Professional Documents
Culture Documents
Poezija nije nikad niti umrla, recimo samo da je postala neatraktivna ili nerazumljiva ili za nju jednostavno
nema mjesta u okviru naših konformističkih navika. Uglazbljivanje poezije postoji od vremena antike.
Njezin ritam je uvjetovao glazbenu pratnju, a sadržaj glazbeni ugođaj.
Kroz povijest poezija se sve hrabrije osamostaljivala, paralelno se udaljivši od svojeg čitatelja. Invazijom
pop glazbe dobivamo njezin surogat u lako probavljivoj formi strofa 1 – strofa 2 – refren – strofa 2 –
refren, dok se promišljanje ljubavi, života i svemira na ‘poetski’ način ostavlja na milost i nemilost slabo
reklamiranih stručnih časopisa i večeri čitanja poezije za šačicu zaljubljenika.
Poeta bez glazbene pratnje u medijima kao da jednostavno više ne postoji, a ono malo poetske iskre
nalazimo jedino u radovima rijetko kvalitetnih i u svakom slučaju marginaliziranih kantautora.
“Ritam & Rif” kompilacija, podnaslova “Mala glazbena antologija hrvatskog pjesništva vol.1” uspješno
ujedinjuje generacije hrvatskih pjesnika i prvu lige domaćih glazbenika. Navedimo samo neke: Mojmir
Novaković, Darko Rundek, Ivan Kapec i Franciska Fis, Less Than A Minute, Nina Romić i Josipa Lisac. Oni,
i još brojni drugi, volonterski involvirani punim srcem u ovaj projekt pod producentskom paskom Ante
Perkovića i Andreja Jakuša, ostvarili su za naše prilike naoko nemoguće.
Stilska šarolikost autorskih glazbenih rješenja udomila je izražajne navike i senzibilitete čak 15 pjesnika,
od Vesne Parun, Ivana Slamniga, Borisa Marune i Sime Mraovića, pa do Marka Pogačara, Ane Brnardić,
Ivice Prtenjače, Dorte Jagić i drugih, uz iznimku Arsena Dedića, koji je s visokim kredibilitetom uglazbio
samog sebe.
Njegova pjesma “Ratni profiteri” iznimka je i utoliko što je jedna od dvije pjesme na kompilaciji nastala i
snimljena u nekom prošlom vremenu. Uzeta s albuma “Ministarstvo (straha)” iz 1997., zvučna definicija
pjesme očito strši u izboru kao malkice ‘outdejtana’, ali nikako i nepoželjna. Naravno da bi bilo ljepše da je
Arsen snimio ekskluzivu za ovu priliku, no Arsena je uvijek bolje imati, nego – ne imati.
Druga pjesma koja se uvrstila u ovu antologiju, a da nije snimljena u posljednjih godinu dana, jest “Negdar
roker bijah ja iz Dubrave” – tekst Tahira Mujčića, bombastična izvedba Gori Ussi Winnetou.
Pjesme i ulomke pjesama predviđene za svježu seriju uglazbljivanja birali su sami izvođači. Da sada ne
analiziram kemiju svakog pjesnika i interpreta zasebno, samo bih primijetio sljedeće: osim šest recitiranih
tekstova, koji nam pravilno raspoređeni na CD-u jasno daju do znanja koja forma vodi glavnu riječ, sve
ostale verse su otpjevane toliko zavidnom lakoćom i umotane u najsuvremenije glazbeno ruho inventivnih
glazbeničkih potpisa, da mi jednostavno pri svakom slušanje zastaje dah. Oba aspekta u stopljenoj
sinergiji paralelno propituju i daju.
Kako je projekt neprofitabilan, ovdje jednostavno nije bilo mjesta za marketinšku kalkulaciju. I to se
osjeća, punim srcem, punim tijelom, punim intelektom iz broja u broj. Gorljivi rock, devijantan groove, jazz
na pola tona i pregršt drugih nedefiniranih atmosfera udahnjuju toliko dobrodošao život u ove
antologijske retke ispisanih emocija. Kako urednik časopisa “Poezija” (uz koji se ovaj CD jedino i može
nabaviti) Roman Simić piše: “Zovemo je mala, jer je ono što je ostalo izvan nje – veliko, a zovemo je
antologija, jer je veliko i ono što je u njoj…”. U toj rečenici se zrcali nesretna sudbina čitavog glazbenog,
kako i pjesničkog izdavaštva u Hrvatskoj proteklih 20 godina.
U nadi da će hrvatska baština s kulturnih margina za buduće naraštaje biti dokumentirana proporcionalno
svojoj kvaliteti, želimo još bezbroj nastavaka ”Ritma & Rifa”, a bome i sličnih tematsko-konceptualnih
serijala.