MSS Stjepana Radica, Ožujak, 2021..

Zabljak - Usora

ISTRAŽIVAČKI RAD IZPOVIJESTI:

Glazba Jugoslavije od 1945. do 1990. godine

Ucenica: Helena Matijevic Profesor: Vahid Mujic

SADRZAJ

1. Uvod
3
2. 1940-te
4
3. 1950-te 5
4. 1960-te 6
4.1. Socijalistička država vs. rock 8
4.3. 1968. - protesti i hipi pokret 13
4.4. Festivali 13
5. 1970-te 14
5.1. Kantautori 14
5.2. Rock opere 15
5.3. Disko 15
5.4. Hard rock i heavy metal 15
5.5. Punk rock 16
5.6. New Wave/Novi val 17
6. 1980-te 19
6.1. Uloga djece časnika JNA u stvaranju rocka 19
6.2. Nakon novog vala 20
6.3. Post-punk 21
6.4. Art rock 22
6.6. Synthpop 22
6.7. Girl bendovi 23
6.8. New Primitives/Novi primitivizam 23
6.9. Sarajevska škola pop rocka 24
6.10. Industrial 24
6.11. Neo rockabilly i retro štih 24
6.12. Neue Slowenische Kunst 25
6.13. Makedonska darkwave i gothic scena 25
6.14. Ekstremni metal 25
6.15. Rap muzika 26
6.16. Band Aid 26
7. 1990-te 27
7.2. Novokomponovana narodna muzika 29

7.3. Izdavačke kuće 30

1
2
1. UVOD

U ovom istrazivackom radu cu govoriti o glzbi Jugoslavije u razdoblju od 1945. do 1990.

godine, popularnim izvodjacima i grupama, te o odnosu vlasti prema pojedinim zanrovima.

Kako SFRJ nije bila zemlja Istočnog bloka, te kako je bila jedna od zemalja osnivača Pokreta
nesvrstanih, bila je mnogo otvorenija zapadnjačkim utjecajima u usporedbi sa ostalim
komunističkim zemljama.
Pop i rock muzika bili su prihvaćeni u društvu, zbog čega je pop i rock muzička scena bila
razvijena i dobro pokrivena u medijima - što uključuje različite časopise, radio i televizijske
emisije.
Nekoliko izvođača čak su svirali za samog Tita, a najpoznatiji među njima su Bijelo dugme,
Zdravko Čolić te Rani mraz.
SFRJ je bila jedina komunistička zemlja koja se uključivala u Pjesmu Eurovizije, i to 1961.
godine. To je učinila i prije nekih pro-NATO zemalja, poput Portugala (1964.), Irske (1965.),
Grčke (1974.) i Turske (1975.).
Za razliku od stanovnika drugih komunističkih zemalja, Jugosloveni su mogli putovati van
svoje zemlje ("crveni pasoš"), što je također omogućavalo lagan pristup zapadnjačkoj
popularnoj kulturi.

3
2. 1940-te

Andrija Konc bio je hrvatski operetni pjevač i šansonijer, najpopularniji pjevač četrdesetih
godina 20. stoljeća.Glas je školovao u zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi profesora
Lava Vrbanića, kod kojeg je i diplomirao. U Zagrebu je jedno vrijeme pjevao u opernom
zboru HNK-a, ali ga je napustio i opredjelio se za zabavnu glazbu. U kratkom vremenu
postao je vrlo popularan. Pjevao je u najelitnijim zagrebačkim lokalima, snimao je
gramofonske ploče, pjevao je na radiju, gostovao u inozemstvu. Pjevao je u zboru opere
Narodnog kazališta u Zagrebu, ali i u operetama u manjim ulogama. Prvi nastup imao je u
zagrebačkom Malom kazalištu 22. prosinca 1934. u opereti Jare Beneša Sveti Anton svih
zaljubljenih patron. Najveći uspjeh kod publike imao je u opereti Milana Asića Pjesmom kroz
život izvodeći pjesmu Zar ne znaš. Prvi je put glavnu ulogu dobio u operetnoj reviji Slavka
Miđora i Maksa Mottla Snovi male Luane 1945. Nastupio je u devet opereta i jednoj
komediji. Osim u kazalištu, nastupao je i na koncertima u zagrebačkim dvoranama i
kabaretima.

Dana 22. ožujka 1945. godine izveo je uživo na Hrvatskom krugovalu skladbu Ljube
Kuntarića "Ti ni ne slutiš", a nešto kasnije iste godine njegova sudbina ostala je do današnjih
dana nepoznata. Dolaskom nove vlasti 8. svibnja 1945. na Radio Zagrebu mnoge se radijske
djelatnike surovo maknulo, a mnogima je bio zabranjen svaki javni nastup. Popularni domaći
šlageri u novom duhu "kolektivizma" smjeli su biti izvođeni samo u orkestralnoj inačici, dok
su se pjevale isključivo narodne pjesme u pratnji tamburaških sastava.[1]

Eliza Gerner u svojoj knjizi "U sjeni stoljeća koje odlazi" navodi da je 1945. odveden u logor,
vjerojatno zato što je bio zvijezda u doba Nezavisne Države Hrvatske, dok lokalni izvori,
spominju likvidaciju Andrije Konca u samom Bjelovaru, premda ni za jedno ni za drugo
nema izravnih dokaza. Jedino je neosporna činjenica da se Andriji Koncu gubi svaki trag
nakon ulaska u zgradu bjelovarske OZNA-e 1945. godine. Po skidanju zabrane spominjanja
imena Andrije Konca 1993. godine, Eliza Gerner navodi kako je poslala sve izreske iz novina
njegovoj sestri Elizabeti, koja je u međuvremenu umrla.

4
3. 1950-te

Jedan od prvih poznatih izvođača u Jugoslaviji i u svijetu bio je hrvatski pjevač šlagera Ivo
Robić, koji se pojavio na sceni još u 40-ima.
bio je popularni hrvatski pjevač zabavnih melodija, skladatelj, pionir zabavne glazbe, i prvi
koji je napravio i veliku međunarodnu karijeru. Ploču Morgen prodao je u više od milijun
primjeraka, te ga od tad zovu Mister Morgen, a ona je i danas najveći komercijalni uspjeh
koji je neki hrvatski glazbenik postigao.

Ljetni nastupi u Opatiji donijeli su Robiću i prvi inozemni angažman, njegov nastup 1955.
godine se toliko dojmio vlasnika noćnog kluba iz bavarskog ladanjskog gradića Hof an der
Saale, da je angažirao Robića i za svoj klub.
Tako je Robić prvi put otišao u Njemačku te ostao sedam mjeseci i stekao dragocjena
iskustva za kasniji proboj na to tržište. Sljedeća godina donijela je Robiću još jednu sjajnu
prigodu, predstavnici čehoslovačke diskografske kuće Supraphon, koja je tad bila nešto u
svijetu diskografije, došli su u Beograd 1956. godine pronaći izvođače za svoju kuću,
odabrali su Robića.
Robić je i tu šansu odmah iskoristio i snimio te iste godine singl ploču Vaš dum šel spat.
Suradnja s Praškim Supraphonom tekla je godinama te je Robić izdao 55 singlica (uglavnom
prepjeve popularnih hitova tog doba) između 1956. i 1965. godine.

Robić je krenuo u osvajanje američkog tržišta s pjesmom "Morgen", koju je za američko

tržište izdala diskografska kuća Laurye. Ugovorio je nastupe u tada u čuvenom Perry Como
Showu američke TV kompanije NBC te krenuo na svoju tro i pol mjesečnu turneju. Nastupio
je i u Ed Sullivan Showu, Dick Clark Showu i brojnim drugim manje poznatim emisijama i
po koncertima. Međutim proboj na američko tržište pokazao se kao pretežak zalogaj, unatoč
činjenici da je "Morgen" bila prva pjesma s njemačkog govornog područja koja je dospjela na
američke top liste #13 (Billboard Top 40).
Nakon tog pokušaja Robić je odustao od Amerike i odlazio je uglavnom pjevati hrvatskim
iseljenicima.
Istodobno s inozemnom Robić je uspješno gradio i karijeru u vlastitom dvorištu. Robić je bio
radijska zvijezda 1950-ih, svako malo bi se čuli njegovi prepjevi tada popularnih hitova;

5
"Mama Juanita"' (iz filma Jedan dan života), "S pjesmom u srcu" (iz filma Mladić s trubom).
Negdje u to vrijeme obnovio je suradnju sa skladateljem i tekstopiscem Marijom Kinelom, pa
su izbacili domaće uspješnice; "Uzalud plačeš", "Ko divan san", "Čežnja" i "Jadran u noći"
(1953.), "Samo jednom se ljubi" (1956.), "Srce laku noć" (1956.).
Tad se počinju rađati i brojni domaći festivali. Na prvom Zagrebfestu 1953. godine Robić je
uz Rajku Vali jedini pjevač, pobijedio je s pjesmom Ljube Kuntarića "Ta tvoja ruka mala",
koja je prvo postala veliki radijski (a tek potom i diskografski hit).
Potom slijedi uspjeh na prvom Opatijskom festivalu 1958. godine na kojem je pobijedio
otpjevavši pjesmu "Mala djevojčica" (Vandekar, Ruben) u duetu s tada malom djevojčicom
Zdenkom Vučković.
Ta pjesma se doista nije skidala s radio programa ondašnjih godina, uz pjesmu "Tampico"
Rajke Vali i poneki duet Robića i Rajke Vali ("Baš je divan sunčan dan", "Tvoj", "Srček dela
tika taka") to se vrtjelo po cijeli dan. Robić je nastavio uspješnu domaću karijeru i tijekom
1960-ih. Uspješno je nastupio na Splitskom festivalu 1963. godine s pjesmom "Moja kala", a
zapažen je bio i njegov duet s Anicom Zubović "Crne marame".
Nakon toga osvaja zagrebačku festivalsku publiku 1964. godine s pjesmom "Golubovi", te
ponovno 1965. godine otpjevavši pjesmu Marija Bogliunija posvećenu Zagrebu, "Zbog čega
te volim", koja je premoćno pobijedila.

4. 1960-te
Rock and roll scena u Jugoslaviji se počela izgrađivati tijekom 60-ih, a na nju su utjecali
izvođači klasičnog rocka i rockabillya - kao što su Elvis Presley, Chuck Berry, Bill Haley,
Carl Perkins, Buddy Holly... Mnogi mladi ljudi počelu su svirati "električnu muziku",
prozivajući sebe "električarima". Prvi takav muzičar koji se uspio uzdići do popularnosti bio
je Mile Lojpur (r. 1930. u Zrenjaninu).

Treba spomenuti i Zagrebčana Karla Metikoša, koji je, preselivši se u Pariz, ostvario
međunarodnu karijeru pod pseudonimom Matt Collins. Snimao je za Phillips Records te je
imao prilike upoznati legende poput Jerryja Leea Lewisa i Paula Anku.

Pjevač Đorđe Marjanović bio je pak prva jugoslovenska megazvijezda.

Početkom 1960-ih došlo je do pojavljivanja brojnih bendova, a mnoge su inspirirali tada

popularni Cliff Richard i The Shadows: Uragani iz Rijeke[5] oformljeni 1960, Bijele strijele i
Siluete, oformljene 1961. godine; Crveni koralji, sa sjedištem u Zagrebu te beogradski Zlatni

6
dečaci 1962. godine; 1963. osnovana su još dva važna beogradske benda: Samonikli i Crni
biseri, a član posljednjih bio je Vlada Janković-Džet, istaknuti jugoslavenski muzičar, koji je
svoj nadimak dobio po Jetu Harrisu. Delfini, sa sjedištem u Zagrebu, također su osnovani iste
godine. Nakon britanske invazije, mnogi od tih bendova prešli su na britanski ritam i blues. U
Skoplju osnovana je popularna rokenrol grupa iz 1960-ih, Bisbez, koji su smatrani
"makedonskim Beatlesima". Nastali su spajanjem dvije već postojeće grupe: Bisera i
Bezimenih.

1960-ih se također pojavljuje Beatlemanija.

Mnogi novooformljeni bendovi bili su pod utjecajem Beatlesa ili Rolling Stonesa, a obje
grupe imale su kultni status i veliki broj obožavatelja u Jugoslaviji.

Svađe između fanova dviju grupa bile su česte, mada ne nužno nasilne. Jedan od najvažnijih
izvora preko kojeg su se mladi informirali o najnovijim vijestima u svijetu rocka bio je
čuveni Radio Luxemburg.

Neki su britanski muzičari održali koncerte u Jugoslaviji (npr. The Searchers i The Hollies), a
i naši muzičari također su svirali u Europi, posebice u susjednim zemljama Italiji i Austriji.
Na granici s Italijom postojalo je nekoliko jugoslovensko-talijanskih festivala beat muzike.

Mladi Jugoslavije nisu zaostajali sa Zapadom, i sami pokazuju buntovništvo: dečki puštaju
kosu, a cure ju krate, i, naravno, nose minice. Pojam mladenačkog buntovništva spominje se i
u hrvatskom filmu Imam dvije mame i dva tate (1968.), u kojem se jedan od likova,
tinejdžera, druži sa svojim istomišljenicima, koji slušaju rock, nose dugu kosu te pokazuju
buntovništvo spram društva i roditelja.

Prvi čupavac bio je pjevač Silueta, Zoran Miščević, koji postaje idol nove generacije i seks
simbol. Njegov primjer uskoro su slijedili i neki drugi muzičari, uključujući i tri člana
Silueta. Međutim, stari partizanski borci dugu su kosu povezivali sa četnicima, pa se
ispočetka tako gledalo i na rokere.

Ipak, krajem 60-ih čupavci su uspjeli uvjeriti funkcionere da su lojalni socijalizmu, pa je se

1967. u Savez komunista učlanio i prvi dugokosi mladić.

Tako je duga kosa postala društveno prihvatljiva. Mini suknja postala je omiljena među
tinejdžericama, a prve koje su nosile minicu (ili minić) bile su zagrebačke i beogradske
srednjoškolke.

7
Sredinom 1960-ih neki bendovi poput Džentlmena, Robota i reformiranih Silueta bili su pod
utjecajem rhyhtm and bluesa, dok su drugi bili više orijentirani na pop. Najpopularniji strani
bendovi bil su The Animals, The Byrds, The Monkees, The Kinks, The Who, Manfred Mann,
i ostali. Također je bio prihvaćen i garažni rock (prozvan i punkom 60-ih). Glavni konkurenti
već spomenutih Silueta bile su Elipse, koji su počeli svirati soul nakon što su dobili novog
pjevača, afričkog studenta iz Konga po imenu Edi Dekeng.

Ne bi se smjelo zaboraviti ni Indexe, koji su bili utjecajni ne samo u SR BiH već i u ostatku
zemlje. Osnovani su u Sarajevu 1962. godine, te uz bend Pauk, predstavljaju početak poznate
Sarajevske škole pop rocka.

Na početku, njihova muzika je bila vidno inspirirana Beatlesima i Shadowsima. Napisali su

brojne evergreene, a obradili su i pjesmu Beatlesa Nowhere Man (pod nazivom: Jednom smo
se svađali). Zaštitni znak bio im je prepoznatljivi vokal Davorina Popovića zvanog Pimpek.
U nekim pjesmama eksperimentirali su sa zvukom slično Beatlesima u albumu Sgt. Pepper's
Lonely Hearts Club Band; zvuk je postupno postajao psihodeličniji, sa kompleksnijim solo
dionicama na gitari i klavijaturama, te sa primjesama elemenata narodne ili čak klasične
muzike.

Jedan od najpoznatijih članova Indexa, Kornelije Kovač, napustio je Indexe i uskoro, 1968.
godine, oformio drugi legendarni bend, beogradsku Korni grupu.

4.1. Socijalistička država vs. rock

Kako je spomenuto u uvodu članka, rock muzika na početku nije bila veoma prihvaćena zbog
navodnog skretanja sa svijetlih staza revolucije. U izvještaju Saveza omladine Jugoslavije iz
1963. tako je stajalo da "treba osuditi pevanje rokenrola na talasima Radio Beograda" - preko
čega je ubrzo poslije nepoznata osoba (iz vrha Partije) crvenom olovkom na riječ osuditi
napisala zahvaliti.

Po citatu povjesničara Aleksandra Rakovića:

„Bilo je rezervisanosti, ali ne i zabrana! Rokenrol se samo jednom pojavio kao problem, i to u ideološkom
smislu 1966. godine. Bilo je to u vezi s trvenjima u Savezu komunista Jugoslavije između Kardeljeve i
Rankovićeve struje. Rankovićeva struja je izgubila, te joj je pored svega napakovano i to da je bila “dobra s
omladinom sklonom novim vrednostima”, a najveća nova vrednost omladine u to vreme bio je rokenrol.“

8
4.2. Novi omladinski pokret - Država protiv rocka?!

Rock glazba u klasičnom smislu svoje korijene vuče iz 50.-ih godina u Americi, a svojim
aktivnim prodorom u drugoj polovici 60.-ih godina u Jugoslaviji s vremenom postaje sastavni
dio novog omladinskog pokreta, time oblikujući način na koji mladi ljudi razmišljaju,
odijevaju se, žive i djeluju. Rasprava o novom društveno-kulturnom sustavu vrijednosti,
kojeg sa sobom donosi nova generacija omladinaca pod sve većim utjecajem zapadne kulture,
u osobit fokus dolazi 1966. godine, u razdoblju ideološkog sukoba između Rankovićeve i
Kardeljeve struje unutar KPJ.

Pitanje ideološke podobnosti rock glazbe postaje preveliko da bi se ignoriralo, a u svojoj srži
rasprava oko njezine podobnosti uključuje i svojevrstan sukob generacija.
Prevlašću one Kardeljeve struje započinje razdoblje u kojem nalazimo rock glazbu kao temelj
omladinskog socijalizma, a na društvenu scenu stupaju mladi s novim pogledom na svijet.

Tako 1967. u Savezu komunista nalazimo omladince, etablirane pripadnike nove društvene
generacije, s čime kreće razvojna putanja rock glazbe prema sastavnom dijelu omladinskog
društva u Jugoslaviji. 1 Borbu za establišment, čiji je nositelj u periodu pedesetih godina bio
jazz, sada preuzima buntovna rock glazba.2
Netrpeljivost starijeg miljea komunista prema ovome novom, mladenačkom pokretu i glazbi,
vidljiva je kroz tjedni ili mjesečni tisak. 3
U njezinom središtu nalazimo jaz ili sukob između mladih generacija komunista s jedne
strane te onih ratnih ili tradicionalnih s druge.
On se veže uz ideološke razlike pristupa generacija „samoučenih“ komunista prema novoj
omladinskoj, gdje temelj spoticanja postaje upravo mladenačka kultura. 4
Nova generacija omladine se, na taj način, svojim ponašanjem, oblačenjem te pristupom
životu smatrala neadekvatnom za buduće vođenje države!5
Direktna posljedica ovakvog vođenja bit će sukob između dviju struja unutar Saveza
komunista.
S jedne strane su mladi, koji žele aktivnije sudjelovati u vlasti i većoj slobodi, a s druge
strane je stari milje komunista, koji ih priječi da preuzmu aktivnu ulogu i funkciju u njemu.

9
1
Vuković, Katarina: ISTORIJA ROKENROLA- Vreme kada su na rokere gledali kao na četnike
(http://www.telegraf.rs/vesti/502706-istorija-rokenrola-vreme-kada-su-na-rokere-gledali-kao-nacetnike-foto,
zadnji pristup 05.1.2017.)
2
Janjetović, Zoran: Od interancionale do komercijale, Popularna kultura u Jugoslaviji 1945-1991, str. 146.
3
O sukobu generacija pisalo se u Poletu i Mladosti kao aktualnoj temi kroz 1967. i 1968. godinu, za referenecu
pogledati: Polet, srpanj 1967. godine; Mladost, listopad 1968. godine.
4
Kome smetaju mladi, Mladost, listopad 1968, br. 634.
5
Kako postupati s dugokosim mladićima, Polet, siječanj 1967, str. 20.

Odlikujući se kao buntovni, željni upravljanja, ali i zabave te prilike da potroše zarađeni
novac, posjeduju odlučno kritički stav prema starijim generacijama.6
Pitanje njihovog uključivanja u politički život države postaje aktualno tijekom 1967. godine,
koju možemo okarakterizirati kao razdoblje spore aklimatizacije novim idejama te
generacijskim vrijednostima. Već sljedeća će donijeti aktualizaciju i polarizaciju istih, o
čemu će se govoriti u nastavku rada. 7
Jedna od važnih obilježja ovog novog razdoblja je jednako tako odmak od tradicije štednje i
rada, koji vlada 50.-ih godina, a koju već sredinom 60.-ih možemo nazvati zastarjelom.8
Stoga, nova generacija mladeži svoj novac odlučuje trošiti i zabavljati se, a u njima nalazimo
temelje nezadovoljstva, koji će postepeno prerasti u studentski pokret godinu dana kasnije. 9
Time postaje vidljiva smjena generacija, a pojavljuju se i prvi tragovi novog društveno-
kulturnog sustava vrijednosti. Ova dva faktora su međusobno povezana, ali i istaknuta
prodorom ideja te kulturnih vrijednosti sa zapada.10

Važno je naglasiti da se teme iz popularne kulture zapada pojavljuju u tisku već 50.-ih
godina, često kritizirane kao „trule“ te optužene za „trovanje mladih generacija“. Upravo sa
znatiželjom možemo promatrati razdoblje od samo desetak godina kasnije.
Naime, tada postaje sasvim jasno da prodor novih ideja na područje Jugoslavije, koje sada
zahvaćaju širok spektar omladine, nije moguće zaustaviti. 11
Među njima jednu od najvažnijih uloga zauzima prodor rock glazbe na ove prostore. Njezini
prvotni nositelji bile su poznate radio stanice, radio Luksemburg i Bejrut, kao i iseljeništvo
koje se vraćalo u zemlju s pločama te novim informacijama iz svijeta glazbe. 12

________________________________________________
6
Naši vidici dostižu i do vaših fotelja, Polet, srpanj 1967, str. 3.
7
Pitanje aklimatizacije aktualno je i 1968. godine, a raspravljalo se na sedmom kongresu SOH:
Prihvatiti sve narasle potencijale mlade generacije, Polet, listopad 1967.

10
8
Janjetović, str. 147.
9
Dobar primjer protošačke novonastale potrošačke politike mladih nalazimo: Svet tinejdžera, Polet,
prosinac 1967.
10
Recenzije stranih kulturnih sadražaja, uz iznimku glazbe, možemo u tisku pronaći već 1967. godine,
primjerice: Najbolji filmovi 1966, Polet, veljača 1967, str. 46.
11
Reference na prodor rock glazbe i „truli“ zapad navodi :Janjetović, str. 142, 145, 147.
12 Janjetović, str. 140,141.

Gledano s aspekta omladinskog tiska, a s obzirom na već spomenute ideološke sukobe

generacija, razdoblje 1967. godine je ono u kojem se na javnoj i društvenoj sceni ignorira
novi omladinski pokret.
Iznimka slučaju svakako su noviteti, tada tek osnovanog Jugotona, na čijim listama možemo,
uz domaće, pronaći i ponešto stranih bendova, dok se prve recenzije stranih albuma u tisku
javljaju tek sljedeće godine.13

Možemo reći da se tek načelno pisalo o mladima, ali ne nužno u kontekstu novog
omladinskog pokreta. Stoga, ovo razdoblje karakteriziramo kao ono u kojem časopisi i tisak
tek postepeno proširuju na novu generaciju omladine, željne informacija o svojim omiljenim
bendovima, ali i praktičnih te modnih savjeta.14

Slika 1. The Beatles na Jugotovonoj listi noviteta, Polet, svibanj, 1967. godine

Time se vraćamo na spomenutu godinu, kao na razdoblje spore aklimatizacije novim

vrijednostima, u kojem kreće borba rock glazbe za establišment.
U toj borbi važnu ulogu na lokalnoj razini imali su mnogobrojni klubovi omladine, koji u
ovom periodu osobito dobivaju na značenju, a čine samu srž kulturnog i zabavnog života

11
tadašnje mladeži. 15 Zamišljeni su kao mjesto okupljanja omladine, s ciljem stvaranjem novih
kulturnih jezgri u gradu. Njihova uloga se uskoro proširuje te dobiva odgojni element u
okviru omladinskog pokreta. 16

Nova generacija mladih smatra postojeće institucije preuskim za eventualno pružanje

adekvatnog okvira rasta i razvoja. Stoga, klubove omladine vide kao rješenje problema.
Posljedično, oni postaju sredstvo kojim će se nastojati realizirati društveno-politički i
odgojnoobrazovni utjecaj na mladu generaciju, ne samo u lokalnoj zajednici, već i na razini
cijele države. 17

__________________________________________________________________

13 Noviteti Jugotona, Polet, ožujak-studeni 1967.

14 U prilog ide stalan dodatak Mladosti iz 1968. godine, a koji se fokusira na život omladine te nudi razne praktične savjete.

15 Klubovi omladine i prijedlog statua grada Zagreba , Omladinski tjednik, siječanj 1968, br. 4, str. 2.

16 Odgojni element se očituje u mogućnosti da sudjelovanjem u radu klubova omladine građani i roditelji će moći direktno

utjecati na društveni život mladih. Refereneca: Čija su briga klubovi omladine, Omladinski tjednik, veljača 1968, br. 6, str. 2.

17 Klubovi omladine i prijedlog statua grada Zagreba , Omladinski tjednik, siječanj 1968, br. 4, str. 2.

Spomenuti tako postaju nositelji zabavne i popularne kulture unutar svoje zajednice. Idejno
koncipirani kao mjesto koje vode mladi ljudi, oni su mjesto, gdje omladina može otići na
zabavu te pratiti časopise, predstave i knjige. Naglasak je na činjenici da ovaj program
stvaraju sami, u sasvim modernom kontekstu, a on postaje njihovim društvenim izrazom. 18
O popularnosti ovakvih mjesta svjedoči činjenica da je krajem 1967. godine u Zagrebu
postojalo 10 registriranih klubova omladine, čiji broj u nadolazećim godinama raste.19

Stoga, 1967. godina je aklimatizacijsko razdoblje u punom smislu te riječi. Već krajem godine u omladinskom

tisku možemo pratiti transformacije u temama, koje se sve više povezuju uz mladež i popularnu kulturu. Možemo

reći kako pisanje o mladima postaje moda, a nastaju i prvi osvrti na „hrabri“ novi svijet mladih u okviru

omladinskog pokreta 20 Nadolazeća godina dodatno će donijeti polarizaciju i popularizaciju spomenutih i sličnih

tema na političkoj te društvenoj sceni, izazvana prije svega sve većim rastućim nezadovoljstvom omladinske

populacije. 21

4.3. 1968. - protesti i hipi pokret

12
Nakon takozvanog Toplog ljeta ljubavi 1967. godine, širi se hipi pokret, kako po svijetu tako i u
Jugoslaviji. 1968. godina bila je također obilježena studentskim protestima u svijetu, što je uključivalo i
masovne studentske demonstracije u mnogim gradovima SFRJ. O nemirima govori i novovalna pjesma
Azre iz 1982. godine, nazvana '68 (čitaj: osam šezdeset), a više puta spominju se također u filmu Varljivo
leto '68.

Značajna grupa hipi ere je Hrvatska Grupa 220, čiji je član određeno vrijeme bio Piko Stančić, koji je
kasnije postao jedan od najpoznatijih aranžera i producenata u Jugoslaviji. Mnogi mladi ljudi, koji su
slušali muziku Boba Dylana i Joan Baez, prigrlili su akustični zvuk. Prozvali su se akustičarima, kao
suprotnost od električara iz ere pedesetih. Akustičnu je muziku svirao Ivica Percl, bivši član Robota. Na
njega su utjecali već spomenuti Bob Dylan, te Donovan, a osim muzičara bio je i mirovni aktivist.

Druga poznata grupa tog vremena bili su Ambasadori. Jedan od članova i Korni grupe i Ambasadora bio je
Zdravko Čolić, koji je kasnije prešao na solo karijeru, te bio prozvan najvećom pop zvijezdom Jugoslavije.

Hipi period obilježio je mjuzikl Hair. Napravljeno je više produkcija u svijetu nakon prvotnog izdavanja u
SAD-u 1967., npr. u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Švicarskoj, Brazilu, Argentini, Izraelu i u Japanu.
Jugoslovenska produkcija (Kosa) bila je prva napravljena u nekoj komunističkoj državi, a bila je veoma
hvaljena od izvornih autora mjuzikla Geromea Ragnia i Jamesa Radoa, koji su putovali iz zemlje u zemlju
kako bi pogledali svako izvođenje.

Ragni je rekao da je beogradski šou "bio tako lijep, tako spontan, da smo morali otići na pozornicu da
podijelimo entuzijazam." Za vrijeme boravka u Beogradu izjavio je: Ovdje nema predrasuda o srednjoj
klasi.[7]

Što se pjevača tiče, vrijedi spomenuti Josipu Lisac koja je u to doba pjevala prve pjesme poput ("Voljeti, to
je radost", iz 1967.), a već tada glas joj je bio zamijećen. Izdala je brojne albume u svojoj bogatoj karijeri,
pa i danas uživa veliku popularnost na prostorima bivše države. Još jedna istaknuta hrvatska pjevačica
Tereza Kesovija predstavljala je Monako na Pjesmi Eurovizije 1966. godine. Tijekom 1960-ih i 1970-ih
Tereza je izgradila karijeru u Francuskoj, u koju se preselila 1965. godine.

Od muških vokalista je pak čuven Boba Stefanović.

4.4. Festivali

Zasnovani su mnogi festivali pop muzike širom SFR Jugoslavije, uključujući i Splitski festival, Opatijski
festival, Beogradsko proleće, Skopljanski festival, Vaš šlager sezone u Sarajevu, te kasnije i MakFest u
Štipu. Obiteljska pop muzika koja se svirala na tim festivalima može se usporediti sa starijim
Eurosongovima, žanrom njemačkih šlagera, te talijanskim Festivalom San Remo ili kategorijom pop
muzike čija su ciljana publika odrasli. Specifični prizvuk dalmatinske pop muzike svirane na festivalima u
turističkim dijelovima jadranske obale, a koja je sadržavala i lokalne folklorne elemente, bila je vrlo
popularna i neki od njenih poznatijih izvođača su Oliver Dragojević i Mišo Kovač.

13
5. 1970-te
1970-te su obilježili rok žanrovi poput hard rocka, progresivnog rocka, jazz rocka, art rocka, glam rocka,
folk rocka, simfonijskog rocka, blues rocka i boogie rocka. U tom periodu su se pojavili neki od najvećih
jugoslavenskih stadijumskih rock bendova: YU grupa, Time, Smak, Parni valjak, Atomsko sklonište, Leb i
sol, Teška industrija i Galija.

Jedna od najvećih jugoslovenskih rock grupa, sarajevsko Bijelo dugme, osnovano je 1974. godine, njezin a
prvi pjevač bio je Željko Bebek.

Jugoslaviju su posjećivale mnoge strane pop i rock zvijezde. Primjer toga su koncerti grupe Deep Purple u
Zagrebu i Beogradu 1975. godine, a lokalna podrška bili su im Hobo (u Zagrebu) i Smak (u Beogradu);
1976. je u Zagrebu održan koncert Rolling Stonesa. Iste godine u istom gradu svirao je Paul McCartney,
dio spisateljskog dvojca Beatlesa znan kao Lennon-McCartney.

Održano je nekoliko festivala sa rock muzikom, od kojih je najveći bio BOOM. Rock muzički događaj koji
je obilježio to desetljeće, ali i jugoslovensku rock povijest, bio je koncert Bijelog Dugmeta u Hajdučkoj
česmi u parku Košutnjak (Beograd), koji je održan 22. 8. 1977. godine i kojem je prisustvovalo oko 80 000
ljudi. Dijelovi zabilježenog materijala objavljeni su na live albumu Koncert kod Hajdučke česme.

1975. je došlo do pojave vrlo utjecajnog akta - Buldožer iz Slovenije, koja je bila karakteristična po
eksperimentalnom rocku, reakciji usmjerenoj protiv muzičke scene tog vremena.

5.1. Kantautori

Na Jugoslavenskoj sceni također je bilo prisutno nekoliko bitnih kantautora pjesama, koji su naglašavali
poeziju više nego muziku, te su izvodili pretežno uz akustičnu gitaru i klavir. Neke od njih inspirirala je
francuska šansona ili folk rock. Jedan od prvih kritički priznatih kantautora bio je hrvatski umjetnik Arsen
Dedić koji je započeo svoju karijeru tokom 1960-ih, a u svojoj domovini i drugim ex YU zemljama još
uvijek je popularan, naročito među starijom generacijom. Još jedan bitan autor bio je Đorđe Balašević iz
Novog Sada. Započeo je svoju muzičku karijeru tokom 1970-ih kao član grupa Žetva i Rani Mraz, prije
nego što je otpočeo vrlo uspješnu solo karijeru sa kojom nastavlja i do danas. Iako se isprva interesirao za
akustičnu glazbu, kasnije je često koristio različite elemente popa i roka, često pomiješane sa tipičnim
vojvođanskim humorom ili baladskom melankolijom. Jedna bitna autorica u toj kategoriji je i Jadranka
Stojaković iz Sarajeva u Bosni i Hercegovini. Ona je bila autor glavne glazbene teme za Zimske olimpijske
igre 1984. održane u Sarajevu. Živi u Japanu od 1988. godine. Jedan umjetnik poznat po društveno
angažiranim tekstovima bio je Marko Brecelj, bivši član grupe Buldožer.

Sredinom 70-ih i početkom 80-ih bio je aktivan Miladin Šobić, poznat po pjesmi Kad bi došla Marija.
Njegove pjesme su se često bavile ljubavnom tematikom i bile prožete melankolijom. Snimio je singlicu
"To sam ja"/"Zazvoni zvono" (1975.) i dva albuma: Ožiljak (1981.) i Umjesto gluposti (1982.).

5.2. Rock opere

14
Krajem 60-ih u svijetu se pojavljuju prve rock opere, poput Tommy britanske grupe The Who. Jugoslavija
je 1975. postala peta zemlja u svijetu u kojoj je nastala rock opera.[8] Riječ je o operi Gubec beg, koja
govori o seljačkoj buni i Matiji Gupcu. Skladao ju je Karlo Metikoš - Matt Collins, a njena prva izvedba
doživjela je nezapamćen uspjeh u našoj zemlji.

Osim ove skladane su i opere Grička vještica i Crna kraljica.

5.3. Disko

Pomama za diskom u svijetu tokom 1970-ih osvojila je i Jugoslaviju. Slično disko filmu Saturday Night
Fever, Zdravko Čolić je postao neka vrsta "jugoslovenskog Johna Travolte", plešući na stadionima u cijeloj
državi, odjeven u usko bijelo odijelo i tada moderne trapezice. 5. 9. 1978. se na njegovom legendarnom
koncertu u beogradskom stadionu Marakana okupilo oko 70 000 ljudi. Tom koncertu su također
prisustvovali predstavnici zapadnonjemačke diskografije. Impresionirani Čolićevom popularnošću,
ponudili su mu ugovor. Za zapadnonjemačko tržište je objavio pjesme "Jedina" i "Zagrli me" i također
singl na engleskom jeziku u čijem sastavu su bile i pjesme "I'm not a Robot Man" i "Light Me". Čoliću je
ponuđena selidba u Zapadnu Njemačku i početak karijere tamo, ali on je to odbio, više voleći popularnost
koju je uživao u svojoj domovini. Njegova pjesma o vezi sa jednom otmjenom djevojkom, "Pusti, pusti
modu", 1980. je postala disko megahit u cijeloj zemlji. Unatoč tome da je disko uskoro uvenuo, Čolić je
nastavio svoju uspješnu karijeru kao pjevač pop muzike, povremeno koristeći elemente folk muzike, te je i
dan danas popularan u zemljama bivše Jugoslavije.

Ta je era donijela i instantno čudo, Mirzino jato, koje su mediji obilježili kao kičasti euro disko bend koji
je očito bio pod utjecajem Boney M.-a, koji su u Jugoslaviji bili vrlo popularni, naročito što se njihov
jedini muški član, Bobby Farrell, oženio djevojkom iz pretežno romske općine Šuto Orizari u Skoplju.[9]
Stil Mirzinog jata obuhvatao je duboki, drhteći subwoofer glas pjevača Mirze Alijagića i tri privlačna
prateća vokala zvana "Jato". Muziku je pisao i producirao gitarista Divljih jagoda, Sead Lipovača, dok je
autor većine tekstova bila Marina Tucaković, koja se kasnije proslavila pišući tekstove za druge muzičke
stilove. Unatoč svojo velikoj tadašnjoj popularnosti, Mirzino jato nikada nije otišlo dalje od svog prvog
albuma. Jedini znatniji hit bio je "Apsolutno tvoj".

Jedna od najpoznatijih pjesama za ples iz tog perioda također je bila i prva pjesma filma Nacionalna klasa
(1979.) u kojem je Dragan Nikolić glumio fanatičnog auto trkača Floyda.

5.4. Hard rock i heavy metal

Gordi je bio jedan od prvih jugoslovenskih heavy metal bendova i smatraju se pionirima klasičnog heavy
metala u Jugoslaviji. Hard rock grupa Riblja čorba, poznata po svojim provokativnim tekstovima
posvećenim socijalnim problemima, te kontroverznim stavovima njihovog frontmena Bore Đorđevića, bila
je jedna od najvažnijih grupa u jugoslovenskom i srpskom rocku općenito. Smatra se za najuticajniju i
najpopularniju rokenrol grupu Jugoslavije . Bubnjar Riblje čorbe, Vicko Milatović, osnovao je heavy metal
bend Warriors, koji se kasnije preselio u Kanadu i napravio album za strano tržište. Eminentna heavy metal

15
grupa Divlje jagode iz Bihaća, pod vodstvom gitariste Seada "Zeleta" Lipovače, 1987. je započela
kratkotrajnu internacionalnu karijeru sa nazivom Wild Strawberries. Još jedna bitna bosanskohercegovačka
hard rock grupa bila je Vatreni poljubac, koju je vodio karizmatični Milić Vukašinović, bivši član Bijelog
dugmeta. Među ostale bitne hard rock i heavy metal bendove spadaju Generacija 5, Rok mašina, Kerber i
Griva iz Srbije; Osmi putnik (čiji je frontmen, Zlatan Stipišić Gibonni, kasnije, u 90-ima, započeo uspješnu
karijeru u pop muzici) i Crna udovica (kasnije su promijenili naziv u Big Blue) iz Hrvatske; Pomaranča iz
Slovenije i ostale. Jugoslovenska glam metal scena imala je nekolicinu aktova, od kojih su najbitniji bili
Karizma i Osvajači.

5.5. Punk rock

Punk rock album Prljavog kazališta iz 1979. godine

Jugoslovenska punk rock scena pojavila se u kasnim 1970-ima, a na nju je utjecao prvi val
punk rock bendova iz Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, kao što su Sex Pistols,
The Clash i drugi, ali i proto-punk bendovi kao što su MC5, The Stooges i New York Dolls.
Uradi-sam scena sa punk magazinima također se počela razvijati. Jugoslovenski punk
bendovi bili su prvi punk bendovi koji su se ikada formirali u nekoj socijalističkoj državi.
Među prvim osnovanim bendovima bili su oni iz SR Slovenije i SR Hrvatske: Pankrti iz
Ljubljane (osnovani 1977. godine) i Paraf iz Rijeke (zavisno od izvora, osnovani 1976. ili
1977. godine). Slovenska i hrvatska scena tog perioda predstavljena je kompilacijskim
albumom Novi punk val, koji je kompilirao Igor Vidmar. Između kasnih 70-ih i ranih 80-ih
na beogradskoj sceni bili su prisutni: Urbana gerila, Radnička kontrola i mnogi drugi
bendovi. Ta generacija bendova uključena je u kompilaciju Artistička radna akcija. Pekinška
patka je bio kultni bend iz Novog Sada. Neki od značajnijih punk rock bendova iz SR
Makedonije bili su: Fol jazik, vjerojatno prvi punk bend iz Skoplja, osnovan 1978. godine;
Afektiven naboj iz Struge, osnovan 1979. godine feat. Goran Trajkoski; ostali bitni akti iz

16
Skoplja bili su Badmingtons i Saraceni, koje je vodio Vladimir Petrovski Karter. U Sarajevu
(SR Bosna i Hercegovina), pojavili su se sljedeći umjetnici: Ozbiljno pitanje (koji se kasnije
razvio u pop-rock bend Crvena jabuka), Ševa (koji se kasnije razvio u grupu Bombaj štampa,
pod vodstvom karizmatičnog Branka Đurića) i kultni bend Zabranjeno pušenje. Ti sarajevski
bendovi kasnije su formirali pokret Novog primitivizma inspiriran punkom, što je bitan
fenomen u kulturi bivše Jugoslavije. (vidi odgovarajući podnaslov

Tokom kasnih 70-ih neki punk bendovi pripojeni muzičkoj sceni novog vala, te su označeni i
kao punk rock i kao new wave bendovi. Tokom jednog određenog perioda se termin "muzika
Novog vala" mogao zamijeniti terminom "punk".

Kraj 70-ih i početak 80-ih vidio je pojavu podžanrova punk rocka, kao što su streetpunk i Oi!.
Kasnije se javio hardcore punk, za kojim su slijedili razni ekstremni stilovi kao što su crust
punk, crossover thrash sve do grindcorea. Bitni hardcore punk aktovi tokom 80-ih bili su:
Niet, Patareni, KBO! i drugi. Značajan mainestream pop punk bend bio je Psihomodo pop iz
Hrvatske (pod velikim utjecajem grupe The Ramones). Mnogi eminentni strani punk bendovi
svirali su na koncertima u bivšoj Jugoslaviji, uključujući i sljedeće: The Ruts, Siouxsie and
the Banshees, U.K. Subs, Angelic Upstarts, The Exploited i The Anti-Nowhere League.
Godine 1983. grupa The Anti-Nowhere League objavila je svoj album Live in Yugoslavia,
dok je grupa Angelic Upstarts objavila live album sa istim nazivom 1985. godine. Osim
muzičara, jugoslovenska punk subkultura obuhvatala je i punk pisce i umjetnike, od kojih je
Ivan Glišić iz Šabca bio među najznačajnijima.

5.6. New Wave/Novi val

Legendarna postava Azre. S lijeva na desno: Mišo Hrnjak, Johnny Štulić, Boris Leiner.

17
Novi val ili novi talas stigao je u kasnim 1970-ima. U spomenutom periodu dolazi do
otvaranja jugoslovenskog društva. Iako politički sistem i dalje ostaje jednopartijski, tekstovi
pjesama novog vala po svom kritičkom potencijalu za Jugoslaviju predstavljaju bitan korak
naprijed.[10] Vlast nije bila previše striktna prema ovoj muzici, ali je ipak osnovala Komisiju
za šund, koja je na većinu društveno angažiranih pjesama stavljala etiketu šunda.[10] To je
značilo, zbog poreza, veću cijenu albuma u prodaji.

Nastanak novog vala bio je odgovor mlađih generacija na rock koji su svirale grupe nastale
prije njih.[10] Po sadržaju i formi pjesme novog vala bile su mnogo eksplicitnije i radikalnije u
društvenoj kritici.[10] Glavni utjecaji za našu scenu dolazili su od međusobno suparničke
britanske i američke novovalne scene. Jugoslovenska novovalna scena bila je pak vezana uz
punk rock, ska, reggae, power pop i slične žanrove. Novi val posebno su promovirali
zagrebački muzički časopis Polet te beogradski Džuboks, te TV emisija Rokenroler koja je
bila poznata po svojim umjetničkim muzičkim spotovima.

Jedna od najupečatljivijih ličnosti SFRJ scene s kraja 70-tih i početka 80-tih je bio Oliver
Mandić koji je svojim debi izuzetno uspešnim singlom "Ljuljaj me nežno"/"Šuma" 1978, a
zatim "Sutra imam prazan stan"/"Osloni se na mene" - 1979 samo najavio dva kultna albuma
tog vremena "Probaj me" - PGP RTB 1981 i "Zbog tebe bih tucao kamen" - Jugoton 1982

Bendovi novog vala su: Šarlo Akrobata (kasnije Katarina II, pa EKV), Idoli, Električni
orgazam i Laboratorija zvuka u Srbiji, Azra, Haustor, Prljavo kazalište, Film u Hrvatskoj,
Lačni Franz, Lajbah, Pankrti u Sloveniji i mnogi drugi. U BiH se novi val manifestirao na
specifičan način, u obliku novog primitivizma (vidi odgovarajući podnaslov)

Vrijeme novog talasa smatra se zlatnim periodom jugoslavenske muzike, a navedeni izvođači
i danas imaju kultni status. Simboli jugoslovenske novovalne scene su kompilacijski albumi
Paket aranžman, Novi punk val, Artistička radna, te posebno filmovi Davitelj protiv davitelja
(sa Srđan Šaperom iz Idola) i Dečko koji obećava (sa Aleksandom Berčekom, gostuju članovi
Šarla Akrobate i Idola).

Postoji i rockumentarac o novom valu, koji se zove Sretno dijete, po istoimenoj pjesmi
Prljavog kazališta iz 1979. godine.

6. 1980-te

18
Scena 1980-ih posebno je zanimljiva, zbog velikog broja popularnih grupa te žanrova, kao i
kvalitete muzike. Interesantan je podatak da je 59% albuma koji su se našli na listi YU 100:
najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike, izdano tijekom 1980-ih, a čak 11% od svih
albuma na listi izdan je 1981. godine, što ukazuje na plodno stvaralaštvo jugoslovenskih
muzičara toga doba. Najboljim je proglašen album Odbrana i poslednji dani (Idoli, 1982.).

Ova era je obilježena i popularnošću relacije Zvečka-Blato-Kavkaz gdje se odvijao društveni

život Zagreba, ne samo kod "običnog puka" nego i kod muzičara. Po riječima redatelja
rockumentarca Sretno dijete, na neki način to je bio internet njegove generacije.

6.1. Uloga djece časnika JNA u stvaranju rocka

Mnogi poznati rockeri iz perioda osamdesetih bili su sinovi vojnih oficira, pa među njima i
sljedeći: Boris Bele & Marko Brecelj, Branimir Johnny Štulić, Goran Bregović Brega, Bora
Đorđević, Milan Mladenović i Momčilo Bajagić Bajaga. Njihova imena vezuju se za grupe
Buldožer, Azru, Bijelo dugme, Riblju čorbu, Katarinu II/Ekatarinu Veliku, Bajagu i
instruktore pozitivne geografije. Međutim, unatoč onome što bi se iz toga moglo zaključiti, ti
umjetnici nisu svirali "režimski", već upravo suprotno, naročito se protiveći militarizmu
(Limene trube duvaju / ne volim vojnu muziku, Bajaga).

Ti muzičari su također pretežno živjeli u gradovima, prema kojima su nosili različita

osjećanja: od prezira (Taksisti gaze golubove / konobari otimaju, kradu / majmuni siluju po
ulazima / ja neću da ostanem u gradu, Bora Đorđević) do osjećaja pripadnosti tim mjestima
(Priđi bliže i pogledaj dobro / kuda vode ovi tragovi / tamo svetla gore u noći / ta su svetla
naši gradovi… , Milan Mladenović). U stvaralaštvu nekih drugih su gradovi, opet, pretežno
odsutni. Takav je, na primjer, Goran Bregović, sa izuzetkom pjesama "Tramvaj kreće" i "Na
zadnjem sjedištu moga auta". U pjesmi "Pismo mlađem bratu" grad Niš predstavlja kontekst
emocije.[2]

U te gradove su se njihove porodice doseljavale iz raznih dijelova Jugoslavije, ali su se, zbog
prirode posla vojnog oficira, često morali preseljavati (primjera radi, Johnny Štulić se rodio u
Skoplju, kao dijete preselio se prvo u selo Cvetkovići kraj Jastrebarskoga pa u Zagreb[11]). To,
međutim, nije imalo toliko negativan koliko pozitivan utjecaj, budući da su tako djeca, budući
muzičari, skupljali dragocjena iskustva, pa je i njihova muzika bila bogata različitim etno-
elementima. Također, zbog stalnog seljenja, njihovi roditelji su obično bili u miješanom
braku, za razliku od ostalog manje mobilnog stanovništva, pa su obično prihvaćali ideje
jugoslovenstva u svrhu nadilaženja i pomirenja različitosti. Bitna iznimka bio je Bora

19
Đorđević, koji se kasnije politički afilirao sa četničkim pokretom. Iz tih se razloga u vrijeme
raspada Jugoslavije ti muzičari nisu počeli nacionalno afilirati, iako im je to moglo biti
profitabilno.[2]

Osim što su se te porodice stalno selile, također su i ekonomski bolje stajale od ostalog
stanovništva, pa su si mladi muzičari mogli priuštiti različite instrumente koji su
siromašnijima novčano bili izvan dosega. Također je bitan bio i element pobune protiv
patrijarhalne očeve figure i svega što je povezano s time, pa su npr. imali dugu kosu umjesto
"vojnički" kratko ošišane.[12]

Formativne godine nabrojanih muzičara bile su druga polovica 50-ih i 60-e godine. Čak i
ranih 70-ih se na rock gledalo kao na provokaciju, iako je Jugoslavija, u usporedbi sa ostalim
socijalističkim zemljama, bila daleko otvorenija prema njemu.[12] Ipak država ubrzo shvaća da
se preko rock muzike, kao muzike mladih, mogu propagirati ideje socijalizma.

6.2. Nakon novog vala

Beogradska grupa VIS Idoli pojavljuje se u filmu Davitelj protiv davitelja

Kako je novi val nestajao početkom 1980-ih, neke su se grupe podijelile ili su se okušale u
drukčijim muzičkim žanrovima. Razdoblje 1982. godine smatra se osobito važnim što se tiče
stagnacije novog vala u Jugoslaviji i u svijetu. Postoji nekoliko grupa koje su uspostavljene
nakon 1982. godine.

20
Dušan Kojić Koja, bivši basista grupe Šarlo Akrobata (aktiv. 1980. - 1981.), osniva grupu
Disciplina kičme, koju karakterizira jedinstveni miks punka, funka, jazz fuzije i drugih
stilova. Grupa je postala međunarodno poznata pojavivši se na MTV-u (gdje se također
pojavio i bend Psihomodo pop), a pamte im se stihovi: "Nije dobro Bijelo Dugme; nije dobra
Katarina; šta je dobro; šta nam treba; Kičme, Kičme Disciplina." Njihov hit Zeleni zub inače
se pojavljuje u filmu Kako je propao rok en rol (1989.). Zoran Kostić Cane, bivši pjevač
grupe Radnička kontrola, osnuo je garage punk grupu Partibrejkers, i također postigao veliki
uspjeh.

Od pop rock bendova cijenjeni su postali Idoli, Prljavo kazalište i Film (kasnije Jura Stublić i
Film). Kultna Azra je pak postupno prelazila na "konvencionalni" rock, sa povremenim
elementima folk rocka. Ipak, njeni novovalni albumi: Azra, Sunčana strana ulice i Filigranski
pločnici, su ti koji se nalaze na samom vrhu YU 100 liste, i na njima se nalaze možda i
najpoznatije pjesme Azre. No, Johnnyjevi su poetični, često politički stihovi, po kojima je
poznat, još uvijek bili veoma izraženi u pjesmama. Električni orgazam prošao je kroz fazu
psihodeličnog rocka, i prešao na mainstream rock, inspiriran zvukom 1960-ih.

U 1980-ima, posebice ranim godina, od dance pop izvođača slušan je bio Oliver Mandić. Na
pozornici i u muzičkim videovima koristio se transvestističkim elementima i to prije uspona
britanskog Boy Georgea. Zbog svog odijevanja, a i agresivnog šminkanja, u javnosti je bio
veoma kontroverzna ličnost. Nacionalna Radio-televizija Beograd snimila je TV emisiju
nazvanu Beograd noću, koju je režirao Stanko Crnobrnja, a sadrži muzičke spotove Olivera
Mandića. Na Filmskom festivalu u Montreauxu 1981. emisija je osvojila nagradu Zlatne ruže
(Rose d'Or).

Bivši član Riblje čorbe, Momčilo Bajagić Bajaga, osnovao je grupu Bajaga i instruktori.
Kasnije je Dejan Cukić, jedan od članova grupe, napustio škvadru i otisnuo se u solo vode.

6.3. Post-punk

Bivši punkeri iz Pekinške patke su na svom drugom albumu bili prešli na post-punk i
darkwave. Strah od monotonije (1981.), kako je album nazvan, nije bio naročito uspješan.
Druga, ništa manje osebujna skupina, Paraf, prošla je kroz punkersku fazu te 1982. godine
izdaje psihodelični album Izleti, sa elementima post-punka i gothic rocka. Električni orgazam
naročito je poznat po svom psihodeličnom periodu, tijekom kojeg su izdali album Lišće
prekriva Lisabon. I ovo djelo izdano je 1982. godine.

21
Milan Mladenović, prvobitno gitarist Šarla Akrobate, i u toj istoj godini je osnovao bend,
tada pod imenom Katarina II, koja će poslije postati Ekatarina Velika, ili kraće, EKV. Ne
samo obožavatelji, već i drugi slušatelji rocka, EKV pamte po mračnijem, ali poetičnom post-
punkovskom zvuku. Spomenimo samo neke od članova: basista Bojan Pečar, prije član Via
Talasa, i bubnjar Srđan Todorović, koji je poslije poznao priznati filmski autor. Ivan Vdović
Vd (ne čita se kao kratica) bio je bubnjar u EKV-u dok je bend bio znan kao Katarina II. Još
jedan bubnjar kojeg trebamo spomenuti jeste Ivan Fece Firči. Također, tu su sintisajzerica
Margita Stefanović Magi, te, dakako, Milan, vođa.

Mnogo članova umrlo je preranom smrću: Vd 1992. od side, Milan 1994. od raka pankreasa,
Bojan 1998. od srčanog udara, Magi 2002. godine ...

6.4. Art rock

Primjeri art rock bendova uključuju ekstragavantnog Doriana Graya i BOA-u, a u oba slučaja
riječ je o zagrebačkim grupama. Prva grupa, nazvana po istoimenom djelu Oscara Wildea,
oformljena je 1982. godine. Na rad grupe utjecali su bendovi Roxy Music i Japan. Pjevač, a
ujedno i frontmen, bio je Massimo Savić.

BOA je osnovana u 1970-ima, pod utjecajem grupa Yes, King Crimson i Genesis, ali su
kasnije njezini članovi prešli na New Romantic.

6.5. New Romantic

Tijekom ere Novog romantizma (New romantic), kojeg su popularizirali umjetnici poput
Duran Durana i Spandau Balleta, u Jugoslaviji su se pojavili otprije spomenuta zagrebačka
grupa BOA te beogradska Jakarta.

6.6. Synthpop

Značajni synthpop muzičari u našoj zemlji bili su: Beograd, formiran 1981. godine, nazvan
po jugoslovenskoj prijestolnici, ljubljanski Videosex, vođeni karizmatičnom Anjom Rupel,
duet Denis & Denis iz Rijeke, sa seks simbolom Marinom Perazić, koja je poslije započela
solo karijeru, te njenim dečkom Davorom Toljom; humoristična grupa Laki pingvini i slični
D'Boys (izgovara se kao The Boys), sa pjevačem Peđa D' Boy, prije pjevačem u
zapadnonjemačkom rock bendu Jane. U Makedoniji je bila slušana grupa Bastion, koja je
dosta koristila sintisajzer i čije su središnje figure bili, sada međunarodno poznat, Kiril

22
Džajkovski, koji je svirao spomenuti instrument, te Milčo Mančevski koji je pisao tekstove
pjesama.

Mnogi jugoslovenski muzičari ovoga razdoblja koristili su PC-e u stvaranju muzike. Tako je
na slici singla "Neka ti se dese prave stvari" / "Ne zovi to ljubavlju" beogradske grupe Data
bio popularni Commodore 64.

6.7. Girl bendovi

U našoj zemlji djelovalo je nekoliko ženskih sastava: ljubljanske Tožibabe, novosadske Boye
(prve snimile singl ploču) i zagrebački Cacadou look - inače prvi girl bend koji je objavio
album (Tko mari za čari, hit Kao pjesma).

6.8. New Primitives/Novi primitivizam

Sarajevski bend Zabranjeno pušenje. Njihove su pjesme bile začinjene tipičnim sarajevskim humorom i
pomalo ironijom, preko kojih su nerijetko na simpatičan način upućivali kritike socijalističkom sistemu.

New Primitives ili Novi primitivizam je bio gradski podkulturni pravac, nastao u Sarajevu. U
sklopu pokreta djelovali su Zabranjeno pušenje, legendarni Elvis J. Kurtović & His Meteors,
Bombaj štampa, prva postava Crvene jabuke. Vođe navedenih grupa su uz glumca Zenita
Đozića sudjelovali u poznatoj satiričnoj TV i radijskoj emisiji Top lista nadrealista.

Osnivači Novog primitivizma su dr. Nele Karajlić, Elvis J. Kurtović, mr. Sejo Sexon, Dražen
Ričl Zijo, Branko Đurić Đuro, Boris Šiber i Zenit Đozić. Poznati redatelj Emir Kusturica
također se povezuje s njima.

23
Svjež duh koji je grupa ostavila za sobom u bosanskohercegovačkoj kulturi i sasvim nov
način izražavanja, koji je direktno potekao od ulične podkulture, donijeli su mu znatnu
popularnost i učinili ga jednim od spomenika moderne BiH kulture.

Izraz novog primitivizma je bio prvenstveno humor, baziran na duhu „obične bosanske raje“ i
sarajevske omladine iz underground krugova. Oni su unijeli govor sarajevskih mahala, bogat
turcizmima i žargonom (npr. zijan, hadžija), na zvaničnu muzičku i TV scenu. Većina
njihovih pjesama i skečeva govori o malim ljudima – rudarima, sitnim kriminalcima,
djevojkama iz unutrašnjosti i slično – stavljenim u neobične ili čak apsurdne situacije. Mnogi
porede njihovu vrstu humora sa Letećim cirkusom Monty Pythona, jer i jedni i drugi koriste
formu kratkog skeča i apsurd kao sredstvo za izazivanje smijeha kod publike.

6.9. Sarajevska škola pop rocka

Sarajevo je razvilo prepoznatljiv pop rock zvuk, koji je često (ali ne nužno) sadržavao
elemente izvorne folk muzike - zbog čega je ovaj pravac prozvan Sarajevskom školom pop
rocka. Pravac je postao popularan u cijeloj Jugoslaviji, a Sarajevo mjesto nastanka Bijelog
dugmeta i karijere Zdravka Čolića.

Scena je se počela razvijati u 1960-ima sa grupama poput legendarnih Indexa, Pro Artea i
kantautora Kemala Montena (koji je poslije pisao i dalmatinske pjesme). Nastavila je se u
1970-ima sa Ambasadorima, Bijelim dugmetom i Vatrenim poljupcem, a vrhunac u smislu
nastajanja novih bendova doživljava 1980-ih, sa grupama poput Plavog orkestra, Crvene
jabuke (obe posebno omiljene među tinejdžerkama zbog karizmatičnih muzičara), Hari Mata
Hari, Dino Merlin, Valentino, Regina, Bolero i Gino Banana.

Zanimljivo je spomenuti da je najprodavanija ploča ikad u Jugoslaviji dolazila baš od

sarajevske grupe - Plavog orkestra. Riječ je o Soldatskom balu, koji je prodan u najmanje 500
000 primjeraka.

6.10. Industrial

Značajnije grupe koje su svirale industrial muziku bile su Autopsia iz Rume (Vojvodina) i
SCH iz Sarajeva.

6.11. Neo rockabilly i retro štih

U Jugoslaviji su uz sve otprije spomenute žanrove, djelovale i neo rockabilly grupe.

Rockabilly je inače bio žanr popularan tijekom 50-ih, a baziran na rock'n'rollu.

24
Kontroverzni muzičar Velibor Bora Miljković, pod pseudonimom Toni Montano (po Tonyju
Montani), bio je bivši pjevač benda Radost Evrope. Taj naziv je ironičan i proizlazi iz naziva
međunarodnog dječjeg muzičkog festivala Joy of Europe, koji se svake godine održavao u
Beogradu. Toni je izazivao kontroverze zbog izjava koje je davao u intervjuima, gdje je često
napadao druge muzičare. Tako je za momke iz Ekatarine Velike smatrao da je riječ o
pseudointelektualcima koji su se otuđili od "ulice", a odakle je po njemu, trebao poticati pravi
rock. Bahato je se prozvao "pravim rockerom", čije vrijeme još nije došlo.

Splitska grupa Đavoli imala je frontmena Nenu Belana, a odlikovale su ih mekši retro rock
tonovi, te ljetni hitovi bazirani na poletnom twist i surf rocku. Neki članovi su iza sebe imali
pankersku prošlost.

6.12. Neue Slowenische Kunst

U Sloveniji je od 1980. godine djelovao kultni avangardni bend Laibach, čije je ime zapravo
njemački naziv za slovensku prijestolnicu, Ljubljanu.

Eksperimentirali su sa različitim stilovima, poput industrial, martial pa do neoklasičnih

zvukova. Pojavili su se i na MTV-u sa svojom verzijom pjesme Beatlesa "Across the
Universe" (Preko svemira), sa gošćom Anjom Rupel.

Druga značajna grupa povezana sa NSK-om bili su Abbildungen Variete iz Maribora.[13]

6.13. Makedonska darkwave i gothic scena

Makedonija je imala svoj pandan slovenskom Neue Slowenische Kunstu - kolektivna

Makedonska Streblja. Makedonska darkwave i gothic scena uključivala je grupe Mizar,
Arhangel i Padot na Vizantija (Goran Trajkoski), koje su i inače bili jedni od najslušanijih u
Makedoniji.

6.14. Ekstremni metal

Ekstremna metal scena također se razvila u SFRJ. U nju su spadali razne trash metal, speed
metal i death metal grupe. U Beogradu se održavao festival nazvan Hard Metal, a izdavao se i
magazin pod istim imenom.

25
Značajni bendovi uključuju speed metal bend Bombarder (osnovan u Sarajevu, a poslije se
premješta u Beograd), Bloodbath (ne miješati ga sa švedskim bendom istoga imena), Heller
(pioniri jugoslovenskog trash metala) i ostali. Još jedan trash metal band Sanatorium osnovan
je u Skoplju, 1987. godine. Tijekom 20 godina svoga postojanja, dijelilo je scenu sa mnogim
prominentim grupama poput: Motörheada, Halforda, Soulflya i ostalih.

6.15. Rap muzika

U Jugoslaviji su tijekom 80-ih, sukladno svjetskim trendovima, nastali i domaći izvođači

rapa. Osobito su tijekom prve polovice 1980-ih bile popularne breakdance grupe, npr. The
Master Scratch Band. Jugoton je 1984. godine izdao nekoliko njihovih pjesama, npr. Break
War, u kojoj je gošća bila voditeljica Hita meseca, Dubravka Marković Duca. Momci iz
Discipline kičme također su koristili elemente rapa u svojim pjesmama, ali na svoj upečatljiv,
humorističan način.

Usprkos maloprije spomenutim izvođačima, postojao je jedan umjetnik koji je utilizirao rap
muziku na istaknut i jedinstven način. Bio je to karizmatična, i danas kultna ličnost, Rambo
Amadeus, podrijetlom iz Crne Gore. Njegov pseudonim i njegova muzika obuhvaćaju u isti
mah intelektualne stavove i prepoznatljiv balkanski humor. Često je, ako ne i uvijek,
kombinirao rap sa parodijama narodnjaka i socijalnom satirom. Ipak se ne u klapa u
konvencionalnu rapu kategoriju, jer je išao i dalje od tog stila.

Često je blisko surađivao sa funk umjetnikom Dinom Dvornikom, sinom jednog od

najistaknutijih hrvatskih (i jugoslovenskih) glumaca - Borisa Dvornika.

Kasnije je Rambo Amadeus također je skovao termin turbofolk, ali je, razumljivo, uvijek bio
i ostao jedan od najvećih neprijatelja takve "muzike".

6.16. Band Aid

Tokom kasne 1984. godine, Bob Geldof i Midge Ure organizirali su poznatu kampanju protiv
gladi nazvanu Band Aid, koja se nastavila tokom 1985. sve do svog završetka - historijskog
Live Aid koncerta 13. 7. 1985. godine.

Taj koncert je emitovan u cijelom svijetu, uključujući i SFR Jugoslaviju. Osim projekata "Do
They Know it's Christmas?" i USA for Africa iz UK-a i SAD-a, pridružile su se i mnoge
druge zemlje, kao na primjer Kanada, Zapadna Njemačka, Austrija, Norveška itd. Pop i rock

26
elita SFR Jugoslavije također se pridružila Geldofovoj kampanji i osnovala jugoslovenski
Band Aid pod nazivom YU rock misija.

Članovi te grupe bili su Oliver Mandić, Željko Bebek, Bajaga, Slađana Milošević, Jura
Stublić, Dado Topić, Zdravko Čolić, Izolda Barudžija, Snežana Mišković, Alen Islamović,
Sead Lipovača, Dejan Cukić, Doris Dragović, Anja Rupel, Srđan Šaper, Vlada Divljan, Peđa
D' Boy, Zoran Predin i ostali eminentni muzičari.

Snimili su pjesmu "Za milion godina", koju su napisali bivši vođa benda Generacija 5,
Dragan Ilić, i Mladen Popović. Solo na gitari izveo je Vlatko Stefanovski, a snimljen je i
odgovarajući spot.

Istaknuti umjetnici koji su otvoreno odbili sudjelovati na jugoslovenskom Band Aidu bili su
vođa Riblje čorbe, Bora Đorđević, i vođa Bijelog dugmeta, Brega. Na kraju te kampanje su
jugoslovenski muzičari 15. 6. 1985. u Beogradu održali veliki stadionski koncert koji je trajao
8 sati.

Video za "Za million godina" puštan je na mnogim TV stanicama (uključujući i BBC) u

cijelom svijetu i 13. 7. na Wembley Stadiumu na video ekranima tokom jednog video
interludija. Uključen je, mada ne sasvim, i u odjeljak Overseas contributors službenog Live
Aid DVD-ja kojeg je Warner Music Group objavila 2004. godine.

7. 1990-te
Još 1989. godine postojali su znakovi koji su ukazivali na skori nestanak Jugoslavije, a i
općenito pad komunizma u Europi. Već tada, SR Slovenija i SR Hrvatska išle su ka putu
prema samostalnosti, osnivajući pod poluilegalnim okolnostima prve nekomunističke stranke.
U SR Srbiji su se pak, pod vodstvom Slobodana Miloševića, sve više rasplamsavale težnje za
stvaranje Velike Srbije.

Uvečer, 17. listopada 1989. godine, nekih tri tjedna prije pada Berlinskog zida, članovi
Prljavog kazališta održali su koncert na Trgu Republike (danas Trg bana Jelačića), na kojem
je bilo 200 000 ljudi.[14][15] Bend je između ostalih odsvirao i pjesmu Mojoj majci, što je bila
posvećena preminuloj majci Jasenka Houre - koja je postala poznata kao Ruža hrvatska (zbog
stihova zaspala je zadnja ruža hrvatska). Koncert je bio jedan od predznaka nestanka SFRJ.

27
 Milan Mladenović

1989. grupa Riva pobjeđuje na natjecanju Eurovizije sa pjesmom "Rock me baby", zbog čega
Jugoslavija postaje domaćin sljedeće pjesme. Našu zemlju tada je predstavljala Tajči, sa
pjesmom "Hajde da ludujemo ove noći", koja je završila na 7. mjestu. Pjesma je odmah
postala hit u Jugoslaviji, a Tajči jedna od zadnjih mega zvijezda prije nego što je nestanak
zemlje prekinuo njenu karijeru. Zbog toga je emigrirala u SAD, samo s bundom i par dolara
pri ruci. Ironično, te godine, pobjedničku pjesmu pjevao je Toto Cotugno, a zvala se Insieme:
1992 (Zajedno u 1992.), sa istaknutim stihom: Zajedno, ujedini se, ujedini, Europo!

Neposredno prije jugoslovenskih ratova značajan je broj bivših jugoslovenskih muzičara

sudjelovalo u antiratnim aktivnostima.

7.1.Ratovi u Jugoslaviji - kraj SFRJ scene

1992. godine oformljena je rock supergrupa Rimtutituki koju su činili članovi Partibrejkersa,
Ekatarine Velike i Električnog orgazma. Izdali su proturatnu pjesmu Slušaj 'vamo, a nakon
što su im vlasti zabranile da ju uživo promoviraju, svirali su je na prikolici koju je vukao
kamion, diljem ulica Beograda. Organizirani su i koncerti ("Ne računajte na nas!"). Nažalost,
unatoč tome što se preko umjetnosti ne bi trebala širiti mržnja, mnogo je drugih poznatih
srpskih muzičara stala na stranu nacionalnog šovinizma.

Dobar primjer antiratne pjesme u Hrvatskoj bila je "E, moj druže beogradski", grupe Film.
Općenito je viđena kao emocionalna ratna pjesma upućena drugovima iz Srbije, koja promiče
prihvaćanje među nacijama, a protiv je srpskog nacionalizma i mržnje. Međutim,
istovremeno je u vrijeme izdavanja izazvala i drukčije reakcije. Bora Đorđević, koji je kao
vođa Riblje čorbe, već odavno imao kultni na srpskoj kao i jugoslovenskoj rock sceni,
"odgovorio" je Juri sa kontroverznom pjesmom "E moj druže zagrebački", ciničnom
parodijom punom nacionalističkih poruka.

28
Hrvatski pop i rock umjetnici sudjelovali su u projektu Moja domovina i Rock za Hrvatsku
tijekom Domovinskog rata. Tako su deseci umjetnika, među njima i Oliver Dragojević, Aki
Rahimovski, Jura Stublić, Sanja Doležal, Davor Gobac, Ljiljana Nikoska te mnogi drugi,
pjevali su pod kolektivnim nazivom Band Aid, za neovisnu Hrvatsku. "Moja domovina"
postala je tako kultna pjesma često pjevana na Dan neovisnosti.

Kada je započeo rat u BiH, sarajevska grupa Zabranjeno pušenje podijelila se na dva
odvojena dijela.

Jedna je smještena u Beogradu te je postala poznata pod imenom No Smoking Orkestra, i

vođena je Neletom Karajlićem.

On, filmski redatelj Emir Kusturica i ostala ekipa svirali su sa Joeom Strummerom iz Clasha,
i taj je koncertni snimak uvršten u Kusturičin film Super 8 Stories.

Što se tiče pak Plavog orkestra i Crvene jabuke, njihovi su gitaristi, Mladen Pavičić Pava i
Zlatko Arslanagić Zlaja, izbjegli u Kanadu, gdje i danas žive. (Zlaja je neko vrijeme živio u
Londonu, pa se potom preselio u Toronto). I većina je drugih članova spomenutih bendova,
privremeno ili trajno, otišla u druge pretežno europske zemlje.

Od srpskih muzičara, basista Bojan Pečar 1990. napušta EKV i odlazi u London gdje i umire
od srčanog udara u listopadu 1998. godine.

Iako su Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Makedonija ranih 1990-ih proglasile

neovisnost, vodstvo Srbije i Crne Gore odlučilo je osnovati novu federalnu državu - Saveznu
Republiku Jugoslaviju, SRJ - koja je postojala od 1992. do 2003., ali nikada nije priznata kao
pravni nasljednik SFRJ.

7.2. Novokomponovana narodna muzika

U posebnu vrstu popularne muzike SFRJ spada kičasta novokomponovana narodna muzika,
ili jednostavno narodnjaci. Razlikuje se od prave narodne muzike po kvaliteti tekstova (koji
su često vrlo banalni), te po uključivanju elemenata pop muzike. Drukčija je i od turbofolka
(nastao početkom 1990-ih) za kojeg su karakteristična mafija, silikonske pjevačice, droga i
slično.

Za NNR muziku tipično je miješanje sevdaha i pop elemenata, dakle uz harmoniku nerijetko
se sviraju električna gitara, sintisajzeri i slično. Vjerojatno najpoznatija ličnost NNR-a je
Lepa Brena, pravim imenom Fahreta Živojinović. Nacionalno poznata postala je sasvim

29
slučajno - zahvaljujući velikim dijelom TV "skandalu" te voditelju Milovanu Iliću
Minimaksu koji je svemu doskočio na zanimljiv način. Njen nastup u montaži emisije Hit
parada se u Jugoslaviji smatrao neprimjerenim (jer je na snimanju nosila kratki šorc) zbog
čega je izbačen, a spomenuti voditelj je na svoju inicijativu u vlastitoj emisiji stavio
neodobreni snimak. I tako je naglo skočila popularnost dotad uglavnom kafanske pjevačice.

Lepa Brena, koncert u Bugarskoj 1990. pred 120.000 ljudi

Ostali predstavnici NNR su bili Dragana Mirković (karijeru započela već 1984., u
tinejdžerskoj dobi), Ferid Avdić, Nada Obrić, Rada Marić ...

Zanimljivo je da se ova muzika emitirala u "stankama" između više scena u većini epizoda
serije Top lista nadrealista, koju su stvorili članovi pokreta New primitives. Plavi orkestar je
pak u suradnji sa Nadom Obrić izveo pjesmu "Šta će nama šoferima kuća".

7.3. Izdavačke kuće

● Jugoton - 1990-ih mijenja ime u Croatia Records, inače je pod Jugotonom izdano
većina albuma sa YU 100 liste
● PGP-RTB
● Suzy
● ZKP RTLJ
● Diskoton
● Jugodisk

30
8. ZAKLJUČAK

Kroz ovaj rad mogli smo vidjeti koliko se zapravo glazba mijenjala kroz vrijeme.
Umjetnici su se prilagođavali vremenu, u pocetku su kritizirali tadašnju vlast i na neki
ironican nacin je komentirali i ismijavali.
Zbog toga su mnogi bili zabranjivani i zavrsavali su u pritvorima ili zatvroima.
Kasnije, kako se smiruje i stanje u državi, i sama tematika glazbe bila je bolja i pozitivnija.
To narocito vidimo u 90-im godinama kada je najveću popularnost stekla Lepa Brena.

9. LITERATURA

1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_Robi%C4%87
2. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=9854
3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Andrija_Konc
4. https://hr.wikipedia.org/wiki/Lepa_Brena
5. https://repozitorij.hrstud.unizg.hr/islandora/object/hrstud
%3A1180/datastream/PDF/view
6. https://sh.wikipedia.org/wiki/Popularna_muzika_u_SFR_Jugoslaviji
7.

31