Što je s energijom sustava koji se giba velikom brzinom?

PONOVIMO: Energija gibanja je kinetička energija. Što je količina gibanja?  ona je veća što
se tijelo giba brže i što je tijelo veće mase.
Javlja se jedan problem kod relativističke mehanike. Što se događa s kinetičkom energijom
m v2
Ek= kad se brzina približi brzini svjetlosti? Prema newtonovim zakonima, kinetička se
2
energija ovisno o brzini povećava/smanjuje kvadratno, ali ako se približimo brzini svjetlosti
koja je najviša moguća brzina, onda se pojavljuje relativistička energija, a ona se neće više
povećavati prema navedenoj formuli. Ako se približimo brzini svjetlosti ona se više neće
povećavati kvadratno, nego vrlo malo.
 Kad dođemo do toga da se djelovanjem sile prema 2. Newtonovom zakonu brzina više ne
može povećavati, tj. sve se manje povećava, što se događa s akceleracijom? Nje praktički više
nema!
Iz toga slijedi da se kod gibanja velikom brzinom povećava masa  to je revolucionarno
otkriće koje je otkrio Einstein u svojim istraživanjima. Masa tijela nije konstantna. Postoji
nešto što se zove masa mirovanja i relativistička masa gibanja. Dakle, masa mirovanja je
mjera za tromost, ali Einstein donosi novu definiciju prema kojoj je masa mjera za
energetsko stanje tijela. Uvodi nešto novo, a to je ekvivalent mase i energije koji kaže da se
masa može pretvarati u energiju i obrnuto. To znači da kada se tijelo giba velikim brzinama,
masa mu se povećava. Sukladno tome, količina gibanja je također relativistička i računa se
tako da se količina gibanja normalnim brzinama pomnoži s gamom. Tijelo kada miruje ima
masu mirovanja i energiju mirovanja.

E0 =m c2

Energija tijela koje se giba nekom velikom brzinom računa se tako da se kinetičkoj energiji
doda energija mirovanja.

Ek =E−E 0=γ m c2−mc 2=(γ −1)mc 2

Ek  relativistička kinetička energija, E  ukupna relativistička energija

PROSTOR-VRIJEME  Einstein tvrdi da je to tvorevina prostora i vremena koje ne možemo

promatrati odvojeno, moramo ih promatrati zajedno. Na osnovu toga Einstein objašnjava
svoju teoriju o gravitacijskoj sili.
Za zatvoreni izolirani sustav ukupna relativistička energija je sačuvana.
Primjer ovoga postoji kod nuklearne energije gdje se fisijom stvara energija, jezgre čestica
raspadaju se na nove jezgre i pritom se oslobađa energija na račun mase. To jest, kada se
jedna jezgra raspadne na dvije nove, te dvije nemaju jednaku masu kao što je imala polazna
jezgra  jedan dio mase je nestao, gdje je nestao? Pretvorio se u energiju. Spajanjem jezgri
dobiva se jezgra koja ima manju masu, a na račun te manje mase, to je točno ono što se
pretvorilo u energiju.