ZENICA - DANAS JE JURJEVO/ĐURĐEVDAN

ZENICA - Stare slike i pričice

6. мај 2016. ·

ZENICA - DANAS JE JURJevo

Danas, petak, 06.maja je Jurjevo/Đurđevdan. Nekih ranijih vremena u Zenici se izlazilo na prvi godišnji teferič. Nije se
izlazilo kojekuda, nego na stoljećima ranije odreĎeno mjesto. Nestaju narodni običaji. Već je skoro zaboravljena i narodna
poslovica: „Bolje je da nestane sela, nego običaja“.

Ovog dana su prema julijanskom kalendaru ĐurĎevdan i Jurjevo. Jurjevo i ĐurĎevdan su običaji iz predkršćanskog perioda.

Do reforme kalendara 1582. godine, obilježavali su se Jurjevo i ĐurĎevdan istoga dana. Trenutno se Jurjevo obilježava 23. aprila,
a ĐurĎevdan 6. maja. U Zenici je narod nastavio obilježavati Jurjevo svakoga 6. maja (23. april po starom julijanskom kaledaru).

Jurjevo se u Zenici obilježavalo najvjerovatnije duže od 500 godina. Zna se pouzdano, da se od XVI stoljeća za Jurjevo izlazilo
na lokaciju Trgovišća.

Dani uoči Jurjeva su bili za spremanje kuće, uljepšavanje ukućana i meĎusobnih komšijskih posjeta. Roditelji su odlazili u gajeve
da uberu drenov prut, tanak i dugačak, poznat kao žitkovac.

Muževi su izlazili na teferič ranije, da pripreme vatru i žeravice za ražanj. Žene su sa djecom dolazile kasnije. Na ovom teferiču
je bilo nekih posebnih rituala. Svi su išli na izvor da se umiju vodom i popiju jedan gutljaj. Potom su stariji žitkovcem djecu
blago šibali po nogama. Cure i momci su šetali pod budnim okom svojih roditelja. Momci i cure su se kao biva šibali žitkovcima
po nogama.

To ritualno šibanje žitkovcem je vršeno, da bi onaj koji je šiban, u narednom periodu bio zdrav kao drijen! Žitkovac se nije bacao
nakon teferića, nego nosio kući i postavljao iznad ulaznih vrata, s unutarnje strane.

Na mapi sam pokazao mjesto održavanja teferiča za Jurjevo.

Urbanizacijom Trgovišća i promjenom načina života, ovaj teferič je gubio posjećenost i koncem šezdesetih godina XX stoljeća
skoro potpuno nestao. Istina, posljednji je održan 1991. g. i filmski snimak o tome postoji na youtube.

Na Jurjevo su stanovnici donjeg dijela babinskoga sliva (Staro Radakovo) teferičili uz Riku, kako se Babina rijeka najčešće tada
nazivala. Cure su odlazile da se ispod vodenica umiju omahom. Ritual sa žitkovcem je i ovdje bio prisutan.

ZENIČKI PRVI TEFERIČI ZA JURJEVO/ĐURĐEVDAN

Jučer, 06. maja je bio ĐurĎevdan, kojega je zeničko stanovništvo, uglavnom muslimanske provenijencije
nazivalo Jurjevo, premda je Jurjevopo kalendaru ranije, 23. aprila.
U Zenici je bio običaj izlaska na prvi teferič na 6. maj - ĐurĎevdan, odnosno, kako sam kazao u
narodu Jurjevo.
Izlazilo se na Trgovište. Dao sam mapu mjesta održavanja prvoga teferiča.
Mnogo više teksta o ovoj temi možete pogledati na stranici:
Zenički narodni običaji za Jurjevo
http://zenica-online.com/…/zenicki-narodni-obicaji-za-jurj…/
 11 коментара
7 дељења

ZENICA - Stare slike i pričice

6. мај 2015. ·

DANAS JE ĐURĐEVDAN, ODNOSNO JURJEVO

Nadam se da nećete biti zbunjeni ovakvim naslovom. Naime u Zenici se inakon reforme kalendara nastavilo
obilježavati Jurjevo svakog 6. maja, kada je naravno i ĐurĎevdan. Izgradnjom naselja Meokušnica, gubi se
tradicija obilježavanja Jurjeva u Zenici.
Koga interesira više, neka pogleda tekst koji sam pisao prije četiri godine, na linku:
Zenički narodni običaji za Jurjevo
http://zenica-online.com/…/zenicki-narodni-obicaji-za-jurj…/

Zenički narodni običaji za Jurjevo

Posted On 29 Apr 2011
By : zenicaonline
Comments: 6
Tag: istorija Zenice,Mirsad Đulbić
Pripremio: Mirsad Đulbić

U petak, 06.maja je Jurjevo/ĐurĎevdan. Nekih ranijih vremena u Zenici se izlazilo na prvi godišnji teferič. Nije se
izlazilo kojekuda, nego na stoljećima ranije odreĎeno mjesto. Na žalost sve je manje narodnih običaja. Nestaju, gazi
ih vrijeme. Nove generacije ne smatraju potrebnim da se običaji zadrže. Nestala je čak i narodna poslovica, koja je
zorno ukazivala na važnost običaja: „Bolje je da nestane sela, nego običaja“.

Moja namjera je da se makar na ovakav način sačuvaju sjećanja na zeničke narodne običaje, koji su vjerovatno
stoljećima upražnjavani na dan 6. maja. Tog dana su prema julijanskom kalendaru ĐurĎevdan i Jurjevo. Jurjevo i
ĐurĎevdan su običaji iz predkršćanskog perioda i imaju u sebi dosta toga čega nema u monoteističkim religijama,
ali zato ima u vjerovanjima Kelta, Ilira, Slave i naroda iz prednje Azije (Bliski istok i Indijski podkontinent).

Do reforme kalendara 1582. godine, obilježavali su se Jurjevo i ĐurĎevdan istoga dana. Trenutno se Jurjevo
obilježava 23. aprila, a ĐurĎevdan 6. maja. U Zenici je narod nastavio obilježavati Jurjevo svakoga 6. maja (23.
april po starom julijanskom kaledaru). Da li to Zeničani bolje od drugih pamte Jurjevo po starom kalendaru?
Moguće je. Ovaj teferič je najstariji zabilježeni i upamćeni zenički običaj.

Ukoliko neko zna više i o običajima koji su postojali ili postoje u Zenici, bilo bi lijepo, da svoje saznanje podijeli sa
svima nama, da i mi saznamo!

Jurjevo se u Zenici obilježavalo najvjerovatnije duže od 500 godina. Zna se pouzdano, da se od XVI stoljeća za
Jurjevo izlazilo na lokaciju Trgovišća, oko i ispod turbeta. Gdje se izlazilo prije, nije poznato. Zašto baš u Trgovišće
nije jasno. Možda radi izvora, koji se nalazi na suprotnoj strani ulice ARBiH u odnosu na turbe i muslimansko
groblje.

Dani uoči Jurjeva su bili za spremanje kuće, uljepšavanje ukućana i meĎusobnih komšijskih posjeta. Roditelji su
odlazili u gajeve da uberu drenov prut, tanak i dugačak, poznat kao žitkovac. Više domaćina se udruživalo da
nabave janjca i zajednički ispeku na ražnju u Trgovišću. Zapamćeno je, da se računala oka mesa na četiri osobe, pa
je prosječan janjac od 10 oka čista mesa, bio dovoljan za 40 osoba. To se sve dogovaralo tokom meĎusobnih posjeta
komšija u dane pripreme za Jurjevo. Dogovaralo se šta će ko da uradi, donese i šta će raditi u vrijeme teferiča.

Muževi su izlazili na teferič ranije, da pripreme vatru i žeravice za ražanj. Žene su sa djecom dolazile kasnije. Na
ovom teferiču je bilo nekih posebnih rituala. Svi su išli na izvor da se umiju vodom i popiju jedan gutljaj. Potom su
stariji žitkovcem djecu blago šibali po nogama. Cure i momci su šetali pod budnim okom svojih roditelja. Momci i
cure su se kao biva šibali žitkovcima po nogama.
To ritualno šibanje žitkovcem je vršeno, da bi onaj koji je šiban, u narednom periodu bio zdrav kao drijen! Žitkovac
se nije bacao nakon teferića, nego nosio kući i postavljao iznad ulaznih vrata, s unutarnje strane.

U podne su se zaposjedala mjesta oko jela. Sjedilo se na raznim vrstama prostirke, po nekoliko porodica zajedno.
Stariji su sjedili odvojeno od djece, cura i momaka. Najstariji je rezao janjetinu i rasporeĎivao prisutnima. Prvo se
davalo ženama, potom djeci, a muževima posljednjima i najčešće su dobivali i glavu, kao „glava ide glavi porodice“.
Nakon posluživanja svih oko jela, ostatak pečenoga janjca se davao onima, koji su bili na teferiču, a nisu mogli
ispeći janjca.

Sem pečenoga janjca, bilo je i drugih jela. Najčešće razne vrste čorbi, a uobičajena je bila salata od mladoga luka i
mladoga masnoga sira – satrica. Nakon slanih jela, bilo je jedno slatko, najčešće hurmašica. Nakon slatkoga jela,
djeca, cure i momci, su ustajali i odlazili u šetnju, a stariji su uz kafu dovršavali objed. Nakon kafe, ustajali su i
šetali od jedne do druge grupe na pozdravljanje i razgovor. Uobičajeno je bilo da mladi zaigraju kolo uz svirku
lokalnih harmonikaša. Stariji bi tada zapjevali i natpjevavali. U zavisnosti od vremenskih prilika, ostajalo se do
kasnog popodneva.

Na mapi sam pokazao mjesto održavanja teferiča za Jurjevo. Livade su bile pod travom i kosile su se, ali njihovi
vlasnici nisu sprječavali nikoga da za Jurjevo koristi te njihove posjede. Iz zemljišnih knjiga i uz pomoć Milivoja
Batarila, našao sam, da su te livade, prije urbanizacije, bile u vlasništvu Saliha Kratine, Mehmeda Mutapčića i Alije
Karića.

Romi i Jevreji nisu nikada dolazili na ovaj teferič, ali jesu Česi, Austrijanci, Madžari i drugi stanovnici Zenice, koji
su došli u Zenicu tokom austrougarske vlasti.

Urbanizacijom Trgovišća i promjenom načina života, ovaj teferič je gubio posjećenost i koncem šezdesetih godina
XX stoljeća potpuno nestao.

Na Jurjevo su stanovnici donjeg dijela babinskoga sliva (Staro Radakovo) teferičili uz Riku, kako se Babina rijeka
najčešće tada nazivala. Cure su odlazile da se ispod vodenica umiju omahom. Ritual sa žitkovcem je i ovdje bio
prisutan.

Pojašnjenje korištenih pojmova:

ĐurĎevdan – praznik, dan sjećanja na svetog ĐurĎa (Georgija)

Jurjevo – blagdan svetoga Jurja (23. april)
Oka – mjera za težinu u vrijeme Turaka. U Bosni je iznosila 1,282 kg (1.282 garama)
Omaha – izmaglica nastala od rasprskavanja vode u vrlo sitne kapljice, na mlinskom točku ili na stijenju ispod
vodopada (obogaćeno kisikom!)
Teferič (arap. tafarrug veseliti se, tur. teferiic) – izlet u prirodu sa zabavom, razonodom, uživanje u prirodi; mesto
gde se prireĎuju ovakvi izleti
Žitkovac – drenov tanak, dugačak prut (šiba)

Share this: