SEMINARSKI RAD

ROMANTIZAM
 SADRŽAJ

UVOD
1. ROMANTIZAM
1.1. GLAZBENE ZNAČAJKE STILA
1.2. ROMANTIZAM U GLAZBI - OPĆENITO
1.3. POČETAK I CVAT NJEMAČKOG ROMANTIZMA
1.3.1. FRANZ SCHUBERT (1797.-1828.) – STVARALAC „LIEDA“
1.3.2. ROBERT SCHUMANN (1810. -1856.) – PRVI MISLILAC
ROMANTIZMA
1.3.3. FELIX MENDELSSOHN (1809.-1849.)
1.3.4. NJEMAČKA OPERA – CARL MARIA WEBER (1786.-1826.)
1.3.5. VRHUNAC OPERE 19. st. RICHARD WAGNER (1813.-1883.)
1.4. USPON TALIJANSKE OPERE
1.5. PRVI VELIKI MAJSTORI MALIH NARODA
1.5.1. FREDERIC CHOPIN (1810.-1849.) – PJESNIK KLAVIRA
1.5.2. FRANZ LISZT (1811.-1886.) – IDEOLOG ROMANTIKE
1.6. NACIONALNE ZNAČAJKE U ROMANTIZMU
1.6.1. ROMANTIZAM U GLAZBI NA PODRUČJU HRVATSKE
1.7. PUT PREMA ZALAZU ROMANTIZMA
2. ZAKLJUČAK
3. LITERATURA

2
 UVOD

U devetnaestom stoljeću uzdiže se epoha romantizma, kompleksna po svojim

društveno-ekonomskim utjecajima i zanimljiva po svojim umjetničkim dostignućima.
Romantizam je tipično građanski kulturni pokret koji prati razvoj svoje društvene
klase kroz cijelo devetnaesto stoljeće: od francuske revolucije do imperijalističkih
zapletanja na pragu dvadesetog stoljeća.
Dakle, krajem osamnaestog stoljeća građanstvo se pojavljuje kao najjača
društvena pokretačka sila, što se odrazilo na sve vrste umjetnosti, pa tako i na glazbu.
Revolucija je uzdigla umjetnost Beethovena, kojega je potrebno spomenuti kao
osobu koja predstavlja most između klasike i romantizma.
Umjetnici romantizma pokušavali su objediniti nekoliko umjetnosti – glazbu,
poeziju i slikarstvo. Pjesnici su nastojali da njihova poezija bude muzikalna, a
glazbenici da njihova glazba bude poetična.
Dok su se glazba i umjetnost klasičnog razdoblja temeljile na razumu, redu i
pravilima, temelj umjetnosti romantizma su emocije, avantura i mašta. Na tim
principima se razvija i književnost. Začetnik romantizma u književnosti je Jean Jacques
Rouseau s romanom Julija ili Nova Heloise. Književnici se bave temama osobne
preokupacije – ljubavlju, pesimizmom, izgubljenošću. Javlja se zanimanje za folklor i
starinu, prirodan seoski život, egzotiku – daleke, nepoznate krajeve, za okultno i
mistično. Najznačajniji predstavnici književnosti romantizma su: G. G. Byron, J. W.
Goethe, F. Schiller, Puškin, V. Hugo, F. Dostojevski, M. Twain…
I u likovnoj umjetnosti traži se sloboda mašte. Među najznačajnije predstavnike
romantičarskog slikarstva pripadaju: E. Delacroix i V. van Gogh, te kipar A. Rodin.

3
1. R O M A N T I Z A M
2.1. GLAZBENE ZNAČAJKE STILA

Kako bismo što bolje razumjeli svu raskoš glazbenog stvaralaštva u

romantizmu najprije ćemo općenito navesti glazbene značajke toga stila, a zatim
ih i podrobnije obraditi.
Forma – nije precizna i jasna kao u klasici, često je nestabilna, bez čvrstih
kadenci. Glazbeni oblici prelijevaju se jedan u drugi. Sklonost prema malim
formama koje pogoduju iznošenju zgusnutih, ali kratkotrajnih emotivnih stanja. U
dominantnoj poziciji su klavirska minijatura i solo pjesma.
Melodija – je raspjevana, širokog daha, često duga sa dramatičnim i
dinamičkim klimaksom. Napušta klasičnu simetričnost, slobodna je u svom toku.
Nosi intenzitet osobnih proživljavanja, „osobni dokument“, u umjetnosti.
Ritam – je interesantan u primjenama, mijenja se mjera u skladbi, nepoznate
dotad mjere preuzete su iz folklora, sinkopiranje i poliritam.
Harmonija – obilato korištenje kromatike i disonance kako bi se stvorila
napetost i stanje iščekivanja, neizvjesnosti. Brze i iznenadne modulacije u
udaljene tonalitete, raznovrsnost alteracija, raspon skokova i naglosti intervala,
novi akordi.
Instrumentacija – kolorit i živopisnost u instrumentaciji, tehničko
usavršavanje pojedinih instrumenata, osobito duhačkih, pojačava se volumen i
snaga orkestra jer u njega ulaze novi instrumenti.
Dinamika – veliko variranje u dinamici, iznenadne promjene.
Glazbeni oblici u instrumentalnoj glazbi – klavirska djela
Bilo je to zlatno doba klavira. Mogućnosti tog glazbala u potpunosti su
ostvarena u djelima romantičara. Bogatstvu i raskoši romantičnog pijanističkog
stila kasnije nije ništa dodano. Poloneza, nokturno (refleksivna i melankolična
skladba sporog tempa), valcer, preludij, mazurka, balada i scherzo.
Instrumentalna djela – simfonija, koncert, komorna glazba, sonata,
simfonijska pjesma

4
2.2. ROMANTIZAM U GLAZBI - OPĆENITO

Jedna od najbitnijih značajki glazbene kulture 19. stoljeća je njezina

demokratizacija. To znači da glazba postaje svojinom širokih slojeva građanske
klase. Glazba se približava slušatelju, postaje prihvatljivija i razumljivija. Stvara
se niz instrumentalnih i vokalnih formi namijenjenih intimnom doživljavanju
pojedinca i njegovoj upotrebi. To su bile manje klavirske kompozicije
programnog sadržaja, kakve su stvarali Chopin i Mendelssohn, a zatim i oblik
popijevke.
Usavršavanje klavira i njegove rasprostranjenosti znatno su pridonijeli
demokratizaciji glazbe. Romantizam uzdiže virtuoze poput Chopina i Listza,
koji su pisali komade izazivajući ushite publike. Postaje važno pitanje „tko
izvodi“, a ne samo „što se izvodi“.

Podučavanje glazbe postaje utvrđena profesija. Istraživanje povijesti i

teorije glazbe ulazi u programe Univerziteta.

Glazbenici, umjetnici koji su djelovali u vrijeme romantizma nalazili su

se u vremenu punom političkih previranja i naglog ekonomskog razvoja što je
onemogućavalo umjetniku da prihvati jedne određene, jasne i napredne
težnje. Zbog toga se umjetnik povlači u sebe, te skreće pogledom u prošlost.
Traži oslonac u idealiziranim likovima iz prošlosti i mitologije, utonuo je u
fantastiku ili odlazi u prirodu, koja je bila idealno utočište njegovih osjećaja.

Osjećajni element je bio osnovni element glazbenog stvaranja. Dok je

klasika tražila ravnotežu razuma i osjećaja, u romantizmu je prevladavala
emocija.

Nasuprot objektivnom karakteru klasične glazbe, romantika ističe

umjetnikov subjektivni doživljaj. Subjektivni doživljaj umjetnika se oblikuje
osobito u dodiru s klavirom. Osim toga, bogata harmonija postaje jedan od
glavnih stilskih elemenata romantizma, a klavir pogoduje razvoju male
kompozicijske forme nevezanog sadržaja (klavirske minijature).

5
 I orkestralna glazba prilagodila se principu programnosti iz kojeg je
nastala nova kompozicijska forma simfonijske pjesme. Do velikih razmjera
razvio se orkestralni kolorizam i to tako da je došlo do novog grupiranja i
iskorištavanja instrumenata, kao i upotrebe novih instrumenata. Dok je u
ranoj klasici u simfonijskoj glazbi postojala podjela puhačkih i gudačkih
instrumenata, unutar koje se po srodnosti zvuka spajaju grupe instrumenata –
u romantizmu je uloga instrumenata složenija, osobito u grupi puhačkih
instrumenata koji mogu ilustrirati osjetljive finese ljudskih raspoloženja.

6
 2.3. POČETAK I CVAT NJEMAČKOG ROMANTIZMA

Prvo , zaokruženo romantičko zbivanje u glazbi nalazimo na tlu njemačkih i

austrijskih zemalja. Tu se povezuju tri značajna imena: Schubert, Schumann i
Mendelssohn. U razdoblju romantizma izdvajamo opernu formu, jer je ona odijeljena
od instrumentalne i komorne glazbe. S obzirom na to dijelimo i kompozitore na
instrumentalne i operne.

2.3.1. FRANZ SCHUBERT (1797 – 1828) – STVARALAC

„LIEDA“
Schubert je bio jedini pravi bečki romantičar. Osnova njegova stvaranja

bile su njegove brojne popijevke, njih više od 600. On je stvaralac „Lieda“, popijevke

uz klavirsku pratnju u kojoj je izražavao sav svoj unutarnji, misaoni ili svakodnevni

život. U tom golemom broju svojih vokalnih kompozicija utvrdio je sve vrste oblika
koje poznaje umjetnost popijevke. A to su : 1. strofna pjesma – popijevka s
jednostavnom melodijom koja se kod svake kitice nepromijenjeno vraća. 2.
Prokomponirana pjesma – u kojoj je melodijska linija vezana za sadržaj stihova, dok
klavirska pratnja dobiva samostalnost dionice u tonskom tumačenju teksta. 3. vrsta je
recitativnog tipa, povezana do najveće moguće mjere s melodijom govornog teksta.
Svoju najljepšu baladu napisao je Schubert kao sedamnaestgodišnjak na tekst
„Vilenjaka“ velikog njemačkog pjesnika Goethea. Schubert je stvorio i novu vrstu
klavirske poeme, u kojoj se spajaju elementi sonate, varijacije i koncerta, komponirao
je i simfonije, ukupno njih devet.

2.3.2. ROBERT SCHUMANN (1810. – 1856.) – PRVI MISLILAC

ROMANTIZMA

Značenje Schumannove umjetnosti je veliko i trajno. Bio je veliki reformator

njemačke romantičarske glazbe. Originalnošću je preobrazio njemačku klavirsku
glazbu, solo – pjesmu, komorno, a i orkestralno stvaralaštvo, kao i vokalno –
instrumentalne forme. Utjecao je ne samo na njemačke kompozitore, nego i na
glazbenike cijele Europe. Za njega se kaže da je prvi mislilac romantizma jer su

7
njegove npr. popijevke prave male psihološke drame i zalaze duboko u bit ljudskih
problema emocionalne prirode.

2.3.3. FELIX MENDELSSOHN (1809. – 1849.)

F. Mendelssohn bio je Schumannov sunarodnjak i suvremenik, priklonio se

instrumentalnoj i simfonijskoj glazbi. Započeo je pokret tzv. Bachove renesanse,

poštujući tradiciju i velike njemačke majstore ranijih epoha. Za razliku od ostalih

predstavnika romantizma ima naglašen osjećaj za klasičnu kompozicijsku formu,

njenu preglednost i uravnoteženost. Protivnik je uzburkanog romantičnog izraza.

Osim simfonijskih djela veliku su popularnost stekle njegove uvertire, jedna od

najpoznatijih je „San ljetne noći“, te scenska suita Svadbena koračnica.

2.3.4. NJEMAČKA OPERA – CARL MARIA WEBER (1786. –

1826.)

Važnost opere kao društvenog događaja osobito je porasla u doba

romantizma. Weber je bio ne samo kompozitor, nego i poznati dirigent, pijanist,

kritičar i glazbeni pisac, te organizator kazališnih i koncertnih izvedbi. Njemačka

romantična opera svog je prvog izrazitog stvaraoca pronašla u Weberu. Njemačku

nacionalnu operu je razvijao na dva usporedna puta: putem narodne priče s

elementima iz života naroda i njegovih legendi , te putem velike herojsko-viteške

opere. Kapitalno Weberovo djelo je opera „Strijelac vilenjak“.

8
 2.3.5. VRHUNAC OPERE 19. ST. – RICHARD WAGNER (1813 –

1883)

U drugoj polovici 19. st. opera doživljava svoj vrhunac kroz djela Wagnera u

njemačkim zemljama, Verdija u Italiji , Musorgskog i Čajkovskog u Rusiji i Bizeta u

Francuskoj. Opera je odražavala društvena i politička kretanja i nalazila se u

središtu pažnje javnosti. Richard Wagner veliki je reformator opere u 19. st. Tu

reformu sačinjavaju tri glavna elementa:

1. Podjela činova na cjelovite dramske prizore, umjesto do tada uobičajene

podjele na odijeljene točke (arije, duete…)

2. Uvođenje lajtmotiva, tj. provođenje glazbene misli kroz cijelo djelo

3. Simfonizacija orkestra, koji postaje zapravo nosilac same glazbe, te u sebe

uklapa ljudske glasove kao osobite vrste instrumenata.

Najpoznatija Wagnerova djela su: „Ukleti Holandez“, „Prsten Nibelunga“, „Tristan

i Izolda“

2.4. USPON TALIJANSKE OPERE

Kroz cijelo 19. st. opera je gospodarila Italijom, ugušivši gotovo sve druge

muzičke oblike. Jedino posve izolirano ime koje se veže uz instrumentalnu glazbu

toga vremena je Niccolo Paganini.

Na početku uspona talijanske romantične opere stoji jedno jedino djelo, komična

opera Gioacchina Rossinija „Seviljski brijač“. Osim u komičnoj operi kojom je

9
učvrstio i dalje razvio tip talijanske opere buffe , Rossini je napisao i dvije opere

serie „Otella“ i „Wilhelma Tella“. Osim Rossinija u Italiji djeluju i Bellini, te

Donizetti sa svojim značajnijim stvaralačkim udjelom. Ipak, talijanski skladatelj

Giuseppe Verdi i njegove opere danas stoje u temeljima svjetskog opernog

repertoara. Najpoznatije od njih su:“Nabukodonosor“, „Rigoletto“, „Trubadur“

„La Traviata“. Kada je bio na vrhuncu slave nastaje „Aida“, koju je komponirao u

čast otvorenja Sueskog kanala. U šezdesetoj godini života iznenađuje velikim

„Rekvijemom“, nakon kojega se povlači na imanje blizu Milana, te nakon godina

„šutnje“ u 74. godini života iznenađuje cijeli svijet „Otellom“.

10
 2.5. PRVI VELIKI MAJSTORI MALIH NARODA

U glazbi malih europskih naroda javljaju se dva imena koja u mnogo čemu

obilježavaju romantizam: Poljak Frederic Chopin i Nijemac mađarskog podrijetla

Franz Liszt. Oni u europsku glazbu unose karakteristične elemente folklora svojih

naroda.

2.5.1. FREDERIC CHOPIN (1810 – 1849) – PJESNIK KLAVIRA

Sve svoje stvaralaštvo posvećuje klaviru, instrumentu kojim je virtuozno

vladao. Pored Beethovenovih djela njegova glazba čini možda najznačajniji

dio pijanističkog repertoara. Ono što je interesantno za njega je da je

inspiraciju dobivao iz poljskog folklora, pa je tako gajio tri vrste plesnih

oblika u svojim kompozicijama. Napisao je velik broj samostalnih klavirskih

mazurki, a uz mazurke u svom se rodoljubnom žaru inspirirao i

polonezom. Treći plesni oblik bio je valcer. Osim toga pisao je i nokturne,

scherza, balade, etide, preludije, klavirske sonate.

2.5.2. FRANZ LISZT (1811 – 1886) – IDEOLOG ROMANTIKE

Bio je pijanist virtuoz, kompozitor, te pokretač i organizator glazbenog

života. Kao kompozitor Liszt je mnogo pažnje posvećivao prije svega

klaviru. Poput Chopina bio je nadahnut svojim nacionalnim folklorom.

Poznato je njegovih 15 Mađarskih rapsodija, nadahnutih upravo

mađarskim folklorom i pejzažima zemlje iz koje je vukao porijeklo.

Tvorac je novog kompozicijskog oblika simfonijske glazbe koji je nazvao

simfonijskom pjesmom. Tako je napisao 13 simfonijskih pjesama, od kojih

je najljepša Preludiji.

11
 2.6. NACIONALNE ZNAČAJKE U ROMANTIZMU

Uz naglašenu demokratizaciju i subjektivnost, romantizam se ističe još jednom

karakteristikom, a to je sklonost prema glazbi puka, folkloru, tj. prema

nacionalnim elementima glazbenog izraza. Burne ekonomske prilike utječu na

isticanje i čuvanje individualnosti pojedinih naroda. To se očituje prije svega kod

velikih nacija kao što su Italija, Francuska i Njemačka. Uz njih se bude i mali

narodi, osobito slavenski, koji svojoj glazbi daju oslonac u nacionalnom folkloru.

Prve značajne rezultate na tom polju dala je Njemačka, i to u popijevci Schuberta i

u operama C. M. Webera, osobito u njegovom „Strijelcu vilenjaku“. Uskoro se

javljaju i Slaveni sa velikom operom „Ivan Susanjin“ M. I. Glinke. Deset godina

kasnije nastaje i prva hrvatska opera „Ljubav i zloba“ Vatroslava Lisinskog, u Italiji

se ističe umjetnost Verdija.

2.6.1. ROMANTIZAM U GLAZBI NA PODRUČJU HRVATSKE

U Hrvatsku je 19. stoljeće donijelo velike promjene – ne samo političke. Središte

kulturnih zbivanja preselilo se u sjeverne krajeve, u Zagreb. Početkom stoljeća u

tom su se gradu održavale brojne dramske i operne predstave. Nakon niza stranih

gostovanja osnovan je vlastiti ansambl. Narodni (ilirski) preporod potaknuo je

stvaranje prve opere na hrvatskom jeziku – Ljubavi i zlobe Vatroslava Lisinskog

(1819 – 1894). O darovitosti skladatelja toga doba Ferde Livadića (1799 – 1879)

svjedoči niz klavirskih minijatura i solo pjesama. Njegovo je glazbeno obrazovanje,

nažalost, bilo skromno. Veću je vještinu, posebice u stvaranju operne glazbe,

iskazao Ivan pl. Zajc (1832 – 1914), kako ga neki zovu, hrvatski Verdi.

12
Školujući se i radeći u Italiji i Beču, u Zagreb je došao na mjesto ravnatelja

glazbene škole i utemeljitelja profesionalnog glazbenog kazališta. Njegova se

najpoznatija opera Nikola Šubić Zrinski i danas redovito izvodi.

2.7. PUT PREMA ZALAZU ROMANTIZMA

U drugoj polovici 19. stoljeća zrela građanska klasa kulturu, a osobito glazbu

smatra svojim društvenim ukrasom. Pošto još uvijek ne postoji radio, televizija

ili film sve se izvodi „u živo“. Zbog toga i dolazi do tako velikog razmaha

glazbenog života. No kako je odmicala druga polovina 19. stoljeća romantična

glazba ne nalazi nova osvježenja, s vremenom je postala zasićena zvukom.

Dolazi do polaganog zalaza romantizma. Umjetnik koji je obilježio kasni

romantizam bio Johannes Brahms (1833.-1897.)

13
3. Z A K LJ U Č A K

Romantizam je opći kulturni pokret. Razvija se podjednako u svim umjetnostima, a

vrhunac je od 1820. – 1850.

Temelj glazbe romantizma je emocija.

Važnost romantizma u glazbi se ogleda u osnivanju glazbenih ustanova, programnoj

glazbi, nacionalnom smjeru, pojavi operete, razvoju plesne glazbe, ali ponajviše u

tome što srećemo velik broj imena najvećih kompozitora u povijesti glazbe, koji su

donijeli neke od najljepših i glazbom najbogatijih djela. Samo neki od njih su : F.

Schubert, F. Chopin, R. Schumann, F. Liszt, R. Wagner, G. Verdi, J. Brahms.

14
4. L I T E R A T U R A

1. Historija muzike, Nenad Turkalj, Zagreb, Naprijed 1980.

2. Muzička enciklopedija, gl. urednik Krešimir Kovačević, Zagreb: Jugoslavenski

leksikografski zavod, 1971-1977

3. Vječni Orfej: uvod u muzičku umjetnost, Josip Andreis, Zagreb: Školska knjiga,

1986.

4. Hrvatski jezik i književnost, Dragutin Rosandić, Zagreb: Školska knjiga 1998.

5. Glazba i ti 4, udžbenik glazbene kulture za 8. razred osnovne škole,Snježana

Špehar, Zagreb: Školska knjiga 2011.

6. Glazbeni susreti 2. vrste, udžbenik glazbene umjetnosti za 2. razred gimnazije,

Nataša Perak Lovričević, Ljiljana Ščedrov, Zagreb: Profil 2011.

7. Internet : http://hr.wikipedia.org/wiki/Romantizam

15