Opera Don Giovanni jedno je od posljednjih djela austrijskog skladatelja
Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756.-1791.), jednog od najvećih i najistaknutijih skladatelja u povijesti glazbe. Ovaj klasični skladatelj, poznat i pod nazivom ,,čudo od djeteta’’, u operi Don Giovanni, kao i u drugim djelima drugog perioda njegovog stvaranja, izražava vlastiti smisao za humor i grotesku. Praizvedba ove opere u dva čina održala se krajem 1787. u Pragu.
Dramska radnja, iako je na nekim dijelovima zbog svog talijanskog karaktera i
izmjene dramskih situacija teža za pratiti, uglavnom je tečna. Režija Roberta Boškovića odlično je uspjela prikazati najvažnije crte likova te zadržati humor opere. Glumac Leon Košavić odlično se snašao u ulozi Don Giovannija, glavnog lika ove priče. Svojom baritonskom dionicom vješto je otpjevao i najviše tonove. Iznimne glumačke sposobnosti mogle su se prepoznati tijekom cijele predstave, a uživljenost u ulogu posebno je bila vidljiva u posljednjem činu. Dragana Radaković, sopranistica u ulozi Donne Anne, osim što je pokazala svoje glumačke sposobnosti i bila posve uživljena u ulogu, svojom lijepom bojom glasa precizno je i kvalitetno izvela svaku pojedinu melodiju, posebno u posljednjem činu. Isto tako, prepoznati su se mogle i lijepe kvalitetne izvedbe ostalih pjevača kao što su Berislav Puškarić, bas u ulozi Leporella, Josip Čajko, tenor u ulozi Don Ottavija te Sanja Toth, sopranistica u ulozi Donne Elvire. Atraktivna i bogata scenografija i kostimografija izvrsno su upotpunili radnju opere. Crno-bijeli dizajn svakako je pridonijeo ugođaju predstave.
Ova profesionalno i kvalitetno odrađena operna predstava potpuno je zadobila
moju pažnju. Osim humorističnih dijelova, samo isticanje glavnog motiva te bitne poruke koju priča nosi, svakako čine ovu operu jednom od najboljih i najdojmljivijih opera koje sam dosad pogledao.