Renesansna glazba

Džana Lukovac
Renesansa označava preporod u svim područjima umjetnosti pa tako i u glazbi. To je
period 15. i 16. st., tj. vokalne polifonije. Dolazi do gotovo potpune prevlasti
svjetovnog duha.
Glazba se uglavnom piše za zbor a capella. Instrumentalna glazba u renesansi ima
znatniju ulogu nego u srednjem vijeku, rasprostranjena je glazba za lutnju i čembalo.
Jedna od temeljnih značajki glazbe je bliska veza između riječi i tona.
Glazbom se često teži iskazati doslovno značenje riječi koja se pjeva na određenu
melodiju, pa otuda potječu MADRIGALIZMI, primjerice ako je tekst govorio o
visinama, planinama, melodija je uzlazila, ako je tekst sadržavao neki slog
solmizacije, tada je i melodija izvodila taj ton, a ako tekst govori o nečem crnom i
mračnom, tada je melodija silazila. Takvi se postupci nazivaju TONSKO SLIKANJE.
Glazba je uglavnom bila vokalna, većinom se sklada u polifonom slogu, najčešće se
koristi imitacija. Skladbe su se notirale menzuralnom notacijom u kojoj su označene
samo visine i trajanje tona u odnosu prema drugom.
U 15. st. prvi veći centar je Nizozemska. Najvažniji skladatelj je JOSQUIN DES PRES.
Nizozemski skladatelji njeguju polifoni način skladanja višeglasja. Sve su dionice
postale samostalne i u ritmu i u melodiji.
Glavni svjetovni oblici su: VIŠEGLASNA POPJEVKA – potječe od trubadurske 1-
glasne pjesme, posebno raširena u Francuskoj i Italiji, te postoji u nekoliko varijanti;
canzona, chanson, vilanella gregesca, frotolla, ovisno o zemlji; i MADRIGAL – izvodi
ju 4 ili 5-glasni zbor a capella, kasnije uz solo glas i instrumentalnu pratnju,
prokomponiran je, dakle svaki stih ima novu glazbenu građu.
 Obilježja renesansne glazbe
U 16. st. je važniji centar Italija. Tu su bili predstavnici duhovne vokalne
glazbe, koja se izvodila a capella, a predstavnici su bili GIOVANNI
PERGOLESI DA PALESTRINA I ORLANDO DI LASSO. Oni umiru iste
godine – 1594. – kada se smatra da je završila epoha renesanse. Tada je
napisana i prva opeta Daphne.
Glavni duhovni oblici su bili MISA - središnji oblik duhovne glazbe, bila je
pisana za 4 glasa, a za tekst su služili stavci misnog ordinariuma: Kyrie,
Gloria, Credo, Sanctus, Bendeiktrus, Agnus Dei.
Nizozemci su težili ka potpunom osamostaljivanju vokalnih dionica, u
čemu su i uspijevali; MOTET - koji se razlikuje od moteta u ars antiqui i
ars novi. U početku je bio 3-glasan, a u drugoj pol. 15. st. obavezno je 4-
glasan.
Postepeno se napušta običaj da svaki glas pjeva drugačiji tekst, te se pjeva
isti tekst; te postoji još i PROTESTANTSKI KORAL te ostali naslijeđeni
dijelovi bogoslužja kao što su litanije, molitve, psalmi….
Josquin des Prez
Josquin des Prez (c.
1450. – 1455. - 27.
kolovoz 1521.), često ga
se jednostavno naziva
Josquin, bio je
francusko-flamanski
renesansni skladatelj.
Pored Guillaume
Dufay-a i Palestrine
bio je najpoznatiji
europski skladatelj, i
obično se smatra
središnjom figurom
francusko-flamanske
škole. Prvi je majstor
stila polifone vokalne
glazbe (visoke
renesanse) koja je
nastajala tijekom svog
života.
 Josquin des Prez
El Grillo – Cvrčak (MOJA OMILJENA
SKLADBA)

Uzdiže flamansku polifoniju do visina koje će premašiti jedino Orlando di Lasso. Njegova glazba je čovječna.
Suvremenik ja Leonarda da Vincija i velikih postignuća renesanse što je svakako utjecalo na njegov rad.

Bio je popularan širom Europe. Smatrali su ga najboljim skladateljem i ocem glazbenika. “Glazbenici prave s
notama što mogu, a Joaquin što hoće” (Luther)

Prvi u povjesti glazbe izrazio humor glazbenim sredstvima. S posebnom pozornošću uspostavljao je sklad
između glazbe i riječi – “musica reservata”.

Veliki je polifoničar ali djela mu nisu “pretrpana”. U svojim veličanstvenim misama, punim mašte, koristio je
i svjetovne motive.

Dva velika utjecaja (1) POVEZANOST GLAZBE I TEKSTA – utjecao na lASSU, (2) GLAZBENE
VRIJEDNOSTI – utjecao na PALESTRINU.
Giovanni
Pierluigi da
Palestrina

Giovanni Pierluigi da
Palestrina (rođ. 3.
veljače, 1525 - 2. veljače
1526, umro 2. veljače
1594), talijanski
renesansni skladatelj
sakralne glazbe, a
najpoznatiji
predstavnik rimske
škole glazbenih sastava
16. stoljeća . On je
imao trajan utjecaj na
razvoj crkvene glazbe,
a njegov rad se često
smatra vrhunacem
renesansne polifonije
 Giovanni Pierluigi da
Palestrina

Exsultate Deo (Palestrina) __ 2009 OHSCC

Usred zamaha instrumentalne glazbe on piše isključivo za zbor . Moguće da mu je učitelj bio
francuski majstor Le Bela. Život je proveo kao zborovođa po raznim rimskim crkvama.

1571. Skladatelj papinske kapele i zborovođa crkve sv. Petra. Umrp 1594. slavljen u kulturnom
svijetu. U njegovo vrijeme Crkva se snažno opirala uvođenju svjetovnih elemenata u
duhovnu glazbu.

Većina djela su crkvene glazbe: 105 misa, 326 moteta, ali radio je i madrigale 139 – od čega 56
duhovnog sadržaja.

Po mnogima on je najveći skladatelj misnog teksta u cijeloj povijesti glazbe. 80 njegovih

misa bazirano je na temama gregorijanskog korala.
Orlando di Lasso (Mons,
oko 1532. - München, 14.
lipnja 1594.), nizozemski
skladatelj.

Glazbeno obrazovanje
stekao je kao zborski
dječak u Monsu te na
putovanjima, u pratnji
Ferdinanda Gonzage,
po Francuskoj i Italiji.
Bio je glazbeni
ravnatelj kapele Sv.
Ivana Lateranskog u
Rimu, a 1566. godine
pjevač, skladatelj i
glazbeni ravnatelj
bavarske dvorske
kapele u Münchenu,
koja pod njegovim
vodstvom dolazi do
najvišeg procvata.
 Orlando di Lasso
CARE VOCI sings Orlando di Lasso- Verbum
caro. panem verum

Radio u Italiji, Njemačkoj (član carske kapele), Francuskoj, Češkoj i drugdje. Svojom
mnogostranošću i plodnošću uzdiže se iznad nizozemskih suvremenika.

S lakoćom piše madrigale svjetovnih tema ali s posebnom snagom dočarava doživljavanje
biblijske dramaturgije. Napisao preko 2000 dijela – na stotine madrigala i oko 700 moteta te
46 misa i drga glazbena djela svih tada postojećih oblika.

Isticao se prekrasnim glasom pa je s 12 godina bio otet za vicekralja Sicilije Gonzagu. Tako je
Orlando rano stupio u dodir s talijanskom renesansom a u Milanu se sprijateljio i s
Tizianom.
Julije Skjavetić (Giulio Schiavetti/o)
(Šibenik, oko 1530–nakon 1565), najistaknutiji je
predstavnik renesansne polifonije u Hrvatskoj.

Sve je samostalne zbirke tiskao u Veneciji. Njegovi

Motetti potvrđuju visoku razinu glazbenog
izvodilaštva na hrvatskom priobalju u to doba.

Između 1557 i 1573 je živio u Šibeniku, i dirigirao je

zborom u poznatoj šibenskoj katedrali. Napisao je
zbirku madrigala za 4-5 glasova i zbirku moteta
za 5-6 glasova (oba objavljena u Veneciji 1563 i 1564
respektivno). Važna zbirka njegovih moteta koja
je čuvana u Dresdenu, nestala nakon uništenja
grada u 1945. Srećom, otkrivena je u Krakovu 1993.

Hrvati se mogu pohvaliti da su imali dva vrhunska

renesansna skladatelja: Julija Skjavetića i Franju
Bosanca.
O Skjavetiću
Malo podataka i malo sačuvanih dijela
Ne zna se gdje se školovao, ali bio je u službi kod šibenskog
biskupa Girolama (Jerolima) Savorganana (1557-1573).
Pisao je duhovna djela - motete (4) i svjetovna - madrigale
i gregeske . G. 1563. u Veneciji Scotto objavio njegovu
zbirku “Madrigali a 4 e 5 Nuovamente composti”, a 1564. i
zbirku “Moteti a 5 e 6 voci”.
Očituje ga temeljito poznavanje polifonije koja premoćno
vlada partiturom.
Skjavetić je bliži nizozemskoj i rimskoj školi nego
venecijanskoj.