Ekspresionizam

- od početka 20. stoljeća do 30-tih godina iako je s tehnikama koje je razvio prisutan do sredine druge polovice 20.
stoljeća
- osim u glazbi pojavljuje se i u ostalim umjetnostima – slikarstvu, književnosti, kazalištu
- bit ekspresionizma je, u kojoj god umjetnosti se pojavio, da umjetnika ne zanima impresija koju mu nameće objekt
nego je za njega umjetničko djelo izraz, ekspresija vlastitih unutarnjih doživljaja. Svojim djelom umjetnik projicira svoju
sliku svijeta, a ta se često pokazuje kao maska, groteska, karikatura
- presudnu ulogu u glazbenom ekspresionizmu imali su predstavnici 2. bečke škole: Arnold Schönberg te njegovi
učenici Alban Berg i Anton von Webern
- budući da je u glazbi kromatika sredstvo subjektivizacije, početak ekspresionizma se u glazbi očituje krajnjom
kromatizacijom glazbenog stavka što dovodi do raspadanja tonalitetnog sustava i time do novog koncepta melodije,
ritma, glazbene vertikale i ostalih parametara
- za zrela djela ekspresionizma karakteristično je:
1) melodija u velikim intervalskim skokovima, izlomljena pauzama
2) gomilanje disonantnih suzvučja
3) odsustvo tonalitetnog središta
4) kolebanje između homofonije i polifonije
5) fluidan, kompleksan ritam bez jasnog pulsa
6) nagla izmjena i uopće korištenje krajnjih registara
7) nagle izmjene krajnjih dinamičkih vrijednosti (čas krik u fff čas šapat u ppp)
8) snažna kondenziranost i koncentracija izraza – otuda i iznimna kratkoća ranih ekspresionističkih djela
- ekspresionizam se odvija u dvije faze: u prvoj se temelji na slobodnom atonalitetu, gdje se način organizacije tonskog
materijala mijenja od skladbe do skladbe, a u drugoj na organiziranom atonalitetu gdje je tonski materijal organizirani
pomoću dvanaesttonske ili dodekafonske tehnike.
- oblici su u fazi slobodnog atonaliteta slobodni, a u dodekafonskoj se vraćaju na tradicionalne formalne sheme (tema s
varijacijama, koncert, opera i sl.), glazbene strukture su s vremenom sve strože, dorađenije i unutar sebe zatvorenije u
smislu da svaki detalj, svaki segment strukture ima svoj smisao i značenje u cjelini i korespondira s kako ostalim
dijelovima tako i s cjelinom (posebice kod Weberna), a takav način kulminira u djelima serijelnih skladatelja.
https://www.youtube.com/watch?v=VeTFxbsVGrI
https://www.youtube.com/watch?v=vQVkbKULKpI
https://www.youtube.com/watch?v=iL1XzH6gpAY
- manje izrazit u 2. bečkoj školi, ritam je odigrao veliku ulogu u ekspresionističkm djelima skladatelja koji se inače ne
smatraju predstavnicima ekspresionizma. To su: Posvećenje proljeća I.Stravinskog, Čudesni Mandarin B.Bartoka, Skitska
suita S.Prokofjeva, Sancta Susanna, Das Nusch Nuschi i Ubojica, nada žena P.Hindemitha te Poema ekstaze A.Skrjabina
https://www.youtube.com/watch?v=rP42C-4zL3w
https://www.youtube.com/watch?v=UAxHw4YoQaA
https://www.youtube.com/watch?v=5PAFCTiyCkI
https://www.youtube.com/watch?v=HtVgWzXGvj4

Neoklasicizam
- nastaje neposredno nakon I. svjetskog rata, a aktualan je do pedesetih godina 20. stoljeća
- označava se još kao Nova stvarnost ili Neue Sachlichkeit
- reakcija je na snažnu izražajnost kasnog romantizma, impresionizma i ekspresionizma
- cilj je uravnotežena forma i objektivizaciji emocija
- uzori su rani klasicizam i barok
- u tom smislu obnavlja instrumentalne klasicističke - simfoniju, sonatu, koncert - i barokne oblike - fuga, concerto
grosso, toccata, suita i sl. - od vokalnih motet i madrigal, a od vokalno-instrumentalnih kantatu i oratorij
- harmonijski jezik počiva na dijatonici s više ili manje izraženim tonalnim centrom. Napuštena je međutim
funkcionalnost tonalitetnog sistema, s disonancama se slobodno postupa, a harmonijske veze vrlo su često modalno
obojane; akordi mogu biti građeni tradicionalno - tercno, ali su u drugačijim, nefunkcionalnim odnosima; česta je
primjena bi- i politonalnosti
- naglašen ritam
- težište je na instrumentalnoj glazbi
- instrumentacija je prozračna za razliku od prezasićene romantičke ili impresionističke profinjenosti zvukovnih boja
- predstavnici su: Igor Stravinski u drugoj stvaralačkoj fazi, Sergej Prokofjev, Paul Hindemith, Dmitrij Šostakovič
- u Hrvatskoj: Boris Papandopulo, Stjepan Šulek, Bruno Bjelinski, djelomično Krsto Odak
https://www.youtube.com/watch?v=WLT55kPIFCo
https://www.youtube.com/watch?v=O_vro86erg4
https://www.youtube.com/watch?v=5YXwE6VTT6g
Neoromantizam
- prva polovica 20.st.
- glazbeni jezik temelji se na proširenom tonalitetu i u svim je svojim segmentima kasnoromantičarski
- najznačajniji predstavnik je Sergej Rahmanjinov
Hrvatska: djelomično Dora Pejačević - autorica prve hrvatske romantične simfonije i prvog hrvatskog klavirskog
koncerta
https://www.youtube.com/watch?v=j-k7QDefWc4&t=1696s

Nacionalni stilovi

- kao i u 19. i u 20.stoljeću se pojavljuju nacionalni stilovi temeljeni na folkloru;

- uz skladatelje koji folkloru upotrebljavaju na način 19.st. - u smislu citata i dekora, u 20.st. su i skladatelji koji se služe
folklornim melodijama i ritmovima kao građom, a ne kao citatima i povezuju ih sa suvremenim (impresionističkim,
ekspresionističkim i neoklasicističkim) glazbeno-izražajnim sredstvima i postupcima
- ritam naglašen, izrazit, vrlo često u prvom planu, ponegdje emancipiran
Predstavnici: Igor Stravinski u ruskoj stvaralačkoj fazi, Bela Bartok
Hrvatska: Josip Stolcer Slavenski, Ivan Matetić Ronjgov, Krsto Odak, Natko Devčić;
Skladatelji koji se folklorom služe na način 19.st. iako stilski možda i nisu retrospektivni su Jakov Gotovac, Fran Lhotka.
https://www.youtube.com/watch?v=Z50Ooqv1GFg
https://www.youtube.com/watch?v=AZeRjP0kpwg