KNJIŽEVNOPOVIJESNA RAZDOBLJA

1. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA

-prva književnost: asirsko babilonska knjiž.--> ep o Gilgamešu (1700.g.pr.Kr.)
-staroegipatska knjiž. --> pouke Mudrosti
-indijska knjiž. --> Ramajana, Mahabharata, Vede i Pančatantra (bajke)
-hebrejska --> Biblija
-arapska--> Kuran
BIBLIJA – zbirka tekstova koje židovi i kršćani smatraju svetom
- pisana predaja židovskog naroda
- nastala 1300g.pr.Kr.
-73 knjige; Stari i Novi Zavjet
STARI ZAVJET (46)-jezik: većinom hebrejski, najstarije aramejskim
1.Petoknjižje ( Tora, Mojsije/Judita-SSK)
2. Povijesne knjige
3. Psalmi (Kralj David. Pjesma nad pjesmama-Kralj Salomon)
4. Mudrosne knjige
5. Proročke knjige

NOVI ZAVIJET (27)- jezik: grčki, vrijeme: 0.- 100.g.

1. Evanđelja (Matej,Marko,Luka,Ivan)-prva 3 sinoptička,Suze sina razmetnoga I. Gundulić

2. Djela Apostolska
3. Poslanice apostola Pavla
4. Katoličke poslanice
5. Otkrivenje

PRIJEVODI BIBLIJE: 1. Septuaginta (prijevod sedamdesetorice) -s hebrejskog na grčki

2. Vulgata (prijevod na latinski)-sv. Jeronim
3. Bartol Kašić -prvi hrv. Prijevod
4. Matija Petar Katančić -1831.prvi potpuni prijevod na hrv.
Gutenbergova biblija- prva tiskana knjiga
Inkunabula- prvotisak

2. ANTIKA (8.st.pr.Kr- 476.g.)

- književnost stare Grčke i Rima (klasična)
- Od Homerovih epova do pada ZRC
- knjiž. vrste:

EP Homer: Ilijada i Odiseja

LIRSKA POEZIJA Alkej, Sapfa,Anakreont
BASNA Ezop
TRAGEDIJA Eshil-Okovani Prometej/Sofoklo-kralj Edip,
Antigona / Euripid-Medeja
KOMEDIJA Aristofan-Ptice,Menandar

EP
-Homerovi epovi – homersko pitanje: pitanje postojanje i autorstva oba djela
- unitaristi: vjeruju da je Homer napisao oba epa / pluralisti: više autora
ILIJADA: Ilij - naziv za Troju
-tema: zbivanja na kraju Trojanskog rata (otmica lijepe Helene)
- trajanje: 51 dan završne (10.) godine rata
- kompozicija: 24 pjevanja
--DIGRESIJA – stalni epiteti (brzonogi Ahilej), epizode i ponavljanja
- retardacija ili usporavanje od glavne radnje
-INVOKACIJA – zaziv muze
- IN MEDIAS RES- središte zbivanja radnje
- grčki narod: Ahejci/Argejci/Danajci
ODISEJA: tema: pustolovina Odiseja nakon rata -vrijeme: 41 dan u završnoj god.rata
-lutanje i čežnja za povratak domu - kompozicija: 24 pjevanja
-invokacija, in medias res
TRAGEDIJA
- 5/4 st.pr.Kr
-Tespis: začetnik tragedije, uveo 1. glumca
-Najveći tragičari: Eshil (tvorac klas.grč. Tragedije), uveo 2. glumca
Sofoklo- uveo 3. glumca
Euripid
-ANTIGONA- antika - vrijeme: 24 sata
-mitološke teme, tragični junak, krivnja - Protagonist: Antigona / Antagonist: Kreont
- jedinstvo mjesta i radnje - kompozicija: heksametar,7 činova
KOMEDIJA
- teme: svakodnevni život
- Aristofan i Menandar
-Heksametar: stih stare grčke (6 stepa)
-kvantitativna versifikacija-izmjena dugih i kratkih slogova
- dug slog=arza, kratki=teza
RIMSKA KNJIŽEVNOST

KOMEDIJA Tit Makcije Plaut, Ćup/Aulularia/škrtac-uzor

Marinu Držiću, Moliere
EP Publije Vergilije Maron,Eneida
LIRSKA POEZIJA Gaj Vergilije Katul, Publije Ovidije Nazon,
Marko Valerije Marcijal
PRIČE U STIHU Publije Ovidije Nazon, Metamorfoze
POSLANICE Kvint Horacije Flak, Poslanica Pizonima

Publije Vergilije Maron, Eneida

- tema: Enejino lutanje nakon Troje i osnutak Rima
- motivi: dužnost, sudbina, ljubav,osveta
- kompozicija: 12 pjevanja-heksametar (prvih 6 po uzoru na Odiseju,drugih 6 na Ilijadu)
- uvod: “Pjevaj mi Muzo,zbog čega..”
3. SREDNJI VIJEK (476. - pol.15.st.)
-trubadurska i vagantska lirika, junačka epika
-prva srednjovjekovna lirika – trubadurska
-vagantska: siromašni i studenti
-prožimanje antike i Biblije
-Latinski jezik, javlja se knjiž. na narodnome jeziku
- Carmina Burana: latinski i njemački jezik, rukopisna zbirka
- epska djela; u stihu, narodni jezik

LIRSKA POEZIJA trubadurska i vagantska- Carmina Burana

JUNAČKA EPIKA Beowulf, Pjesan o Rolandu, Pjesan o Cidu,
Pjesma o Nibelunzima
VITEŠKI EPOVI Roman o Tristanu i Izoldi

4.HUMANIZAM I RENESANSA
- Humanizam (kraj 13.st ,Italija) , predrenesansa (15.-16.st)
-oživljavanje antičke kulture
-latinski jezik
- čovjek u središtu
KNJIŽEVNOST PREDRENESANSE:
-Dante Alighieri, Božanstvena komedija (pridjev daje Boccaccio)
-Alegorijski ep po uzoru na Vergilija
-tema: Danteovo putovanje kroz pakao, čistilište i raj
- strofa: tercina= 3 jedanaesterca
- 100 pjevanja u 3 djela: uvodno pjevanje + Čistilište-33 pjevanja
Raj-33 pjevanja
Pakao-33 pjevanja, 9 krugova pakla
3 zvijeri: pantera, lav, vučica = ljudski grijesi: putenost, oholost i pohlepa
Likovi: Dante-grešnik (35), Vergilije-simbol razuma, Beatrice- božanska milost
Simbolika brojeva: 100-cjelovitost, 3-Sveto Trojstvo
Francesco Petrarca, Kanconijer (1304.-1374.)
-susret s Laurom
-prvi moderni pjesnik-u središte stavlja ženu=lirski subjekt
-ljubavna poezija
-tema: raspon emocija , motivi: ljubav i pjesnička slava
-kompozicija: 366 soneta
-susret s Laurom 6.4.1327 (Veliki Petak), crkva sv. Klare
-pjesnički jezik-metafora, antiteza, polisindeton
-petrarkizam-oponašanje Petrarkine poezije
Giovanni Boccaccio, Dekameron
-začetnik novele
-Dekameron- knjiga 10 dana
-zbirka od 100 novela, Firenca
-tema: 7 djevojaka i 3 mladića bježe od kuge i pričaju priče

5. RENESANSA (15. i 16.st.)

-antički uzori -stil: jednostavan, jasan, pregledna kompozicija
-pojedinac u središtu - narodni jezik
-svjetovna tematika - Carpe diem
-romani: viteški, pastoralni, pikarski
-drama: učena komedija (comedia erudita)-tekst i komedija umijeća(comedia dell arte)-
improvizacija

EP Ludovico Ariosto, Bijesni Orlando

ROMAN Jacopo Sannazaro (Arkodija), Francois
Rabelais, M. Cervantes
TRAGEDIJA William Shakespeare, Hamlet
KOMEDIJA William Shakespeare, San Ivanjske noći
 ESEJI Michel de Montaigne, Eseji
LIR. POEZIJA petrarkisti

MIGUEL DE CERVANTES, Bistri vitez don Quijote od Manche

-sukob pojedinca i svijeta
-prvi takav roman
-odluka da postane vitez
-borba s vjetrenjačama- borba s nepostojećim neprijateljem
-donkihotovski- sukob ljudskih ideala sa stvarnošću

WILLIAM SHAKESPEARE, Hamlet

-priča nije original
-tema: osveta
-Danska, dvorac Elsinore
- vanjski sukob: kralj Klaudije- ubio mu je oca
-unutarnji sukob: odgađa osvetu
-citati: Marcel-“Nešto je trulo u državi Danskoj”
Hamlet- “slabosti, ime ti je žena”, “remek djelo čovjek”, “Biti ili ne biti”
- zrcalni likovi: Hamlet i Laert
-mišolovka= predstava u predstavi

6. BAROK (17.st)
-barocco - neobrađeni biser
-Memento mori
-kićenost: gomilanje stilskih izražajnih sredstava
-končeto: pjwsnička figura utemljena na domišljanosti,spajanje pojmova koji se čine
nespojivima
- manirizam-neprirodan način izražavanja, prijelaz s renesanse na barok
- marinizam - začetnik G. Marino, prenaglašenost stilskih sredstava, začuditi čitatelja
 EP Torquato Tasso, Oslobođeni Jeruzalem
LIR. POEZIJA Luis de Gongora-Pješčani sat, Giambattista
Marino-Pjevač
DRAMA Pedro Calderon de la Barca, Život je san

PEDRO CALEDRON DE LA BARCA, Život je san

-fil. Drama -Poljska
-3 Čina -Sigismund i Bazlije, Klautaldo-brine se za Sigismunda u tamnici

7. KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO (2.pol.17.st.)

-Francuska
-Razum
-klasicistički stil- sklad, jasnoća, sažetost
-čovjek kao individualac, posjeduje apsolutnu slobodu

TRAGEDIJA Pierre Corneille-Cid, Jean Racine-Fedra

KOMEDIJA Moliere: Škrtac,Umišljeni bolesnik,Tartuffe

PROSVJETITELJSTVO
- Enciklopedija, Denis Diderot=znanje svih područja
- Roman: Voltaire, Condide ili optimizam
- Komedija: Carlo Coldani, Gostioničarka Mirandolina

8.PREDROMANTIZAM I ROMANTIZAM (kraj 18. i početak 19.st.)

-odmak od klasicističkih provika
-dominacija razuma
-teme: ljubav
-Herder: zbirka pjesama Narodne pjesme--> uvrštena Asanaginica

FRAN.KNJIŽEVNOST Jean-Jacques Rausseau, Julija ili nova Heloiza

NJEM.KNJIŽENOST J.W.Goethe, Patnje mladog Werthera
Friedrich Schiller, Razbojici
WERTER
- Razdoblje: predromatizam /antiklasicistički pokret Sturm und Drang
 - Epistolarni roman-oblik pisma
- Autor: Goethe- jedan od najznačajnijih njem. Autora, nastaje u početku njegova
stvaralaštva
- Stilska obilježja: romantičarska poetika
- -verterizam: prenaglašena emocionalnost
- Teme: ljubav, priroda i umjetnost
- Pripovijedanje u 1.licu , završni dio u 3. licu
- Kompozicija: 1 dio-izdavač se obraća čitatelju
 2 dio- pisma-2 knjige
LIKOVI:
- Werther: romantičarski junak, osjećajan, umjetnik, voli prirodu, neprilagođen društvu,
idealist, pesimističan, patetičan
- Albert: Lottin zaručnik, kasnije muž; racionalan, ponaša se u skladu s društvenim
normama
- Lotta: idealizirani lik (prikazom Werthera)
- Suprotstavljeni likovi: Werther i Albert = Albert je razuman i smiren, ne razumije da
nekima može zavladati strast i oduzeti im moć pravilnog razmišljanja, a Werther je
emocionalan i strastven, vode ga osjećaji a ne razum
- Pr. Albert samoubojstvo smatra slabošću, a Werther tvrdi da je to poput neizlječiva
bolesnika tj. Da priroda ima svoje granice i da svaki čovjek može podnijeti samo
određenu mjeru patnje nakon čega slijedi smrt
ROMANTIZAM

LIRSKA POEZIJA William Wordsworth i Samuel T. Coleridge,

Lirske balade
Alphonse de Lamartine, Poetske meditacije
POEMA George G. Byron, Hodočašće Childea Harolda
Edgar Allan Poe, Gavran
NOVELA E.A.Poe, Crni mačak
ROMAN Mary Shelley, Frankenstein
Walter Scott, Ivanhoe (začetnik povijesnog
romana
Victor Hugo, Zvonar crkve Notre-Dame u
Parizu
Aleksanadar S. Puškin, Evgenij Onjegin (roman
u stihu)
Mihail J. Ljermontov, Junak našeg doba

ROMATIČARSKA POETIKA
 - stvaralačko načelo: sloboda
- Likovi: emotivni svijet prenaglašen
- Knjiž. vrste : epistoralni roma, roman u stihu i lirske pjesme i poeme
- Svjetska bol: pesimizam- spoznaja o krhkosti čovjeka i zla u svijetu
- Kult prirode: izražava duhovno raspoloženje
ENGLESKI ROMANTIČARI
- 1.generacija: William Wordsworth i Samuel T. Coleridge, Lirske balade
- 2generacija: George G. Byron, Hodočašće Childea Harolda i ep Don Juan,Walter Scott,
Ivanhoe

EDGAR ALLAN POE

- Utemeljitelj priče strave i kriminalističke priče
- U sreduštu ljudska psiha
- Propituje svijest i podsvijest
- Pr. Novela Crni mačak
- Antologijske pjesme ; Gavran i Annabel Lee
FRANCUSKI ROMATIČARI
- Fran. Romatizam započinje zbirkom Alphonsea de Lamartinea ,Poetske meditacije
(1820).
- Najznačajnija djela: Poetske meditacije, Nove meditacije
- Victor Hugo –u svojoj drami Cromwell iznosi predgovor romatizma
- Najznačajnija djela: drame-Cromwell, Hernani; romani- Zvonar crkve Notre-Dame u
Parizu, Jadnici
RUSKI ROMATIČARI
Aleksandar Sergejevič Puškin
- Najznačajniji kao autor romana u stihu Evgenij Onjegin
- Uvodi novi tip romantičarskog lika- tip suvišnog čovjeka: zasićen svim užitcima ,muči ga
dosada, tragičan završetak
Mihail Jurjevič Ljermontov
- Autor romana Junak našeg doba
- Glavni lik Pečorin, koji besciljno luta u potrazi za nečim što bi ispunilo njegov život
zasićen dosadom i spleenom (zlovoljom)
9.REALIZAM I NATURALIZAM (1830.-1890.)
- realizam: vodeće književnosti: francuska, ruska i engleska
- traje od 1830. do 1870. godine
- naturalizam proizlazi iz realizma i traje od 1870. do 1890.
- cilj im je opisati stvarnost, tj. Društvo i društvene odnose stvarnima te kritički pristupa
negativnim pojavama

REALIZAM
Najznačajniji predstavnici i djela:

ROMAN -Stendhal (Henri Beyle), Crveno i crno

-Honore de Balzac, Otac Goriot (dio ciklusa
Ljudska komedija)
-Gustave Flaubert, Gospođa Bovary
-Lav Nikolajevič Tolstoj, Ana Karenjina
Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna

NOVELA -Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Kabanica

- Ivan Sergejevič Turgenjev, Lovčevi zapisi

REALISTIČKA POETIKA
1. uloga književnosti: društvena-ukazuje na društvene probleme
2. stvaralačka načela: načelo istinitosti i tipičnosti
3. tematika: povijest, mistika...
4. pripovjedač: objektivan, u 3. licu
5. likovi: socijalno-psihološka karakterizacija, dinamični (mijenjaju se kroz djelo)
6. jezik: jezik sredine, nije standardni
7. knjiž. vrste: roman i novela

FRANCUSKI REALIZAM
 - Predstavnici: Stendhal (roman Crveno i crno) i Honore de Balzac (ciklus romana Ljudska
komedija)- afirmiraju realistički roman te prikazuju francusko društvo i ukazuju na
negativne društvene pojave = kritički realizam
- Gustava Flaubert - psihološki realizam
RUSKI REALIZAM
- 3 faze: 1. rani realizam- Nikolaj V. Gogolj, Kabanica
2. Razvijeni realizam- Ivan Sergejevič Turgenjev, Lovčevi zapisi
3.visoki realizam – Lav N. Tolstoja (romani Ana Karenjina i Rat i mir) i Fjodor M. Dostojevski,
Zločin i kazna

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI, ZLOČIN I KAZNA

- razdoblje: realizam (1830-1870)
- knjiž. vrsta: roman (socijalni, psihološki, roman ideja)
- autor u kontekstu razdoblja: Fjodor M. D. stvara u razdoblju ruskog realizma. Roman je
objavljen 1866. Godine.
- stilska obilježja: realistička, modernistička
- tematika: socijalni i psihološki roman
prikazuje suvremene društvene probleme (siromaštvo, alkoholizam, prostitucija)
prate se unutrašnja proživljavanja glavnog lika Raskoljnikova
roman ideja-pojavljuje se teorija kojom glavni lik opravdava zločin
središnja tema- Raskoljnikovljeva teorija o podjeli ljudi na iznimne pojedince kojima je
dopušteno (ubiti) kršiti pravila i na “materijal” (obične ljude) kojima to nije dozvoljeno
- fabula: preuzeta iz kriminalističkog romana-zločin, istraga, krivnja, osuda
fabula u drugom planu
prvi plan-psihologija likova i njihovih postupaka
- mjesto radnje: Petrograd i Sibir
-trajanje: vrlo kratko vrijeme (10-tak dana početkom srpnja)
- roman podijeljen u 6 dijelova, nakon kojih dolazi epilog
- sveznajući pripovjedač-unutarnji monolozi i slobodni neupravni govor
- polifonijski roman- kada se u romanu pojavljuju različiti glasovi koji vode ravnopravan dijalog
izražavajući pritom suprotne stavove
- teme koje roman otvara: granice čovjekove slobode, pitanje odgovornosti, odnos prema
religiji, čovjekova priroda, žrtvovanje za druge

REALISTIČKI ROMAN MODERNI ROMAN

-detaljni opisi prostora
- socijalno-psihološka motivacija likova
- načelo tipičnosti: likovi kao predstavnici
društvenih tipova (studenti,činovnici...)
- sveznajući pripovjedač
-San i halucinacija kao izraz čovjekove
podsvijesti
-Lik kao zastupnik određene ideje
-unošenje elemenata eseja
-moderne pripovjedne tehnike (unutarnji
monolozi i slobodni neupravni govor)

LIKOVI
1. Radion Romanovič Raskoljnikov: siromašni bivši student prava, intelektualac koji se buni
protiv općeprihvaćenih društvenih vrijednosti i razvija teoriju o iznimnim pojedincima, ubojica,
simbolika prezimena Raskoljnikov (raskoliti-podijeliti nešto na 2 dijela), dvije strane ličnosti:
čovjek koji pomaže drugom čovjek ali i ubojica
2. Puljherija Aleksandrovna: Raskoljnikovljeva majka
3. Dunja (Avdotja Romanovna): Raskoljnikovljeva sestra
4. Razumihin: siromašni student, Raskoljnikovljev prijatelj, kasnije Dunjin muž
5. Aljona Ivanovna: lihvarica
6. Lizaveta: Aljonina sestra
7. Svidrigajlov: plemić, razvratnik, cinik, nihilist
8. Porfirij Petrovič: policijski inspektor koji istražuje zločin
9. Sonja: Marmeladovljeva kći iz prvog braka, prisiljen postati prostitutkom, ponizna kršćanka,
emotivna, tip žene patnice
10. Marmeladov: činovnik, alkoholičar
11. Katarina Ivanovna: Marmeladovljeva supruga, časnička kći, očajna, bolesna žena izluđena
siromaštvom
NATURALIZAM
- Začetnik: fran. Književnik Emile Zola, članak Eksperimentalni roman
- Objektivnija slika stvarnosti
- Promatranje čovjeka kao prirodno a ne društveno biće
- Smatraju da čovjekom upravlja temperament, nagoni
- Obilježja: estetika ružnoće- prikazivanje i najružnijih žuvotnih pojava
- Najznačajniji predstavnici i djela : Emile Zola ( Therese Raquin, Germinal) i Guy de
Maupassant (Na vodi)

10.MODERNIZAM (1857.)
- započinje u drugoj polovici 19. Stoljeća
- začetnik: Charles Baudelaire, Cvjetovi zla (1857.)
- suprotstavljane realizmu i naturalizmu
- težnja za pronalaženjem novih stvaralačkih postupaka i esteticizam-teza da umjetnost treba
imati isključivo estetsku ulogu
- fran. Književnik i slikar Theophile Gautier utemeljitelj je larpurlartizma- teorija koja ističe da je
jedina svrha umjetnosti stvaranje ljepote, neovisna i društvu i ne smije imati poučnu ulogu
Najznačajniji predstavnici i djela:

LIRSKA POEZIJA Charles Baudelaire, Cvjetovi zla

Paul Verlaine, Jesenja pjesma
Arthur Rimbaud, Samoglasnici
DRAMA Henrik Ibsen, Nora (Lutkina kuća)
Anton Pavlovič Čehov, Tri sestre

CHARLES BAUDELAIRE, CVJETOVI ZLA

- Naslov: proturječan=oksimoron, izražava pjesnikovu podvojenost između stvarnosti i
ideala
- Tematika: odnos pjesnika i svijeta, prikaz velegrada, s naglaskom na ružnim pojavama,
poezija kao prostor mašte
- Kompozicija: početak- posveta Tehophileu Gautieru i uvodna pjesma Čitatelju
6 dijelova: Spleen i ideal, Pariške slike, Vino, Cvjetovi zla, Pobuna i Smrt
 - U prvom djelu: suprotstavljen negativan doživljaj svijeta i umjetnost
- 2 programatske pjesme: Albatros i Suglasja
- Zbirka osuđena zbog povrede javnog morala, 6 pjesama maknuto iz zbirke
- Charles Baudelaire smatra se “ocem zapadnog moderniteta” - larpurlartizam
-pjesme često u obliku soneta
-lirski subjekt-pesimističan
-poezija: metaforična i utemeljena na pjesničkim slikama
-sinestezija-pjes. figura predodžba različitih osjetila
- koristi kontrast i oksimoron
- Temeljni motiv: velegrad kao umjetna priroda-život modernog čovjeka u kojem vlada
ružnoća, nemoral i tjeskoba
LIRSKA POEZIJA
- Simbolizam: naglašavanje apsolutne slobode stvaralaštva, naglasak na sugestivnosti i
simbolici (pjesnički jezik)
- najznačajniji simbolisti: Paul Verlaine, Arthur Rimbaud i Stephane Mallarme
- Kraj 19. St. -impresionizam- izražavanje trenutnog osobnog dojma
- dominantna tema: pejzaž
- obilježja: slikovitost, formalno savršenstvo i muzikalnost
- najznačajniji pjesnik: Paul Verlaine, Jesenja pjesma
DRAMA
- Komorna drama: težište na psihologiji likova, ne na dramskoj radnji
- postiže se smanjenjem broja likova i reduciranjem mjesta i vremena radnje
- Predstavnik: norveški dramatičar Henrik Ibsen, Nora (Lutkina kuća)
- Ruski književnik Anton Pavlovič Čehov (Tri sestre) začetnik je lirske drame- naglasak na
slikanju ugođaja

11. AVANGARDA
- oko 1910. do tridesetih godina
- futurizam (Italija, Rusija), ekspresionizam (Njemačka, Austrija), dadaizam, nadrealizam
(Francuska)
- pobuna protiv tradicije
-poetika osporavanja: osporava ono što je prema tradiciji lijepo, a suprotstavlja se logičnome i
razumljivom
-smjerovi: 1. futurizam = Italija (1900) i Rusija (1912), ključna je pobuna-odbacivanje tradicije i
okrenutost budućnosti, začetnik: Filippo Tommaso Marinetti, Futuristički manifest u Italiji dok u
Rusiji Vladimir Vladimirovič Majakovski i Velimir Hljebnikov, Pljuska društvenom ukusu
2. ekspresionizam = (1910.-1925.) Austrija i Njemačka, časopisi: Der Sturm i Die Aktion ,
izražava nemir, tjeskobu i krik kao posljedicu društvene stvarnosti, ekspresionistički stil odlikuje
sažet izraz, vizualne pjesničke slike i ekspresionistička uporaba boje, predstavnici: Georg Heym,
Georg Trakl, Gottfried Benn i Franz Werfel
3. dadaizam = javlja se 1916. godine u Zurichu, osnivač: francuski književnik Tristan Tzara,
suprotstavljaju iracionalnu negaciju svih vrijednosti, uključujući i umjetnost, poezija:
karakteristični su paradoks, tehnika kolaža i crni humor, dada - dječje tepanje; tim se izrazom u
francuskome jeziku označuje i drveni konjić (igračka)
4. nadrealizam = razvio se iz dadaizma, začetnik: francuski pjesnik Andre Breton (1924.)
Manifest nadrealizma, zasniva se na učenju Sigmunda Freuda, zamisao da se nesvjesno
može ,,automatskim rukopisom" prenijeti u umjetničko djelo, zalažu se za bilježenje spontanoga
tijeka misli, asocijacija i slika, koji se javljaju u posebnim psihičkim stanjima
Najznačajniji su nadrealistički pjesnici Andre Breton, Paul Eluard Louis Aragon

FRANZ KAFKA, PREOBRAŽAJ

- 1883. - 1824.
-književni opus Franza Kafke ne može se svrstati ni u jedan avangardni smjer.
-specifičnost - paradoks: miješa stvarno i fantastično, a svijet tjeskobe ispunjava njegove likove
(kafkijanska atmosfera).
-Najznačajnija djela: Proces, Zamak, Amerika (romani) i pripovijetka Preobražaj
-književnopovijesno razdoblje: avangarda (od 10-ih do 30-ih godina 20. st.)
-književna vrsta: moderna pripovijetka
-autor u kontekstu razdoblja: za života je objavio vrlo malo djela, u oporuci tražio da se
njegova neobjavljena djela spale, prijatelj je priredio Kafkine rukopise za tisak i objavio ih
-stilska obilježja: paradoks, kafkijanska atmosfera, objektivno pripovijedanje; ekspresionistički i
nadrealistički elementi
-tema: pojedinac i svijet, obiteljski odnosi
-kompozicija: - tri nenaslovljena dijela
- prati se postupnost preobrazbe Gregora Samse
- nakon fizičke slijedi promjena glasa, sužavanje vida i odnosa prema prostoru
- obiteljski odnosi – naizgled se mijenjaju: nerazumijevanje, nemogućnost komunikacije,
nepostojanje volje za pokušaj sporazumijevanja
- izraženo stvarno ranjavanje: najprije fizičko koje mu nanosi otac, potom sestra i
majka
- u završnom djelu Gregor odluči otići birajući smrt
-pripovjedač: - objektivan, 3. lice
- pripovijedanje neutralno, poput izvješća, opisi iznimno detaljizirani
-paradoks: u središtu stvaralačkoga postupka- spaja ne spojivo (realistično i fantastično)
-kafkijanska atmosfera: rezultat paradoksa, čitatelj se osjeća izgubljenim u svijetu u kojemu
nikoga ništa ne začuđuje (ljudi se pretvaraju u kukce)
-neutralno pripovijedanje: podsjeća na izvješće; hladno, neutralno, objektivno, bez
pripovjedačeva komentara
-elementi ekspresionizma: dojam tjeskobe, krik
-elementi nadrealizma: miješanje realnog i irealnog

LIKOVI
1. Gregor Samsa: trgovački putnik, mladić koji je nesebično 5 godina zarađivao za cijelu
obitelj
2. Sestra: preobrazba- od suosjećajne sestre do nemilosrdne osobe koja smatra da se
Gregora treba riješiti
3. Majka: patetična i pasivna
4. Otac: autoritativan, nemilosrdan, agresivan

Roman Uliks
- Temeljno djelo europskoga proznog modernizma
- Joyce njime uvodi novi tip romana – roman struje svijesti
- Radnja: Dublin, tijekom jednog dana prati život nekoliko likova
 - Ime: latinsko ime grčkog junaka Odiseja (Uliks) -poveznica s Homerovom Odisejom
- Prikazuje svijet suvremenog čovjeka
Roman Gospođa Dalloway
- Radnja: London, nakon Prvoga svjetskoga rata, prikazuje jedan dan u životu gospođe
Dalloway- supruge uglednog člana Parlamenta
- Autorica napušta tradicionalnu fabulu
- Sužavanje mjesta i vremena radnje – prostor za naglašavanje unutrašnjih proživljavanja
likova
Roman Krik i bijes (Buka i bijes)
- Preuzet iz Shakespeareove drame Macbeth: Život je priča/Koju idiot priča, puna buke i
bijesa, a ne znači ništa
- Prikazuje degeneraciju i propast nekad ugledne obitelji
- Roman u 4 dijela

ROMAN STRUJE SVIJESTI

- Dominira knjiž. Tehnika izravnoga zapisivanja misli, asocijacija, osjećaja, dojmova (struja
svijesti)
- Izražava čovjekovu svijest- svijesti i nesvjesni dio
- Nema klasične fabule, vrijeme je subjektivno, lik se izražava kombinacijom unutrašnjeg
monologa i bilježenja struje svijesti
- Najznačajniji predstavnici: engleska- James Joyce i Virginia Woolf, amerika- William
Faulkner
AVANGARDNA DRAMA
- Predstavnik: Luigi Pirandello
- Svojom trilogijom “teatra u teatru” (šest osoba traži autora, Svatko na svoj način,
Večeras se improvizira) bavi se pitanjem čovjekova identiteta
- Uvodi tezu o “maskama” ispod kojih se izgubila ljudska osobnost
- Nobelova nagrada za književnost 1934.
- Smatra ga se prethodnikom egzistencijalističke knjiž. i kazališta apsurda

12. KASNI MODERNIZAM

- od 40-tih do 70-tih godina 20. Stoljeća
- odustaje se od avangardnih zahtjeva za osporavanjem tradicije
- dijalog s tradicijom: književnici se vraćaju velikim knjiž. Temama
- novi tip romana: Egzistencijalistički roman (pod utjecajem filozofije)
u drami: epsko kazalište i teatar apsurda ( antidrama)
Najznačajniji predstavnici i djela:

EGZISTENCIJALISTIČKI ROMAN Jean-Paul Sartre, Mučnina

Albert Camus, Stranac
DRAMA (epski teatar) Bertolt Brecht, Majka Courage i njezina djeca
DRAMA (teatar apsurda/antidrama) Eugene Ionesco, Ćelava pjevačica,Stolice
Samuel Beckett, U očekivanju Godota
ostali predstavnici;
- Mihail Afanasjevič Bulgakov, Majstor i Margarita
- Ernest Hemingway, Kome zvono zvoni, Starac i more
- Thomas Mann, Doktor Faustus (1947.)
- Meša Selimović, Derviš i smrt (1966.)

ALBER CAMUS, STRANAC

- Najznačajniji predstavnik kasnog modernizma
- autor u kontekstu razdoblja: Roman Stranac (1942.) pripada prvoj stvaralačkoj fazi
Alberta Camusja (faza apsurda)- naglašava svijest o apsurdu čovjekova života, tj. da je
čovjekov život besmislen i apsurdan jer se u njemu spajaju dvije nespojive težnje: s
jedne strane nalazi se čovjekova potreba za traženjem smisla života, a s druge je strane
svijest o ravnodušnost svijeta, ulozi slučaja u čovjekovu životu i neminovnoj smrti
- naslov:u svijetu iznenada lišenom iluzija i jasnoće čovjek se osjeća strancem (Albert
Camus, Mit o Sizifu)
- književna vrsta: egzistencijalistički roman
- stilska obilježja: tehnika redukcije
- tema: prikaz života kao besmislenog i apsurdnog, čovjekova otuđenost
- kompozicija: 2 dijela: -prvi prikazuje Meursaultov život kao slobodnog čovjeka
- drugi: njegov život u zatvoru i suđenje
- pripovjedač: u 1. licu, pratimo djelo iz perspektive lika koji u njemu sudjeluje
- lik: Meursault - predstavnik otuđenoga čovjeka: doživljava život kao besmisleno
postojanje kojim vlada slučaj, otuđen od društva, ravnodušan je prema svim društvenim
institucijama
 - sveden na osjetilne dojmove: govori ono što vidi i osjeća, nema vlastitoga naknadnog
komentara, mišljenja i sl.
- karakterizacija lika: tehnika redukcije- svodi njegov psihički život na elementarno
(osjetilne dojmove)
- Camus tako unosi promjene : očekuje se psihološka razrada lika ali ona izostaje
LIKOVI
1. Meursault: mer, soleil (fran.)- more sunce
-uvijek govori istinu, tjelesne potrebe u prvom planu (vrućina, znoj), osjećaje ne
verbalizira, ravnodušan prema svijetu: ne plače zbog majčine smrti, pristaje lažno svjedočiti, ne
osjeća grižnju savjest zbog ubojstva, ne vjeruje u boga
2. Celeste: Meursaultov prijatelj
3. Marie Cardona: Meursaultova djevojka
4. Raymond: susjed, svodnik
5. Salaman: susjed, starac sa psom
CITATI
“Danas je mama umrla. Ili možda jučer, ne znam. Dobio sam brzojav iz ubožnice: Majka
preminula. Ukop sutra. S poštovanjem. Ali, to ništa ne znači. Možda je to ipak bilo jučer”

EGZISTENCIJALIZAM
- književni pravac nastao u Francuskoj pod utjecajem filozofije egzistencije
- Predstavnici: Jean-Paul Sartre i Albert Camus
- Jean-Paul Sartre duhovni je začetnik i glavni predstavnik francuskoga egzistencijalizma
- U filozofskome romanu Mučnina (1938.) prikazao proces u kojemu glavni lik dolazi do
spoznaje da je svijet mjesto apsurda i egzistencijalne tjeskobe
OBILJEŽJA EGZISTENCIJALISTIČKOG ROMANA
- Tematika: vezana uz čovjekov doživljaj vlastitoga postojanja: odnos osamljenoga
pojedinca s drugim ljudima
- Likovi su polarizirani: ili su egzistencijalisti (uviđaju čovjekov egzistencijalni položaj) ili
pripadaju masi (većini koja živi u prividu građanskoga ili političkoga života)
- reduktivna tehnika - nema tradicionalno razrađene fabule, a naglasak na prikazu lika jer
je u središtu piščeva zanimanja suprotstavljanje stajališta o bitnim životnim pitanjima
- Egzistencijalistički se roman suprotstavlja realističkoj tradiciji

DRAMA I KAZLIŠTE KASNOGA MODERNIZMA

 - 2 različita pristupa dramskom tekstu i kazališnoj izvedbi:

1.epsko kazalište Bertolta Brechta-gledatelj se potiče na djelovanje

-osnovna ideja: spajanje epike i drame-uvode se epski postupci (pripovjedač, nizanje prizora)
- efekt začudnosti: iluzija se razbija postupcima poput uvođenja songova, prepričavanjem
sadržaja s početka i sl.
- ne poštuje se aristotelovo pravilo trojnog jedinstva (mjesto, vrijeme, radnja)
- koncept angažiranog kazališta: djelovanje na gledatelje izazivajući u njima kritički pristup,
reakciju
-Brechtova djela: Majka Courage i njezina djeca i Kavkaski krug kredom

2. Kazalište apsurda-ukazuje na apsurd čovjekova života i nemogućnosti komunikacije

-predstavnici: Eugene Ionesco i Samuel Beckett
-tema: kriza suvremene civilizacije
-prikaz pesimizma kod E. Ionesca: tragikomična vizija svijeta, razgradnja jezika kao sredstva
komunikacije
-tragedija jezika: razara jezik svodeći na zvuk bez značenja-problem ljudske nekomunikacije
-Ionescove drame = tragične farse- grub i vulgaran humor
-djela: Ćelava pjevačica, Lekcija i Stolice
- kod S. Becketta: pred gledatelja se stavlja apokaliptična slika
-djela: U očekivanju Godota, Svršetak igre, O, divni dani

SAMUEL BECKETT, U OČEKIVANJU GODOTA

- Tema: život kao uzaludno čekanje
- Likovi: Vladimir i Estragon, Pozzo i Lucky, Dječak
- Kompozicija: 2 čina- u drugome se djelomično ponavljaju motivi i situacije iz prvog
- Stilska obilježja: elementi igre (klaunovi, cirkus, šešir...)
dijalog više nema ulogu dramske radnje
groteska se naglašava uvođenjem crnog humora
13. POSTMODERNIZAM
- intertekstualnost: povezuju se knjiž. Tekstovi citiranjem, parafraziranjem, preuzimanjem tema
i motiva
- intermedijalnost: postupak povezivanja raznih umjetnosti ili medija, elementi ili struktura tih
medija se prenose u knjiž. Djela
PREDSTAVNICI I DJELA:
- Jorge Luis Borges, Izmišljaji
- Gabriel Garcia Marquez, Sto godina samoće
- Italo Calvino, ako jedne zimske noći neki putnik
- Umberto Eco, Ime ruže

14. DJELA ZA ESEJ

1. VJENCESLAV NOVAK, POSLJEDNJI STIPANČIĆI
- Vjenceslav Novak (1859.-1905.) u svojim se djelima predstavlja kao društveni analitičar i
moralist, ali i kao odličan psiholog. U središtu je njegova interesa društvena analiza i kritički
prikaz socijalnih problema. U književnoj ga se povijesti naziva Hrvatskim Balzacom zbog
njegove realističke metode i kritičkoga realizma
Roman Posljednji Stipančići smatra se najboljim hrvatskim realističkim romanom 19. stoljeća.
Najznačajnija djela: romani Posljednji Stipančići, Tito Dorčić; pripovijetke Nezasitnost i bijeda, U
glib, Iz velegradskog podzemlja
Književnopovijesno razdoblje: hrv. Realizam (1881.-1892.)
Stilska obilježja: Roman je pisan realističkim stilom: likovi su predstavnici određenih tipova
(autoritativni otac, pokorna majka, zanemarena kći, brat koji ne ispunjava očekivanja obitelji),
ali uz osobine tipa čovjeka kojeg predstavljaju posjeduju i individualne osobine
Karakterizacija je likova socijalno-psihološka
Književna vrsta: obiteljski, povijesni i socijalni roman
Značenja naslova i podnaslova:
Posljednji Stipančići – sugerira da govori o povijesti jedne obitelji, i to posljednjih potomaka
obitelji Stipančić, zbog čega se i smatra obiteljskim romanom
Povijest jedne patricijske obitelji - pišući o Stipančićima, Novak zapravo, kao i u svim
svojim ,,senjskim" djelima, prikazuje polagano, ali sigurno propadanje svih starih, nekada
uglednih patricijskih obitelji
Tema: Propadanje senjske patricijske obitelji i povijesna situacija u Senju (odjeci ilirizma).
Središnja je tema prikaz patrijarhalnih odnosa u obitelji. U romanu pratimo intimnu dramu
Lucije Stipančić, djevojke koja postaje žrtvom patrijarhalnoga odgoja, a okvir u kojemu se odvija
drama njezine obitelji čine povijesna zbivanja: odjeci ilirskih ideja, propadanje senjskoga
gospodarstva, stranci koji upravljaju gradom i dr.
Glavni likovi: članovi obotelji Stipančić: otac Ante, majka Valpruga, sin Juraj i kći Lucija
Mjesto i vrijeme radnje: Senj, za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda u 19. St
Radnja: smještena u vrijeme hrvatskog narodnoga preporoda, ilirskoga pokreta, pa je vrlo
važna politička slika obitelji i utjecaj društvenih okolnosti (propast plemstva i uzdizanje
građanstva) na obitelj Stipančić.
“U noći u kojoj mi, djeca svoga naroda, kao slijepi bludimo, digoše umne glave visoko luč, o njenom svijetlu mi se
opet prepoznajemo i sjećamo se da smo zabludjeli sinovi jedne majke Slavije.

Zdravlje se eto budi sa svih strana i diže da se opre mađarskom jeziku i brani... možda jezik svojih otaca? Ne!
Sredovječnu latinštinu! Pa ipak ne zdvajamo. I u tom se otporu očituje život, još nismo mrtvi. A s koliko strana
ranjeni. Ima našega naroda pod Turčinom, pod Talijanom i pod Nijemcima."

Kompozicija: roman je podijeljen na 16 nenaslovljenih poglavlja.

kompozicija = uokvirena, znači da radnja počinje u sadašnjosti, potom se retrospektivno vraća u
prošlost zatim ponovno u sadašnjost gdje i završava
Pripovjedač: tipičan, realistički, objektivan (3. Lice)
sveznajući pripovjedač: zna sve o likovima i poznaje njihov unutrašnji svijet

2. AUGUSTIN TIN UJEVIĆ, IZBOR IZ POEZIJE

Književnopovijesno razdoblje: hrvatska književnost od 1914. do 1952.
Književna vrsta: lirska pjesma
Autor u kontekstu razdoblja: Tin Ujević bio je “čarobnjak riječi”, a njegov pjesnički opus
istovremeno je sinteza modernoga i tradicionalnog te europskoga modernizma i hrvatske
tradicije, zbog čega su ga književni kritičari nazvali klasikom modernizma
Javlja se kao najbolji pjesnik Matoševa modernističkoga kruga u Hrvatskoj mladoj lirici pjesmom
Opraštaj. U početku uzor mu je bio Charles Baudelaire i simbolistička poetika. Kasnije usvaja
elem. Ekspresionističke i nadrealističke poetike te socijalno angažirane knjiž.
3 stvaralačke faze:
1. U prvim dvjema pjesničkim zbirkama (Lelek sebra, Kolajna) Ujević se predstavlja kao
pjesnik koji piše emocionalnu poeziju: dominantni su motivi patnje, osamljenosti, ljubavi
te umjetnosti, koja predstavlja jedino utočište u takvu svijetu. U toj stvaralačkoj fazi piše
vezanim stihom.
Naslov pjesničke zbirke Lelek sebra najavljuje njezinu tematiku: lelek je jauk, a sebar je rob. U
njoj se Ujević javlja kao ekspresionistički pjesnik koji se emocionalnim krikom buni protiv svijeta
kojem pripada. Pritom je njegov glas pesimističan i optužujući. Jedna je od najznačajnijih
pjesama iz te zbirke Svakidašnja jadikovka.
Kolajna je u doslovnom značenju 'odličje obješeno na vrpcu ili lančić'. Ujević je u svoju Kolajnu
nanizao 46 nenaslovljenih pjesama (uglavnom soneta) posvećenih imaginarnoj ženi. Temeljni su
motivi u njoj ljubav, samoća i pjesništvo. Zbirka je pisana vezanim stihom u duhu trubadursko-
petrarkističke poezije
2. Zbirkama Auto na korzu i Ojađeno zvono Ujević pokazuje zaokret od emocionalnoga k
misaonom te od unutarnjega svijeta prema vanjskom svijetu. Ta se promjena odražava i
u tematici: uvode se motivi prirode, svemira, ljudskoga rada, humanosti. U toj fazi
nastaju refleksivne/misaone pjesme, a u izrazu je vidljiv pomak prema slobodnom stihu.
U pjesmama se javljaju i kranjčevićevske teme pjesnika kao proroka, težnja visinama i sl.
Antologijske su pjesme iz te faze Visoki jablani i Pobratimstvo lica u svemiru

3. U posljednjoj se pjesničkoj zbirci ( Žedan kamen na studencu) osjeća rezignacija,

odnosno pomirenost pjesnika sa svijetom

OPROŠTAJ (PROGRAMATSKA PJESMA)

Kao mlad pjesnik Tin Ujević objavio je sonet Oproštaj u zborniku Hrvatska mlada lirika (1914.).
Napisao ga je starom grafijom (slovopisom) i jezikom Marulićeva vremena. U Oproštaju iznosi
pjesnički program mladih pjesnika:
U katrenima se uvodi motiv slobode pjesničkoga stvaralaštva i odnos mladih pjesnika prema
tradiciji. Alegorijski motiv lade koja plovi iz luke Ujević je preuzeo od Marka Marulića, ali već u
prvoj strofi naglasio je epitetima da su njezina jedra voglna, smina i noua (slobodna, smjela i
nova) te da joj nitko ne određuje put: gre prez chog uoiuode al sachonodafca (odlazi bez ikakva
vođe ili zapovjednika). U drugom se katrenu odaje počast Marku Maruliću, splitskom začinjavcu
koji stoji na početku hrvatske umjetničke književnosti: premda su buntovnici, mladi pjesnici
poštuju tradiciju.
U tercinama se uvodi novi motiv-motiv odlaska: iako poštuju Marulića koji predstavlja tradiciju
(metonimija), mladi se pjesnici-buntovnici od njega opraštaju tražeći nove putove: chorugfa
nam chiuhta; gremo, mi puntari! (naša zastava/stijeg leprša; odlazimo, o mi, buntovnici!).
SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA (ZBIRKA LELEK SEBRA)
Svakidašnja jadikovka pisana je u formi lamentacije: to je tužaljka u kojoj se lirski subjekt žali na
svoj položaj u svijetu. Pisana je osmercem i sastavljena od 21 terceta.
Temeljni je motiv egzistencijalna samoća pokazana slikom duhovno stara mladića: Kako je teško
biti slab, / kako je teško biti sam, /i biti star, a biti mlad! Taj se motiv postavlja u kontekst
čovjekova života i utemeljen je na kontrastu: na jednoj je strani djetinjstvo kao doba u kojem se
čovjek osjeća sretnim i nada lijepu životu, a na drugoj je strani život pun gorčine i stalnih padova
(lomova).
U svojem obraćanju Bogu lirski subjekt uvodi biblijske motive (npr. Sin tvoj, dolina svijeta
turobna). Nakon očaja i krika dolazi do rezignacije: parafrazom se naglašava temeljni motiv
duhovno stara mladića (antonimi: star - mlad).
U pjesmi se glasovnim figurama ističe temeljni motiv (anafora: Kako je teško biti slab, / kako je
teško biti sam), a polisindetonom se naglašava doživljaj svijeta: I biti slab i nemoćan, /i sam bez
igdje ikoga, i nemiran, i očajan. Služeći se metaforama (sjaj zvijezde, duge, varke, lovor...) i
gradacijom (I nema sestre ni brata, / i nema oca ni majke, / i nema drage ni druga.) slikovito se
naglašava motiv egzistencijalne samoće.
VISOKI JABLANI
Motiv visokih jablana kao simbola za izdvojene genijalne pojedince koje svijet ne razumije
Ujević ocrtava nizom vizualnih i auditivnih pjesničkih slika: jablani su personificirani (Oni imaju
visoka čela, vijorne kose, široke grudi), a genijalnost izdvojenih pojedinaca rezultat je duboke
patnje (ljudi svojih djela, djeca svojih ruku, / rođena u plaču, sazrela u muku). Unatoč svemu,
takvi pojedinci vode čovječanstvo naprijed (Njina muška desna neprestano zida/ dvore
čovječanstva. Dom Prometeida!) iako ih neki ljudi (mračna rulja; glupani, hulje) osuđuju.
Dakle, temeljni je stilski postupak kontrast: genijalnim pojedincima suprotstavljen je svijet
običnih ljudi, a međusobni je odnos pun nerazumijevanja: Mi stupamo bijelim dolom u tišini,
/oni, sami, gordi, dršću u visini, / muče žednu zjenu ili revnu opnu; što ne mogu, što ne mogu da
nas uvis popnu.
Motivom zvijezde kao idela kojim se izdvaja iz svijeta punog nerazumijevanja Ujević svoju
poeziju povezuje s poezijom Antuna Branka Šimića ukazujući na uklopljenost u hrvatsku
tradiciju. Dakle, temeljni je stilski postupak kontrast: genijalnim pojedincima suprotstavljen je
svijet običnih ljudi, a međusobni je odnos pun nerazumijevanja: Mi stupamo bijelim dolom u
tišini,/oni, sami, gordi, dršću u visini, / muče žednu zjenu ili revnu opnu; što ne mogu, što ne
mogu da nas uvis popnu.
Motivom zvijezde kao idela kojim se izdvaja iz svijeta punog nerazumijevanja Ujević svoju
poeziju povezuje s poezijom Antuna Branka Šimića ukazujući na uklopljenost u hrvatsku
tradiciju.
Pjesma je sastavljena od osam strofa nejednake duljine. Pisana je slobodnim stihom, a rima je
uglavnom parna. Rima se ponekad prenosi iz strofe u strofu.

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU

Pjesma Pobratimstvo lica u svemiru sastavljena je od osam katrena u kojima se izmjenjuju
stihovi nejednake duljine. U većini je strofa rima ukrštena, a u drugoj je strofi obgrljena. Takvim
se rasporedom rima utječe na pjesnički ritam.
Lirski subjekt na početku se pjesme neposredno obraća čitatelju upućujući na
zajedništvo svih ljudi: Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti/ koji nepoznati od tebe žive
tvojim životom.
U središnjem je dijelu pokazan odnos čovjeka prema čovjeku: svatko od nas smatra se
drukčijim, često i boljim od ostalih, a zapravo svi smo isti u zloći i radosti, / i da nam breme kobi
počiva na pleću. Pritom se koristi nizom metafora kojima prikazuje čovjekov život: prijeći putove
u mraku, lutati u znaku traženja, imati sebični pečat nasred čela, biti cvijet ugasli...U završnim se
dvjema strofama lirski subjekt potpuno otkriva: pokazuje sebe kao dio zajedništva (Ja sam u
nekom tamo neznancu), ali i sebe kao izdvojena pojedinca (Ja sam ipak ja, svojeglav o onda kad
me nema). Posljednjim se stihom još jednom naglašava motiv zajedništva: ja bezimeno
ustrajem u braći.
Pjesnički je iskaz u ovoj pjesmi utemeljen na paradoksu, odnosno na naizgled protuslovnoj
tvrdnji da smo, iako smo svi različiti, zapravo istovremeno i svi isti.
IZ RJEČNIKA: pobratim - prijatelj kojeg proglašavamo za svojega brata

3. GOSPODA GLEMBAJEVI, MIROSLAV KRLEŽA

Književnopovijesno razdoblje: hrv. knjiž. Od 1928 do 1952.
Književna vrsta: psihološka/komorna/socijalna drama
Dramski ciklus o Glembajevima: Gospoda Glembajevi (1928.), U agoniji (1928.), Leda(1931.)
-Drame glembajevskog ciklusa bave se psihološkom analizom likova, a dramski sukobi javljaju se
između likova i unutar samih dramskih protagonista. Zbog navedenih obilježja ovaj dramski
ciklus svrstava se u psihološku fazu Krležina stvaralaštva.
Autor u kontekstu razdoblja: Živeći u burnome vremenu političkih i društvenih previranja, u
kojemu su se mijenjale ideologije i knjiž. Poetike, Krleža je u svojim djelima odrazio duh
vremena ostajući vjeran svojemu stvaralačkom načelu o slobodi umjetničkoga stvaranja.
Odrednice vezane uz dramu:
- reduciran broj likova
-radnja se događa na jednome mjestu u nekoliko sati (palača Glembay)
-ibsenovska dramaturgija
-osim vanjskoga Leone vodi i unutarnji sukob sam sa sobom
-prikaz uspona i pada ugledne zagrebačke građanske obitelji – simbolika na slom Austro-
Ugarske Monarhije
-prikaz društvene nepravde= slučaj Rupert-Canjeg
-biološka motivacija likova
-Leone ne može pobjeći od glembajevskoga u sebi
- Nema klasičnih junaka ni ismijavanja nedostataka u drami
Tema: Društvena tema
U podlozi je drame barbocijevska legenda po kojoj su svi Glembajevi varalice i ubojice, a njihovi
su potomci opterećeni obiteljskim nasljeđem (animalna, grabežljiva priroda). Prikazujući uspon i
pad Glembajevih, Krleža ukazuje na slom Austro-Ugarske Monarhije.
Psihološka tema
U središtu je dramske radnje Leone Glembay, umjetnik koji se nakon 11 godina vraća u
roditeljski dom. Prateći dramsku radnju, uočavamo Leoneov odnos prema vanjskim zbivanjima,
ali i njegova unutarnja previranja.
Mjesto, vrijeme i dramska radnja: Autor se pridržava Aristotelovih pravila trojnoga jedinstva:
dramska se radnja odvija na jednome mjestu (palača imućne bankarske obitelji Glembay) u
svega nekoliko sati (1913., kasno ljeto; između 1 i 5 sati ujutro), a pred čitateljem/gledateljem
odvija se jedna dramska radnja. Sužavanjem prostora i vremena pozornost je usmjerena na
odnose među likovima, njihova psihološka proživljavanja
Likovi:
U prvome planu - članovi obitelji Glembay: Naci (Ignjat, Jacques) Glembay - bankar, tajni
savjetnik, barunica Castelli-Glembay - njegova druga supruga, Leone Glembay - Ignjatov sin iz
prvoga braka te časna sestra Angelika - udovica starijega Glembayeva sina Ivana.
• Protagonist je u ovoj psihološkoj drami Leone Glembay, slikar koji se nakon 11 godina
izbivanja vratio u rodni dom na proslavu obljetnice obiteljske tvrtke. Glembajevska sredina u
koju se vraća ostala je u tih 11 godina nepromijenjenom, a predstavljena je likovima njegova
oca Ignjata Glembaja i njegove druge supruge, barunice Castelli-Glembay.
Ostali su likovi određeni socijalno i psihološki. To su otac i sin Fabrizy-Glembay (otac:
umirovljeni veliki župan Titus Andronicus; sin: Puba, odvjetnik i pravni savjetnik obitelji) te
svećenik Alojzije Silberbrandt i liječnik dr. Paul Altmann. U njihovim se dijalozima otkriva
licemjerje i nemoral društvenoga kruga kojemu Glembajevi pripadaju.
Kompozicija:
Drama je sastavljena od triju činova.

 U prvome činu prikazuje se glembajevska sredina, a dramska se radnja odvija na dvjema

razinama: psihološkoj (Leoneov odnos prema glembajevskoj sredini) i socijalnoj (slučaj
Rupert-Canjeg).
 Gotovo cijeli drugi čin posvećen je odnosu oca i sina (Ignjat - Leone) te sukobu unutar
samoga Leonea (glembajevsko - danielijevsko). Dramski se sukob razvija u gradaciji, a
prate ga zbivanja u prirodi (munje, grmljavina, vjetar, kiša).
 U trećemu činu pokazuje se financijski slom Glembajevih (varalice) te se razrješava
Leoneova unutrašnja drama: u njemu prevlada glembajevska priroda i on ubije barunicu
Castelli.
Dramska kompozicija oblikovana je realistički: dramska napetost rezultat je dramskoga sukoba
(odnosa među likovima, sukoba unutar lika) i raste u gradaciji od prvoga čina (najava sukoba) do
trećega čina (tragični rasplet).

Vanjski sukobi ⇔ Unutrašnji sukobi

-utemeljeno na suprotnosti -Leone (glembajevska krv i
Karaktera Leone-Ignjat danielijevska krv ;duhovno, razum)

Citati:
Leone
Mutno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice, nevjerojatno mutno.
Silberbrandt (obraća se Leoneu):
Vi ste u njoj ubili ideju dobrote, ideju Boga i svake nade!
Fabriczy
Došao je nakon jedanaest godina prvi put u svoj vlastiti roditeljski dom i vlada se tako
überspannt (...).
Leone
Ja se već godinama stidim zbog tebe, godinama me nema u mojem roditeljskom domu: ti si
ruglo i skandal čitavoga grada

WERTHER
7. I 8. stranica