Urednitvo asopisa Ekscentar zaprimilo je 19. kolovoza 2010.

pritubu Alana aplara

na lanak pod naslovom "Planinarenje" objavljenom u 6. broju Ekscentra iz 2004.
godine, za koji je kao autor potpisan gosp. Darko Ohnjec. U tom je lanku, bez znanja i
suglasnosti gosp. Alana aplara te bez navoenja njegova autorstva, koriten integralni
tekst njegova prirunika "Osnove planinarstva" koji je 2003. tiskan u izdanju Hrvatskog
planinarskog saveza. Budui da su koritenjem teksta povrijeena njegova autorska
prava, ovim se putem ispriavamo autoru te molimo itatelje da uvae ispravak
autorstva za navedeni lanak, a suradnike molimo da prilikom koritenja tuih tekstova
pribave suglasnost autora i navedu izvore.

Planinarenje
to je planinarstvo
Planinarstvo je pojam koji obuhvaa gotovo sve
ovjekove djelatnosti izravno i neizravno vezane
uz vlastonono kretanje u planinskim predjelima.
Planinarstvo je nain i stil ivota, itav niz dobrovoljnih
aktivnosti koje suvremenom gradskom ovjeku ivot ine
ugodnijim, zanimljivijim, zdravijim i nadasve ljepim.

Pogreno shvaanje planinarstva

Osnovni sadraj i cilj planinarenja je uivanje, pri emu
se ziko i duhovno izvrsno nadopunjuje.
Unato zikim naporima koje iziskuje i svrstavanju
meu portske djelatnosti, planinarstvo nije sport jer je
natjecateljska borba, koja je bitno obiljeje svakog sporta,
strana zdravom poimanju planinarstva.
Planinarstvo nema natjecateljskih elemenata natjecanje u planinarstvu je strano jer je u suprotnosti s naelima
uzajamnosti, altruizma i humanizma (iznimka je alpinizam gdje je ovjek sportski protivnik stijeni).Sportu i planinarstvu
dodirno i zajedniko je samo ono to nazivamo rekreacijom i zikom kulturom (Planinarstvo je u organizacijskom
pogledu sastavni dio zike kulture).
Za razliku od obinog izletnika, planinar vlada teoretskim i praktinim znanjima o kretanju i boravku u planinama, a
odlascima u prirodu pristupa organizirano, sustavno i osmiljeno.

bez veze

68

Hrvatsko planinarstvo

ekscentar br. 6

Poeci organiziranog planinarenja u Hrvatskoj seu u davnu 1874. godinu kada je u Zagrebu osnovano Hrvatsko
planin(ar)sko drutvo (HPD). Prvi izlet HPD-a bio je 18. V. 1875. u Samoborsko gorje, na Otrc i Pleivicu.
Moderno razdoblje naeg planinarstva poinje 1948. godine kada je u Zagrebu osnovano PD Zagreb, dananje HPD
Zagreb-Matica. Od tada se snano razvijaju alpinistika, speleoloka (piljarska) i druge planinarske specijalnosti.
Hrvatsko planinarstvo imalo je mnogo znaajnih uspjeha i postiglo je visok domet strunih djelatnosti. Meu njima valja
istaknuti desetke ekspedicija u svim svjetskim velegorjima i na najviim vrhovima svijeta i pojedinim kontinentima,
zahtjevna speleoloka istraivanja, uspjene spasilake i ekoloke akcije, i dr. Posebno vrijedi istaknuti uspjehe Stipe
Boia, koji se uspeo na najvie vrhove svih kontinenata, od ega dvaput na vrh Mt. Everesta.
U Hrvatskoj danas djeluje oko 20.000 planinara, organiziranih u 140 planinarskih drutava.

Hrvatske planine
Hrvatska je dijelom planinska zemlja. Premda hrvatske planine nemaju nijednog vrha vieg od 2000 metara, po ljepoti
im je malo ravnih na Zemlji. Veina naih planina pripada Dinarskom planinskom sustavu. Planine Dinarida graene su
preteno od vapnenca i karakterizira ih kraki reljef, dok su planine u unutranjosti (bivi otoci Panonskog mora) neto
nie, umovitije, po postanku starije i openito pristupanije.
Zahvaljujui blizini Zagreba, planinarski najposjeenije gore su Medvednica i Samoborsko gorje s obiljem staza,
domova i drugih planinarskih ciljeva. Neto dalje, ali ne manje zanimljivo je umberako gorje s najviim vrhom Sv.
Gera i planine Hrvatskog zagorja (Ivanica, Strahinjica, Kalnik, Ravna gora, Cesargradska gora, Kostelsko gorje).
Slavonske planine su Psunj, Papuk, Krndija i Dilj. Gorski kotar je veliko planinsko podruje s mnogo planinarskih ciljeva
(Velika Kapela, Bijele i Samarske stijene, Bjelolasica, Bitoraj, Risnjak, Klek kod Ogulina). Uz more se izdiu nae najvie
i najljepe planine; Uka i iarija u Istri, Obru i Snjenik u Hrvatskom primorju, planine Dalmacije (Dinara (najvii
vrh Hrvatske-1831m), Biokovo, Kozjak, Svilaja, Promina, Mosor...), a osobito se veliinom, ljepotom i mnogobrojnim
zanimljivostima istie Velebit. Otone planine nisu odve visoke, ali su zbog vidika na more i primorske planine zanimljive
kao planinarski ciljevi (vrhovi Braa (Vidova gora, visoka 780m, najvii je otoni vrh Hrvatske), Cresa, Loinja, Hvara,
Visa, Krka, Kornata i dr.).

Planiranje i organizacija izleta

Planirajui izlet, najprije odabiremo konkretne ciljeve izleta i
trasu puta. Ciljevi mogu biti prirodne i kulturne znamenitosti,
vrhovi, zanimljivi predjeli i putevi. Planirajui izlet, kretanje i
boravak u planini treba usmjeriti na ostvarivanje zadovoljstva
i relaksacije, a ne na iscrpljivanje sudionika pod pritiskom
ostvarenja preopsenog plana, jer se forsiranjem ne moe
uveati, nego samo umanjiti zadovoljstvo, koje je zapravo
glavni cilj izleta.

Viednevni izleti i noenje u planini

Viednevni izleti su organizacijski, ziki i nancijski zahtjevniji,
pa njihovoj pripremi i realizaciji valja .
pristupati ozbiljnije i temeljitije. Oni uz viednevno pjeaenje obuhvaaju i noenje u planini, za koje se takoer valja
pripremiti i ponijeti potrebnu opremu.
Na viednevnim izletima najee se boravi u planinarskim objektima. To su planinarski domovi, kue, sklonita i bivci.
Veina planinarskih domova otvorena je vikendom u ljetno doba godine, a zimi po dogovoru. Za razliku od planinarskih
domova i kua, planinarska sklonita i bivci su objekti koji pruaju privremeni i manje komforan smjetaj. Namijenjeni su za
krai boravak u alpskim i openito nepristupanim podrujima. Obino su neopskrbljeni iako ima iuzornih izuzetaka.

69
bez veze

Osim o spremnosti i spretnosti sudionika, uspjeh izleta uvelike ovisi o vremenskim prilikama, koje se naalost ne mogu
naruiti, ali se bar djelomino mogu predvidjeti. Pripremajui se za polazak na izlet treba obratiti pozornost je li prethodnih
dana padala kia (sklizavost, blato na stazama, prohodnost makadamskih cesta), koliko ima snijega. Budui da se
vrijeme u planini moe mijenjati fantastinom brzinom (npr. ljetni popodnevni pljuskovi), nemogue je dati sasvim tonu
i sigurnu prognozu. Bez obzira na prognozu sa sobom uvijek treba nositi kiobran ili kabanicu.
Zatekne li te u planini zatekne nevrijeme s grmljavinom, izbjegavaj izloene planinske vrhove, stjenovite grebene, stijene
i osamljeno drvee zbog opasnosti od udara munje. Takoer, izbjegavaj skliske staze nad velikim strminama, a ako
mora ii njima, tada koraaj paljivo! U sluaju loeg vremena i drugih nepovoljnih okolnosti, radije odustani od cilja,
jer se forsiranjem ne moe ostvariti zadovoljstvo, koje je glavni cilj izleta.

ekscentar br. 6

Vrijeme i predvianje (ne)vremena

POKAZATELJI VREMENA
Vrijeme se moe predviati i pomou barometra.
Pad tlaka predznak je loeg vremena, a porast ili
stabilan tlak dobrog. Nalazite li se na planinskim
meteorolokim postajama, prije polaska se valja
raspitati kakvo vrijeme se moe oekivati.

DOBRO VRIJEME:

visoki oblaci nejasnih kontura, mirujui ili

dolazei s istoka; magle i oblaci koji se sputaju

nebo blago modro ili jasno modro, vedro,

blago veernje rumenilo istih boja

blagi, noni i jutarnji povjetarac s vrhova

u dolinu

vidik nejasan, horizont dalek, konture

mutne (ljeti)

kiica iz svjetlijih oblaka

LOE VRIJEME:

gomilasti oblaci, nepravilnih oblika ili oblaci oblika ovica

nestalan vjetar, noni povjetarac odozdo prema gore

puhanje zapadnih, junih i jugozapadnih vjetrova

velika koliina vlage i sparina

brzo kretanje visinskih oblaka od istoka prema zapadu

kolobari oko mjeseca i sunca

reumatizam starijih planinara

Planinarski putevi i markacije

Planinarski putevi i staze
U planini se treba kretati iskljuivo planinarskim stazama jer one slue
da se njima sigurno i sa to manje tekoa doe do odreenog cilja
i nazad. Planinarske puteve razvrstavamo u tri kategorije; 1. lagani onaj na kojem se ne treba pomagati rukama; 2. srednje teki - na teim
mjestima moramo se pomagati rukama; i 3. teki put - onaj na kojemu je
upotreba ruku neophodna. One staze, koje za lake i sigurnije kretanje
imaju na kritinim mjestima ugraene metalne sajle i klinove, zovemo jo
i osiguranim stazama.

Markacije i putokazi

bez veze

70
ekscentar br. 6

Crveno-bijele oznake zvane markacije

(marke, Knafeljeve markacije) na stablima,
stijenama, zidovima, ogradama i kolcima
uz planinarsku stazu, jame da ona nekuda
vodi. Plavo-bijele markacije oznaavaju
pristupe speleolokim objektima. Na veim
plohama markacije imaju oblik kruga, a na
tankim stablima tri usporedne crte. Krianja
puteva oznaavaju se znakom X ispod
markacije, pedesetak metara prije samog
raskrija, a strelicama i savinutim crtama
oznaavaju se skretanja. Oznake se u
pravilu postavljaju tako da se stojei kod
jedne moe vidjeti sljedea.

Orijentacija
Orijentacija je snalaenje na terenu. Spretnost u koritenju orijentacije omoguuje nam relativno sigurno kretanje
nepoznatim planinskim predjelima.Da bismo se uope mogli orijentirati, treba na zemljopisnoj karti i na terenu
odrediti strane svijeta.Kartu e usjeveriti tako da se smjer sjevera na karti poklopi sa smjerom sjevera na terenu.
Smjer sjevera na karti pokazuje strelica sa slovom N (eng. north, sjever), a ako te strelice nema, podrazumijeva se
da je sjever na karti gore. Ako na karti koju si usjeverio vidi da tvoj put ide udesno, i ti mora (s)krenuti udesno.
Zemljovid ili geografska karta je graki prikaz odreenog terena. Svaka karta ima na sebi naznaeno mjerilo koje
slui za oitavanje zrane udaljenosti i olakava praenje vlastitog kretanja na karti. Najee se koriste planinarski
zemljovidi mjerila M=1:50000, M=1:25000 i sl. Mjerilo M=1:50000 znai da jedan centimetar na karti obuhvaa
50000 centimetara tj. 500 metara na terenu. Druga vana dimenzionalna znaajka zemljovida jesu izohipse. To su
crte koje povezuju toke iste nadmorske visine (u planini ih ne moe primijetiti, ve samo na karti). Tamo gdje su
izohipse zgusnute, padina je strmija, a tamo gdje su razmaknute, blaa. Grebenske karte slue za opu predodbu
pruanja istaknutih grebena i razmjetaja objekata. One nisu toliko dobre za orijentaciju, upravo stoga to nemaju
ucrtane izohipse. Nekad e moda uti da se netko hvali kako ima specijalku - preciznu kartu malog mjerila. Postoji
vie naina za odreivanje strana svijeta na terenu, meu kojima je svakako najbolja i najpreporuljivija orijentacija
pomou kompasa. Oznaena magnetska igla kompasa uvijek pokazuje smjer sjevera. Orijentacija prema suncu
mogua je samo ako ima sunca, a bazira se na banalnoj injenici da je sunce ujutro na istoku, u podne na jugu
i uveer na zapadu. U orijentaciji s pomou runog sata i sunca smjer sjever-jug odreuje se tako da naemo
simetralu kuta izmeu linije 12-6h i male kazaljke usmjerene prema suncu. Panja; u ljetnom raunanju vremena
Sunce je na jugu kada sat pokazuje 13 sati!

U nonoj orijentaciji cilj je pronai zvijezdu Sjevernjau, a to je najlake pomou Velikog i Malog Medvjeda, ali moe i
na druge naine. Orijentacija pomou godova na panjevima, mravinjaka i mahovina nije pouzdana.
Azimut je kut koji smjer promatranog objekta zatvara sa smjerom sjevera. Mjeri od sjevera u smjeru kretanja kazaljke na
satu. Primjerice, azimut zapada je 270o, jugoistoka 135o itd. Azimut se najlake odreuje pomou kompasa, koji takoer
imaju podjelu od 360o. Ponekad smo prisiljeni kretati se po azimutu (kada treba najkraim putem stii do odreenog
cilja). Mjerenje azimuta moe koristiti i za odreivanje mjesta gdje se nalazimo. Odredimo li azimut barem triju istaknutih
objekata u okolici, moemo i na karti odrediti tri pravca, u ijem se sjecitu mi nalazimo.
Korisne stvarice za kretanje planinom su pedometar i kurvimetar. Pedometar mjeri prijeeni put brojanjem tvojih koraka,
a kurvimetrom (nije to to misli) moemo mjeriti duljine zakrivljenih puteva na karti.

Prehrana planinara
Penjanje i ostalo muvanje po brdima iziskuje velike zike napore, za koje nam je potrebno mnogo energije (izmeu
4000 i 5500cal dnevno).Energiju naem organizmu daju ugljikohidrati koji dolaze u obliku eera. Zato je dobro u depu
jakne ili ruksaka imati okoladu, groice, bombone, Vitergin i tablete glukoze kojima moe uvijek brzo povratiti energiju.
Istu ulogu imaju izotonini napici, ali i najobiniji, dobro zaeereni aj.
Masti takoer daju energiju, dobar su izvor topline, imaju veliku energetsku vrijednost, to je vrlo korisno zimi. Zimi
tijelo troi i vie topline, pa hrana treba biti kalorinija, ali ne preteka za probavu. Masnu hranu jedi prije izleta jer se
due i tee probavlja. Neposredno prije pjeaenja ne jedi previe.
Bjelanevine ne stvaraju energiju, ali su potrebne za obnovu tkiva, osobito miia. Nalaze se u jajima,
mlijeku i mesu.
Osim bjelanevina vani su i minerali i vitamini. to su napori vei to je potreba za vitaminima vea, osobito za
vitaminima B, C i E. Vitamina ima najvie u vou, mlijeku I vitaminskim tabletama.
Na izlet ponesi neto zasoljene hrane, jer e tom solju nadoknaditi onu sol koja se izluuje znojenjem. Budui da na
organizam nema osjetilo za nedostatak soli tj. neravnomjernu koliinu elektrolita u tjelesnim tekuinama sami moramo
brinuti o svojoj slanoi ako elimo izbjei tromost, umor i u krajnjem sluaju toplotni udar.
Tekuina je neophodna za ivot, a posebno za zike aktivnosti. Zato uvijek mora brinuti da sa sobom ima dosta
tekuine. Koliina potrebne tekuine ovisi od ovjeka do ovjeka, a treba imati na umu da su ljeti potrebe
poveane, ak i na 5 litara dnevno.

Planinarska oprema

71
bez veze

Praksa pokazuje da sa sobom najradije nosimo suhu hranu koja nije brzo i lako pokvarljiva. Na viednevni izlet najbolje
je ponijeti: kruh ili dvopek, kekse, suhe kolae, patete, sir, pekmeze, viki-kreme, suhe kolae, riblje konzerve i mesne
doruke, a za kuhanje juhe u vreicama i eventualno tjesteninu. Koliina hrane mora uvijek biti dovoljna za trajanje
izleta, pa i malo preko toga, jer tko zna to nas sve moe zatei daleko od doma i civilizacije!

ekscentar br. 6

Menu za viednevne ture

Obua i odjea na tebi

PLANINARSKE CIPELE (GOJZERICE). Pri kupnji

gojzerica izaberi jedan do dva broja vee, tako da u
njima ima mjesta za bar dvije arape. Don pravih
gojzerica ima na sebi utu ovalnu oznaku na kojoj pie
vibram. ARAPE-jedan par pamunih i bar jedan par
vunenih debljih dokoljenki - dva ili tri para arapa se ne
nose samo zbog hladnoe, nego i za zatitu noge od
uljeva. HLAE-pumperice (lastex, samt) ili obine hlae
(traperice, samterice).
FLANELSKA KOULJA, PAMUNA MAJICA KRATKIH
RUKAVA. GAE I POTKOULJA - izbjegavaj sintetiku
prilikom kupnje rublja jer o vrsti materijala znatno ovisi
koliko e se oznojiti na usponu! VJETROVKA, JAKNA,
PULOVER, VESTA-za zatitu od vjetra i hladnoe.
Takoer, imaj na umu da se toplina tijela bolje uva
veim brojem tanjih slojeva osjee negoli malim brojem
debelih slojeva.
ADRAJ NAPRTNJAE
NAPRTNJAA (RUKSAK). Bitno je da dobro prianja uz lea, a dobro je da ima vie depova i pretinaca.
HRANA dovoljna za duljinu izleta i malo rezervne.
UTURA, plastina boca ili zimi termos-boca sa zaslaenim ajem, Cedevitom ili obinom vodom.
REZERVNA POTKOULJA, KOULJA I ARAPE-odjea u koje e se presvui kad bude mokar od znoja, kie.
KIOBRAN ILI KABANICA za zatitu od kie i snijega.
NOVANIK (S NOVCIMA), OSOBNA I PLANINARSKA ISKAZNICA

ZEMLJOVID(I); KOMPAS; SAT; LETAK S

PLANOM IZLETA; TRANSVERZALNI VODI
KAPA - ljeti za zatitu glave od utjecaja sunca,
a u zimskim uvjetima za zatitu od vjetra i
hladnoe.
TAPOVI za hodanje (teleskopski tj. sloivi)
ili ski-tapovi. Oslanjajui se na tapove uva
svoja voljena koljena.
KUTIJA SA SITNICAMA KOJE IVOT ZNAE
- NO (vicarski no i noi za jelo), LICA,
OTVARA ZA KONZERVE, BATERIJSKA
SVJETILJKA (koja svijetli), TOALET-PAPIR,
TELEFONSKA KARTICA (moe i mobitel),
NOVINSKI PAPIR, PAGA, TABLETE PROTIV
BOLOVA i sl.
PRIBOR ZA PRVU POMO - slina takva kutija
u kojoj se nalaze sterilni zavoji, gaza, sredstva za
dezinfekciju, mikropor-aster i lijekovi
ASTROFOLIJA - zatitna folija za ouvanje
tjelesne topline u sluaju nesree i dugotrajnog
mirovanja na otvorenom
FOTO-APARAT

DODATNA OPREMA ZA VIEDNEVNE IZLETE

VREA ZA SPAVANJE
PROSTIRKA (ILI KARIMAT) za spavanje ili sjedenje na tvrdoj podlozi.
TENISICE ILI PAPUE za hodanje po domu-u spavaonice se ne ulazi u blatnjavim, mokrim i mirisnim gojzericama.
ETKICA I PASTA ZA ZUBE - ovo se najlake zaboravi!
PRIBOR ZA HIGIJENU - sapun, runik, ealj, pribor za brijanje i sl.
TRENIRKA - slui kao pidama, za kretanje po domu ili kao sloj odjee
SVIJEA I IBICE-ali ne za loenje namjetaja u planinarskim objektima
TABLETE ZA DEZINFEKCIJU VODE (IZOSAN)
ZATITNA KREMA protiv tetnog djelovanja sunevih zraka
VREICE ZA SMEE I ZA PRLJAVO RUBLJE

bez veze

72
ekscentar br. 6

DODATNA OPREMA ZA ZIMSKE I VISOKOGORSKE UVJETE

AL I VIE PARI RUKAVICA-tako da uvijek ima bar jedne suhe rukavice.
GAMAE (GLENJACI)-tite noge od upadanja snijega, vode i blata u gojzerice. Ako nema gamae, nogu od vode i
snijega mogu zatititi i obine plastine vree izmeu arape i cipele-vano je da noga ostane suha!
DEREZE-zupci za gojzerice koji olakavaju hodanje po snijegu i ledu
CEPIN-slui za lake uspinjanje padinom, za kopanje stepenica u snijegu i ledu te za osiguranje ili zaustavljanje
kod poskliznua.
SUNANE ILI LEDENJAKE NAOALE (GLEERICE) - za zatitu od sunanog sljepila. Neopohodno mora imati
UV-zatitu!
OPREMA ZA OSIGURANJE OD POSLJEDICA PADA; ZAMKA I DVA KARABINERA

Zatiena podruja Hrvatske

Strogo zatiena planinska podruja su nacionalni parkovi Risnjak, Plitvika jezera, Sjeverni Velebit, Paklenica na
junom Velebitu, strogi rezervati Bijele i Samarske stijene, te Hajduki i Roanski kukovi na sjevernom Velebitu. Biokovo,
Medvednica i Velebit su parkovi prirode.

Alpinizam - uspon u stijeni

Alpinizam je penjanje po stijenama gdje se za kretanje ovjek mora koristiti i rukama. Alpinizam je, na neki nain vii
doseg planinarstva jer u sebi sadrava borbu protiv prirodnih prepreka i psihoziko svladavanje u mnogo veoj mjeri
od pjeako-izletnikog planinarenja. Iako se alpinizam prosjenom ovjeku ini opasnim, treba istaknuti da se penjai
uvijek penju zajedno, osiguravajui se meusobno od pada, a da do veine nesrea dolazi zbog neispravnosti opreme
ili nepanje, dakle one se esto mogu sprijeiti ili se mogu sprijeiti njihove nepoeljne posljedice.
Poznavanje osnovnih alpinistikih vjetina korisno je svakom planinaru, pogotovo za kretanje u strmim, visokim i opasnim
planinama gdje se za penjanje ili silaenje moramo koristiti rukama i nogama, ali i modanim vijugama.
Na svakom mjestu gdje se treba koristiti rukama treba biti okrenut licem prema stijeni. Takoer, strogo se treba pridravati
pravila tri vrste toke. Na strminama se uvijek drimo s tri ekstremiteta, a pomiemo ili jednu ruku ili jednu nogu,
traei mjesto gdje emo se moi vrsto primiti ili osloniti, odrati ravnoteu i sprijeiti pad. Najee greke poetnika
su oslanjanje koljenima o stijenu i grevito dranje s oajnikim njihanjem na uetu.

Sportsko penjanje

Unutar alpinizma se u novije vrijeme razvijaju i alpinistike podspecijalnosti, kao to su penjanje u zaleenoj stijeni i
penjanje u umjetnoj stijeni. Za razliku od tehnikog penjanja u sve veem je zamahu slobodno penjanje-penjanje bez
tehnikih pomagala (samo sa osiguranjem).
To je sport koji se u svijetu poeo razvijati sredinom 80-tih godina. Gotovo u isto vrijeme uzeo je maha i u Hrvatskoj tako
da je 1985 god. organizirano na Marjanu iznad Splita prvo natjecanje.
Za razliku od alpinizma, sportski se penjai penju bez ikakvih pomagala samo s prstima i trenjem, a penjaki i m
pribor slui za osiguranje.

Speleologija

Speleologija ili piljarstvo je planinarska specijalnost koja istrauje podzemlje. Uz samo sputanje u podzemlje,
spelologija ima i istraivaku zadau u smislu prouavanja geolokih slojeva zemlje, biljnog i ivotinjskog svijeta pod
zemljom, ostataka praljudi i dr.
Pod pojmom speleoloki objekti podrazumijevamo pilje, jame, ponore i ostale prirodne rupe u zemlji. Jame su uglavnom
vertikalne, pilje horizontalne, a najee su kombinacije. Ponori su speleoloki objekti u koje poniru i kroz koje teku
podzemne vode.
U speleolokim objektima susreemo piljske ukrase stalagmite i stalaktite. Da ih ne bi pobrkao, zapamti jednom zauvijek
da stalagmiti gmiu po zemlji, a oni sa T vise.

Hrvatsko podzemlje

Najdui jamski sustav u Hrvatskoj je sustav ula-Medvedica kod Ogulina (16 km), a najdublja jama je Lukina jama u
Hajdukim kukovima na Velebitu, zasad duboka 1392 m. Druga po dubini je jama Slovakia (-1017m), svega 2 i pol km
udaljena od Lukine jame. Zagrebu najblii veliki speleoloki objekt je pilja Veternica kod Gornjeg Stenjevca, iji su
podzemni hodnici dui od 7 km. U njoj su otkriveni ostaci prvih purgera, a u dananje vrijeme uestali su umjetniki
underground koncerti. Za turistiki posjet, osim
Veternice, ureene su pilje Vrlovka kod Ozlja, Lokvarka
u Gorskom kotaru, Cerovake peine kod Graaca,
Grgosova pilja kod Otruevca u Samoborskom gorju
i dr.

vjetinama (kretanje u stijeni, navezivanje) te upotrebi cepina i ostale

potrebne opreme.

Ostale planinarske specijalnosti

Iz planinarske orijentacije razvilo se tzv. orijentacijsko tranje. Pomou

specijalki mjerila M=1:10000 i kompasa, natjecatelji u planini trae kontrolne
toke (KT) obiljeene crveno-bijelim zastavicama, a onaj tko pronae sve
kontrolne toke i prvi doe na cilj proglaava se pobjednikom.
Padobransko jedrenje ili paragliding je relativno nova pojava u planinama i
na nebu iznad njih, zanimljiva za letae kao i za zemaljske promatrae.

Najpoznatija Hrvatska planinarska drutva (HPD)

eljezniar, Zagreb Matica, Velebit (najvie studenata) u Zagrebu;
Paklenica u Zadru; Mosor u Splitu; Platak u Rijeci itd.

Preporuena planinarska literature:

Zlatko SMERKE: Planinarstvo i alpinizam, planinarski udbenik

eljko POLJAK: Hrvatske planine, planinarsko-turistiki vodi
Mirko ZGAGA i Ivo GROPUZZO: Kroz visoke planine, 1952.

Darko Ohnjec (vie na www.geof.hr/~dohnjec)

73
bez veze

Pojam visokogorskog planinarenja podrazumijeva

kretanje u visokim planinama iznad 2500 metara. Posjet
takvim planinama zbog mnogo snijega i atmosferskih
(ne)prilika mogu je samo u najpovoljnijem dijelu godine,
a ponekad ni onda. S porastom visine ivotinjski svijet
i vegetacija sve su rjei, ba kao i zrak. Visokogorsko
planinarenje zahtijeva veliko planinarsko iskustvo koje
se stjee viegodinjim niskogorskim planinarenjem i
postupnim stjecanjem visokogorskog iskustva, najbolje
u, nama najbliim, Alpama. Meu ostalim, visokogorsko
planinarenje zahtijeva izvrsnu kondiciju i temeljite
pripreme i spretnost u nekim alpinistikim

ekscentar br. 6

Visokogorsko planinarenje