SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

MUZIČKA AKADEMIJA
Odsjek za muzikologiju
Akademska godina 2014./2015.
Hrvatska tradicijska glazba
dr. sc. Grozdana Marošević, nasl. red. prof.

Mirta Borovac
Labinske konti

Zagreb, rujan 2015.

0
Contents

PREDGOVOR 2

POVIJEST 3

MJESTO ODRŽAVANJA SMOTRE: 4

PUBLIKA: 4

VRIJEME ODRŽAVANJA: 4

VODITELJI: 5

IZVOĐAČI: 5

PROGRAM: 6

ORGANIZACIJA SMOTRE: 6

ZAKLJUČAK: 7

LITERATURA: 8

1
PREDGOVOR
Već 47 godina zaredom, na zadnju subotu u mjesecu žetvenjaku, odnosno srpnju, tradicionalno se
održavaju Labinske konti. Organizator je RKUD „Rudar“ iz Raše koji već više desetljeća svojim
djelovanjem nastoji očuvati bogatu kulturu i nasljeđe Istre, odnosno, užeg područja - Labinštine.

Ovaj događaj ću pokušati što bliže opisati metodom promatranja bez sudjelovanja i kroz par snimki te
kroz razgovore s gospodinom Josipom Pinotom Knapićem, predsjednikom Radničko kulturno
umjetničkog društva „Rudar“, s gospodinom Zoranom Karlićem, predsjednikom KUD-a „Ivan
Fonović Zlatela“, kroz razgovor sa slušateljima i gledateljima ovog događaja te s pokojim izvođačem.

Htjela bih zahvaliti prijatelju i kolegi gospodinu Josipu Lizzulu što me je vodio i „prevodio“ sve
nepoznate riječi s labinskog dijalekta kojeg mi je bilo dosta teško pratiti kao vanjskom promatraču.

2
POVIJEST
Radničko kulturno umjetničko društvo „Rudar“ iz Raše već preko 45 godina organizira smotru
folklora istarske svirke, plesa i pjesme Labinštine pod nazivom Labinske konti.

Od 1966. RKUD „Rudar“ organizira programe po mjesnim centrima, tada zajednicama, kao što su
Snašići, Vinež, Sv. Martin, Šumber  i sa tih programa napravio se odabir za Smotru narodne glazbe i
plesa Istre koja se tada organizirala u Motovunu. Društvo je nastupilo sa svojim članovim i na prvoj
smotri folklora 1966. i otad pomaže i u organizaciji iste.

Labinske konti se organiziraju po uzoru na putujuću smotru te se tako u mjestima Labinštine tijekom
srpnja i kolovoza organiziraju smotre u Snašićina, Sv. Martinu, Raši, Trgetu, Skitači, Labinu starom
gradu, Vinežu, Nedešćini, Šumberu, Čepiću, Pićnu i  Kršanu. Završna i središnja smotra, izbor svih
smotri, održava se na Dubrovi pored Labina, u poznatom izletištu Labinjona.

U novije doba održava se samo završna smotra na Dubrovi.

Slikar Zdravko Milić, nekad i sam član društva je izradio znak smotre koji se nalazi i na njenoj zastavi.
Znak je izrađen u linorezu te je do danas ostao autentičan i originalan. (v. prilog 0)

3
MJESTO ODRŽAVANJA SMOTRE:
Smotra se održala na Dubrovi, gdje se nekad nalazilo imanje i stancija plemenitaške obitelji
Frankovich. Danas od stancije nije ostalo gotovo ništa, ali se 1969. godine počinje govoriti o njenom
obnavljanju i osmišljavanju njenog sadržaja. Otada Dubrova postaje svake godine sve ljepši park
skulptura, zasad sadrži devedesetak skulptura domaćih, europskih, američkih i azijskih kipara u sklopu
Mediteranskog kiparskog simpozija koji se održava od 1970. godine. Valja istaknuti i „Bijelu cestu“
kojom se nekada dolazilo do stancije. Njeno uređenje je krenulo 1997. godine, a od njenih 800 metara
je uređeno 12 dionica od 25 metara, svaku je uredio drugi umjetnik. (v. prilog 1, 2).

U novije doba se na Dubrovi održavaju razni koncerti i događanja i u našem slučaju, folklorne smotre.
Već samo okruženje daje neki duh starine i nasljeđa naših predaka.

Pozornica za svirače je smještena ispod balkona kuće, a pozornica za plesače direktno ispred. Duž
ograđenog prostora smještene su klupe za posjetitelje koje su već popunjene, a po cijelom postoru
šetaju izvođači.

Stvara se dojam „fešte“ – toči se bira, odnosno piva, vino, sokovi, peče se roštilj i atmosfera je

prilično opuštena.

PUBLIKA:
Publiku čine većinom stariji ljudi, poneke obitelji s djecom, uglavnom svi domoći, turista skoro i da
nema, vidjela sam samo jednu obitelj koja se činila kao da su stranci.

Većinom svi sjede za klupama, piju, neki već i jedu, ljudi međusobno pričaju i jako su dobro
raspoloženi. Pojedini ljudi slikaju i snimaju, najvjerojatnije roditelji čija djeca u tom trenutku
nastupaju.

Iz razgovora sa svojim „prvim susjedima“ s klupe do saznajem da su rodom iz okolice Labina, ali da
žive u Sjedinjenim Američkim Državama preko 40 godina. Stariji gospodin izražava ljutnju na okolne
općine što se više ne spajaju, odnosno što se više ne angažiraju kao prije. Govori kako je prije „fešta“
bila puno veća, da je mogla napuniti cijelu Dubrovu, a ne samo mali dio gdje se održavalo zadnjih
godina. Nadodaje kako je „fešta“ prije trajala od petka do nedjelje, a ne samo u subotu. Dvojici braće,
ženi jednog od njih i njihovoj unuci je jako stalo do tradicije, vole i cijene svoju prošlost te svake
godine u ovo vrijeme dolaze u Labin, između ostalog i da poslušaju, odnosno pogledaju Labinske
konte što se vidi iz izjave: „Neću zobit kamik kamo me mat rodila.“ 1

VRIJEME ODRŽAVANJA:
Iz istraživanja po internetu sam naišla na informaciju da se konti tradicionalno održavaju zadnju
subotu mjeseca srpnja2, a iz razgovora s gospodinom Josipom Pinotom Knapićem, predsjednikom
RKUD „Rudar“ i glavnim organizatorom, sam saznala i zašto. Prvenstveno da se ljude navikne da se u
to vrijeme odvija smotra, a drugi razlog je što je RKUD „Rudar“ imao određen broj članova iseljenika
u Sjedinjene Američke Države koji su htjeli učestvovati u programu. U dogovoru s njima, zadnja
subota srpnja je proizašla kao najbolje rješenje.

1
Neću zaboraviti kamen gdje me majka rodila.
2
http://www.labin.com/web/vijest.asp?id=34872

4
Gospodin Knapić mi je pojasnio u sklopu toga, zašto se smotra održava baš na Dubrovi, osim što je
prekrasno mjesto. Budući da se velik broj iseljenika vratio u to doba u rodni kraj, cijele porodice od
pedesetak članova bi se skupile da se podruže te bi to isto pojasnilo i izjavu gospodina iz Sjedinjenih
Američkih Država koji se sjeća „krcate Dubrove“. Po mom zaključku iz razgovora s gospodinom
Zoranom Karlićem, koji spada u mlađe voditelje, zadnjih dvadesetak godina se održava samo središnja
smotra koja traje jedan dan, umjesto putujuće smotre od par dana i umjesto zabava do kasnih jutarnjih
sati. Smotra je sedamdesetih godina privlačila po par tisuća ljudi, smotre su trajale oko tri sata, a
poslije se nudio bogat program zabave. U obzir se mora uzeti i lošije stanje u kojem se nalazi Dubrova
za razliku od prije dvadeset, trideset godina.

Nakon smotre, posjetitelji su se mogli zabaviti uz plesni program popraćen zabavnom glazbom.

VODITELJI:
Ove godine je voditelj bio Darko Batelić – Pipica, povremeno i Pino Knapić. Obojica pričaju na
labinjonskom narječju. Jezik im je opušten i otvoren, Pipica čim stane na pozornicu, komunicira s
publikom, priča viceve, prepričava anegdote iz naroda. Publika spremno komunicira i s voditeljem,
smiju se na viceve, potvrđuju anegdote, dobacuju komentare.

Meni, kao furešti, svojevrsnoj strankinji, bilo je vrlo teško pratiti o čemu pričaju i što slijedi na
programu, ali uz pomoć domoćeg gospodina Lizzula, koji mi je strpljivo prevodio pa skoro svaku
drugu riječ, uspjela sam se i ja nasmijati na sve te priče i viceve. Iz svog iskustva bih zaključila da su
Labinski konti usmjereni isključivo na lokalnu domaću publiku i na očuvanju vlastite tradicije bez
reklamiranja i filtriranja kao što je to bilo na prvoj smotri u Motovunu. „Prva Smotra u Motovunu
održana je bez prethodne selekcije [...] I strani su turisti na prvim smotrama bili slabo obavješteni te su
na pozornicama očekivali šarenilo slavonskih nošnji, razigranost tamburica i plesača, pa su sa
čuđenjem slušali „bugarenje“ iz Ćićarije i tužne, gotovo jednake melodije iz ostalih krajeva Istre [...]
Zato su turistički radnici i organizatori iz Motovuna inzistirali da program ove smotre traje samo jedan
sat, čime se osjetno oštetila i kvaliteta i kvantiteta Smotre.“ 3 što u ovom slučaju nije istina. Gospodin
Knapić je kao odgovor na moje pitanje o „filtriranju“ izvođača rekao kako su svi pozvani da
nastupaju, nemaju vremenskog ograničenja, već je samo bitno da sviraju na izvornim instrumentima.
Izjavio je kako je to izvorna smotra i kako na primjer nema baluna uz pratnju harmonike zato što se ne
smatra izvorno istarskom, kao što se to radi na drugim smotrama. Izvođači predstavljaju svoju kulturu
takvu kakva je.

Po mom mišljenju, jednom turistu, fureštu, cijeli događaj ne bi bio uopće zanimljiv, osim ako nije
strastveni ljubitelj istarskog folklora.

IZVOĐAČI:
Na smotri je sudjelovalo oko sedamdeset izvođača iz RKUD-a „Rudar“ i KUD-a „Ivan Fonović
Zlatela“ iz Kršana. Upornim radom tih dvaju društva, podjednak je broj i djece i starijih. Posebno me
iznenadilo što velik broj izvođača su srednjoškolci. Uspjela sam porazgovarati sa sviračem sopele,
miha i pjevačem Viliamom Vojićem, srednjoškolcem koji se već osam godina aktivno bavi sviranjem i
pjevanjem u KUD-u „Ivan Fonović Zlatela“. Folklorom se odlučio baviti nakon što je kao dječak na
„lokalnoj fešti“ čuo svirače sopela i i rekao svojim roditeljima da mu se to sviđa. Folkor mu je velik
3
MILIČEVIĆ, Josip, Oživljavanje tradicijskog narodnog stvaralaštva u Istri putem općinskih smotri i regionalne
smotre u Motovunu, u: Palčok, Z. (ur.), Rad XXIII kongresa Saveza udruženja folklorista Jugoslavije. Slavonski
Brod 1976., Zagreb: Društvo folklorista Hrvatske, 1981., str. 275.

5
dio života, ne vidi da će mu to biti profesija, ali planira se sviranjem i pjevanjem baviti kroz život kao
hobijem.

Sviranjem po smotrama je putovao u Portugal, Mađarsku, Bosnu, Zagreb, svirao je i na Vinkovačkim

jesenima, tako da mu je nastup na kontima više bio neka vrsta „gušta“ što svira za domaću publiku
kojoj je ta vrsta folklora bliska.

Prije početka programa, izvođači su se „zagrijavali“ na parkiralištu ispred Dubrove, čekali nastup
pored pozornice (v. prilog 3-6), ili su djevojke radile frizure i dotjerivale šminku u prostorijama blizu
pozornice.

Na smotri su prijašnjih godina znali nastupiti i gosti iz drugih dijelova Hrvatske, čak i američki
emigranti, ali to nažalost ovisi o financijskom stanju za tu godinu. Ove godine je održan program pod
imenom „Domoća beseda“ (domaća riječ) na kojem su se brojnoj publici predstavili Rina Miletić
(poeta), Bepi Lazarić (sopac na usnice), Miranda Škalamera Verbanac (poeta) i  Franko Kalac (sopac
na trieštinke, poeta).4 Predstavili su poeziju na specifičnom labinjonskom dijalektu.

PROGRAM:
1.Mantinjada – Viliam Vojić i Dalen Načinović 
2.Oj kršonko stani mi se gori – kanto Zoran Karlić i Đordano Višković na sopeli 
3.Kršonski balon – balarini KUD-a  „Ivan Fonović Zlatela“ Kršan (pratnja sopele i mih)
4.Labinski tanac – na meh Adrijana Miletić
5.Što si ćerko letnji dan delala- Paula i Franko Kos, i Bruno Matošić (konta)
6.Labinski tanac – (ples) RKUD „Rudar“ Raša – na meh Lari Višković,  na mićo sopelo Đino Bučić 
7.Svirka na šurle – Rafaela Blažina
8.Starinski balon – svirka na volarice (dvojnice) – Bepi Miletić Jureš
9.Nabrujat pod meh  - Đino Bučić Barilić
10.Pokraj Raše zelen bor mi raste – konta – Rafaela Blažina i Adrijana Miletić

ORGANIZACIJA SMOTRE:
Glavni organizator smotre je RKUD „Rudar“ iz Raše. Društvo je formirano još 1949. godine u vrijeme
kad Labinština ovisi o rudniku koji je zapošljavao preko 9000 rudara. Ti rudari su organizirali
slodobne aktivnosti, sami financirali RKUD u kojem je tada bilo šesto članova. Vrlo je izražena bila
glumačka sekcija, pjevački zbor, tamburaški orkestar od oko trideset ljudi te folkloraši.

Danas RKUD „Rudar“ ima oko sedamdeset članova, klub pjesnika koji često izdaje knjige svojih
članova, mlađu i stariju grupu plesača i svirača. Po riječima g. Knapića, to je jedino društvo koje
zabilježava labinske posebnosti. Između ostalog, imaju i bogatu riznicu autohtonih nošnji,
instrumenata te dokumenata.

Josip Pino Knapić, predsjednik RKUD-a „Rudar“ i glavni organizator, već je četrdeset godina u
folkloru, počeo je kao osnovnoškolac, a ljubav prema narodnoj glazbi je preuzeo od svojih roditelja.

Uz RKUD "Rudar" iz Raše, pokrovitelji su i Istarska županija, Upravni odjel za kulturu, Grad Labin,
Općina Raša, Općina Sv. Nedelja, TZ Grada Labina, TZ općine Raša.

4
http://5portal.hr/slider_vijesti_detalj.php?id=2536

6
Kao što je gore već spomenuto, prije su Labinski konti bili nešto sasvim drugačije nego što su danas.
Glavni razlozi toga su nedostatak novaca, manje zainteresiranih i izvođača i publike i loše stanje
samog mjesta održavanja smotre, ali uz volju i upornost koju pokazuju mlađe generacije iz „Rudara“ i
iz KUD-a „Zlatela“ čvrsto vjerujem da će se ova tradicija i očuvati, ali i vratiti stari sjaj.

Učenje glazbe u KUD-u „Zlatela“ vodi mladi gospodin Zoran Karlić, ujedno i predsjednik, još od
2007. godine i to ne na vlastitu inicijativu, već na inicijativu djece poput Viliama, kojima su se svidjeli
autohtoni instrumenti i tonovi. G. Karlić kaže kako su „djeca roditeljima bacila bubu u uho“ te su se
tako obratili njemu kao talentiranom sviraču sopila, miha, šurli, volarica, sopelica, klarineta, flaute,
„istarske mišnjice s bordunom“… i da je sve krenulo slučajno te tako sva djeca okolice imaju priliku
upoznati specifičan istarski melos i narodne običaje. Ne smatra se profesorom, već sam za sebe kaže
kako je „lik koji uči mlađu djecu“.

ZAKLJUČAK:
Folklor Labinštine, Labinski konti, imaju dugu tradiciju, i važno, ako ne i najvažnije značenje u
očuvanju i širenju folklornog pjevanja i sviranja Istre. Općina u Labinu je dobila i nagradu za uspjehe
na smotri u Motovunu.5

Samo kroz priču s ljudima koji su organizatori festivala, predsjednici društava, uspjela sam vidjeti
koliko vole to čime se bave i koliko su potaknuti samim svojim okruženjem. Djeca su zainteresirana
za svoje korijene, roditelji ih potiču, bake i djedovi se prisjećaju kako je bilo prije i prenose dalje
pričama. Mogu reći da sam stvarno zadivljena koliko se jedno malo mjesto bori za sebe i za očuvanje
svoje autohtonosti.

Pristupačnost i otvorenost svih s kojima sam pričala mi je dalo veći polet da još više istražim i naučim
o ovom dijelu naše domovine te da dobijem dio tog entuzijazma i ljubavi s kojim su moji sugovornici
pričali o ovoj temi.

Labin kao grad kulturno je jako osvješten, mladi ljudi organiziraju festivale glazbe, filma, izložbe,
podupiru jedni druge u svakom projektu što se mene jako dojmilo.

Jedino što mogu nadodati da ću zasigurno ostati u kontaktu s g. Knapićem i g. Karlićem te se nadam
da ćemo kroz neko vremensko razdoblje ostvariti i neku suradnju.

5
MILIČEVIĆ, Josip, Oživljavanje tradicijskog narodnog stvaralaštva u Istri putem općinskih smotri i regionalne
smotre u Motovunu, u: Palčok, Z. (ur.), Rad XXIII kongresa Saveza udruženja folklorista Jugoslavije. Slavonski
Brod 1976., Zagreb: Društvo folklorista Hrvatske, 1981., str. 276.

7
LITERATURA:
http://www.rkud-rudar.hr/labinske-konti/

http://www.labin.com/web/vijest.asp?id=35977

http://www.labin.com/web/vijest.asp?id=34872

http://www.istrapedia.hr/hrv/73/labinske-konti-i-tonci/istra-a-z/

http://www.istrapedia.hr/hrv/858/%C2%BBrudar%C2%AB-radnicko-kulturno-umjetnicko-
drustvo/istra-a-z/

http://5portal.hr/slider_vijesti_detalj.php?id=2536

http://www.rkud-rudar.hr/povijest/

http://5portal.hr/vijesti_detalj.php?id=660

http://www.krsan.hr/web/kud-ivan-fonovic-zlatela.asp

MILIČEVIĆ, Josip, Oživljavanje tradicijskog narodnog stvaralaštva u Istri putem općinskih smotri i
regionalne smotre u Motovunu, u: Palčok, Z. (ur.), Rad XXIII kongresa Saveza udruženja folklorista
Jugoslavije. Slavonski Brod 1976., Zagreb: Društvo folklorista Hrvatske, 1981.