Professional Documents
Culture Documents
(10)
Potpuno zaboravljeni pjevač Oliver Dragojević koji je 1967. godine pjevao pjesmu Zdenka
Runjića „Picaferaj“ s kojom se nije baš proslavio, vraća se na festivalsku pozornicu. On
još nije veliko ime. On još nije Oliver. Tek jedno u nizu poluanonimnih kakvih je bilo na
Splitu'74. Mladi skladatelj iz Splita Teo Trumbić ponudio mu je pjesmu „Ča će mi
Copacabana“. O njima se puno ne govori kao o mogućim favoritima, jer i u to vrijeme
imena su bila važnija od pjesama. No, neke stvari se nisu mogle izbjeći. Trumbićeva
„Copacabana“ u Oliverovoj interpretaciji uzdrmala je Prokurative. Zlatni grb grada Splita
podijelili su Trumbić, Oliver i Conny Vink, pjevačica iz Nizozemske, koja je u drugoj verziji
pjevala tu pjesmu
Već nekoliko godina nema Vice Vukova. Njegov odlazak s pozornice splitskih festivala
prihvaćen je šutnjom i žaljenjem. Njegovo ime nije baš bilo uputno spominjati. Čak se ne
zna ni gdje se nalazi. Pričaju se razne priče, dakako u četiri oka. Govori se o
nacionalističkom ispadu kojeg je navodno provocirao Vukov, a povezuju ga sa Đorđem
Marjanovićem. Sve je to po priči (rekla-kazala) počelo čak tamo 1968. godine. Uglavnom,
Vice Vukov je nepoželjna osoba. Godine 1971. gotovo sve radio stanice počinju malo po
malo skidati njegove snimke iz programa, a pritužbe na njegovo ime stižu sa svih strana.
Njega se prikazuje kao «deklariranog nacionalista», čovjek koji je neprijatelj socijalizma.
Ruku na srce, njegove kolegice i kolege nisu mu baš stali u obranu. Možda su se plašili
za svoju sudbinu, karijeru. Međutim, Ana Štefok i Višnja Korbar, dvije vrsne pjevačice u
znak solidarnosti odbile su nastupiti na koncertu u Varaždinu, ako se na istom ne pojavi
i Vukov koji je bio najavljivan. Vukov je posebno poglavlje hrvatske zabavne glazbe,
svjedok vremena u kojemu je šutnja bila mjerilo vrijednosti.
Iza pozornice Splitskog festivala: Đorđe Novković, Dražen Vrdoljak, Mišo Kovač i nje
Anita
Pho
Vratimo se Splitu '74. Pjesma „Sunčane fontane“ Zdenka Runjića u izvedbi Tereze
Kesovije, u drugoj verziji Sonia Conti, po ukusu su stručnog ocjenjivačkog suda. To je
jedna od najboljih izvedbi Tereze i početak velikog proboja Zdenka Runjića koji je u
trinaest godina imao odličnih pjesama i pobjeda.
Mišo Kovač je pjevač koji je kod splitske publike imao poseban status. Ali katkad se nije
mogao nositi s teretom popularnosti, a to je stroga splitska publika znala prepoznati i
„kazniti“. Poraze je teško podnosio. Premda je na Splitu '74 osvojio Brončani grb sa
skladbom Dušana Šarca „Obala mojih snova“, bio je srdit na splitsku publiku koja ga je
ispratila sa zvižducima. Donosi „čvrstu“ odluku: „Nikad više neću pjevati na Splitskom
festivalu!“ Reklo bi se - „pukla ljubav“.
I
Đani
Photo: screenshot
Maršan, sjajan pjevač, nije se baš proslavio s pjesmom „Bakalar“. Neprikladna je to bila
pjesma za pjevača kakav je Đani, ali je zato Radojka Šverko imala odličnu pjesmu Alfija
Kabilja „Bilo gdje da odem“, s kojom je još jednom dokazala svoje pjevačke kvalitete.
Nagrade nikada nisu bile mjerilo kvalitete. Sve ono što je dobro ostalo je desetljećima na
programu radijskih postaja, bez obzira na trendove.
Jedna od takvih pjesama je „Ponoćno sunce“, autora Stipice Kalogjere i Drage Britvića.
Đorđi Peruzović kao interpret te skladbe zasjao je u punom sjaju.
Sve u svemu i nije baš neka blistava godina, što se može vidjeti iz liste skladbi izvedenih
te godine.
15.ZBOGOM (A.Kabiljo-I.Krajač) MIKI JEVREMOVIĆ
(NASTAVIĆE SE)