Ćićarija

Zov žarkih boja jeseni

Na povratku za Pulu već po običaju razgovarali smo o svemu i svačemu. U
te teme između ostalih spadaju i one vječne - o smislu i istini. Ako je istina
ukupnost svega postojećeg onda ćete mali ali veoma lijepi dio te istine i
smisla našeg postojanja u ovom vremenu sigurno doživjeti na Ćićariji. A
istina je da je prekrasna. Ovih dana kada već na veliko oblači svoje možda i
najljepše ruho teško da ćete proći njenim krajolicima a da taj izlet na vas
neće ostaviti utisak koji će potrajati barem još par dana, nekima i cijeli
tjedan. Tada ćete se, ako imate i najmanju priliku vjerojatno i vratiti. Lijepa
je Ćićarija i u proljeće, u cvatu, lijepa je i zimi kada je prekrije snijeg, lijepa
je i ljeti, ali jesenje boje, mirisi i okusi u koje se trenutno odjeva nemojte
propustiti. Pa sve i da imate blagi oblik sinestezije pa vam na primjer boje
mirišu opustite se i posjetite naš mali raj na sjeveru Istre, pomirišite njene
boje, okusite miris jeseni. Gdje god da se po Ćićariji uputili naići ćete na
prekrasnu prirodu, opuštenost i mir. Njena sela, livade i planine nude vam
veliko izobilje užitaka te vrste. Ponekad mi se čini kako smo postali bića
koja žive za vrijeme koje nikad ne dolazi. Ali sadašnjost je uvijek tu i sada.
Budućnost će se samo možda ostvariti. Pokušajte jedan od sljedećih dana
posjetiti Ćićariju i doživite jesen na njoj. Prođite korz taj san u javi i doživite
je upravo takovm kakva je u tom samo vašem vremenu. Jer za užitke koje
pruža dok se sunce igra bojama ne trebate preći pješice tisuću milja od
Wisconsina do močvara Floride kao Muir, grleći usput hrastove Kentuckyja
i srebrnu mahovinu Georgije. Trebate se odmetnuti samo nekoliko desteka
kilometara, stati, udahnuti, krenuti, planinariti, odmarati ili jednostavno
sve prestati pokušavati. Stopite se s prirodom u šumskoj kupki
nevjerojatnih boja, mirisa pa i okusa. Borovnica još uvijek ima.
Već sam pisao o tome kako Japanci već stoljećima znaju da pažljivo
provedeno vrijeme u šumi blagotvorno utječe na tijelo i dušu. U japanskoj
tradiciji to se zove Shirin – yoku, što u prijevodu znači „šumska kupka“. Taj
tretman već desetljećima podupire pa i potiče japanska vlada. I to iz razloga
što kupanje u šumi ( što je samo šturi opis tog procesa ), i kvalitetno
provedeno vrijeme u našem slučaju po mjestima i šumama Ćićarije dar je
prirode koji treba prihvatiti I u njemu samo jednostavno biti. Za sve koji
osjete i čuju tihi jeseni zov Ćićarije već predstojeći vikend prilika je da je
posjete, a to je prilika se ne propušta. Da se odmorimite, usporite ionako
prebrz ritam života, opustite i povežete sa prirodom.
U nedjeljun 25.10 stali smo na sat vremena u Brgucu i obavili
dogovorena snimanja. Potom smo krenuli za Lanišće i Račju Vas.
Popeli se na Orljak, Zastali u Rašpou, Trsteniu i Brestu pod
Žbevnicom. Posjetili Adriana u Černekima koji se neumorno
trudi promovirati Ćićariju kao Bike destinaciju, što ona zapravo i
je. Ideja za nove staze ima, financije za oznake i ostalo treba
obezbjediti. Kao i par planinarskih skloništa uz dva planinarska
doma, onaj pod Žbevnicom i na Koritima. Jednostavno zato jer
prehodati Ćićariju i Učku od Buzeta do Plomina ili i dalje preko
Skitače do Crne punte treking je koji bi privukao mnoge
posjetitelje iz cijeloga svijeta. U to sam siguran 100%.Moji je
planinarsko alpinistički život vodio upravo sa Ćićarije do Alpa,
Himalaje i dalje, diljem Zemlje. Vidio sam i doživio, vjerujte mi.
Na kraju ipak se Ćićariji uvijek vraćam. To je međutim tema koja
zaslužuje poseban tekst. A mi smo uz kavu i još nešto posebno
dobro i oštro, ali umjereno i domaće proveli još barem sat sa
Adrianom i njegovom suprugom. Potom smo stali smo u Slumu
pod 600 godišnjom lipom, u Nugli i Roču, a još je bio dan. No,
neka slike govore, a vi birajte. Usponi do Korita iz Brguca,
Orljaka iz Račje Vasi ili Žbevnice iz Bresta primjereni su rekao
bih svima. Sve je na vama.

Enes Seferagić Enki