MAGLI

VOLUJAK
ZELENGORA

Edicija
Planine Bosne i Hercegovine

MAGLI
VOLUJAK
ZELENGORA
Muhamed Gafi - dr. emsudin Deko

Sarajevo 2008


Autori:
Muhamed Gafi - dr. emsudin Deko
Recenzenti:
Prof. dr Midhat Usupli
Prof. dr Ibrahim Buatlija
Izdava:
Turistika zajednica Kantona Sarajevo
Za Izdavaa:
dr. emsudin Deko
Dizajn:
Hot Shop
Urednik fotografije:
Zijah Gafi
Lektor:
Fikreta Bavi-Gafi
tampa:
Mller, Sarajevo
Slika na naslovnoj strani:
Magli

PREDGOVOR

PREDGOVOR

ajvii vrhovi planina, u svim civilizacijama predstavljali su i

danas predstavljaju pojam koji se vee za kulturu, historiju,
tradiciju, duhovna bogatstva ljudi i naroda, suverenost
drava i, u posljednje vrijeme, najvii vrhovi planina su mjesta
gdje ljudi dolaze iz mnotva svojih potreba, a posebno onih koje
pruaju ljudima mogunost doivljaja lijepog, zdravog i, za duu
i tijelo neophodnog i korisnog.
Magli, planina sa vrhom visokim 2386 m n/v, najvei je
vrh Bosne i Hercegovine, planina koja dominira svim ostalim,
brojnim, visokim, divljim i lijepim planinama nae domovine.
Impresivna stjenovita piramida mami ljude eljnih istinskih
uzbuenja na uspon i nudi bogatstvo spoznaja o njima samim,
te o veliini, beskrajnosti, ali i krhkosti prirode i ovjeka.
Druga po visini planina u Bosni i Hercegovini je Volujak, sa
vrhom Studenac, visokim 2296 m n/v. Ta planina, divlja, surova
i lijepa u isto vrijeme, juni je susjed Maglia i predstavlja dio
visokog gorja koji, sa planinom Bio, dijeli i spaja dvije zemlje:
Bosnu i Crnu Goru.
Zelengora je planina, koju je rijeka Sutjeska odvojila od
Maglia i Volujka, ali je ta planina, visoka 2014 m n/v, opisana kao


PREDGOVOR

najljepa i najpitomija planina, sa predivnim krajolikom i nekoliko

udesnih lednikih jezera.
Prauma Peruica, najvea u Evropi, tik ispod Maglia,
po znaaju prevazilazi samo jednu knjigu, te e i ovu obogatiti
svojom vrijednou, kao prirodnim draguljem.
Trnovako jezero, uz samu granicu, na teritoriji Crne Gore,
komunikacijski povezano sa Bosnom, u neposrednoj blizini
Maglia, takve je ljepote da svojom vrijednou prevazilazi
granice drava, a u korist svih ljudi, koji ele da doive moguu
sliku ljepota Raja, jo jedan je dragulj ovog podruja i razlog
pisanja knjige.
Ovo podruje se znaajnim dijelom nalazi u Nacionalnom
parku Sutjeska. Nacionalni park je dobio ime po rijeci, izuzetne
ljepote, ali ni blizu ljepoti i monumentalnosti okolnih planina,
jezera i praume. Istina je da je status zatienog podruja, do
sada, bio dragocjen za ouvanje ovog prelijepog planinskog
podruja Bosne i Hercegovine
To visoko gorje, do danas opisano i opjevano u mnogim
historijskim, epskim, narodnim, intelektualnim, sportskim,
kulturnim i politikim djelima ali ne i prikazano u svojoj,
prirodnoj ljepoti i iskonskoj monumentalnosti, nije dovoljno
priblieno ljudima da shvate kojim vrijednostima naa zemlja i
civilizacija raspolae.
Zbog toga i nastaje ova knjiga kao divljenje prirodi,
otvaranje jasnog pogleda ljudi prema visokom gorju i upozorenje
dravi da se i ovo blago na dohvat ruke sauva u korist svih.

Pogled sa Magli}a na
Trnova~ko jezero, Vlasulju.
Trnova~ki Durmitor i Volujak


Na vrhu Magli}a
10

GEOPOLOAJ

GEOPOLOAJ

lanine: Magli visok 2386 m, Volujak 2296 m, i Zelengora,

2014 m, nalaze se u Evropi, na Balkanskom poluotoku, u
Bosni i Hercegovini.
To su visoke planine gorja Dinarida koje se proteu ispod
slovenakih Alpa, sjeveroistonim rubom Jadranskog mora, sve
do Prokletija i duboko ulaze u Balkansko poluostrvo.
Jugoistono od Sarajeva, oko 100 kilometara, nalaze se
gradovi Gorade, Foa i Gacko, smjeteni u doline rijeka koje
izviru ispod tih planina i koji su geografski, kulturno i klimatski
usko vezani za najvie gorje Bosne i Hercegovine. Ove planina su
udaljene od Jadranskog mora, grada Dubrovnika, na sjever, oko
150 kilometara. Foa, na sjeveru, 30 je kilometara daleko i Gacko,
juno od ovih planina takoer 30 kilometara daleko. Vrh Maglia
nalazi se na samoj granici sa Crnom Gorom.
Planina Magli se nalazi izmeu rijeka: Pive, na istoku, Drine
na sjeveru i Sutjeske na zapadu. Na jugu se naslanja na planine
Bio i Volujak. Na istoku planina se sputa u dolinu Mratinje, gdje
se nalazi velika brana na rijeci Pivi. Idui ka sjeveru, stjenoviti
vrhovi Vueva i vosoravan Hadia ravan, zadravaju znaajnu
nadmorsku visinu i predstavljaju pravo bogatstvo crnogorine
11

12

ZELENGORA
MAGLI]
VOLUJAK

13

GEOPOLOAJ

ume. Neto nie je Drago sedlo i u samom podnoju vrha je

najvea evropska prauma Peruica.
Juno od vrha Maglia smjeteno je ledniko, Trnovako
jezero, iznimne ljepote. Planina Volujak se nalazi juno od
Maglia, na izvoritu rijeke Sutjeske. Junim grebenom se naslanja
na planinski prevoj emerno, na istoku pada prema Trnovakom
jezeru, a na sjeveru sputa se u praumu Peruicu. Na zapadu je
dubok kanjon rijeke Sutjeske.
Planina Zelengora, zatvara trougao visokog gorja Bosne i
Hercegovine. Odvojena je kanjonom rijeke Sutjeske i dolinom
Tjentita. Na zapadnom poboju planine izvire jedna od
najljepih rijeka ovog podneblja Neretva, a na visoravnima se
nalaze brojna lednika jezera.
Sve tri planine se nalaze u krugu od 20 kilometara, te kao
susjedne imaju gotovo zajedniku ishodinu taku. To je dolina
Tjentita, poznatog historijskog mjesta iz Drugog svjetskog rata,
na kojem je njemaka vojska, u jednoj ofanzivi, bezuspjeno
nastojala unititi partizane. Sada je tu centar Nacionalnog parka
Sutjeska.
Nacionalni park, ustanovljen 1962. godine obuhvata dijelove
planina Maglia, Volujaka, Zelengore, praumu Peruicu i ire
podruje rijeke Sutjeske.
Tjentitem prolazi asfaltni put Sarajevo Dubrovnik.
Sa Tjentita vodi makadamski put prema Vuevu i nakon 20
kilometara dolazimo do Lokve derneite, odakle vodi najkrai
put na Magli.
Istim tim putem moemo doi do sedla Prijevor, tik ispod vrha
Maglia, odakle je najblii pristup na Studenac, vrh Volujaka.
Na Zelengoru ima vie slinih pristupa: sa sedla emerno
makadamskom cestom ili sa Tjentita direktno.

Trnova~ko jezero sa isto~nih

padina Volujaka
14

15

16

MAGLI
Najvisoija planina Bosne i Hercegovine, sa vrhom visokim 2386 m,
predstavlja izazov u svakom smislu.

Sjeverna stijena Magli}a u julu

17

MAGLI

laninari, lovci, izviai, skijai, ljubitelji prirode, studenti,

sportisti rijeju svi oni koji ele vidjeti najvei vrh jedne
zemlje, testirati svoje sposobnosti biranjem razliitih
puteva, potaknuti svoje sportske i umjetnike sposobnosti,
suoiti se sa svojim slabostima i nadjaati ih, svi oni ele doi pod
velianstvenu piramidu Maglia i doivjeti trenutak intenzivnog
osjeaja.
Stranci su spremni platiti vodia ili se upustiti u avanturu
zimskog uspona na ovaj vrh jer znaju vrijednost naih visokih
planina.
Magli prua realnu mogunost intenzivnog doivljaja
neposrednog susreta sa prirodom u svoj njenoj ljepoti i divljini.
Od dip safarija umskim putevima, etnjama umama i alpskim
panjacima, asovima biologije, geografije i, zato ne i filozofije
u prirodi, planinarskim usponima, alpinistikim poduhvatima,
turnim, visokogorskim skijanjem do branja ljekovitog bilja, gljiva,
druenja sa stoarima.
Obronci Maglia, sputajui se u dolinu Sutjeske ili Pive, nude
mjesta lijepih, sadrajnih i intenzivnih mogunosti turizma.
Obronci planine stvorili su reljef prekrasnih pejzaa.
Divokoze gospodare napristupanim podrujima, do kojih moe
samo pogled doprijeti. Sedlo Prijevor, do kojeg se moe doi
vozilom, na velikoj nadmorskoj visini, zanimljivo i za filmove,
koji su snimani i snimaju se i danas, i za izletnike, za lovce, ljude
eljnih spektakularnih vidika.
Obronci Vueva, prostranstva Hadia Ravni, Stubice, Carev
do, skrivaju mjesta na kojim se turisti, nakon sat dva pjeaenja,
mogu osjeati kao robinzoni.
Prauma Peruica moe znaajno pojaati takve doivljaje.
Usponima na Magli pripremali su se i jo uvijek se pripremaju
alpinisti za uspone od naih planina do Himalaja.
Magli je jedna ozbiljna planina, na kojoj hiljade ljudi mogu
obnoviti svoju energiju, duu uiniti sretnom, svaki posjetilac za
sebe pronai dio netaknute prirode, a da se gotovo i ne susretnu
u tom nepreglednom prostranstvu.

18

Polja bosanskog ljiljana na

putu sa Trnova~kog jezera
prema Magli}u

19

Karta Magli}a

20

21

MAGLI

Usponi na Magli

1. Put na vrh od Lokve Derneita

1620 m n/v

3 sata hoda

Ovaj put je u kategoriji osiguranih planinarskih puteva via

feratta i predstavlja najblii i najpopularniji uspon na vrh. Dobro
je markiran, te prua znaajnu sigurnost u orijentaciji. U ljetnim
uslovima uspon ovim putem trai dobru tehniku penjanja u
planinama, dobro planinarsko iskustvo, pouzdano vostvo i
znaajnu panju. Zimi, uspon ovim putem je teak, u podruju
sajle opasan zbog lavina i zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.
Potreban je vodi ili veliko planinarsko i visokogorsko
iskustvo.
Sa Tjentita, za jedan sat vonje (17 km) makadamskim
putem stie se do Lokve derneita, 1500 m n/v. Sa tog mjesta
vodi najpopularniji i najposjeeniji markirani planinarski put za
vrh Maglia.
Dobro markirani put ide na jug i prolazi mjeovitom,
preteno bukovom umom. Jagode, maline, borovnice i drugo
sezonsko umsko voe nalazie se pokraj puta, tokom prvog
sata hoda. Uspon je postepen, ali konstantan. Ubrzo put izlazi iz
visoke ume i dovodi nas do podruja klekovine, koja intenzivno
iri ugodan miris etinara. Iz klekovine put izlazi na alpske
22

MAGLI

Vidikovac na Drago sedlu

panjake, ljeti prepune raznobojnog cvijea, odakle se ukazuje

vrh Maglia.
Prvi utisak moe obeshrabriti posjetioca, jer sjeverna stijena
Maglia izgleda gotovo vertikalna. Ali, u njoj se nalazi planinarski
put sa osiguranom, fiksiranom sajlom. Takve puteve u Dolomitima
nazivaju via feratta
Ovaj planinarski put su markirali i uredili, prije rata, lanovi
Planinarskog drutva PTT Prijatelj prirode, pa se i zove
Potanski put.
Nakon alpskih panjaka put se penje prema prvom
stjenovitom skoku. Visok je desetak metara i iz daljine izgleda
kao teak detalj za planinara.
Upravo na tom mjestu se praktino vidi razlika izmeu
planinarstva i alpinizma. Planinari se penju na planine
planinarskim putevima, povremeno se pridravaju rukama
i cijelo vrijeme gaze punim stopalom. To im daje znaajnu
stabilnost i sigurnost. Alpinisti prilaze stijeni planinarskim
putevima i onda se penju uz stijenu, prema vrhu, tako da se
samo dijelom stopala oslanjaju na izboine u stijeni i obavezno
23

Sa puta od Lokve derne~ita

na vrh Magli}a
24

25

MAGLI

se dre rukama za stijenu. Upravo na ovom mjestu planinarski

put postaje toliko strm da je potrebno pridravati se rukama,
a samo dijelom ona cipele oslanjati se na izboine u stijeni.
Rukohvati i nogostupi su, ipak, dovoljno veliki da se, uz malu
panju, moe vrlo sigurno ispenjati na ravniji dio, maleno sedlo
iznad te stijene.
Na ovom mjestu, pored toga, postavljena je i elina sajla za
koju se moete pridravati i koja vam olakava penjanje.
Put dalje vodi na jug po eksponiranom poboju
sjeveroistone stijene Maglia. Gotovo da cijelim tim putem
duine nekoliko stotina metara, visine oko 200 metara, koji u
gornjem dijelu okree prema zapadu, moete gaziti itavim
stopalom, osim na jednom mjestu, na kojem je takoer
postavljena sajla, na kojem imate velike nogostupe i izraene
rukohvate, koji omoguuju sigurno penjanje.
Vana je panja, koncentracija i, naravno, odsustvo izraene
aerofobije.
U gornjem dijelu puta preovlauju strmi alpski panjaci
sa dobrom planinarskom markacijom i utabanim stopama
planinarskog puta. Svakim metrom uspona vidici se ire i
predstavljaju nagrade u nizu za uloeni trud.
Izlaskom na greben, lijevo, na jugoistoku je Crna Gora, a
desno, na sjeverozapadu je Bosna i Hercegovina. Preena je i
glavnina puta i tad ste visoko, oko 2300 m n/v. Desno, nekoliko
stotina metara dalje je izraena piramida vrha Maglia. Put
ide dalje na sjeverozapad grebenom do pod vrnu piramidu
Maglia.
Iz daljine uspon na vrh izgleda mnogo tee nego to jeste,
tako da mnoge posjetioce obeshrabri. Posljednjih sto metara
piramide vrha, postaje toliko eksponiran da, gotovo, uplai
posjetioce. Prilazni put nudi takvu perspektivu konanog uspona
da se on ini mnogo strmijim i teim nego to stvarno jeste.
to je ovjek blii vrhu, njegove mogunosti su manje, snaga
se gubi, moral opada, sigurnost u svoje sposobnosti nestaje;
planina ga upozorava, plai, tjera na uzmak... to ste blii vrhu
trenutak istine je stvarniji.
26

Posljednji metri uspona

na vrh Magli}a

27

28

Na vrhu Magli}a, 87 profesora i studenata

sarajevskog Fakulteta za sport, jula 2004.

29

MAGLI

Uistinu, gotovo na svakom mjestu uspona grebenom na

vrh, moete stati itavim stopalom i rukom se pridrati za stijenu,
tek ravnotee radi, tako da je i svaka pomisao na odustajanje od
daljnjeg uspona pod samim vrhom Maglia prava teta i veoma
kriva procjena.
Napokon, ovo je uspon na najvei vrh jedne zemlje i
prihvatljiva je i posljednja tekoa uspinjanja.
Odkrinuli ste vrata i samo treba da uete u svijet ljepote.
Planinarski put ivicom grebena dovodi nas do vrne piramide,
malo skree ulijevo i dolazi do malog usjeka, visokog desetak
metara, uz koji je mogue penjati se koristei odline nogostupe
i rukohvate. (O pravilima alpinistike tehnike penjanja ukratko
u opisu uspona na Magli preko Prijevora.) Tim putem izlazimo
na stjenovit greben, znaajno poloeniji od usjeka. Penjanje ve
postaje lake, uspon blai, i nakon pedesetak metara ukazuje se
vrh Maglia.
Na vrhu se nalazi mali plato, na kojem moe stati gotovo
stotinu ljudi. Na platou jarbol sa zastavom, kutija sa knjigom
posjetilaca i, u dnu, kamena ploa sa tekstom posveena
partizanima i reljefni Titov portret.
Sa vrha se prua spektakularan pogled na planine: Jahorinu
na sjeveru, Treskavicu, Zelengoru na zapadu, Lebrnik, Volujak na
jugu i Vlasulju, Bio, Durmitor i Ljubinju na istoku, u Crnoj Gori,
a za lijepa vremena pogled see do gorja Prokletija u Albaniji.
Poseban doivljaj je pogled na Trnovako jezero, ispod Volujaka,
iznimne ljepote.
Povratak: Istim putem nazad za 2 sata.
Najljepi put u dolinu je povratak preko crnogorskog Maglia,
visoijeg samo dva metra, a koji se nalazi nekoliko stotina metara
jugoistono od bosanskog vrha Maglia, te, dobro markiranim
planinarskim putem preko Carevog dola, na kojem ima izvor,
do Trnovakog jezera, za 3 sata. S njega markirani put vodi na
Prijevor, te nazad do Lokve derneita za 3 sata, ili u dolinu Suhe
za isto vrijeme.
Pogled sa vrha Magli}a na Volujak,
lijevo i Zelengoru, desno
30

31

MAGLI

U pozadini je vrh Magli}a, a

markirani put transverzale
Sutjeska vodi preko Carevog
dola na Trnova~ko jezero

2. Put na vrh od Trnovakog jezera

1517 m n/v

4 sata hoda

Ovaj dugaki, ali prelijepi put zahtijeva prilaz jezeru koji

se moe izvriti vozilom, makadamskim putem oko 20 km, sa
Tjentita preko Drago sedla, desnim odvojkom puta ispod Mrkalj
klada na jug do sedla Prijevor, 1680 m n/v, ispod zapadne stijene
Maglia. Sa Prijevora do Trnovakog jezera je dobar sat hoda.
Drugi prilaz jezeru je iz Suhe, mjesta 5 km juno od Tjentita,
magistralnim putem prema Dubrovniku. U Suhoj je poetkom
prolog stoljea tokom 10 godina, za vrijeme Austrougarske
monarhije bila smjetena meteoroloka stanica. Iz Suhe, prema
Magliu vodi makadamski, umski put, kojim se moe, terenskim
vozilom bar 6 km doi blie jezeru, do prelaza preko Sukog
potoka, na visinu od oko 1000 m n/v. Sa tog mjesta do jezera ima
2 sata hoda.
Put, u ljetnim uslovima, od Trnovakog jezera do vrha
Maglia je tipian planinarski put, dobro markiran, bez nekih
posebnih strmih dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu
tekou. Uspon zimi zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.
32

Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju

vodia, ili veliko visokogorsko iskustvo, kartu i odlino poznavanje
topografije
Sa jezera markirani put kree sa june obale, ispod vrha
Trzivka, na istok, a potom na sjevero-istok, uz padine arene
lastve. U poetku je to put kroz bukovu, potom jelovu i borovu
umu, a onda izlazi na alpske panjake, ljeti obrasle raznobojnim
cvijeem, meu kojim se istie bosanski ljiljan (Lilium bosniacum).
Kako se visoije penjete tako su pogledi na jezero i okolne vrhove
Volujaka, Vlasulje, Trnovakog Durmitora sve ljepi i ljepi. Bar
dva sata je potrebno za uspon na visoravan, i cijelo vrijeme je
pod vama jezero, a tik na izlazu sa arene lastve pogled na jezero
postaje spektakularan.
Na visoravni se dosee Carev do na visini od preko 2200
m n/v i nakon toga slijedi nagrada u otvaranju vidika na sve
strane. Na bosanskoj strani, zapadno i juno, u svoj svojoj ljepoti
ukazuje se susjedna Zelengora i Volujak, a dolina Tjentita,
33

34

Finalni dio uspona sa Prijevora, zapadnom

stijenom na vrh Magli}a. U pozadini Trnova~ko
jezero, vrhovi Bio~a, Vlasulja i Volujak

35

MAGLI

okruena vrhovima najviih bosanskih planina, svojom dubinom

i poloajem preuzima dominaciju centra Nacionalnog parka
Sutjeska.
Jugoistono, na crnogorskoj strani, vrhovi planine Bio,
na dohvatu ruke, udesnih oblika, i u daljini vrhovi Durmitora
upotpunjuju ljepotu pejsaa.
Put dalje vodi na sjever, gotovo ivicom platoa, preko alpskih
panjaka, u vrijeme ljeta prekrivenih raznobojnim cvijeem,
stadima i stoarima iz susjedne Crne Gore.
Sa istoka prikljuuje nam se markirani planinarski put za
vrh sa Hadia ravni, ili iz Crne Gore, iz Mratinja, a preko Stubica
postaje zajedniki za navedene pristupe.
Uspon postaje sve blai a vidici sve ljepi i ljepi. Nakon
prelaska preko crnogorskog vrha Maglia, koji je dva metra
visoiji od bosanskog, idemo grebenom, ivicom sjeverne stijene
Maglia odakle se prikljuuje markirani planinarski put sa Lokve
derneita. Taj put vodi na vrh.
Povratak: Istim putem nazad za 3 sata, ili drugim, prije
opisanim putevima.

Trnova~ko jezero
36

37

MAGLI

3. Put na vrh od sedla Prijevor

1680 m n/v

3 sata hoda

Ovaj je najblii, najkrai ali i tehniki najtei put na vrh

Maglia. Prije rata je bio u kategoriji osiguranih planinarskih
puteva via feratta i predstavljao najatraktivniji uspon na vrh.
Naalost, trenutno je sajla oteena na vie mjesta, pa se taj
uspon moe svrstati u kategoriju lakih alpinistikih uspona. Ljeti
zahtijeva osnovno poznavanje alpinistike tehnike penjanja i
osiguravanja u planinama, dobro planinarsko iskustvo, pouzdano
vostvo i znaajnu panju. Zimi, spada u red najteih planinarskih
pristupa na vrhove BiH i zahtijeva znanje iskusnog alpiniste.
Potreban je vodi, ili osnovno alpinistiko i visokogorsko
iskustvo.
Sa Tjentita, za jedan sat vonje (20 km) makadamskim
putem, preko Drago sedla i desnim odvojkom, ispod Mrkalj
klada, stie se do Prijevora, 1680 m n/v. Sedlo se nalazi ispod
zapadne stijene Maglia, iznad praume Peruice i sa njega puca
lijep pogled na Zelengoru, Volujak, Vlasulju, Trnovaki Durmitor
i Bio. Na sedlu su alpski panjaci, katuni, lovaka osmatranica i
ujedno kraj makadamske ceste koja je vodila do Suhe jezerine, jer
je posljednjih 3 km zasuto.
Sa sedla se dobro vidi vrh i zapadna stijena Maglia. U toj
stijeni ima nekoliko alpinistikih uspona srednje teine (UIAA
38

MAGLI

ljestvica teine III i IV stepena teine). Kroz centralni dio te stijene

prolazi osigurani planinarski put. Put su alpinisti Planinarskog
saveza BiH prije gotovo trideset godina osigurali elinom
sajlom i klinovima, ali su ga vrijeme i lavine znaajno otetile.
Ovaj put je vrlo eksponiran i po mjeri je alpinista, iskusnih vodia
i visokogoraca. Zahtijeva temeljita planinarska znanja, dobre
ivce, odlinu ravnoteu, dobru procjenu sposobnosti pojedinca
i grupe, odlinu opremu, a nudi spektakularne vidike, adrenalin,
susrete sa divokozama, orlovima i izvrstan planinarsko sportski
uspjeh uspona na najvei vrh Bosne i Hercegovine.
Markirani put ide otro uzbrdo, alpskim panjacima i kratkim
dijelovima bukove i klekove ume prema podnoju zapadne
stijene Maglia.
Uspon je otar i konstantan. Put nas za jedan sat dobrog
hoda dovodi do pod stijenu i u podruje iznad 2000 metara.
Paljivo slijedei planinarsku markaciju nai emo ulaz puta u
stijenu, a koji se generalno nalazi pedesetak metara desno od
uoljive jaruge. Sajla poinje na tom mjestu i vodi nas do pod
sami vrh.
Veinom je to penjanje ravno laganom alpinistikom
usponu u kojem povremeno imate stabilan i irok nogostup tako
da veinu puta moete stajati itavom cipelom. Put je strm, pa
je esto potrebno pridravati se rukama za izboine u stijeni
koristiti rukohvate, koji e vam omoguiti laki i sigurniji uspon.
Na ovom putu planinari moraju primjenjivati osnovna
pravila alpinistike tehnike penjanja, nositi osnovnu opremu i
uvaavati sigurnosne standarde:
a) Princip tri oslonca znai da je svakog trenutka planinar u
kontaktu sa stijenom sa objema rukama i jednom nogom ili dvije
noge i jednom rukom. Sa drugom rukom ili nogom trai i koristi
uporite za dalje napredovanje.
b) Provjera oslonca zahtijeva izbor i provjeru oslonaca i
izbjegavanje kruljivih dijelova stijene. Rukom e se provjeriti da
li je dobar oslonac ili ne. Paljivim pogledom moe se prepoznati
labilan stjenoviti nogostup i izbjei ga.
c) Upozoriti druge na pad kamena.
d) Obavezno nositi kacigu, prusiku od 5 m i jedan karabiner.
39

Prijevor, sedlo ispod Magli}a

40

41

MAGLI

Kaciga e planinara znaajno zatititi od padajueg kamenja,

prusika sa karabinerom e posluiti da se stalno bude osigurano
na sajli. Paljivim penjanjem sigurno e se napredovati i obaranje
kamenja smanjie se na minimum.
Put krivuda stijenom koristei maksimum dobrih polica,
i olakava penjanje kao da je uklesan u stijenu. Na mjestima
je sajla pokidana djelovanjem lavina, pa se mora opreznost
maksimalno poveati. Pri vrhu uspon e nas dovesti do malog,
ali vertikalnog skoka, koji se lahko moe savladati uz neznatno
pridravanje za sajlu.
Nakon toga put postaje laganiji, poloeniji i ubrzo iza nas
ostaje zapadna stijena, a pred nama se ukazuje vrh Maglia.
Tad je potrebna maksimalna panja, jer nekritiko ponaanje
planinara pod vrhom moe biti opasno.
Vidici sa vrha na Trnovako jezero, oblinje planine i
crnogorske planine samo su dio nagrade nakon uspona.
Povratak: Istim putem za 2 sata, ali, silazak niz stijenu je tei
nego uspon! Zbog toga je potrebna maksimalna panja. Autori
preporuuju povratak preko Trnovakog jezera za 4 sata do
Prijevora.

Zapadna stijena Magli}a u martu.

Pogled sa Prijevora
42

43

Trnova~ko jezero u novembru

44

45

MAGLI

Trnovako jezero
Suha jezerina, na putu prema
Trnova~kom jezeru

Modro zeleno ledniko jezero, na visini od 1517 metara

samo je djeli krajolika Maglia i Volujaka, ali svojom ljepotom
znaajno doprinosi spektakularnom pogledu, zadivljujuem
pejzau, divljini i pitomini visokih gora i nesporno je planinski
dragulj u niski bisera prirodnih ljepota ovoga kraja.
Srcolikog je oblika, veliine 700 sa 400 metara, duboko
9 metara, ljeti za kupanje, vode ugodne temperature, punog
pastrmke kapitalnih primjeraka, dovoljno daleko od puteva
da sauva svoju prirodnu ljepotu, a dovoljno blizu, istinskim
ljubiteljima netaknute prirode, da uivaju u njegovim
vrijednostima.
Svi putevi vode iz Bosne, a jezero se nalazi u Crnoj Gori.
Pristup je sa Prijevora, za 1 sat hoda ili iz Suhe za 3 sata hoda.
Ova divlja i prelijepa podruja, iako se nalaze u pograninoj
zoni, ba kao i najvei vrh Evrope Mont Blanc, izmeu Francuske
i Italije, ili najvei vrh svijeta Mount Everest, na granici Kine i
Nepala, mudrou vladara susjednih drava, pristupana su svim
ljudima, te nikakvih graninih formalnosti nema.
Pored jezera se moe kampovati i uspostaviti bazu za: ribolov,
branje umskog bilja, posebno jagodiastog voa i gljiva te izlete
na Magli, Volujak, Bio, Vlasulju, Trnovaki Durmitor, Trzivku, sve
vrhove preko 2000 metara. Sa jezera alpinisti mogu vrlo brzo stii
i do podnoja mnogih stijena razliitih stepena teine.
Paraglajderi mogu letjeti sa okolnih vrhova i sigurno slijetati
na livade pored jezera.
Lovci mogu, uz dozvolu Nacionalnog parka Sutjeska,
krstariti irokim podrujem, bogatim mnogim kapitalnim divljim
ivotinjama.
Mir i tiina, ukoliko to ele posjetioci, gotovo su savreni.
46

47

Turno skijanje sa vrha Volujaka prema

Trnova~kom jezeru. U pozadini vrhovi Bio~a i
Trnova~kog Durmitora u Crnoj Gori

48

49

50

Prauma Peruica
Prauma Peruica, najvea u Evropi, u posljednjih pedeset godina
ostaje posljednje utoite nedirnute prirode ovog podneblja.
Na relativno malom podruju, zbog specifinih geolokih i klimatskih
uslova, susreemo se sa izuzetno bogatom florom i faunom:
Jedinstvena po svojoj ljepoti, zakonom je zatiena kao prirodni
rezervat za naune i obrazovne svrhe.

51

Prauma Peruica

ugaka je 6 a iroka 3 kilometra. Zauzima povrinu od 1.390

hektara. Nalazi se ispod vrha Maglia, gdje izlazi njena
najvisoija taka, 2386 m, pored planine Volujak, Drago
sedla, a sputa se gotovo do rijeke Sutjeske, na 612 m n/v.
Sticajem niza okolnosti Peruica je opstala kao prauma.
Poslovni ljudi drvosjeke provinijencije uzdiu gledajui
toliku umetinu i takvu kvalitetnu grau, a ne smijui ui
mainama i posjei je. S druge strane naunici u njoj vide jednu
od posljednjih evropskih prauma, dragocjenu za nauku, te ne
daju ni da se gleda, a kamoli da se hoda po njoj.
Danas, Peruica, kao posljednja evropska prauma, svojom
divljinom, ljepotom, raznolikou i bogatstvom flore i faune,
svojom posebnou privlai ljubitelje prirode i predstavlja
potencijalno turistiko bogatstvo Bosne i Hercegovine.

Sa puta kroz Peru}icu, prema

vodopaadu Skakavac
52

Karta Peru}ice

53

54

Prauma Peruica

Put kroz Peruicu

DRAGO SEDLO 1284 m n/v - TUNJEMIR
1424 m n/v - SUHA 716 m n/v
4-5 sati hoda

Od Tjentita asfaltnim i makadamskim putem, 14 km do

Drago sedla. Sa prostranog platoa vodi vidljiva staza dugaka
200 m, na vidikovac, koji je nezaobilazan u ovom podruju
i sa kojeg se prua spektakularan pogled na Peruicu i okolne
planine Volujak i Zelengoru. U centralnom dijelu pogleda na
praumu nalazi se vodopad Skakavac, visok blizu sto metara,
niz koji pada voda potoka PeruIce. Na samom vidikovcu i pod
nogama, u dubini praume, vide se ogromna stabla bora i jele,
koji upotpunjuju prekrasni pejsa.
Markirani, pjeaki put za Peruicu poinje sa Drago sedla,
tik pored spomenika partizanskog komandanta Nurije Pozderca.
Tim putem se prolazi gornji rub praume, a za smjelije, iskusnije
i ljude eljne istinskog doivljaja divljine Peruice, u opisu puta,
ponudiemo i izazov nemarkiranog pristupa vrhu vodopada.
Put kroz Peruicu, u raznim periodima godine, nudi razliite,
ali truda vrijedne doivljaje. Zimi, osim uspona zaleenim
slapom, ne preporuujemo prolazak.
Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori
preporuuju vodia, ili dobro planinarsko iskustvo, kartu i dobro
poznavanje topografije.
Nepunih sto metara iznad Drago sedla, pored
makadamskog puta prema Vuevu, pored spomenika Nuriji
55

56

Vodopad Skakavac iz
pti~ije perspektive
57

Prauma Peruica

Pozdercu, poinje obiljeeni pjeaki, planinarski put kroz

Peruicu.
Put je obiljeen planinarskom markacijom i predstavlja
solidan putokaz za paljiva putnika. Odmah se uoavaju odlike
praume: visoka drvee i do 50 metara, debela i vie od jednog
metra, dinovska paprat, repuh, gusto rastinje, koje predstavlja
vidnu prepreku kretanju kroz Peruicu, ali daje eljeni i
neponovljivi pejsa.
Vano je upozoriti neiskusnog putnika na skrivene
opasnosti kojih ima u svakoj umi, pa i u praumi, a o kojim
piemo na kraju knjige.
Put polazi izohipsom 1280 m i polahko se sputa do niza
malih potoka, koji e se kasnije uliti u potok Peruice. Visoke i
guste kronje raznovrsnotg drvea gotovo da zatvaraju nebo pa
je na nekim mjestima praume duboka hladovina i izraena sjena.
Pojedina stabla istiu se svojom debljinom i visinom. Neobino
visoke su i jele i smre, i borovi i bukve, i crna i bijela joha, i hrast,
grab... Ponegdje put zatvara palo, istruhlo drvo i takav nain
zivota ume daje posebnu atmosferu praumi.
Nepunih stotinjak metara put se sputa na prelasku preko
Prijevorskog potoka. Na tom mjestu markirani put se poinje
blago uspinjati prolazei gornjom ivicom praume. Za one koji
ele ui u dubinu praume, doivjeti kontrolisanu avanturu i
vidjeti vodopade Skakavca, put se odvaja desno, niz potok, u
smijeru sjeverozapada.
Orijentisati se moemo samo busolom i smijerom toka
potoka. Prauma je toliko gusta da se nebo ne vidi, ali upornom
istraivau ipak omoguuje kretanje. Desna obala potoka e
nam, nakon nepunog kilometra, omoguiti jednostavan prilaz
stijeni sa koje padaju vodopadi.
Ustvari, vodopad Skakavac ima dva vodopada. Prvi je na
poetku stijene i do njega se paljivim penjanjem, slijedei desnu
obalu potoka, prijeei jednu strmu padinu nekoliko metara
iznad, moe doi. Sa tog mjesta vidimo prvi, mali vodopad, visok
desetak metara.
Da bismo izbliza vidjeli veliki vodopad moramo se vratiti
dvadesetak metara i popeti uz strmu desnu ivicu potoka. Ve
58

Prauma Peruica

Za orijentaciju ostaju samo

karta i kompas

nakon pedesetak metara penjanja ukazuje nam se lijep vidik, ali

je potrebno popeti se jo sto metara, do velikih borova, ispod
kojih emo vidjeti vodopad iz ptiije perspektive. Na tom mjestu
je potrebna velika koncentracija i panja da bi se sigurno mogao
napraviti snimak vodopada.
Povratak na markirani put vodi drugom stranom potoka, u
pravcu juga, uzbrdo, za pola sata laganog hoda.
Markirani pjeaki put, prolazei gornjim obodom ume,
brzo e nas dovesti do sedla Tunjemir na visini gotovo istoj sa koje
smo i krenuli i raskra puteva prema Prijevoru, uzbrdo i Suhoj,
nizbrdo. Na Prijevor se moemo popeti za manje od dva sata, a
u Suhu sii za manje od sata. Desno e se povremeno ukazivati
stijene Tunjemira a lijevo, preko doline Suhe planina Volujak. Put
se zavrava nepun kilometar od kanjona Sutjeske i tu silazimo na
makadamski put koji iz Suhe ide prema Trnovakom jezeru.
Povratak: preko Suhe i kanjona Sutjeske na Tjentite, 5 km.

59

60

Volujak
Druga po visini planina u Bosni i Hercegovini je Volujak, sa vrhom
Studenac, visokim 2296 m n/v. Ta planina, divlja, surova i lijepa u
isto vrijeme, juni je susjed Maglia i predstavlja dio visokog gorja
koji, sa planinom Bio, dijeli i spaja dvije zemlje: Bosnu i Hercegovinu
i Crnu Goru.

61

Volujak

reben, visok preko 2000 metara strmo se die iz kanjona

Sutjeske, i iz doline Suhe, prua se zapadno, nasuprot
Maglia prema lancu planina i vrhova Crne Gore. To je
planina koja ima veliko prostranstvo pod umom, alpske panjake,
strme stijene. Njena privlanost je u njenoj nedirnutoj divljini.
Mnogi dijelovi planine, zbog tekog i dalekog pristupa sauvali
su istinsku ljepotu. Obronci planine, koji se strmo sputaju u
Sutjesku pruaju mogunost opstanka divljih ivotinja. Planina je
bogata ljekovitim biljem, jagodiastim voem, gljivama.
Na junim i zapadnim padinama, na prostranim alpskim
panjacima obnavljaju se poruene i grade nove stoarske
kolibe, katuni u kojima ljeti ive stoari. Njihova stada uljepavaju
pejsae planine, a noenje u katunima kod gostoljubivih gortaka
je poseban doivljaj.

Na sedlu, ispod vrha

Studenac, na Volujaku
62

Volujak

Stijene nude izazove alpinistima, iroka prostranstva

planine visokogorcima, alpske livade ljeti planinskim biciklistima,
vidikovce, zimi turna skijanja, uspone na snijene vrhove.
Na jugoistoku je planina Vlasulja, iji je vrh Volujak, visok
2336 m, tako da imamo osim planine i vrh Volujak.
Dugo vremena je ova planina bila izolovana zimi i uspon na
njene vrhove predstavljao je istinski izazov visokogorcima.
Jedan jednodnevni, dobro organizovani i osmiljeni izlet na
Volujak, pripremljen i voen profesorima geografije, biologije i
sporta, moe pruiti uenicima srednjih kola doivljaj i znanje
vrijedno stotina kolskih teoretskih asova.
Volujak je planina koju e, po intenzivnim doivljajima,
upamtiti svaki posjetilac.

Pogled sa Volujaka na Magli}

63

Volujak

Usponi na Volujak

1. Put na vrh od Trnovakog jezera

1517 m n/v

3 sata hoda

Ovaj put zahtijeva prilaz jezeru koji je opisan u odjeljku o

Magliu, sa Prijevora za dobar sat hoda, ili iz Suhe, za 3 sata hoda.
Put, u ljetnim uslovima, od Trnovakog jezera do vrha
Volujaka je visokogorski planinski put, koji slijedi stoarske staze,
bez nekih posebnih strmih dijelova, koji mogu predstavljati
objektivnu tekou. Uspon zimi, zbog udaljenosti Trnovakog
jezera i padina izloenim lavinama zahtijeva znanje iskusnog
alpiniste.
Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju
vodia, ili veliko visokogorsko iskustvo, kartu i odlino poznavanje
topografije.
Sa jezera put kree na zapad prema Rudinskim kolibama,
stoarskim katunima, pa se nakon 500 metara odvaja desno,
prema Klekovom komu. To je put alpskim panjacima, a kasnije
ulazi u klekovinu, rastinje zakrljalog bora, koju u isto vrijeme
uljepava pejsa i postaje ozbiljna prepreka ako skrenete s puta.
Iza lea pojavljuje se panorama jezera uokvirena vrhovima
64

Karta Volujaka

65

Volujak

Trzivke, Trnovakog Durmitora, Maglia. Put se nalazi na grebenu

Otrikovac, desnoj ivici cirka a lijevo od stijena i ume koja se
protee prema Suhoj jezerini. to ga paljivije budete slijedili, tim
prije e mogunost lutanja kroz kleku biti manja.
Sa svakim korakom pogled prema Magliu i vrhovima Bioa
postaje sve uzbudljiviji, a kad se dovoljno visoko popenjete
ugledaete i vrhove Durmitora na istoku. Tad ste blizu vrha. Lijevo
ostaje sedlo a ispred vas vrh Studenac, visok 2296 m.
Na jugu se ukazuje markantna piramida Kuka, barijera
Lebrnika, prevoj emerno, a na sjeverozapadu ljepotica
Zelengora. Magli je na istoku, a vrhovi Bioa, piramida Vita,
Vlasulja, sa sjevernom stijenom i Durmitorom u daljini ine
panoramu spektakularnom.
Sa vrha se moe prijeiti Volujak do vrha Badnjine 2243
m na sjever ili prema Vlasulji 2336 m, na jug, u Crnoj Gori. Tim
panoramskim putem dugo se boravi na velikoj nadmorskoj visini,
tik iznad Trnovakog jezera, sa predivnim pogledima na okolne
vrhove.
Povratak: Istim putem nazad, na jezero za 1 sat, ili na
emerno za 3 sata.
Mogu je silazak u dolinu starim, markiranim planinarskim
putem. Taj put nudi visokogorski, topografski i orijentacioni
izazov, a kao nagrada su lijepe panorame, divlji krajolici planine
eksponirane staze izmeu litica i intenzivan doivljaj.
To je silazak samo za posebne ljude, spremne na kontrolisanu
avanturu.
Sa vrha Volujaka, koji je na nekim kartama oznaen kao V.
Otrikovac, 2296 m put ide u smijeru sjeverozapada, preteno
grebenom na vrh Badanj 2243 m. Sa njega treba nai prolaz,
na sjever a potom na istok prema Tiholjici 1680 m, pored
nekadanjeg planinarskog doma, ispod vrha Stolac 1985 m, a
onda paljivo slijediti stoarsku stazu prema Jelovoj stazi i preko
Vratnica, zaobii stijene sa istone strane, a nakon toga spustiti
se u dolinu Suhe, za 3 sata.
Ovaj put prolazi izmeu velikih stijena te zahtijeva veliko
visokogorsko iskustvo, kartu, busolu, dobro vrijeme ili vodia.
66

Na vrhu Volujaka, u
pozadini Gacko

67

Volujak

2. Put na vrh od prevoja emerno

1293 m n/v
5 sati hoda

emerno je planinski prevoj, visok 1293 metra, na

magistralnom putu Sarajevo Dubrovnik, izmeu gradova
Foe i Gacka. Sa njega se odvaja makadamski put ispod planine
Lebrnik, 1985 m, prema vrhu Kuk, 1860 m. Tim makadamskim
putem se moe, terenskim vozilom, znatno pribliiti Volujaku i
skratiti vrijeme uspona na vrh.
Ovaj put prolazi kroz izvorite rijeke Sutjeske, koje u svim
godinjim dobima nudi lijepe razglede, a u rano proljee, na
skijakoj turi, vidici su drugaiji i pejza je nestvarno lijep.
Na usponu nema teih detalja, ali je zbog duine i preplitanja
mnogih stoarskih puteva, neophodna stalna orijentacija.
U uslovima dobre vidljivosti, ve sa emerna vidi se cilj, vrh
Volujaka.
Ovaj prilaz je dobar za zimski uspon, turnim skijama, jer smo
ve na startu visoko, a konfiguracija terena omoguava lagano
uspinjanje, a nakon uspona brz spust na Trnovako jezero i preko
Suhe jezerine u dolinu Suhe. Mora se voditi rauna o lavinskim
podrujima, nakon novog snijega, na poboju Vlasulje, kuda ide
zadnja polovina puta, pa uspon zimi zahtijeva znanje iskusnog
visokogorca.
Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju
vodia, ili veliko visokogorsko iskustvo, kartu i odlino poznavanje
topografije.
Na prevoju smo znatno visoko i put nas vodi na istok, kroz
zaseoke, preko livada, kroz listopadnu umu, pored izvora, ispod
sjeverne stijene Lebrnika prema markantnoj piramidi vrha Kuk.
Najljepi su mjeseci juni i juli, jer je put okruen raznobojnim
planinskim cvijeem, obilnim izvorima, a dani su dugaki i topli.
Uspon je veom blag i postepen, pa u prva dva sata preemo
68

Ispod Kuka, na putu

^emerno - Volujak

pola puta, ali se popnemo tek dvjesto metara, do Vracan poljane,

ispod Kuka. Na tom putu prolazi se pored nekoliko izvora, te je
snabdijevanje vodom olakano.
Put dalje nastavlja otro uzbrdo, na sjever, pobojem
Vlasulje. Vidljiv je iz daljine i jedan je od vanijih stoarskih
puteva na Volujaku. Lijevo od nas prema sjeverozapadu pada
dolina nastala od voda koje ine rijeku Sutjesku.
Naporno penjanje olakae sve ljepi i ljepi vidici. Put prolazi
kroz Klekov do, i nakon dva sata moemo dosei Marculov do,
prostranu zaravan na visini od 2100 metara. Put nastavlja prema
sedlu na kojem je izvor, po kojem je i najvei vrh Volujaka dobio
ime. Sa sedla na sjever i na vrh Studenac, 2.296 m. Na vrhu je
uruena kamena piramida koja oznaava granicu.
Povratak: Istim putem nazad, na emerno za 3 sata ili na
Trnovako jezero za 1 sat.
69

Sjeverna stijena Lebrnika

70

71

Proljetno turno skijanje

72

Volujak

3. Put na vrh preko sela Izgori

850 m n/v

5 sati hoda

Selo Izgor je najblia, ali i najnia ishodina taka za uspon

na najvei vrh Volujaka.
U selu ive gortaci, neki i tokom cijele zime, pa je mogue
konaenje, kupovina hrane, i ostavljanje vozila, a posebno
koritenje usluge mjetana vodia ili vozaa, koji e vam, po
elji prebaciti auto do Suhe, ili emerna, ako se odluite za drugi
put u silasku.
Ovaj put je povoljan jer nudi, u sluaju potrebe, brz i lagan
silazak.
Grab je mjesto udaljeno 10 km od Tjentita, gdje magistralni
put Sarajevo - Dubrovnik prelazi na lijevu obalu Sutjeske i poinje
se penjati prema emernom. Od Graba vodi makadamski put
desnom obalom Sutjeske do sela Izgor 850 m, ispod zapadnih
padina Volujaka. Iznad sela umski put vodi prema Volujaku,
visoko, gotovo do 1400 m n/v. Terenskim vozilom mogue je tako
veoma blizu doi do najveeg vrha Volujaka. Od kraja puta za dva
sata se moe doi do Studenca 2296 m.
Povratak: Mogue je vratiti se u dolinu, sa vrha Studenac nakon
prijeenja grebena do Badnja 2243 m, na Kuzmanske kolibe 1450 m,
selo Slavigora 974 m, most na Vrataru 746 m, u kanjonu Sutjeske ili u
selo Izgor istim ili do sada opisanim putevima: 3 - 4 sata.
73

74

Zelengora
Kao da je rijeka Sutjeska odsjekla dio gorja najviih
bosanskohercegovakih planina: stjenovitog Maglia i divljeg
Volujaka, pa onu pitomu, njenu i djeviansku ljepotu ostavila
Zelengori.
Lijepa je po livadama, umama, alpskim panjacima, ljeti okiena
cvijeem raznovrsnog planinskog bilja: encijana, zvonaca, arnike,
anisa (salepa), margarite, mauhice, emerike, kadulje, pelina, a
uvijek dominantne zelene boje koja dade autentino ime ovoj planini.

Put sa sedla sputa se pored

Jugovog jezera na Orlova~ko.
Lijevo je Kalelija a u pozadini Todor
75

Karta Zelengore

76

77

zelengora

Lijepa je po lednikim jezerima, gorskim oima:

Orlovako jezero, Crno, Bijelo, tirinsko, Kotlaniko jezero,
jezero Donje bare i Gornje Bare.
Lijepom je ini i Jugovo jezero, udesno djelo ljudskih ruku.
Bogata je brojnim izvorima bistre, pitke i hladne vode,
potocima, ukraena divljinom kanjona Hravke, vrhovima,
panoramskim grebenima, stadima divokoza, stadima ovaca i
katunima - tradicionalnim ljetnim stoarskim naseljima.
Posebna je i po tome to vode, koje teku sa Zelengore
slijevaju se, rijekama Neretvom, Sutjeskom i Drinom prema dva
mora - Jadranskom i Crnom.
Prostranstvo uma, alpskih livada i visoravni, neznatno
udaljeni od puteva, sauvali su ambijent netaknute prirode.
Najvei vrh Brego, 2014 m n/v nalazi se u centralnom dijelu
planine, iako neugledan prua lijep pogled na vrhove Zelengore
i okolne planine. Pristup na taj vrh podrazumijeva hodanje
kroz atraktivne krajolike planine, penjanje na sedla i grebenje,
prolazak pored jezera, i zbog toga je uspon vrijedan truda.
Ukratko, ovjek e, dolazei na Zelengoru, moi obogatiti
svoj duh i oplemeniti duu.

Centralna Zelengora

Greben Tovarnice.

78

zelengora

Orlovako jezero 1438 m n/v

Smjeteno je u sredini planine. Jezero je dugo 330 metara,

iroko 75 a duboko 5 metara. Ima oblik polumjeseca, bistre
vode, bogato je ribom, a tokom ljeta pogodno je za kupanje.
Temperature vode variraju u odnosu od mjesta gdje voda dotie
pa do mjesta gdje ponire i do 5 C.
Okolne ume su pune divljai, a nepregledni panjaci, tokom
ljetnih mjeseci, prepuni ljekovitog bilja.
Jezero se nalazi u sklopu Nacionalnog parka Sutjeska.
Blizu jezera je izgraena nova lovaka koliba visokog
standarda, u kojoj se moe ugodno boraviti.
Tu se nalaze i katuni bosanskih gortaka sa stadima ovaca,
kravama i konjima. Podruje Orlovakog jezera nudi mogunost
boravka ljudi u ovom podruju planine. Pored ribolova, lova,
branja gljiva, umskog jagodiastog voa, ljekovitog bilja,
nudi boravak na svjeem zraku, na velikoj nadmorskoj visini,
sportske pripreme, kolu u prirodi, likovne i fotografske kolonije,
pjeaenja, planinarenja, turna skijanja zimi, alpinistike uspone,
kampovanje. To je centar Zelengore. Sa njega se, jednodnevnim
turama, moe obii velik i lijep dio planine.
79

Zelengora

Visokogorska planinska tura

1. Orlovako jezero 1438 m n/v - Brego
2014 m n/v Orlovac 1962 m n/v
5 sati hoda

Ovaj put vodi na vrh Zelengore i prolazi jednim od najljepih

dijelova planine. U poetku su to panjaci, stada ovaca, gortaci,
mnotvo izvora, gljive, jagode, maline, borovnice, stoarska
staza ili markirani planinarski put, potom, kad se podignemo
visoko i dosegnemo vrh, pogledi na susjedne planine. Put sa
vrha Bregoa do Orlovca je spektakularna grebenska tura sa
prekrasnim vidicima.
Zimi je ovo tura koja e u budunosti, svojom atraktivnosti,
privlaiti iskusne visokogorce eljne djevianskih planinskih
predjela i spremnih na viednevne skijake ture sa bivacima u
snijegu.
U ljetnim uslovima put je visokogorska planinska staza, koja
slijedi markaciju i stoarske staze, bez nekih posebnih strmih
dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu tekou. Uspon zimi,
zbog udaljenosti Orlovakog jezera i grebena izloenih lavinama
zahtijeva znanje iskusnog visokogorca.
Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju
vodia, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje
topografije.
Od jezera na jug staza slijedi stoarski put i konstantno
se penje na greben Bregoa, a potom na istok dosee vrh. Sa
vrha nastavlja grebenom, na sjever, preko Kozijih strana 2013 m,
Orlovae 1959 m, do Orlovca 1962 km.
Povratak: Sa vrha Orlovac sputanje na jezero za 1 sat hoda.
80

Brego~, najve}i vrh

Zelengore. Pogled sa sedla

81

Zelengora

Visokogorska planinska tura

Orlovako jezero 1438 m n/v
tirinsko jezero 1677 m n/v
Kotlaniko jezero 1514 m n/v

2.

4 sati hoda

Alpski panjaci Zelengore.

U pozadini Todor

Ova planinska tura vodi na dva izuzetna jezera smjetena u

zapadnom dijelu Zelengore i prolazi najljepe dijelove planine.
Sa jezera se postepeno prelazi od pitomog dijela planine prema
autentinim, skrivenim, nedirnutim predjelima zelengorske
visoravni. Ako je vodi iskusni lovac moi e saputnicima
pokazati tragove ivotinja ili omoguiti susrete s njima. ivotinje
koje su stanovnici gradova vidjeli u zoolokom vrtu, gortaci
susreu u planini. Nema niti jedan razlog da se na Zelengori ne
vidi divokoza, srna, lisica, zec, ptice u evaru jezera, jastreb, orao.
Ako je posjetilac spreman na to i ako to eli, na ovom putu e ih
moi vidjeti.
Ako je vodi iskusni planinar, visokogorac, gosti e upoznati
planinu onako kako im je vodi bude predstavljao. Ako se
posjetioci odlue da sami idu prema cilju vidjee onoliko koliko
budu eljeli.
U svakom sluaju bie na dobitku, jer najloiji dan u prirodi
bolji je od najboljeg dana ispred televizora.
Put u ljetnim uslovima, je visokogorski planinski put, koji
82

slijedi markaciju i stoarske staze, bez nekih posebnih strmih

dijelova, koji mogu predstavljati objektivnu tekou.
Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju
vodia, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje
topografije.
Put ide od Orlovakog jezera, pored katuna, penje se
stoarskom stazom na zapad, ispod vrha Kalelija 1977 m, za
kojeg kau da nudi najljepi pogled na Zelengori. To su pogledi
na vrh Todor 1949 m, i jezera na obje strane grebena. Nastavljajui
put na zapad dolazimo do podruja tirina i istoimenog jezera
1677 m. Sa tog jezera put skree prema jugozapadu i nakon 4 km
spustit e se u Kotlaniko jezero 1514 m.
Povratak: Sa Kotlanikog jezera na sedlo Borovno brdo i na
Orlovako jezero za 2 sata hoda.
83

Sedlo je najviso~ija ta~ka sa koje

se moe krenuti i na Brego~ i na
Kotlani~ko i tirinsko jezero

84

85

Zelengora

Jugovo jezero 1550 m n/v

U blizini Orlovakog jezera nalazi se Jugovo jezero. Ono
nije ledniko, nego je vjetako. Dugako je 250 a iroko oko
100 metara. Plijeni svojom ljepotom a posebno kao udesno
djelo ljudskih ruku. Njega je u prolom vijeku napravio Jusuf
Jugo. Bio je lovouvar u Nacionalnom parku tokom 40 godina i
njegova ideja da pregradi jedan potok rezultirala je nastankom
ovog krasnog jezera. U jezeru ima pastrmke, jer se svake godine
ubacuje mla kalifornijske pastrmke. Kao i za ostala jezera, i za
ovo je potrebna dozvola, koja se moe kupiti u Nacionalnom
parku i na samom jezeru. Jezero je okrueno vrhovima Kalelija i
Stog i svojim poloajem znatno uljepava krajolike Zelengore.

86

Zelengora

tirinsko jezero 1677 m n/v

Najvee jezero na Zelengori, dugo je oko 600, iroko

oko 300 metara, a duboko 4,5 metara. Nalazi se zapadno od
vrhova Todor 1949 m, i Osredak 1828 m. Bogato je jezerskom
zlatovicom, i evarskim pticama. Ribolov je zabranjen u periodu
od 30. novembra do 1. juna. Riba se moe hvatati samo jednim
tapom, sa najvie tri udice, i to na vjetaki mamac. Maksimalan
broj ulovljenih riba je 5 komada u jednom danu.
Znaajno udaljeno od putnih komunikacija jezero nudi
potpuni mir i gotovo savrenu tiinu. Prelijepi krajolici oko njega
i izvori nude mogunost kampovanja.
Vrhovi iznad jezera omoguuju etnju i planinarenje.
Nezaobilazan je vrh Kalelija 1977 m. visok, udaljen nepun sat
od jezera, sa kojeg puca spektakularan pogled na najljepi i
najuzbudljiviji dio Zelengore.
Ljudske intervencije na jezeru i pored njega nema. Autori
oekuju u skoroj budunosti, kad e, u bjekstvu ljudi od gradske
vreve, prebrzog ivota i otuenja ovjeka od prirode, znatno
poveava broj posjetilaca i prieljkuju da ovo jezero i alpski panjaci
oko njega, bude mjesto intenzivnog doivljaja arolije planine
Zelengore.
87

tirinsko jezero
88

89

Zelengora

Kotlaniko jezero 1514 m n/v

Kotlaniko jezero je najdublje jezero na Zelengori. I

ono je zbog nepristupanosti netaknuto ljudskom rukom. U
prelijepom krajoliku jedno je od najljepih lednikih jezera Bosne
i Hercegovine. Najblii pristup je nepuna 2 sata hoda sa sedla
Borovna brda, nadomak Jugina jezera. Put za jezero poinje
na 1700 m, sa samog sedla, pored izvora, na zapad, tik ispod
karakteristine stijene, poput zuba visoke 5 metara. Taj put je bio
nekada markiran planinarskom markacijom, pa se tim znacima,
povremeno moe pomoi u orijentaciji.
Jezero je okrueno visokim vrhovima Zelengore i smjeteno
u cirk nastao lednikim djelovanjem u vrijeme ledenog doba.
Bogato je ribom, jezerskom zlatovicom a u jezeru ivi dragocjena
vrsta endemine ivotinje, vodozemca, tritona. Dugako je 400
metara, iroko 200 a duboko 10 metara.
I na ovom jezeru vai zabrana ribolova u periodu 30.
novembra do 1. juna. Ribolov je dozvoljen jednim tapom, sa
tri udice, vjetakim mamcem. Najmanja dozvoljena duina
ulovljene ribe je 30 centimetara, a najvea dozvoljena koliina
ulovljene ribe je tri komada u toku jednog dana.
Jezero napajaju izvori a voda otie u jedan ponor, za kojeg
kau da izvire u podnoju planine i napaja Neretvu.
Jezero e pruiti doivljaj bliskosti sa prirodom samo onim
koji to budu intenzivno eljeli.
90

91

Kotlani~ko jezero

92

93

Zelengora

Tovarnica

Jugoistoni masiv Zelengore

Tovarnica bi mogla biti zasebna planina dostojna potovanja

i najizbirljivijih ljubitelja prirode. Greben Tovarnice, sa Ugljeinim
vrhom 1859 m, Ardovom 1723 m, vidikovcem na Planinici 1620
m, Siljevica 1722 m. a posebno sa jezerima Donje i Gornje Bare,
predstavlja nezaobilazni dio Zelengore.
Ovo je podruje tik iznad kanjona Sutjeske, gdje je nekad
jedna cjelina visoravni, tanije visokogorskog grebena presjeena
rijekom i odvojena od Volujaka. Juna i jugozapadna strana
Tovarnice zove se Jabuke stijene i one se strmo sputaju u korito
rijeke Jabunice. Na strmim i veoma eksponiranim padinama
smjenjuju se toila, uzdignuta rebra obrasla umom i police
obrasle gustom i sonom travom. To je podruje dostupno samo
divokozama, pa su divojarci i stada divokoza jedini gospodari
ovog podruja. Ovdje ne moe doi ni vuk ni medvjed. Stjenovite
litice visoke gotovo hiljadu metara ogradile su prirodni ambijent
divokozama i orlovima.
Priroda je uspostavila ravnoteu. Iznad su visokogorski
grebeni koji omoguuju obilje hrane za ostalu divlja, kojom je
Zelengora bogata.
Do ovog dijela planine automobilom je najlake doi
makadamskim putem sa Tjentita. Tanije, iz pravca Foe,
na ulasku na Tjentite, desno, nakon mosta preko rijeke
Hravke. Asfaltni put nas vodi pored memorijalnog spomenika
legendarnom partizanskom komandantu Savi Kovaeviu,
poginulom na Sutjesci u estokoj bitci sa njemakom vojskom,
a prema mjestu ranjavanja partizanskog voe Josipa Broza Tita.
Put za jezero se odvaja na estom kilometru, desno i malo prije
prelaza preko Hravke na lijevo. Nakon etrnaest kilometara
makadamski put dolazi do jezera Donje Bare
Gornje Bare i Ugljein vrh
94

95

Tovarnica i greben Ardov

96

97

Zelengora

Jezero Donje Bare 1470 m n/v

Jezero je smjeteno ispod vrha Ardov 1723 m. Dugako je

250, iroko 120 a duboko 4,5 metara. Prije rata se pored jezera
nalazila vila u kojoj je odsjedao Tito. Samo rijetki su mogli u njoj
boraviti. U posljednjem ratu vila je unitena. ali je pored nje
napravljena druga, mala, lijepa lovaka kua, kojom gazduje
Nacionalni park i u kojoj se moe boraviti. U jezero se ubacuje
kalifornijska pastrmka.Voda je ista i bistra. Pune ga izvori koji
izviru na zapadnoj obali. Dno mu ima tamnoplavu boju. Oko jezera
su livade i ume, krajolik alpskih panjaka, prekrivenih sonom
planinskom travom, iaran klekovinom i drugim vrstama bora, a
unie bukovinom. Stada srna i divokoza, paljivom posmatrau
ukazae se nakon upornog i tihog ekanja.
Ovo je mjesto vrlo prikladno za aktivan odmor i sa njega se
moe obii lijep dio Zelengore.

98

99

Jezero Donje Bare

100

101

Zelengora

Visokogorska planinska tura

Jezero Donje Bare 1470 m n/v

Jezero Gornje Bare 1550 m n/v
Ugljein vrh 1859 m n/v
Tovarnica 1640 m n/v
Planinica 1620 m n/v

1.

6 sati hoda

Ova planinska tura vodi na drugo jezero u ovom podruju i

prolazi lijepim dijelovima planine. Sa jezera put ide nazad istim
makadamom kojim smo i doli i nakon pola sata hoda odvaja se
prema zapadu. Izlazi iz ume i alpskim panjacima vodi nas do
jezera Gornje Bare. Ako je ovaj uspon otpoeo u rano jutro, onda
e nagrada biti, ne samo bliski susreti sa umskim ivotinjama,
nego i fascinantni pejsai,u jutarnjem suncu, istonih padina
Tovarnice, a potom i jutarnja panorama Zelengore. Uspon na
Ugljein vrh je tipino visokogorski i brzo nas podsjea na nivo
kondicije, elju za intenzivnijim kretanjem, ubrzani puls, bri
rad srca, ali i namjeru da to prije stignemo na vrh i da nam se
pogled prostre po vrhovima Zelengore, Maglia i Volujaka.
Greben dalje vodi, na jugoistok, prema prevoju Tovarnice
na Planinicu, sa koje je ljepe, pored vrha Ardov, u smijeru
sjevera, za sat spustiti se na polaznu taku, nego istim putem,
nazad, vraati se.
Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju
vodia, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje
topografije.
102

Gornje Bare i greben Ardov

103

Zelengora

Trebova planina
Ovo je dio Zelengore sa vrhovima Planik 1796 m, Velika
Kouta 1872 m, Treskavac 1803 m, stoarskim naseljima Luki
katun, Vrbnike kolibe, visoravni Ljubin grob a posebno Bijelim
i Crnim jezerom.
Moda je ovo najpitomiji dio planine. Nepregledna
bjelogorina uma prati put uz rijeku Hravku. Vrh Treskavac
istie visoke stjene, krije kanjon rijeke i, gotovo da predstavlja
planinu za sebe. Pejsa praume mijenja se u alpske panjake
ponekad nestvarnih oblika. Na sjevernim strana pojavljuje se
crnogorina uma, koja nas dovodi do jezera, a iznad njih je
greben vrhova Orlovac, Kozije stijene i Brego.
Prilaz automobilom je istim putem iz Tjentita, duine 22
km, ali se nakon desetak kilometara odvaja na desno, prelazi
preko mosta rijeke Hravke i nastavlja njenim tokom, u smijeru
zapada, sve do Dobrog dola, gdje rijeka i izvire. Lo makadamski
put izlazi iz ume i nastavlja livadama, na sjever, prema Ljubinom
grobu i nakon toga na istok, do Lukog katuna.
Pjeice je mogu prilaz sa Tjentita, iz Popovog Mosta, kroz
selo Kruevo do Lukog katuna, za 3 sata hoda.
Na tom mjestu je voda, nekoliko novosagraenih stoarskih
koliba gortaka sa Tjentita, pored kojih se moe kampovati, a
u koje e putnika pozvati ljubazni domaini, i odlina baza za
obilazak jezera. U periodu ljeta stoari sa stadima ovaca obilato
koriste panjake jer su jos iz vremena Austrougarske sudskim
putem izborili prava na ispau.
Ljubitelji prirode se mijeaju sa njima berui gljive, umsko
voe, ljekovito bilje ili samo dolazei da se odmore. Posebno
u toku kolskog raspusta u katune dolaze djeca i pomau
roditeljima, djedovima, nanama, ispunjavaju planinu vedrinom i
radou i ue ivotne lekcije. Izlasci i zalasci sunca su posebni, jer
se pogled prua preko Maglia do crnogorskih planina, pa je ovo
mjesto koje treba posjetiti svako ko eli izbliza vidjeti djeviansku,
nevjestinsku ljepotu Zelengore.
104

Bijelo (Zeleno) jezero

105

Trebova planina. Mjesto molitve naih predaka.

Pogled sa Lu~kog katuna na Magli}, vrhove Bio~a i Volujaka

106

107

Zelengora

Visokogorska planinska tura

Luki katun 1560 m n/v
Ljubin grob 1580 m n/v
Bijelo jezero 1450 m n/v
Crno jezero 1450 m n/v

2.

2 sata

Ovaj put prolazi lijepim predjelima planine, logino vee

znaajne kote i vodi putnika do Bijelog i Crnog jezera. Sa ovog
puta moe se dosei centralni greben Zelengore, najvei vrh
Brego i sii na Orlovako jeero. Ova tura moe biti poetak,
ali i kraj putovanja po planini, aklimatizacija na visinu, trening za
tee uspone, ili duga, napokon, dua etnja po nestvarno ljupkim
predjelima.
Sa Lukog katuna alpskim livadama, na zapad za jedan
sat se dolazi do spomenika na Ljubinom grobu. Ljeti, taj put je
prekriven tepisima planinskog cvijea, umskog jagodiastog
voa, na njemu nalaze ljekovito bilje i gljive oni koji to znaju
a paljivim posmatranjem otkrivaju se, ispod busenja trave
maskirana gnijezda ptica rijeju put bujnog planinskog ivota.
ovjek ga moe upoznati, uivati u njemu ili ga naruiti. Na
zapadu horizont zatvara centralni greben planine, na lijevo Kozje
strane 2013 m iza kojih je Brego, a na desno je Orlovac 1962 m,
iza kojeg je Orlovako jezero.
U slijedeih pola sata pejza se mijenja i alpske livade
zamjenjuju borovi, klekovina, guste ume. Put ide u pravcu
sjeverozapada i sputa se u cirk Bijelog jezera
Bijelo jezero je smjeteno tik ispod Orlovca, u podnoju
108

Ste}ci na Lu~kom katunu. u pozadini je

greben Orlovac Brego~
109

Zelengora

njegovih istonih padina, na nadmorskoj visini od 1450 m.

Dugako je oko 90, iroko 70 metara a duboko 2,5 metara. U
njemu nema ribe. Zovu ga jo i Zeleno jezero zbog njegove boje
vode.
Na junoj strani jezera, tik na obali je markantna stijena
dovoljno visoka da se na njoj mogu napraviti zanimljive
fotografije, ili vjebati alpinistiku tehniku.
Na obali jezera raste planinska menta.
Nepunih pola sata dalje, na sjeveru, gotovo sakriveno u
umi je Crno jezero. Put izmeu ova dva jezera, onim koji znaju
prepoznati planinsku floru i faunu, gotovo je put kroz alpsku
botaniku batu. dovoljno je paljivo koraati, gledati, oslukivati.
Nagrada sama dolazi.
Crno jezero je smjeteno na 1450 m, dugako je 170 m,
iroko 80 a duboko 3 m. Puno je potone pastrmke i povoljno za
flyfishing. Jezerom gazduje Nacionalni park Sutjeska.
Pored oba jezera se moe kampovati.
Na putu nema nikakvih objektivnih prepreka, tako da njim
mogu ii svi koji ele, ali e im drutvo vodia olakati orijentaciju,
ako nisu iskusni planinari, lovci, ili ljubitelji prirode sa dobrim
znanjem topografije i odgovarajuom kartom.
Povratak do Lukih koliba je istim putem nazad za nepuna 2 sata.
Ili uspon sa Bijelog jezera, u pravcu zapada, na sedlo, 1800 m,
centralnog grebena, juno od Orlovca i preko njega na Orlovako
jezero, za dobrih 2 sata.
Ili uspon u pravcu juga, pored vrha Orlovaa 1959 m, preko
Kozjih strana na Brego, za 3 sata, a nakon toga iznad Dobrog
dola prema Ljubinom grobu i do Lukog katuna za 2 sata. To je
jednodnevna tura sa ranim ljetnim polaskom, koja nudi obilje
nagrada, za onog koji to bude arko elio.
Za one koji prvi put dolaze u ovo podruje autori preporuuju
vodia, ili planinarsko iskustvo, kartu i dobro poznavanje
topografije i, naravno, dobru vremensku prognozu.

Bijelo (Zeleno) jezero

110

111

Crno jezero
112

113

114

sutjeska

Nacionalni park Sutjeska

Tjentite. Spomenik poginulim

partizanima u drugom svjetskom ratu,
na Sutjesci

Nacionalni park Sutjeska obuhvata ire podruje doline

Tjentita, rijeke Sutjeske, dijelove planina Maglia, Volujaka
i Zelengore i posebno praumu Peruicu. Nacionalni park
je ustanovljen 1962. godine. Ukupna povrina Parka iznosi
17.250 ha, od ega je vie od pola pokriveno umama, a ostali
dio ine panjaci, alpske livade i goleti iznad gornje granice
uma. Lednika jezera, prauma, lijepi i divlji vrhovi okolnih
planina predstavljaju osnovnu vrijednost ovog nacionalnog
parka i ogromni turistiki potencijal. Pored toga, Nacionalni
park gazduje i bogatim lovitem, koje trostruko premauje
veliinu nacionalnog parka. Bogatstvom flore i faune predstavlja
rijetkost u Evropi i to je jedan od razloga prijema u lanstvo
EUROPARKOVA.
Nacionalni park raspolae sa 300 leajeva u hotelu Mladost
i Omladinskom centru na Tjentitu. U planinskim kuicama
na Orlovakom jezeru, Donjim Barama i Bogunovcu ima 12
leajeva. Tjentite ima i savremeni sportsko-rekreativni centar sa
stadionom za fudbal, terenima za male sportove i veliki otvoreni
bazen, povrine oko 16 hiljada kvadratnih metara.
Bogato potrebnim sadrajim i infrastrukturom, na Tjentitu se
svake godine organizuje jedno kolo dravnog takmienja u triatlonu.
Renderi i vodii nacionalnog parka znaajno doprinose
ouvanju autohtonosti ovog podruja i doprinose visokom nivou
zatite najviih bosanskohercegovakih planina. Oni su zapravo
i najbolji vodii po ovim planinama, i ne samo da garantuju
potpuni doivljaj divlje ljepote ovog arobnog krajolika, nego i
maksimalnu sigurnost posjetilaca.
115

OPREMA

OPREMA
Boravak u prirodi, posebno usponi na najvie
bosanskohercegovake planine; iz naunih, sportskih,
estetskih, ribolovakih, lovakih i u irokoj lepezi
drugih, moguih razloga, zahtijeva prikladnu obuu,
odjeu, rijeju opremu, bez koje ne treba ni pomiljati
na sigurni i udobni boravak u prirodi.

Obua:

planinarske cipele. Klasine planinarske cipele,

visoke, sa vibron onom. Takve su potrebne da nogu zatite od
otrog stijenja, skoni zglob od povrede i da omogui penjanje
po eksponiranim dijelovima planine.
I da budu optimalno lagane.
Vojnike cipele mogu zamijeniti planinarske. Vano je da su
komotne i da su toliko visoke da tite skoni zglob.
Patike su veoma lagane, udobne, ali ne tite od vlage, niti od
povreda skonog zgloba. Oprezno u njima.

Odjea: duge pantalone, goretex vjetrovka, vunena kapa

kaket, majica, koulja, termo prsluk ili jakna.
Rezervna odjea je neophodna: sportske gaice, majica, lagana
trenerka, arape.
Odjea treba da bude lagana, komotna, otporna na habanje, da
proputa znoj, zadrava vjetar i kiu, da titi od hladnoe; da se
teko kvasi, a lako sui.
To su materijali goretex i polartec

Ruksak: od nepropusnog materijala, oko 60 l zapremine.

116

OPREMA

Oprema za kuhanje: plinski primus, sa rezervnom

bocom, upalja i ibica, aluminijska erpa, dvije plastine olje,

kaike dosta za dvije osobe, tokom vie dana boravka u
planini.

Boca za vodu: od laganih metala, termos ili obina.

Bez hrane se moe, ali bez vode ne moe se preivjeti u prirodi.

Minimum 2 litra tenosti dnevno, a kod veih napora duplo vie.
Lagane, plastine boce pakovane vode ili sokova mogu zamijeniti
namjenske, pod uslovom da se ne sjeda na ruksak.

Sigurnosna oprema: busola i karta, noi, mini

komplet prve pomoi, mobitel; tanko alpinistiko ue, prusika 5

mm debljine i 5 m duine i karabiner, prica za isisavanje mjesta
ujeda insekata ili zmije.
Mobitel treba biti sa punom baterijom, da se, u sluaju potrebe,
sa mjesta gdje ima signala, moe pozvati pomo.
Prusiku i karabiner treba da ima svaki pojedinac, za samopomo,
pomo partneru, itd.
prica za isisavanje radi na principu vakuuma, te znaajno moe
pomoi u prvoj pomoi kod ujeda zmije. Hitnom intervencijom
moe se isisati znaajna koliina zmijskog otrova iz rane i tako
smanjiti komplikacije.
117

SIGURNOSNE MJERE

SIGURNOSNE MJERE
Svako putovanje nudi, osim lijepih i korisnih doivljaja i
iskustava, i mogunosti neprijatnih, pa i opasnih situacija.
Gorski spasavaoci dijele te opasnosti na objektivne i
subjektivne:

Alpinisti znaju prepoznati opasnosti u

planini, jer posjeduju znanje, sposobnost
visoke koncentracije i kvalitetnu opremu.

118

119

SIGURNOSNE MJERE

!
Objektivne opasnosti su one koje nastaju kao djelo
prirode, na koje ovjek nema uticaja, a u podruju naviih
BiH planina nabrojaemo najvjerovatnije:

Nevrijeme

Nevrijeme moe ugroziti ovjeka u planini ako je propustio

priliku, u pripremi izleta ili ture, da konsultuje meteoroloku
prognozu, ako se u izboru opreme nije pripremio za vanredne
prilike, ili ako ne postupa po proceduri, koja se ui na teajevima
izviaa, planinara, lovaca...
Posebno su opasna ljetna, poslijepodnevna, nevremena,
pogotovo ako su tad ljudi na vrhu ili u njegovoj zoni, zbog
gromova, jakog vjetra i ledene kie.
Radi toga na ture treba ii rano. Prilikom uspona na najvei vrh
Evrope Mont Blanc, na vrh se kree rano ujutro, jo po mraku.
Ujed zmije

U prirodi ima zmija jer je to njihovo prirodno stanite. Ujed

otrovne zmije, koje ive u naim krajevima, a za koje kau da
imaju samo 1/3 otrova potrebnog za smrtni ishod, moe izazvati
opasne posljedice, ali ga treba preduprijediti.
Divljina prirode je mjesto gdje ta stvorenja ive. Ljudi, koji
prolaze tim podrujem trebaju da budu oprezni, pogotovo na
nepreglednim mjestima gusti, i sl. Trebaju oprezno nastupati,
da bi dali zmiji vremena da se povue.
Zbog toga su planinarske cipele i duge pantalone vrlo korisne
kao preventiva. A vakuumska prica moe biti korisna ako se
nesrea dogodi.
120

SIGURNOSNE MJERE

!
Subjektivne opasnosti su one koje, nepromiljenim
djelovanjem, izazove sam ovjek, sebi ili drugima:

Pad

Svakako da se moe pasti sluajno, ali ako se ne pazi dovoljno, ako

se ne preduzmu sve mjere sigurnosti, pogotovo na eksponiranim
mjestima, onda pad moe biti katastrofalan.
Zbog toga su znanja alpinizma vrlo korisna.
Iscrpljenost

Sticajem raznih okolnosti moe se, u svakoj fizikoj aktivnosti

upasti u fazu malaksalosti. Ali, u planini, pogotovo u nevremenu
to moe biti veoma opasno. Zbog toga to su stalno prisutne
iznenadne situacije koje trae trenutni maksimum fizikog
naprezanja, ovjek mora uvijek imati rezervu snage. Radi toga
dnevne ture ne trebaju da traju predugo.
Dobrim pripremama, razumnim planiranjem dnevne etape
i prepoznavanjem znakova organizma, moe se izbjei
iscrpljenost.

121

RECENZIJE

Iz recenzije
prof. dr Ibrahima Buatlije

Na 126 stranica teksta, u 10 poglavlja, sa 5 karata te 54

fotografije reprezentativno i impresivno prikazan je krovni
ortografski dio Bosne i Hercegovine.
Ve u predgovoru autori ukazuju na svjetsko - historijski
znaaj planina sa posebnim osvrtom na Magli 2386m n/v,
najviu planinu u Bosni i Hercegovini, zatim navode Volujak 2296
m, istiui da sa planinom Bio dijeli i spaja dvije zemlje Bosnu i
Crnu Goru, to e rei dravu BiH i dravu Crnu Goru.
Za Zelengoru planinu koju od Maglia i Volujaka razdvaja
dolina klisura rijeke Sutjeske, autori s pravom kau da je
najljepa i najpitomija planina sa predivnim krajolikom i
edesnim lednikim jezerima.
Posebno autori istiu vrijednost i znaaj praume Peruice,
jedine takve u Evropi.
Za Trnovako jezero, uz samu granica a na teritoriji Crne
Gore, koja je komunikacijski povezano sa Bosnom, uporeuju sa
ljepotama raja, a u korist svih ljudi, te autori navode da je i to
razlog pisanja ove knjige.
Za nacionalni park Sutjeska se sa pravom navodi da je bio a
i sada jeste dragocjen za ouvanje ovog prelijepog planinskog
podruja. U predgovoru autori zakljuuju da je ova knjiga
nastala kao divljenje prirodi i upozorenje dravi da se ovo blago
na dohvatu ruke sauva u korist svih.
Detaljno i instruktivno uspon na Magli je opisan i objanjen.
122

RECENZIJE

Uz opis su date i vrijednosti visokogorja, te istaknuta razlika

izmeu planinarstva i alpinizma.
U tekstu su date i instrukcije o sigurnom boravku u planini,
ne samo tehnike, nego i psiholoke i moralne.
Precizno su data uputstva prilaza vrhu Maglia: put na vrh
od Lokve derneita, od Trnovakog jezera i sa sedla Prijevor.
U poglavlju o Trnovakom jezeru, prema kojem svi putevi
vode iz Bosne i Hercegovine, a jezero se nalazi u Crnoj Gori,
autori sugestivno navode: ovo divlje i prelijepo podruje, ba
kao i najvei vrh Evrope Mont Blanc izmeu Francuske i Italije,
ili najvei vrh svijeta Mont Everest, na granici Kine i Nepala,
mudrou vladara susjednih drava, pristupani su svim ljudima,
te nikakvih graninih formalnosti nema. Poruka je oigledna.
U opisu praume Peruice autori istiu da drvosjee ne smiju
u njnu ni gledati, ni po njoj hodati, a kamo li je eksploatisati. Putevi
kroz Peruicu opisani su na pravcu: Drago sedlo Tun jemir
Suha, koji traje 4 5 sati hoda. Opis trase je veoma detaljan i
instruktivan, a prua posjetiocu neizbrisiv doivljaj.
Detaljno i instruktivno dat je uspon na Volujak: put na
vrh od Trnovakog jezera, zatim od prevoja emerno, te iz sela
Izgori. Putevi, skupa sa okolinom detaljno su opisani i pruaju
kompleksu panoramu ove i za planinare specifine planine.
Deskripcija landafta Zelengore je veoma autentina i
instruktivna. Posebno su opisani grebeni i hrbati te masivi i
dubodoline, a zatim visoravni i planinska jezera: Orlovako,
tirinsko, Kotlaniko, Jugino tehnogeno jezero, jezero Donje
Bare, jezero Gornje Bare. Ovo je, do sada, najdetaljniji prikaz
visokogorskih tura na Zelengori. Uz svaku turu su date i
planinsko gorske vrijednosti kako fiziko - geografske tako i
antropogeografske. Posebno je prikazana planina Trebava, te
Bijelo i Crno jezero.
Kompleksno je prikazan i Nacionalni park Sutjeska, sa
memorijalnim spomenikom iz narodno oslobodilake borbe.
Kao dodatak, ali izuzetno vaan, data su uputstva i
upozorenja na one tekoe koje ekaju svakog planinara, alpinistu
i planinskog turistu, a odnosi se na opremu i sigurnosne mjere.
123

RECENZIJE

Slaem se sa autorima da je najgori dan u prirodi bolji od

najboljeg dana ispred televizora.
Nigdje, se ne moe, kako navode autori, obogatiti duh i
oplemeniti dua, kao u planini.
Pozdravljam izdavanje ove knjige, i elim autorima uspjeh u
nastavljanju objavljivanja ovakvih djela u ediciji PLANINE BOSNE
I HERCEGOVINE.

Sarajevo, april 2008

124

Prof. dr Ibrahim Buatlija

RECENZIJE

Iz recenzije
prof. dr Midhat Usupli

njiga MAGLI, VOLUJAK, ZELENGORA, u izdanju Turistike

zajednice Federacije Bosne i Hercegovine, prva je iz edicije
PLANINE BOSNE I HERCEGOVINE, koju su pripremili Muhamed Gafi i dr emsudin Deko. Autori, kao dobri poznavaoci
i zaljubljenici u prirodne vrijednosti BiH, nakon knjige KANJON
RAKITNICE, pripremili su svoj novi rad, sada o naim planinama.
Autori su u ovom radu ne samo planinari, alpinisti ili obini
turisti nego vie od toga oni su istraivai, a u dijelu fotografija
i istinski umjetnici. Pred itaocima e se nai knjiga koja osvoja
slikama krajolika planina Maglia, Volujaka i Zelengore i tekstom
koji e ih prijemivim jezikom voditi u gotovo nestvaran svijet
netaknute prirode ovog dijela BiH. Tekst je ispunjen ljubavlju
prema prirodi i porukama o ljepotama znaajnim za razvoj turizma i mogunostima za nova istraivanja.
Autori su, ne sluajno, izabrali planine sa najviim vrhovima
u BiH, kao da ele rei: pogledajmo se odozgo iz ptiije
perspektive kako bismo bolje vidjeli kakve prirodne vrijednosti
ima naa domovina. Gledali su autori sa vrhova ovih planina
udesna prirodna zdanja, raznolike geomorfoloke oblike
planina, glacijalna jezera u njihovim podnojima, susjedne
planine, i brino vodili druge koji ele da vide i doive isti uitak.
Jezik je tean, pjesniki dijelom, ali iznad svega vrlo je sugestivan.
Sumnjam da e se italac koji proita ovu knjigu moi suprostaviti
osobnoj elji da vidi ove planine. Vidjeti ove planine istinski jeste
i kulturno, historijsko, tradicionalno i duhovno bogatstvo ljudi
125

RECENZIJE

kojim kao svojina pripadaju, kako to istiu autori. A zato to ne

uiniti kada nam pomau oni koji su ovdje bili bezbroj puta.
Zato ne doivjeti pogled sa najveeg vrha u BiH (Magli, 2386 m)
ili slijedeeg po visini (Volujak, 2296 m), ili neto nie Zelengore
(2015 m). Siguran sam, uinie to mnogi koji proitaju ovu knjigu.
Imaju itaoci i obavezu koji autori prieljkuju: da se upozori drava
da se ovo blago na dohvat ruke sauva u korist svih, kako se
istie na kraju predgovora ove knjige.
Rad je podijeljen na poglavlja, koja, pored predgovora
i opisa geopoloaja ovog podruja, opisuju planine i jezera, te
naine kako do njih doi. Poglavlja prate topografske karte i
prelijepe originalne fotografije koje je umjetniki uredio Zijah
Gafi. Poglavlja su: Magli i putovi na vrh (od Lokve Derneita, od
Trnovakog jezera, od sedla Prijevor); Trnovako jezero; Prauma
Peruica i put kroz Peruicu; Volujak i putovi na vrh (od Trnovakog
jezera, od prevoja emerno, preko sela Izgori); Zelengora i njena
jezera (Orlovako - 1438 m, tirinsko - 1672 m, Kotlaniko - 1528
m i Jugovo - 1550 m), te dijelove Zelengore: planine Tovarnica i
njena jezera Gornje i Donje Bare, te planina Trebova i njeno Bijelo
i Crno jezero. Najzad je i poglavlje o Nacionalnom parku Sutjeska,
tek toliko da se zna ko je najbolje upuen u ovo podruje. Knjiga
zavrava uputama o opremi neophodnoj za putovanja i mjerama
sigurnosti.
Interes za ovaj rad, pored istraivaa naeg prirodnog
naslijea, planinara, lovaca, izviaa, skijaa, studenata, sportista i
ljubitelja prirode uope, imae i obini ljudi koji poele da uivaju
u ljepotama ovog podruja. Jer, najloiji dan u prirodi bolji je od
najboljeg dana ispred televizora, poruuju autori ovog djela.
Doi e vjerujem, mnogi, bar na Zelengoru da vide kako ovjek,
Jusuf Jugo napravi udo u prirodi a da je ne povrijedi - da napravi
jezero koje se po svojoj ljepoti ne razlikuje od ostalih glacijalnih
jezera. Jezero nije ni veliko ni malo, ni gornje ni donje, ni bijelo ni
crno. Zove se Jugino.
Na kraju knjige daju se savjeti o sigurnosnim mjerama
nunim za uspjean kraj putovanja. Prijetnje koje neupueni
mogu imati u planinama su brojne i autori ih dijele na objektivne
126

RECENZIJE

i subjektivne. Objektivne su one na koje posjetilac ne moe uticati

jer su dio prirode (nevrijeme, ujed zmije i odron kamenja ljeti,
odnosno lavine zimi). U subjektivne prijetnje autori ubrajaju one
koje su posljedica nepromiljenog djelovanja zbog nedovoljnog
iskustva i fizike spremnosti, zbog ega su mogui padovi i
iscrpljenost. Zato autori sugeriraju svim posjetiocima planina da
sauvaju rezervnu snagu za iznenadne situacije.
Rad obuhvata 126 stranica sa 54 zadivljujue fotografije,
od kojih je ak 18 fotografija dvostraninog formata, koje su
paljivo birane da itaocima doaraju bogatstvo diverziteta
morfolokih oblika krajolika ovih planina. Tu je i pet kartografskih
prikaza podruja koji e pomoi da se posjetioci snau pri posjeti
pojedinim lokalitetima ovog podruja.
Interes za ovu knjigu mogu imati i umari, ihtiolozi, geografi,
geomorfolozi, ornitolozi, karstolozi, etnografi i drugi naunici koji
izuavaju diverzitet i pejzanu raznolikost.
Sa zadovoljstvom preporuujem tampanje ovog djela
uvjeren da e afirmirati prirodne vrijednosti ovog dijela nae
zemlje. Ovo djelo e sigurno pomoi kako odrivom razvoju
turizma tako i znanosti, iji rezultati u ovom sluaju upravo slue
za potrebe zatite prirodne batine BiH. Ovo je poruka koju autori
ovog djela upuuju itaocima gotovo cjelinom njihovog rada.

Sarajevo, april 2008

Prof. dr Midhat Usupli

127

128

SAD R AJ

Predgovor.........................................................................................7
Geopoloaj......................................................................................11
Topografska karta podruja.......................................................12
Magli................................................................................................16
Trnovako jezero...........................................................................46
Prauma Peruica..........................................................................50
Volujak..............................................................................................60
Zelengora.........................................................................................74
Nacionalni park Sutjeska ...........................................................115
Oprema............................................................................................116
Mjere sigurnosti............................................................................118
Recenzija prof. dr . Ibrahima Butalije....................................122
Recenzija prof. dr . Midhata Uuplia....................................125

129

130

131

132