NOVI NACIONALNI STIL U 20.

STOLJEĆU

BELA BARTOK

- najznačajniji predstavnik novog nacionalnog stila u Mađarskoj

- utjecaj kasnoga romantizma i impresionizma

- Bela Bartok i Zoltan Kodaly- proučavanje folklora

- ostali predstavnici novog nacionalnog stila: M. de Falla, J. Sibelius, L. Janaček

- u Hrvatskoj: J. Gotovac, I. Matetić- Ronjgov, K. Baranović, K. Odak, J. Štolcer- Slavenski, A. Dobronić

NOVI NACIONALNI STIL U STVARALAŠTVU HRVATSKIH SKLADATELJA PRVE POLOVICE 20. STOLJEĆA

- u 20.stoljeću značajke tradicijske glazbe skladatelji ujedinjuju sa suvremenim glazbenim izrazom

- između dvaju svjetskih ratova u Hrvatskoj većina skladatelja pripada nacionalnom neoromantičkom
stilu

- mnogi skladatelji školuju se u inozemstvu gdje dolaze u dodir sa suvremenim glazbenim strujanjima-
Prag, Beč, Budimpešta

- u stvaralaštvu hrvatskih skladatelja važno mjesto pripada vokalno-instrumentalnim vrstama- opera i

balet

- skladatelji i skladbe: J. Gotovac, Ero s onog svijeta

 jedna od najuspjelijih hrvatskih komičnih opera

 Gotovčevo stvaralaštvo pripada nacionalnom neoromantičkom stilu
 izraziti melodičar- prizvuk tradicijske glazbe
 utjecaj talijanskog opernog stila

 F. Lhotka, Đavo u selu ( balet )

 predstavnik hrvatskoga nacionalnoga neoromantičkoga smjera u glazbi

 skladatelj u djelu upotrijebio elemente hrvatske narodne glazbe u stiliziranom obliku- nije
doslovno citirao originalne narodne napjeve, nego ih je prilagodio stilu umjetničke glazbe

 K. Baranović, Licitarsko srce ( balet )

VOKALNA GLAZBA HRVATSKIH SKLADATELJA IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA

- predstavnici: J. Gotovac, I. Matetić-Ronjgov, J. Štolcer Slavenski, B. Bersa, K. Baranović

- koledanje- čestitarsko pjevanje koje predvode muškarci u vrijeme blagdana

- obilježja:

 uporaba folklornih ritmova i melodija narodnih pjesama- često povezuju sa značajkama

suvremenog glazbenog govora
  koriste glazbala koja podsjećaju na tradicijska
 tonska građa- stari načini

NEOKLASICIZAM- SIMFONIJA

- gl. predstavnik: S. Prokofjev

 gavota- staro francuski nacionalni ples u živahnom tempu

 uzor skladatelju u pisanju simfonije bio je Joseph Haydn
 koristi isti sastav orkestra kao i Haydn

- ostali predstavnici: B. Papandopulo, B. Britten

- obilježja:

 javlja se oko 1920. i u pojedinim se djelima odražava sve do danas

 javlja se kao svojevrsna reakcija na kasni romantizam, ekspresionističko ukidanje tonaliteta i
rastvaranje glazbene forme
 jednostavnost, preglednost, jasnoća u oblikovanju glazbenih djela
 suzdržanost i kontrola emocija
 neoklasičari odbacuju pretjeranu osjećajnost romantizma i programnost
 ravnoteža oblika i sadržaja
 glazbeni pravac koji oživljava značajke glazbe ranijih stilskih razdoblja: baroka i bečke klasike
(17.i 18.stoljeće)
 obnavljaju glazbene vrste: fuga, simfonija, sonata, koncert, suita, kantata
 upotrebom suvremenog glazbenog jezika, naglašenog ritma i slobodne disonance skladatelji
su dobili moderan zvuk

NEOKLASICIZAM- KONCERT

- koncert- glazbena vrsta koja se temelji na kontrastu između solista i pratnje; solistička uloga ( vokal,
instrument ) zahthjevnija i razvijenija – virtuoznost, a pratnja ( orkestar, instrumenti ) jednostavnija

- predstavnici: I. Stravinski, S. Šulek, B. Papandopulo

- siciliana- nacionalni ples sa Sicilije, karakterističan po punktiranom ritmu

NEOKLASICIZAM- SONATA I SUITA

- predstavnici: D. Šostakovič, D. Milhaud

NEOKLASICIZAM- FUGA I PASSACAGLIA

- predstavnik: P. Hindemith, Rag Time- Wohltemperierte

 skladba je spoj ragtimea i teme Bachove fuge u c-molu sa obilježjima suvremenoga glazbenoga
govora
- fuga- polifoni glazbeni oblik specifičan za tehniku imitacije; određena tema se provodi i imitira kroz
sve vokalne dionice

- ragtime- glazbeni žanr koji je specifičan po sinkopama ( glazbena figura ) , a time se dobio
sinkopirani ritam

- predstavnik: K. Odak, Passacaglia u g-molu

 uzor skladatelju u stvaranju navedenoga djela je Bachova passacaglia u c-molu.

- passacaglia- kratka instrumentalna improvizacija koju gitarist odsvira između pojedinih kitica
pjesme muzicirajući na otvorenome

ELEKTRONIČKA I KONKRETNA GLAZBA

- različiti nazivi za glazbu II. polovice 20.stoljeća:

1. nova glazba- oznaka za glazbu 20.stoljeća u cjelini

2. eksperimentalna glazba

3. moderna glazba

4. avangarda

5. novi zvuk

6. suvremena glazba

- istražujući nove zvukovne boje koriste različite izvore zvuka:

a) tradicionalnim glazbalima

b) netradicionalnim- zvukovi i šumovi iz prirode

c) elektronički zvukovi

-zajednička obilježja:

 stalne promjene i eksperimentiranje

 pluralizam- prepletanje raznorodnih stilova i skladateljskih tehnika
 oslobađanje zvuka i forme

-ELEKTRONIČKA GLAZBA:

- javlja se oko 1950. godine

- povezana uz Studio za elektroničku glazbu u Kölnu

- začetnik je K. Stockhausen

- razvoj elektronike i digitalne tehnologije pruža skladateljima neograničene mogućnosti za

eksperimentiranje s novim izvorima zvuka
- elektronička glazbala s nevjerojatnom preciznošću proizvode tonove čije frekvencije, boje, trajanja i
glasnoću je moguće vrlo detaljno predvidjeti i kontrolirati

- predstavnici: K. Stockhausen, Kontakte ( kombinira elektroničke zvukove sa zvukovima

tradicionalnih glazbala- udaraljke i klavir ) ; E. Varese

- KONKRETNA GLAZBA:

- vrsta elektroakustičke glazbe koju je 1948. utemeljio francuski skladatelj Pierre Schaeffer pri Grupi
za glazbena istraživanja (GRM) na Francuskom radiju u Parizu.

- osnovno je načelo konkretne glazbe u naravi same građe: to su konkretni zvukovi i šumovi, a ne
tonovi, koji se snimaju na neki nosač zvuka i potom obrađuju određenim elektroakustičkim
postupcima

- bliski Schaefferov suradnik bio je i hrvatski skladatelj Ivo Malec

- predstavnik: P. Schaeffer, Etida sa željeznicom

ALEATRONIKA / NEDETERMINACIJA:

- 2 tipa nedeterminacije

1) partitura se zapisuje tradicionalnom notacijom- izvođač ne mijenja skladbu

2) djela su zapisana u obliku glazbene grafike ( grafičkom notacijom )- izvođač mijenja skladbu

- glavni predstavnik: J. Cage

- prvi primjer nedeterminacije 1) tipa: Music of Changes, J. Cage

 skladba za glasovir
 umjesto skladatelja odluke donosi drevna kineska knjiga proročanstva
 bacanjem novčića odlučio je koje će glaz. elemente kombinirat u skladbi

- primjer 2) tipa: Varijacije I, J. Cage

 stavio 6 prozirnih listova papira jedan na drugi i tako stvorio različite grafike i pretvorio ih u
zvuk

- Sonata br. 5 za preparirani glasovir – zvuči poput udaraljki

MIKROPOLIFONIJA

- zajednička obilježja ( mikropolifonije i glaz. II. pol. 20. st. ):

 pluralizam stilova i skladateljskih tehnike

 oslobađanje zvuka i forme
 traganje za novim, promjenama
 postojanje različitih izvora zvuka:
- tradicionalni
- netradicionalni

- obilježja:
- razvija G. Ligeti

- vrsta polifonije s mnogo različitih melodija postavljenih jedna do druge

- posljedica mikropolifonije je CLUSTER- akord građen od niza susjednih tonova- izvodi je dlanom,
šakom, podlakticom

- svaki instrument svira svoju melodiju

- melodije gube samostalnost, prepoznatljivost i individualnost

- nije moguće slušno pratiti tijek pojedinih melodija

- rezultat je stvaranje zvučnih blokova u kojima se ne može prepoznati melodije pojedinih glasova ili
instrumenata

- izrazito disonantan zvuk

- predstavnici: G. Ligeti, K. Penderecki

MINIMALIZAM I NOVA JEDNOSTAVNOST:

- pojavio se 1960.-tih u SAD-u

- jednostavna, lako pamtljiva melodija, čvrstoga ritma i jasnoga metra

- karakterizira ga gotovo hipnotičko ponavljanje kratkih ritamskih i melodijskih motiva

- izraz minimalizam se odnosi na vrlo male promjene glazbenih sastavnica tijekom skladbe

- skladatelji stvaraju pod utjecajem indijske i zapadnoafričke glazbe

- predstavnici: S. Reich, T. Riley, P. Glass

- NOVA JEDNOSTAVNOST:

- 70.-tih godina 20.stoljeća prestaje utrka skladatelja za novostima

- eksperimentiranje i nove tehnike skladanja nisu više zanimljive

- skladatelji se vraćaju tradiciji, starim tehnikama skladanja i starim glazbenim vrstama

- ponovo oslobađanje konsonance

- skladatelji se ponovo vraćaju melodiji, harmoniji, dur-mol ljestvicama (tonalitetu)

- predstavnici: A. Piazzolla, A. Ramirez