenskim uvjetima i na teko prohodnom terenu,
orijentacija e nam biti oteana, a greaka ne smije biti jer ih je teko ispraviti. Preduvjet za
snalaenje je da imamo svu potrebnu opremu (zemljovid, kompas i ostalo). Treba napraviti
dobar plan puta. Prvo emo na zemljovidu traiti najpogodniji put bez strmina, padova i
slino. Izabrat emo najlaki pa makar i najdui put koji ide dolinama i ima to manje zavoja.
Jedini nain da stignemo do odreene toke po snijegu, magli ili terenu po kojem se ni
skijama nije lako kretati je da idemo pomou azimuta i tono mjerimo udaljenosti koje smo
preli. U takvim sluajevima otpadaju svi sistemi osim metra (ili izmjerene trake). Azimute i
udaljenosti moramo vrlo precizno mjeriti.
46

9. Pravila kretanja po terenu

Kretanje pojedinca i grupe

Kada se kreemo u prirodi, srest emo se s nekim zakonitostima koje neemo moi
izbjei. Tako postoje razlike u kretanju pojedinca i grupe.
Kada se pojedinac kree prirodom on ovisi sam o sebi. Tu se prije svega misli na
njegovo znanje topografije i njegovu fiziku kondiciju. Put kojim e se kretati on odabire sam.
Ukoliko ima dobru fiziku kondiciju i snalaljiv je u prirodi vjerojatno e ii najkraim
putem (ne obazirui se na prepreke). Ukoliko osoba nema neku osobitu fiziku kondiciju i
znanje topografije kretat e se lakim putovima (glavne prometnice, manji usponi, laka
orijentacija). Tempo kojim e se kretati pojedinac ovisit e iskljuivo o njemu samom.
Kada je u pitanju grupa ljudi, stvari su neto drugaije. Kod orijentacije je manji
problem jer e barem netko u grupi znati dobro topografiju. Vei problem bit e tempo kojim
e se grupa kretati. Tempo e ovisiti o "najslabijoj karici". To znai da e kretanje grupe
ovisiti o tome koliko kondicije ima lan skupine s najloijom kondicijom. U grupi put kojim
emo se kretati mora ovisiti o dogovoru lanova. Voa grupe je u pravilu osoba koja je
najstarija i najiskusnija. Njegova rije bi trebala biti presudna, ali to i ne mora biti. Ako
lanovi skupine uvide da voa grijei u neemu, trebaju mu ukazati na grjeke.
Kada je hodnja po nenaseljenim planinskim dijelovima trebali bi se drati oznaenih
putova. Na taj nain nam je hodnja olakana (manje emo se umoriti), a i manje su nam anse
da se izgubimo. Za pojedinca nikako nije preporuljivo da se sam kree po takvim predjelim,
jer ako mu se ita dogodi nee mu imati tko pomoi. Prilikom kretanja uzbrdo treba stajati
punim stopalom. Ukoliko hodamo samo na vrhovim prstiju brzo emo se umoriti, a postoji i
velika vjerojatnost da emo dobiti i greve na nogama. Prilikom viednevne hodnje poeljno
je svakodnevno mijenjanje arapa. Za hodnju dobro je imati na nogama dva para arapa. Par
arapa koji prvo obuvamo na nogu su tanke pamune da upijaju znoj, a druge neka budu
debele pamune da nam bude udobnije u obui. Vana napomena je da se u toku hodnje ne
smijemo izuvati dok ne zavrimo hodnju za taj dan. U protivnom nam se moe dogoditi da
vie neemo moi obuti istu obuu jer e nam noge natei.
Kada se kree prirodom, i pojedinac i grupa, nije bitno kako e se kretati (za vee
grupe ipak je hod u koloni praktiniji). U naseljenom mjestu se ve moramo pridravati nekih
pravila. Ukoliko nema nogostupa morat emo se kretati cestom. Pojedinac se uvijek kree
lijevom stranom ceste. Ako je grupa do 4 lana takoer se kreu lijevom stranom ceste u
koloni po jedan. Grupa od 5 ili vie lanova kreu se desnom stranom ceste u koloni po jedan,
a kolona mora biti oznaena. Oznaavanje kolone po danu je najbolje tako da prvi i zadnji u
koloni imaju vidljivu crveno-bijelu maramu kao to su signalne zastavice. Kada se kolona
kree, prvi i zadnji u koloni mogu signalne zastavice privrstiti na ruksak ili nekako slino, ali
one moraju biti vidljive. Za kretanje po noi u svakom sluaju e dobro doi bilo kakva jakna
sa nekom svijetlom (jo bolje fluorescentnom) bojom. Kada se kolona kree po noi, umjesto
zastavica, prvi i zadnji u kolonu moraju biti osvijetljeni. Po zakonu prvi u koloni mora imati
bijelo svjetlo okrenuto prema naprijed, a zadnji u koloni crveno svjetlo okrenuto unatrag.
47

Ako nismo u stanju nai crveno svjetlo, moramo osvijetliti bilo kakvim (fenjer ili neto slino),
ali moramo biti osvijetljeni.

Noenje na kretanju

Kada se nalazimo na viednevnim aktivnostima u kojima nismo na jednom mjestu,

moramo negdje noiti. Prilikom logorovanja smo due na jednom mjestu, pa radimo
kompletan logor. Kod noenja na kretanju radimo samo ono nuno, te nam noenje slui
prvenstveno za odmor. Pod kretanjem se podrazumijeva hodnja, plovidba, biciklijada i slino.
Na takvim kretanjima noimo svaku no na drugom mjestu. Ovisno o tome na koliko dana se
odnosi kretanje, toliko e nam i opreme biti potrebno. U pravilu, za 2-3 dana nosimo
najosnovnije stvari sa sobom i izraujemo zaklon za prenoiti ili nosimo neki manji ator, te
neto konzervirane hrane (za nekoliko obroka nam nee smetati).
Kada se radi o viednevnim aktivnostima stvar je bitno drugaija. Ukoliko imamo
mogunosti organiziramo ekipu koja e nas doekivati na unaprijed dogovorenim mjestima
gdje emo noiti. U takvim sluajevima sa sobom ne moramo nositi puno stvari, nego samo
ono nuno, a ostatak nam doprema ekipa sa prijevozom. Pod nunim stvarima se
podrazumijevaju voda, hrana na putu (poeljno je uzeti koju konzervu za nepredviene
situacije), kina kabanica, rezervne arape i sline stvari za koje mislimo da bi nam mogle
zatrebati. Na dogovorenim mjestima e nas doekati ostala oprema koja e se dopremiti
nekim prijevoznim sredstvom. Tu emo, uglavnom, koristiti atore. Naravno da kod
viednevnih aktivnosti ne dolaze u obzir suhi obroci, nego emo pripremati barem veeru
kuhanu, a za doruak emo barem skuhati aj (ili neki drugi topli napitak). esto e biti
dijelova puta na kojim se nee moi doi vozilom, pa emo na takvim etapama stvari morati
nositi sa sobom. U tim sluajevima emo gledati da to manje stvari nosimo. Prilikom noenja
podii emo atore ili izraditi zaklone, zapaliti vatru i pripremiti obrok, to e nam biti sva
vea aktivnosti na noenju. Vatra e nam dobro doi da pripremimo obrok te da se ugrijemo
(i osuimo odjeu ako smo mokri). Prilikom viednevne hodnje poeljno je svakodnevno
mijenjanje arapa to emo najee raditi naveer.
Odabir terena za noenja koja unaprijed planiramo radimo po nekim pravilima.
Prvenstveno gledamo na to da su etape puta realne. U tom sluaju pazimo da ne odaberemo i
suvie meusobne udaljenosti izmeu terena za noenje. Ako je udaljenost prevelika, postoji
mogunost da sudionici hodnje ne stignu prije mraka do eljenog terena. Takoer moramo
paziti da je teren na dobroj lokaciji, odnosno zatien od vjetra i moguih vodenih bujica u
sluaju kie.
I ukoliko imamo ekipu koja nas doekuje na dogovorenim mjestima, poeljno je uzeti
poneko atorsko krilo, zbog nepredvienih okolnosti. Pod nepredviene okolnosti ovdje
podrazumijevamo gubljenje na terenu ili ozljeivanje. U takvim sluajevima neemo moi
stii na vrijeme na dogovoreno mjesto pa emo morati prenoiti negdje usput. O gubljenju na
terenu detaljnije je objanjeno u temi 9 "Gubljenje na terenu".

10. Gubljenje na terenu

Opasnosti
48

U prirodi nam se moe dogoditi da se sve ne odvija kako smo planirali. Vrlo brzo i iznenada
moemo se nai u situaciji kada je ugroeno ne samo nae zdravlje, nego i ivot. U prirodi
emo doi u opasnost uglavnom kada se izgubimo, a tome je najee uzrok loa orijentacija.
Kada se izgubimo to jo ne znai da smo u opasnosti, ali ako se ubrzo ne vratimo na pravi put
tada situacija postaje ozbiljnija (moemo promrznuti, povrijediti se, ugroziti zdravlje). Na
opasnost koja nam prijeti utjeu kako subjektivne tako i objektivne okolnosti. U objektivne
okolnosti spadaju: oprema, hrana, voda, vremenske prilike, reljef, vegetacija, mogunost
kampiranja i jo mnoge druge. Ako nemamo kompasa tee emo odrediti gdje se nalazimo i
pronai najbolji put da se iz svega izvuemo. Vremenske prilike djeluju na preglednost terena
te tako i mogunost orijentacije. Jo neki imbenici utjeu na nau sigurnost. Prije svega to je
fizika kondicija osobe koja se nae u izvanrednim okolnostima (sigurno e se oni jai i lake
izvui). Zatim tu je i iskustvo koje nam omoguuje da trezveno razmiljamo u svakoj situaciji.
Razliiti ljudi se razliito ponaaju kada se izgube. Ponaanje zavisi od osobina pojedinca i
naina na koji on prima injenicu o poloaju u kojem se nalazi. Kakav e dojam ostaviti
injenica da smo se izgubili zavisi od nekoliko imbenika. Posebnu ulogu imaju osjeaji koji
nas esto onemoguavaju da trezveno razmiljamo. Najznaajniji je strah koji se javlja kao
posljedica stvarne ili umiljene opasnosti. Na istu opasnost razliiti ljudi razliito reagiraju.
Neki postaju apatini i dozvoljavaju drugima da ih vodi, dok su drugi razdraljivi i cinini.
Jo gore od straha je panika. Kod panike ljudi se ne mogu savladati i potpuno su pod dojmom
stvarne ili umiljene opasnosti, a tada rade nagonski bez razmiljanja. Strah i panika u grupi
se ire brzo i djeluju destruktivno. Stoga ih treba sprijeiti i ne dozvoliti njihovo irenje na
one koji jo nisu zahvaeni. U normalnim okolnostima ljudi se ponaaju onako kako bi eljeli
da ih njihova okolina vidi. U opasnosti ovjek reagira drugaije nego to bi se od njega
oekivalo. Dolaze do izraaja njegove dobre i loe osobine, s jedne strane prijateljstvo i
portvovnost, a s druge strane egoizam i neuviavnost. Treba biti svjestan promjena koje e se
dogoditi u izvanrednim situacijama. Ako sebi priznamo da nas je strah bit emo ga svjesni i
sprijeit emo donoenje pogrene odluke pod njegovim utjecajem. ovjek u grupi drugaije
doivljava strah nego kada je sam. Mogunost za pronalaenje rjeenja u grupi je vea zbog
injenice da je ovjek drutveno bie i da mu grupa daje osjeaj snage. ovjek se u nekim
sluajevima pouzda u druge, stoga nenadana usamljenost jako djeluje na njega. Neki alpinisti
su izjavili kako nikada ne bi preivjeli no u snijegu da pokraj sebe nisu imali prijatelja koji
ih je bodrio da istraju. Ako ostane sam mora u sebi skupiti svu unutranju snagu, jer je
glavni neprijatelj u ovakvoj situaciji osjeaj bezizlaznosti.
U Hrvatskoj je jo jedna velika opasnost s kojom se moramo u nekim dijelovima suoiti, a
to su velika zaostala minska polja. Treba posebno napomenuti da su mine smrtna opasnost i
da ih treba izbjegavati. Bilo kakve hodnje trebaju biti u opasnim dijelovima veoma dobro
pripremljene da ne bi dolo do neeljenih posljedica ako netko zaluta u krivom smjeru.

Predostronost

Prije svakog putovanja treba pripremiti plan. Ovo prije svega vai za voe puta, stoga se
moraju vrlo ozbiljno prihvatiti ovog posla. Kada izradimo nacrt, trebamo razmisliti postoji li
mogunost da se izgubimo i kakva nam opasnost prijeti te da unaprijed smislimo kako emo
se izvui iz neugodne situacije ako u nju dospijemo. Put ne treba planirati tako da nas uhvati
no. Treba sa sobom nositi sat. Sa sobom treba ponijeti svu opremu koja e nam pomoi da se
izvuemo iz nepredviene situacije ako neto na putu krene naopako. U grupi ne bi trebalo
biti nerazboritih ljudi za koje nikada ne zna kako e se u nekoj situaciji ponaati. Voa mora
biti iskusan ovjek. Potrebno je prije odlaska osigurati pomo ukoliko nam bude potrebna na
taj nain to emo obavijestiti znance kamo idemo, koliko emo ostati, kada i na koji nain se
trebamo vratiti, kao i to da poduzmu ako nas do tog vremena nema. Plan treba to manje
mijenjati. U planinskim kuama su knjige u koje se upisuju podaci. One su velika pomo kada
49

se traga za izgubljenima. Na orijentacijskim natjecanjima svakoj ekipi treba dati zapeaenu

kuvertu s uputama to treba raditi ako se sluajno izgube, kako e se sauvati od moguih
opasnosti i najbre nai pravi put te gdje se i kako moe kampirati.

Gubljenje

I pored briljive pripreme i pridravanja pravila zemljovida dogodilo se da smo se izgubili.

Najprije emo staloeno analizirati uvjete u kojima se nalazimo. Treba razmisliti to nas
ugroava, na kakve opasnosti moemo naii, te kakva pomagala imamo na raspolaganju. Ako
smo u grupi, analiziramo sposobnost svakog pojedinca i na osnovi toga izaberemo vou. To
treba biti spontano. Glasanje pojedinanim izjanjavanjem nije mogue poto nam oduzima
mnogo vremena to u trenutku kada nas vrebaju raznorazne opasnosti nije ba dobro. Pod
dojmom opasnosti ljudi se priklanjaju najodlunijem. Stoga je vano da vodstvo preuzme
najiskusniji i najodluniji kako bi odmah poduzeo nune mjere protiv svake opasnosti i
sprijeio paniku i strah. Strah i paniku e ublaiti obavljanje nekih zadataka, stoga je vano
da svatko u grupi dobije neki posao oko kojeg e se zabaviti. Nekada je korisno preutjeti
opasnost i tako sprijeiti paniku. Meutim, to moe biti ma s dvije otrice. Jer ako ekipa nije
svjesna onog to joj prijeti nee ozbiljno shvatiti ni potrebu da se voa bez pogovora slua.
Koliko emo podataka o moguoj opasnosti priopiti lanovima grupe zavisi od njih samih i
od vrste i veliine opasnosti. Voa nikada ne smije izgubiti vjeru i nadu te mora sauvati
prisebnost kako bi mogao donositi trezvene odluke. Voa mora pomagati i ostalima da
savladaju strah.

Odluivanje

Kada potpuno shvatimo u kakvom se poloaju nalazimo, tada treba odabrati najbolje od
moguih rjeenja. Rjeenje zavisi od objektivnih okolnosti, ali postoji nekoliko pravila.
Ukoliko imamo zemljovid i kompas ne bi smjelo biti tekoa. Potrait emo podruje na
zemljovidu gdje pretpostavljamo da bismo se mogli nalaziti. Pri tome emo voditi rauna o
nekoliko pojedinosti, a prije svega na kojem mjestu smo se nalazili posljednji put prije nego
to smo se izgubili (to mjesto treba potraiti na zemljovidu), koliko vremena i priblino u kom
smjeru smo ili od tog mjesta. Na taj nain emo priblino lako ocijeniti gdje se nalazimo.
Zatim trebamo odabrati pravac kretanja koji e nas dovesti do naeg cilja. Najbolje e biti
ako uspijemo pronai neku veu komunikaciju, rijeku, poznatiju dolinu, naseljeno podruje.
Satnicu, vrijeme i tempo kretanja odredit emo prema najslabijem i najboljem sluaju, a
nain e zavisiti od osobina zemljita. Kada odredimo cilj u globalu, nastavit emo s
preciziranjem sve dok tono ne odredimo na poloaj. Na kraju emo odabrati najsigurniji
put u civilizaciju.
Ukoliko nemamo zemljovid i kompas trebalo bi se pokuati prisjetiti gdje je pravi put i
preispitati se da li bismo ga mogli po sjeanju ponovo sada pronai. Ukoliko se pribliava
no, a pri tome nismo sasvim sigurni da bismo se sjetili gdje je pravi put, ne treba ni kretati.
Ukoliko ipak krenemo, treba biljeiti put kojim idemo da bismo brzo otkrili da li idemo u
krug. Ukoliko smo se potpuno izgubili, trebalo bi pokuati odrediti vlastiti poloaj s obzirom
na toke koje su nam poznate, npr. poetak i kraj hodnje, karakteristian reljefni oblik,
markantni put, osmatranicu s koje se vidi unaokolo dovoljno daleko. Trebamo pokuati
otkriti u kojem pravcu lei najblie naseljeno mjesto. Prema jednom od poznatih naina
odredimo sjever i odredimo pravac kretanja. Dok idemo dobro pazimo da se tog pravca i
drimo. Ako se ne kreemo u krug za nekoliko sati emo u svakom dijelu Hrvatske doi do
nekog naseljenog mjesta. Netko od lanova koji je sauvao prisutnost duha, a ima i dovoljno
iskustva, treba stalno paziti da se kolona ne prekine i da netko od ljudi ne zaostane te se tako
izgubi. Treba pokuati sii u dolinu i drati se puta i komunikacija (i kolski putovi e nas
dovesti do nekog naselja).
50

No i magla jako oteavaju orijentaciju. Ako i pored toga nastavljamo put, poeljno je
drati se grebena ili potoka, mada je i to opasno i lako moemo doi u neugodnu situaciju.
Ako idemo na slijepo sa svjetiljkom moe nam se dogoditi da naletimo na neke iznenadne i
nepredviene strmine ili neke druge opasnosti. Posebno je opasno kretati se nou i u magli u
planinama, pogotovo ako ne poznajemo predio. U takvim situacijama treba podii bivak.
Posebno je opasna magla u kojoj se ovjek izgubi da ga je teko pronai. U magli je nemogue
davanje svjetlosnih signala, a slabo se uje dozivanje u pomo. Upotreba helikoptera u magli
je iskljuena. Nije dobro dovikivati se, gurkati i glasno prebrojavati u koloni koja ide kroz
maglu. Svatko u koloni mora vidjeti prvog ispred sebe. Ako se kolona prekine treba se
zaustaviti.
Prije nego to odluimo podii bivak, trebamo odrediti to je manje opasno, dali nastaviti
put ili zanoiti. Put emo nastaviti ako nije suvie opasno i ako ne moe drugaije. Bivak je
ipak sigurniji nego kretanje po noi. Ipak treba biti svjestan opasnosti koju predstavlja
organiziranje bivka bez potrebne opreme. Moe se dogoditi da se putnik zbog neodgovarajue
opreme smrzne u bivku pa ak i umre od hladnoe. Ako nemamo odgovarajuu opremu bolje
je nastaviti put. Treba se odmarati esto i kratko da se ne smrznemo ili prehladimo. treba
paziti da ne zaspimo dok se odmaramo. Odluka da li emo podii bivak ili ne zavisi od
trenutne situacije na terenu koju treba pomno razmotriti.
Od domovinskog rata u Hrvatskoj se pojavila jo jedna velika opasnost. To su zaostale mine
i eksplozivna sredstva. Takva podruja su istona i zapadna Slavonija, Kordun, Banija, Lika,
srednja i juna Dalmacija, odnosno podruja gdje su se vodile borbe. Ako smo se izgubili u
blizini takvih podruja (tada je blizu i nekoliko kilometara), to nam jako poveava opasnost
od ozbiljnog stradavanja. Na takvim podrujima treba izbjegavati kretanje po noi i magli. U
takvim podrujima se treba kretati po kolnim putovima i stazama to je vie mogue, a ako
smo se izgubili moramo doi do nekog puta i nikako ne silaziti vie sa puta (ni sluajno ne
treba traiti preice). Kao predostronost kod organiziranja bilo kakvih hodnji u tim
krajevima treba kontaktirati lokalnu policiju ili HCR (Hrvatski centar za razminiravane) te
se raspitati gdje se takva podruja nalaze i ucrtati ih u svoj zemljovid da ne bi ili tamo.

Poziv u pomo

Ako smo iz bilo kojih razloga prisiljeni biti na jednom mjestu treba zvati u pomo. Ukoliko
je mogue, treba se sluiti opevaeim signalima. Tada je vjerojatnost da nam netko
pomogne vea. Svjetlosne i zvune signale treba slati 6 puta u minuti u jednakim razmacima.
Na moru (a prihvaeno je i na kopnu) se sluimo Morseovim znakovima SOS (engl. Save Our
Souls spasite nae due). SOS (... --- ...) su 3 kratka, 3 duga i opet 3 kratka znaka. Signale
aljemo i svjetlosnim i zvunim signalima te signalnim zastavicama. U magli se svjetlosnim
signalima ne moemo sluiti stoga je dobro sa sobom nositi zvidaljku. Ako nemamo nita
slino ostaje nam da viemo i maemo rukama. Kod vikanja treba biti oprezan kako ne bismo
brzo izgubili snagu. Dobro je upaliti vatru, tako e nas bre primijetiti, ali treba paziti da se
ne izazove poar. Treba voditi rauna da vatra po danu daje to vie dima (koristimo vlane
granice, lie, suhu travu), a po noi svjetlosti (suhe granice). Znak za pomo su 3 vatre
zapaljene u liniji na jednakoj udaljenosti. Osim toga vano je i oslukivati odgovore. Znakove
aljemo jednu minutu, a zatim pravimo stanku i oslukujemo odgovor. Nuno je biti uporan.
Signale aljemo i kada su nas opazili. Prvo treba spasitelje uvjeriti da zaista traimo pomo, a
zatim im pomoi da nas po signalima nau. Ako nas trai helikopter upotrebljavamo
meunarodne signale.
U novije vrijeme dogodit e se da nekoliko osoba ima mobitele sa kojih je lake dozvati
pomo. Meutim, moramo imati u vidu da emo se kretati nenaseljenim dijelovima gdje
neemo imati signala. Rjeenje toga je da se uspnemo na neku uzvisinu i probamo pronai
signal mobitela. Pozivi za pomo s mobitela su besplatni i imaju prioritet, tako da bi nam to
mogao biti spas iz te situacije. Drugi problem sa mobitelima bi nam mogao biti istroenost
51

baterije. U tom sluaju emo nastojati tedjeti bateriju, odnosno ukljuivati mobitel samo
onda kada mislimo da bi mogli imati signala. U Hrvatskoj postoji jedinstveni broj telefona za
pomo (112), a vae brojevi policije (92) i za nesree hitne slube (94). Prilikom dojave
mobitelom moramo otprilike dojaviti podruje u kojem smo se izgubili. U Hrvatskoj postoji
gorska sluba spaavanja koja je vrlo brza i uinkovita tako da ako uspijemo dojaviti o
gubljenju moemo biti sigurni da e nas pronai vrlo brzo. Pomo moramo ekati na nekoj
istini tako da budemo uoljivi iz zraka te da se moe po potrebi spustiti helikopter.
Prema kaznenom zakonu bit e kanjen svatko tko ne prui drugome pomo u neposrednoj
smrtnoj opasnosti, ukoliko to neposredno ne ugroava njega ili njegove blinje. To je i
moralna obaveza. Prvo treba provjeriti da li je ovjek zaista u opasnosti, a zatim potraimo
spasioce (MUP, zdravstvenu slubu, gorsku slubu spaavanja). Prije toga trebamo zapamtiti
sve vane podatke koji bi mogli pomoi spasiocima (vrstu i mjesto nezgode, ime unesreenog i
njegovo stanje, mogue tekoe pri spaavanju itd.). Kada stignemo do unesreenog prvo mu
treba pruiti prvu pomo pa tek onda pozvati spasioce. Spasiocima emo rei svoje ime i
prezime i mjesto gdje nas mogu nai ako budu potrebna dodatna objanjenja. Prijava mora
biti kratka, jasna i obuhvaati sve to bi spasioce moglo zanimati.

Za kraj

Neemo se izgubiti ako se dobro pripremimo za put i ako smo savladali orijentaciju, ali
kako se ponekad ne moe izbjei i ova neprijatnost, treba biti pripremljen i za takav sluaj.
Najvanije je zadrati prisebnost i mo trezvenog rasuivanja i odluivanja.

11. Natjecanja i transverzale

Uz dobru fiziku kondiciju i ope izviako znanje, transverzale i orijentacijska natjecanja
nam dokazuju koliko smo savladali znanje topografije. Tu se prije svega vidi nae snalaenje
sa zemljovidom u prirodi, te izrada topografskih radova. Orijentacijska natjecanja mogu biti
po propozicijama DION-a, vieboji, NOT-ovi, krosevi i slina natjecanja koja neka udruga
eli organizirati. I orijentacijskim natjecanjima i transverzalama zajedniki je prelazak staze
u prirodi koristei steena izviaka znanja uz izradu zadataka.

Orijentacijska natjecanja

Prvo s ime se susreemo kod orijentacijskog natjecanja je dobro poznavanje rada s

topografskim zemljovidom. Ekipa mora prvo na zemljovidu rijeiti zadatke kojima dobivamo
kontrolne toke trase koju emo prelaziti. Zatim te kontrolne toke ekipa mora pronai na
terenu uz poznavanje orijentacije u prirodi. Ekipa putem i na kontrolnim tokama izrauje
zadatke iz topografije (kroki, skica dijela puta, dnevnik puta, skica pod kutom, profil terena,
skica hoda pod azimutom) i preivljavanja u prirodi (izrada zaklona, priprema obroka,
izrada herbarija). Uz te zadatke, tu su jo zadaci iz signalizacije, prve pomoi, testovi,
brzinski prelazak staze i prenoenje poruke. Bodovanje i discipline odreene su
propozicijama SIH-a.
Trasa staze je u pravilu preko 10 km (do 20 km), stoga je uz znanje bitan imbenik i fizika
kondicija lanova ekipe. Ekipa e se kretati onom brzinom koliko kondicije ima najslabiji
lan ekipe. To e posebno doi do izraaja kod brzinskog prelaska staze. Tempo treba biti
umjeren (ako moemo onda bri). Ako na poetku trimo, na kraju emo biti preumorni (nee
nam se dati raditi zadatke). Za ekipu je vano da raspodijele zadatke koji se rade na stazi.
Primjerice, ako jedan lan ekipe pie dnevnik puta, onda drugi radi skicu dijela puta, a trei
skuplja i izrauje herbarij. Po istom principu treba podijeliti i ostale radove, to ovisi o tome
tko je u emu bolji. Utreniranost ekipe je takoer bitan imbenik. Ako se, primjerice, crta
52

kroki, vano je da lanovi ekipe uigrano mjere objekte (azimute i daljine) i preraunavaju
onom tko crta kroki. Uigranost ekipe se najbolje postie tako da isti lanovi idu zajedno na
natjecanja. Voa ekipe je u pravilu najiskusniji lan ekipe i on je taj koji vodi ekipu na stazi.
Voa ekipe bi trebao dobro poznavati orijentaciju, ali to ne znai da ostali lanovi ekipe ne
odluuju o putu kojim se ide i slino. Tko je zaduen za koje zadatke u pravilu je ranije
odreeno.
Za ekipu je bitna i oprema koja je obavezna (koja se boduje) kao i ona koja nam je
potrebna, a neobavezna. Obavezna oprema je kolektivna i osobna. Pod kolektivnu opremu
spadaju. priruna apoteka, kompas, topografski pribor, no, sjekirica, 10 m konopca, pribor
za pripremanje obroka, ibice (upalja) i 2 para signalnih zastavica. U obaveznu osobnu
opremu spadaju: lanska i zdravstvena iskaznica, osobna iskaznica (iznad 16 godina),
uniforma (koulja ili jednoobrazna majica i marama), atorsko krilo i baterijska svjetiljka.
Osim obavezne opreme ekipi dobro doe neki dui metar i ploa (daska) za crtanje, te slina
pomagala. Poeljno je nositi neku vru obuu kao to su gojzerice, sportska obua koja ide
preko glenja, izme ili neto slino to e nam uvelike olakati hod na stazi.
Kretanje na terenu vrimo po pravilu kretanja kompasom i zemljovidom te orijentacijom
po objektima na terenu (kao to je opisano u prethodnim temama). Bitno je ne grijeiti kod
oitavanja azimuta i itanja zemljovida, jer moemo zalutati (gubimo vrijeme), a u krajnjem
sluaju i izgubiti se. Svoj poloaj i pravac moramo esto provjeravati, a ne preesto da nam ne
oduzima vrijeme. Kada mjerimo azimute moramo obratiti panju da nismo blizu dalekovoda
ili nekih metalnih objekata (mostovi, tornjevi i slino) jer emo pogrijeiti u mjerenju
azimuta. Kod itanja zemljovida moramo uzeti u obzir kada je zemljovid dopunjen i koji su se
objekti na terenu promijenili (izgraene prometnice i kue, poruena uma, iskopani kanali i
slino).
Na samom natjecanju dolazit e i do nesportskih primjera zbog rivalstva. Cilj izviakih
natjecanja je razviti zdrav sportski duh, a ne mrnju meu ekipama. Neke ekipe e dosaivati
organizatoru i sucima da im neto nije dobro ocijenjeno, da im se neto progleda "kroz prste"
i slino. Rijetko e takve ekipe biti samokritine i rei da su pogrijeile. Zbog toga su i
organizatori i suci, u pravilu, iskusni i dobro pripremljeni za zadatke koji obavljaju.

Izviake transverzale

Izviaka transverzala je staza kroz prirodu odreena topografskim tokama i ucrtanom

trasom. Transverzala kod istog organizatora moe biti u funkciji 1. i 2. Izazova. Za
svladavanje 1. Izazova izviai-istraivai prelaze transverzalu u blizini svog mjesta boravka,
a njihov radni naziv transverzale je "Staza Malog medvjeda" (po nazivu 1. Izazova "Mali
medvjed"). Za svladavanje 2. Izazova izviai-istraivai prelaze transverzalu negdje drugdje
u Hrvatskoj, a radni naziv njihove transverzale je "Staza Velikog medvjeda". Ime svake
transverzale daje organizator (npr. Kozjak, Mirjam Tecilazi, Boris Lenik i slino).
Prvenstveni ciljevi izviake transverzale su prolazak kroz prirodu i ivljenje u njoj uz
primjenu izviakih znanja i vjetina te upoznavanje kulturno-povijesnih znamenitosti tog
podruja. Transverzala predstavlja za cilj praktino svladavanje programa izviaaistraivaa. Slino kao i kod orijentacijskih natjecanja i ovdje prelazimo trasu puta uz
primjenu topografske orijentacije i kretanja kroz prirodu te izradu topografskih radova i
primjenu opih izviakih znanja. Topografski radovi su gotovo isti kao i kod orijentacijskog
natjecanja (DION-a) s tim to se ovdje dnevnik puta i skica puta radi za itavu transverzalu.
Kod transverzale se rade jo i itinerer puta, panoramski snimci i izohipsne skice to ovisi o
potrebi. U dnevniku puta bit e uneseno vie prirodnih i kulturno-povijesnih znamenitosti
kraja kroz koji prolazimo to e nam kasnije posluiti za ljetopis. Tijekom prelaska
transverzale radi se puno praktinih stvari iz pionirstva kao to je izrada zaklona, priprema
ognjita i paljenje vatre, izrada patenata i slino. Ukoliko doe do razdvajanja ekipe koristit
e se signalizacija i veza. Morat emo si sami pripremati obrok. Uz to emo jo neto nauiti iz
53

meteorologije, poznavanja bilja (koji se vodi u herbariju), poznavanju prve pomoi i slino.
Za sve to e nam biti potrebna dobra fizika pripremljenost lanova koji uestvuju u
transverzali. S obzirom da to obuhvaa praktini dio ve prije savladanog teoretskog znanja
1. i 2. Izazova, transverzale su potvrda izviakog znanja.
Poeljno je da sve udruge ili zajednice udruga u svome kraju organiziraju neku trasverzalu
u skladu s uputama SIH-a. Uvjeti koje mora sadravati su po propisima SIH-a, ali za
potencijalne sudionike transverzale je naj bitnije da pobudi interes u njima za neto novo. to
se tie opreme za transverzalu pravilo je gotovo isto kao i za orijentacijska natjecanja. Tako
zemljovide, etalone, zadatke i ostalo osigurava organizator, dok osobne stvari osigurava
sudionik.
Ukupno svladavanje transverzale predstavlja sve radnje od upita do prijave. To znai da
patrola koja eli ii na transverzalu mora prvo savladati program Izazova za tu dobnu
skupinu. Zatim alje upit domainu staze od kojeg dobiva letke i predzadatke, koje zatim
izrauje. Nakon toga patrola dobiva od domaina zadatke, zemljovide, formulare prijave i
zapisnika, na osnovu ega izrauje elaborat. Zatim se patrola prijavljuje domainu i dostavlja
elaborat. Sljedee je da patrola dolazi na teren, prelazi stazu uz izradu radova na stazi i
voenje zapisnika staze. Na kraju predaje domainu zapisnik staze i dobiva peat u dnevnik
(diplome, ambleme i slino). Na kraju se prijavljuje komisiji SIH-a. Oni koji skupe dovoljan
broj peata u svoj dnevnik prijeenih transverzala, dobivaju priznanje. Bitno je jo
napomenuti da je patrola duna obaviti sve zadatke na stazi da bi joj bio priznat prelazak
staze.

12. Praktini rad

Izrada radova nam slui da bismo prikazali neki teren kakav je u prirodi. Stoga imamo
razliite radove za razliite prikaze. U praksi sa njima se najee susreemo na
orijentacijskim natjecanjima i transverzalama te prilikom logorovanja i bivaka. Uglavnom
radovima prikazujemo neke konkretne stvari. Tako emo neki teren za bivak prethodno
skicirati, trasu transverzale emo obavezno prikazati u profilu terena, skici dijela puta i
opisati je u dnevniku puta i slino. Na takmienjima e nam trebati brzina za izradu tih
radova, pa je poeljno da ekipe i pojedinci radove to vie puta crtaju.

Skica terena

Skica terena je jednostavan crte nekog terena crtan rukom u priblinom mjerilu. Crta se
bez pomagala, prostom rukom. Promjer skice je u pravilu 20 cm (zato to se najee crta
na A4 formatu papira). Ovisno o irini terena koji crtamo (promjer zemljita od 100 do 500
m) koristimo mjerila od 1:500 do 1:2500 (to propisuje organizator natjecanja ili onaj tko
nam zadaje crtanje skice). Skica terena se crta kao tlocrt i mora sadravati sve vanije
objekte na terenu koje vidimo iz stojne toke. Crtamo je iz jedne toke ne pomjerajui se,
tako da dijelove koje ne vidimo ne crtamo. Objekte koje crtamo (zgrade, komunikacije,
vodene tokove, izohipse i sl.) na skici oznaavamo topografskim znakovima. Kod crtanja skice
dozvoljeno je koritenje kompasa za odreivanje sjevera i nekoliko vanijih azimuta, ali se
udaljenosti odreuju priblino. Kod ucrtavanja izohipsi osnovna visina nam je ona na kojoj se
nalazi vei dio terena koji crtamo, a od te visine crtamo izohipse u plus i minus. Sve objekte
koje ucrtavamo u skici moramo navesti u legendi (kazalu). Osim legende skica mora jo
sadravati naslov rada, ime i startni broj ekipe (i tko je crtao), pravac sjevera, mjerilo, te ako
elimo moemo dodati i naziv natjecanja, datum, potpis i sline detalje.
Sredite kruga (koji se boduje) je naa stojna toka. Nakon ucrtanog kruga odredimo
vanije objekte po kojima emo se ravnati. Ne moramo crtati skicu u krugu, ali objekti koje
ucrtamo izvan zadanog radijusa nee biti bodovani. Ucrtamo prvo vee i vidljivije objekte sa
54

kojih smo izmjerili azimute. poeljno je da nam skica bude orijentirana tako da je pravac
sjevera na gornjoj strani papira, ali nije uvjet. Ako nam je zgodnije orijentirati skicu tako da
neke vee i vanije linije (prometnice, vodeni tokovi, rub ume i sl.) crtamo tako da smo
okrenuti u njihovom smjeru, moemo slobodno to uraditi, ali moramo paziti da i pravac
sjevera bude tono ucrtan. Kada smo ucrtali vanije
objekte crtamo sitnije detalje. Ne smijemo pretjerivati u
detaljima kako bi skica bila prepoznatljiva. Sljedea faza
je ucrtavanje izohipsi te oznaavanje njihovih vrijednosti.
Zadnja faza samog crtanja skice je uljepavanje (brisanje
suvinih dijelova, bojenje i sl.). Zatim popunjavamo
vanjske elemente skice. To znai da crtamo legendu u koju
unosimo sve znakove koje smo koristili u skici te uz njih
piemo njihovo znaenje. Ako nemamo topografski znak
za neki objekt koji smo crtali sami izmislimo znak, ali ga
moramo obavezno upisati u legendu. Osim legende
ucrtavamo jo pravac sjevera, te ispisujemo mjerilo
(moemo nacrtati i grafiko), ime i startni broj ekipe,
naziv rada, ekvidistanciju i sl.
Kod skice crtamo samo ono to vidimo sa svoj stojne
toke. Ako nam, primjerice, neka kua zaklanja vidno
polje, ucrtat emo priblino tlocrt kue, a ono iza kue
neemo crtati. Azimute koje smo mjerili, na skici
povuemo do krunice i tu im ispiemo vrijednost. Takoer
i vrijednosti izohipsi, ako zavravaju na krunici, moemo
ispisati na kraju izohipsi. Izohipse iscrtavamo od oka.
Kod bojanja nastojimo koristiti one boje kojima se i inae
neki objekti oznaavaju na zemljovidima (vode plavo,
ume zeleno i sl.). Bitno je jo napomenuti da se vie
boduje tonost i broj ucrtanih objekata, a manje urednost.
Bez bodova se ostaje ako nemamo ucrtano barem 50%
objekata, ime i redni broj ekipe, legendu i pravac sjevera.

Skica pod kutom

Princip samog crtanja skice pod kutom isti je kao i kod skice terena. Razlika je u tome to
kod skice pod kutom imamo 2 azimuta (lijevi i desni) izmeu kojih crtamo skicu. Ovdje ne
crtamo krunicu nego ucrtavamo lijevi i desni azimut od svoje stojne toke. Stojnu toku
ucrtavamo na dnu stranice tako da nam skica bude smjetena na veem dijelu papira. Kada
smo ucrtali stojnu toku i iz nje izvukli lijevi i desni (manji i vei) azimut, ucrtavamo objekte.
Objekte crtamo po istim pravilima kao i kod skice terena. To znai da prvo crtamo vee
objekte, a zatim manje objekte, povlaimo izohipse, te je na kraju estetski dotjeramo.
Vrijednost veeg i manjeg azimuta obavezno ispiemo, te dodamo i ostale elemente koji su
obavezni i kod skice terena (ime i startni broj ekipe, naziv rada, legendu, ekvidistancu,
mjerilo, pravac sjevera i sl.).
Kod skice pod kutom, zbog veliine samog crtea, mjerila su od 1:500 do 1:3000. To znai
da crtamo udaljenosti od 100 do 600 m.
Kod objanjavanja skice pod kutom bitno je da je radimo poslije skice terena. Tako emo
samo ukratko objasniti koja je bitna razlika, odnosno da je to skica zadana s 2 azimuta i da u
pravilu veeg mjerila od skice terena. Ostali elementi su isti za obje skice.

Kroki
55

Za razliku od skice terena, kroki je detaljan i precizan plan manjeg dijela zemljita ucrtan
u tonom mjerilu uz upotrebu tehnikih pomag ala (kompas, kutomjer, ravnalo, mjerne
trake, trokuti, ravnala i sl.). Kod crtanja krokija nisu dozvoljena koritenja elektronikih
naprava kao to su GPS, daljinomjeri i slino. Mjerila za crtanje krokija su od 1:200 do 1:800,
a to znai da se crta promjer terena od 40 do 160 m.
Kada crtamo kroki, prvo ucrtamo stojnu toku, a zatim iscrtamo krunicu koja nam je
zadana mjerilom (ako organizator nije odredio udaljenost koju crtamo). Za razliku od skice
terena gdje sve crtamo iz jedne toke, kod krokija moemo odabrati vie toaka iz kojih emo
mjeriti i crtati. Kroki crta cijela ekipa jer se za svaki objekt mjeri azimut i udaljenost te se
tono ucrtava. Greka prilikom crtanja, u odnosu na etalon organizatora, ne smije biti vea
od 1 mm. Ucrtavamo i objekte koje ne vidimo iz stojne toke. Za takve objekte si odaberemo
pomonu stojnu toku (koju tono ucrtamo) i iz nje dalje mjerimo. Za crtanje krokija
najbolje je prvo tono ucrtati nekoliko karakteristinih toaka (5-10 toaka), te se dalje kod
mjerenja oslanjati na njih. Kad ucrtavamo neku graevinu kao to je kua, mjerimo
azimute i udaljenosti dva ruba kue, a zatim provjerimo da li nam se irina zida poklapa sa
dobivenim vrijednostima. Ostale zidove crtamo pravokutno (ako je graevina pravokutna) s
dimenzijama zidova koje smo izmjerili. Tako nastojimo ucrtati svaki nepomini objekt koji
nam je u radijusu koji crtamo. Nastojimo ucrtati to vie detalja, ali do granice preglednosti
crtea. Za crtanje koristimo topografske znakove. Ako neto ucrtamo za to nemamo
topografski znam, izmislimo znak i sa svim ostalim znakovima ucrtamo u legendu. Kod
krokija nastojimo i izohipse to preciznije ucrtati. Nakon toga estetski uredimo kroki te
unosimo vanjske dijelove krokija. Vanjski elementi krokija bez kojih ne dobivamo bodove su
ime i startni broj ekipe, naziv natjecanja, pravac sjevera, legenda, izohipse, mjerilo, naziv
crtea i slino, te minimalno 50% objekata. Za crtanje krokija najveu pozornost moramo
usmjeriti na tonost i preciznost, te unoenje detalja. To su bitne stavke kod ocjenjivanja
krokija.
Druga metoda crtanja krokija, sjecitem azimuta, se svodi na to da se tono izmjere
pomone stojne toke i iz njih mjerimo azimute na objekte. Sjecita azimuta su nam mjesta na
kojima se nalaze objekti te ih tako ucrtavamo.
Trea metoda crtanja krokija, mjerenjem udaljenosti, se svodi da izmjerimo 3 toke
(objekta) u prirodi, a zatim sljedei objekt mjerimo iz ve izmjerenih prethodnih toaka
(dvije od tri). Prethodno smo na crteu izradili grafiko mjerilo pa udaljenosti estarom
prenosimo sa grafikog mjerila na kroki. Sjecite dviju udaljenosti nam je sljedea toka
(objekt). Svaku daljnju toku (objekt) mjerimo iz bilo koje dvije prethodno izmjerene
vrijednosti i prenosimo na crte. Ova metoda je tona i brza, ali zahtjeva uvjebanost i
iskustvo da ne bi dolo do "gubljenja" na crteu.

Skica dijela puta

Skica dijela puta je crte koji sadri najvanije objekte i sline pojave vidljive sa obje
strane puta kojim je ekipa prola. Skica dijela puta nam je dopuna dnevnika puta. Ona se
crta u pojasu irine 100 m s obje strane puta izmeu najvie etiri kontrolne stanice (broj
odreuje organizator natjecanja). Radi se u mjerilu do 1:12500. Najvea udaljenost koja se
crta moe biti 10 km. Kontrolne stanice (KS) na skici dijela puta moraju biti spojene ravnim
crtama s upisanim vrijednostima azimuta i udaljenosti te strelicama koje pokazuju redoslijed
KS. Na crteu se oznaava (crticama u nekoj drugaijoj boji) i put kojim je ekipa prolazila.
Objekti koji ne zavravaju u pojasu od 100 m sa strane puta kojim ekipa prolazi, naznaavaju
se nezavreno (topografski znak koji nema sa te strane crtu koja ga omeuje). To su najee
livade, ume, oranice i sline vee povrine. Za razliku od skice terena i skice pod kutom kod
skice dijela puta za vrijednosti izohipsi uzima se apsolutna visina. Elementi koji se ispisuju na
rad oko crtea isti su kao i kod ostali radova, ali se obavezno dodaje jo ekvidistanca.
56

Kod crtanja skice dijela puta prvo precrtavamo sa zemljovida osnovne elemente izmeu KS
koje trebamo crtati. Odnos kojim precrtavamo sa zemljovida dobit emo tako da mjerilo
zemljovida podijelimo s mjerilom skice. S tim brojem mnoimo svaku izmjerenu udaljenost
na zemljovidu te tako dobivenu vrijednost ucrtavamo na crte. Primjerice, ako nam je mjerilo
zemljovida 1:50000, a skice dijela puta 1:12500, mnoitelj e nam biti 4 (50000:12500=4).
Tada emo, recimo, dio ceste koji smo izmjerili da iznosi na zemljovidu 20 mm, na skici dijela
puta ucrtati u duljini od 80 mm (20x4=80). Da znamo koji dio zemljovida treba precrtati na
zemljovidu olovkom iscrtamo put kojim se kreemo. Kada smo precrtali vanije objekte sa
zemljovida, unosimo detalje. Bitno je unijeti i sve izmjene koje su na terenu, a nisu ucrtane na
zemljovidu. esto e nam se dogoditi da su izgraene nove kue, da je na mjestu ume neka
livada ili oranica te sline promjene koje moramo obavezno ucrtati na skici dijela puta. Zatim
naznaimo kontrolne stanice izmeu kojih smo crtali skicu dijela puta, izmeu njih povuemo
pravce (s oznaenim azimutima i duljinama) te oznaimo put kojim smo se kretali. Na kraju
skicu estetski dotjeramo i dodamo vanjske elemente skice (ime i startni broj ekipe, pravac
sjevera, ekvidistancu, legendu, mjerilo i sl.) bez kojih ne bismo dobili bodove.
Za izradu etalona organizatoru je najlake prvo iskopirati zemljovid na onu veliinu na
koju se crta skica dijela puta, zatim na terenu proi sve mogue puteve kojim bi ekipe mogle
ii te ih docrtati. Na kraju takvu skicu precrtati na paos-papir.

Dnevnik puta (Izvjee o prijeenom putu)

Dnevnik puta ili izvjee o prijeenom putu je pisani opis puta kojim je ekipa prola. Na
orijentacijskom natjecanju on se pie za dio puta izmeu kontrolnih stanica za koji se crta
skica dijela puta. Dnevnik puta mora biti napisan tako da bi neka druga ekipa mogla prijei
stazu istim putem koristei se opisom u dnevniku puta. On mora opisivati sve bitne dijelove
kako bi se to lake orijentirali, ali ne treba biti predugaak (zamoran). U dnevnik puta
detaljnije opiemo kontrolne stanice koje su obuhvaene njime te to se na njima radilo (koji
su bili zadaci). Druga bitna stvar je da se opisuje put kojim se prolazi (kolni put, asfalt,
umski put i sl.) te sva skretanja i promjene puta. Za pravce kojim se kreemo koristimo
strane svijeta, a kada to nije precizno smjer opiemo azimutom. Daljine koje prolazimo nekim
dijelom staze opiemo otprilike (procijenimo koliko dugo i kojom brzinom smo ili te
izraunamo koliko smo staze mogli prijei). Putem opisujemo kroz kakve dijelove prolazimo
(kakvo je naselje, kakva je uma, kakva su polja i sl.). Vodimo rauna o tome da bi dnevnik
puta morao sadravati podatke o pitkoj vodi, hrani i mogunostima zaklona i prenoita.
Vano je napomenuti da dnevnik puta mora biti pisan itljivim rukopisom jer ga u suprotnom
nitko nee moi proitati pa bi mogli ostati bez bodova. Ekipa ostaje bez bodova ako ne upie
ime i startni broj ekipe, a poeljno je da se svi lanovi ekipe potpiu na kraju dnevnika puta.
Dnevnik puta pie lan ekipe koji ima za to smisla. Putem kojim prolazi pie si natuknice,
a kasnije te natuknice preradi u smislen i razumljiv tekst. Primjerice, natuknice ...
makadam, JI, 600 m, lijevo penica, muljevit potok, desno hrast, movarno ..., moemo
kasnije u tekstu opisati kao ... ili smo makadamom u pravcu jugo-istoka daljnjih 600 m; s
nae lijeve strane puta prostirala su se velika polja penice; izmeu polja penice i makadama
tekao je potok u suprotnom smjeru od naeg kretanja (dakle od jugo-istoka ka sjeverozapadu); potok ne sadri pitku vodu jer je pun mulja; desno od nas je itavim makadamom
bila hrastova uma srednje gustoe; uma je movarna i teko prohodna pa je nemogue
napraviti prenoite ... Ako prolazimo kroz naselje upiemo njegovo ime, ukratko ga opiemo
te spomenemo ako ima kakav specifian detalj (kapelica na raskriju, izgraena esma,
spomenik i sl.). Ako prolazimo kroz umu nastojimo opisati vrstu ume, gustou i prohodnost.
Kada prolazimo pokraj ili kroz nasada poljoprivrednih kultura napomenemo o kojoj se
kulturi radi i veliinu nasada. Opisujemo vrste putova kojim idemo. Vodene tokove opisujemo
uz veliinu i smjer kojim teku ili su stajaice. Kontrolne stanice i rad na KS opiemo tako da
navedemo zadatke koje je ekipa radila te uspjenost izvedenih zadataka. Na kraju upiemo
57

elemente dnevnika puta bez kojih ne bismo dobili bodove (ime i startni broj ekipe, naziv
natjecanja i sl.) te se svi lanovi ekipe potpiu.
Kod ocjenjivanja dnevnika puta najbolje je da to radi netko od domaina natjecanja i to
onaj tko najbolje poznaje teren. To je obino onaj tko je radio i etalon za skicu dijela puta jer
je morao taj dio prijei nekoliko puta. Dnevnik puta treba biti izvjee kojim bismo mogli
rekonstruirati prijeeni put (pogotovo sa skicom dijela puta).

Profil terena

Profil terena je crte presjeka terena po zamiljenoj crti koja spaja dvije zadane toke crtan
u zadanim mjerilima. Mjerila koja se zadaju su vertikalno (okomito) i horizontalno
(vodoravno). Vodoravno mjerilo se zadaje u mjerilu zemljovida s kojeg radimo profil terena
ili je vee od mjerila zemljovida. Okomito mjerilo je uvijek vee i u pravilu je 1:5000 i 1:10000
(to ovisi o konfiguraciji terena). Profil terena se moe crtati izmeu najvie 4 toke (obino su
samo dvije) s najveom udaljenou 8 km te najvie 80 toaka presjeka s izohipsama i
topografskim znacima. Profil terena se izrauje tako da se ucrtavaju sve toke presjeka s
izohipsama. Zatim se te toke spajaju rukom (ili krivuljarom), ali se toke presjeka ostavljaju
slobodne. Krivulja koja povezuje toke je priblina i zavisi od konfiguracije terena.
Topografski znaci koji se nalaze na crti presjeka profila terena crtaju se iznad ili ispod crtea
na posebnoj liniji, a njihovo znaenje se upisuje u legendu. Poto se profil terena crta izmeu
dvije krajnje toke, poetnu toku postavljamo zapadnije od zavrne toke. Iako se profil
terena moe crtati na obinom papiru, on se u pravilu crta na milimetarskom papiru da nam
olaka unoenje toaka. Osim unoenja ostalih rubnih elemenata (ime i startni broj ekipe,
naziv rada i sl.) kod profila terena unosimo tone koordinate sa visinama poetne i zavrne
toke te okomito i vodoravno mjerilo.Kada crtamo profil terena prvo povuemo na donjoj i
lijevoj strani papira crte, apcisu i ordinatu. Na donjoj crti (apcisi) unesemo vrijednosti duljine
od poetne (oznaeno s 0) do zavrne toke (oznaene sa udaljenou izmeu toaka) u
zadanom vodoravnom mjerilu. Na okomitu crtu (ordinatu) unesemo visine u zadanom
okomitom mjerilu. Kod okomite crte ne nanosimo vrijednosti od 0, nego unesemo vrijednosti
od najnie do najvie
apsolutne visine terena za
koji radimo profil. To znai,
ako nam je u na profilu
najnia toka 325 m, a
najvia 590 m, na okomitoj
crti stavit emo visine od 300
m do 600 m. Kada smo to
uradili na zemljovidu
pronaemo poetnu i
zavrnu toku te ih
poveemo ravnom crtom.
Izmjerimo prvo tone visine
poetne i zavrne toke i
njihovu meusobnu
udaljenost. Ucrtamo poetnu
toku na okomitoj osi na
odgovarajuoj visini.
Zavrnu toku ucrtamo na
odgovarajuoj udaljenosti i visini po pravilima koordinatnog sustava. Zatim se unose ostale
toke prijeloma, a to su toke koje naa ucrtana linija (od poetne do zavrne toke) sijee sa
tono odreenim visinama (izohipse, kote, trigonometri). Visine tih toaka oitamo sa izohipsi
ili izmjerenih kota. Da bismo imali to manju greku kod itanja udaljenosti svaku udaljenost
58

oitavamo od poetne toke. Svaku toku (sa njenom visinom i udaljenou) ucrtavamo u
koordinatni sustav profila terena. Za nau kontrolu moemo prvo ucrtati sve najvie i najnie
toke koje nam se nalaze na profilu terena. To radimo tako da na liniji na zemljovidu (od
poetne do zavrne toke) prvo oznaimo sve toke od kojih teren raste ili pada te njih
ucrtamo na profil terena. Tako su nam manje anse da pogrijeimo kod oitavanja izohipsi.
Tako emo primijetiti ako oitamo manju vrijednost, a treba biti vea i obratno. Kada smo
ucrtali sve toke na profilu terena slijedi povezivanje toaka. Toke se ne spajaju nego liniju
prekinemo prije svake toke, a nastavljamo malo dalje od toke. To izgleda slino kao to je
topografski znak za meudravnu granicu. Kada smo to uradili, iznad ili ispod profila terena
povuemo vodoravnu liniju. Na tu liniju unosimo na tonoj udaljenosti od poetne toke
topografske oznake svih objekata koje zahvaa profil terena. Ti objekti (komunikacije, vodeni
tokovi i sl.) se ucrtavaju samo djelomino (nekoliko mm). Nakon toga upisujemo vanjske
elemente profila (ime i startni broj ekipe, naziv rada, legendu, tko je radio i sl.) ne
zaboravljajui vodoravno i okomito mjerilo te tone koordinate i visine poetne i zavrne
toke.
Ako nam je vodoravno (horinzontalno) mjerilo jednako onom na zemljovidu moemo
pojednostaviti crtanje profila terena. Tada uzmemo papirnu traku (ili rub ravnog papira) i
prislonimo je uz crtu na zemljovidu koju smo povukli od poetne do zavrne toke. Zatim na
papirnoj traci oznaimo sve toke prijeloma. Tako oznaenu papirnu traku prislonimo na
horinzontalnu liniju profila terena i prenesemo sve oznaene duljine. Tada nam ostaje da
oitamo njihove visine te ih pravilno ucrtamo u koordinatni sustav profila terena. Ostali
postupak je dalje isti.
Za profil terena vano je tono mjeriti i ucrtavati toke jer je dozvoljena greka 1 mm na
crteu.

Skica hoda po azimutu (skica minskog polja)

Skica hoda po azimutu je crte prolaska terena (minskog polja) koji crtamo sa unaprijed
zadanim azimutima i duljinama. On se crta u mjerilu koji odreuje organizator natjecanja
(najee 1:100 ili 1:200). Svaka toku prijeloma koja se crta mora imati ucrtan pravac
sjevera, azimut i udaljenost. Na orijentacijskom natjecanju se crta 5 prijelomnih toaka.
Dozvoljena pogreka na skici hoda po azimutu je za udaljenost 1 mm, a za azimut 1.
Kada crtamo skicu hoda po azimutu, sa strane (na nekom drugom papiru) si prvo
skiciramo crte da vidimo kako izgleda. Tako znamo gdje emo poeti crtati skicu hoda po
azimutu, a da ona bude otprilike na sredini papira. Tada ucrtavamo start i oznaimo pravac
sjevera. Iz starta ucrtavamo prvi zadani azimut i na njemu oznaimo prvu zadanu duljinu.
Tako smo dobili prvu prijelomnu toku. Na prvoj toki oznaimo pravac sjevera, drugi
zadani azimut, te na drugi zadani azimut nanosimo drugu zadanu duljinu. Tako smo dobili
drugu prijelomnu toku. Za ostale toke ponavljamo postupak. Na svim tokama izmeu
pravca sjevera i nacrtanog azimuta estarom povuemo krunicu (da pokae azimut i njegov
smjer). Kada smo ucrtali sve toke, upisujemo kod azimuta vrijednost u stupnjevima, a na
udaljenosti njihove zadane vrijednosti (u mm, cm, dm, m ...). Nakon toga radimo vanjski
okvir crtea. Uz osnovne elemente crtea (ime i startni broj ekipe, mjerilo, naziv natjecanja,
pravac sjevera, tko je crtao i sl.), obavezno trebamo ispisati sve zadane prijelomne toke
(njihove azimute i udaljenosti) jer e u protivnom skica ostati bez bodova.
Kod skice hoda po azimutu valja napomenuti da se ne ocjenjuje urednost, ali ako je skica
toliko neuredna da se ne moe nita razaznati, rad se nee ocijeniti. Moramo paziti i u kojim
mjerama su zadane prijelomne toke. Organizator e nam esto zadati i obrnute azimute
(kontraazimute) te duljine u cm, dm, km, miljama i slino. Na isti nain se crta i itinerer puta,
samo to su mjerila manja i udaljenosti su vee.

59

Itinerer puta
Itinerer puta je grafiki prikaz
puta kojim se kreemo. Izgledom je
isti kao i skica minskog polja, a
razlikuje se u nainu dobivanja
crtea. Kod prelaska minskog polja
zadani su azimuti i udaljenosti na
osnovu kojih crtamo skicu minskog
polja. Kod itinerera puta moramo
prvo na zemljovidu nacrtati
kontrolne toke. Iz tih kontrolnih
toaka mjerimo azimute i njihove
udaljenosti redosljedom od starta
do cilja. Tek nakon to smo to
dobili moemo crtati itinerer puta.
Itinerer puta se crta u mjerilu i kao
to je prikazano na slici. To znai
da na svakoj toki moramo oznaiti
sjever i azimut do sljedee toke, a
na liniji koja ih povezuje oznaimo
duinu. Azimuti moraju sadravati
tonu kutnu vrijednost (stupnjevi,
tisuiti), a udaljenosti duinsku
vrijednost (metri, kilometri). Na
crte se dodaju jo drugi podaci
kao to je mjerilo, tko je crtao,
datum, mjesto, naziv crtea
(itinerer puta), ime patrole ili ekipe,
naziv akcije ili hodnje (transvezale
i sl.).

60

Panoramska snimka (panoramska skica, panoramski crte)

Panoramska skica
(panoramski crte) je
slika dobivena kao da
smo "fotografirali"
dio terena. To bi
znailo da crtamo
onako kako vidimo.
Pri panoramskom
crteu zadani su nam
lijevi i desni azimut.
Odredimo si orijentire
koji su nam rubni
azimuti i crtamo sve
to vidimo izmeu ta
dva azimuta, i to u
bokocrtu. Kao i kod
ostalih skica prvo
emo ucrtati vanije
objekte i reljef (obrise
brda) predjela koji
crtamo, a zatim unosimo manje vane detalje. Na panoramskoj skici emo izvui nekoliko
azimuta koje smo izmjerili na vanijim objektima. Za ovaj crte e nam dobro doi ako u
ekipi imamo nekoga kome lei slikanje. Panoramska skica se vrlo rijetko izrauje. Ona vrlo
zorno prikazuje o kakvom terenu se radi i objekti koji su na njoj mogu nam dobro posluiti u
orijentaciji na tom terenu.

Izohipsna skica

Izohipsna skica je crte koji sadri samo izohipse, te vanjske elemente crtea (ime i startni
broj ekipe, mjerilo, pravac sjevera, ekvidistancu i ostalo). Ona nam slui kada elimo
prikazati poseban dio reljefa (reljef neke kontrolne toke i slino). Vrlo je jednostavna za
crtanje, ali treba neto prakse u odreivanju visina. Najee se crta tako da se sa zemljovida
preslikaju, u odreenom mjerilu, izohipse u krugu koji nas zanima. Nakon toga crte
dopunimo pomonim izohipsama koje nedostaju, a dopunjavaju sliku reljefa. Izohipsna skica
se crta u odreenom radijusu. Izohipse koje izlaze izvan crtea, crtaju se do ruba (krunice).
Izohipsnu skicu sainjava jo i vanjski dio koji obavezno sadri tko je izradio skicu (ime i
startni broj ekipe), mjerilo, pravac sjevera, ekvidistancu i ostalo (datum, potpis i slino).

13. Topografski (kartografski) znakovi

Topografski znakovi nam pruaju informaciju o poloaju, svojstvima i brojanim
vrijednostima objekata koji se nalaze na zemljitu, a ucrtani su na zemljovidu. Svaki znak
ima svoj poloajni i znaenjski dio. Poloajni dio nam govori gdje se objekt nalazi, a oznaava
se tokama, linijama i povrinama. Kada uz poloajni dio dodamo i objanjenje prikladnim
opisom, dobit emo i znaenjski dio znaka. Znakove svrstavamo u nekoliko grupa koje emo
posebno objanjavati zbog njihovih specifinosti.
1) Znakovi za objekte i naselja
61

Znakove za objekte prikazujemo tokastim ili povrinskim znakom. Tokastim znakom

prikazujemo objekt kada ne moemo prikazati tlocrt objekta. Povrinskim znakom
prikazujemo objekte kada moemo prikazati objekt u tlocrtu. Neke objekte prikazujemo
standardiziranim simbolima (crkve, kapelice, groblja) gdje izgled simbola pojanjava o
kakvom se objektu radi. Uz neke simbole kao to su kola, rudnik, spremnik goriva i slino,
opisno se objanjava o emu se radi.

ZNAK

ZNAK

ZNAENJE

ZNAK

ZNAENJE

zgrada:
a) tokasti znak
b) povrinski znak

neboder:
a) tokasti znak
b) povrinski znak

objekt(javni, gospodarski i sl.):

- k.-kola;
- bl.-bolnica;
- pl.d. - planinarski dom i sl.

groblje: a) tokastim znakom

b) povrinskim znakom
kransko

naputena zgrada; ruevina zgrade

islamsko

baraka; nadstrenica; kamp-kuica

idovsko

koliba; tagalj; katun

spomen-groblje

dvorac

crkva

crkva sa dva ili vie tornjeva

damija

sinagoga

samostan, manastir

kapela

turbe

utvrda:
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom

ruevina:
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom

stadion ili portsko igralite:

a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom

gradsko naselje

blok zgrada

skupina zgrada

tvornica: ciglana manja

(prikazani povrinskim znakom)

niz zgrada

manja tvornica (tv.); manja ciglana

(cg.); (prikazani tokastim znakom
a) s dimnjakom
b) bez dimnjaka

rafinerija
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom za posebne
objekte

silos:
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom
(brojka oznaava broj jedinica)

termoelektrana (TE);
nuklearna elektrana (NE):
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom

tvornika hala; skladite; hangar

tekua vrpca za razni materijal

ZNAENJE

ZNAK

dalekovod:
a) prijelomni ili uoljivi stup

ZNAENJE
hidroelektrana

62

b) transformator
c) oznaka za meterijal stupova
(B - beton; D - drvo; G - eljezo)
d) manji razvodni ureaj
e) oznaka napona u kV
f) vei razvodni ureaj
g) transformator na podzemnom
dalekovodu
plinara

buotina za eksploataciju nafte i plina:

a) s tornjem
b) bez tornja

plinovod:
a) nadzemni
b) podzemni

naftovod:
a) nadzemni
b) podzemni

naputeni rudnik
pilana

kamenolom; kop
(K - kamen; M - mramor; P - pijesak;
- ljunak)

vapnenica; klaina

meteoroloka postaja

antenski stup radio-postaje;

televizijske postaje ili relejne postaje:
a) mjerila 1:25 000 i 1: 50 000
b) mjerila 1:100 000 i 1:200 000
(brojke oznaavaju visinu stupa u m)
vjetrenjaa

toranj:
a) za motrenje
b) za ostale namjene

spomen-ploa

vjerski znak; raspelo

usamljeni grob

sjenik u polju; kozolec

spremnik goriva
(N - nafta; Bz - benzin; Pl - plin)

rudnik (uz znak je naziv odgovarajue

rude)

spomenik

2) Znakovi za prometnice
Prometnice se oznaavaju linijama koje nisu u mjerilu. eljeznike pruge i iare
oznaavaju se crnim linijama sa dodacima koji objanjavaju o kakvoj se pruzi radi. Ceste se
oznaavaju crvenom bojom (omeene su crnom bojom) sa dodatnim oznakama koje
prikazuju o kakvoj se cesti radi. Ceste u izgradnji, kolni putovi i pjeake staze oznaavaju se
crnom bojom. Na zemljovidima u mjerilu 1.25 000 kod mostova se dodaju slovo i dva broja
(npr B 30/8). Slovo oznaava materijal od kojeg je most napravljen ( B - beton; C - cigla; D drvo; G - eljezo; K - kamen). Brojevi oznaavaju nosivost u tonama i irinu kolnika na
mostu. Primjerice 30/8 oznaava most nosivosti 30 tona i irine kolnika 8 m.
ZNAK

ZNAENJE

ZNAK

pruga normalnog kolosijeka,

dvokolosijena (irine 1,435 m)

ZNAENJE
pruga normalnog kolosijeka,
jednokolosijena (irine 1,435 m)

63

pruga normalnog kolosijeka,

elektrificirana

pruga normalnog kolosijeka u

izgradnji

uskotrana pruga
(broj oznaava irinu u m)
naputena pruga

uskotrana pruga u izgradnji

iara; uspinjaa

tramvajska pruga
za zemljovide 1:100 000

za zemljovide 1:25 000 i 1:50 000

auto-cesta (11-irina jednog kolnika;
4-irina razdjelnog traka; 11-irina
drugog kolnika; A-asfalt)
auto-cesta s jednim izgraenim
kolnikom (A-asfalt; 11-irina
izgraenog kolnika)
cesta namijenjena iskljuivo za
promet motornih vozila (8-irina
kolnika; A-asfalt; 9-irina planuma)
cesta sa suvremenim kolnikom
(7-irina kolnika; B-beton; 8-irina
planuma)
cesta sa kolnikom od tankog sloja
asfalta (5,5-irina kolnika;
P-penetracija asfaltom; 6-irina
planuma)
makadam ili cesta s bespranim
kolnikom irine 3-4 m (4 i 3,5-irina
kolnika; M-makadam; P-penetracija
asfaltom; 5,5 i 6-irina planuma)
bolji kolni put

auto-cesta
cesta namijenjena iskljuivo za
motorna vozila
(A-asfalt; 9-irina kolnika)
cesta sa suvremenim kolnikom
(A-asfalt; 8-irina kolnika)
makadam
(M-makadam; 4-irina kolnika)
bolji kolni put
za zemljovide 1:200 000
auto-cesta (A-asfalt; 2/12-broj
kolnika/irina jednog kolnika)
auto-cesta s jednim izgraenim
kolnikom (A-asfalt; 12-irina
izgraenog kolnika)
cesta iskljuivo za promet motornih
vozila (A-asfalt; 8-irina kolnika)
cesta sa suvremenim kolnikom
(A-asfalt; B-beton; K-kocka; 6-irina
kolnika)
makadam
(M-makadam; 4-irina kolnika)
bolji kolni put

za zemljovide 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000 i 1:200 000

koji su izdani nakon 1980. godine
auto-cesta (A-asfalt; 12-irina jednog
kolnika)
auto-cesta sa razdvojenim kolnicima
(strelice pokazuju smjer prometa)
auto-cesta s jednim izgraenim
kolnikom (A-asfalt; 12-irina
izgraenog kolnika)
suvremena cesta (8-irina planuma;
A-asfalt; 7-irina kolnika)
cesta sa osuvremenjenim kolnikom
(5-irina planuma; A-asfalt; 4-irina
kolnika)
makadam (5-irina planuma;
M-makadam; 3,5-irina kolnika)

ceste u izgradnji, kolni putovi i staze

auto-cesta u izgradnji
cesta u izgradnji
naputena cesta

bolji kolni put

obian kolni put

objekti zranog prometa

ZNAK

loiji kolni put

zrana luka:
a) tokastim znakom
b) linijskim i tokastim znakom
c) povrinskim i tokastim znakom

konjska staza

zrakoplovni svjetionik

mjestimino neuoljivi pjeaki put

eljeznika postaja:
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom

serpentina
(tokice oznaavaju zavoj koji dulja
vozila ne mogu savladati odjednom;
crtice oznaavaju uspon vei od 10%)

most:
a) tokastim znakom
b) linijskim znakom
most za izmjenini eljezniki i
cestovni promet

mosta na stupovima; vijadukt

ZNAENJE

pjeaka staza

most za istodobni eljezniki i

cestovni promet

ZNAK

ZNAENJE

mostovi bliski i usporedni

most na plovnim objektima

tunel:
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom

galerija:
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom

64

uzak most za pjeake i stoku; visei

most
brvno

proirenje na cesti

propust na eljeznikoj pruzi ili cesti

zatitni zid
(broj oznaava visinu zida u m)
potporni zid
(broj oznaava visinu zida u m)
pruga ili cesta na nasipu
(broj oznaava visinu nasipa u m)

suenje na cesti

strma kosina
(broj oznaava dubinu u m)
nasip (broj oznaava visinu u m):
a) vei
b) manji
pruga ili cesta u usijeku
(broj oznaava dubinu usjeka u m)
krianje cesta i pruge u razini
(primjer)

prolaz cesta kroz naselje

(primjer)

krianje cesta i pruge izvan razine

(primjer)
a) nadvonjak (objekt iznad razine
zemlje)
b) podvonjak (objekt u razini zemlje)

3) Reljef
Reljef se oznaava izohipsama i visinskim tokama. Visinske toke su kote i

65

trigonometrijske toke (TT) te objekti kao trigonometrijske toke. Izohipse se crtaju smeom
bojom (linijama, crticama i tokama) kao i sve pojedinosti reljefa zemljita.
ZNAK

ZNAENJE

ZNAK

ZNAENJE

osnovna izohipsa:
-10 m na 1:25 000
-20 m na 1:50 000 i 1:100 000
-100 m na 1:200 000

kota objekta
(broj oznaava nadmorsku visinu u
podnoju objekta)

glavna izohipsa
(broj oznaava nadmorsku visinu)

kota toke na zemljitu (broj

oznaava nadmorsku visinu toke)

pomona izohipsa:
a) polovica osnovne ekvidistancije
b) etvrtina osnovne ekvidistancije
a) trigonometrijska toka (TT) (broj
oznaava nadmorsku visinu toke)
b) trigonometrijska toka (TT)
stabilizirana preko 1 m
nivelmanska toka; reper (broj
oznaava nadmorsku visinu toke)

kota prijevoja ili sedla (broj

oznaava nadmorsku visinu toke)

crkva kao TT

granini stup kao TT

damija kao TT

spomenik kao TT

sinagoga kao TT

tvroniki dimnjak kao TT

samostan ka TT

kilometarska oznaka-ploa na obali

rijeke kao TT

pregib zemljita, uoljivo blag, koji

se ne moe prikazati izohipsama

udolje sa uoljivim pregibima koje

se ne moe prikazati izohipsamam

padnice na izohipsi (oznaavaju

smjer pada zemljita

ponikva; vrtaa; dolac:

a) prikazana tokastim znakom
b) prikazana izohipsana

ponikva, u nizinskom zemljitu,

koja se ne moe prikazati
izohipsama

humak, na nizinskom zemljitu, koji

se ne moe prikazati izohipsama

prirodna kosina

udubljenje, u nizinskom zemljitu, s

usjeenim stranama

krape, mreaste

krape, rebraste

jaruga, vododerina:
a) vlaka, vea
b) vlaka, manja
(brojevi oznaavaju dubine u m)

stjenoviti slojevi:
a) vodoravni
b) kosi
c) okomiti

sipar, ljunkoviti ili zemljani, s

toilom

stjenovito zemljite

stjenoviti greben

stijene; plazovi; ledenjaci

telekomunikacijski stupovi kao TT

meteoroloka postaja kao TT

66

povrinski kop (brojevi oznaavaju

dubinu u m):
a) zasjek
b) otkop
c) iskop
deponij otpadnog materijala:
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom
jama, bezdan

prijevoj; planinsko sedlo

pilja:
a) s vodom
b) bez vode
usamljena stijena prikazana
tokastim znakom
suhi rov

terasa u krkim i jako erozivnim

predjelima

hrpa kamenja, kameni humak

4) Znakovi za vodene tokove i povrine te hidrografske objekte

Vodene povrine se crtaju plavom bojom. Kada se crta povrinskim znakom rub vodene
67

povrine naglaava se tamnijom plavom crtom. Hidrografski objekti se crtaju simbolima za te

objekte najee plavom ili crnom bojom.
ZNAK

ZNAENJE
rijeka irine preko
(povrinskim
znakom):
rijeka irine
(linijskim znakom)
rijeka irine do
(linijskim znakom)
kanal irine preko
(povrinskim
znakom)
kanal irine
(linijskim znakom)

ZNAK

ZNAENJE

kanal irine do
(linijskim znakom)
rijeka ili kanal,
povremeno bez
vode, irine preko

ZA ZEMLJOVIDE
1:25 000 1:50 000

1:100 000

1:200 000

10 m

25 m

50 m

100 m

od 5 do 10 m

od 10 do 25 m

od 20 do 50 m

od 40 do 100 m

5m

10 m

20 m

40 m

10 m

25 m

50 m

100 m

od 5 do 10 m

od 10 do 25 m

od 20 do 50 m

od 40 do 100 m

ZA ZEMLJOVIDE
1:25 000 1:50 000

1:100 000

1:200 000

5m

10 m

20 m

40 m

5m

10 m

20 m

40 m

10 m

20 m

40 m

rijeka, potok, kanal

ili jaz, povremeno
5m
bez vode, irine do:

ZNAK

ZNAENJE

ZNAK

ponornica

ZNAENJE
kanal u usijeku
(broj oznaava dubinu usjeka u m)
kanal podzemnog sustava za
navodnjavanje

kanal s betoniranim usjekom, ili

zatitom od betonskih ili kamenih
ploa (broj oznaava dubinu usjeka u
m)
kanal betonski, na zemljitu ili na
nosaima do 1,5 m visine
kanal s veim nasipima
(brojevi oznaavaju: 6-dubinu usjeka
od vrha nasipa do kanala; 2-visinu
nasipa u m)
kanal ili jaz na nasipu
(broj oznaava visinu nasipa u m)

akvadukt
kanal s manjim nasipima
(brojevi oznaavaju: 3-dubinu usjeka
od vrha nasipa do kanala; 2-visinu
nasipa u m)
prolaz kanala i drugih vodotoka ispod
ceste, pruge ili drugih objekata

jezero, bara ili lokva:

a) manje povrine
b) vee povrine

ribnjak s nasipima i branom

obala:
a) odreena
b) neodreena

pjeskovita obala

obala okomito usjeena:

a) kamenom ili betonom
b) udaljena od toka
potkopina

osigurana obala:
a) kamenom ili betonom
b) drvetom
podzidana obala (sa etalitem)

strme obale (strane) potoka u

brdovitom ili planinskom dijelu
(broj oznaava dubinu korita u m)

strme obale (strane) potoka u

nizinskom dijelu
(broj oznaava dubinu korita u m)
gaz
(broj oznaava dubinu gaza u m,
a slova vrstu tla; K-kamenito,
P-pjeskovito, B-blatno)
skela za prijevoz vozila

stjenovita obala

pristanite s mostom za pristajanje

brodova
skela motorna (trajekt) s mostom za
pristajanje

68

skela za prijevoz ljudi i stoke

skela za prijevoz ljudi

brana betonska ili kamena, prikaz

linijskim znakom

brana, betonska ili kamena s

prijelazom za vozila, prikazana
linijskim znakom
brana, zemljana s prijelazom za vozila,
prikazana povrinskim i linijskim
znakom

brana, zemljana prikazana

povrinskim znakom

brana prikazana linijskim znakom

brana od naslaganog ili nabacanog

kamenja, prua ili drvea

pregrada ili brana:

a) drvena
b) betonska

slap; vodopad:
a) na veoj rijeci
b) na manjoj rijeci

slap; vodopad:
a) na rijeci iji je tok prikazan
povrinskim znakom
b) na rijeci ili potoku iji je tok
prikazan linijskim znakom
plovnost za menje brodove:
a) u oba smjera
b) samo u jednom smjeru

plovnost za vee brodove

plovnost na splavi

obija vode:
a) betonski ili kameni
b) drveni

ledobran ispred mosta

mlin, mlinica, kamenica

mlin na amcima

kilometarska oznaka na obali rijeke

(broj oznaava kilometrau)

otok; ada

smjer toka

prud; sprud

izvor vee obilnosti

izvor manje obilnosti

kaptirani izvor vee obilnosti

kaptirani izvor manje obilnosti

zdenac; bunar

zdenac s ermom

zdenac arteki

cisterna u kojoj stalno ima vode

vodotoranj

cisterni u kojoj ima povremeno vode

bazen za vodu

crpka za vodu

vodovod

dolap, naprava za navodnjavanje

tunel za vodu; pokriveni kanal

spremnik vodovoda

cijev za vodu, nadzemna

obalna crta mora:
a) odreena
b) neodreena

obala pjeskovita

obala grebenasta

obala strma

obala neprikladna za pristajanje, koso

graena

obala klisurasta

dno suho za vrijeme oseke, muljevito

dno suho za vrijeme oseke, pjeskovit

dno suho za vrijeme oseke,

ljunkovito

dno suho za vrijeme oseke, kamenito

dubina mora
(brojevi oznaavaju dubinu mora s
obzirom na hidrografsku nultu razinu)

izobata za dubine 2 m

obala kamenita ili ljunkovita

izobata za dubine 5 m

69

izobata za dubine 50 m

izobata za dubine 10 m

izobata za dubine 100 m

izobata za dubine 20 m

hrid:
a) tokastim znakom
b) povrinskim znakom

greben u hidrografskoj nultoj razini

greben koji se za vrijeme oseke
pojavljuje iz mora
greben stalno uronjen, manje od 2 m
ispod hidrografske nulte toke
greben stalno uronjen, vie od 2 m
ispod hidrografske nulte toke (broj
oznaava dubinu do grebena u m)
gat:
a) vrsto graen
b) od naslaganog kamenja
c) od nabacanog kamenja
d) drveni
e) prikazan tokastim znakom

podrtina djelomino iznad mora

podrtina iznad koje je dubina poznata
(broj oznaava dubinu do podrtine;
Wk (engl.) wreck - podrtina)
pristanite

lukobran
bitva:
a) u vodi
b) na kopnu

svjetionik, svjetlo

oznake zidane

plutae oznaene

oznake usaene

plutae za vez

stup; kolac; motka; letva

plutae svijetlee

sidrite za velike brodove

sidrite za male brodove

sidrenje zabranjeno

kuica kabelska

vlaka-navoz na tranice
(rampa prijelazna)
trajekt za eljeznika vozila s mostom
za pristajanje
trajekt za motorna vozila s mostom za
pristajanje
dok, suhi

podvodni kabel (el.-elektrini;

TT-telegrafsko-telefonski)
granica zabranjenog podruja,
odnosno grranica plovidbe
kanal bagerirani; plovidbeni put

most okretni:
a) tokastim znakom
b) linijskim znakom

solana

hidrant

5) Raslinje i vrste tla

Raslinje se oznaava zelenom bojom u tlocrtu. Krajevi povrina se oznaavaju tamnijom
zelenom linijom. Oznake koje oznaavaju o kakvom se raslinju i tlu radi oznaene su crnom i
zelenom bojom, a vodenasta tla plavom bojom.
ZNAK

ZNAENJE

ZNAK

70

ZNAENJE

uma (primjer mjeovite):

a) odreena granica
b) neodreena granica
(samo na 1:25000: G-gusta, R-rijetka,
SG-srednje gusta, -ikara;
20/0,3-srednja visina drvea u m/
srednja debljina stabala u m)

uma sa prosjekama
(bjelogorina, crnogorina i mjeovita
uma)

poumljene povrine pod mladim

sadnicama do 1,5 m visine

plantaa topole

teko prohodno bodljikavo grmlje;

ikara; makija
(samo na 1:25000;
2-visina grmlja 2 m)

uma prikazana tokastim znakom

uzak umski zatitni pojas

grmlje gusto:
a) odreena granica
b) neodreena granica
(samo na 1:25000: broj oznaava
visinu grmlja u m)

grmlje razliite gustoe:

a) s odreenom granicom
b) bez odreene granice

vinograd

park

vinograd sa ogradama od naslaganog

kamenja i terasama (primorski tip)

vonjak
hmeljite

vinograd plantani

riino polje
livada; panjak; utrina
drvo
drvo, usamljeno i uoljivo:
a) bjelogorino
b) crnogorino

drvee pokraj ceste:

a) pojedinano
b) drvored

drvee, skupina

drvee, niz; drvored

uma

uma s prosjekama

teko prohodno bodljikavo grmlje;

ikara; makija

grmlje:
a) gusto
b) razliite gustoe
(gustoa znakova prilagoena je
gustoi grmlja u prirodi)

rasadnik; mlade sadnice

tlo, movarno, prohodno (ocjena se
odnosi na kretanje pjeaka):
a) bez trstike
b) s trstikom
tlo, movarno neprohodno:
a) bez trstike
b) sa trstikom

tlo, movarno teko prohodno:

a) bez trstike
b) sa trstikom

tresetite
tlo, periodino poplavljeno

tlo, kamenito

6) Granice, granini objekti i ograde

Granina crta se oznaava crnom isprekidanom toka-crta linijom, a podebljana je
crvenom debelom linijom. Ostali objekti se oznaavaju crnom bojom, osim "ive ograde"
koja se oznaava zelenom bojom.
ZNAK

ZNAENJE

ZNAK

granica dravna

ZNAENJE
ograda zidana ili od naslaganog
kamenja

71

granina postaja (karaula)

ograda iana

stup granini

plot; vrljika; daana ograda; jasno

uoljiva granica na rubovima naselja i
drugih objekata
ograda iva; ivica

ploa granina
granina oznaka u vidu kria na
stijeni ili na ploi

7) Vrste pisma i veliine slova

Na zemljovidima veliine i debljine slova te vrsta slova oznaava o kakvom se objektu ili
naselju radi. Tako su veliki gradovi upisani velikim tiskanim podebljanim slovima vee
veliine, dok su mali gradovi upisani velikim tankim tiskanim slovima manje veliine. Kod
sela, otoka, planina i slino vrijedi isto pravilo. Razlika u slovima izmeu sela i gradova, osim
u veliini slova je i ta to se gradovi piu velikim tiskanim slovima, a sela malim tiskanim
slovima. Da bi se razlikovala imena naselja, planine, podruja, otoci i slino, koriste se
razliiti tipovi (fontovi) slova.

72