Romantizam

Romantizam se općenito ne odnosi na određeni stil, već na jedno

shvaćanje koje se može izraziti na mnogo načina: romantično, nestvarno,
nerealno. Riječ "romantizam" je izvedena iz popularnosti koju su krajem
18. st. uživale srednjovjekovne priče o pustolovinama (romani – znači da
su napisani na jednom od romanskih jezika), a rođeno je iz čežnje za
emocionalnim doživljajem. Romantičari su prirodu doživljavali kao
bezgraničnu, divlju, promjenjivu, uzvišenu i slikovitu. (Kad bi se čovjek
ponašao "prirodno", nagonski, nestalo bi zla i sreća bi bila potpuna.
Romantičar je obožavao slobodu, moć, ljubav, snagu, stare Grke, srednji
vijek, dok je zapravo samo osjećanje bilo cilj. Obnova, tj. ponovno otkriće
i primjena dotad zanemarenih oblika postali su stilsko obilježje
romantizma[1].

Romantizam kao umjetnički pravac (postoji u književnosti, glazbi,

kazalištu i likovnoj umjetnosti) se javlja krajem 18. stoljeća, a vrhunac mu
je od 1820. - 1850. god., iako je potrajao do kraja stoljeća, te se osjeća i u
kasnijem djelovanju historicizma. Romantizam se u umjetnosti javlja kao Caspar David Friedrich, Lutalica iznad
reakcija na ideologiju i umjetnost prethodnog razdoblja - klasicizma, mora magle, 1818., ulje na platnu, 98 cm
odnosno racionalizma. Nasuprost klasicističkoj poetici, često × 74 cm, Kunsthalle, Hamburg.
šabloniziranoj i stegnutoj u uska racionalistička pravila i propise stvaranja, Ova slika prikazuje najprisutniju osobitost
romantičara - eskapizam, bijeg u osamu
romantizam ističe potpunu slobodu mašte, invencije i tematike,
prirode.
suprotstavljajući se svim oblicima normiranog stvaralaštva[2]. Razni su
događaji uvjetovali da se romantizam javi kao opći kulturni pokret:
Francuska revolucija i pad Napoleona; ništa što je obećano nije ispunjeno, nisu ostvareni ideali ljudi, te je uslijedilo razočarenje.

Sadržaj
Osobitosti romantizma
Teme
Romantizam u književnosti
Ostali predstavnici
Romantizam u likovnoj umjetnosti
Slikarstvo
Arhitektura
Kiparstvo
Romantizam u glazbi
Ostali predstavnici
Bilješke
Poveznice
Vanjske poveznice
 Osobitosti
romantizma
smisao i zanimanje za povijest
(posebice za srednjovjekovlje,
egzotične zemlje i primitivne
narode)
istraživanje narodne predaje i
usmenog podrijetla nacionalnih
literatura, istraživanje mitologija i Johann Heinrich Wilhelm
folklora Tischbein, Goethe na putovanju u
politički i socijalni angažman Rim, 1786., ulje na platnu, 164 x
romantičara, vezan za stvaranje
206 cm. Städelsches
nacionalnog jezika i nacionalne
države Kunstinstitut, Frankfurt.
Thomas Phillips, Lord Byron u
albanskoj odjeći, 1835., ulje na isticanje osjećaja nasuprot razumu,
mašte nasuprot racionalističkoj
platnu, London.
filozofiji
Lord Byron se oblačio u egzotične
isticanje osobnog pjesničkog
odore ističući romantičarski nadahnuća i pjesničke slobode,
karakter lutalice. odnosno, načela originaliteta
nasuprot oponašanju normiranih
oblika
novo poimanje ljepote koje uključuje estetiku ružnoga, miješanje
tragičnog i komičnog, grotesknog i uzvišenog, realističnog i idealiziranog
čovjek želi pobjeći od krute stvarnosti, odbacuje razum, prepušta se
mašti
kao i književnici, njihovi su likovi nesretni, neshvaćeni, suvišni ljudi koji
smisao života traže u prirodi i osjećajima.
Postoje dvije skupine romantičara:

aktivni - barem djelomično sagledavaju stvarnost i pokušavaju utjecati

na rješavanje društvenih problema,
pasivni - oni ne sagledavaju probleme već bježe i povlače se u sebe, u
svijet svojih problema i emocija. Oduševljava ih priroda.
Francesco Hayez, Posjednji
Romeov poljubac Juliji, 1823.,
ulje na platnu, 291 × 202 cm, Villa
Teme
Carlotta, Tremezzo.
osobne preokupacije
pejzaž, daleki i nepoznati krajevi
nacionalno - povijesna tematika
mistika

Romantizam u književnosti
Podrobniji članak o temi: Književnost romantizma
Začetke romantičarskog životnog nazora nalazimo već u djelima francuskog prosvjetitelja Jean Jacquesa Rousseaua (1712.-1778)
koji je svojim djelima (Julija ili Nova Eloiza i Ispovijesti) utirao put romantičarskom subjektivizmu i osjećajnosti. U oblikovanju
romantičarskog životnog nazora osim Rousseaua, odigrali su značajnu ulogu Francois-Rene de Chateaubriand (1768.-1848.) koji
uvodi u književnost motiv »svjetskog bola« (njemački: weltschmerz, tj. pesimizam i tuga nad neskladom svijeta i neskladom
mašte i stvarnosti), istančanu emociju i profinjen lirizam, i Byron čiji se životni nazor predstavlja u svom definitivnom obliku, a
čiji junaci osjećaju potpun nesklad između sebe, svojih moralnih načela i društvenih konvencija s kojima su suočeni[3].
Friedrich Schiller (1759.-1805.) je u svojoj drami Razbojnicima (Die Räuber, 1782.) oblikovao lik pobunjenika razbojnika koji se
bori protiv društvene nepravde, izražavajući raspoloženje probuđenoga građanstva koje se pobuni protiv feudalnog apsolutizima.

Ruski romantizam je oblikovao nekoliko izrazitih likova u poemama Ljermontova

Mciri i Demon, i u Puškinovim poemama Cigani i Kavkaski zarobljenik. Sve su to
bajronske ličnosti gonjene sudbinom, plemenite u svojim nastojanjima i čežnjama,
tragične u svojoj izuzetnosti i neshvaćenosti. Ljermontovljev Pečorin iz romana
Junak našeg doba i Puškinov Jevgenij Onjegin iz istoimenog romana likovi su
»suvišnih ljudi« koji su se javljali u eri surovoga nikolajevskog režima.

Najčešće književne vrste: poema, lirika, roman u stihovima, dnevnik.

Ostali predstavnici
Njemačka - Johann Wolfgang Goethe, Ludwig Tieck, Novalis, Heinrich
von Kleist, Ernst Theodor Amadeus Hoffmann i Friedrich Hölderlin, te
Eugène Delacroix, Pokolj na
pjesnici Clemens Brentano, Achim von Arnim i Joseph Freiherr von
Eichendorff Kiosu, 1824., ulje na platnu, 419
Francuska - Alphonse de Lamartine, Victor Hugo, Alexandre Dumas, × 354 cm, Louvre, Pariz.
Prosper Mérimée, Alfred de Vigny, Alfred de Musset, Gérard de Nerval,
Alphonse de Lamartine, Théophile Gautier, George Sand, Germaine de
Staël, Stendhal, François-René de Chateaubriand
Engleska - William Blake, William Wordsworth, Samuel Taylor Coleridge, John Keats, Percy Bysshe Shelley,
Mary Shelley i Jane Austen
Škotska - Walter Scott, Robert Burns
Poljska - Adam Mickiewicz, Juliusz Słowacki, Zygmunt Krasiński
Rusija - Vasilij Žukovski, Nikolaj Karamzin, Fjodor Tjutčev, Aleksandar Sergejevič Puškin, Mihail Jurjevič
Ljermontov
Španjolska - José de Espronceda, Gustavo Adolfo Bécquer, Mariano José de Larra i José Zorrilla, te Jacint
Verdaguer i Rosalía de Castro
Portugal - Almeida Garrett, Cesário Verde i António Nobre
Latinska Amerika - Esteban Echeverría, José de Alencar, Gonçalves Dias, Castro Alves
SAD - Washington Irving, James Fenimore Cooper, Edgar Allan Poe, Nathaniel Hawthorne, Henry David
Thoreau, Ralph Waldo Emerson, Emily Dickinson, Herman Melville

Romantizam u likovnoj umjetnosti

Slikarstvo
Podrobniji članak o temi: Slikarstvo
romantizma

I u likovnoj umjetnosti slično kao i u

književnosti, romantizam se javlja kao
reakcija na neoklasicizam koji je Jean-Louis-Théodore Géricault,
Francisco Goya, 3. svibnja 1808., svojom poetikom sputavao punu Splav Meduza, 1819., ulje na
1814., ulje na platnu, 266 × 345 platnu, 491 × 716 cm, Louvre,
slobodu individualnog stvaralaštva.
cm, Prado, Madrid. Pariz.
Romantičari ponajprije naglašavaju
slobodu i razmah mašte, a izvorišta
svojim temama traže prvenstveno u legendarnim i povijesnim događajima te, nerijetko, i u narodnom pjesništvu. To vrijedi i za
romantičarske slikare, koji posebnu pozornost pridaju oblikovanju kompozicije i patetičnom izrazu, naglašenom koloritu te
uočljivom kontrastiranju[3].
 Francuski umjetnik Jean-Louis-
Théodore Géricault (1791.-1824.) je
utjelovljenje tipičnog romantičarskog
slikara, a njegova najslavnija slika je
Splav Meduza. Prema Géricaultu,
zadatak umjetnosti nije utješiti ljudski
duh, već ga protresti i šokirati. J. A. D.
Ingres je bio učenik velikog slikara
Christian Jank, Eduard Riedel i neoklasicizma, J. L. Davida, no kod
Sir Charles Barry i Welby Pugin,
Georg Dollmann , Dvorac njega se osjetila težnja romantičarskoj Parlament u Londonu.
Neuschwanstein, 1886., Bavarija. dramatičnosti i egzotičnosti boja. Od
1824. godine on se sljedećih 25 godina
sukobljavao s jednim slikarom koji je predstavljao pravi romantizam, Eugène
Delacroix. Delacroix je postao najveći neobarokni slikar romantizma koji je više težio za „poetskom istinom” nego da prikaže
stvaran događaj. Nepovezanost planova s dramatičnim kontrastima svjetlosti i sjene i blistave širine pejzaža kod njegovih slika
izgledaju krajnje nestvarno. Na njima se vidi slikareva očaranost dalekim istokom koja je romantičarski element. Uz Delacroixa
značajni francuski slikari su još i Camille Corot (1796.-1875.), slikar poetičnih pejzaža, te Jean Francois Millet (1815.-1875.),
koji u pejzaž uvodi i likove seljaka, drvosječa, pastira, otvarajući tako vrata realističkom slikarstvu[3].

Umjetnik koji je najviše utjecao na Delacroixa bio je španjolski slikar Francisco Goya (1746.-1828.). Ovaj genij je započeo slikati
u tradiciji Rubensovog baroka i rokokoa, ali je brzo iznašao svoj stil koji je bio Rembrandtovski emocionalan s mekanim
rasprostiranjem svjetla kao u rokokou. Slika Posjednji Romeov poljubac Juliji talijanskog slikara Francesca Hayeza (1791.-1882.)
nadahnuta je tragičnom pričom Shakespeareovih ljubavnika. Slika je postala jedno od najpoznatijih djela talijanskog romantizma
zahvaljujući i brojnim reprodukcijama u bakrorezima, minijaturi, keramici i kameju.

Najreprezentativniji slikar romantizma u Njemačkoj bio je Caspar David Friedrich (1774.-1839.) koji je naslikao brojne slike u
kojima je u središtu veličanstvena, skoro nestvarna, priroda, a ne ljudi koji su prema njoj zanemarivi.

Romantičarska ljubav prema prirodi je uvelike povećala ljubav prema pejzažu kao
slikarskom motivu. Najveće domete romantičarskog pejzaža vidimo u djelima
francuske Barbizonske škole i djelima Engleza Johna Constablea (1776.-1837.) i
Williama Turnera (1775.-1851.).

Još jedan Francuz, Honoré Daumier (1808.-1879.), je slikar koji je poznatiji po

svojim satiričnim političkim karikaturama u novinama. U svojim slikama s
romantičkim temama razvio je smjeli osobni stil u kojemu likovi posjeduju snažnu
kiparsku jednostavnost (npr. platna i crteži s pustolovinama Don Kihota).

Arhitektura
Podrobniji članak o temi: historicizam
U Engleskoj, koja nije imala bogatu antičku i renesansnu tradiciju, javila se težnja za
obnovom gotike kao zaboravljenog srednjovjekovnog stila koji je imao originalne Jean-Baptiste Carpeaux, Kolo
engleske inačice. Najznačajniji primjer takve arhitekture je zgrada Parlamenta u (Ples), kameni reljef na Pariškoj
Operi iz 1869.
Londonu arhitekata sir Charlesa Barrya i Welbya Pugina koji je otpočet 1836. g.
Kasnije se u Francuskoj javila želja za obnovom barokne dramatike i raskoši u
arhitekturi. Najskladnije djelo neobarokne arhitekture je zgrada Opere u Parizu (1861.-1874.) arhitekta Charlesa Garniera.
No, najočitije djelo romantičarske arhitekture je dvorac Neuschwanstein, rezidencija za odmor Bavarskog kralja Ludovika koji je
bio zaluđen srednjovjekovnim bajkovitim dvorcima.

Kiparstvo
Kiparstvo je dugo ostalo pod utjecajem klasicizma, najvjerojatnije zbog tehničkih razloga jer materijal poput mramora nije bio
pogodan za izvođenje dramatičnih gesti. Kada se napokon razvilo, razvilo se uglavnom u Francuskoj. Kipar François Rude je
najpoznatiji po svojoj kompoziciji Marseljeza na Slavoluku pobjede u Parizu. Najživotnije i razigrane kipove neobaroka uradio je
Jean-Baptiste Carpeaux (1827.-75.). Njegov Ples iz 1869. god. savršeno se uklapa u neobaroknu arhitekturu Garnierove pariške
Opere.

Romantizam u glazbi
Podrobniji članak o temi: Glazba romantizma
Temeljna je odlika romantičarske glazbe inzistiranje na neposrednosti glazbenog izričaja, raznolikosti glazbenih formi, naglašenoj
melodioznosti i obojenosti muzičke fraze. Skladatelji tog doba inspiraciju za svoja djela često pronalaze u svaralaštvu značajnih
književnika, a najznačajniji su predstavnici europske glazbene romantike su Nijemci:

Carl Maria von Weber (1786.-1826.), pisac klavirskih kompozicija te poznate opere Strijelac vilenjak s tematikom
iz narodne legende,
Felix Mendelssohn (1809.-1847.), autor klavirskih i orkestarskih skladbi, i jedan od najistaknutijih
Robert Schumann (1816.-1856.), autor simfonijskih etida te pjevnih, sentimentalističkih solo pjesama[3].
Poljak Fryderyk Chopin (1810.-1849.), koji je velik dio svog života proveo u Parizu, pisao je virtuozne glasovirske kompozicije
pronalazeći posve nove stvaralačke forme. Simfonijskim su se pjesmama kao autori istaknuli Francuz Hector Berlioz
(1803.-1869.), te Mađar Franz Liszt (1811.-1886.), koji je bio i pijanist, i skladatelj, i dirigent: nadovezujući se na Berlioza, on još
više usavršava simfonijsku glazbu.

Dodamo li tome i veličanstveni operni opus Giussepea Verdija (1813.-1901.) - Rigoletto, Trubadur, Travijata, Aida, te ništa
manje značajno operno djelo Richarda Wagnera (1813.-1883.) s operama Ukleti Holandez, Tannhäuser, Tristan i Izolda i dr.
možemo reći da je cjelokupna glazbena umjetnost u razdoblju romantizma došla do takvog zamaha da ni prije ni poslije te epohe
nije bilo toliko značajnih skladatelja i umjetničkih ostvarenja u svim glazbenim žanrovima[3].

Od slavenskih skladatelja ističu se Rusi kao što je Mihail Ivanovič Glinka (1804.-1857.) koji je u svojim skladbama povezivao
rusku i europsku glazbenu tradiciju, a napisao je i poznate opere Ruslan i Ljudmila te Ivan Susanjin. Njega slijede poznata imena
kao što su:

Aleksandar Porfirjevič Borodin (1833.-1881.) s operom Knez lgor te simfonijskim pjesmama sa sadržajima iz
narodne predaje,
Modest Petrovič Musorgski ( 1839.-1881.), poznat u cijelom svijetu po operama Boris Godunov i Soročinski
sajam;
Nikolaj Rimski-Korsakov (1844.-1908.), pisac opera od kojih mu je najpoznatija Sadko s tematikom iz ruske
narodne epske poezije,
Petar Iljič Čajkovski (1840.-1893.), jedan od najboljih svjetskih skladatelja simfonijske glazbe, baleta (Labuđe
jezero, Orašar) i autor poznate opere Pikova dama, napisane prema Puškinovom djelu.

Ostali predstavnici
Njemačka - Ludwig van Beethoven i Johannes Brahms
Austrija - Anton Bruckner i Franz Schubert (1797.-1828.), skladatelj solo pjesama, klavirskih minijatura te
simfonija,
Norveška - Edvard Grieg
 Rusija - Milij Aleksejevič Balakirev i Cezar Antonovič Kjui
Italija - Giacomo Puccini
Češka - Bedřich Smetana (1825.-1884.), autor poznatog ciklusa simfonijskih pjesama Moja domovina te opere
Prodana nevjesta s obilnim korištenjem melodike narodne pjesme.

Bilješke
1. osobine romantizma (http://www.scribd.com/doc/7254204/Romantizam)
2. Dragutin Rosandić, Hrvatski jezik i književnost 2 (http://web.archive.org/20050329101222/www.geocities.com/gim
n1gradacac/romantizam/romant.htm), Školska knjiga, Zagreb, 1998. str. 178.-184.
3. Dragutin Rosandić, Hrvatski jezik i književnost 2 (http://blog.dnevnik.hr/print/id/1623457597/romantizam.html),
Školska knjiga, Zagreb, 1998., str. 178.-184.

Poveznice
Neoklasizicam
Historicizam
Romantizam u Hrvatskoj
Realizam (književnost)
Realizam (likovna umjetnost)

Vanjske poveznice
ROMANTIZAM u književnosti (http://www.blog.hr/print/id/1622343655/romantizam-u-knjizevnosti.html)
Slavenski romantizam (http://www.muza.hr/UserFiles/file/predavanja/Slavenski%20romantizam.ppt.)
Razdoblja i pravci zapadne umjetnosti
Egejska umjetnost · Etruščanska umjetnost · Umjetnost stare Grčke ·
Stari vijek
Umjetnost starog Rima · Ranokršćanska umjetnost
bizantska umjetnost · predromanika (karolinška renesansa, otonska renesansa,
Srednji vijek starohrvatska umjetnost) · romanika (arhitektura romanike, kiparstvo romanike,
slikarstvo romanike) · gotika (arhitektura gotike, kiparstvo gotike, slikarstvo gotike)
renesansa (rana renesansa, visoka renesansa, sjevernoeuropska renesansa) · manirizam ·
Novi vijek barok (barokna arhitektura, barokno kiparstvo, barokno slikarstvo, barokna glazba) · rokoko ·
neoklasicizam (directoire, ampir, bidermajer)
romantizam (književnost romantizma, slikarstvo romantizma, glazba romantizma, historicizam) ·
prerafaeliti · realizam (književnost, likovna umjetnost, glazbena umjetnost, verizam)
Modernizam naturalizam · impresionizam · postimpresionizam (sintetizam, pointilizam) ·
neoimpresionizam · simbolizam · parnasovstvo · Arts and Crafts · secesija ·
bečka moderna
fovizam · ekspresionizam · naiva · kubizam · orfizam · vorticizam · purizam ·
art déco · internacionalni stil · apstraktna umjetnost (suprematizam, De Stijl,
konstruktivizam, sinkromizam) · futurizam · dadaizam · metafizičko slikarstvo ·
20. stoljeće
nadrealizam · apstraktni ekspresionizam · kinetička umjetnost · pop art · op art ·
tašizam · informel · neorealizam (precizionizam, fotorealizam) · minimalizam ·
konceptualna umjetnost · land art · postmoderna
larpurlartizam · esteticizam · dekadentizam · avangarda · funkcionalizam ·
Povezani članci
eklekticizam
Književnici romantizma: 18. stoljeće - 19. stoljeće
Dimitrija Demeter - Ljudevit Gaj - Ivan Mažuranić -
Hrvatski književnici romantizma
Matija Mažuranić - Petar Preradović - Pavao Štoos - Stanko Vraz
George Gordon Byron - Johann Wolfgang Goethe - Heinrich Heine
- Victor Hugo - Alphonse de Lamartine - Mihail Jurjevič Ljermontov
Ostali književnici romantizma - Alessandro Manzoni - Adam Mickiewicz - Novalis -
Edgar Allan Poe - Aleksandar Sergejevič Puškin - Friedrich Schiller
- Walter Scott - William Wordsworth
 << Prosvjetiteljstvo, Klasicizam Realizam >>
Romantizam
XVIII. stoljeće · XIX. stoljeće
William Blake • Robert Burns • George Gordon Byron •
François-René de Chateaubriand • Samuel Taylor Coleridge •
Johann Wolfgang von Goethe • Ernst Theodor Amadeus Hoffmann •
Književnici Friedrich Hölderlin • Victor Hugo • John Keats • Alphonse de Lamartine •
Giacomo Leopardi • Mihail Ljermontov • Adam Mickiewicz • Gérard de Nerval •
Novalis • Edgar Allan Poe • Aleksandar Puškin • Friedrich Schiller •
Walter Scott • Mary Shelley • Percy Bysshe Shelley • William Wordsworth
Milij Aleksejevič Balakirev (Moćna gomilica) • Ludwig van Beethoven •
Vincenzo Bellini • Hector Berlioz • Georges Bizet • Johannes Brahms •
Anton Bruckner • Aleksandar Borodin • Frédéric Chopin • Gaetano Donizetti •
Antonín Dvořák • Mihail Glinka • Edvard Grieg • Cezar Antonovič Kjui •
Vatroslav Lisinski • Franz Liszt • Gustav Mahler • Felix Mendelssohn •
Skladatelji Modest Musorgski • Otto Nicolai • Jacques Offenbach • Niccolò Paganini •
Giacomo Puccini • Sergej Rahmanjinov • Nikolaj Rimski-Korsakov •
Gioacchino Rossini • Franz Schubert • Robert Schumann • Camille Saint-Saëns
• Bedřich Smetana • Johann Strauss stariji • Johann Strauss mlađi •
Francisco Tárrega • Petar Iljič Čajkovski • Giuseppe Verdi • Richard Wagner •
Carl Maria von Weber • Ivan pl. Zajc
William Blake • Karl Pavlovič Brijulov • John Constable • Camille Corot •
Eugène Delacroix • Caspar David Friedrich • Théodore Géricault •
Umjetnici
Francisco Goya • Škola rijeke Hudson • Emanuel Leutze • Pokret Nazarene •
Samuel Palmer • J. M. W. Turner
Johann Gottlieb Fichte • Friedrich Ludwig Jahn •
Filozofija Friedrich Wilhelm Joseph Schelling • Georg Wilhelm Friedrich Hegel •
Søren Kierkegaard • Friedrich Nietzsche
Kultura romantizma Bohemizam • Eskapizam • Romantički nacionalizam
<< Prosvjetiteljstvo • Realizam (u književnosti, u likovnoj umjetnosti) >>

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Romantizam&oldid=5345775"

Ova je stranica posljednji put uređivana dana 23. listopada 2019. u 21:16.

Tekst je dostupan pod licencijom Creative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima; dodatni uvjeti se mogu
primjenjivati. Pogledajte Uvjete uporabe za detalje.