SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

MUZIČKA AKADEMIJA

Akademska godina 2017./2018.

Popularna glazba

dr.sc. Mojca Piškor

LAMPARNA

Mirta Borovac

Zagreb, kolovoz 2018.

Rudnici kulture

Labin, gradić smješten na istočnoj istarskoj obali poznat je još od antičkog doba. Jezgra
grada smještena na brežuljku visokom 315 metara i danas se ponosi bogatom arhitekturom i
tragovima prošlosti. No bogata prošlost i veličanstveni arhitektonski spomenici kulture danas
čine tek mali djelić identiteta grada. Labin svoj razvoj duguje onome na čemu leži, ugljenu.

Rudarenje na području Labinštine, sudeći prema sačuvanoj dokumentaciji, započinje u

XVII. stoljeću davanjem koncesije nad rudnicima u Krapnu Filippu Veranzi1. Rudarstvo se otad
postepeno razvija i sve više postaje temeljna industrijska djelatnost na Labinštini. U XX. stoljeću
rudnici su modernizirani i sve je veća potražnja za ugljenom i sukladno s time raste broj radnika
potrebnih za rad u rudniku. Za potrebe smještaja novih radnika Labin se širi i gradi se novo
radničko naselje pod imenom Podlabin2 u podnožju brežuljka na kojem se nalazi stara jezgra
Labina. Podlabin je izgrađen na oknu prema zamisli arhitekta Eugenia Montuoria.

Nakon zatvaranja labinskog rudarskog okna 1988. godine, većina zgrada prepuštena je
vremenu i polako je krenula propadati. Većina strojeva prodana je u staro željezo. Iako je rudnik
bio jedan od temelja razvitka grada i prehranjivao je brojne obitelji koje su ili već živjele na tom
području ili su se doselile, prisutan je animozitet prema njemu. Rad pod zemljom, svakodnevna
opasnost od ozljeda i od pogiblje, teški uvjeti rada ostavili su traga na rudarima, ali više na
njihovim obiteljima koje su uvijek bile u strahu hoće li im se član obitelji vratiti iz rudnika. U
trenutku zatvaranja pogona, rudnik je doslovno ostavljen. No rudarsko nasljeđe ostavilo je traga
na sljedeću generaciju koja se potrudila obnoviti prostore bivšeg rudnika i pokrenuti novi
(kulturni) život u njima.

Duh rudnika osjeća se na svakom koraku: velik broj sportskih udruga nosi ime vezano uz
rudarenje (Boćarski klub „Rudar“, Košarkaški klub „Rudar“, Nogometni klub „Rudar“,
Rukometni klub „Mladi rudar“)3, velik dio eksponata Narodnog muzeja Labina posvećeni su
upravo rudarskom nasljeđu uz vjernu imitaciju hodnika pod zemljom koji je dio stalne postave.
2. ožujak se i dalje obilježava kao Dan rudara i slavi se obljetnica Labinske republike, najvećeg
1 Matošević, Andrea: Pod zemljom: Antropologija rudarenja na Labinštini u XX. stoljeću, Zagreb: Biblioteka Nova
etnografija, 2011.
2 Važno je spomenuti kako je u tom vremenskom periodu nastalo i radničko naselje Raša, najmlađi grad u Istri,
nastao u samo 547 dana. Raša je izgrađena isključivo za potrebe smještaja rudara te je i danas neodvojiva od
rudnika.
3 http://www.labin.hr/Files/201605/Udruge%20u%20sportu.pdf
štrajka rudara iz 1921. godine. Treba spomenuti i spomenik rudaru borcu koji prikazuje svežanj
od čekića smješten preko puta autobusnog kolodvora na središtu glavnih prometnica.

Pijacal (Piazzal)

Pijacal (trg) bivša je industrijska zona na kojoj su se nalazili svi sadržaji potrebni za
održavanje i pogon rudnika. „Rudarsko- industrijski kompleks čine šoht s toplom vezom i
podzemne jamske prostorije, arhitektonski sklop upravne zgrade sa centralnom garderobom
rudara i kupaonom, lamparnom, kemijskim laboratorijem, elektroradionom, prostorom strojne
obrade i skladištem, te ambulantom i mrtvačnicom, zatim glavni i pomoćni izvozni stroj, stara i
nova trafostanica, kompresorska stanica, zgrada hladnjaka, skladište pijeska i tehničkih plinova,
bravarija, stolarska radiona te nešto sjevernije i termocentrala.”4 Kompleks je upisan u registar
kulturne baštine na inicijativu udruge Labin Art Express, no i dalje djeluje zapušteno i ostavljeno
vremenu. Na šohtu, toranj dizalu koje je prevozilo rudare i potrebnu opremu u dubine rudnika,
najviše se osjete tragovi vremena. Ovaj impozantni simbol grada Labina zahrđao je i počeo
predstavljati opasnost za slučajne prolaznike i za one koji su znatiželjni vidjeti dio rudarske
povijesti. Šoht je povezan s Lamparnom, prostorom, kako i samo ime kaže, u kojem su rudari
prije posla uzimali lampe s kojima su ulazili u rudnik te iste vraćali nakon odrađene smjene. No
Lamparna je imala i veće značenje od preuzimanja opreme: nakon povratka iz rudnika i vraćanja
lampe, vidjelo se koji rudar nije izašao na površinu te je Lamparna imala svojevrsnu funkciju
prebrojavanja radnika. Ukoliko je nedostajala lampa, moglo se zaključiti koliko radnika
nedostaje i krenuti u njihovo spašavanje. Time je Lamparna bila možda jedna od najvažnijih
prostorija u pogonu bivšeg rudnika.

Na Lamparnu se nadovezuje prostor Velikog kupatila gdje su se rudari tuširali i vjetrili

odjeću. Nažalost, Veliko kupatilo prati ista sudbina kao i šoht – zapuštenost i propadanje.

Osim Lamparne, iznimku u očuvanju rudarske baštine i promicanje kulture predstavlja

knjižnica koja je smještena u bivšoj upravnoj zgradi otvorena 2013. godine. Prenamjena prostora
bivše uprave rudnika započela je 2008. godine te je restauracija popraćena raznim
komplikacijama i otežanim provođenjem projekta:

4 http://www.labin.hr/Files/201606/Za%C5%A1ti%C4%87ena%20kulturna%20ba%C5%A1tina.pdf
„Između tri vrlo oprečna stajališta, u nepreglednim satima projektiranja i aktivnog sudjelovanja
na gradilištu i proizvodnim pogonima raznih izvođača, pokušalo se pronaći konceptualno,
estetski, funkcionalno i financijski optimalno rješenje za svaki kvadrat kuće te stvoriti fuziju i
balans koji bi opravdao sva očekivanja.“5

Projekt je trebao uključiti obnovu prostora Velikog kupatila i prenamijeniti ga u

multimedijalni centar, no taj dio projekta nije proveden. Prostor Kupatila je i dalje u derutnom
stanju, pokriven otpalom žbukom, pun vlage i trenutno služi kao utočište golubovima koji ga
ukrašavaju izmetom.

No, sudeći prema članku s portala istarski.hr, konačno su poduzete mjere za očuvanje ovih
vrijednih spomenika industrijske kulture: dodijeljena su sredstva iz EU fondova te se u bližoj
budućnosti planira obnova.

Labin Art Express

Labin Art Express (L.A.E.) je nezavisna underground kulturna i umjetnička organizacija.

Svoje djelovanje započinje početkom devedesetih godina u prostorima bivše Lamparne.
Djelovanje Labin Art Expressa neodvojivo je od prostora Lamparne i rudarskog nasljeđa. Logo
organizacije čine dva ukrštena čekića kao simbol rudarstva. Njihov najdugotrajniji i najveći
projekt „Underground city“6, utopijska umjetnička vizija otvaranja funkcionalnog podzemnog
grada kroz sferu očuvanja prostora bivšeg rudnika. Utemeljitelji su Dean Zahtila koji je i danas
na čelu organizacije, Krešimir Farkaš i Gracijano Kiršić.

Njihovo djelovanje usredotočuje se na bilo kakav oblik alternativne i provokativne

umjetnosti. Djelovanje su započeli u ratno vrijeme i ne čudi tadašnja potreba za alternativom i
bijegom od stvarnosti. U njihovoj glazbenoj biografiji ističe se sudjelovanje u organizaciji prvog
rave partyja u Hrvata, Coalmine ravea, kratko su vodili i radijsku stanicu, a najveći glazbeni
uspjeh koji je proizašao iz L.A.E. jest projekt „Metal Guru“ u kojem se ističe ime Massima
Savića. „Teški industrial zvuk Metal Gurua tada je u hrvatskim prilikama zvučao prilično
hermetično, a neki kritičari su ga okarakterizirali i kao „hiperartizam“; međutim, njihova glazba
je zaista teško probavljiva bez poznavanja njihove pozadinske priče, mitologije, ikonografije i
scenskog nastupa, tj. radilo se radilo se samo o jednom elementu u određenom
5 http://pogledaj.to/arhitektura/knjiznica-u-labinu/
6 http://www.undergroundcityxxi.com/
gesamtkunstwerku kojeg treba doživjeti u njegovoj audiovizualnoj i konceptualnoj cjelini.“7
Metal Guru je gostovao u Kopenhagenu i dva puta u Lisabonu, no ekscentričnim nastupima u
kojima su tijekom performansa dijelili LSD ili prikazivali hardcore pornografiju zabrinuli su
tamošnje vlasti i medije. Nastupom na Svjetskoj izložbi EXPO 1998. i cenzuriranjem
performansa, Metal Guru je dobio ponudu za turneju po Portugalu, no smrt Krešimira Farkaša
promijenila je planove. Metal Guru nastavio je djelovati. Uz glazbene aktivnosti, organizirali su
izložbe, predstave, performanse.

2010. godine „Lamparna“ je ponovno preuređena i preimenovana u Kulturno-umjetnički

centar „Lamparna“ „je bio specijaliziran za tzv. alternativnu umjetnost i (sub)kulturu mladih, no
nakon njegove potpune rekonstrukcije, te redizajna interijera u prosincu 2009.g. kao i
promjenom imena u ‘Klub 21’, isti više nije samo alternativni klub već centar društvenog života
za sve profile i grupe mladih ljudi na Labinštini.“8 Iz razgovora s nekoliko labinskih
srednjoškolaca saznajem kako klub nije niti blizu centra društvenog života mladih ljudi na
Labinštini, već stoji prazan. Klub zaživi tek kad gostuje neko etablirano glazbeno ime ili kad
lokalni bendovi organiziraju zajednički koncert.

Lamparna

Nakon zatvaranja labinskog okna 1988. godine, Lamparna je napuštena i zapuštena:

„Ranih devedesetih taj je prostor bio potpuno devastiran, bez prozora ili bilo kakve izolacije,
nagrižen vlagom, sa snopovima iščupanih električnih kablova, podovima punih ptičjih govana i
mrtvih žohara pomiješanih s otpalom žbukom, opušcima, iskorištenim špricama i kondomima.“9

Čak i u takvom stanju, Lamparna je poslužila kao prostor u kojem će se kasnije razviti
važna kulturno umjetnička undergroud organizacija Labin Art Express i udarila je temelje
kasnije oformljene Labinske scene. Kristian Stojić, jedan od glavnih pokretača Labinske scene
kaže: „Lamparna je uvijek centar svega. Još od devedesetih se tamo održavaju probe, koncerti,
sve. (…) Tamo smo imali i prve koncerte, grijali smo se oko vatre (smijeh)“.

Sanel Isanović, član Labinske scene, se nadovezuje: „Znaš što je još zanimljivo,
Lamparna je bila mjesto gdje se sviralo, ali u isto vrijeme i u istim prostorijama je bila mjesto

7 Zahtila, Dean, ur. LABIN Art Express: 1992.-2012., Labin: Labin Art Express XXI, 2013, str. 17
8 http://lamparna.hr/about/
9 Zahtila, Dean, ur. LABIN Art Express: 1992.-2012., Labin: Labin Art Express XXI, 2013, str. 11
gdje su održani prvi koncerti. Mom bendu Soul Displayju u prostoriji od Stripsa gdje smo
vježbali smo napravili koncert, tako da smo napravili karte, podijelili ih po Labinu, ljudi su ušli u
prostor gdje mi sviramo, natrpali se, mi smo bili na drugom kraju prostora, morali smo maknuti
instrumente, napravili koncert. To je bio toliko polivalentan prostor, mogli smo šta god hoćemo.
Krali smo Deanu struju i onda odjednom usred koncerta – mrak! On je čuo da netko tamo svira i
samo iščupao!“

Početkom devedesetih godina u Lamparnu su „uselili“ mladi ljudi i umjetnici i na

inicijativu Deana Zahtile, Krešimira Farkaša i Gracijana Kiršića utemeljili još uvijek aktivnu
kulturno umjetničku underground organizaciju Labin Art Express. 1992. godine napravili su prvi
korak k revitalizaciji napuštenih zgrada na Pijacalu pisanjem projekta pod nazivom „Labin Art
Express – KuC 'Lamparna'“ koji je predstavljen čak i u zagrebačkom Muzeju suvremene
umjetnosti. Lamparna je, iako u derutnom stanju, postala okupljalište mladih glazbenika i
umjetnika. Kristian Stojić nadodaje: „Instrumente smo držali na paletama, ispod je bila voda.
Imali smo jednu lampu na cijelu sobu.“

Kroz fondove Europske unije i privatne donacije L.A.E. uspio je preurediti prostor
Lamparne i 1998. godine službeno otvoriti KuC 'Lamparna'. Time su omogućili malom gradu
Labinu prostor u kojem se predstavlja i potiče alternativna umjetnost. „Ako u gradu nema mjesta
gdje se svira, onda se scena gasi, ne može se vječno biti u garaži.“, misleći pri tome na
djelovanje Labinske scene kojoj je Lamparna omogućila prve samostalne i zajedničke koncerte.
Sanel Isanović se slaže: „Bio je velik prostor, mogao je primiti više od 120 ljudi, Kićo je u Xu10
mogao primiti oko 150 ljudi s otvorenim prozorima! Glave su virile vani, kao purani! Kad bi
htjeli nešto jače, to se svakako selilo u Lampu.“ Lamparna je dobila pozornicu i nasuprot nje
šank. Novi prostor otvara vrata ne samo lokalnim glazbenicima i umjetnicima, već omogućuje
Labinu koncerte već afirmiranih glazbenih imena tokom cijele godine, a ne samo u ljetnim
mjesecima na otvorenim prostorima.11

10 Bikers bar X bio je lokal blizu Labina u vlasništvu Kristiana Stojića u kojem su se postavili temelji Labinske scene,
ali je i vrlo važan u glazbenom životu samog grada. Danas je bar zatvoren, no djelovanje Kristiana Stojića preselilo
se na novu adresu u samom centru Labina pod nazivom Rock Cafe. U njemu nastavlja promovirati mlade
glazbenike i osvježavati labinski glazbeni život.
11 Koncerti popularne glazbe u ljetnim mjesecima najčešće se održavaju na glavnom trgu starog grada dok se rock
koncerti održavaju 'kod špine', prostoru sličnom malom trgu na kojem su ljudi u prošlosti dolazili po vodu.
 Već je spomenut derutni prostor Velikog kupatila koji je bio povezan s Lamparnom, ali
danas je razdijeljen pregradama. U njemu su održavane razne manifestacije i performansi u
organizaciji L.A.E., a danas služi kao improviziran prostor za vježbanje. Nekoliko labinskih
bendova skvotira unutar Kupatila te su uredili vježbaonice za svoje potrebe. Unutar njih se ne
može ući jer su pod ključem. „Tu smo znali okrenuti odojka i družiti se.“, kaže Kristian Stojić o
ovoj ogromnoj napuštenoj dvorani. Opremljena vježbaonica u Lamparni također nije dostupna
amaterima glazbe. Matea Milevoj, pripadnica mlađe generacije stanovnika Labina koja je i sama
glazbenica, smatra kako glazbeni život u Labinu trenutno stagnira jer nema kvalitetne trgovine
glazbene opreme, a već postojeća glazbena oprema nije dostupna mlađim generacijama.
Napominje kako je starija generacija puno više surađivala i međusobno si pomagala
posuđivanjem opreme, podržavanjem drugih bendova, no u novije vrijeme, to nažalost nije više
praksa. Kristian Stojić slaže se s trenutnim stanjem alternativne glazbe u Labinu, no tvrdi da je
ovo samo pauza nakon koje će se aktivno nastaviti razvijati Labinska scena. „Mi smo se već
umorili, više-manje smo svi dobili djecu i prioriteti su nam se promijenili. Ne možemo više vući
za druge i dati im sve na gotovo.“

Umjesto zaključka – Sretno!

Nažalost, Lamparna nikad nije dosegla vrhunac kojem je težila. Prvi problem s kojim se
oduvijek bori jest stigma rudnika kojeg prati određen animozitet stanovnika Labina. Iz razgovora
sa Sanjom Jerković, kćeri rudara i koordinatoricom projekta 'Kova'12, saznala sam kako
stanovnici Labina, iako ponosni na svoju rudarsku povijest, i dalje osjećaju odbojnost prema
rudniku te ona smatra kako se mora oprezno pristupiti revitalizaciji istog i stanovnicima ga
ponovno približiti. Skoro je svaka obitelj bila vezana za rudnik, svakodnevni strah za člana
obitelji i česte ozljede ostavile su traga.

Osvjetljavanju slike „Lamparne“ nije pomogla ni činjenica da se prenamijenjena

Lamparna često povezivala s drogom i raznim opijatima te tako mnogi roditelji nisu željeli svoju
djecu blizu takvom prostoru. U monografiji „Labin Art Express: 1992.-2012.“ postojanje droge
se spominje, ali se opravdava umjetnošću: „Zbog malograđanskog povezivanja droga sa svime

12 'Kova' je projekt revitalizacije prostora bivšeg rudnika u funkcionalan i interaktivan prostor koji pod geslom
„Stari rudnici, novi prolazi“ želi ponuditi stanovnicima Labina i turistima drugačiji pogled na te prostore. Projekt se
donekle slaže s idejom Labin Art Expressa o funkcionalnom podzemnom gradu te tu dolazi do neslaganja idejnih
začetnika iako se radi o dva potpuno različita projekta.
što je drugačije, uskoro se počinju širiti i glasine o „Lamparni“ kao mjestu „gdje se raspačavaju
droge“ (iako u njoj nije nikada zabilježen nijedan slučaj zlouporabe), što je dovelo do toga da su
neki roditelji branili svojoj djeci da uopće posjećuju „Lamparnu“ (…) Iako kroz „Lamparnu nije
prokolalo ni manje ni više droge nego kroz lokalne klubove i kafiće ili rukometne i nogometne
tribine, ne može se reći da L.A.E. nije koketirao s njima. (…) Pri tome valja napomenuti da je za
L.A.E. ta „mračna strana života“ ipak mnogo zanimljivija nego ona svjetla, i čini temeljno
estetsko polazište L.A.E.“13 Stoga ni ne čudi postojanje stigme oko „Lamparne“. Treutno se u
njoj održava projekt „2. biennale industrijske umjetnosti: Na leđima palih divova“, no posjetitelja
nema.

Labin Art Express i dalje organizira izložbe, koncerte, preformanse, no čini se kao da
više ne djeluje za dobrobit grada i njegovih građana, posebice mladih, već djeluje samo kako bi
opravdao vlastito postojanje. Klub za mlade koji je više prazan nego pun, neposjećene izložbe,
život na staroj slavi ne može biti osnova za postojanje „umjetničke“ organizacije. Pogrešno bi
bilo negirati vrijednost Labin Art Expressa i prostora na kojem djeluje, ali možda je došlo
vrijeme promjene i prepuštanja Lamparne ljudima s modernijom vizijom. „Stvarno su napravili
super stvar, ali tako se dogodi kad staviš ekonomista na čelo umjetničke organizacije. Sve je
uvijek točno u lipu, svi imaju plaće, ali nema umjetnosti.“ zaključuje Kristian Stojić s kojim se u
potpunosti slažem i poručujem im „Sretno!“, u duhu rudarskog pozdrava prije spuštanja u jamu u
nadi da će se „Lamparna“ vratiti budućim generacijama umjetnika i iskoristiti svoj potencijal do
kraja i uz nadu da će grad Labin konačno učiniti potrebne korake u očuvanju bogate rudarske
baštine.

Literatura

http://www.labin.hr/Files/201606/Za%C5%A1ti%C4%87ena%20kulturna%20ba
%C5%A1tina.pdf

13 Zahtila, Dean, ur. LABIN Art Express: 1992.-2012., Labin: Labin Art Express XXI, 2013., str. 15
http://www.istarski.hr/node/50071-labinu-iz-eu-fondova-3-milijuna-kuna-2-5-milijuna-za-
obnovu-sohta

http://pogledaj.to/arhitektura/knjiznica-u-labinu/

http://www.labin.hr/Files/201607/Kova_Prezentacija%20procesa_skraceno.pdf

http://www.labin.hr/labinski-spomenici-spomenik-rudaru-borcu

http://www.labin.hr/Files/201605/Udruge%20u%20sportu.pdf

http://lamparna.hr/about/

http://lae.hr/

http://www.undergroundcityxxi.com/

http://www.labin.hr/Files/201606/Za%C5%A1ti%C4%87ena%20kulturna%20ba
%C5%A1tina.pdf

Matošević, Andrea: Pod zemljom: Antropologija rudarenja na Labinštini u XX. stoljeću,

Zagreb:Biblioteka Nova etnografija, 2011.

Milevoj, Marijan i Strenja, Eduard: Labin: tragom vjekova, Labin:Naklada Mathias, 1999. (?)

Zahtila, Dean, ur.: LABIN Art Express: 1992.-2012., Labin: Labin Art Express XXI, 2013.

Intervjui:

Kristian Stojić i Sanel Isanović - 3. travanj 2018.

Matea Milevoj - 14. travanj 2018.

Sanja Jerković - 1. srpanj 2018.

Kristian Stojić - 1. kolovoz 2018.