Professional Documents
Culture Documents
(22)
Veselo na sceni, ali bez nagrade: Grupa Hladna braća na Splitu '86
Photo: Privatna arhiva/ Goran Pelaić
općine Split, nije znala što će se na pozornici Prokurativa izvesti, pa je za Katalog Splita'
86 dala slijedeću izjavu:
„Već 26 godina Festival u Splitu sunčanom paletom izražava kamen i more, pogrbljene
masline, makiju i trsje, uske kalete i balature, ljubav prema domovini i ljubav prema
ženi. Nastaje tako razigrani dalmatinski akvarel živih tonova, kojega je uistinu prihvatila i
zavoljela čitava Jugoslavija. Zajedno s ostalim brojnim ljetnim kulturnim događajima,
Festival nas predstavlja i u svijetu, našim gostima, turistima iz mnogih zemalja. Stoga je
pred organizatorima veoma velika odgovornost. Splitski festival ima visoke kriterije i
trajno ih provjerava i potvrđuje. Publika očekuje lijepu pjesmu i vrhunske izvođače. Ovo
je i mjesto odabira novih estradnih potencijala…“. Možda je nešto i bilo od kamena,
mora, maslina i ljubavi prema domovini i ženi, ali sve je to bilo izrečeno sterilno tako da
ni kamen ni more, a ni ljubav prema ženi nisu mogli biti oplođeni.
Što se to zbiva s (još uvijek) najboljim festivalom u Jugoslaviji? Brojni interesi, od osobnih
do diskografskih (pa i političkih) nagrizli su duboko u tkivo nekada prestižne
manifestacije. Jednostavno, nestala je prava pjesma. I dobro je ustvrdila Gordana
Kosanović da publika očekuje lijepu pjesmu, ali je potpuno zakazala glede i u svezi s
visokim kriterijima koje trajno provjerava i potvrđuje.
Dobro veli ona stara poslovica: što više baba, kilavije dite! Jer, kako protumačiti puste
komisije i sve moguće odbore na Splitu '86? Festivalski odbor ima 28 članova,
Selekcijska komisija (šest članova), pa posebna Selekcijska komisija Slobodne Dalmacije
(šest članova), Selekcijska komisija Ustanak i more (pet članova), Umjetnički savjet (pet
članova), Festivalski žiri (sedam članova)… Ukupno: 57 članova!
U Festival su se uvukli svi mogući uljezi kojima je jedini cilj s te scene izvući maksimum, a
to je neku od nagrada, bez obzira na kvalitetu pjesme. Kupovina glasova poprimila je
takve razmjere da je stanje za plakanje. Sve je manje publike u gledalištu, a sve više
glasačkih kupona u kartonskim kutijama koje se marljivo čuvaju i broje. Splitski festival
došao je u krizu. Ni publika ga više ne voli toliko koliko ga je prije voljela. Trulo je nešto u
zemlji Prokurativskoj!
Prva večer počinje s programom „Ustanak i more“. Tu se nazire nekakav mali pomak u
smislu stihovne poruke, ali se gubi glazbeni dah. U svakom slučaju ta večer je
neatraktivna za gledatelje i posjetitelje. Međutim, zakazale su nažalost i dvije večeri
zabavnih melodija iz kojih se možda moglo izvući za jednu osrednju. Prvi put se uvodi
autorska večer. Ona je, s pravom, pripala Zdenku Runjiću kao najistaknutijem autoru.
Ali, Runjić je, čini se, imao svoje osobne razloge da ovu priliku iskoristi kao promociju
svog novog nosača zvuka, pa te večeri nismo slušali najbolja festivalska ostvarenja
Runjića već upravo skladbe koje su trenutno bile u diskografskom opticaju. Na njega se
posebno obrušio glazbeni kritičar „Slobodne Dalmacije“ Miljenko Jelača, u tekstu
objavljenom s naslovom „Runjić kontra Splitu“.
Autorska večer Zdenka Runjića (za srednjoročje su u planu Nikica Kalogjera, Đelo Jusić,
Arsen Dedić) spletom okolnosti i odnosa, postala je festival u(z) festivalu. Pa onda ma
koliko to na mah apsurdno bilo, i nadmetanje Runjića i festivala. Nadmetanje okončano,
naravno, Runjićevom pobjedom. Drugi dio druge zabavne večeri bolji je od ostalih
dijelova ostalih večeri, Runjićeva ploča s 12 pjesama privlačnija od festivalske s 28 (o toj
prosudbi neka govore prodane naklade).
Koliko je Runjić pridonio tom suparništvu? Ponešto izborom samih Novih radova. Držim
da bi bolje učinio da je sve te nove pjesme uz nečiju kritičku pomoć selekcionirao,
smanjio napola onih uspješnijih, ostatak podijelio pjevačima za albume, a u dijelu
vremena svoje večeri publici ipak priuštio ponavljanje nekih od ranijih besmrtnih najava
(u novim, recimo opremama i izvedbama). Samokritičnost je, očito, vrlina tek najvećih!
Festival, takav kakav je, u okršaju s Runjićem nije imao izgleda..“, završio je svoj tekst
Jelača.
A što se to zapravo našlo u autorskoj večeri Zdenka Runjića: „Rojena valo“, „Švora“, „Ćale
moj“, „Grišnica“, „Lipoto moja“, „Dva zrna grožđa“, „Uteka si“, „Oštarija“, „Nevista“, „Nikad
više mala“, „Dalmatinko“ i „Dišperadun“. Osim nekih skladbi, ne baš prepoznatljivi
Runjić.
No, vratimo se mi, pravom sadržaju Splita '86, za koji je toliko rado citirani Ivica Flesch
rekao, da je liš i bez punta, prava lakoglazbena mižerja, pa bi tako Runjićeva istoimena
pjesma mogla ujedno biti i zajednički nazivnik Splita'86.
Duet: Meri Cetinić i Tedi Bajić na Splitu '86
Photo: Vojko Našić
Zabava za publiku: Grupa Prava Kotka
Photo: Privatna
Da, Split' 86 dao je „Mižerju“ Zdenka Runjića s Oliverom u glavnoj ulozi; „Konobu“
Slobodana M. Kovačevića, pjesmu koja će se pjevati sve do današnjih dana, a koja nam
je u lijepom sjećanju po izvedbi Meri Cetinić i Tedija Bajića Spalata; Huljićevu „Ne mogu
da ga ne volim“ s Magazinom; „Vrijeme ljubavi“ Joška Banova sa Zoricom Kondžom;
„Odakle se čisti riba“ Duška Mucala i Prave Kotke (pjesma je inače 1985. odbijena);
numeru „Što ako ona je tu“ Tomislava Mrduljaša, u izvedbi Vesne Ivić i grupe Rulet;
pjesmu „Da more zna“, Grigora Koprova i grupe Kaliopa iz Makedonije.
Autor prvonagrađene skladbe: Ivo Lesić
Photo: Privatna
Dobra je bila i skladba „Pismo“ Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića, koju je pjevala Jasna
Zlokić u izlučnoj večeri ali zbog bolesti ne i u finalu. Na pobjedničko postolje Splita' 86
popeli su se Ivo Lesić, autor prvonagrađene skladbe „Molim te, ostani“ i interpretatorica
Tereza Kesovija. Što se pak žirija tiče, bili su s pravom skloniji Jošku Banovu i Zorici
Kondži s pjesmom „Vrijeme ljubavi“.
16. OLI BILO, OLI CRNO (N. Vilović-J.Bračić) Ana Sasso, Žarko Mamula i klapa Šibenik
Photo: Screenshot
(NASTAVIĆE SE)