POVIJEST, 2.

pisana provjera

1. LEKCIJA – FRANCUSKA GRAĐANSKA REVOLUCIJA

- neki smatraju da je to početak nastanka modernog europskog društva, odnosno

da je to početak modernoga razdoblja europske povijesti
- vladavina Luja XIV. i Luja XV. je pravi uzrok događaja nazvanih francuskom
revolucijom
- Louis XVI. (1774. - 1792.)  uzroci revolucije: glad, prazna državna blagajna, loša
žetva; naslijedio zemlju u lošoj situaciji, pokušao popraviti situaciju, angažirao
neke od najpoznatijih francuskih ekonomskih teoretičara da mu pomognu i nađu
rješenje za izlazak iz situacije u kojoj je Francuska bila - prvi puta je u ljudskoj
povijesti tiskan papirnati novac (do tada bio kovani), papirnati novac bio je jeftiniji
za proizvodnju; ključni bio je problem to što je Francuska kao i većina europskih
društava imala podjelu na staleže, prva su dva staleža plemstvo i svećenstvo koji
su oslobođeni plaćanja poreza, treći stalež, od kojeg je većina bila siromašna,
jedini je plaćao porez – zbog toga kralj početkom svibnja 1789. saziva zasjedanje
generalnih staleža, to znači da se okupe predstavnici sva tri staleža, problem u
staležu je to što svaki stalež ima samo jedan glas; prijedlog koji je došao do
ministra financija jest da svi plaćaju porez, prvi i drugi stalež su to odbili te zbog
toga kralj raspušta generalne staleža, tada predstavnici trećega staleža kojima su
se priključili i neki iz prva dva staleža te su sami sebe proglasili ustavotvornom
skupštinom – to je skupština koja je zadužena za to da donese ustav; kralj tada
tajno okuplja vojsku oko Pariza, puk se naoružava, za početak revolucija obično se
uzima pad Bastille (14.7.1789.) – kaže se da je Bastilla bila zatvor, no ona je bila
skladište oružja zbog čega su je oni i osvojili, tada dio plemstva odlazi u
emigraciju, ustavotvorna skupština donosi dva zakona: 1. odluka o ukidanju
feudalnih odnosa, tj. odluka o ukidanju kmetstva, 2. deklaracija o pravima čovjeka
i građana – to je dokument koji je na tragu američke deklaracije o neovisnosti,
jedino što se ovdje ne govori o stvaranju države koja već postoji, nego se govori o
ljudskim pravima, odnosno o potrebi izjednačavanja svih ljudi u njihovim pravima
i obavezama; dvije godine nakon deklaracije (1791.) donesen je prvi francuski
ustav, francuska njime postaje ustavna monarhija u kojem je primijenjeno
Montesquieovo načelo o podjeli vlasti: zakonodavnu vlast obnaša narodna
skupština, izvršnu vlast obnaša kralj, sudsku vlast obnaša sud; time je prva faza
francuske revolucije završena, zašto samo prva faza? Zbog toga što je već na
prvim izborima pravo glasa ograničeno – glasali bogati muškarci; na izborima
pobijedila stranka žirondinaca (ime dobili po jednoj francuskoj pokrajini), manji
broj glasova dobila skupina zastupnika koji se nazivaju rojalisti – oni koji su bili
lojalni kralju, zalagali su se za kraljevu vlast, manji broj glasova dobila je i stranka
jakobinaca, jakobinci će kasnije igrati značajnu ulogu u francuskom društvu i
 politici, rezultatom izbora nastala je podijela na politički centar (žirondince),
desnicu (rojalisti) i ljevicu (jakobinci) koja se zadržala do danas, u fokusu desnice
(konzervativna stranka) je tradicijska vrijednost (obitelj, domivina...), a u fokusu
ljevice (liberalna stranka) jest pojedinac;
- e je njihov prodor u Francusku zaustavljen i one su brzo nakon toga istjerane iz
Francuske, REZULTAT: 1. Francuzi su kralja zatočili u tamnicu jer su brzo nakon
pobjede na površinu isplivale informacije o tome kako je kralj surađivao sa
stranim silama želeći da ga one tom intervencijom vrate na prijestolje, 2.
Francuska proglašena republikom; izvršnu vlast preuzeo narodni konvent,
Francuska nastavlja s ratnim aktivnostima, Francuzi su kralja osudili za veleizdaju i
u siječnju 1793. kralj je giljotiniran, u rujnu te godine giljotinirana je i kraljica; tada
se dogodilo to da potkraj svibnja 1793. događa državni udar kojeg izvode
jakobinci i započinje jednogodišnja jakobinska diktatura, jakobinci raspuštaju sve
institucije, osnovano je jedinstveno tijelo koje je postavljeno kao jedino vrhovno
tijelo koje upravlja državom,a to je tzv. odbor javnoga spasa, na čelu odbora
nalazila su se trojica ljudi koji su bili na čelu jakobinaca, a to su: Maximilien
Robespierre (glavni), Saint-Just i Georges Danton, oni preuzimaju vlast u
Francuskoj u svoje ruke, glavno sredstvo upravljanja bila je giljotina; jakobinci su
pokušali dovesti stvari na bolje tako što su proglasili sveopću mobilizaciju – svi
koji su fizički sposobni bili su dužni staviti se na raspolaganje državi te služiti
vojsku, ukoliko to nisu učinili, bili su smatrani dezerterima, osim mobilizacije,
država je proglasila maskimalan iznos cijena po kojima mogu biti prodavani
određeni proizvodi, zašto? Zbog toga da nitko ne može diktirati cijenu u odnosu
na ponudu i potražnju; kako bi jakobinci maknuli fokus javnosti od toga da ne
uspijevaju u svom naumu, zabranili su djelovanje katoličkoj crkvi, uveden je novi
tzv. revolucionarni kalendar – mjesec podijeljen na tri dekade te su promijenili
ime mjesecima; 1794. završava razdoblje jakobinske diktature, obnavlja se
republika, 1795. donešen Drugi francuski ustav kojim je djelomično potvrđen prvi
ustav, tj. potvrđena je francuska republika s tim da se izvršna vlast povjerava
tijelu/instituciji koja se zove direktorij koji se sastoji od petorice članova, velik dio
povjesničara smatra da je njime završilo razdoblje francuske revolucije završilo;

2. LEKCIJA – VLADAVINA NAPOLEONA

- 1796. nastavlja se sukob Francuske s protufrancuskom koalicijom i to na

području sjeverne Italije, Napoleona je kampanja u Italiji promaknula u
najznačajnijeg vojnog zapovijenika u Francuskoj, te godine u Italiji ratuju
francuska i habsburška vojska, u sljedećih godinu dana, Napoleon je uspio poraziti
Habsburgovce nakon nekoliko sukoba od kojih je najznačajniji sukob u
Campofoniju, te je 1797. sklopljen mirovni ugovor u Campofoniju, njime prestaje
postojati mletačka republika čije područje uključujući i Veneciju Napoleon daje
Austriji, a on sebi zauzvrat uzima cijelu sjevernu Italiju; Napoleon cijelo vrijeme
glavnim neprijateljem Francuske smatra Veliku Britaniju, zbog toga se Napoleon s
Velikom Britanijom odlučio obračunati na način da osvoji njene kolonije i tako joj
uskrati opskrbu potrebnim sirovinama, tako je odlučio da će se iskrcati u Egiptu te
tako preko područja Bliskog i Srednjeg istoka doći do Indije, 1798. Napoleon
oraganizira egipatsku ekspediciju, te godine britanska je vojska sustigla francusku
te je nastao pomorski sukob kod Abukira, vojskovođa Nelson će na čelu britanske
vojske poraziti francusku vojsku; usprkos činjenici da je egipatska ekspedicija
propala, Francuzi su za vrijeme koje su proveli na ekspediciji iskopali i odnijeli
Kamen iz Rosette te će oko 20 godina kasnije Champollion dešifrirati hijeroglife;
Napoleon se nakon propasti ekspedicije vraća u Francusku sljedeće godine i izvodi
klasični državni udar, preuzeo je vlast, raspustio skupštinu i direktorij te je
proglasio vlast trojice konzula među kojima je on bio prvi konzul – donosio
najvažnije odluke, a 1802. proglasio se doživotnim konzulom; 1804. Napoleon se
u pariškoj katedrali Notre Dame okrunio za cara Francuza, na krunidbi je bio
nazočan i rimski papa Pio VII.; građanski zakonik – inzistirao da se na papiru piše
sve o zakonima, ostavio mogućnost da se ispiše referendum za sve važne odluke;
bitka kod Trafalgara, 1805. – izgubio od Britanaca, počinje provoditi
kontinentalnu blokadu Velike Britanije, natjerat će da i ostale europske zemlje
bojkotiraju Veliku Britaniju (najviše trgovinu); 1805. bitka kod Austerlitza,
pobijedio udruženu austrijsku i rusku vojsku; mir u Bratislavi (Požunu) 1805.,
njime je Napoleon uzeo Istru i Dalmaciju a sjevernu Italiju dao; 1806. ukida
postojanje SRCNJN i od tog teritorija formira Rajnski savez; bitka kod Jene, 1806.
– Prusi poraženi, osvojen Berlin, 1807. mir u Tilzitu sklopljen između Napoleona i
Prusa, njime je Napoleon od dijela Pruske uzeo Veliko Varšavsko Vojvodstvo;
1808. Gerilski rat, okupacija Španjolske
- nakon što je okupirana Španjolska, Napoleon je još jednom ratovao s
Habsburškom Monarhijom, njihov car Franjo I. smatrao je da je Napoleon previše
zaokupljen Španjolskom te da se neće obazirati na njihove aktivnosti, no dogodilo
se suprotno – 1809. bitka kod Wagrama, nakon što je pobijedio habsburšku
vojsku prisilio je Franju na sklapanje mira u Šenbrunu, uvjeti tog mira za
Habsburšku Monarhiju bili su sljedeći: Napoleon je uzeo Franji I. područje Tiroa i
sve slovenske i naše zemlje južno od toka rijeke Save, od tog područja Napoleon
je stvorio još jednu satelitsku državu koja je dobila naziv Ilirska pokrajina, osim
toga, Franjo I. jednu je od svojih kćeri morao dati Napoleonu za ženu; nakon mira
Napoleon će se dvije godine pripremati za posljednju pravu vojnu kampanju –
pohod na Rusiju, 1812. započinje pohod na Rusiju jer su najpostojanije od svih
krišili kontinentalnu blokadu, Rusi, svjesni činjenice da se ne mogu suprotstaviti
Napoleonu, po ideji generala koju je prihvatio car, prihvaćaju taktiku povlačenja
pred Francuzima ne ostavljajući iza sebe ništa što bi Francuzi mogli iskoristiti za
zadržavanje na ruskom teritoriju, potom je došlo do evakuacije Moskve koja je
 zapaljena, kad je Napoleon ušao u Moskvu, postao je svjestan činjenice da je
vojna kampanja na Rusiju propala, osim toga dolazila je i zima te se smatra da je
Napoleon tek 10% vojnika uspio vratiti u Francusku; njegovu vojsku koja se
vraćala iz Rusije kod Leipziga je dočekala vojska svih zemalja koje su bile dio
protufrancuske koalicije i porazila ga u tzv. bitki naroda 1813., zbog toga
Napoleon 1814. potpisuje abdikaciju i odlazi u progonstvo na otok Elbu,
Napoloeon se u proljeće 1815. vraća s Elbe, okuplja svoje pristaše kojih je puno
bolje te je preuzeo u Francuskoj stodnevnu vlast koja će završiti bitkom protiv
britanske i pruske vojske kod Waterlooa, nakon toga ponovno odlazi u
progonstvo na otok Sv. Helenu gdje je 1821. umro

3. LEKCIJA – BEČKI KONGRES

- započeo nakon prvog Napoleonovog odlaska na Elbu
- to je skup predstavnika zemalja pobjednica koje su želje prekrojiti političku kartu
Europe, na račun svega onoga što je Napoleon napravio u Europi; s obzirom na to da
se cijela priča odvija u Beču gdje su bili predstavnici svih zemalja, glavnu riječ i glavni
moderator bio je tadašnji austrijski kancelar knez Clemens Metternich, njega
smatraju zaslužnim za ono kako je prekrojena politička karta Europe
- najznajačnija odredba bila je ta da je Francuska vraćena u one granice koje je imala
prije 1792., osim toga Francuskoj je određeno plaćanje ratne odštete u iznosu od 700
milijuna franaka koji je morala platiti zemljama pobjednicama, u Francuskoj je na
vlast vraćena kraljevska obitelj Bourbon s kraljem Louisom XVIII. (1814.-1824)
- Habsburška Monarhija dobila je područje sjeverne Italije u što spadaju Venecija i svi
njeni jadranski posjedi uključujući i područje Dubrovačke Republike (istočna obala
Jadrana do Boke Kotorske)
- Pruska je dobila dio Saske oko Leipziga i područje uz Rajnu
- Rusiji je potvrđena vlast nad Finskom i Besarabijom (područje današnje Moldavije),
također dobila središnju Poljsku
- Velika Britanija opet je tražila većinu toga izvan Europe, od europskog kontinenta
uzet će Maltu, zbog strateških razloga, osim Malte, današnju Šri Lanku i krajnji jug
Afrike
- na području nekadašnjeg Svetog Rimskog Carstva koje se sada zove Njemački savez
država (sastoji se od 38 državica) koji i dalje funkcionira na principu kao Sveto Rimsko
Carstvo, glavnu riječ u njemu vodile Austrija i Pruska, od Bečkog kongresa započinje
razdoblje antagonizma između Austrije i Pruske, tj. koja će zemlja biti vodeća u
procesu ujedinjenja
- Sveta alijansa  vojno politički savez osnovan na Bečkom kongresu s ciljem da
očuva stanje kakvo je u Europu stvoreno na Bečkom kongresu, sve europske zemlje
bile su članice Svete alijanse osim Velike Britanije, Osmanskog Carstva i Papinske
države