Slidi dakle - ree - stope moje.

I uputismo se uz goru, mnogo kamenitu i strmenitu.

Petar Zorani
Planine - 1536. god.
Priredio: Klasni Dorijan, PO PDS Velebit i VS HPS Stanica Zagreb
Izdao: U Zagrebu 2011. godine, PDS Velebit
Izvor tekstova: Skripte za obuku PZS
Poetnica za Planinarsku kolu PO PDS Velebit
AO i SO PDS Velebit
Slobodni izvori s mree
Izdanja Alana aplara
Skripta za obuku HGSS-a
Tehnike spaavanja u ljetnim i zimskim uvjetima - Muini, Butala
www.pdsvelebit.hr
Velebitaka pjesmarica

Svrha materijala: Obuka lanova PDS Velebit na Opoj planinarskoj koli
Fotografje: lanovi PDS Velebit

Kazalo
Uvod
Planinarstvo
O postanku planina
Hrvatske planine i prirodne ljepote
Hrvatski planinarski savez
PDS Velebit
O Ratkovom sklonitu na Samarskim stijenama
Oprema
Osnove kretanja u planinama
Planinarski putovi
Uzlovi
Bivakiranje
Prehrana i higijena u planinama
Kartografja i orijentacija
Metereologija
Opasnosti u planinama
HGSS i Vodika sluba HPS-a
Prva pomo i spaavanje
Osigurani planinarski putovi
Visokogorstvo, alpinizam i speleologija
Kodeks planinarske etike
Uvod
Drevni narodi nikada se nisu penjali na
vrhove svojih planina. U stvari planine i
nisu bile njihove, tek si je europski ovjek
dopustio luksuz prisvajanja planina, i
ne samo da je iste prisvojio, nego ih je i
osvajao. Gotovo je opsesivno odlazio
na vrhove najviih planina svijeta. Sve
boljim i boljim tehnikim pomagalima
doao je do stupnja kada moe svladati
veinu planina. to sada?
Traio je sve tee i tee uspone, re-
ducirao svoju opremu pa tako ponavljao
svoje poduhvate a kada je uspio i jedno
i drugo, pokuao bi svoj uspon ponoviti
u to krae vrijeme ili u isti dan osvo-
jiti to vie vrhova. Vrag e ga znati
to e ovjek izmisliti kad bude doao
do svojih krajnjih granica, kad se popne
na sve vrhove svijeta u najkrae mogue
vrijeme. Moemo pustiti mati na volju i
pretpostavljati da e ljudi tada osvajati
planine na drugim planetima ili nekakve
cyber-uspone u nekom cyber-svijetu, ali
to su sve pekulacije. Malo sam se udaljio
od teme, je l?
Istraiti, otkriti, objasniti! Nekako su to
kljune rijei dvadesetog i dvadeset i
prvog stoljea. Nekako su to bile kljune
rijei kad se radilo o planinama i plani-
narstvu, od kada ono postoji. Sad, kad
smo veinu otkrili, kad je na skoro sve
dijelove Zemlje kroila ljudska noga, sad
kad je teko nai prizor kojeg prethodno
nije vidjelo ljudsko oko, sadto sad?
Planinarei rijetko ete se nai u
neistraenim krajevima. Moe se kazati
da je svaki zalazak Sunca drugaiji, moe
se kazati da planine mijenjaju svoje boje i
atmosferu kako prolaze godinja doba. Ali
nisu li to ipak jedne te iste planine? Sto
puta ste bili na Sljemenu, ve vam je dos-
adno, stalno isti ljudi, stalno isti putovi,
isti vidici, stalno isti domovi? Slaete li
se? Mislite li da je naglasak na istraiti,
otkriti i objasniti? Ukoliko je odgovor
da, rei u vam okanite se orava po-
sla, planinarenje ipak nije za vas!
Da se razumijemo, nezgodno je otkriti
nove stvari ali opsesivno odlaziti na
planine zato da bi ih se osvojilo, to jed-
nostavno nije onaj duh s kojim mi odlazi-
mo u prirodu. Rei emo da je naglasak na
osjetiti, nikako na osvojiti.
PDS Velebit ima neto to ja zovem
kolektivnim pamenjem. Bezbroj puta
ut ete starije lanove kako prepriavaju
stare izlete, opisuju krajolike, vremenske
uvjete, putove, situacije i ljude. U biti
mnogo vie priaju o ljudima i situacijama
nego o prirodi na izletima. To je zato to
su meuljudski doivljaji ravnopravan dio
planinarskog izleta. Stii mokri od kie i
snijega u dom, sjediti naveer okupljeni
pred vatrom ili spavati pod vedrim nebom
ima posebnu ar. Isto kao to posebnu
ar na izletima ima prehrana. Na izletima
nema moje i tvoje, hrana se stavlja na sto
pa svi grabe) zato je bolje imati to vee
lice i vilice kako bi se to vie zgrabilo..
he he). Ili kad se jedva jedvice stigne na
noni vlak pa se u ruksaku pronae jo
kakav slasni zalogaji. To je sasvim
drugaije od take away prehrane.
Stii na neki vrh pjeke, tekog ruksaka,
pod Suncem koje ari i pali ili voziti
se iarom ili autom, nije isto. Kad se
namuite neto vidjeti, onda to zaista
gledate drugim oima. Iako ljudi ee
prepriavaju situacije nego osjeaje koje
je u njima probudila neka planina, vrh,
drvo ili detalj poput kukca, odsjaja Sunca
u potoku, um vjetra, dodir stijene to nije
razlog iz kojeg planinari poput nas idu
na izlete. Doivljaj prirode neto je vrlo
neuhvatljivo, teko za opisati rijeima, os-
obno i neponovljivo.
Kako moete kupiti ili prodati nebo, top-
linu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako
mi ne posjedujemo svjeinu zraka ili bi-
strinu vode, kako vi to moete kupiti?
Pismo indijanskog poglavice Seattlea
predsjedniku SAD-a Franklinu Pierceu.
Kad bi mogli prodati ovo o emu je pisao
Seattle, tada bi planine otkrivali iz TV
emisija, osjeaje prikazivali brojevima i
grafovima a planinarenje jedva da bi ima-
lo smisla.
Ja mislim da planinarenje ipak ima smisla
a vi sad procijenite za sebe.
Tomo Krajina
Poglavica Seattle
(1786 - 1866)
Planinarstvo
Planinarstvo je skup djelatnosti usko i
iroko vezanih uz samostalno kretanje
gorskim i planinskim podrujima.
Osim usko tehnike defnicije, planinarst-
vo je zapravo ivotni stil pojedinca koji
se samostalno odluio potivati odreene
norme ponaanja u odnosu prema drugim
slinim osobama, okruenju a naroito
prema prirodi.
Kada govorimo o prirodi i okruenju, ne
govorimo samo o planinama, nacionalnim
parkovima, otocima, moru i rijekama ve
i o vlastitom mikro okruenju, okoliu u
urbanim sredinama i radnim mjestima.
Biti planinar znai imati jednaki isprav-
ni odnos prema svim aspektima ivota,
potivati temeljna civilizacijska naela u
drutvu a iznad svega potivati ivot, kako
ljudski tako svih bia i biljaka u prirodi.
Osim nemjerljivih uitaka, planinarstvo
donosi i odreenu odgovornost prema
prirodi i prema ostalim planinarima. Iz-
razito je zadovoljstvo biti planinar, ne
zbog nagrade ugodnog drutva, prekras-
nih krajolika, svjeeg zraka, adrenaliskih
dogaanja i slinih prateih pojava, ve
najvie iz unutranjeg mira i osjeaja sjed-
injenosti i potovanja prema prirodi.
Planinarstvo nije sport, jer tu nema
natjecateljske borbe, koja je bitno obiljeje
svakog sporta. No, planinarstvo itekako
ima neke elemente sporta, a to su samo-
disciplina, osjeaj timskog rada, tehnika
znanja i potreba za stalnim
uvjebavanjem tehnika, naroito u teim
oblicima planinarstva.
Planinarstvo nipoto ne treba pobrkati
s izletarenjem ili ekskurzijama ili
obinim turizmom. Planinarstvo iziskuje
odreenu obuku, odreeno znanje a vre-
menom i s iskustvom donosi i potrebu za
novom edukacijom.
Ova kola prvi je, a po mnogima i najtei,
korak k cilju kojem teimo, a to je obuiti
vas kako biste i vi na to bolji nain mogli
osjetiti ari planinarstva.
Dorijan Klasni
O postanku planina
Planine ili gore su u geografskom smislu
uzdignuti dijelovi zemljine kore vii od
500 metara. Prema starosti i geolokoj
grai dijelimo ih na stara i mlada gorja.
Mlada su uglavnom strmija i via, a stara
blaa i nia. Planine nastaju i oblikuju se
tektonskim procesima koje dijelimo na
endogene ili unutarnje (seizmika i vul-
kanska aktivnost) i egzogene ili vanjske
(erozija-odnoenje zemlje uzrokovano
kretanjem voda, denudacija-ogoljivanje
stijena zbog razlika temperatura i at-
mosferilija ili irenja korijena biljaka,
korazija (ne korozija!) - mehaniko
oblikovanje stijena i dr.).
Najvei planinski lanci svijeta su: Hi-
malaja s najviim vrhom svijeta Mount
Everestom iliti Chomolungmom iliti
Sagarmathom (8872 m) te jo 13 vrhova
viih od 8000 metara (K-2, Lhotse, Cho
Oyu i dr.), Kordiljeri (Rocky Mountains),
Ande s najviim vrhom Aconcaguom,
Alpe, Kavkaz, Kilimanjaro i dr. Europom
dominiraju Alpe, iji su najvii vrhovi
Mont Blanc (4810 m), Monte Rosa,
Matterhorn, Jungfrau, Grossglockner i
dr. Meu europskim planinskim lancima
istiu se jo Pirineji, Apenini, Karpati i
Dinaridi.
Hrvatske planine i prirodne
ljepote
Hrvatska je srednjoeuropska i mediter-
anska zemlja, istovremeno i planinska
i nizinska, primorska i kontinentalna,
ljepotom jedinstvena, a svojim prirod-
nim bogatstvom jedna od najbogatijih
u Europi. Veina naih planina pripada
Dinarskom planinskom sustavu. Planine
Dinarida graene su preteno od vapnen-
ca i karakterizira ih kraki reljef, dok su
planine u unutranjosti (bivi otoci Pan-
onskog mora) neto nie, umovitije, po
postanku starije i openito pristupanije.
Dinaridi se pruaju smjerom sjeveroza-
pad-jugoistok, usporedno s jadranskom
obalom.
Zahvaljujui blizini Zagreba, planinar-
ski najpopularnije gore su Medvednica
i Samoborsko gorje s obiljem staza,
domova i drugih planinarskih ciljeva.
Neto dalje, ali ne manje zanimljivo je
umberako gorje i planine Hrvatskog
zagorja (Kalnik, Ivanica, Ravna gora,
Strahinjica, Kostelsko gorje, Cesar-
gradska gora). Slavonske gore su Psunj,
Papuk, Krndija, Poeka gora i Dilj.
Gorski kotar je prostrano planinsko
podruje s mnogo planinarskih ciljeva
i prijelazno podruje izmeu Alpa i Di-
narida. Velik dio Gorskog kotara zauzima
Velika Kapela u kojoj se nalaze prave
planinarske poslastice: Bijele stijene,
Samarske stijene, Bjelolasica, Klek. Na
zapadnom i sjevernom rubu Gorskog
kotara istiu se Risnjak, Tuhobi, Bitoraj,
Vievica, Kobiljak i Medviak.
Uz more se nalaze nae najvie i najljepe
planine; Uka i iarija u Istri, Obru i
Snjenik u Hrvatskom primorju, te pla-
nine Dalmacije (Kozjak, Mosor, Omika
Dinara, Biokovo). Neto dalje od mora
diu se Svilaja, Promina, Kamenica
te Dinara, iji je vrh Sinjal najvii u
Hrvatskoj (1831 m). Veliinom, ljepo-
tom i bogatstvom zanimljivosti posebno
mjesto meu hrvatskim planinama zauz-
ima Velebit. Velebit je ujedno i najdua
hrvatska planina (od Senja do Zrmanje
protee se u duinu vie od 140 km).
Otone planine nisu odve visoke, ali su
zbog vidika na more i priobalne planine
zanimljive kao planinarski ciljevi (vrhovi
Braa, Cresa, Loinja, Hvara, Visa, Krka,
Paga, Raba, Kornata i dr.). Najvii otoni
vrh Hrvatske je Vidova gora na Brau.
Veliki broj najvanijih hrvatskih plani-
na nalazi se unutar zatienih prirodnih
podruja. Kako bi se priroda zatitila za-
konodavac je donio uredbu po kojoj kat-
egorije prostorne zatite prema Zakonu o
zatiti prirode u Hrvatskoj se dijele na:
Nacionalni park, Park prirode, Strogi
rezervat, Posebni rezervat, Spomenik
prirode, Zatieni krajolik, Park uma,
Spomenik vrtne arhitekture
U naoj zemlji postoje osam nacional-
nih parkova (Plitvika jezera, Brijuni,
Risnjak, Mljet, Sjeverni Velebit, Krka,
Kornati i Paklenica), 11 parkova prirode
(Otok Lastovo, Kopaki rit, Papuk, Lon-
jsko polje, Velebit, Uka, Medvednica,
Telaica, umberak-Samoborsko gorje,
Biokovo i Vransko jezero) te dva stroga
rezervata (Roanski i Hajduki kukovi te
Samarske i Bijele stijene)
NP Plitvika jezera
Hrvatski planinarski savez
Hrvatski planinarski savez (HPS) je je-
dini nacionalni portski savez planinarske
djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Savez
okuplja sve planinarske udruge sa svojst-
vom pravnih osoba u Hrvatskoj, vodi
brigu o planinarskim kuama i putovima
u hrvatskim planinama, izdaje asopis
Hrvatski planinar i strunu planinar-
sku literaturu, organizira strune kole
i teajeve, usklauje i unaprjeuje rad
planinara, alpinista, penjaa, speleologa,
vodia, markacista. Hrvatski planinarski
savez udruen je u UIAA (meunarodna
asocijacija planinarskih saveza) te u
Hrvatski olimpijski odbor (HOO).
Hrvatski planinarski savez tradicijski
je i pravni sljednik Hrvatskog planskog
drutva osnovanog 1874. godine. Osnut-
kom HPD-a Hrvati su deveti narod svijeta
i prvi u ovom dijelu Europe koji je imao
svoje planinarsko drutvo.
Sjedite Hrvatskog planinarskog saveza je
u Zagrebu, u Kozarevoj ulici 22. Ondje
se nalazi Ured HPS-a, urednitvo asopisa
Hrvatski planinar, sjedite vodike
slube i strunih komisija za zatitu
prirode, speleologiju, alpinizam, portsko
penjanje, planinarske putove, promidbu i
izdavaku djelatnost, kolovanje, priznan-
ja, povijest planinarstva i dr.
Komisije HPS-a
Struna djelatnost HPS-a veoma je obim-
na i razgranata, a provodi se posredst-
vom strunih i organizacijskih komisija.
Komisije ine aktivni lanovi koji su
struni za organiziranje i provoenje
strunih poslova iz svake pojedine djelat-
nosti. U prigodnim akcijama koje or-
ganiziraju komisije HPS-a sudjeluju i
mnoga planinarska drutva, pa posredno
u radu komisija sudjeluju gotovo svi
lanovi HPS-a. Rad komisija HPS-a vode
proelnici, koje imenuje Glavni odbor
HPS-a.
Struni i organizacijski rad HPS-a orga-
niziran je posredstvom sljedeih komisi-
ja: za planinarske putove, za gospo-
darstvo, za vodie, za alpinizam, za
portsko penjanje, za speleologiju,
za planinarsko skijanje, za daleka pu-
tovanja, visokogorske uspone i plani-
narske pohode, za zatitu prirode, za
suradnju s upravama zatienih planin-
skih podruja, za kolovanje kadrova,
za promidbu i izdavaku djelatnost,
za priznanja, za povijest planinarstva,
za statutarnu, kadrovsku i normativnu
djelatnost
PDS Velebit
Planinarsko drutvo Sveuilita Velebit
osnovano je pod tim imenom 1950. go-
dine, a nastalo je izdvajanjem skupine
sveuilitaraca iz tada jedinog matinog
planinarskog drutva Zagreb. Sjedite
drutva je od osnutka nepromijenjeno i
prostorije se nalaze u Zagrebu, u Radievoj
ulici 23.
PDS Velebit upravlja planinarskim
sklonitem na Samarskim stijen-
ama poznatijim pod imenom Ratkovo
sklonite.
PDS Velebit svojim je djelovanjem bilo
neprekidno vezano uz Sveuilite; u
doba postojanja SOFK - Sveuilita, PDS
Velebit bilo je lan tog saveza, jedno vr-
ijeme je SOFK Sveuilita fnancirao dio
djelatnosti i sve reije drutva.
Uz ne tako davnu povijest PDSV-a treba
spomenuti i sudjelovanje lanova PDSV-a
u domovinskom ratu; lanovi PDSV su u
srpnju 1991. godine sudjelovali u sastavu
Gorske slube spaavanja u transportu
bolesnih i iznemoglih izbjeglica preko
Velebita. U listopadu 1991. godine formi-
rana je Planinska satnija Velebit. U toj
satniji i u HV sudjelovalo je 120 lanova
PDSV tijekom etiri godine rata na pla-
ninskim poloajima.
PDS Velebit podijeljen je u tri osnov-
na odsjeka. Planinarski, Alpinistiki i
Speleoloki. Nad odsjecima bdije Up-
rava.
Planinarski odsjek najbrojniji je odsjek
PDS Velebit. Svake jeseni PO organizira
popularnu planinarsku kolu koju pohodi
veliki broj zainteresiranih a oni eljni vie
uzbuenja i akcije dalje se profliraju na
zimskim teajevima.
Svake godine u sijenju PO bira svog
proelnika, zamjenika i oruara.
Dobrodoli!
O Ratkovom sklonitu na Sa-
marskim stijenama
Sjedimo uz vatru ognjita. Kao tornjevi
hramova oko nas su stijene, mi smo kao
u prostoriji, jer je to sve blizu i dohvatno
ali visoko i okomito kao zidovi. U srcu
smo Velike Kapele, to se do Frankopana
nazivala Gvozdom, ovdje smo na Samar-
skim Stijenama uz Ratkovo sklonite na
1184 m n/m.
150 km od Zagreba nalaze se Samarske
stijene. Samarske stijene i Bijele stijene
ine strogi rezervat prirode. Do Ratko-
vog sklonita stiemo s 13tog kilometra
umske ceste Tuk-Jasenak nakon oko
pola sata hoda udesnom krkom umom.
Iznad sklonita je 35 metarska stijena
erpas. Ratkovo sklonite sagradili su
lanovi Planinarskog drutva Sveuilita
Velebit a nazvano je po Ratku apeku
lanu istog koji je poginuo u stijeni pika
u 21. godini ivota. Prilikom gradnje nas-
tala je pjesma koja je i danas himna tog
drutva:
To su napravili njih trinaestero ija imena
danas treba s potovanjem izrei: eljko
Cerni, Nikola imunovi ime, Ivica
Siroti, Nada Krausl, Ivan Gjetvaj, Vinja
Boltar, Tefko Saraevi, Boko Frolich,
Ive Bujan, Vlado Matz, urasek, Zvoni-
mir Zebi, Branko Haramini, te Matija
Mance kao gost.
U ivotu sklonita bila je znaajna 1982.
godina kada su nemili ljudi koji s plani-
narstvom nemaju nikakve veze usljed
jedne od svojih akcija sklonite do
temelja zapalili.

PDS Velebit se naao u jednoj, na alost
estoj, tunoj i tekoj situaciji, u neprilici
u kojoj su velebitai uvijek ispoljili svoju
snagu, raseljeni po cijelom svijetu i sku-
pljeni ovdje u domovini, odluili su ob-
noviti Ratkovo sklonite. Njih 250 je dalo
svoj novac, a njih 135 prionulo je poslu.
I tako je nakon stotina radnih sati izgraeno
sklonite s 12 leajeva, opremljeno cister-
nom s pumpom, tednjakom, pokustvom
i opremom za ugodan boravak. Od tada
generacije velebitaa svake godine,
ponekad vie a ponekad manje, odravaju
Ratkovo sklonite, ljeti deuraju a zimi
iste i uivaju u ovom dragulju u srcu
Gorskog Kotara.
Izvadci autora: Ismet Balji - Puba (iz
knjige 50 Velebitovih godina, Zagreb,
2000.)
Oprema
Sezona planinarenja traje cijelu godinu sto-
ga se planinarska oprema moe podijeliti
na ljetnu i zimsku a treba biti prilagoena
planini, vremenskim prilikama, godinjem
dobu i trajanju ture. Dijeli se na osobnu
opremu i zajedniku opremu.
Planinarska oprema prikuplja se go-
dinama. Postoje bitni imbenici kvalitete
kod opreme to ne znai da nam ba za
svaku turu treba i najkvalitetnija oprema.
Opremu treba uvati i odravati posebnim
sredstvima za odravanje (gojzerice, gore-
tex, isl.)
Planinarska odjea i obua mora biti
lagana, praktina, jednostavna i izdrljiva,
mora odravati i regulirati tjelesnu tem-
peraturu, titit od vjetra i vlage. Svaki
planinar trebao bi imati slijedeu opremu:
Planinarske cipele (gojzerice)
2 para arapa (tankih i debelih)
Hlae
Donje rublje (sintetiko)
Sintetiku potkoulju
Flis (ili vestu)
Vjetrovku (preporuljivo sa Gorotex ma-
terijalom)
Kapu
Rukavice
Ruksak (minimalno 50 litara)
Prvu pomo
Karte i kompas
2 zamke, poeljno je i trake (gurtne)
Glenjake (gamae)
Kontejner za vodu
Kinu kabanicu
Navlane hlae protiv kie
Vreu za spavanje
eonu lampu
Svijeu i ibice
Tablete za dezinfekciju vode
Karimat (podloku za leanje)
Kuhalo
Loni
Pribor za jelo
Pribor za higijenu
Rezervnu odjeu
Hranu
tapove za hodanje
Naoale za zatitu od sunca
2 karabinera
Vree za spavanje mogu biti sintetike
ili punjene perjem. Sintetike vree bolje
podnose vlagu a pernate pruaju kvalitet-
niju zatiti od hladnoe.
Karimati ili prostirke nainjeni su od pje-
naste gume ili dolaze u verziji koja se puni
zrakom.. Prvenstveno slue kao izolacija
ispod vree ali mogu biti iskoriteni jo za
mnoge stvari - izradu nosila, udlaga i sl.
Planinarske cipele (gojzerice) moraju biti
lagane i visoke radi lakeg i sigurnijeg
hodanja. Zbog klizanja po kamenjaru ci-
pele moraju imati vibram don. Za zimu
i vee visine cipele su obloene, a postoje
dupleks, tripleks itd. obloge.
Postoje i cipele s vanjskim dijelom od
Gore-texa. Mokre cipele treba suiti na
toplom zraku ili to blie stropu,gdje je
cirkulacija i temperatura zraka vea, a ni-
kako uz pe ili otvorenu vatru. Kad se ku-
puju nove cipele trebaju biti bar jedan do
najvie dva broja vee (prsti na nogama ne
smiju osjetiti nos cipele).
Planinarske hlae koje se danas ko-
riste, uglavnom su izraene iz sintetikih
materijala, koji im daju elastinost,
omoguuju disanje (pa smanjuju zno-
jenje), tite od lagane kie (rosulje), ne
upijajui kapljice. Nakon pranja povre-
meno ih treba impregnirati tekuinom za
impregnaciju.
Rukavica imamo nekoliko vrsta,
pamunih, vunenih s jednim ili dva prsta,
bez prstiju ili s prorezom, vestonske i
navlane od ukavca.
Kapa moe biti vunena, stoastog oblika
ili oblika skafandera (za zatitu od vjetra
i hladnoe). Za zatitu od sunca ljeti ko-
riste se platneni eiri (svijetlih boja) sa
irokim obodom.
Flisevi se izrauju od posebnih materijala,
sa zatvaraem ili se navlae preko glave.
Mogu biti i od mikrofis materijala, za do-
datan osjeaj topline.
Wind stopperi (engleski:wind=vjetar
stopper= zaustavljiva): su slini fisevi-
ma uz dodatnu funkciju zatite od vjetra .
Izrauju se od materijala koji ne proputa
zrak izvana prema unutra. esto znaju
imati pojaanja na ramenima i laktovima
gdje se najvie troi materijal.
Vjetrovke slue za zatitu od kie i vje-
tra. Izrauju se od raznih materijala.
ukavac, Gore-tex, koji je vieslojni i
die, pa smanjuje znojenje, nepropustan.
Gorotex jakne ne smiju se prati jakim
deterdentima, niti omekivaem. Nakon
pranja treba ih impregnirati sredstvom za
impregnaciju.
Prva pomo: Mali komplet tebao bi
sadravati nekoliko zavoja, dezinfekcijs-
ko sredstvo, tablete protiv bolova, sterilne
vate, gaze, fastere, astrofoliju, kare
(ilet), trokutastu maramu, malu bateriju,
vidaljku, itd.
Ruksaci (naprtnjae) izrauju se od
poliamida i poliestera. Mogu biti raznih
veliina i oblika. Jednostavni, praktini,
nepromoivi. Ruksak ne smije biti puno
iri od lea (treba izbjegavati bone
depove), kako ne bi stvarao problem kod
prolaska kroz uski prolaz ili ikaru. Do-
bro je ako ima, privrenje za dereze, ce-
pin i skije. Zgodnije je nositi ruksak bez
aluminijskih nosaa. Naramenice ruksaka
trebaju biti iroke i podstavljene. Ruksak
bi trebao imati volumen od najmanje 50 l.
Slaganje ruksaka
Ruksak je potrebno sloiti na logian
nain. Stvari koje bi nam mogle biti
potrebne tijekom kretanja (kapa, ruka-
vice, zatitna odjea, prva pomo, voda,
hrana, kompas, karta i sl) trebaju biti lako
dostupne (kapa ruksaka, vanjski depovi
ili vrh ruksaka) a ostatak opreme treba
biti pakiran na preporueni ergonomski
nain - lake stvari (vrea) na dno ruksa-
ka, a najtee uz unutarnji brid ruksaka to
blie lopaticama. Obratite pozornost na
kapu ruksaka koja ne smije biti preteka
i prenatrpana naroito kod polupraznog
ruksaka, jer moe zanositi ruksak, a time
i tijelo.
Slaganje opreme na ruksak
U naelu, osim u nekim posebni situaci-
jama, nije preporuljivo slaganje opreme
izvan ruksaka. Kretanje kroz prirodu
moe na dovesti u razne situacije i svaki
viak opreme koji nije uredno spremljen u
ruksak potencijalni je problem (moe ot-
pasti, otetiti se, smoiti se, zapesti o gra-
nu, ograniiti mobilnost ili ak i dovesti
do ozljede - nae ili osoba iza i ispred
nas). Ako smo ogranieni prostorom onda
treba slijediti neka pravila: opremu treba
slagati u visinu kako bi tijelo bilo ire
ili jednako irini ruksaka, nikako obrnuto.
Hodake tapove treba spremati na nain
da je vrh okrenut na dolje sva oprema
koja ima otre bridove mora biti izolirana.
Kretanje s ruksakom
Kod kretanja bitno je pomou zatezaa i
pojasa ruksaka raspodijeliti teinu na kuk-
ove, a ruksak uvijek odravati uspravnim.
Gravitacijski centar ruksaka uvijek mora
biti to blii sredini lopatica.
NE! UZBRDO! RAVNO!
tapovi kao pomagalo u hodanju vrlo
su praktini, mogu se podeavati na
odgovarajuu visinu i nesmetano nositi uz
naprtnjau. Pomou tapova odrava se
ravnotea tijela, a tijelo rastereuje, vrlo
je vano kad se nosi tei teret.

Kabanica

eona svjetiljka
Vjetrovka
Teleskopski
tapovi
Kontejneri za vodu

eir
Kompas
Gamae (glenjae)
O materijalima
GORE-TEX MEMBRANA - srce je
svih GORE-TEX proizvoda. Sadri
preko 1.4 milijuna mikroskopskih pora
po cm2. Te supare 20,000 puta manje od
kapi vode ali 700 puta vee od molekule
vodene pare to GORE-TEX ini pot-
puno vodonepropusnim izvana dok doz-
voljava znojnoj pari izlazak. Materijal je
takoer tretiran s tvari koja spreava ulaz
tjelesnim uljima. Za razne namjene oblik-
ovane su razliite membrane:
GORE-TEX PACLITE SHELL
3-LAYER GORE-TEX PRO SHELL
2-LAYER GORE-TEX PRO SHELL
3-LAYER GORE-TEX PERFOR-
MANCE SHELL
GORE-TEX SOFT SHELL
WINDSTOPPER materijali poznati
su kao vrhunska zatita od vjetra dok
omoguavaju prozranost. U kombi-
naciji sa SOFT SHELL-om kombiniraju
zatitu od vjetra s vodonepropusnou i
toplinom.
Schoeller 3XDRY tehnologija
omoguava da se vanjski dio tkanine tre-
tira sredstvom za impregnaciju koja ini
materijal vodonepropusnijim. U isto vri-
jeme, tkanina biva tretirana iznutra kako
bi bre prenosila vlagu. To ini proizvode
Schoeller 3XDRY brzo sueima.
POLARTEC fisovi nadometaju
klasine materijale za zadravanje topline
dok smanjuju teinu istih. POLARTEC
materijali solidni su i po pitanju vodonepro-
pusnosti i zatite od vjetra.
COOLMAX materijali namijenjeni
su vruim danima jer omoguuju bre i
kvalitetnije hlaenje tijela pod naporom.
CORDURA materijali dolaze u mnogim
oblicima: ravnim, naboranim, laganim,
tekim, najlonskim, itd. Ono to je bitno
za CORDURA materijale je visoka
izdrljivost pa su tako naprtnjae i cipele
od tih materijala visoko cijenjene.
Proizvoai
Osnove kretanja u planinama
U kretanju planinom u pravilu treba ko-
ristiti oznaene (markirane) planinarske
putove.
Samo u iznimnim sluajevima koristimo
se ostalim tj. neoznaenim putovima.
Za kretanje neoznaenim putovima
potrebno je vie znanja iz orijentacije u
prirodi i sluenje odgovarajuim zemljo-
vidima terena kojim se kreemo.
Zagrijavanje i istezanje se preporua:
prije poveanog fzikog napora (na
poetku planinarenja, prije stavljanja
tekog ruksaka na lea).
(posebno se to odnosi na uspone).
Kod uspona koraci ne smiju biti
predugaki, nego usklaeni prema kon-
fguraciji terena i mogunostima skupine.
Prijeenje padina moe biti vodoravno,
zatim s tendencijom uspona ili silaska.
Ritam kretanja treba biti ujednaen,
prilagoen terenu i teretu koji nosimo.
Brzo kretanje mnogo vie zamara od pola-
ganog ali jednakomjernog. U poetku kre-
tanje mora biti malo sporije dok se tijelo
ne razgibai dovoljno zagrije.
Nositi primjerenu obuu i odjeu (gojzeri-
ce moraju biti udobne, svojim karakterisi-
kama prilagoene vremenskim uvjetima
pri kojima planinarite (zimske, ljetne),
vie-za zatitu glenja, pravilno stegnute i
zavezane. arape ne bi smjele unutar go-
jzerice stvarati vee nabore (uljevi).
Prilagoditi hod kretanju u skupini
(odravati razmak, vei pri usponu gdje je
mogu odron kamenja i prilikom noenja
tapova (min.2 m.).
Odravati kontinuiran hod potujui svoj
tempo (uravnoteen hod nije hod maksi-
malnim kapacitetom, treba disati na nos,
ako nam to predstavlja problem treba
smanjiti korake i/ili usporiti), ne smijemo
dozvoliti da nam snaniji nametnu svoj
tempo.
Hodati se moe i sa planinarskim
tapovima. tapovi omoguuju vie
uporinih toaka i na taj nain olakavaju
uspon, prilikom silaenja mogu takoer
biti dodatan oslonac pri skliskom ili trus-
ljivom terenu.
Svjesnost o poloaju tijela (uspravan hod-
teite tijela)
- Naginjanjem prema naprijed prilkom
uspona, vraamo teie tijela u sredinu.
- Savijanjem koljena prilkom silaenja
amortiziramo udara i poveavamo stabil-
nost.
- Gledanjem ispred sebe uoavamo opas-
nosti na stazi (rupe sakrivene liem, sk-
lisko kamenje, provalije).
Padinu moemo prijeiti (traveziranje)
- horizontalno
- sa tendencijom silaenja ili uspinjanja.
Hodanje uz padinu (uspon) I hod niz
padinu (silazak) nisu jednaki.
Uspon- veliina koraka bi trebala biti
manja, gaziti to vie punim stopalima,
a ne samo preko prednjeg dijela (umor
miia nogu).
Silaenje- niz blage padine silazimo
veim koracima, niz strmije manjim.
Kod silaenja hod je meki, koljena su
lagano savijena i razmaknuta u stranu.
Kod hodanja po snijegu potrebno je prtiti
stazu, to inimo na nain da se skupina
formira u kolonu. Osoba na elu kolone
prti, a kada se umori pomie se sa strane
i zamjenjuje ga osoba druga po redu u
koloni.
Prvotni prtitelj se prikljuuje na kraju ko-
lone. Prilikom te promjene kolona se ne
zaustavlja.
Najee ozljede prilikom planinarenja
su:
- uganue zglobova
- istegnue miia, tetiva i ligamenata
- prenapregnutost miia
- grevi
- opa iscrpljenost
Uvijek treba izabrati tvrde i vrste padine
gdje ne prijeti opasnost od odronjavanja.
Na jako strmim padinama gdje nema sta-
za ni putova esto se hvatamo i rukama
radi odravanja ravnotee tijela. Oslonci
za ruke i noge moraju biti to sigurniji i
vri da se ne bi odronili ili odlomili.
Izbjegavati hodanje po cesti, asfalt ne
ublaava udarac noge o tlo i time lake
dolazi do umora i prenaprezanja.
Zapamti!
Stazu ispred sebe promatrati, moe za-
peti za korijen drva, ugaziti u neku rupu,
poskliznuti se na kamen ili zapeti za nisku
granu.
Ne skretati sa staze i odvajati se od sku-
pine, drati uvijek dovoljan razmak u sku-
pini radi domino-efekta i moguih uda-
raca grana po licu.
Ruke ne drati u depovima, jer se u
sluaju pada nee moi doekati rukama.
Ako netko ima neku kroninu bolest, prije
zahtjevnijih kretanja neka se posavjetuje
sa lijenikom i o tome upozna odgovornog
vodia.
Potrebno je predvidjeti i to pravilnije
vremenski rasporediti kretanje i odmore.
Poeljno je unaprijed znati mjesta za od-
mor a prilikom kretanja voditi rauna
da se u pravilu daju krai odmori nakon
svakog sata hoda po 10-tak minuta, a sva-
kih 4-5 sati hoda po jedan sat odmora. To
ne treba bukvalno shvatiti.
Odmor treba biti tamo gdje je za odmor
odgovarajue mjesto, zaklonjeno mjesto
(hlad, bez vjetra), dui odmor koristiti za
okrjepu, pripremanje hrane i sl. Za vrijeme
odmora dobro je malo pojesti i popiti.
U sluaju kretanja pogrenim putem tj.
gubljenja, skupinu treba okupiti i vratiti
natrag do ispravnog puta ili posljednje
markacije te zatim krenuti dalje prema
cilju.
Ako se pribliava no ili nevrijeme, sku-
pina se mora pripremiti na prinudno biva-
kiranje. To se radi onda kada se procjeni
da je izgubljeno dosta vremena (ekanje,
lutanje i sl.) i da skupina taj dan nee os-
tvariti cilj.
Prekid ture nije popularan i u tim
sluajevima dobro prosuditi situaciju.
Sudionici su u veini sluajeva nerealni
u procjeni mogunosti nastavka kretanja
i odluku treba prepustiti najiskusnijem
planinaru. Njegova odluka temeljit e se
na sigurnom voenju do cilja ili sigurnom
povratku svojim kuama.
Zapamti!
Uspjeh ture - pohoda ovisi ba o pravil-
nom reimu i tempu kretanja koji je najpo-
voljniji za sve sudionike skupine.
Voditi takoer brigu o teini opreme (ruk-
saka), neophodne za due dnevno kretan-
je.
Prema iskustvu dnevno planirati najvie
1500 m uspona ( to znai oko 300 - 350
m visinske razlike na sat u usponu, a u si-
lasku 500 - 700 m visinske razlike na sat).
Preporua se planirati i priuvno vri-
jeme, koje ponekad neplanirano utroimo
(traei put, markaciju, problemi pojedi-
naca u skupini, nevrijeme i sl.).
Planinarski putovi
Ako elimo sigurno planinariti, u planini
se treba kretati iskljuivo po oznaenim
planinarskim putovima, jer oni slue da
se njima sigurno i sa to manje tekoa
doe do odreenog cilja. Pjeaiti po
neoznaenim putovima mogu samo oni
koji ih dobro poznaju.
Planinarske putove razvrstavamo u tri kat-
egorije:
1. lagani (slo. lahka pot) je onaj na kojem
se ne treba pomagati rukama;
2. srednje teki (slo. zahtevna pot) - na
teim mjestima moramo se pomagati ru-
kama; i
3. teki put (slo. zelo zahtevna pot) -
onaj na kojemu je upotreba ruku neophod-
na. One putove, koje za lake i sigurnije
kretanje imaju na kritinim mjestima
ugraene metalne sajle i klinove, zovemo
jo i osiguranim putovima. Na takve pu-
tove treba ii samo ako smo spremni za
kretanje po njima.
Crveno-bijele oznake zvane markacije na
stablima, stijenama, zidovima, ogradama
i kolcima uz planinarsku stazu jame da
ona nekuda vodi (ne jami da vodi ba
onamo kamo eli stii-to jame putokazi,
ali samo ako su ispravno okrenuti). Pla-
vo-bijele markacije oznaavaju pristupe
piljama i jamama. Oznake se u pravilu
postavljaju tako da se stojei kod jedne
moe vidjeti sljedea.
O odravanju markacija i putova brinu se
planinarska drutva, obino ona koja ima-
ju svoj dom u planini. Naalost, markacije
nakon nekoliko godine izblijede, a pu-
tokazi esto stradavaju pod vremenskim
utjecajima i pod djelovanjem nesavjesnih
izletnika i drvosjea. Markiranjem plani-
narskih putova bave se planinari marka-
cisti.
Putokazi - crveni na kojima je bijelom
bojom ispisan slijedei cilj, vrijeme
potrebno za stii do njega, i broj puta ko-
jeg treba slijediti. Postavljaju se u pravilu
na krianjima, i usmjereni su u pravcu ko-
jim staza nastavlja.
Putokazi - smei, u mjestima su puto-
kazi smee boje, dimenzije 80 x 20 cm
i upuuju zainteresirane na poetak poje-
dine pjeake staze ili pak na info tablu.
Markacije se nanose bojom na kamen ili
drvo. Promjera su ne veeg od 12 cm s
crvenim vanjskim i bijelim unutarnjim
poljem ne veim od 6 cm.
Usporedna markacija postavlja se na
ploe na tlu i u pravcu hodanja. Duine je
15 cm, a irine 3 cm svaka linija. Sastoji
se od vanjskih crvenih i sredinje bijele
linije.
Oznaka za blizinu krianja postavlja
se cca 50 m prije krianja i ima zadatak
upozoriti pjeaka na dolazak na krianje.
Takoer je crvene boje.
Markacije s repiem (takoer crveno
bijele) postavljaju se na skretanjima
ili zavojima. Brojka uz pojedini repi
oznaava broj puta na kojem se markaci-
ja nalazi. Brojke se stavljaju uz markacije
svakih 5 minuta hoda
Uzlovi
U planinarstvu uzlovi se koriste u raznim
situacijama. Prilikom kretanja planinara
na ledenjakim turama primjenjuju se
za navezivanje na ue, bilo direktno bilo
pomonim uetom - zamkom. Primjen-
juju ih penjai u stijeni kod osiguranja,
speleolozi pri sputanju u jame i sl. U na-
vedenim aktivnostima potrebna je izrazito
uvjebati koritenje uzlova.
Osim toga, ponekad nam je pri kretanju
markiranim stazama potrebna pomo
jedne ili vie zamki ili vodikog ueta
za izradu rukohvata. najbolji primjer
je samoosiguranje pri kretanju alpskim
stazama osiguranim elinim sajlama. I na
markiranim stazama naih planina u ne-
kim je izvanrednim situacijama potrebno
osigurati poneku kratku ali opasnu dioni-
cu. led, vjetar, marak i fzika iscrpljenost
pojedinca mogu inae relativno sigurne
dijelove staze uiniti opasnima.
Zbog svega navedenog vrlo je vano do-
bro savladati uporabu uzlova. Isto tako je
dobro uvijek sa sobom nositi zamku jer
nikad neznamo kada moe zatrebati. ma-
kar za suenje mokre odjee ili osiguranje
opreme na ruksak.
Zamka je naziv za pomono ue de-
bljine 3 do 9 mm, duine 5 do 6 metara
(ili krae za posebne namjene). Penjako
ue debljine je 8.5 do 12 mm a duine 40
do 60 m, a vodiko ue, vrlo korisno za
uglavnom hodake ture, debljine je 8 mm
a duine 30 m. Za hodanje i penjanje ko-
riste se rastezljiva dinamika ueta, a pri
sputanju u jame pogodnija su statika
ueta koja se vrlo malo rasteu.
Uzlovi (vorovi) koji se koriste u plani-
narstvu:
Uzlovi za navezivanje : bulin i osmica s
omom
Uzlovi za spajanje ueta : estica i
dvostruki zatezni
Uzao za spajanje traka (gurtni) : kravatni
Uzlovi za samoosiguranje na neki ob-
jekt : prusik ( na uetu), laarac (metalni
obru, karabiner)
Uzlovi za osiguravanje prilikom
kretanja:
polulaarac ( metalni obru, karabiner) i
prusik( ue)
Uzao za osiguranje drugog uzla
osiguravajui, provizorni

Uzlovi moraju biti uredno vezani i za-
tegnuti, a improvizacije i uporaba
neprovjerenih uzlova moe biti vrlo opas-
na.
Uzlovi smanjuju nosivost ueta i najslabi-
ja su toka na njemu.
Nosivost ovisi o vrsti uzla (lomu ueta
kod izrade) i volumenu, debljini i karak-
teristici ueta.
Osmica
Samostalno ne slui iemu, osnovna je
jedinica na primjer za osmicu s omom
uplitanjem.
Bulin (Bulinov uzao, bowline, mrtvi, na-
jlonski, panjak)
- bez uplitanja i uplitanjem
Koristi se kod osiguravanja uadi oko
objekta-nepomina oma (oko drveta, sti-
jene) te kod navezivanja na uad
(u navezu ili na pojas).
Na bulin obvezno je navezivanje
osiguravajueg uzla.
Prednosti:
manji je od osmice s omom i lake se
odvezuje nakon optereivanja,
lako se podeava duina ueta, ue njime
gubi svega 25% svoje jaine.
Nedostaci: teko se uoava ako je loe
izraen, ne podnosi dobro optereenje na
tri dijela, zna se olabaviti.
Osmica s omom (vodiki uzao)
- bez uplitanja i uplitanjem
Koristi se kod navezivanja na pojas, kao
osiguranje protiv klizanja u navezu (kod
pada planinara vor bi trebao usporiti/
zaustaviti klizanje preko pukotine ili sti-
jene).
Moe sluiti za izradu nepomine ome.
Prednosti:
brzo se vee, lako se uoava ako je neis-
pravno izraen, vrlo je vrst vor, ue
njime gubi samo 20% jaine i time se sma-
tra najsigurnijim vorom za navezivanje.
Nedostaci:
potrebna je znatna duina ueta za njeg-
ovu izradu, prilino je krupan vor (teko
prelazi preko neravnina), ne odvezuje se
lako nakon optereivanja, teko je njime
podesiti duljinu ueta.
Osmica s dvije ome
Njime se isti dio ueta moe privrstiti
na dva karabinera (ferate) ili u sluaju
potrebe iskoristiti kao improvizirani po-
jas.
Ome imaju mogunost podeavanja.
Napomena: potrebna mu je vea duina za
izradu od osmice s omom, ne koristi se
za navezivanje.
Dvostruki zatezni
Koristimo ga za spajanje dva kraja ueta
razliitih promjera (mogue je i istih
promjera, ali se tada ipak preferira estica
radi utede na duljini raspoloivog ueta).
Prednosti:
ne odvezuje se lako,
vidi se kada je krivo zavezan.
Nedostaci:
teko se razvezuje nakon optereenja,
potrebna je velika duinu ueta za izradu,
njime ue gubi 30% jaine.
estica (perec, overhand knot)
Slui za spajanje ueta istog promjera
(obavezno ostaviti odreenu duinu ueta
od uzla prema krajevima ueta, od 5-10 x
promjer ueta ).
estica se jo koristi kao osiguranje
drugom uzlu (osiguravajui).
Prednosti:
za njegovu izradu potrebna je mala duina
ueta, prilino je malen vor i kod spa-
janja ueta lako prelazi preko neravnina.
Jednostavan je za izradu.
Nedostaci:
teko se raspetljava nakon optereenja,
njime ue gubi 35% svoje jaine.
Laarac (vrzni uzao, ribarski, mornar-
ski, laarski, biev)
- bez uplitanja i uplitanjem
Koristi se za privrenje ueta na kara-
biner za samoosiguranje ili osiguranje
ueta, te osiguranje ueta oko stijene stab-
la, metalne alke te pri izradi rukohvata
(gelendera).
Prednosti:
mogunost regulacija duine ueta do
uzla, bez potrebnog razvezivanja samog
uzla te se
vrlo lako i brzo izrauje i jednom rukom.
Lako ga se olabavi nakon optereenja.
Nedostaci:
Odvezuje se ako nije optereen, njime ue
gubi 35% svoje jaine.
Polulaarac (poluvrzni uzao)
-bez uplitanja i uplitanjem
Koristi se kod osiguravanja pri penjanju,
a pogodan je i za improvizirano sputanje
(oboje uz koritenje karabinera).
Koristi se i kao improvizacija kod sustava
za podizanje i sputanje.
Za blokiranje polulaarca koristi se provi-
zorni s osiguravajuim uzlom.
Prednosti:
Lako se koristi, malo optereuje ue,
moe se ustanoviti da li je ispravan prije
upotrebe.
Nedostaci:
Moe odvrnuti sigurnosnu maticu na
karabineru, stvara prilino trenje na uetu
pri koritenju.
Napomena: Polulaarac je pomian uzao,
ne koristi se za fksno osiguranje.
Prusik
Slui prvenstveno za osiguranje na uetu,
a moe se koristiti umjesto mehanikih
spravica za penjanje i podizanje,
te osiguranje (croll, basic, shunt i sl.), te
kao kombinacije kod izrade sustava za po-
dizanje (Sv. Bernard).
Prednosti:
ima jednaka svojstva bez obzira na smjer
sile koja ga optereuje, prilino se lako
odvezuje nakon optereenja.
Nedostaci:
Proklizava kod vlanog, blatnog ueta.
Napomena:
Omjer debljine glavnog i pomonog ueta
kod prusika trebao bi biti 2:3
(pomono ue za izradu prusika je cca 1/3
tanje od glavnog ueta).
Modifcirani prusik
Koristi se gdje nije zadovoljen omjer de-
bljina glavnog i pomonog
ueta ili pomono ue nije gibljivo i
mekano, pa proklizava po uetu. Moe se
izvesti i gurtnom.
Prednosti:
bolje dri pri loijem omjeru debljine oba-
ju ueta te na mokrom i blatnom uetu,
za razliku od klasinog i karabineskog
prusika.
Karabinerski prusik (bahmanov uzao)
Za razliku od ostalih, puno lake se
rastereuje, pa ga moemo upotreblja-
vati kod breg napredovanja u usponu ili
silasku.
Prednosti:
karabiner moemo koristiti kao ruku,
ime je praktinije povlaiti vor,
bre napredovanje, lake otputanje vora
nakon optereivanja.
Nedostaci:
mogunost proklizavanja, manje siguran
od prusika i modifciranog prusika.
Napomena: Kod izrade karabinerskog
prusika potrebno je omotati zamku oko
osnovnog ueta i karabinera najmanje
tri puta.
Kravatni uzao - koristi se za spajanje tra-
ka (gurtni).
Iznimno se moe koristiti za povezivanje
zamki, ukoliko nam nije bitno da li e se
nakon upotrebe moi odvezati.
Prednosti:
prilino siguran vor, njime gurtna gubi
25% svoje jaine, lako se uoava ako je
neispravno napravljen, lako ga je vezati.
Nedostaci:
koristi veliki dio trake, moe se odvezati.
Napomena: Ako je uzao koriten za trajno
spajanje gurtne, provjeriti prije upotrebe
da li je zategnut.
Provizorni uzao (poluuzao)
Slui za blokiranje kada osiguravamo
sebe ili drugu osobu preko polulaarca ili
preko sprave za osiguravanje koja nema
autoblock (npr. kruka).
Obavezno uz njega stavljamo
osiguravajui uzao.
Prednosti:
Jednostavno se izraduje i prilikom
optereenja, lako se odvezuje nakon
optereenja.
Nedostaci:
Nije lako uoiti kada je krivo izraen,
osoba e malo poklizati prije nego li uzao
preuzme teinu
Rukohvati
Rukohvat se izrauje svaki puta kada radi-
mo na rubu stijene gdje postoji mogunost
pada ili poskliznua preko ruba ili pada u
neku udubinu. Na rukohvatu koji je dobro
napravljen moe se ukopati jedan ili vie
spaavatelja koji rade na sidritu.
Izrada:
Rukohvat izraujemo od dinamikog ili
statikog ueta. Za toke uvrivanja ko-
ristimo klinove ili neka prirodna hvatita.
To po mogunosti mogu biti vrsta stabla,
pjeani satovi, vrste stijene i sline st-
vari. Ako je stijena kompaktna najbolje je
sidriti sa fksevima.
Na kraju ueta koje upotrebljavamo za
izradu rukohvata naveemo osmicu i
to ukopamo u predzadnji klin, zatim
laarski uzao ukopamo u zadnji klin. Na-
kon toga se vraamo i ukapamo laarske
uzlove u sve sljedee klinove predviene
za izradu rukohvata do zadnjega otuda se
do predzadnjega na toj strani i zavrimo sa
ukapanjem osmice u taj klin.
Ue izmeu pojedinih toki mora biti na-
peto, to se postie podeavajui laarske
uzlove.
Kod ukapanja na krajevima moramo pa-
ziti da se ukopamo u samo jedan pramen
ueta, kako kod eventualnog ispadanja
zadnjih klinova, ne bi iscurili s rukohvata.
Bivakiranje
Zahvaljujui prije svega izgradnji planin-
skih cesta i putova, te planinarskih kua
i domova, planinarstvo je uzelo veliki
zamah i dobilo na razvoju i popularnosti.
Tijekom boravka u planini ne moemo
uvijek noiti u vrstim objektima. Lu-
tanja i nepogode prisile esto planinara
da prenoi izvan doma. Tada dolazi do
izraaja pravi smisao organizacije i pri-
preme izleta, ture ili pohoda.
Bivakiranje je nain noenja (ili sklanjan-
ja) u prirodi koji se nerijetko prakticira u
planinarstvu. Bivakiranje je staro koliko i
planinarstvo pa i vie. Korijen rijei nal-
azimo u izrazu bivak (od franc. bivaque tj.
vojniki logor sa atorom ili bez njega).
Za noenje na otvorenom moramo se
posebno pripremiti, te osigurati to bolji
zaklon koji e nas tititi od hladnoe,
vlage, kie, snijega i vjetra. Planinar prije
polaska na put mora znati sve mogue
tekoe staze, mogunost izgradnje zak-
lona, mora predvidjeti opremu prema zim-
skim ili ljetnim uvjetima i to takvu opremu
koja e ga zatiti od smrzavanja ili drugih
neeljenih posljedica (prehlade, i sl.).
U tim situacijama noenje u improvizira-
nim sklonitima ovisit e o snalaljivosti
i iskustvu. Sama izvedba sklonita moe
se provesti na mnogo naina, a ponajvie
ovise o mjestu na kojem nas je zatekla no.
Na raspolaganju nam esto stoji prirodni
materijal: granje, kamenje, prirodna udu-
bljenja (peine, rupe) i sl. Kad vidimo
da e nas zatei no, prvo treba pretraiti
okolinu i pronai neku udubinu u stijeni,
kameni nadvis ili
neko drugo mjesto pogodno za bivak. Ta
mjesta moraju nam pruiti najbolji mogui
prirodni zaklon. Ako je potrebno zaklon
dograujemo kamenjem ili granjem. U
nedostatku prirodnih oblika primorani
smo graditi sklonita.
Zapamti!
U sluaju opasnosti od hladnoe, bolje je
to due i kvalitetnije izraivati bivak jer
radom se tijelo grije.
Bolje je samo dva sata spavati u udobnom
i toplom bivaku nego cijelu no provesti
bez sna i udobnosti u za to neprimjerenom
sklonitu.
Materijali od kojih se moe izraditi bivak
i izrada improviziranih sklonita
Bivakirati moete tako da izradite im-
provizirana sklonita koristei prirodne
zaklone poput piljskih ulaza, polupilja
do 10 m dubine, kronje sruenih stabala,
posebno guste crnogorice, ili dijelove ka-
menih ograda-suhozida na koje moete
nadodati proizvode vlastite mate.
Preporueni elementi koje moemo ima-
ti sa sobom jesu dva najlona najmanje
veliine 2 x 1.5 m, karimat, atorsko krilo,
astrofolija, ue, nekoliko zamki, ruksak,
pelerina, itd.
Noenje na otvorenom prostoru bez vree
za spavanje
U noi bez oborina zgodno je naloiti
vatru kako bi se tlo ugrijalo a potom istu
pomaknuti jedan do dva metra u stranu,
tlo oistiti od pepela i lei na to mjesto,
jer ono ostaje jo satima ugrijano i suho.
Pokraj vatre moe se ostaviti krupnije ka-
menje koje se kroz neko vrijeme dobro
ugrije, te ga je zgodno postaviti uz leaj
na suprotnu stranu od vatre. Ono e jo
neko vrijeme zraenjem posluiti kao iz-
vor topline u hladnoj noi.
Sakupljanje pitke vode
Dok pada kia voda se moe u dovoljnoj
koliini nacijediti u posudu s krova bivka
ako je isti napravljen od plastine folije.
Ako je bivak sagraen podno previjesne
stijene, posude, porcije, boce i sl. mogu
posluiti za prikupljanje vode. Ne smi-
jemo propustiti priliku za prikupljanje
vode i nou kad spavamo.
e moemo utaiti i cjeenjem sonih lis-
tova nekih biljaka npr. kiselice, uvarkue
itd dok vee koliine pitke biljne tekuine
moemo dobiti iz stabla breze te raznih
vrsta brijesta i javora.
Logorovanje - atori i bivci
Za podizanje atora ili bivaka treba oda-
brati odgovarajue mjesto. Najbolja su
mjesta uzvienja ili blago nagnuta mjesta
zbog kie i otjecanja vode. ator ili bivak
se nikada ne smije postaviti u udubljen-
ja u kojima se moe skupljati voda, jer
se poslije kine noi moemo probuditi
mokri do koe i sa velikom mogunosti da
nam planirani boravak u planini zbog toga
propadne.
ator ili bivak se postavlja na suho mjesto,
zatieno od vjetra i jakog sunca, a kod
logorovanja u blizini pitke vode i ume,
te na terenu gdje smo sigurni od lavina i
vodenih bujica. Bitno je u sluaju jakog
vjetra ator ili bivak postaviti na no
kako bi se izbjegao efekt jedra.
Nakon to smo podigli ator obvezno tre-
ba odrediti mjesto za otpatke i nudu, i to
podalje od atora, te iskopati zatitni jarak
protiv kie. Takoer treba odrediti mjesto
za loenje vatre i ograditi ga kamenjem, te
oistiti prostor oko njega.
Voditi rauna da logorska vatra ne bude u
blizini atora, jer iskre od vatre mogu na
krovu atora, koji je od najlona ili perlona,
napraviti rupice i u sluaju kie eto ne-
potrebne nevolje. Prije naputanja logora
treba pregledati teren da nismo neto os-
tavili, te provjeriti jeli je sve ostavljeno u
redu. Za logore, ekspedicije ili dui bora-
vak u planini, izrauju se mjesta za pri-
premu hrane (kuhinje), skladite, prostor
za nudu i sl.
Primjeri izrade bivaka
Bivak za jednu osobu
Sastavlja od tri tapa i jedne cerade.
Moe se sastaviti i vei za vie osoba ali
treba obratiti panju na spojeve kako ne
bi proputali kiu. tapove je potrebno
uvrstiti kako nebi klizali na unutra pod
pritiskom cerade.
Bivak od atorskog krila i ueta
Moe posluiti kao zatita od vjetra i
sunca. Minimalno zahtjevan za izradu ali
ipak treba obratiti panju na spoj krila s
tlom - kolenje ili fksiranje kamenjem ili
snijegom.
Koliba od prua
Zapravo je verzija bivka za jednu osobu
napravljena od materijala koje moemo
nai u u umi. Vodonepropusnost je upitna
ali svakako korisna verzija u sluaju ne-
dostatka materijala za izradu bivka. Moe
se i kombinirati za veu zatitu.
Sklonite
Ako je dovoljno materijala na raspo-
laganju a predvia se dulji boravak (npr.
unesreene osobe) potrebno je zatiti se na
najbolji mogui nain.
Rupa u snijegu
U sluaju visokog snijega, mogue je is-
koristiti zatitu od elemenata koju snijeg
prua kopanjem rupa, u ovom sluaju uz
deblo stabla kako bi se iskoristio materijal
koji stablo prua kao izolacija i pokrov.
Prehrana i higijena u planinama
Prehrana
Hrana ima tri osnovne funkcije:
bioloku (izgradnja organizma)
zdravstvenu (zatita od bolesti) i
fzioloku (energija za rad)
Prehrana planinara
Budui da se planinarstvo ubraja u na-
pornije discipline u fzikoj kulturi, ono
spada u posebnu skupinu djelatnosti u
kojoj se tijelo podvrgava dugotrajnom
naporu manjeg intenziteta. U takvim ak-
tivnostima za poveanje izdrljivosti, brz
oporavak organizama, treba unositi hran-
jive tvari.
Tijelo trai slijedee:
ugljikohidrati (60%)
masti (25%)
proteini (15%)
elektroliti
(kalij, natrij, magnezij, klorid)
voda
Ugljikohidrati
Brzogorei (visoki GI): bijeli kruh,
slatkii, ria kratkog zrna, kukuruzne
pahuljice, glukoza, energetski gelovi.
Sporogorei (niski GI): itarice,
tjestenina, skoro sve integralno, ria du-
gog zrna, oraasti plodovi, veina voa i
povra.
GI - glikemijski indeks ( niski: <55, sred-
nji: 56-69, visoki: 70<)
Masti i proteini
Masti e biti dovoljno iz oraastih plodova
te mesnih i mlijenih proizvoda.
Proteini: mesni i mlijeni proizvodi, jaja
i kikiriki.
Elektroliti
Pie:
Bilo koji mineralni pripravci.
(Praci, sokovi, tablete...)
Hrana:
Iz soli dobijamo- natrij i klorid, iz
banana, rie i mlijeka -kalij,
oraasti plodovi (posebno indijski oraii
i bademi) te mlijeko sadre magnezij.
Voda
Za funkcioniranje iega u tijelu potrebna
je voda.
Vodu moramo piti redovito tokom ak-
tivnosti bez obzira na osjeaj ei.
Piti po malo.
eludac moe obraditi 150-300 ml svakih
15 min.
Preporua se piti 3-6 gutljaja svakih 15
min.
Doruak je bitan, treba se dobro najes-
ti, no ne i prejesti. Bit e teko hodati,
a i probava je oteana. Dobar su izbor:
zobene pahuljice s mlijekom u prahu ili
doma pripremljena tjestenina ili ria.
Moe i neto s kruhom, no ne bijelim.
Tokom doruka treba popiti barem pola li-
tre vode. Za kraj malo slatkog (oko 30 gr.)
Tijekom hodanja:
Najbitnije je piti vodu.
Po potrebi uzimati malo oraastih plo-
dova, keksa ili tjestastih grickalica. Ne
iskljuivo slatkie. Sredinom dana treba
kratko odmoriti i pojesti neki sendvi ili
slino, no ne puno.
Energetske ili muesli ploice su dehidri-
rana hrana i zahtijevaju puno vode za pro-
bavu, bolje su tablete glukoze koje
uvijek brzo povrate energiju. Istu ulogu
imaju izotoniki napici.
Hrana ne smije opteretiti organizam a
potrebna se energija treba crpiti iz namir-
nica iji se sastojci apsorbiraju polako i
bez naglog podizanja i sputanja eera u
krvi (sloeni ugljikohidrati).
Slatki dodatak moe biti suho voe.Treba
izbjegavati velike koliine svjeeg voa
(optereuje probavu pogotovo ako se uno-
si na prazan eludac).
Zapamti!
Na planinarenju:
Jedi i kad nisi gladan-pij i kad nisi edan
Treba cijeli dan nastojati bolje jesti i vie
piti
Sa sobom uzeti hranu koja odgovara na-
poru koji planirate, poneto to volite,
naravno nita premasno i teko za eludac
i vodite rauna da vaa lea sve nose
Manje obroke uzimati vie puta na dan
(4,5)
Voda , izotoniki napitci - ee piti po
malo
Dijete, osim zdravstvenih nisu za planinu
U planini, razmjerno visinom, te vre-
menskim uvjetima, tijelo troi vie vode,
potrebno je posebitu pozornost obratiti na
rehidriranje tijela.
Higijena
Kao u civilizaciji, i u planini potrebno
je odravati higijenu...moda ak i vie!
Uvijek nosite svoj runik, sapun, pribor
za higijenu zuba, kremu za sunce, vlane
maramice i sl.
Mnoge lokacije koje posjeujemo nemaju
prikladne sanitarije, stoga je vrlo vano sa
sobom nositi adekvatne koliine toaletnog
pribora.
Posebnu panju treba posvetiti nogama -
one nas nose po planini.
Rezati nokte na nonim prstima barem
dva dana prije planinarenja
vlane maramice - potpuna zamjena za
pranje, bezalkoholne, bez kreme, odline
za pranje sua
gel za dezinfekciju - relativno velik, samo
za neke dijelove tijela
sintetiki runik - lagano namoiti te se
istrljati, brzo se sui
pamuno donje rublje - odjenuti ga u
domu
puder - spreava iritaciju (ako se malo
znojite)
cink-oksid krema - skoro za sve: iritacija,
osip, ubodi, zatita od sunca, oteenja
koe, antibakterijska
Potrebno je imati dovoljno rublja ili ga re-
dovno prati.
esto smo u prirodi suoeni s nestaicom
vode pa i to treba uzeti u obzir pri pri-
premi puta.
Obzirom da smo limitirani teinom i
kapacitetom ruksaka, manja pakiranje,
sklopive etkice, vlastiti lagani pribor za
jelo i pie i sl. su svakako poeljni.
Kartografja i orijentacija
Kada se u planinarstvu govori o orijen-
taciji, misli se na sposobnost snalaenja u
prirodi. Jednostavno reeno, radi se o sku-
pu vjetina steenih manje uenjem teori-
je, a vie praktinim iskustvom, koje nam
omoguuju da u svakom trenutku imamo
sigurnu predodbu o svom poloaju u
okolini, te smjeru i trajanju puta kojim se
trebamo kretati ka svome cilju. Najbolji
rezultati u stjecanju tih vjetina postiu se
uenjem u prirodi, na terenu s konkretnim
problemima koje treba rijeiti. Zato se u
okviru ope planinarske kole organizira
poseban izlet sa svrhom savladavanja
vjetina orijentacije.
Ipak, prije stjecanja praktinog iskustva u
orijentaciji, potrebno je shvatiti osnovne
principe kojima se pri tome sluimo i us-
vojiti specifnu terminologiju.
Teren
Teren ili zemljite je odreeni dio zem-
ljine povrine sa reljefom, prirodnim i
umjetnim objektima koji se na tom dije-
lu zemljita nalaze. Reljef je zbroj svih
prirodnih uzvienja, udubljenja i ravnina,
a svi ostali objekti su terenski objekti.
Reljefni oblici i terenski objekti predstav-
ljaju dvije osnovne skupine topografskih
elemenata. Topografske elemente dije-
limo na prirodne (nisu nastali utjecajem
ovjeka) i umjetne (nastali utjecajem
ovjeka). Reljefni oblici mogu biti uzdig-
nuti, zaravljeni i udubljeni.
Preglednost terena je mogunost
opaanja topografskih orjentira, a zavisi
od vrste i osobine umjetnih i prirodnih
smetnji koje nam zatvaraju vidno polje.
Razlikujemo pregledan, polupregledan i
nepregledan teren. Na preglednost terena
najvie utjeu uzvienja i raslinje.
Prohodnost terena je stupanj dostupnos-
ti i mogunosti to lakeg kretanja po nje-
mu. U nenaseljenom dijelu prohodnost za-
visi od reljefa terena, sastava tla, raslinja,
povrinskih voda, klimatskih i trenutnih
vremenskih prilika.
Pravci
Osnovni pravci su zemljopisni (geograf-
ski), magnetski i projekcijski sjever.
Zemljopisni sjever je smjer do zemljopis-
nog sjevernog pola i on se poklapa sa me-
ridijanima. Zemljopisni polovi su toke
kroz koje prolazi zemljina os rotacije.
Zemljopisni polovi su stalne toke na zem-
lji. Magnetski pol je toka u kojoj se na-
lazi okomita projekcija magnetskog polja.
Pravac prema magnetskom polju naziva
se magnetski sjever. To je ujedno i sjever
koji pokazuje magnetska igla na kompasu.
Kut izmeu zemljopisnog i magnetskog
sjevera naziva se magnetska deklinacija
() i ona se posebno izraunava. Postoji
jo i projekcijski sjever. To je sjever koji
odreuju okomite crte na pravokutnoj
koordinatnoj mrei.Magnetska deklinaci-
ja je u principu zanemariva, ali ako elimo
tono odrediti zemljopisni sjever, onda je
moramo uzeti u obzir. Vrijednost mag-
netske deklinacije je upisana na dnu zem-
ljovida.
Orijentacija
Orijentacija podrazumjeva svako
snalaenje na novom, nepoznatom terenu
na osnovu nekog znanja i iskustva. Pojam
orijentacije podrazumjeva zemljopisnu
(geografsku) i topografsku orijentaciju.
Zemljopisna orijentacija obuhvaa
odreivanje strana svijeta (istok, zapad,
sjever, jug).
Topografska orijentacija podrazumijeva
odreivanje stojne toke, poloaja ob-
jekata na terenu (reljef, infrastruktura i
sl.), te izbor daljnjeg kretanja na terenu.
Topografska orijentacija obino ukljuuje
i zemljopisnu orijentaciju.
Zemljopisna orijentacija pomou Sunca
Pravac juga (a time i ostale strane svijeta)
moemo sa sigurnou odrediti za sunana
vremena ukoliko nam je pri ruci sat s ka-
zaljkama. Sat postavimo na dlan vodorav-
no i okreemo ga sve dok mala kazaljka
ne bude usmjerena u pravcu Sunca. Tada
prepolovimo kut to ga mala kazaljka ini
sa brojkom 12. Linija koja raspolavlja taj
kut, kad je produimo, pokazuje smjer
juga. Na obratnoj je strani dakle sjever.
Moemo koristiti i obrnuti postupak uko-
liko umjesto pravca juga elimo odmah
odrediti pravac sjevera. Sat postavimo u
vodoravan poloaj. U sredite kruga stavi-
mo neki tanki predmet. Sjena tog predme-
ta pada na dio sata i time ini jedan pravac
kuta. Drugi pravac ini centar kruga i broj
6 na satu. Simetrala tog kuta ini pravac
sjevera.
Zapamti !!!

Ne smijemo zaboraviti da se u ljeto
pomie vrijeme. Stoga ovo se vai, ali tako
da se u ljeto umjesto 12 sati uzima 1 sat,
odnosno umjesto 6 sati uzima se 7 sati kao
referentno vrijeme. To ujedno i znai da
je Sunce u ljetnom raunanju vremena u
7 sati na istoku, u 13 sati na jugu, a u 19
sati na zapadu.
Zemljopisna orijentacija pomou zvijezda
Pomou zvijezda moemo se orijentirati
za vedrih noi. Za ljetnih noi vidimo
zvijezdu Sjevernjau a o zimi e nam
Sjevernjaa biti prenisko da bi je vidjeli.
Tada emo koristiti sazvijee Orion.
Zemljopisna orijentacija pomou mjeseca

Kod orijentacije pomou Mjeseca
moemo se priblino orijentirati.
Mlaak je u smjeru Sunca, pa nam on
nije interesantan, jer se moemo orijenti-
rati pomou Sunca. Pun mjesec je nasu-
prot Suncu. Tako ako znamo da je Sunce u
18 sati na zapadu, u to vrijeme je Mjesec
na istoku. Kod punog Mjeseca moemo
raditi kao i kod orijentacije pomou Sunca
i sata. Kod prve i zadnje etvrtine princip
je neto drugaiji. Tako je u pono kod
prve etvrtine Mjesec za zapadu, a kod
zadnje etvrtine na istoku.
Topografska orijentacija pomou kom-
pasa
Kompas ili busola, se sastoji od postolja,
pominog prstena (limba) s komorom i
skalom, magnetske igle i, kod nekih kom-
pasa, poklopca sa zrcalom. Magnetska
igla pokazuje uvijek u smijeru Zemljinih
magnetskih polova, koji su neto odmak-
nuti od geografskih. Zato magnetska igla
ne pokazuje toan pravac sjever-jug, nego
ima mali odmak koji zovemo kut mag-
netske deklinacije. Taj kut je dovoljno
mali da ga moemo zanemariti, pa kaemo
da je kompas instrument koji reagira na
magnetizam Zemlje. Slui za odreivanje
strana svijeta. Pokretna magnetna igla
uvijek se okree prema sjeveru.
Dakle, nabavili smo kartu, kupili ili po-
sudili kompas, sloili sendvie i otili u
brda. Sada s time treba napraviti neto
korisno, a napraviti se moe mnogo toga!
Prije svega potrebno je namjestiti kar-
tu (Usjeveriti kartu!)*, odrediti vlastiti
poloaj (Gdje sam?) tj. stajnu toku. Za-
tim treba odrediti smjer u kojem treba
dalje hodati (Kamo idem?) te odrediti
najbolji put i prognozirati vrijeme koje e
za taj put biti potrebno (Kako u doi do
tamo?).
Usjeverivanje karte
Prije svega kartu treba razviti na ravnu
povrinu, a zatim istu orijentirati na nain
da se poloaj karte preklapa sa stranama
svijeta i situacijom u prirodi. Po objek-
tima u okolini (crkve, vrhovi, dalekovodi,
itd.) moemo orjentirati kartu ako znamo
svoj poloaj ali najbolje je odmah izvaditi
kompas, podesiti ga na nain da oznake na
tijelu pokazuju 0 stpnjeva na skali prstena
te postaviti ga na kartu uz lijevi ili desni
rub tako da se rub kompasa poklapa s ru-
bom karte a sjever na prstenu bude prema
gornjem rubu karte. zatim okreemo kartu
zajedno s kompasom pazei da se ne po-
maknu, sve dok sjeverni vrh igle ne poklo-
pi s trokutiem na prstenu tj. sa oznakom
sjevera. kad to postignemo, uvrstimo
kartu i moemo pomaknuti kompas.
* Kompasi sportskog tipa u spoju s mod-
ernim planinarskim kartama omoguuju
orijentaciju na karti i bez usjeverivan-
ja karte. S dobrom kartom i pod za
to odgovarajuim uvjetima na terenu,
mogua je i orijentacija i pomou kutom-
jera
Azimut
Azimut je vodoravni kut izmeu pravca
sjevera i odabranog pravca, a mjeri se u
smjeru kazaljke na satu. Kut koji je su-
protan azimutu naziva se obrnuti azimut
ili kontraazimut. On je za pola kruga vei
odnosno manji od azimuta. Ako je prim-
jerice azimut 45, obrnuti azimut je za
180 vei i iznosi 225. Ako je azimut
vei od 180, onda se njegova vrijednost
umanji za 180 da bi se dobila vrijednost
obrnutog azimuta.
Mjerenje azimuta na terenu
Ako elimo izmjeriti azimut nekog
vidljivog objekta postupak je sljedei.
Otvoreni kompas drimo u visini oiju
na udaljenosti 30-40 cm. Naciljamo
preko vizira objekt s kojeg elimo izm-
jeriti azimut. Palcem okreemo prsten
kompasa(limb) dok se ne poklopi sjever-
na strana magnetske igle s trokutiem na
prstenu. Nakon toga na tijelu kompasa
oitamo vrijednost azimuta u stupnjevi-
ma. Treba obratiti panju da kompas bude
u vodoravnom poloaju, odnosno da ga u
ruci ne zakrenemo, te da nema dalekovo-
da, metala i sl.).
Odreivanje azimuta na terenu
Kod odreivanja azimuta postupak je
obrnut od mjerenja azimuta. Prvo na kom-
pasu namjestimo eljeni azimut (onaj koji
trebamo odrediti na terenu). Zatim kom-
pas podignemo u visini oiju na udaljen-
osti 30-40 cm. Tako se okreemo u krug
dok se sjeverna strana magnetske igle ne
poklopi sa trokutiem na prstenu kompa-
sa. Zatim preko vizira uoimo neki objekt
na terenu i to nam je smjer eljenog azi-
muta na terenu.
Pomona sredstva topografske orijent-
acije

Vodii
Pomou raznih vodia i prirunika
moemo se lako snai na nepoznatom
terenu. Vodii nam daju potrebne podatke,
prije svega o pjeakim stazama koje su
obiljeene (markirane), a takoer i o ka-
pacitetima domova, mogunostima op-
skrbe, posebnim upozorenjima i slino.
Obino je takav vodi kombiniran opim
povijesno-zemljopisnim podacima, te je
obino dopunjen dobrom topografskim
zemljovidom.
Karte (zemljovidi)
- Pojam zemljovida
Zemljovid je slika zemljine povrine
ili nekog njenog dijela prenesena na ravnu
plohu u odreenom mjerilu. Zemljite se
predstavlja prema dogovorenim pravili-
ma i posebnim oznakama (topografskim
oznakama), a njihov meusobni raspored
i povezanost na zemljovidu je isti kao
i na povrini Zemlje. Zemljovid je os-
novno pomagalo pri upoznavanju Zem-
ljine povrine i tumaenju pojava na njoj,
te sadri sve podatke koje nalazimo na
terenu. Broj podataka ovisi od sadraja
i mjerila zemljovida. Na zemljovidu se
nalaze podaci koje bez prethodnog saku-
pljanja i mjerenja na terenu ne moemo
saznati i odrediti.
- Podjela zemljovida
- Opi zemljovidi, topografski
zemljovidi i nacrti - prikazuju osnovne
elemente povrine Zemlje (reljef, hi-
drografsku mreu, raslinje i sl.) kao i
najznaajnije i najvidljivije produkte
ovjekovog rada (naselja, prometne mree
i sl.). Svi elementi primjereni su znaaju i
veliini i nijedan nije posebno naglaen.
- Tematski (specijalni) zemljovidi
- prikazuju odreene pojave, dok su druge
namjerno izostavljene.

- Sadraj zemljovida
Zemljovid mora sadravati osnovne
elemente, a to su mjerilo, zemljopisna
koordinatna mrea , osnovne geodetske
toke, kartografsku mreu i dopunske
podatke (projekcija zemljovida, legenda,
godina izdanja i sl.).
Kartografski prikaz terena dijelimo na:
-fziko-zemljopisni dio - prikaz reljefa,
mree, raslinja i voda geolokog sastava
-drutveno-zemljopisni dio - naselja i
objekti od posebnog znaenja, prometne
mree, industrijskih i drugih drutvenih
djelatnosti
-ostali elementi - topografski znakovi,
razliiti natpisi (imena naselja, rijeka,
planina, nadmorske visine i sl.)
- Mjerilo
Mjerilo je odnos izmeu umanjenih
udaljenosti na zemljovidu i stvarnih
udaljenosti u prirodi. Vee (krupnije)
mjerilo je tonije i podrobnije, te detalje
ini vidljivima. to je manje (sitnije)
mjerilo dolazi do veih greaka u kutovi-
ma, razdaljinama i povrinama. Postoje
tri vrste mjerila: brojano (numeriko),
grafko (linearno) i opisno (neposredno).
Brojano ili numeriko mjerilo prika-
zuje odnos izmeu zemljo vida i prirod-
nih udaljenosti izraen u obliku odnosa
(1:50000) ili u obliku razlomka (1/50000).
Brojnik nam pokazuje koliko iznosi neka
duina na zemljovidu, a nazivnik koliku
duinu predstavlja u prirodi.
Grafko ili linearno mjerilo nam
crteom prikazuje koliko iznosi neka
duina u prirodi tako da usporeujemo
te vrijednosti bez raunanja (direktnim
oitavanjem).
Opisno i neposredno mjerilo nam
daje vrijednost u obliku reeninog
obrazloenja. (npr. za zemljovid 1:25000:
1 cm na karti 250 m u prirodi).
Kartografski prikaz terena

Prikaz reljefa
Danas je najpogodnije prikazivanje izo-
hipsama i znaajnim visinskim tokama.
Katkad jo upotrebljavamo zemljovide
na kojima je reljef prikazan iscrtavanjem,
sjenanjem ili razliitim kombinacijama
sjenanja, boje i izohipsi.
Izohipsa je zamiljena linija koja na zem-
ljovidu povezuje toke iste nadmorske vi-
sine.

Visina izmjerena od prosjene razine mor-
ske povrine i izabrane toke naziva se
apsolutna (nadmorska) visina. Razlika
izmeu dvije apsolutne visine naziva se
relativna visina (visinska razlika).
Izohipse su zaokruene visinske vrijed-
nosti. Okomita razlika izmeu dvije izo-
hipse zove se ekvidistanca. Ekvidistanca
za zemljovid 1:25000 je 10 m, za 1:50000
i 1:100000 je 20 m itd.
Na strmijim terenima izohipse su gue.
Bitno je paziti na to kakav je nagib terena
ako elimo izmjeriti neku visinu.
Visinske crte koje prikazuju udubljenja,
vrtae itd., naz ivamo jo i depresijske
izohipse. Crta koja povezuje toke iste
dubine zove se izobata.
Reljef se prikazuje jo sjenjanjem i
hipsografskim bojanjem.

Vodene povrine se prikazuju plavom bo-
jom.
Prikaz naselja i objekata od posebnog
znaenja se tek u suvremenim zemljovidi-
ma poelo prikazivati tlocrtom. Naglaeni
su objekti od posebnog znaenja kao to
su religiozni objekti (crkve, damije, gro-
blja, ruevine, stadioni) ili izvan naselja
pojedinani objekti (salai, lovake kue,
planinarski domovi, pastirske kolibe).
eljeznike pruge se crtaju crnom crtom.
umski puteljci se oznaavaju crnom
bojom od tokica do crta to prikazuje
veliinu i znaaj puta.
Asfaltirane ceste su oznaene crvenom
bojom i pokraj njih je na veim mjerilima
ispisano i o kakvoj cesti se radi te koje je
irine.
Posebni elementi kao to su vijadukti, mo-
stovi, nasipi i slino imaju svoje oznake.

Natpisi. Pravilan i toan zemljovid izgu-
bio bi svoju vrijednost kada bismo uklonili
natpise koji su od velikog znaenja za ra-
zumijevanje zemljovida i topografsku ori-
jentaciju. Natpisi umanjuju preglednost
zemljovida jer zbog njih isputamo druge
oznake. Natpisi su u crnoj boji, a imena
hidrografskih objekata su u plavoj boji.
Veliina slova naglaava vanost objekta.

Topografske oznake. Manje objekte na
zemljovidu crtamo tako da upozorimo
samo na njihov raspored i poloaj, ali
ne i na dimenzije. Topografske oznake
su dogovoreni simboli koji predstavljaju
razliite objekte na terenu. Prilagoene su
mjerilu i objanjene u legendi.
Mjerenje na zemljovidu
Kod mjerenja duina na karti moramo
znati da li elimo mjeriti ravnu ili zakriv-
ljenu liniju. Ravne linije mjerimo najee
ravnalom, dok zakrivljene linije mjerimo
papirnatom trakom ili krivinomjerom
(kurvimetrom).
Krivinomjer se postavi u nulti poloaj.
Kotai pokreemo po karti linijom koju
elimo izmjeriti. Daljinu oitamo na skali
krivinomjera koja je za mjerilo karte na
kojoj smo mjerili. Treba obratiti panju da
krivinomjer pokreemo u pravilnom smje-
ru.
Odreivanje azimuta na karti kompasom
Za odreivanje azimuta na karti kom-
pasom vano je prvo orijentirati kartu.
Na kompasu namjestimo eljeni azimut.
Olovku stavimo u toku na karti iz koje
elimo izmjeriti azimut. Prislonimo kom-
pas uz olovku te je okreemo u smjeru
kazaljke na satu dok se sjeverni dio mag-
netske igle poklopi sa sjeverom na limbu
kompasa. Kada to uradimo, povuemo
olovkom pravac uz kompas u smjeru
kompasa i dobili smo eljeni azimut.
Mjerenje azimuta na karti kompasom
Kod mjerenja azimuta na karti kom-
pasom prvo moramo kartu orijentirati.
Lijevi ili desni rub kompasa stavimo uz
povuenu liniju (traeni azimut) na karti.
Zatim okreemo limb kompasa dok se
sjeverni dio magnetske igle ne poklopi
sa oznakom sjevera na limbu, a zatim
oitamo vrijednost traenog azimuta na
kompasu.
Kretanje s kompasom i zemljovidom
Za kretanje po nepoznatom terenu od ve-
like nam je vanosti dobra orijentacija.
Tu nam je od velike pomoi kvalitetan
zemljovid i njegovo pravilno koritenje.
U prirodi emo se najtonije orijentirati
kompasom, a da bi znali to se gdje na-
lazi kombiniramo to sa zemljovidom. Za
kretanje po nekom putu treba pratiti zem-
ljovid, kompas i pravac kretanja. Vano je
i iskustvo u tome svemu, a poeljno je da
vie kontrolira kretanje.
Orijentacija zemljovida
Orijentirati zemljovid znai postaviti ga
u takav poloaj da sjeverna strana njenog
zemljopisnog okvira bude okrenuta prema
zemljopisnom sjeveru.
Orijentacija zemljovida pomou kompasa
Kod ove metode greka je u magnetskoj
deklinaciji, ali je ona zanemariva, pa je
ova metoda najtonija. Vanjski rub zem-
ljovida poklapa se sa meridijanom. Uz li-
jevi ili desni rub rub postavimo kompas.
Zatim okreemo zemljovid zajedno sa
kompasom dok ga ne orijentiramo.
Orijentacija prema pravcima objekata na
zemljovidu
Ovo je najprecizniji nain orijentacije
zemljovida bez kompasa. Kad znamo
svoju stojnu toku naemo neke mar-
kantne toke u prirodi. Zatim gledamo da
se smjerovi tih objekata poklope na zem-
ljovidu.

Odreivanje stojne toke
Odreivanje stojne toke je radnja
koja prethodi svakom koritenju zemljo-
vida na terenu. Orijentiranje zemljovida i
odreivanje stojne toke na zemljovidu su
dvije uzajamno povezane radnje. Nekad je
mogue prvo nai stojnu toku, a nekad se
mora prvo orijentirati zemljovid.
Odreivanje stojne toke procjenom odo-
ka
Kod ovog naina prvo moramo orijen-
tirati zemljovid. Zatim pronaemo objekte
u prirodi koji su ucrtani u zemljovidu. Na-
kon toga ocijenimo koliko smo udaljeni
od tih objekata i te vrijednosti prenesemo
na zemljovid. Tako smo dobili priblinu
stojnu toku.
Odreivanje stojne toke metodom pres-
jecanja pravaca (obnutih azimuta)
Kod ove metode radi se sa orijentira-
nim zemljovidom. Prvo naemo neke
markantne objekte na zemljitu koji su
ucrtani na zemljovidu. Odaberemo barem
dva, ali je poeljno tri objekta. Nastojimo
da su nam objekti to vie razmaknuti. Za-
tim sa svojeg stajalita mjerimo azimute
na te objekte. Od tih azimuta izraunamo
obrnute azimute te ih ucrtamo na zemljo-
vidu. Sjecite tih obrnutih azimuta je naa
stojna toka na zemljovidu.
svoju stojnu toku.

Kretanje po terenu pomou azimuta
Kod ovog naina kretanja prvo na zem-
ljovidu odredimo azimut kojim emo se
kretati. Zatim u prirodi izmjerimo taj az-
imut i uoimo u prirodi neki markantan
objekt u tom smjeru. Kada stignemo do
tog objekta ponovimo postupak.
GPS
GPS je kratica za Global Positioning Sys-
tem. To je mrea satelita koja kontinuirano
odailje kodirane informacije, s pomou
kojih je omogueno precizno odreivanje
poloaja na Zemlji.
GPS ima raznovrsne primjene na kopnu,
moru i u zraku. U osnovi, GPS omoguuje
da se zabiljee poloaji toaka na Zemlji,
te pomae u navigaciji do tih toaka i od
njih. GPS se moe upotrebljavati svug-
dje osim na mjestima gdje je nemogue
primiti signal (unutar zgrada, u tunelima,
spiljama, garaama i drugim podzem-
nim lokacijama, te ispod vode). Najea
primjena u zraku obuhvaa navigaciju u
zrakoplovstvu. Na moru, GPS obino rabe
za navigaciju rekreativni nautiari i en-
tuzijasti ribolovci.
Ne treba biti znanstvenik da se naui
kako radi GPS. Sve to treba je malo
predznanja i elja za istraivanjem. Ne
treba se dati obeshrabriti izrazima kao to
su pseudouajni, anti-spoofng i P-
kod. Upoznajte se s najboljim navigaci-
jskim alatom koji se pojavio nakon izuma
kompasa! Moda e vas u nekoj kritinoj
situaciji upravo on spasiti.
Princip rada GPS-a
GPS odreuje poziciju mjerenjem duine
do satelita.
Sateliti lete na visini od oko 20.000 km
iznad zemlje. Ukoliko znamo rastojanja
od nekoliko satelita, a zatim sa svakog od
njih opiemo sferu iji je poluttttmjer ras-
tojanje do satelita, u presjeku dobiti emo
nau poziciju.
Meteorologija
Meteorologija je znanost o Zemljinoj
atmosferi i promjenama u njoj. Me-
teorologija prouava promjene vremena
oko nas. Pripada u skupinu geofzikih
znanosti. Neke od glavnih pojava koje
se prouavaju su koliina i vrsta oborina,
grmljavinske oluje, tornada, tropski ciklo-
ni i tajfuni. Bitan utjecaj vremena na ljude
i ljudske aktivnosti doveo je do razvoja
znanosti o prognoziranju vremena.
Kod planinarenja i boravka u planina-
ma, meteorologija iga vrlo vanu ulogu.
Budui da se veliki dio hrvatskih planina
nalazi na razmei kontinentalne i mediter-
anske klime, jaki vjetrovi i nagle izmjene
vremenskih prilika nisu ba rijetka pojava.
Stoga emo ovdije nabrojati nekoliko jed-
nostavnih naina neposrednog prognozi-
ranja vremena.
Osnovni pojmovi u meterologiji
Tlak zraka
O tlaku zraka, zaista, nee direktno utjeca-
ti hoemo li izvoditi kakve radove na ot-
vorenome ili izii na more s brodicom. No
upravo je tlak zraka koji ini nau atmos-
feru (troposferu) tako dinaminom. Tlak
je openito najsigurniji pokazatelj vremna.
Niski tlak nagovjeuje padaline a visoki
njihovo odsustvo. S napretkom tehnologi-
je satovi s ugraenim barometrom vie
nisu rijetkost no treba imati na umu jednu
injenicu, s visinom tlak pada pa tako tlak
koji na razini mora predstavlja niski tlak
u planini moe predstavljati visoki. Stoga
je pokazatelj vremenskih pojava promjena
tlaka. Pad nagovjetava pogoranje a rast
poboljanje vremenski uvjeta.
Oblaci
Oblaci su vidljive nakupine kapljica vode
ili estica leda (ili oboje) u atmosferi.
Topli zrak pun vlage podie se u vis. Kad
dosegne odreenu visinu, ohladi se. Na
niskoj temperaturi topli zrak vie ne moe
zadrati vlagu u obliku vodene pare, pa
se ona pretvara u malene kapi vode ili
komadie leda i tako stvara oblake. Svi su
oblaci, zato to se stvaraju na razliitim vi-
sinama i temperaturama, potpuno razliiti
i neprestano mijenjaju svoj oblik.
Razlikujemo deset rodova oblaka koji
postoje u tri visinska kata:
Visoki kat (6.000 - 11.000 m)
1. cirusi (Ci) - ledeni, paperjasti oblaci,
vlaknastog, koprenastog ili upavog iz-
gleda s bijelim, esto svilenkastim sjajem.
Oni nikad ne daju oborinu.
2. cirokumulusi - (Cc) mali ledeni oblaci,
slini ovicama, sastavljeni od malih,
bijelih pjega, kao da nebo prekriva ipka.
Ne daje oborine ali ukazuju na velike
brzine vjetra u viem sloju.
3. cirostratusi - (Cs) prozrani i ledeni,
nalik mlijenobijeloj, neralanjenoj
oblanoj kopreni. . Budui da su tanki na
njima se pojavljuje halo (krug - dvor oko
Sunca ili Mjeseca).
Srednji kat (2.500-6.000 m)
4. altokumulusi (Ac) - u tim se bijelim i
sivim oblaiima mijeaju voda i led.
Samo su srednji dijelovi oblaka gui i
deblji, pa izgledaju tamniji. Oborina iz al-
tocumulusa ne pada ali ukazuje na velike
brzine vjetra u srednjem sloju.
5. altostratusi - (As) mjeoviti oblaci
od vode i leda, djelomino ili potpuno
prekrivaju nebo kao jednolik, blago pru-
gast ili ravnomjeran sloj. Oblaci te vrste
tako su debeli da obino potpuno prekriju
Sunce i ne uzrokuju halo pojavu (koji vrlo
pouzdano najavljuje naoblaku koja dol-
azi sa zapada , polako se sniava i donosi
oborine).
Niski kat ( do 2.500 m)
6. nimbostratusi (Ns) - snjenobijeli obla-
ci od vode i leda potpuno prekrivaju Sunce
kao jednobojni, sivi ili tamnosivi, potpuno
zbijeni sloj. Tipini oborinski oblak iz ko-
jeg pada mirna i jednolina kia ili sipi
trajni snijeg.
7. stratokumulusi (Sc) - osnova tih sivih
do bijelih, grudasto-slojevitih oblaka,
sastavljenih od kapljica vode, uvijek je
tamna. Kuglaste i kupaste mase mogu biti
i valjkaste ili zaobljene. Prema fzikalnom
sastavu ubrajamo ih u vodene oblake.
8. stratusi (St) - vodeni oblaci, prekrivaju
cijelo nebo, kao jednolini sivi sloj s go-
tovo jednolikom donjom granicom. Kad
na te plosnate oblake sije Sunce, kroz njih
jasno vidimo njihov obris i nema pojave
halo. Stratus na samom tlu nazivamo ma-
glom.
9. kumulusi (Cu) - sastavljeni od vodenih
kapljica, grudasti su, ponekad rastrgani, a
veinom se pojavljuju u otrim, grudas-
tim oblicima pa se ine nabreknutima.
Najee narastu vrlo visoko. Moe ih
se usporediti s divovskom cvjetaom.
Dijelove oblaka koje obasjava Sunce su
bljetavi, bijeli, dok je osnova vodoravna
i vrlo tamna, jer je u sjeni.
10. kumulonimbusi (Cb) - teki i gusti
vodeni oblaci, koji se jako proteu u vi-
sinu. Kad im se zaledi gornji dio, naziva-
mo ih olujnim oblacima. Gornji ledeni dio
toga divovskoga grudastog oblaka obino
je spljoten i nalik na perjanicu.
Vjetar
Vjetar nastaje uslijed nejednakosti tlaka
u atmosferi zbog meteorolokih mijena.
Vjetar je odreen brzinom, smjerom i
jainom. Brzina vjetra mjeri se pomou
anemometra a izraava se uobiajenom
jedinicom za brzinu - metrima u sekundi,
kilometrima na sat, vorovima ili specijal-
iziranom jedinicom - beaufort (itaj bo-
for).
U planini je jako bitna pojava najvie iz
razloga to utjee na hladnou. U hrvats-
koj sjeverni i sjeveroistoni vjetar (hladni)
donose poboljanje a juni i jugozapadni
(topli) vjetar pogoranje vremenskih uv-
jeta.

Rua vjetrova
Bura je suh i hladan vjetar a najee pue
iz smjera sjeveroistoka. Kako bura pue s
obale prema moru, karakteristike kopna,
reljef, uvjetuju njezino puhanje na ma-
hove (refule).
Jugo je topao i vlaan vjetar koji pue s ju-
goistoka. Jugo prate veliki valovi, oblaci i
najee dugotrajna kia.
Opasnosti u planinama
Planina bez opasnosti i susreta s njima je
nezamisliva. Siguran odlazak u planine
zahtjeva odreenu mjeru znanja, priprem-
ljenosti i iskustva.
Opasnost u planinama je svako nastalo
stanje koje sprjeava ili ometa normalan
tijek planinarskog izleta, ture, uspona, po-
hoda, penjanja i sl.
Opasnost je prirodni proces koji se moe
pretvoriti u nesreu po zakonima prirode
ili sluaja, kojeg moemo predvidjeti ili
ne. Opasnost je dakle prirodni proces, a
nesrea zavrni dogaaj koji nastane kao
posljedica uzroka u procesu. Opasnosti
mogu biti subjektivne i objektivne
Subjektivne opasnosti
nalaze se u samom ovjeku a posljedica su
slabe strune izobrazbe (neznanja) plani-
nara, nedovoljne opremljenosti, precjen-
jivanja vlastitih sposobnosti, pogrene
procjene (neprovjereni oprimak, nogo-
stup), nezdravih ambicija i rekorderstva,
podcjenjivanja tekoa i opasnosti, bolesti
i slabosti organizma, panika i scrpljenosti.
Panika - Do nje dolazi u tekim i opasnim
situacijama a postoje pojedinci skloniji
panici u razliitim situacijama.
Zapamti !
Osnovno pravilo je u izbjegavanju panike
jeste stani - razmisli - postupi
Iscrpljenost - Umor je normalna poja-
va. Veliko naprezanje i umor su tetni i
opasni za zdravlje. Potronja energije pri
hodanju uzbrdo je, u usporedbi s hodn-
jom po ravnom, priblino dvostruka, a u
oteavajuim okolnostima se poveava.
Svaki planinar mora poznavati svoje
mogunosti u okviru kojih se moe kre-
tati.
Zapamti !
Prilikom hodnje tedi snagu, kako bi imao
neto u priuvi ako se nae u opasnosti.
Objektivne opasnosti
Odroni (kamene lavine) - Nastaju na
strmim padinama sa kruljivim stijenama,
te na junim i zapadnim padinama. La-
vinozno kamenje moe odroniti nepaljivi
planinar, ivotinja ili neka druga sila.
Obino im je uzrok voda.
Mrak tama - esto neizbjena opas-
nost koja nastupa ranije u jesen i zimu.
Za nepripremljenog planinara moe biti
velika opasnost. Umor brzo iscrpi tjele-
snu i psihiku snagu a tama dopunjava
opasnost. Po noi je tee pronalaenje
markacija te ne treba uriti.
Kod prorauna vremena hodnje obvezno
treba uzeti u obzir dodatno vrijeme kako
bi se minorizirala mogunost ove opas-
nosti. Potrebno je odgovarajue se oprem-
iti (bivak vrea, svjetiljka, malo kuhalo,i
dr.).
U bivku smo svi zajedno u istim nevol-
jama, stoga je svaanje za bolji prostor
ili neka druga pogodnost za planinara
neasna.
Vremenske nepogode -
Kia (dugotrajni pljusak, vlane
stijene,mogunost poskliznua, liajevi).
Bujice (nakon jakih kia)
Snijeg (snienje temperature, poledica, sk-
liske stijene, snjena meava, loa vidlji-
vost, zatrpane krape i udubljenja).
Vjetar (izbjegavati grebene).
Hladnoa (osjetni padovi temperature,
opasna kod iscrpljenog organizma).Posto-
ji pravilo da se temperatura na svakih 100
m visine sniava za 0,5 - 1 C, to ovisi o
vremenskim okolnostima, ali ipak to znai
da je na planini za 10-tak C (i vie) hlad-
nije nego u dolini.
Toplina (sunanica, toplotni udar, opeko-
tine).
Magla (neprozirna magla onemoguava
orijentaciju, oteava kretanje u planini,
gubi se orijentacija).
Gromovi (munje) (opekotine, reanimaci-
ja).
Zapamti!!!
Fen u Alpama je vrui vjetar (kod nas
jugo) i planinaru opasan poradi naglog
otopljenja (padanje kamenja, trulog
leda, snijega, lavina) i drugih utjecaja
(neraspoloenje, utuenost, umor).
Prije odlaska na izlet u planinu, upoznaj
se s vremenskom situacijom i moguim
razvojem vremena u iduim danima.
Sa sobom uzmi dovoljno dodatne odjee i
zatitu za kiu.
Ukoliko prijeti pogoranje vremena, plani-
narski izlet pravodobno treba prekinuti.
Zapamti !!!
U magli je neprocjenjivo poznavanje
znanja iz orijentacije.
Uz sebe uvijek imati dobar planinarski
zemljovid i kompas.
Goromovi (munje) - Znaci dolaska munja
jesu grmljavina (i bez munja), iznenadna
provala oblaka s velikim kapima, brzo
dolazea hladna fronta (promjena smjera
vjetra praena iznenadnim dolaskom hlad-
nog zraka), visoko ionizirani zrak (puck-
etanje, iskrice na metalnim predmetima).
Udaljenost od munje mjeri se brojem
sekundi izmeu bljeska i udara te dije-
li s tri. 15 sekundi = 5 km (ve na ovoj
udaljenosti oprez)
Zapamti !!!
Izbjegavati:
Grebene, neposrednu blizinu istaknutih
stabala, vodu, pilje, prevjese i bunkere
osim ako su suhi i prostrani, korita rijeka
i vrtaa u kojima ima vode ili se moe na-
kupiti.
Gdje i kako se smjestiti u sluaju grml-
javinskog nevremena? Po sredini brda
(ne niti vrh niti dno), u umi pronai
nakupinuniih stabala, rijeiti se predme-
ta koji mogu privui udar munje, sjesti na
ruksak (i noge na ruksak), grupu raspriti
dovoljno daleko.
ivotinje
U planini ivotinje su opasne ako su
ugroene (samoobrana) ili ako su zaraene
bjesnoom
ivotinje od kojih nam prijeti opasnost
jesu: medvjed, vuk, divlja svinja, zmija,
korpion, krpelj, strljen, ose i pele.
Divokoze i ptice su utoliko opasne to
mogu prouzroiti odron kamenja ili
lavinu.
Kako se obraniti od raznih opasnosti ?
Tjelovjebom - priprema za najgore situ-
acije u planini i najvee napore.
Strunim tehnikim znanjem - o plani-
narstvu, tehnici hodanja, prvoj pomoi,
meteorologiji, orijentaciji, poznavanju
planinskog zemljita u svim godinjim
dobima i razliitim vremenima, o tekoi
pohoda ili uspona, o pripremi za bivak, i
dr.
Moralno-psiholokim odgojem (Etikom)
- koji regulira odnose s kolegama,
prikljuivanje skupini, zajedniko savje-
tovanje o usponu i povlaenju ili traenju
izgubljenog puta, o spaavanju iz bezi-
zlaznih situacija.
Unato svim objektivnim opasnostima,
moemo smanjiti njihov utjecaj ako ih
poznamo i pripremljeni smo na njih.
Smei medvjed
Zapamti !
Prije svake hodnje treba detaljno prouiti
teren s dostupnom literaturom, potivati
usmene informacije od znanaca, lovaca,
umara, pastira i sl.
Treba pratiti vrijeme prije planinarskog
izleta, ture ili uspona gdje odlazi. Ako si
na pohodu i opazi nepovoljne vremenske
promjene povuci se. Povlaenje ne znai
uvijek i poraz !
Ne idi na vrh ako oblaci iz doline idu pre-
ma vrhu, jer e biti oluje!
Potrai zaklon prije noi, jer u tami ga
nee nai!
Iskusan planinar dri se pravila: - bolje
ustati u tri u jutro i u tami hodati bez svjet-
la, nego naveer umoran od cjelodnevnog
napora hodati sa svjetlom.
Nikada u planinu ne idite sami.
Nesrea
Obavijest o nesrei
Gotovo sve nesree (i opasnosti) su po-
sljedica subjektivnih propusta to znai
da su predvidive. Prije odlaska na izlet
moramo znati znakove u nevolji, poziv u
pomo i kako poslati obavijest o nesrei.
Ako je primljen poziv za pomo, treba
mu pravilno i odgovoriti, a zatim odmah
obavijestiti obavjetajnu toku HGSS
(kuu, selo, planinarski dom, postaju
HGSS) ili 112. Svaki planinar mora znati
pravilno obavijestiti.
Obavijest treba sadrati slijedee po-
datke:
KAD se dogodila nesrea,
GDJE se dogodila nesrea,
KOMU se dogodila nesrea,
TO se dogodilo, kakve su ozljede,
TKO je u drutvu unesreenog.
Jako su dragocjeni vremenski podaci:
vjetar, vidljivost, padavine i mogunost
pristajanja helikoptera. U sluaju poruke
telefonom, obavijeteni mora poruku
zapisati i ponoviti, zbog provjere jeli
ju pravilno primio. Nikad ne ii u ak-
ciju spaavanja nepromiljeno. Dobro bi
bilo kad bi obavjest mogla biti potpunija
vanim podacima za one koji dolaze u
pomo.
Tko javlja (ime i prezime, adresa)
Odakle javlja i kako je saznao za nesreu,
jeli kao oevidac ili posrednik
Tko je unesreeni
Mjesto nesree, precizan opis, po
mogunosti azimut ili koordinate
Kada se nesrea dogodila (dan, sat, da-
tum)
to se dogodilo, uzrok i vrsta ozlijede
to je do sad poduzeto
Tko je sve obavijeten i na koji nain
Vremenske prilike na mjestu nesree
Kakav je prilazni put do mjesta nesree
Bilo kakva druga obavijest korisna vezano
za spaavanje
Komuniciranje znakovima
Svaku drugu minutu davati est puta uzas-
topno, vidljive ili ujne znakove: svijetliti
s depnom svjetiljkom, slati signal s zrca-
lom, plamen vatre, dim, zvidati na prste
ili zvidaljku, vikati ...
Vaan je i nain tj. metodika pozivanja.
Znakove davati:
- est puta u minuti (unesreeni) sa razma-
kom izmeu znakova
- minuta pauze,
Ponavljati, dok se ne uspostavi pouzdani
kontakt ... tri puta u minuti (odgovor) pot-
vrda onog koji je primio i razumio tvoje
znakove.
Ne vikati bez potrebe jer vikanje umara.
Dobro je nositi sa sobom zvidaljku ili
neko drugo pomagalo.
Hrvatska gorska sluba
spaavanja
Hrvatska gorska sluba spaavanja
(HGSS) je sastavni dio planinarske orga-
nizacije. Organizacijski HGSS je sluba
javnog karaktera. Osnovana je 1950. go-
dine. Sluba je volonterska i besplatna, a a
formalno se u nju ulazi na poziv. Svi pri-
padnici slube moraju biti aktivni lanovi
nekog planinarskog drutva, posjedovati
ljudske kvalitete, pouzdanost, staloenost,
iskustvo te imati 18 godina. Osnovni cilje-
vi i zadaci HGSS jesu:
Spaavanje i pruanje prve pomoi
unesreenima u planini.
Spreavanje nesrea (preventivni rad)
Spaavanje i pruanje prve pomoi u
sluajevima kod kojih treba primijeniti
posebno struno znanje i upotrebiti poseb-
nu tehniku opremu
tititi foru i faunu te prirodne rijetkosti
Organizacijski HGSS je prostorno
rasporeen kroz 16 stanica kao pravnih
osoba (te jednom u osnivanju - Slavoni-
ja): Varadin, Poega, Samobor, Zagreb,
Karlovac, Ogulin, Delnice, Rijeka, Pula,
Gospi, Zadar, ibenik, Split, Makarska,
Orebi te Dubrovnik. Trenutno u HGSS-u
djeluje 450 lanova, od toga 20 lijenika,
13 instruktora i 34 letaa spaavatelja.
Organizacija HGSS-a
Obavjetajna toka osnovna skala or-
ganizacijske ljestvice HGSS-a na kojoj se
primaju obavijesti
Stanica HGSS-a su organizacijske baze
na odreenim podrujima, u ijem sas-
tavu postoje struno osposobljeni ljudi
za spaavanje i pruanje prve pomoi u
najteim uvjetima.
Izvrni odbor kolektivno izvrno-
operativno tijelo, koje rukovodi radom
HGSS-a izmeu zasjedanja Vijea stan-
ica. Sastoji se od 13 lanova: proelnik,
doproelnik, tajnik, te proelnika svih
komisija.
Vijea stanica - najvie tijelo HGSS-a,
sastavljeno od predstavnika svih stanica
(jedan predstavnik na deset lanova stan-
ice), jezgra je iste, koja se brine o orga-
nizaciji i planu rada stanica.
Zbor spaavatelja - sastoji se neobavez-
no, ima funkciju strunog rada i njegovog
poboljanja.
Stanice HGSS-a
Rad stanica dijeli se na preventivni
(teajevii, seminari, kole, predavanja,
knjige, lanci i sl.) i spasilaki (akcije na
licu mjesta, akcije na poziv i deurstva).
Vodstvo stanice sastoji se od proelnika
(najstariji, autoritet, rukovodi radom
stanice, njegova rije je zadnja), tajnika
(obavlja tajnike poslove, voenje admin-
istracije i kartoteke) i oruara.
Strune komisije HGSS-a
Komisija za helikoptersko spaavanje,
Komisija za speleo spaavanje, Komisija
za medicinu spaavanja, Komisija za
opremu i veze, Komisija za tehniku
spaavanja i kolovanje kadrova,
Komisija za potrage i lavine, Komisija za
sigurnost na skijalitima, i Komisija za
informiranje i analitiku
Organizacija akcije spaavanja
Dojava: vrsta akcije (stjenska, jamska, he-
likopterska, potrana itd)
Prikupljanje informacija (paralelno
provoenje pripravnosti ili mobilizacija
ljudi)
Tko je voa akcije? (prihvaanje odgov-
ornosti)
Planiranje akcije: procjena hitnosti,
potrebna oprema, potrebni resursi, van-
jska pomo, posebni zahtjevi.
Organiziranje: dogovor (briefng), pod-
jela zaduenja (voa saniteta, voa trans-
porta itd.)
Izlazak na teren: zapovijedanje, koordini-
ranje, nadgledanje, dokumentiranje.
Zavretak akcije: povratak u bazu, raspre-
manje opreme
Analiza akcije spaavanja i zapisnik o
spaavanju
Vodika sluba HPS-a
Je dobrovoljno organizirana sluba un-
utar HPS-a struno osposobljena za sig-
urno voenje planinara i drugih graana u
planinama u zemlji i inozemstvu u svim
godinjim dobima organizirana unutar
HPS-a 1961 godine.
Vanost slube proizlazi iz potrebe
voenja na velikim drutvenim izletima
i pohodima te irenja planinarstva i or-
ganiziranog odlaska graana u prirodu.
Ciljeve Vodike slube nalazimo u or-
ganiziranom i sigurnom voenju plani-
nara i izletnika u planine, razvijanju i
unaprjeenju Slube te stvaranje uvjeta
za razvoj, tehniko usavravanje i promi-
canje vodike tradicije.
Stanice vodia
Stanice su temeljne jedinice vodike
slube i osnivaju se na odreenom
podruju RH gdje se za to ukae potreba
i gdje za to postoje kadrovske, tehnike i
materijalne mogunosti. Trenutno u naoj
zemlji postoje stanice vodia u Zagrebu,
Rijeci, Puli, Karlovcu, Slavoniji, Zadru,
ibeniku, Splitu, Makarskoj i Varadinu.
Dunosti i obveze lanova Slube
Savjesno organizirati izlete, ture i pohode
u okviru svog naziva, djelovati u plani-
narskim udrugama kao vodii, a posebice
u matinom PD -u. Potrebno je stalno
usavravanje znanja pohaanjem preda-
vanja, vjebi, teajeva i seminara. Pritei
u pomo i po potrebi prekinuti svoju ak-
tivnost na poziv Gorske slube spaavanja
ili tijela vlasti, Zastupati sudionike pohoda
prema treim osobama, nositi na
vidljivom mjestu vodike oznake kada su
u akciji i imati vodiku iskaznicu ovjerenu
za tekuu godinu.
Nazivlje unutar Vodike slube
Vodi drutvenih izleta moe postati sva-
ki lan HPS koji ima 5 godina aktivnog
planinarskog staa, najmanje 30 godina
starosti, ima iza sebe uspjean dosadanji
rad na voenju i organiziranju planinar-
skih izleta, koji je duevno i tjelesno je
zdrav, koji ima preporuku matinog plani-
narskog drutva te ima uspjeno zavren
Teaj za vodie drutvenih izleta.
Vodi pripravnik moe postati svaki lan
HPS koji ima najmanje 2 godine aktivnog
planinarskog staa, ima preko 18 godina
starosti, ima zavrenu Opu planinarsku
kolu, duevno i je tjelesno zdrav te ima
uspjeno izveden zimski ili ljetni vodiki
teaj.
Vodi ljetnih pohoda (za one koji su taj
naziv stekli do 21. veljae 2004. - novi
Pravilnik)
Vodi postaje svaki Vodi pripravnik koji
ima preko 21 godine starosti i najmanje
2 godine aktivnog staa kao Vodi prip-
ravnik, uspjeno je sudjelovao na zimskom
i ljetnom vodikom teaju te je uspjeno
poloio ispit pred ispitnom komisijom.
Vodi instruktor moe postati svaki Vodi
koji ima preko 25 godina starosti i najman-
je 3 godine aktivnog staa kao Vodi, koji
ima sposobnost prenoenja znanja, koji
ima pismenu preporuku Stanice Komisiji
za naziv ili zvanje Vodia instruktora,
koji poloi struni ispit pred ispitnom
komisijom koju odreuje Komisija, poloi
potrebne ispite u odgovarajuoj strunoj
ustanovi nadlenoj za kolovanje kadrova
i dobije svjedodbu Vodia instruktora.
PDS Velebit raspolae osposobljenim
vodiima pripadnicima Vodike Slube
HPS Stanica Zagreb.
Prva pomo
Prva pomo se odnosi na mjere koje se
provode, kako bi se spasio ljudski ivot,
izbjegla prijetea opasnosti ili ublaavanje
zdravstvenih potekoa prije stizanja
strune pomoi (lijenika ili slube za
spaavanje). Svatko tko otkrije nesreu
u planini, duan je pruiti unesreenom
prvu pomo u okviru svoga znanja i
mogunosti te obavijestiti HGSS ili neku
drugu slubu.
to uiniti u hitnom sluaju?
Ciljevi pruanja prve pomoi su spa-
siti ivot, sprijeiti pogoranje stanja i
pospjeiti oporavak, ne dovodei u opas-
nost vlastiti ivot.
Ostanite mirni i prisebni.
Opasnosti - Vrlo je vano da se pri
pokuaju spaavanja ozlijeenoga i sami
ne ozlijedite.
Provjerite je li otklonjena svaka daljnja
opasnost. Moda prijeti opasnost da e na
njega neto pasti ili da e unesreeni neg-
dje otkliznuti.

Zapamti !
Ne pribliavajte se ozlijeenome ako time
dovodite u opasnost svoj ivot.
Uvijek najprije pomozite najtee
ozlijeenome.
Nikad ne pomiite ozlijeenoga ako to
nije nuno, tj. ako njegov ivot nije u
neposrednoj opasnosti.
Budite svjesni svojih mogunosti.
Uvijek uklonite opasnosti od ozlijeenoga,
a samo ga u iznimnim situacijama odmak-
nite od izvora opasnosti.
Postupak
Ako naiete na osobu koja nepomino
lei ili se u vaem prisustvu iznenada srui
na tlo najprije provjerite je li pri svijesti.
Primite ju za ramena i lagano protresite.
Uputite joj nekoliko pitanja. Ako nema
odgovora, zakljuujemo da je osoba bez
svijesti. Svi daljnji postupci moraju se
provoditi brzo i bez odlaganja. Pozovite
pomo i prijeite na toku 2 (ABC -
postupak...).
ABC je kratica stvorena radi lakeg
pamenja redosljeda mjera koje pro-
vodimo kod onesvijetene osobe:
A- airway (dini put) - otvaranje dinog
puta.
B- breathing (disanje)- provjera dis-
anja.
C- circulation (krvotok)- masaa srca i
umjetno disanje.

Dini putovi- otvaranje dinog puta
Osloboditi dine putove, zabacivanje
glave, entualnim ienjem povraenog
sadraja i uklanjanje stranih tijela iz usne
upline.
Disanje- provjera disanja
Pribliiti lice obrazu i ustima unesreenog,
oslukivati, pokuati osjetiti zranu stru-
ju (dah), promatrati dine pokrete, ako
onesvijeteni ne die, odmah zapoeti
umjetno disanje.
Cirkulacija
Koa bi trebala biti ruiasta, opipavan-
je pulsa: ako postoje znakovi urednog
krvotoka, a unesreeni ne die, provodi
se samo umjetno disanje 12 puta u minuti.
Masaa srca
Oivljavanje zapoinjemo masaom srca.
Ovaj postupak nosi rizik od prijeloma
rebara i ozljede unutranjih organa pa ga
smijete provoditi samo kad je potreban.
Bolesnik mora leati na tvrdoj podlozi.
Ako lei na krevetu spustite ga na pod.
Odjeu nije potrebno skidati. Stavite
korijen dlana na sredinu prsnog koa.
Laktovi spasioca moraju biti isprueni, a
ramena iznad mjesta pritiska.
Pritisak treba biti brz i kratkotrajan,
jaine prilagoene dobi i konstituciji
bolesnika.
Kod odrasle osobe prsna kost se mora
udubiti za 4-5 cm.
Slijedi poputanje pritiska kako bi se
prsni ko svojom elastinou vratio u
prvobitni oblik. Pri tome ne smijemo
odvajati dlanove od stijenke prsnog koa.
Tijekom itavog ciklusa pritiskanja i
poputanja laktovi spasioca trebaju biti
isprueni, a dlanovi u kontaktu s prsnim
koem. Masaa se izvodi brzinom od
oko 100 pritisaka u minuti (pet pritisaka
u tri sekunde). Nakon trideset pritisaka
prijeite na umjetno disanje.
Pregled tijela
Kod pregleda tijela traimo znakove:
Krvarenja, oka, traume, stranih tijela,
poremeaja zbog topline ili hladnoe,
udara groma i ugriza divljih ivotinja
Krvarenje
Krvarenje moe biti vensko (tamna krv
polako curi), arterijsko (svjetlo-crvena
krv iklja u mlazovima) ili kapilarno.
Krvarenje moe takoer biti unutarnje
(ubrzano disanje, hladna i vlana koa te
slab i ubrzan puls) ili vanjsko.
Arterijsko krvarenje je opasnije jer se
brzo moe izgubiti velika koliina krvi.
Postupak
Vanjsko krvarenje
Pregledati ranu, zaustaviti krvarenje di-
rektnim pritiskom na ranu kompresivnim
zavojem.
Podiemo dio tijela koji krvari.
Ako ne moemo direktno pritisnuti ranu
ili to nije dovoljno, poduzimamo dodatne
mjere: pritisak na arteriju povie dijela
koji krvari, podvezivanje uda (radikalan
zahvat).
Ranu sterilno prekriti.
Na krvareu ranu ne stavljati nikakve
lijekove, prakove, tekuine, sprejeve,
samo sterilno previti.
Postupak kod unutarnjeg krvarenja
Unutarnje krvarenje ne moe se zaustav-
iti mjerama prve pomoi. Zato je nuan
hitan prijevoz u bolnicu.
Kotane prijelome imobilizirajte prije
transporta. Osoba ne smije jesti niti piti.
Samo u sluaju produljenog transporta i
ako nema ozljede trbuha niti krvarenja iz
probavnog sustava, moete joj povremeno
davati manje koliine vode ili aja.
ok
ok predstavlja ope zatajenje vitalnih or-
gana. Znakovi oka jesu brz puls, blijeda
i vlana koa, ustraenost, plitko, ubrzano
disanje. Uskoro slijede: plava boja koe,
slabost, munina, slab puls, borba za zrak,
zbunjenost, nesvijest.
Postupak
Odrati prohodnost dinog puta, sprijeiti
daljnji gubitak krvi, podii noge, brz
transport u bolnicu, ne davati jelo i pie,
svakih 3-5 minuta provjeriti vitalne zna-
kove.
Traume - Amputacija
Kod amputacije dolazi do otkidanja dijela
tijela, najee prstiju i udova. Kod am-
putacije postoji opasnost od krvarenja,
oka, infekcije.
Postupak
Zaustaviti krvarenje, ranu prekriti steril-
nom gazom ili zavojem, zavoj fksirati.
Amputirani dio staviti u PVC vreicu, za-
tvoriti i staviti u drugu vreicu u kojoj je
led. to prije transportirati u medicinsku
ustanovu.
Traume - Prijelomi
Prijelom je prekid kontinuiteta kostiju.
Prijelomi mogu biti otvoreni ili zatvore-
ni. Znakovi prijeloma jesu abnormalna
pokretljivost, deformacije, zvuk grebanja
kosti (nesigurni znakovi: bol, otok, krvni
podljev).
Postupak kod otvorenih prijeloma
Zaustaviti krvarenje, zaviti sterilnim za-
vojem, imobilizirati, ne skidati cipele.
to prije transportirati a kost koja viri ne
pokuavajte vratiti natrag!
Principi imobilizacije udova
U stanje mirovanja stavlja se ozlijeeni
dio ruke ili noge i dva susjedna zglo-
ba. Noga se imobilizira u ispruenom
poloaju (ozljeenik mora leati), a ruka
presavijena u laktu i priljubljena uz tijelo.
Izuzetak su ozljede zglobova - iaenja
i zglobni prijelomi, kada svaki pokuaj
kretnje u zglobu nailazi na otpor i jaku
bol. Ud se tada imobilizira u poloaju u
kojem je i zateen.
Sredstva za imobilizaciju
Medicinske ekipe imaju tvorniki proiz-
vedene udlage, okovratnike i zrane jas-
tuke za imobilizaciju udova i kraljenice.
U nedostatku tvornikih sredstava mogu
posluiti daice, trokutasta marama
i drugi predmeti koji se mogu nai na
licu mjesta (priruna sredstva) ovisno
o snalaljivosti osobe koja prua prvu
pomo.
Postupak kod zatvorenih prijeloma
Imobilizirati, transportirati
Traume - Uganua i iaenja
Uganue je ozljeda mekih tkiva oko
zglob, a iaenje pomak kosti iz zgloba.
Postupak
Imobilizirati, transportirati
Strana tijela
Postupak
Ne vaditi iz rane, zaustaviti krvarenje oko
stranog tijela, zaviti, imobilizirati, trans-
portirati.
Poremeaja zbog topline
Toplinski grevi, toplinska iscrpljenost,
toplinski udar.
Postupak
Smjetanje u hlad, nadoknada izgubljene
tekuine i soli, po potrebi transport u bol-
nicu i oivljavanje.
Hladnoa - pothlaivanje
Sposobnost organizma da regulira tjele-
snu temperaturu je nadvladana niskom
temperaturom okolia 32-35C: blaga hi-
potermija: drhtanje i jak osjeaj hladnoe
<32C: jaka hipotermija: smetnje
prosuivanja, smetenost, koma, prestanak
drhtanja, poremeaj ritma i zastoj rada
srca (28C).
Postupak
smjetaj u zagrijanu prostoriju, postupno
utopljavanje, topli napitci (NE ALKO-
HOL), biti spreman na oivljavanje.
Ne zagrijavati cijelo tijelo odjednom.
Hladnoa - ozebline
Oteenja tkiva uslijed niskih temperatura
Simptomi blagih smrzotina: osjeaj
mravinjanja, svrbe, gubitak fne
motorike.
Simptomi tekih smrzotina: smanjena
pokretljivost, mjehuri, otekline.
Postupak
imobilizacija, transport, smjetanje u
toplu prostoriju, skinuti odjeu koja stee,
skinuti nakit, grijanje ozeblog dijela tijela
(ne trljati!)
Udar groma
Uzroci ozljeda: direktan udar groma,
udarac unesreenog o neki predmet,
unesreeni postaje dio strujnog kruga
Postupak
Oivljavanje, pozvati pomo.
Ugriz divljih ivotinja
Postupak
Zaustaviti krvarenje, previti ozljedu, imo-
bilizirati ako su vee rane ili ako se radi o
ugrizu zmije: primjeniti postupak zbrinja-
vanja i transport u bolnicu.
Opekline
Brzo hlaenje opeene povrine vodom
najvanija je mjera prve pomoi koja
bitno poboljava konani ishod ozljede.
Opeeni dio tijela treba to prije uroniti u
vodu ili tuirati. Voda mora biti hladna, ali
ne ledena.
Hlaenje treba trajati najmanje deset
minuta. Malu djecu ne ostavljajte pre-
dugo u hladnoj vodi jer moe doi do
pothlaivanja tijela.
S opeene ruke odmah skinuti prstenje,
narukvice i sat, prije nego koa natekne.
Ako se zbog otekline prsten vie ne moe
skinuti, treba ga prerezati.
Opekline se pokrivaju gazom i zavojem
vrlo labavo, bez zatezanja.
Ako je opeena velika povrina ruke ili
noge, imobilizirajte ozlijeeni ud.
Ako je prijevoz do bolnice dugotrajan, da-
jte ozlijeeniku da pije tekuinu (aklohol
je zabranjen).
NE stavljajte na opekline nikakve masti,
ulje niti praak.
NE buite mjehure na opeklinama.
Ugriz divljih ivotinja
Zmijski ugriz
U naim krajevima ive dvije vrste otro-
vnica - riovka i poskok. Manje su otro-
vne od npr. afrikih ili azijskih zmija pa
im je ugriz rijetko kada smrtonosan. Pos-
kok je neto otrovniji od riovke.
Znakovi ugriza:
Na mjestu ugriza vide se dvije ranice od
zmijskih zuba. Ponekad postoji samo jed-
na ranica. Sam ugriz ne znai da je zmija i
ubrizgala otrov.
ak u 22% dokazanih ugriza nema zna-
kova otrovanja.
Znakovi otrovanja (ne moraju svi biti
izraeni):
Vrtoglavica
Munina i povraanje
Bol i oteklina na mjestu ugriza
Otok limfnih vorova u preponi kod ugri-
za u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku.
ok je najopasnija posljedica ugriza.
Postupak
Ugriena osoba treba mirovati.
Imobilizirajte nogu ili ruku na kojoj je
ugrizna ranica. Time se usporava irenje
otrova u organizmu. Ugrieni segment
treba drati u niem poloaju.
Potreban je brz prijevoz do bolnice.

NE podvezujte ugrieni ud.
NE zarezujte ranicu.
NE isisavajte otrov.
NE stavljajte led na mjesto ugriza.
Imobilizacija
Imobilizacija je postupak kojim se
ozlijeeni dio tijela stavlja u stanje
mirovanja. U okviru prve pomoi provodi
se privremena (transportna) imobilizaci-
ja. Njena svrha je sprijeiti pogoranje
ozljede i smanjiti bol tijekom prijevoza
do bolnice. Indikacije za imobilizaciju
su: prijelom kosti ili sumnja na prije-
lom, iaenje, opsena rana ili opeklina,
smrzotina, zmijski ugriz i prignjeenje
uda.
Sredstva za imobilizaciju
U nedostatku tvornikih sredstava mogu
posluiti daice, trokutasta marama
i drugi predmeti koji se mogu nai na
licu mjesta (priruna sredstva) ovisno
o snalaljivosti osobe koja prua prvu
pomo.
Opekline od sunca
este u planinarstvu
Prevencija
Koristiti: zatitnu kremu s visokim fakto-
rom, zatitnu mast za usne, svijetli eir
irokog oboda, kremu koristiti i kad je
oblano.
Osim navedenih opih problema na koje
moemo naii kod unesreenog. Valja
spomenuti jo neke probleme na koje
moemo naii u planinarstvu, poput:
Dehidracije
uljeva
Opeklina od sunca
Utapljanja
Probleme s oima
Visinsku bolest
Zmije otrovnice
Ubode kukaca
Ugrize otrovnih paukova
Ugrize krpelja
Modanog udara
Sranog udara
Dehidracija
Simptomi: e, suha usta, suha koa,
glavobolja, bezvoljnost, umor.
Postupak
Nadoknadat tekuine, u ozbiljnijim
sluajevima- hospitalizacija.
Prevencija
Piti dovoljno tekuine
uljevi
Potkoni mjehuri ispunjeni tekuinom, a
nastaju zbog trenja.
Postupak
im se osjeti uljanje, stati, skinuti cipelu
i staviti faster oko ulja.
Probijanje ulja nije preporuljivo zbog
mogue infekcije.
Utapljanje
Moe biti suho ili vlano.
Postupak
Izvui utopljenika iz vode, ako je potreb-
no zapoeti oivljavanje,.
Lako mogue pothlaivanje, to bri
transport u medicinsku ustanovu.
Problemi s oima
Prevencija
Nositi naoale ,po mogunosti polar-
izirane te ih nositi i kad je oblano.
Visinska bolest
Akutna visinska bolest: otok plua, otok
mozga- dogaa se iznad 2500 m, obino
bez prilagodbe.
Simptomi akutne visinske bolest:
glavobolja, gubitak apetita, munina ili
povraanje, slabost, umor, vrtoglavica i
problemi sa spavanjem.
Postupak
sputanje u nizine, odmaranje, lijekovi
protiv bolova i munine
Otok plua/mozga: hitan silazak.
Modani udar
Prekid dotoka krvi u dio mozga
Simptomi
Problemi s govorom, gutanjem, iskriv-
ljenje usta, nemogunost hodanja, Oduze-
tost tijela ( obino jedna polovica tijela).
Postupak
Osobu umiriti i transportirati u bolnicu.
Srani udar
Prekid dotoka krvi u dio srca
Simptomi
Jaka bol u prsima, irenje boli u rame ili
lea, slabost, vrtoglavica, nedostatak zra-
ka, pepeljasta koa.
Postupak
Smiriti osobu;
to prije transportirati u medicinsku
ustanovu.
Zmije otrovnice
Poskok
Poskok je najvea europska zmija otro-
vnica. Poskok se najee moe nai na
suhim kamenitim podrujima, obraslim
niskim grmljem i drveem, vei dio dana
izloenim suncu. Poskok je jako otrovan.
Zubi vrlo velikih primjeraka mogu biti
dugi i do 1 cm. To omoguuje ubrizga-
vanje otrova duboko u tkiva, to znatno
pogorava simptome trovanja. Nakon
ugriza poskoka, bez obzira koliko je velik,
potrebno je to bre potraiti lijeniku
pomo.
Riovka
Riovka je najrasprostranjenija od
svih zmija. Riovke ive na razliitim
stanitima. Riovka je uglavnom aktiv-
na danju, posebno u podrujima gdje je
hladnije u sumrak ili ak nou. Izbjegava
terene na kojima ima dosta vjetra. Ugriz
izaziva bol, oticanje i razaranje okolnog
tkiva, a u kasnijim fazama moe se javiti
munina i povraanje.
utokrug - planinska riovka
To je najmanja europska ljutica, vrlo slina
obinoj riovki te je samo strunjaci mogu
od nje razlikovati. Prosjena joj je duljina
oko 45 cm. Otrov planinske riovke slabi-
ji je od otrova drugih europskih ljutica.
Poto je zmija mala, nevelika je i koliina
ubrizganog otrova. Otrov izaziva lokalnu
bol i oticanje.
Poskok
Sad kad smo nauili na to sve moemo
naii i kakvi su postupci, potrebno je
nauiti kojim sredstvima se trebamo ko-
risiti i na koji nain. Primarno je posjedo-
vanje paketa prve pomoi. Nauiti koristi-
ti pojedine dijelove paketa. Koja sredstva
iz prirode ili dijelovi opreme nam mogu
biti od pomoi prilikom imobilizacije te
kako priruno transportirati unesreenog.
Paket prve pomoi
2 x sterilna gaza 5 x 5 cm
2 x elastini zavoj
4 x zavoj (razne veliine)
2 x astro folija
10 x fasteri
1x hidrogen peroksid
2x trokutasta marama
zvidaljka
Zapamti !
Potrebno je sa sobom nositi i vlastitu mini
ljekarnu. Osobe koje imaju stalne potrebe
za odreenim lijekovima moraju ih nositi
i u brda
Proizvode za vlastitu uporabu, ili bilo
koje druge lijekove nikad ne dijeliti dru-
gima jer ne znamo mogue reakcije
Tablete za bolove bilo koje vrste nikad ne
dijeliti unesreenome.
Astro folija
Astro-folija je jedan ed ekstremno koris-
nih nusprozivoda svemirske ere (poput
tefona, velcroa, gore-texa...) koji je nas-
tao izvanrednu primjenu u planinarstvu.
Grubo gledano, astrofolija izgleda kao
srebrnkasta alu-folija. Meutim materijal
je solidno mehaniki rvi i osjetno de-
blji. Obino se moe nai u obliku plahte
duge oko 2 m i siroke oko 1,8 metara, iako
ih ima i manjih i veih.
Osnovna primjena je toplinska izolacija
ljudskoga tijela. Koristi se i zimi i ljeti.
Ljeti, da bi se organizam zatitio od od
vanjske topline ili od izravnoga suneva
djelovanja na otvorenom.
Zimi, da bi se sauvala tjelesna toplina u
svim zdravstveno problematinim situ-
acijama, pa i kod odmora pri ekstremnim
naporima.
Astro folija ima jednu stranu srebrnastu,
a drugu zlatno zutu. Kada toplinu treba
sauvati zamotavamo tijelo srebrnom
stranom, a kada se od vreline treba obra-
niti, zlatnom.
Sredstva za imobilizaciju
Standardna (mana: obino nedostupni)
Razliite udlage, vakuum madraci...
Improvizirana (budite matoviti):
ipke iz ruksaka
Skije
Novine
Grane
Podloge za spavanje, therm-a-rest;
Hodaki tapovi
Transport unesreenog
Oprema koja se koristi u spaavateljskim
akcijama namijenjena je vertikalnom i
horizontalnom transportu unesreenih
na nepristupanim mjestima. Oprema je
raznovrsna, a naravno, prilagoena je uv-
jetima u kojima se akcija odvija. Postoji
standardna ili formacijska oprema koju
spaavatelji uzimaju sa sobom kad su po-
laze u akciju iz Stanice, ali ona moe biti
i improvizirana na samom mjestu nesree.
Poznavanje improvizacija je vrlo vano,
jer se, na pr. u sluajevima kad se mora
dugo ekati dolazak spaavalake ekipe,
unesreeni moe odmah izvlaiti iz opas-
nog podruja i zapoeti transportirati u
susret spaavateljima.
Na opoj planinarskoj koli upoznat ete
se s izradom improviziranih nosila od gra-
na i zamki (ueta).
Improvizirana nosila
Improvizirani naini noenja
unesreenog
Ovi naini pomicanja i noenja koriste se
u sluajevima, kada na mjestu
nesree postoji neposredna opasnost za
unesreenog i spaavatelja, relativna
blizina mjesta, kamo bismo unesreanog
htjeli transportirati i sama situacija na
terenu, obzirom na ljudstvo i opremu.
Postupak izrade improvizirane nosiljke
Izradi improviziranih nosila pristupamo
kada se naemo na terenu i nemamo ni-
jedno od nekih standardnih transportnih
sredstava, i kada nam ozljede doputaju
transport u predmetnoj improviziranoj
nosiljci. Isto tako, potrebno je imati do-
voljan broj ljudi za transport, te dovoljno
pomonog ueta, kako bi nosila i mo-
gli izraditi. Izradu improviziranih nosila
zapoinjemo nakon to ispilimo dvije
uzdune grane, neto vee od unesreenog,
te tri poprene grane, koje ne bi smjele
biti ni predebele, ni pretanke, kako bismo
ih mogli obuhvatiti rukom. Dvije krajnje
poprene grane privrujemo gore, a
srednju poprenu dolje.
U vez, koji se nalazi na mjestima gdje
privrujemo uzdunu s poprenom
granom, izraujemo na nain da na
pomonom uetu na poetku sveemo
vodiki uzao. Nakon toga upleemo vrzni
uzao na donju granu te slaemo U vez
tako da gornju nit veza slaemo prema un-
utra, a donju prema van, nakon toga ostat-
ak pomonog ueta provlaimo nekoliko
puta kroz sredinu veza, da bi na kraju isto
provukli kroz osmicu koju smo napravili
na poetku. Zatim zateemo i fksiramo s
dva poluuzla koja najprije provlaimo, da
bismo ih tek na kraju i dotegli.
Izradu mree nosila zapoinjemo
upletenom osmicom i radimo kako je to
prikazano na crteu, a zavravamo na istoj
strani gdje smo i zapoeli s vrznim uzlom
te dva osiguravajua uzla.
Paketni uzao upleemo po sredini nosila,
kako je to prikazano na crteu, na nain da
zapoinjemo upletanjem osmice na sredi-
ni krajnje poprene grane, a zavravamo
na sredini krajnje druge poprene grane
vrznim uzlom te dva osiguravajua uzla.
Osigurani planinarski putovi
(samoosiguranja i Via ferrate)
Alen Brezovec
Uspon koji veemo kao poetak alpinizma
dogodio se 1492. godine (prema nalogu
kralja Karla VIII) a izveo ga je Antoine de
Ville na planinu Mont Aiguille (2085m)
u francuskoj predalpskoj zaravni Vercors
koja se do tada zvala Mont Inaccessi ne-
dostupna planina. Uspon je napravio uz
pomo ljestvi i dereza te ga se stoga moe
nazvati i pionirom osiguranih penjakih
puteva. Prve moderne ferrate su starije
neto vie od 150 godina i bile su postav-
ljene u Austriji a neto kasnije i u Italiji.
Preduvjeti za uspon po osiguranim puto-
vima jesu: dobra priprema uspona, dobra
tjelesna spremnost, psihika stabilnost,
adekvatna oprema, osnovna znanja pen-
janja ( na 3 toke), osnovna znanja up-
otrebe vorova i prethodna planinarska
iskustva.
Oprema za prelazak Via Ferrata (prepo-
ruka)
kaciga, sigurnosni pojas (jednod-
jelni potpuni, dvodjelni, sjedei ili im-
provizirani prsni navez , NE !, dinamini
osiguravajui sustav ( ploice ili sustaviza
ublaavanje pada Y, V tipa izraeni od
traka i pomonog ueta zamka), 2 kara-
binera sa maticom, rukavice bez prstiju za
penjanje , planinarska obua (gojzerica sa
izraenom petom na podplatu).

Primjeri samoosiguravajuih sustava V
i Y
Primjeri improviziranih sustava za
samoosiguranje na pojas - Upotrebljava-
ju se u sluaju ako u opremi nemate jed-
nodjelni ili dvodjelni penjaki pojas !

Tehnika uspona
1. na ferrati ne padamo ( ozljede, trganje
opreme)
2. penjemo rukama i nogama (penjanje
oima, odravanje ravnotee tehnikom
po pravilu na 3 toke)
3. nain kretanja ( 01 punim stopalom
blai nagib , 02 vrhom gojezrica male
stopinke , 03 preenje)
4. na dijelu sajle zategnute izmeu 2 klina
nalazi se samo po 1 penja
5. na sajli ili klinu se ne visi niti ih se upa
prema van ve ih se koristi za ravnoteu
pri usponu
5. ukapanje karabinera na vodoravnom
i dijagonalnom dijelu sajle - ukapa se
bravicom odozdo na sajlu
6. ukapanje karabinera na vertikalnom
dijelu - ukapa se slobodnom rukom sa
strane
7. prekapanje osiguranja kod
nadolazeeg meuosiguranja prvo
ukopamo 1 matiar (2 ostaje na duini
sajle izpod nadolazeeg meuosiguranja),
a u pogodnom poloaju prebacujemo 2
matiar preko zadnjeg meuosiguranja na
sajlu

Visokogorstvo (tehniko plani-
narstvo), alpinizam i speleologi-
ja
Visokogorstvo (tehniko planinarstvo)
Prirodni je prvi korak prelaska iz plani-
narstva u alpinizam. Iako blie samom
Alpinizmu, u dananje vrijeme pokazala
se potreba za obukom planinara iji ciljevi
ne zahtjevaju punu alpinistiku naobraz-
bu ali iziskuju znanja i tehnike koritenja
opreme i sustava za prelazak visokogor-
skih terena uglavnom markiranim pu-
tovima ili lakim pristupima visokim
vrhovima i prelazak niskogorskih terena
u zimskim uvjetima. Takoer, postoje i
osigurani planinarski putovi - via ferrate
te detalji na normalim markiranim puto-
vima koji pod odreenim vremenskim
uvjetima iziskuju i neka tehnika znanja
i opremu.
Pa tako planinar visokogorac u svojoj nao-
brazbi moe biti izloen uenju koritenja
jednog dijela alpinistike opreme (kacige,
dereze, hodaki cepin, krplje, penjaki ili
hodaki pojas, trake, karabineri, matiari,
klinovi, lavinski sustavi). Planinar vi-
sokogorac biva obuen u koritenju susta-
va za izvlaenje i otpenjavanje, izradi ru-
kohvata, kretanju u navezi, izradi sidrita
u snijegu ili stijeni (drvima, klinovima) te
koritenju opreme za osigurane planinar-
ske putove.
Ljubiteljima tourno skijanja, takoer se
preporua znanje iz tehnikog planin-
arenja koje obuhvaa i znanja o opim
karakteristikama snjenih terena, metere-
ologiji visokih brda, opasnostima i ostalim
imbenicima vaim za takve terene.
Visokogorstvo nije kraj obuke planinara,
a neophodan je temelj obuke budueg al-
pinista.
Alpinizam
Alpinizam je kompleks aktivnosti koje se
u sutini svode na kretanja nepristupanim
i neureenim planinskim predjelima i sti-
jenama iskljuivo iz sportskih (u smislu
stila, brzine i dosega), estetskih i kontem-
placijskih tj. duhovnih potreba. Alpinizam
je dio planinarstva. Planinar koji prelazi iz
niih u via i zahtjevnija brda sasvim e
sigurno doi do nekih predjela koja nee
moi prijei samo pomou svoje snage.
Bit e mu potrebna dodatna oprema. Tu
se nalazi prijelaz iz planinarstva u alpini-
zam.
Alpinist je planinar koji se u svim
godinjim dobima kree neoznaenim
(ili oznaenim) penjakim smjerovima,
koristei penjaku tehniku i tehnika
pomagala. Poeci planinarstva i klasinog
alpinizma veu se za 18. st., stoljee na-
glog razvoja flozofje i prirodnih znanos-
ti, kada poinje rasti ovjekovo zanimanje
za prouavanje prirode pa tako i planina.
Stoga i ne udi da su prvi osvajai planina
bili prirodoslovci. Tek u 19. st. alpinizam
postaje predmet interesa vie iz estetskih
i sportskih pobuda. Klasnini alpinizam
podrazumijeva osvajanje svih velikih i
znaajnijih vrhova. U poetku je , narav-
no, vezan uz eropske planine te zbog toga
i dobiva ime Alpinizam.
Mt. Blanc (4807 m) - 1786.
Grossglockner (3797 m) - 1800.
Ortler (3905 m) - 1804.
Jungfrau (3970 m)- 1812.
Matterhorn (4477 m) - 1865.
Nakon 1. svj. rata zapoinje doba mod-
ernog alpinizma kojeg jo nazivamo i
tehnikim alpinizmom zbog koritenja
tehnikih pomagala. Naime, u to vrijeme
ve svi vei europski vrhovi bili su os-
vojeni i traili su se novi naini uspona
- preko stijena. Javlja se tehnika oprema
i zahtijeva se odreena tehnika penjanja.
Od tada do danas alpinistika oprema
nezaustavljivo napreduje.
Paralelno razvoju alpinizma u suhoj sti-
jeni sve se vie razvija interes za zimsko
penjanje i zimske uspone iz ega e se
ubrzo razviti i Ekspedicijski alpinizam,
vezan uz uz sva visoka gorja udaljena od
mjesta stanovanja. Iz alpinizma se razvilo
i Slobodno penjanje. To je penjanje u sti-
jeni pri kojemu se u napredovanju ne ko-
riste tehnika pomagala osim zaglavaka i
ueta no iskljuivo za osiguravanje.
Put u stijeni kojim se penja ili alpinist
kree zove se smjer. Smjerovi mogu biti
krai od 15-tak metara ili ak od nekoliko
stotina metara. Ima ih i od preko 1000
metara duine. Svaka smjer nosi odreenu
ocjenu koja oznaava teinu gibanja u sa-
mom smjeru, a moe dodatno oznaavati
i objektivne opasnosti koje su vezane uz
smjer (pristup, kvaliteta osiguravanja,
mogunost pomoi, duinu potencijalnog
pada itd...
Postoji vie ljestvica koje su esto vezane
uz neko posebno penjako podruje ili
zemlju odakle potjeu. Ipak, najee su
to ocjene po UIAA (Union internationale
des associations dalpinisme, osnovana
1928. god) ljestvici od I do XI i na vie
za slobodno penjanje i A0, A1, A2, A3 ,
A4 i A5 za tehniko penjanje. Alpinistiki
usponi dijele se na nekoliko podvrsta.
Tako imamo tzv. Prvenstvene uspone,
uspone koji je prvi puta izveden u nekoj
stijeni. Najlakom vrstom alpinistikog
uspona smatra se uspon na vrhove vie
od 2000 m koji imaju alpska obiljeja,
no ne moraju biti pretjerano teki. Tu se
ubrajaju zimski usponi iznad 2000 m po
normalnim putovima ili ljetni iznad 3000
m ako ima snijega i leda. No o pravom
penjakom ili alpinistikom usponu go-
vorimo kada je za penjanje potrebno i
odreeno alpinistiko znanje, tehnika i
oprema. Kako biste shvatili komplek-
snost alpinizma nabrojat emo neke sas-
tavnice alpinistikog znanja, ali bez opisa
zbog prirode ovog teksta. To su priprema
alpinistikog uspona, simboli za itanje i
izradu penjakih shema, vrste hvatita u
prirodi, brojne tehnike hodanja, prjeenja,
penjanja, silaska, komunikacije u stijeni,
spaavanja, opasnosti, visokogorskih
tehnika i sl. Ljudski imbenik je izra-
zito bitan u alpinizmu, naroitu u samom
penjanju gdje se partneri penju u navezi
na nain da jedan partner penje, a drugi
osigurava. Osim vrlo dobre uvjebanosti,
komunikacije i iskustva, jedan od naj bit-
nijih ljudskih imbenika svakako jeste
povjerenje!
U alpinistiku oprema, uz osnovnu plani-
narsku opremu, spadaju na prvom mjestu
ueta. Alpinistiko ue izraeno je od
kvalitetnih ali osjetljivih materijala pa ih
treba paljivo uvati. To su dinamika
ueta to znai da pri padu ili optereenju
rasteu se za odreenu duljinu. Tu su razni
klinovi, sponkei, kompleti, zamke, trake,
kruke, stremeni, penjaice,
Speleologija
(gr. spelaion - upljina; logos - znanost)
Speleologija je po defniciji znanost o
prirodnim podzemnim upljinama.
Moe se rei da je speleologija kompleks-
na disciplina koja u sebi povezuje strunu,
znanstvenu, i sportsku komponentu. Ona
zahtjeva poznavanje odreenih tehnikih
znanja, dobru do vrhunsku fziku kondic-
iju ovisno o kompleksnosti speleolokog
objekta koji se istrauje. esto je poveza-
na s razliitim znanstvenim disciplinama
kao to su geologija, paleontologija, ar-
heologija, hidrologija, biospeleologija,
minerologija, geofzika i druge, kako bi
se opisale i pojasnile razliite pojave u
podzemlju.
Nastanak podzemnih upljina
Razvoj krkog reljefa ukljuuje istodobno
oblikovanje povrinskih neravnina i
upljina u podzemlju jer je razvoj ovih
prostora meusobno povezan neprestan-
im poniranjem i protjecanjem vode, ko-
rozijom, erozijom i sedimentacijom. U
podruju kra nastaju sljedee podzemne
pojave:
pilje
Jame
Ponori
Ledenice
pilje ili peine
pilje su speleoloki objekti iji je
prosjeni nagib kanala manji od 45
stupnjeva u odnosu na horizontalu. Osnov-
ni dijelovi pilja su ulaz, kanal i dvorana.
piljski kanal je izduena piljska
upljina, a dvorana je prostranija upljina
najee nastala irenjem piljskih kanala.
pilje koje nemaju spoj s povrinom na-
zivaju se kaverne.
Najdulja pilja na svijetu je Mammoth
Cave System dugaak preko 590 km. Na-
jdulja hrvatska pilja je piljski sustav
ulin ponor-Medvedica dugaak 16,4
km.
pilje karakteriziraju razliite vrste taloga
od kojih su najzanimljivije sige. One su
znaajne ne samo zbog estetskih vrijed-
nosti, ve i zbog toga to sadre precizne
klimatske zapise iz nae daleke prolosti.
Postoje razliite vrste siga iji oblik ovisi
o mineralnom sastavu i uvjetima nastan-
ka.
Jame
Jame su speleoloki objekti iji je prosjeni
nagib kanala vei od 45 stupnjeva u odno-
suna horizontalu.
Najdublja jama na svijetu je Krubera-
Voronja (Arabika Massif, Abkhazia),
u kojoj se tijekom istraivanja 2007. dolo
do dubine -2191 m. Najdublja jama u
Hrvatskoj je Jamski sustav Lukina jama-
Trojama u Nacionalnom parku Sjeverni
Velebit, dubine 1392 m. Jo dvije jame u
Hrvatskoj dublje su od 1000 m, Slovaka
jama (-1320 m) i Jamski sustav Velebita
(-1026 m).
Treba istaknuti da ovdje navedeni kri-
terij po kojem razlikujemo pilje i jame
nije univerzalan niti iskljuiv jer postoje
speleoloki objekti koje je teko defnirati.
Mogue je da objekt nakon stometarske ili
vee vertikale ima vie kilometara
Ponori
Ponori su speleoloki objekti, piljei ili
jame, u koje stalno ili povremeno ponire
(utjee) voda. Vrlo su esti uz rubove
krkih polja.
Ledenice i snjenice
su pilje ili jame u kojima se tijekom veeg
dijela godine ili cijelu godinu zadravaju
led I snijeg. Obino se javljaju u planin-
skim krkim podrujima. Nastaju kao
posljedica specifnih mikroklimatskih
uvjeta, poloaja ulaza (obino sjeverne
padine) i morfologijom samog objekta.
Estavele
Su specifni speleoloki objekti takoer
vezani uz krka polja. U kinim razdo-
bljima, kao posljedica podizanja razine
podzemnih voda, iz njih izbija voda I pla-
vi polje. Za vrijeme povlaenja vodnog
vala, voda iz polja ponire kroz otvore istih
objekata.
Vrulje
Su povremeni ili stalni izvori ispod razine
mora. Razvoj i postojanje podmorskih
izvora slatke ili boate vode najveim je
dijelom posljedica klimatskih promjena,
odnosno pleistocenskih glacijacija, koje
su uvjetovale promjenu globalne razine
mora I dovele do preplavljivanja prethod-
no okrenih terena.
Podzemni prostori mogu biti vrlo blatni,
mokri i neugodni za boravak ali esto
nailazimo na sigaste kalcitne tvorevine
koje svojom ljepotom i jednostavnou
mogu u ovjeku pobuditi samo divljenje.
Kapanjem vode sa stropa izdvaja se kalcit
iz hidrokarbonatne otopine formirajui
stalaktite to rastu od stropa k podu i sta-
lagmite to rastu od poda prema stropu.
Sigasti stupovi nastaju spajanjem dvaju
nakupina.
Speleoloka oprema
Speleoloka oprema dijeli se na osobnu
i zajedniku opremu. U osobnu opremu
ubrajamo rasvjetu (acetilensku), kacigu,
jednodjelni kombinezon, jednodjelno
pododjelo, gumene izme s rebrastim pot-
platama, gumene rukavice, speleoloki
pojas, sprave za sputanje i penjanje po
uetu, stremen, pokoja zamka i karabin-
eri.
Zajedniku opremu ine statika ueta
razliitih duljina od 10 do 200 m, de-
bljine 9-10,5 mm, gumeni amac s
malim sklopivim veslima, komunikaci-
jski ureaji, ronilaka oprema, pomona
ueta, karbid, plastine folije, astro fo-
lije, transportne torbe, kolouture, klinovi,
karabineri, spitovi, fksevi kladiva, spiteri,
pribor za mjerenje i izradu nacrta, pribor
za fotografranje i video zapis i dr.
Na kraju treba istaknuti da su kalcitni
ukrasi najljepi kad su neoteeni i kad se
nalaze tamo gdje ih je priroda i stvorila.
Trebamo ih sauvati kako bi se i gener-
acije koje dolaze nakon nas mogle diviti
netaknutim ljepotama zemljine
utrobe.
Kodeks planinarske etike
Meu redovitim posjetiteljima planina
postoje nepisana pravila ponaanja. Ona
se zasnivaju na humanizmu, potenju,
kolegijalnosti i altruizmu, a odraz su ljud-
skih kvaliteta svakog pojedinca. Svaki
kulturni planinar poznaje i potuje naela
planinarske etike.
Tempo hoda prilagodi najslabijem pjeaku
u drutvu. Savjetuj ga i ponudi mu svoju
pomo.
Ne ostavljaj u planini samog lana
drutva; u sluaju nesree snosi moralnu
i krivinu odgovornost.
Pri susretu u planini planinari se
meusobno pozdravljaju: mlai pozdrav-
ljaju starije, mukarci ene, oni koji se
penju onoga tko silazi (time simboliki
odaju priznanje za izvreni uspon).
U susretu s mjetanima budi osobito pris-
tojan i prijazan, imaj na umu da su pravila
ponaanja gortaka stroa nego u gradu.
Gortacima se odui za usluge i hranu na
prikladan nain vodei osobito rauna o
njihovom slabijem imovinskom stanju.
Putujui planinskim stazama, u granicama
svojih mogunosti, uklanjaj napadalo ka-
menje i granje, popravljaj putokaze i rub-
no kamenje na putu.
Ne vii i ne deri se u planini, pjevanje
treba biti umjereno i nenametljivo.
Ognjite ogradi kamenjem, a prije odlaska
vatru briljivo ugasi.
Ne beri cvijee jer je to znak egoizma.
Ubrani cvijet = ubijen cvijet.
Otpatke ne ostavljaj razbacane, nego ih
skupi i ponesi sa sobom u dolinu.
U sluaju nesree u planini odreci se
svojih planova i solidarno pristupi akciji
spaavanja.
Ne istii sebe i svoje sposobnosti, pogo-
tovo ne tako da nagovara druge na
natjecanje u brzini uspona. Planinarstvo
nije port, u planini jai treba pomagati
slabijemu.
Na vrhovima gdje postoje upisne kutije,
prije odlaska paljivo spremi knjigu i ig;
kloni se upisivanja neukusnih primjedbi.
Potuj zatitni reim u nacionalnim par-
kovima, strogim rezervatima i parkovima
prirode, pridravaj se uputa lugarskog
i uvarskog osoblja; ne trgaj zatieno
bilje, briljivo gasi opuke cigareta.
Na cisternama u krakim krajevima zado-
volji se uturom vode za pie; ne prolijevaj
vodu i ne zahtijevaj vodu za umivanje.
Planinarsko sklonite nakon uporabe
oisti, prije odlaska opskrbi ga gorivim
drvetom i ostavi viak hrane buduim
posjetiteljima.
Pri dolasku u planinarski dom predstavi
se opskrbniku (deurnom), potuj njegov
autoritet; za vrijeme boravka budi um-
jeren u zahtjevima, a na odlasku ga poz-
dravi i obavijesti o smjeru svog daljnjeg
putovanja.
U planinarskoj kui potuj kuni red, ne
zalazi u spavaonice s cipelama, ne zauz-
imaj vie mjesta nego ti je nuno potreb-
no; prednost kod noenja imaju ene,
djeca, starije i iscrpljene osobe.
Poslije 22 sata potuj apsolutni mir, ne re-
meti odmor umornim putnicima, potedi
ih od izraza svog veselog raspoloenja;
pijancima, egoistima i nasilnicima nije
mjesto u planinarskim domovima.
Velebitaka pjesmarica
Hej haj Velebit
Hej haj Velebit, Velebit, Velebit
Hej haj Velebit, glavno da sam sit.
Na izlet hasu nosimo nosimo nosimo
Poslije kruha prosimo prosimo.
Hej haj Velebit, Velebit, Velebit
Dovraga i Velebit glavno da sam sit.
Kia pada de curi ja idem na izlet.
Jednom sam imao ljubavi dvje
Jednom sam imao ljubavi dvje
Planine, planine i tebe
A onda si od mene otila ti i
Ostale su samo planine.
[refren]
Planine, planine vi najljepi kraj
Za me ste raj, najljepi kraj
Planine, planine i samo planine
U vedrom srcu pjevaju planine.
I sunca sjaj je uvijek taj
to ljepim ini planinski kraj
I sunce sjaj je uvijek taj
to ljepim ini planinski kraj.
Ja lutam po njima ne nalazim tebe
Izgubljen sam ja i planine
I ivim u nadi da jednom e ti
Poi sa mnom opet u planine.
Zar ne vidi bol u srcu planina
I one sa mnom tuguju za tobom
A lie jo uti i plae u zoru
Od suza su vlane planine.
Kob planinara
Umrijet u u gojzericama
na Bojincu ilna vrhu Kleka,
gdje orli krue nad liticama
i vide se obzorja daleka.
Nestat u u paklu Paklenice
u snjenoj zimskoj olujnoj noi.
Nekme nose moje gojzerice
gdje noga gortaka nee doi.
Ostat u na vrhu Gromovae
za tihe ljetne zvjezdane noi,
u zoru stii do tirovae,
usnuti kraj vrela u samoi.
Ispenjat u visove visoke,
dosegnuti nebo liticama.
Kada spoznam ponore duboke,
umrijet u u gojzericama.
Velebitaka himna
Po oluji i buri kad
Kia za vrat curi
Tad udni ljudi idu van
Da sebi grade stan.
Ideju svatko svira
I mudro projektira
I zato urla itav dan
Ja imam vlastit plan.
Hej eki i pila
I greda od sto kila
Velebit e gradit
Svoj planinarski dom.
I vuci i vuci
I kuicu si stuci
I aga, aga, aga, aga
aga, ga
I aga, aga, aga, aga
aga, ga.
Tek nestalo je ljeta
Al zima nam ne smeta
Tri daske emo skupa zbit
I dom e gotov bit.
A poslije tekog rada
Uzviknut emo tada
Pa bio gladan ili sit
Sve za Velebit.
[ili]
Dovraga i Velebit
Glavno da sam sit.
I vuci i vuci
I kuicu si stuci
I aga, aga, aga, aga
aga, ga
I aga, aga, aga, aga
aga, ga.
Kad hladna jesen proe
I bijela zima doe
Na tavan brzo trimo i
Skije vadimo.
Kad padne bijelo zelje
Tad nastane veselje
Skije brzo lovimo
I slono urlamo.
Hej! Skije na rame
Sa puno galame
Hajdmo u planine
Na sunce i snijeg.
I skijaj i skijaj
I glavu si razbijaj
I smuka, smuka, smuka, smuka
Smuk smuk smuk!
Na stazi stoji drvo
Ni zadnje niti prvo
Al hrabro dalje skija ti
Jer osiguran si.
Na glavu se zapikne
I iz sveg glasa vikne
To skijanje je divna stvar
Ja zato imam dar.
Tom drvu se ne zmakne
U njega se zatakne
U bolnicu te peljamo
I slono urlamo:
Hej ! Tree na rame sa
Puno galame itd.
Bila mama prasica
Bila mama prasica, bio tata svinja,
Imali su praie, sedam malih svinja.
[refren]
Prasci se naganjali po pjeanoj plai,
Pa si misle mali prasci nek nas mama
trai.
Gdje si sine Nedjeljko, s uvrnutim repom,
Gdje si sine Nedjeljko, kad ti kaem
lijepo.
Ubili su mamicu, noima je bodu,
Curi njena krvca po betonskom podu.
Skuhali su mamicu, njeno brino lice,
A iz njenih crijeva rade krvavice.
Jedu nau mamicu s drvenoga pladnja,
Pa je naa mamica sve tanja i tanja.
Pojeli su mamicu, sve do zadnje trunke,
Ostale su u garai visjet samo unke.
[posljednji refren]
A prasci se naganjali po pjeanoj plai,
Pa si misle mali prasci Mama nas ne
trai!.
Za olujnih zimskih veeri
Za olujnih zimskih veeri
Kad zvjezdama zastrt je sjaj
Kraj ognjita topla sjeam se ja
Na divni planinski kraj
Kraj ognjita topla sjeam se ja
Na divni planinski kraj.
[refren]
Sad zbogom brijegovi i stijene oko nas
Opet emo se vratiti i posjetiti vas
Opet emo se vratiti i posjetiti vas.
Kad sunace greben preskoi
I obasja itavi kraj
Na ue ja se navezujem
U stijeni je moj raj.
[alpinisticka kitica]
I pjeva pjesmu kladivo
U stijeni zvoni klin (cin cin)
[alpinisticka kitica]
I pjeva pjesmu kladivo
U stijeni zvoni klin (cin cin)
A ue klizi neujno
Kroz vrsti karabin.
[planinarska kitica]
Kad sunce za obzorje zae
I magle se podignu tad
Naputamo olujne vrhove
I vjenog snijega kraj.
[piljarska kitica]
Duboko su ljestvice
pustamo se za tren
Pojavi se arobne
Kamene sige sjen.
[GSS kitica]
A ponekad odem sa tugom
U gore i planine te
Da mrtvoga druga iznesemo
I nastavim njegove sne.
Kad prijatelj gubi visinu
I ostane visit na klinu
A srce (upak) se stisne na blendu
dvadestdva
Hej tad uivam ja
A srce (upak) se stisne na blendu tristri
Tad smo sretni mi.
Ja bih htio
Ja bih htio da sam plavorepa muha
Ja bih htio da sam plavorepa muha
Da sam plavorepa muha
Imao bih vie sluha
Ja bih htio da sam plavorepa muha
Ja bih htio da sam planinarski savez
Ja bih htio da sam planinarski savez
Da sam planinarski savez
Strpali bi me u kavez
Ja bih htio da sam planinarski savez
Ja bih htio da sam koljka za WC
Ja bih htio da sam koljka za WC
Da sam koljka za WC
gledao bih guzice
Ja bih htio da sam koljka za WC
Ja bih htio da sam praak diditi
Ja bih htio da sam praak diditi
Da sam praak diditi
ne bi bilo gamadi
Ja bih htio da sam praak diditi
Ja bih htio da sam boca coca-cole
Ja bih htio da sam boca coca-cole
Da sam boca coca-cole
imao bih vie love
Ja bih htio da sam boca coca-cole
Ja bih htio da me spasi GSS
Ja bih htio da me spasi GSS
Da me spasi GSS tegoban je to proces
Ja bih htio da me spasi GSS
Ja bih htio da sam mali paradajz
Ja bih htio da sam mali paradajz
Da sam mali paradajz
strpali bi me u pajz
Ja bih htio da sam mali paradajz
Ja bih htio da sam neonska reklama
Ja bih htio da sam neonska reklama
Da sam neonska reklama
piao bih ja po vama
Ja bih htio da sam neonska reklama
Ja bih htio da sam uta banana
Ja bih htio da sam uta banana
Da sam uta banana uzela bi me dragana
Ja bih htio da sam uta banana
Suza za zagorske brege
V jutro diee, gda bregi su spali
A Mjesec jo zajti ni tel
Potiho sem otprl, rasklimanu lesu
I pinklec na plea sem del
Stara je mati ila za menom
Nemo vu zemlju glede
Ni mogla znati kaj zbiram vu dui
I zakaj od vera nis rekel ni re
Preve smo tog povedat si teli
A se smo pozabili ve 2x
Gda smo vre preli kraj najzadnje
hie
Vu suzah najenput sem bil
Kaj ne bi to vidla stara mi mati
Z rukami lice sem skril
Sud oko mene so diale roe
I bil je rascveteni maj
A ja nis ni jenput pogledal za sobom
Od tuge nis mogel pozdraviti kraj
Samo sem bregima dragim obeal
Da vrnul se bum nazaj 2x
Vice Vukov
Korisni linkovi u planinarstvu
PDS Velebit - www.pdsvelebit.hr
Hrvatski planinarski savez - www.plsavez.hr
Hrvatska gorska sluba spaavanja - www.gss.hr
Vodika sluba HPS - www.spvz.hr
Planinarski savez Zagreba - www.planinar.hr
Dravni hidrometereoloki zavod - http://meteo.hr/