Hrvatski Filmski Ljetopis 62/2010

hrvatski filmski ljetopis
god. 16 (2010)
broj 62, ljeto 2010.
Hrvatski filmski ljetopis utemeljili su 1995. Hrvatsko drutvo filmskih kritiara,
Hrvatska kinoteka i Filmoteka 16
Utemeljiteljsko urednitvo: Vjekoslav Majcen, Ivo krabalo i Hrvoje Turkovi
asopis je evidentiran u FIAF International Index to Film Periodicals i u Arts
and Humanities Citation Index (A&HCI)
Urednitvo / Editorial Board:

Nikica Gili (glavni urednik / editor-in-chief)
Kreimir Kouti (novi filmovi i festivali / new films and festivals)
Bruno Kragi
Jurica Stareini
Tomislav aki (izvrni urednik / managing editor)
Hrvoje Turkovi (odgovorni urednik / supervising editor)
Suradnici/Contributors:
Ana Brnardi (lektorski savjeti / proof-reading)
Juraj Kuko (kronika/chronicles)
Sandra Palihni (prijevod saetaka / translation of summaries)
Duko Popovi (bibliografije/bibliographies)
Anka Rani (UDK)
Dizajn i priprema za tisak / Design and pre-press: Barbara Blasin
Naslovnica / Front cover: Manca Koir u filmu Breza (1967)
Stranje korice / Back cover: Breza (A. Babaja, 1967)
Fotografije uz temat Ante Babaja (1927- 2010) dio su Zbirke fotografija
domaeg filma Hrvatske kinoteke (Hrvatski dravni arhiv)
Nakladnik/Publisher: Hrvatski filmski savez
Za nakladnika / Publishing Manager: Vera Robi-karica (vera@hfs.hr)
Tisak / Printed By: Tiskara C.B. Print, Samobor
Adresa/Contact: Hrvatski filmski savez (za Hrvatski filmski ljetopis),
HR-10000 Zagreb, Tukanac 1
Tajnica redakcije: Vanja Hraste (vanja@hfs.hr)
telefon/phone: (385) 01 / 4848771
telefaks/fax: (385) 01 / 4848764
e-mail urednitva: tomsakic@yahoo.com / nikica.gilic@ffzg.hr
www.hfs.hr/ljetopis
Izlazi tromjeseno u nakladi od 1000 primjeraka
Cijena: 50 kn / Godinja pretplata: 150 kn
iroraun: Zagrebaka banka, 2360000-1101556872,
Hrvatski filmski savez (s naznakom za Hrvatski filmski ljetopis)
Hrvatski filmski ljetopis is published quarterly by Croatian Film Clubs Association
Subscription abroad: 60 / Account: 2100058638/070 S.W.I.F.T. HR 2X
Godite 16. (2010) izlazi uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i
Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i port Grada Zagreba
Ovaj broj zakljuen je 15. lipnja 2010.

SADRAJ
62, ljeto 2010.
UVODNIK
ANTE BABAJA (1927-2010) (I)
6
8
13
22
25
31
36
44
Nikica Gili / Uvodna biljeka

Tomislav Jagec / Prije i poslije Dobrog jutra
Petar Krelja / Breza film za sva vremena
Romana Roi / ivot je ilav Janica je iva?!
Slaven Zeevi / Namjenska rekonstrukcija Rijeke (Jedan dan u Rijeci Ante Babaje)
Tomislav egir / Struktura Izgubljenog zaviaja
Irena Paulus / Simbolika zvuka u igranim filmovima Ante Babaje
Filmografija Ante Babaje
LICA AMERIKOGA FILMA
46
Iva uri /udovita u nama i izvanzemaljci iznad nas: reprezentacija znanosti i uloga znanstvenika u amerikim znanstvenofantastinim filmovima 1950-ih
Dejan D. Markovi /Ameriko filmsko podzemlje i eksperimentalni film
Juraj Bubalo /Apokalipsa danas u kontekstu amerike popularne kulture i kontrakulture
eljka Matijaevi /Rascjep izmeu kontrakulturne bezobjektne udnje i kulturne objektne
elje: Put osloboenja
57
70
85
Tomislav aki / Subverzivna batina
IZ POVIJESTI HRVATSKOGA FILMA
92
101
Dejan Kosanovi / Iz ivota dalmatinskih ribara: igrani film Princeza koralja (1937)
Daniel Rafaeli / Agram die Hauptstadt Kroatiens Oktavijana Miletia
ESEJI I OSVRTI
104
Marijan Krivak / Ovo malo due / Povodom etiriju filmova Majida Majidija u Ciklusu iranskog filma III, Filmski programi, oujka 2010.
RAZGOVORI S HRVATSKIM
FILMSKIM SCENARISTIMA (VI)
108
Sanja Kovaevi / Vinko Brean: "Emociju treba dotjerati do kraja"
FESTIVALI I REVIJE
118
19. Dani hrvatskog filma 2010: Dobri dani za hrvatski film, Josip Grozdani / Dokumenti vremena i ljudskih sudbina, Josip Grozdani / Razloga za optimizam je dovoljno, Jurica Stareini / Hrvatski filmski eksperiment i drutvena zbilja, eljko Kipke
Kritini dani kola filmske kritike 19. Dana hrvatskog filma i Hrvatskog filmskog ljetopisa: to je
zajedniko inkasatoru i torti s okoladom?, Anja Ivekovi-Martinis / Otpor svakodnevici u
26 kadrova, Stipe Radi / Majka i ki, Karla Lonar
Dragan Rubea / ivoti na sporednom kolosijeku / Povodom Dana Kinoteke Makedonije u
kinu Tukanac i u Art-kinu Croatia / Antonio Mitrikeski: "Ljubav i smrt se ne objanjavaju"
/ Razgovor povodom Dana Kinoteke Makedonije
131
138
NOVI FILMOVI
144
Kinorepertoar: Antikrist, Mima Simi / Bijela vrpca, Sreko Horvat / Invictus, Tomislav egir
/ Ljubavni ivot domobrana, Vladimir eput / Mlijeko tuge, Boko Picula / Na putu, Kreimir Kouti / Neka ostane meu nama, Jelena Ostoji / Neka ue onaj pravi, Dragan Rubea / Otok Shutter, Hana Jui / Policijski, pridjev, Sonja Taroki / Prorok, Uro ivanovi
/ Robin Hood, Marijan Krivak / Traei Erica, Diana Nenadi / ivot i smrt porno bande,
Mario Kozina
DODACI
183
Kronika / Filmografije / Bibliografije / Engleski saeci / O suradnicima / Upute suradnicima

CONTENTS
62, Summer 2010
EDITORIAL
6
8
13
22
25
31
36
44
Nikica Gili / Introductory note

Tomislav Jagec / Before and after Good Morning
Petar Krelja / The Birch Tree film that never fades
Romana Roi / Life is tough Janica is alive?!
Slaven Zeevi / Reconstruction of Rijeka for specific purposes (A Day in Rijeka by Ante Babaja)
Tomislav egir / The structure of The Lost Home Country
Irena Paulus /Symbolism of sound in Ante Babajas feature-length films
Ante Babaja's filmography
THE FACES OF
AMERICAN CINEMA
46
Iva uri /Monsters inside us and aliens above us: representation of science and the role of
scientists in american science-fiction films of the 1950s
Dejan D. Markovi / American film underground and experimental cinema
Juraj Bubalo / Apocalypse Now in the context of American popular culture and counterculture
eljka Matijaevi / Gap between counter-cultural object-free desire and cultural wish directed
towards an object: Revolutionary Road
57
70
85
Tomislav aki / Subversive heritage
FROM THE HISTORY OF

CROATIAN CINEMA
92
101
Dejan Kosanovi / From the life of Dalmatian fishermen: feature-length film Die Korallenprinzessin (1937)
Daniel Rafaeli / Agram die Hauptstadt Kroatiens by Oktavijan Mileti
ESSAYS
104
Marijan Krivak / A little bit of soul / On the occasion of four films by Majid Majidi in the Iranian Film Cycle III, Film Programmes, March 2010
CONVERSATIONS WITH
CROATIAN SCRIPTWRITERS (VI)
108
Sanja Kovaevi / Vinko Brean: "Emotions should be tackled fully"
FESTIVALS
118
19th Days of Croatian Film: Short feature films, Josip Grozdani / Documentary films, Josip
Grozdani / Animated films, Jurica Stareini / Experimental films, eljko Kipke
Film Critique School of the 19th Days of Croatian Film and Hrvatski filmski ljetopis: What do bill
collector and a chocolate cake have in common?, Anja Ivekovi-Martinis / Resistance to
everyday life in 26 frames, Stipe Radi / Mother and daughter, Karla Lonar
Dragan Rubea / Lives on the side tracks / Days of the Macedonian Film Archive / Interview
with Antonio Mitrikeski: "You can't explain love and death"
131
138
NEW FILMS
144
Theatres: Antichrist, Mima Simi / Das weisse Band, Sreko Horvat / Invictus, Tomislav egir / Ljubavni ivot domobrana, Vladimir eput / La teta asustada, Boko Picula / Na putu,
Kreimir Kouti / Neka ostane meu nama, Jelena Ostoji / Lt den rtte komma in, Dragan Rubea / Shutter Island, Hana Jui / Poliist, Adjectiv, Sonja Taroki / Un prophte,
Uro ivanovi / Robin Hood, Marijan Krivak / Looking for Eric, Diana Nenadi / ivot i smrt
porno bande, Mario Kozina
APPENDICES
183
Chronicle / Filmographies / Bibliographies / English summaries / Contributors to this issue / Submission

guide
UVODNIK
Subverzivna batina
Ve je stiglo ljeto, a proljee iz nas bilo je iznimno aktivno za Hrvatski filmski ljetopis: uhodava
se nova redakcija i novi dizajn, postali smo aktivni na Facebooku (www.facebook.com/hrvatskifilmskiljetopis), ali bili smo aktivni i "na terenu" promovirali smo proli broj posveen
Krstu Papiu sveanom projekcijom Lisica u prepunoj dvorani Kina Tukanac Hrvatskog filmskog saveza, uz prisutnost Papia, Jagode Kaloper i Ilije Ivezia, pripomogli smo organizaciji
kole filmske kritike na Danima hrvatskog filma, a osim na Danima, intenzivno smo se svaki
dan druili tijekom svibnja na Subversive Film Festivalu, a zatim na Animafestu, prije nego
su svi filmai krenuli put Pule, Motovuna, Sarajeva...
Ovdje treba skrenuti pozornosti na Subversive Film Festival, koji je krenuo prije tri godine
s programom posveenim revolucionarnom svibnju 1968, zatim Kini, da bi se ove godine
posvetio temi socijalizma; taj teorijsko-filmski festival-simpozij donio je ove godine nekoliko programskih sekcija, no pomalo je iznenaujue bilo okretanje pomalo zaboravljenom i
podcijenjenom domaem filmu pod "domaim" mislim dakako na film bive Jugoslavije s
ak 75 dugometranih ostvarenja koje je izabrao talijanski povjesniar jugoslavenskog filma
Sergio Grmek Germani, uz to su prikazane i retrospektive ivojina Pavlovia, Duana Vukotia i Zagrebake kole crtanog filma. I dok su animirane selekcije bile oekivane i ziherake,
Grmekova je selekcija pokuala razbiti neke ustaljene poglede na film bive Jugoslavije.
Premda su nedostajali neki kljuni naslovi pa je odabir bio ponegdje nedosljedan u danome
kontekstu, a i osobno mi se ini hrvatski film nije sasvim jasno postavljen spram dominacije srpskog crnog talasa neka su djela odjeknula kod gledatelja, ma koliko da ih je bilo
u dvorani, desetak ili dvjestotinjak, dovevi u pitanje ustaljene poglede na usmene predaje o
filmu bive Jugoslavije. Usmene, jer ako je Subversive Film Festival tijekom cijeloga krasnog
mjeseca maja barem neto pokazao, to je da ovih filmova mahom nema na DVD-ima niti na
kinoplatnima ili TV ekranima, a da ih treba uvijek iznova gledati. Skoro 20 godina ova je
sredina provela odbacujui nekadanji iri kontekst svoje nacionalne kulture i njezina bitnog
segmenta, nacionalne kinematografije; kinoplatno Subversive Film Festivala suoilo nas je
s Vranama, Lisicama, Pjeanim zamkom, Horoskopom, Kuom na pijesku, Ljubavnim sluajem ili
tragedijom slubenice PTT-a, Pavlovievim i Petrovievim i Kusturiinim filmovima, predobro
poznatim klasicima poput H-8 i Breze, ali i zaboravljenim subverzijama poput Crnih ptica
ili pak Svetog peska i oveka iz hrastove ume. Bili su to istinski dani hrvatskoga i bivejugoslavenskoga filma, prilika da shvatimo tko smo, odakle stiemo, ali i kamo moemo ii, pa
bi nam se da bolje znamo svoju filmsku batinu i da je ivimo svaki dan Kenjac moda
inio jasnijim u kontekstu jugoslavenskog filma 1980-ih, Neka ostane meu nama u kontekstu
Prake kole i populistike tematizacije seksualnosti u tadanjem jugoslavenskom filmu, a
Crnci kako spominje i Sergio Grmek ve i naslovom nametnuo kao odjek naturalistikog
crnog vala/talasa nekadanje zajednike kinematografije. No, poznavanje tradicije filma i
inae nam treba da bismo prepoznali Kena Loacha u Akvariju, da bismo znali da je prije
Mementa bio Marienbad (i ne samo Marienbad), ili da je "Slow Cinema" postojao oduvijek kao
minimalistiki film kod Bressona, Dreyera, Antonionija, Tarkovskog, Tarra...
Tomislav aki
Nikica Gili
62 / 2010
Uvodna biljeka
Ante Babaja tijekom priprema za Brezu
Stvaralatvo Ante Babaje predstavlja veoma inspirativan

autorski opus od kratkih filmova iz 1950-ih, razdoblja
kada nije mogao dobiti projekt Svoga tela gospodar, premda je s autorom knjievnog predloka Slavkom Kolarom
radio na scenariju kao budui redatelj, do 2007. godine
kada je, s potpune kinematografske margine, u hrvatsku
javnost pustio svoj cjeloveernji dokumentarni film Dobro
jutro a, kako doznajemo iz teksta njegova suradnika Tomislava Jageca, planirao je i druge projekte. Premda je cjeloveernji Babajin prvijenac Carevo novo ruho iz 1961. godine, s kamerom Oktavijana Miletia, fascinantan primjer
modernistikog filma, nastao upravo u razdoblju kada
diljem Jugoslavije i Europe cvjetaju modernistike poetike, tek je Brezom (1967), snimljenom prema novelama
Breza i enidba Imbre Futaa Slavka Kolara, Babaja ostvario
prijelomni uspjeh u sistemu hrvatske i jugoslavenske kinematografije. Usporeivan s istodobnim "etnografskim"
modernistikim uspjesima Sergeja Paradanova, ovaj film
istodobno je posegnuo za egzistencijalistiki intoniranim
pesimizmom i za mranim naturalizmom, to se najbolje
6
vidi u sceni brojalice, a upravo spoj naturalizma i simbolikog naboja, uvelike ostvaren i suradnjom sa sjajnim direktorom fotografije Tomislavom Pinterom, jedan je od
razloga zato se Breza smatra remek-djelom hrvatskog
filma. Svojim iduim cjeloveernjim ostvarenjem, filmom
Mirisi, zlato i tamjan (1971), Babaja je postigao i dvojbenu ast da ga vodei komunistiki politiari usporede s
autorima srpskog "crnog talasa", u tom trenutku politiki
najsumnjivije filmske struje u itavoj zemlji.
Jedan od najizrazitijih zaljubljenika u knjievnost meu
velikim hrvatskim filmskim redateljima, Babaja je u Mirisima, zlatu i tamjanu i u Izgubljenom zaviaju (1980) pokazao
izniman afinitet prema modernistikom stilu knjievnika
Slobodana Novaka (koji je, usputno, pokazao izniman afinitet prema Brezi), premda je prije toga sjajno suraivao
i sa socijalnim realistom Slavkom Kolarom. No, narativni,
odnosno dramaturki klju Breze, nelinearno pripovijedanje i rekapitulacija vizualnih motiva u uvenoj brojalici,
u znatnoj je mjeri plod i scenaristike suradnje s Boidarom Violiem, velikim kazalinim redateljem koji je
ostavio znaajan trag i u hrvatskoj filmskoj dramaturgiji.

Dosljednost Babajina opusa, oita i u dokumentarnim i u
igranim filmovima kao osebujno ispitivanje filmske forme
mogunosti alegorije u prvom dijelu karijere, te spoja
alegorije i naturalizma od Tijela i Breze nadalje vidi se i u
nepravedno zanemarenom cjeloveernjem igranom filmu
Kamenita vrata (1992) prvom i zadnjem Babajinom cjeloveernjem igranom filmu koji nije nastao prema knjievnim
djelima.
Temat o Babaji emo, zbog velikog odaziva suradnika,
objaviti u dva dijela kako bismo pokrili to vei dio autorova opusa i potaknuli to vie buduih interpretacija.
62 / 2010
ANTE BABAJA (1927-2010)
Nikica Gili: Uvodna biljeka
Na setu filma Koncert Branka Belana (1954)
UDK: 791.633-051Babaja, A.(092)
Tomislav Jagec
Autor teksta, producent cjeloveernjeg dokumentarnog filma Ante Babaje Dobro jutro (2007) te bliski Babajin suradnik u
zadnjim godinama ivota, opisuje kako je dolo do nastanka
redateljeva zadnjeg ostvarenja i detaljno navodi s kojim su se
sve problemima Babaja i njegovi suradnici susretali. Navodei
i kojim se jo planovima (i filmovima) ovaj klasik hrvatskog filma okupirao zadnjih godina svoga rada, tekst opisuje kako je
razvoj nove tehnologije olakao redateljevo realiziranje umjetnikih zamisli ali i, s obzirom da je rije o filmskom dokumentarizmu, kako je izgledao Babajin ivot u tom razdoblju te kakva
je bila njegova uloga u hrvatskom drutvu i kinematografiji u
to doba, s jasnim naznakama posthumnog tretmana jednog od
najboljih hrvatskih redatelja uope.
mu govorilo iako je bio prikazan samo na Akademiji

naalost, nikada i na Hrvatskoj televiziji, koja je, tada jo
kao Televizija Zagreb, bila koproducent.
Posao koji sam radio po odlasku u Njemaku omoguavao mi je pristup medijima, pa sam uskoro, prvo u Berlinu a potom i u drugim gradovima, s tamonjim kolegama poeo raditi na ustaljenom festivalskom prikazivanju
hrvatskih filmova, u sklopu ega su dolazili i nai filmai.
Nastojali smo uspostaviti to intenzivnije kontakte s njemakim kolegama, fondovima i festivalima, prvenstveno
s berlinskim.
Naravno da smo, jo u poecima, uz druge Babajine filmove, prikazali i Kamenita vrata, koji zbog nejasnih okolnosti nije bio u pravoj distribuciji u hrvatskim kinima i
iju kopiju nije ba bilo jednostavno dobiti iz Zagreba.
Do naeg ponovnog susreta, po mom povratku iz Berli-
Tako su taj, zadnji Babajin igrani film, mnogi vidjeli u Ber-
na, gdje sam vie godina radio kao novinar i reiser na
linu prije nego u Zagrebu.
tamonjoj dravnoj radioteleviziji, dolo je, ako se ne
Iako zbog bolesti nije mogao doi, Babaja je znao za to
varam, 2004. sasvim sigurno posredstvom Gorana Tr-
uoi naeg ponovnog susreta u kavani hotela Dubrovnik.
buljaka. Odveo me u hotelski dio kavane Dubrovnik gdje
Samo ja, po obiaju, gotovo da nisam znao nita, pa ni
je Babaja svakodnevno, od jedan do dva poslijepodne,
to da su mu Kamenita vrata najdrai vlastiti film i da je
sjedio s nekolicinom prijatelja ili kolega; kako koji dan.
neizmjerno patio zbog toga to film nije dobio sredstva
Je li unaprijed pitao Babaju eli li me uope vidjeti do
za potenu sinkronizaciju i priliku za kinodistribuciju.
danas nisam provjerio kod Trbuljaka, ali isto sumnjam
Naime, ne samo da je volio taj film, ve je bio uvjeren da
da smo doli kao iznenaenje.
je to najbolje to je ikad napravio.
Babaja mi je, naime, bio profesor filmske reije na treoj
To mi je uskoro povjerio sam, kao i nezadovoljstvo zbog
godini Akademije u Zagrebu mislim da je bila kolska
ravnodunosti ili nerazumijevanja rijetkih novinara (kriti-
godina 1988/89. i ostali smo jedan drugom u dosta do-
ara) koji su pisali o tom filmu. No, rijetkost ili intonacija
brom sjeanju; pod njegovim sam mentorstvom snimio
takvih tekstova vie su ga iritirali nego pogaali na njih
etrdesetpetominutni dokumentarac o povijesti zatvara-
nije reagirao, ali nije ni zaboravljao; kako onima koji ga
nja i proganjanja politikih neistomiljenika u Hrvatskoj
nisu mogli ili eljeli razumjeti, tako ni onim rijetkima koji
od kraljevine Jugoslavije naovamo, pod imenom Prostor
jesu.
omeen niim. U to vrijeme jo nisu bili odrani izbori
I tako, na ponovni susret nakon petnaestak godina i
tek su se nazirale promjene pa je, usprkos rizinosti
posljednje zajednike kave tada jo na vrhu Nebodera
pothvata, upravo Babajino mentorstvo otvaralo vrata
kada je Babaja bio zdrav, a ja mlad, proao je puno bo-
mnogim iskrenim svjedoanstvima, poput primjerice
lje nego to sam se, valjda nesiguran u sebe, pribojavao:
Olge Hebrang, Marka Veselice, Vlade Gotovca, Draena
iako je tee govorio i makar su mu desna ruka i noga
Budie i Ivana Zvonimira ika (da spomenem samo one
bili ukoeni, oito se radovao susretu govorio je dosta
najpoznatije). Film je ispao dosta dobro i dosta se o nje-
i puno se smijao. Ugodno smo porazgovarali i pozvao
62 / 2010
Prije i poslije Dobrog jutra
62 / 2010
Tomislav Jagec: Prije i poslije Dobrog jutra
Ante Babaja u filmu Dobro jutro (2007)
me da ponovno doem u kavanu, pa smo se poeli sve
suta suprotnost onom drugom, mirnom i blagom lije-
ee viati. Osim razgovora s Babajom, veselili su me
niku, u ijem je nenametljivom drutvu Babaja takoer
i povremeni susreti s Radojkom Tanhofer i Zvonimirom
esto uivao, doktoru Curiu.
Berkoviem, koji su ponekad tamo zalazili, a koji su me
Osobito se radovao rijetkim posjetima doktora Markova
takoer upoznali na Akademiji i usprkos tomu, eto, jo
iz Zadra ne samo zato to je s njime dijelio iznimnu
uvijek sa mnom razgovarali.
strast i veliko poznavanje klasine glazbe, nego i zato to
Tema je gotovo uvijek bila film. S blagim odstupanji-
je taj gospodin, ba kao i Babaja, bio uvjeren da su Kame-
ma; s gospoom Radojkom bi Babaja esto, pun ljubavi,
nita vrata remek-djelo i jedini tono znao koja je pria i
razgovarao o keri Ivi, koja bi nam se od vremena do
zato posluila autoru kao strukturna inspiracija.
vremena i sama pridruila, a Berk je, pak, povremeno,
No, s Babajom se tko je mogao moglo i sjajno utjeti.
pokuavao prokrijumariti i svoju omiljenu temu poli-
Iako je za druge njegova utnja ponekad bila opteree-
tiku. Tu ga je Babaja slijedio s neto manje entuzijazma;
nje, sam ju je njegovao i cijenio, ba kao i ljude koji su
bio je, naime, duboko razoaran zbog divljatva i po-
znali utjeti i u miru popiti kavu gledajui kroz prozor.
manjkanja graanske pristojnosti i tolerancije to se, po
Tijekom jedne takve utnje pitao sam ga nema li pone-
njegovu miljenju, iz politike prelijevalo u druge slojeve
kad elju ponovno snimati. Poalio mi se da je gotovo
i segmente drutva.
nepokretan i da je jedino to bi mogao snimati ova kava-
Najveselije je bilo kad bi nam se prikljuio doktor Pansi-
na u koju jo uvijek, na jedvite jade, dolazi, kao i staraki
ni, ije je eksperimentalne filmove Babaja cijenio, a tem-
dom u kome ivi, budui da su to jedini ambijenti koje
peramentna i jeziavog Mediteranca volio iako je bio
uistinu poznaje.
re, odreivao izrez kadra i otkrivao tehnike mogunosti
to sam je imao te da mi je dao u zadatak da pogledam
kojima je, usprkos tjelesnim ogranienjima, sam mogao
njegovu kazetu s filmom o videokomunikaciji nekolicine
ravnati. Po prvi se puta naao u situaciji da sam moe
poznatih europskih reisera putem snimaka takvim ka-
upravljati svim aspektima snimanja ak ga i osobno
merama, u principu je bilo jasno da je spreman.
obavljati a odmah potom i pregledati materijal te odlu-
Shvativi to, sustavno sam mu otvarao apetit raznim de-
iti treba li ponoviti repeticiju. Tih mjeseci i godina (sni-
monstracijama mogunosti mini-DV kamera, pri emu je
mali smo dulje od godine dana) ivnuo je poput djear-
odluujuu ulogu odigrao Trbuljak koji je uspio uvjeriti
ca. Takoer se veoma radovao ponovnim odlascima na
Babaju da bi ba bilo zgodno da sam malo proba snimati
"njegovu" Akademiju kamo je, usprkos velikim naporima,
po domu, a ako treba, naravno da e mu i on pomoi. Tr-
nekoliko mjeseci za redom, gotovo danomice, silazio u
buljaku, kojeg je oboavao i zvao "moj snimatelj", Babaja
podrum u kome su smjetene montae i gdje ga je oeki-
nije nita mogao odbiti, pa ni tu, kako je rekao, bedasto-
vao takoer stari suradnik, montaer Martin Tomi.
u. Kad je ve sam postao snimatelj, onda je i mene pro-
U to su se vrijeme svi razgovori vrtjeli oko filma u ka-
glasio producentom, sa zadatkom da nabavim kameru i
fiu Akademije, u njegovoj sobi u domu, u kavani, za
da ga opskrbljujem kazetama. I tako je poelo. Babaji se
kratkih etnji od Trga do Drakovieve, za koje je jo uvi-
jako svidjelo, uivao je snimajui, a naravno, i mi s njime.
jek sa sve veim naporom bio sposoban, ili u taksiju
No, bit u slobodan na ovome mjestu spomenuti vaan
kojim smo ponekad odlazili na montau ili kod lijeni-
doprinos jo jednog Babajina prijatelja i kolege, jednog
ka. Upravo iz takve vonje pamtim jedan od najeih
od onih koje je najvie spominjao. Naime, Babaja je rijet-
udaraca, upuenog mu od strane nesmotrena i brbljavog
ko govorio o suradnicima. Ako bi koga i spomenuo, bilo
taksista, kojeg je Babaja ipak stoiki podnio. Taksist je,
je to uvijek po dobru. Neke od njih, glumce, spominje i
naravno, odmah skuio da se stari gospodin kojeg vozi
u Dobrom jutru, no oni malobrojni to ih se ponekad, s
bavi filmom bilo je nemogue ve nakon prvog sema-
potovanjem i veseljem prisjeao, uglavnom s iznim-
fora ne osjetiti tu strast, a onda se osjetio ponukanim da
kom Boka Violia nisu spomenuti. Osim njega, Baba-
se i sam dokae kao poznavatelj, pa je Babaju upitao to
ja se rado sjeao scenaristikih suradnji sa Slobodanom
misli o njegovu omiljenom, naprosto fantastinom filmu
Novakom i glazbenih s Anelkom Klobuarom, ovjekom
Svoga tela gospodar i nije li ga, moda, i sam snimio. Uspr-
koji je sudjelovao i pri odabiru glazbe za Kamenita vrata,
kos taksistovu oduevljenju, konverzacija je odjednom
a prisjeao se i ton-majstora Zvonimira Krampaeka, s
poprimila hladniju notu iako mu je Babaja pristojno
kojim se pod kraj ponovno susreo u domu u koji se i
odgovorio rijeima: "Dobro je, dobro...", nakon toga je
gospodin Krampaek doselio (i umro jedan dan prije Ba-
uzvraao jo samo svojim poznatim i reduciranim "da,
baje), ali najee i najintenzivnije prisjeao se Nikole
da..." Naime, mi koji smo ga poznavali, znali smo da ali
Tanhofera.
za malo ime, bar to se filma tie. Znao je spomenuti
Osim to ga je cijenio kao kolegu, Babaja je jako volio
kako mu je neka Milada Rajter iz Beograda zabranjivala
Tanhoferovu vedrinu i lucidnost, a osobito mu je imponi-
da prikae Lakat u Oberhausenu, iako je imao viegodi-
rala Tanhoferova znatielja naspram svekolikih tehnikih
nji otvoreni poziv direktora festivala i dobio nagrade za
noviteta, s posebnim naglaskom na kamere i kompju-
neke ranije filmove, ali ono to ga je doista boljelo bio
tore. Nerijetko je ponavljao alu kako je s Tanijem iao
je Svoga tela gospodar film koji je scenaristiki i produk-
poskriveki kupiti neku novu kameru, jer mu je Radojka
cijski pripremio za realizaciju, da bi, neposredno prije
zabranila da ih vie dovlai kui...
poetka snimanja, u Jadran filmu bilo odlueno da e ga
To sjeanje na Nikolu Tanhofera i na njegovu zaigranost
reirati politiki podobniji Fedor Hanekovi.
tehnikim novitetima, a osobito najnovijim kamerama,
Nakon Dobrog jutra elio je dalje raditi i elio je dalje
duboko sam uvjeren, presudno je pridonijelo, uz Trbulja-
istraivati. Zainteresirala ga je pripovijetka Antuna o-
kova nagovaranja i elju da meni pomogne da konano
ljana Izvjetaj s druge strane, koju mu je bio fotokopirao
ponem raditi ozbiljan film, Babajinoj odluci da krene-
Mihovil Pansini. Ozbiljno smo se bavili milju da po njoj
mo. I injenica da dokon pop i jarie krsti.
snimimo igrani film osim doticaja ovog i onog svije-
S radou je osobno gledao kroz zuher snimajue kame-
ta u njoj, jako ga je zanimao prizor pada autobusa u
10
62 / 2010
Budui da ga je jako zanimala malena digitalna kamera
62 / 2010
Dobro jutro (2007)
provaliju. elio je eksperimentirati s kompjutorskom
koristio u Dobrom jutru. Otkrili smo to vie-manje sluaj-
simulacijom i animacijom; bilo je to neto to jo nije
no, kada sam je nakratko posudio radi filma koji sam sni-
probao nakon rada s kamerom na red su doli kom-
mao o slikaru Ivici Maliu. Babaja se njome vie gotovo
pjutori. Napisali smo sinopsis i prvu verziju scenarija, no
i nije sluio. Bio je prilino zaokupljen igranim stvarima.
tada mu se zdravstveno stanje poelo pogoravati. Iako
No, jednoga me dana zamolio da je dam popraviti. Naa-
je i dalje jasno razmiljao, sve je tee govorio i sve tee
lost, u Zagrebu to nije ilo (imali smo vrlo loa iskustva
hodao prijatelji su pretpostavili mogunost jednog ili
s licenciranim Sonyjevim servisom u Ilici) pa smo morali
niza lakih modanih udara koji su mu, potiho, dodatno
priekati moje idue putovanje u Berlin. Ali, postao je
naruavali zdravlje.
nestrpljiv stalno se raspitivao kada e opet dobiti ka-
Procijenivi realno kako vie nije u stanju ravnati veom
meru, tako da smo nabavili slinu, zamjensku, s kojom
ekipom kakvu bi taj film, kako ga je zamislio, zahtije-
dodue nije bio zadovoljan, ali je nakupovao kazete i dok
vao, okrenuo se jednom drugom potencijalnom projektu
sam ja konano na putu podizao staru kameru, ve je s
igranom filmu prema priama starog suradnika Slobo-
novom nasnimio nekoliko sati materijala. Opet po domu,
dana Novaka. To je trebala biti kombinacija Junih misli i
ali ovoga je puta mnogo izlazio meu svoje sustanare,
Treba umrijeti logino mali i komorni srednjometrani
snimajui u zajednikim prostorijama.
igrani film u kome ga je mnogo vie od odlaska u ka-
Kad sam se vratio u Zagreb sa starom kamerom, jedva ju
zalite zanimalo samovoljno lijeganje u grob. U rad na
je doekao i obavijestio me kako je odluio snimiti jo
tekstu se ukljuio i gospodin Novak.
jedan dugometrani dokumentarac, koji se tog puta tre-
Nekako u to doba se pokvarila mini-DV kamera koju je
bao baviti drugima njegovim starim i nemonim sudru-
11
i branitelje, kao i ravnateljice Doma za starije i nemone
samo zbog toga, tog je puta otpoetka sve bilo drugaije.
osobe na Iblerovu trgu u kome je Babaja ivio, nekolicinu
Dijelom je snimao sam, ali je Trbuljaku davao velike i e-
gospoa zaposlenica doma (dio kojih mu se u vrijeme
ste zadatke, dok je sa mnom usporedno pisao scenarij.
nastajanja Dobrog jutra otvoreno podsmjehivao) sada je
Radei Dobro jutro nije elio da itko ita zna, pa ni da
snimanje poelo jako smetati. Nisu mu dopustili da sni-
se ide na ikakav natjeaj za sredstva, dok nije praktiki
ma u kuhinji ili dispanzeru, a kamoli to je arko elio
zavrio film. udio sam se tome, ali kasnije mi je postalo
u dijelu za teko bolesne ili u mrtvanici. Pozivali su se
jasno nije elio da ga ajkule unaprijed diskvalificiraju
na papir kojim smo, prema njegovoj elji, obavjetavali
kao senilnog, starog, bolesnog i nemonog. Kada je bio
Babajine sustanare da ih neemo snimati, ukoliko to ne
gotov, vie se nisu mogli buniti zbog dodijeljenih sred-
ele. Krajnje neugodna i muna situacija sa stalnim pre-
stava (za skup prijepis digitalnog filma na 35 mm negativ
bacivanjima nadlenosti i nedoputanjem snimanja to je
i vrpcu u Ministarstvu kulture su se najvie zauzeli on-
podsjeala na vrtnju u krugu Kafkina Procesa bila je pre-
danji povjerenik za dokumentarni film Zrinko Ogresta
vie za teko bolesnog osamdesetdvogodinjaka. Obavi-
te lan Vijea za film Enes Midi, a pomogao je i Pavle
jestio nas je da prekida snimanje. Kad sam ga nekoliko
Kalini iz zagrebakog Ureda za kulturu).
dana nakon toga u kavani upitao zato mi ne doputa da
No, ovoga smo puta odmah dali ime filmu prema sim-
se slubeno pozovem na pismeno odobrenje koje smo
patinoj zabuni Ive krabala nazvali smo ga Dobar dan
imali, samo me je kratko upitao hou li ja onda umjesto
i ja sam se zanosio kako nakon njega slijedi i Laku no.
njega ivjeti s njima?
Babaja mi nije pretjerano protuslovio, ali je bilo jasno da
Mora da sam izgledao prilino oajno jer se nakon toga
mu se jako uri. Inzistirao je da to prije dovrimo scena-
nasmijao i pokazao mi glavom prema ulinom glazbeni-
rij (moja je uloga, uglavnom, bila daktilografska) i da ga
ku koji je ispred izloga skakutao svirajui i pjevajui ne-
poaljemo na prvi sljedei natjeaj. Kako je s HAVC-om
to. Stvarno je bio zgodan. Babaja je iz depa jakne izva-
bilo nemogue osloniti se na bilo kakve rokove (samo
dio svoju staru, popravljenu kameru i poeo ga snimati.
objava rezultata prethodnog natjeaja u to je vrijeme
Jednog mi je poslijepodneva u svojoj sobi rekao da ima-
kasnila otprilike pola godine) odluili smo aplicirati na
mo novi film. Pogledao sam ga u udu, a on je spojio
filmski natjeaj grada Zagreba.
kameru na televizor i pokazao mi snimke ulinog glazbe-
Iako je Babaja sve tee hodao i sve manje govorio, u to
nika kojeg je, oito intenzivno, snimao posljednjih dana.
sam doba imao osjeaj da svi zajedno trimo neku ludu
Usput mi je govorio kako bi to trebalo rezati, kakvu mu-
trku. Trbuljak u domu i oko njega s kamerom u ruci, po-
ziku podloiti i kako zavriti, to mi je i dao u zadatak:
nekad s Babajom a ponekad sam te Babaja snimajui, ili
"Snimili bute zadnji kadar."
sa mnom koji sam zapisivao njegove ideje, pisao pisma,
Nakon to me Iva nazvala jednog jutra i rekla mi da je
traio dozvole, aplicirao na natjeaje i traio sponzore.
umro tata, nitko nikada, osim Ive krabala, nije pitao je
Ako sam i znao emu urba, a nisam si elio priznati,
li Ante Babaja nakon Dobrog jutra jo to radio, snimio,
definitivno mi nije bilo jasno zato je Babaji bilo toliko
napisao, planirao, elio; postoji li igdje kakav tekst ili ma-
stalo da se za Dobar dan to prije osiguraju neka sredstva.
terijal snimljen njegovom rukom ili po njegovu nalogu.
No, trka nije predugo trajala. Usprkos dozvoli nadle-
Valjda mu je zato bilo toliko stalo namaknuti nekakav
nog gradskog Ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu
novac za Dobar dan u nastajanju.
12
62 / 2010
zima te brigom i odnosom drutva prema njima. No, ne
UDK: 791.633-051Babaja, A.(049.3)
Petar Krelja
62 / 2010
Breza film za sva vremena

Tekst opisuje strukturu cjeloveernjeg igranog filma Breza Ante
Babaje od narativnih specifinosti, preko fotografskih suptilnosti do simbolike teine pojedinih likova i njihovih meusobnih odnosa. Obrazlaui smisao trokuta Janica Marko Labudan
Joa Sveti, autor dolazi do zakljuka kako se iz njega mogu
izvui sloeni zakljuci o strukturi svijeta, a naturalizam blata i
izboranih seljakih lica, u vjetim rukama direktora fotografije
Tomislava Pintera, istodobno je visoko estetizirano. Fatalizam
i pesimizam filma, najoitiji u sudbini Janice, proimaju itavu
priu pa, primjerice, scenu "lijeenja" bolesne Janice poganskim
ritualima moemo shvatiti kao izravnu najavu smrti, a makabrina brojalica Jedna pura dva pandura u Labudanovoj svijesti
oivljava montanu sekvencu s prizorima iz prethodnih dijelova filma. Takoer, zanimljivo je uoiti da je Marko Labudan
zapravo sredinji lik filma, njegova veza s Janicom zapravo je
logina (oboje se izgledom i ponaanjem izdvajaju iz primitivne
okoline), a njegova zavrna preobrazba, u kojoj, nakon susreta
sa stablom breze, shvaa to je zapravo izgubio, postupno je i
pedantno pripremljena vjetom naracijom.
kruenija teksta: o Babaji u cjelini (Filmska kultura), o nekim specifinim aspektima Breze (Hrvatski filmski ljetopis),
o burleskama (Vijenac). Kada sam bio prihvatio ponudu
da, pokraj tolikih drugih, i sam stavim na papir neto o
tom najveem moralistu hrvatskog filma, bio sam se prisjetio tih ranijih tekstova kao moguih dobrih ishodita,
ali nova gledanja Breze odvratila su me od te komotne
zamisli i obvezale da pokuam napisati tekst, ako je to
ikako mogue, kao da o Brezi nikada ranije nisam nita
izgovorio, nita napisao...
Zahtjevna strukturiranost Breze

Tuna pria Babajina filma poinje s kraja. Joa Sveti (razigrani Fabijan ovagovi), kako su lokalnog osobenjaka
bili prozvali seljani, zatjee na polju iznemoglu i posve
onemoalu Janicu (dojmljiva Manca Koir), lijepu i krhku
djevojku kojoj je, ne tako davno, umrlo djetece i koju je nepopustljivo zadrta svekrva, onako jadnu i teko
bolesnu za nevremena bila natjerala da izvede krave
Kao da o Brezi nikada nisam nita pisao
na pau. Budui da je Janica sredinji lik filma, neupueni gledalac u tom trenutku oekuje sve samo ne to
Prvi intervju koji sam u funkciji novog urednika emisije
da bi ubogo stvorenje dosta brzo moglo skonati. Neke
Filmski mozaik Radio Zagreba bio u ivotu napravio dogo-
bi gledatelje tako rano autorovo odricanje od protago-
dio se daleke 1964. godine s tada mladim Antom Baba-
nistice moglo navesti na pomisao da bi, uskoro, morala
jom, autorom zapaenih kratkih igranih filmova satirine
uslijediti retrospektivna rekapitulacija ranijih, u filmu jo
i burleskne orijentacije. Izravni je povod razgovoru bio
neprikazanih dogaaja koji su, bit e, junakinju tjerali i
njegov novi kratkometrani projekt pod "provokativnim"
naposljetku gurnuli u preranu smrt. Naglaeno odricanje
naslovom Smjernice. Tom je zgodom, mimo svoga uvijek
od tradicionalnih pripovjedakih obrazaca ili od pregrti
odmjerena ponaanja, dosta poneseno govorio o "te-
manje ili vie suvislo pravolinijski nanizanih anegdota
kim" (u vrstom materijalu istesanim) golemim smjerni-
utoliko je neobinije ima li se na umu injenica da taj
cama, koje bi, po diktatu ljudi "s vrha", u njegovu filmu,
ekspozicijski dio Breze u trajanju od etrdesetak minuta
ubogi graani trebali slijediti, a kadto i skapavati pod
zapravo obuhvaa gotovo polovicu cjelokupne duljine
njihovim znatnim teretom... Nisam saznao zato taj film
filma.
nikada nije stigao u dvorane ili na TV.
Kakvim nas to obrednim inima autor uspijeva vezati za
Osim to sam s Babajom i kasnije vodio radijske razgo-
zbivanja koja se polako valjaju i koja vonjaju po neisti,
vore premda razgovorima i olaku razbacivanju rijeima
kalu, bolesti i smrti? Ponajprije, u visoko estetiziranu
nije nikada bio sklon redovito sam, kao osvjedoeni po-
objektivu kamere velikog Tomislava Pintera prostori
klonik njegova stvaralatva, govorio i pisao o njegovim
zbivanja (seoski putevi, selo, dvorita) nalik su ve za-
novim filmovima, o njegovu opusu. Tiskao sam i tri zaohrvatski filmski ljetopis
13
62 / 2010
Petar Krelja: Breza film za sva vremena
Manca Koir i Fabijan ovagovi u filmu Breza (1967)
boravljenim, dalekim ambijentima prvobitnih zajednica,
zabrinuti to e, nakon preuranjene smrti unuke (premi-
obiljeenih dvjema zadatostima: okantno tronim, ru-
nula deset dana nakon roenja), uskoro izgubiti i krh-
evnim seoskim kuicama (a ipak u Babajinu-Pinterovu
ku snahu. U beutnosti spram nevolj(e)ne mlade ene
vienju tako fotogeninima) i tonama ljepljiva sveprisut-
prednjai sama svekrva, koja u Janici vidi tek nepotpuno,
nog blata. Trea odrednica bivstvovanja u tim posavskim
manjkavo stvorenje to se jednostavno nije moglo, a sva
prostorima takoer zbunjuje: ini se da se te kuice u ne-
je prilika da se nee niti u budue moi nositi s najele-
stajanju manje vie sastoje tek iz jedne jedine velike za-
mentarnijim naelima ivota na selu (obavezna hrpa dje-
jednike prostorije u kojoj mahom brojne obitelji (kadto
urlije, teak fiziki rad od jutra do sutra, bespogovorno
i sa po estero-sedmero djece) i rade i objeduju, i spava-
udovoljavanje svim muevim prohtjevima).
ju, i mnoe se; gdje se, ukratko, ivi, trapi i umire. No, u
Svekrvi u ravnodunosti spram Janiina statusa konkurira
tom se skuenom i prenatrpanom prostoru, spomenimo
suprug Marko. Valjda razoaran to mu je supruga rodi-
i taj bizarni detalj, posve leerno, izmeu nogu brojnih
la nejako, kratkovjeno djetece, ta se drska pijandura
lanova sredinje obitelji filma, one Labudanovih, eu i
i seoski kurvi s reputacijom sirova nasilnika vrlo brzo
koopere primjerci domaih ivotinja, ponajprije purani
vratio svojim momakim navadama (danonona bane-
i kokoi!
nja) i jedino to ga sada brine dok Janica umire, a on
Na leaju postavljenom u sredinjem dijelu sobe, umire
uope ne haje za tu injenicu jest nee li se njezina
i uskoro e preminuti mlada Janica Godini. Labudanovi,
(neminovna) smrt tono preklopiti s danom kada bi on
kod kojih se Janica bila doselila neposredno nakon skla-
na svadbi momka iz oblinjeg sela trebao obnaati asnu
panja braka s naoitim, naprasitim i od nje kojih desetak
zadau barjaktara. ak se i njemu, u nekim trenucima,
godina starijim Markom Labudanom, kao da nisu previe
ini da bi tako neto bilo nedolino, ali su, po tom pita-
14
62 / 2010
nju, posve drukijeg miljenja oni iz njegova raskalaena
svoje vienje Markovoj majci koja je izala na vrata da si-
stalnog drutvanca koji ga nagovaraju da se prihvati bar-
na obavijesti o smrti supruge mu Janice; po obiaju, pra-
jaktarenja pa ak i ako Janica ispusti duu na sam dan
gmatina e domaica to tumaenje znamena "uzaaa"
tog vjenanja.
pripisati Joinim vazda neodmjerenim "matarijama".
Jedan detalj iz bogata uvodnog repertoara nedvosmi-
Uistinu zapanjuje koliina sirovih strasti koja, uvijek po-
sleno p(r)okazuje stupanj do kojeg se Marko bio odbio
ticana esticom, ne bira trenutak kada e se i na koga
od svoje mlade supruge. Nakon dugononog banenja
iskaliti. Toga kao da je duboko svjestan i najbizarniji lan
i debate o njemu kao moguem barjaktaru, evo ga u
iz vodeeg terceta, Joa Sveti, koji je bio i ostao strastve-
mranom domu (sobi) na ijim su krevetima pozaspali
no zaljubljen u Janicu, ali mu njegova fanatina "vjera" i
premoreni ukuani. Pa ipak, dvije su ene budne: baka
bespogovorna odanost Stvoritelju prijei da to sebi pri-
koja, ne obraajui panju na obijesnog unuka Marka,
zna. Njegova e zgroenost zbog ravnodunosti svijeta
ravnoduno okree svoje vreteno i teko bolesna Janica u
dosegnuti vrhunac, kada e se, ponesen najsnanijim
postelji. Prije no to e lei, Marko prouava svoje lice u
emocijama, nai uz uzglavlje mrtve Janice, da bi, na svoju
skromnom zidnom zrcalu i stavlja si preko brkova povez
pregolemu alost, svjedoio o krajnje neumjesnu i ek-
(da mu se preko noi uvrste). Prilazi svom krevetu, uvla-
stremno groteskno-vulgarnu ponaanju razularene rod-
i se u njega, bez rijei lijee uz Janicu, okree joj lea i
bine i neuviavnih susjeda naguranih pokraj nje mrtve.
bezbrino tone u san kao da se pokraj njega ne nalazi
"Ne bi se trebale pevati svetovne pesme", tiho mrmori
ivo ljudsko bie, njegova teko bolesna mlada ena.
duboko potreseni Joa pokraj blijeda lica Janice; kada e
Takoer, postoje u Brezi pregrt fino zaokruenih auto-
joj sam pokuati otpjevati njenu i osjeajnu pjesmu ra-
nomnih sekvenca, a jedna od tih je i ona nemuta na-
stanka, osupnuto drutvance e ga grubo upozoriti da
stojanja da se Janici pokua nekako pomoi. U kratkoj i
se prihvatio za ovu prigodu neprikladne pjesme koja se
oito pogubnoj raspravi o tome koga bi trebalo pozvati
tradicionalno pjeva za korizmenih dana. ak e se i dvo-
lijenika ili babu gataru svekrva e se nedvosmisleno
jica promrzlih andara, duboko uvjerenih da se u bu-
opredijeliti za onu koja "osvjedoeno" umije otklanjati
noj i raspjevanoj kui Labudanovih temperamentno slavi
uroke. Babaja je, znalakom i nadahnutom paradom elip-
kakvo vjenanje na prizor mrtve djevojke u krevetu i
tino predoenih detalja iz bogata repertoara gatalakih
divljaki razularena ivlja oko nje prestraviti i pobjei
rituala s efektnim licima ena zaodjenutima mrklim
glavom bez obzira. Sudionici "karmina" i dobro raspolo-
mrakom zapravo podario svojoj nevoljnoj junakinji ne-
eni suprug Marko ispratit e ih grohotnim smijehom i
ku vrstu (preuranjenog) opijela.
pogrdama.
U tom prizoru osloboenih strasti tek je jedno stvore-
Poetizacija i vulgarizacija smrti
nje dokraja zaokupljeno svojim stalnim poslom, ve
Babajina neprijeporna sklonost k lirinom kao i prema
spomenuta Babica, koja postojano i spokojno, kao da
osmiljenoj poetizaciji odreenih dionica filma, osobi-
je ba sama na svijetu, razvlai svoju preu i neumorno
to onih koji slijede ubogu sudbinu predobre Janice (ija
vrti svoje vreteno. S njom emo se sresti svaki put kada
nevina istoa izravno nijee surovost svijeta), dosee
e se radnja filma skrasiti u kui Labudanovih, bilo kao
ideal izriajnog sublimata neposredno prije i u samom
dio zajednikog prizora, bilo kao apostrofirani detalj iz
trenutku njezine smrti. I sama slutei skori kraj, na sa-
vazda dvojbena ivota obitelji u zajednikom prostoru.
mrtnoj postelji moli uzdrhtalim glasom zdvojne ukuane
Niti se ona na sve te ljude oko sebe obazire, a niti oni
da joj dovedu supruga Marka kako bi jo jednom vidje-
nju zamjeuju. Nalik je (opominjuem) vremenu koje hita
la njegove "gizdave mustae i njegovo zavodljivo crno
svome "cilju" uvijek postojano gluha na ubrzani hod
oko". Za to vrijeme, u dvoritu, Marko priprema barjak
zemaljskih stvari.
za skoru svadbu i odbija da poe k Janici dok ne dovri
Predoavajui nam etiri posve raznovrsna lika svoga
posao. Uto, ispred osupnuta Joe Svetoga prhne bijela
filma, Babaja ih je umio, nenametljivo, uzdii i na svoje-
golubica boji ovjek obznanjuje da se to dua Janiina
vrsni pijedestal noseih simbola, a to su: Demon (Marko
vinula put neba i da se ubogo stvorenje zauvijek oslobo-
Labudan), Aneo (Janica), Apokalipsa (Joa Sveti), Smrt
dilo zemaljskih muka. U jakom vjerskom zanosu kazuje
(Babica).
15
pojedine pomno definirane kadrove gotovo da tretira

kao zasebne "slike" uvijek "animirane" ivom (tek naoko
zguvana lica vie, kudikamo vie kazuju od samih njiho-
pojednostavljenom) igrom glumaca, sonim kajkavskim
vih rijei. Zapravo, ne sjeam se kada sam zadnji put na
dijalogom koji takoer prisno korespondira s duhom
ekranu vidio tako dojmljivu i tako "rjeitu" galeriju alko-
naive i, naposljetku, samom prirodom harmoninom
holom "izlokanih" i degradiranih fizionomija. U nekima
poput kakva idilinog sna. Nekim dionicama ne manjka
emo prepoznati ve afirmirane kolovane glumce, koji
snanog kolorizma, druge se utjeu mekanoj kopreni
savreno sroeni s naturicima (iz sela Guci) uspije-
maglenog, tree diskretno tendiraju rafiniranu grafizmu.
vaju oblikovati snane glumake minijature dokumentaristike sugestivnosti.
Pinterove stilizacije
Netaknuta priroda kao njena kolijevka

za mrtvu Janicu
Evocirajui "sjene davnih predaka" i njihove zaudne
Prekidajui nakratko analizu likova, a osobito strukturnu
obredne radnje, Babaja Janiinu "bogeku" pogrebnu po-
zaudnost Babajina filma, inim to da bih upozorio na
vorku kroz selo poprauje jadikovkom narikae i kratkim
kameru Tomislava Pintera, koja se pokazala savrenom
prizorima ena koje bacaju vodu iz korita za povorkom,
sponom izmeu dviju autorskih individualnosti Babaje
a onda i zrnovlje graha na izlasku iz sela. Meutim, usko-
kao nadahnutog tumaa proze Slavka Kolara i Pintera kao
ro, kao ohrabrujui uzmah za kakvu glazbenu pastoralu,
ingenioznog interpreta Babajine vizije Breze. Pinter se i
pukne prelijepa perspektiva ubava krajolika kamo e po-
prije i poslije Breze (u mnogima od devedesetak filmova
hitati mala povorka i jednostavna volovska kola s Jani-
koliko ih je bio snimio u zemlji i svijetu) pokazao kao vr-
com poloenom u nespretno istesanu i grubim konopci-
hunski majstor prilagodbe svoga alata (kamere) (s)likov-
ma vrsto privezanom mrtvakom sanduku po sredini tih
noj posebnosti svakog novog djela. Primjerice, u filmu
kola. Da li to nau junakinju, na svom posljednjem putu
Prometej s otoka Vievice (1964) Vatroslava Mimice, da bi
od sela do crkve, a potom od crkve do konanog odre-
dobio na ekspresivnosti prizora, kombinira nisku osjet-
dita, grobne jame, sam autor daruje savrenim skladom
ljivost vrpce (ton negativa) s kontrastnim ekstremima; u
snolike prirode zavodljivim "tepisima" polja, bajkovitim
Rondu (1966) Zvonimira Berkovia pametno koritenom
puteljcima i prijevojima, vrstom i dojmljivom siluetom
crno-bijelom "difuzom", po uzoru na Stanieva platna,
brdaca na ijem se obodu, u protusvjetlu, jasno razabi-
dosee fini intimizam kultivirana stambenog prostora
ru uurbane prilike Janiine alobne povorke? Sugerira
i portretistiku diskretnost troje protagonista; ruralnu
li nam to, pitamo se, tvorac Breze pomisao da se, u duhu
poetinost Sakupljaa perja Aleksandra Petrovia (1967)
panteistikog poimanja svijeta, nakratko doao (zaodje-
gradi na mekoi osvjetljenja i kontrastima; s Timonom
nut u prirodu samu) pokloniti ubogoj mladoj eni i Onaj
(1973) Tomislava Radia laa se 16mm kamere iz ruke i
koji je, tko zna kad, i sam bio iskuavao svoje ambicio-
u realistikoj maniri "uhodi" ohola i isprazna glumca na
zne tvorake sposobnosti? Je li, naposljetku, potitena
njegovu nezaustavljivu putu u propast; u Samo jednom se
pogrebna pratnja napokon i sama istinski outjela svu
ljubi (1981) Rajka Grlia, eksperimentirajui, koristi tek
dubinu tragike te Janiine zadnje ovozemaljske dionice?
ibicu kao izvor svjetla kako bi intimistiki "opipljivo"
A Babaja, kada se bio odluio da upravo taj hod, nakon
predoio putenost ljubavne igre protagonista; napokon,
punih etrdeset minuta filma, isprekida kratkim zaviri-
u filmu Privatni poroci, vrline javne (1976) Miklsa Jancsa
vanjima u minule faze Janiina ivota u trajanju od pola
svemogui Pinter krajnje zahtjevnom vonjom snima ka-
sata (posebno u one koje govore o genezi i brzom kraju
drove duge i do desetak minuta, obavljajui pritom niz
jednog braka), mora da je bio jo itekako svjestan struk-
unaprijed precizno fiksiranih snimateljskih operacija u
turalno-dramaturkog rizika u koji se uputa. No, u ovom
sloenu zadatku kontinuirane registracije brojnih lokaci-
se filmu ini posve loginim to to su se ljudi iz alobne
ja i likova u pokretu.
povorke poneki od njih pritisnuti i osjeajem krivnje
U Brezi koristei zasienije boje i sustav filtera, od kojih
poeli spontano prisjeati svojih zasluga u odreivanju
neki neutraliziraju prenaglaenu bjelinu gornje etvrtine
tragine sudbine mlade ene.
kadra efektno oponaa platna slikara naive. Zapravo,

16
62 / 2010
Aktanti Breze okrueni su i osobito dojmljivim "korom"

sugestivnih epizodista ija dubokim borama iarana i
62 / 2010
Breza (1967)
Kao breza meu bukvama
i privlano. Kada neto kasnije Janica i sama razdragano
To dugo trapavo koraanje povorke k cilju golom i po-
poskakuje u naruju Markovu, Joa Sveti ije se golemo
snom komadu zemlje u blizini crkve, posutom tek isko-
licitarsko srce namijenjeno Janici onako zdrobljeno "uto-
enim i u zemlju nespretno pobodenim drvenim krievi-
pilo" u kaljui s golemom boli i sa zgraanjem gleda
ma protkano je, autorski lucidno, s osam retrospekcija,
na svijet koji se opoganio i olako odrekao svetosti svoga
s osam sudbinski kobnih Janiinih koraka Zapravo, na-
uzvienog poslanstva.
oiti i samouvjereni Marko, kazuje nam prva pregnantna
Ako je tamna molska nota smrti askom ustuknula pred
"storija" s patinom prolosti, moda ne bi niti zamijetio
spontanim svetkovanjem ivota kroz ples i pjesmu
diskretnu Janicu i njezinu suptilnu ljepotu da ga na nju
njezina e se sjena (dansmakabrini efektno) i sama
nije upozorio njegov poduzetni ef lugar. Pa ipak, treba-
uplesti u igru sada preodjenuta u veselu i dinaminu
lo je da se, za prelijepa sunana dana okupanog rasko-
brojalicu, koju "izvodi" Markov temperamentni ef, a iji
nim bojama, dogodi jedna od sredinjih velikih seoskih
se "razuzdani" kupleti uvijek zavravaju strogim upozore-
svetkovina, proenje, pa da "podgrijanome" i tempera-
njem vsakom dojde smrtna vura!
mentno rasplesanome Marku njegov ef zadivljeno
Zapravo, stjee se dojam kao da u tom filmu Smrt sama
tvrdei da je prelijepa Janica zapravo "kao breza meu
polako preuzima glavnu ulogu i kao da se, za vlastito za-
bukvama" svrne panju na onu iza ije se suzdranosti
dovoljstvo, obijesno poigrava sudbinama tih ubogih ljudi
krije takoer jaka potreba da se veselo pomijea s mla-
koji, a da toga nisu svjesni, igraju neke unaprijed zadane
dou to se, tom zgodom, bila na asak otela oskudnu
uloge...
ivotu i prepustila dinaminom plesu, pjesmi, ludovanju.

Uostalom, Janica e i strogom Joi Svetom, koji bi, kada
Kakvi su? Mijenjaju li se?
bi imao tu mo, smjesta zabranio tu vrstu grena pona-
Ako nam se u dugom ekspozicijskom dijelu filma uinilo
anja, priznati da u spontanu veselju mladosti ne vidi
da je Babaja bio otro polarizirao likove (Marko demon,
nita loeg, dapae da joj je sve to jako zanimljivo, pa
Janica aneo), scena proenja sjajno oblikovana kao
17
62 / 2010
Fabijan ovagovi u filmu Breza (1967)
zatvorena mala cjelina zapravo relativizira odreenu
be iza brijega, on joj uporno ponavlja da mu se ona jako
strogost poetnih dojmova o likovima. Ne smijemo zabo-
svia, da mu se ba jako svia
raviti da nas je Babaja, premda diskretno, znao upozoriti
Janica? Kao da su se tolike vrline blagost, dobrota, beza-
da se posesivni i drski Marko, kojega je bit e pogo-
zlenost, ali i prostodunost sublimirale ba u njoj kako
dio prebrzi gubitak keri, i sam koleba je li u redu da se
bi se uspostavila kakva-takva "ravnotea" s tolikim ljud-
prihvati barjaka na svadbi momka iz susjednog sela dok
skim opainama svojstvenim mahom veini stanovnika iz
mu mlada ena u kui umire. A za onoga temperamen-
one blatnjave zabiti od njezina sela. Zapravo, ide u red
tnoga plesa s Janicom valjda je i sam bio kadar razabrati
onih naglaeno enstvenih i poeljnih djevojaka (predo-
koliko se ta krhka, a ipak na neki tihi nain tako dojmljiva
dreenih rtava) koje, iz obilja udvaraa, biraju u pravilu
cura u njegovim rukama razlikuje od djevojaka, a i zrelih
onoga "buzdu" koji e je od samog poetka zajednikog
ena to su stizale u njegov ivot i jo bre izlijetale iz
ivota maltretirati, varati i naposljetku dokrajiti. Kada
njega. I premda ga je na nju naputio njegov nadreeni,
pravo razmislimo, bit e da su, pokraj ostalog, Janicu bili
taj e ga se "lepi pucek", moda prvi put u ivotu, jo
"zacoprali" naglaeno muki atributi u Marka (stasitost,
itekako dojmiti na veliku Janiinu nesreu.
energinost, mangupluk, autonomnost, iskustvo lugar
Ne mnogo kasnije, eto ga gdje, u krilu njene prirode,
u odori); uostalom, njegova neprijeporna tjelesna apar-
presree zateenu Janicu. Markovo snubljenje uzdrhtale i
tnost i njegova sposobnost da u sebe deponira znatne
radoznale djevojke poinje u njegovu prepoznatljivu sti-
koliine razorna alkohola bez trajnijih posljedica u ra-
lu: krui oko nje i okom iskusnog lovca drsko procjenjuje
skoraku su s posve goljavim kavanskim pajdaima koji
njezin stas, njezin struk, "upotrebljivost" njezinih oblina.
bi, ruku na srce, uz stasitu i profinjenu Janicu djelovali
Zadovoljan je. Dok se, uz Janiino veselo smijuljenje, gu-
krajnje karikaturalno. Zapravo, izlazi, kao da su Janica i
18
62 / 2010
Marko bili predodreeni jedno za drugo, samo to prota-
tvim svojim djetetom. Dramaturki tako rasporeenim
gonist nije htio ili jednostavno nije umio (mogao) izai iz
retrospekcijskim "postajama", Babaja je tamnome hodu
svoje vrsto "zadane" ivotne uloge.
svoga turobna djela podario neku visoku unutranju
Babaja nas nakratko vraa u prolost da nas upozori kako
osjeajnu temperaturu koja kao da na asak osvjetljava
Janiini najblii nisu ba bili oduevljeni injenicom to
svu uzaludnost pa i traginost ne samo Janiine, ve i
se okorjeli enskar stao motati oko njihove "lakovjerne"
ovjekove kratkovjene egzistencije u cjelini.
keri, svojevrsne Dudekice. Uzrujana majka joj zaludu
S druge strane, Babaja, takav kakav jest, nepatvorenu
nabraja koga je sve Marko od cura u selu zaveo, koju
tragiku dogaanja "relativizira" iskrivljenim ogledalom
je naprasno ostavio, s kojom se runo ponio, koju traj-
grotesknog. To se groteskno, bilo izravno ili tek u natru-
no osramotio Bit e da toj materi, kada je Marko, ne
hama, da identificirati mahom u svakoj sekvenci ovog po-
mnogo kasnije, doao u kuu da isprosi njihovu ker, ba
livalentnog djela. No, najgroteskniji prizor filma odigrat
i nije bilo drago to su taj "posao" u tili as bili dogovorili
e se u samom finalu pogreba. Ona dobriina i bedak od
Janiin otac i potencijalni mladoenja bez da se pita
Markova oca bio se zaustavio podalje od groblja kako bi
mlada.
do kraja ispraznio staklenku s rakijom. Da bi preduhitrio
Zapravo, sa svoje pasivnosti, odreene bespomonosti
zatrpavanje groba, koje samo to nije poelo, onako e
i preputenosti mukarcu na milost i nemilost, Janica je
"drven" dotrati do groba i nespretno se stropotati u
tipina predstavnica ena iz tog razdoblja hrvatskog fil-
jamu. Tog e trenutka suzdranu pa i potitenu grupicu
ma. Pa ipak, za razliku od ekstremne marginaliziranosti
ljudi oko rake obuzeti nezaustavljivi smijeh.
drugih "heroina" u tolikim igranim filmovima s ovih pro-
Kasnije e Marko spoitavati ocu to se nije potrudio
stora, Janica je ta oko koje se vrti i vrtloi radnja filma
suzdrati od tolikog alkohola.
Breza bila iva ili mrtva, svejedno!

Joa Sveti, trei iz vodeeg terceta? Vjerski zatucaniji i
Bog sve vidi! Bog sve uje! Bog sve zna!
od lokalnog posve pragmatinog seoskog sveenika. Kao
Breza je djelo proeto ekstremno estokim kontrastima.
da mu je intimno ljudsko posve strano, a osobito crna
U tom smislu najdrastinijom se ini ona opreka koja nas
rupa u velianstvenom Bojem programu kroz koju su
elipsom "strave i uasa" izravno uvodi u samo finale
se vjeto provukli golai Adam i Eva da se, prema shva-
filma (koje traje 17 min i 34 sek): Dan nakon to je poko-
anju istunca Joe, poniavajue mnoe i reproduciraju
pao svoju enu, Marko je ponovno na onoj istoj dionici
na nain ivotinjskih vrsta. Pa ipak, moda mu se u nepo-
izmeu crkve na brdacu i groba gdje lee Janica i njiho-
pustljivoj rigorozi njegova poimanja svijeta omakla i jed-
vo dijete. "Uhvaen" u zadanu mu ulogu barjaktara, neka-
na nehotina ljudski dobrodola "slabost" prethodei
ko jarosno poskakuje na elu svadbene povorke vitlajui
"hlebinacima", izrauje u drvu, na Janiinu sliku i priliku,
(gotovo nekontrolirano) svatovskim barjakom. Ali, grob
figuru anela; kasnije e svom oboavanom prototipu,
svoje mlade ene, sve kada bi i htio, ne moe mimoii;
Janici, objanjavati da je ljepota, kakva je i njezina, prola-
na asak se uza nj zaustavlja, smiruje i s oborenim barja-
zna, a da je "kipec" plod njegova postojana truda taj
kom zdvojno gleda u drveni kri zaboden u golu zemlju.
koji e trajno svjedoiti o (minuloj) ljepoti. A jo e kasni-
Samo koji asak kasnije, eto ga gdje jo temperamentnije
je tu svoju skulpturu postaviti uz kri na Janiinu grobu.
i nekako forsirano ekstatino predvodi nakiene i nakresane svatove. Kreui se onom istom dionicom kojom je
Izmeu traginog i grotesknog
samo dan ranije ila pogrebna povorka sada u elipti-
Nakon serije od est flashbackova to su se montano
nom ("skraenu") izdanju Marko mora otrpjeti jo jednu
upravo virtuozno izmjenjivali s prizorima pogrebne po-
pokoru. Pred njime je "izrastao iz zemlje", u prijeteoj
vorke, slijede i dva osobito tijesna i tjeskobna preklapa-
pozi starozavjetnog proroka, gnjevni Joa Sveti. Podigao
nja sadanjosti s prolou. U prvome sluaju, otuni pa
je visoko prst put neba i gromko patetino prijeti: Bog
i potresni crkveni obred za pokojnicu, odmijenit e ne
sve vidi! Bog sve uje! Bog sve zna!
tako davni veseli in Janiina i Markova vjenanja u istom
Moe li, pitamo se, teko uzdrmani protagonist filma,
tom svetom prostoru; u drugome, naricanje za mrtvom
Marko Labudan, za svatovske veselice u nekakvom za-
Janicom prometnut e se u naricanje same Janice za mr-
drunom domu, jo jednom prizvati svoju poljuljanu
19
62 / 2010
Breza (1967)
ulogu onu olakog armera, pijandure, zavodnika bez
enu duhu, s nekom zastraujuom lakoom, sklapaju u
pokria, ovjeka improvizacije? ini mu se da moe (a i
kompaktnu, pa i suvislu cjelinu, iznosei tako iz magle
mora), kada temperamentno, kako samo on to zna, tanca
minulih dogaaja na vidjelo neku sudbinski dublju mra-
posred svatovske gungule; ohrabruje ga i to to ljupka i
nu povezanost.
izazovna partnerica u njegovu naruju nema nita protiv
Treba li uope isticati da se u tom zaista magistralnom
da se na asak s Markom zavue u nekakav gusti samo
montanom supstratu Breze zrcali Babajina autorska po-
kada u dvorani ne bi sjedio njezin ljubomorni mu koji
etika duboke skepse i uzaludnosti svake nade? ivot je
sve vidi... Da, nita ba nita se u Marka nije promijenilo,
kratkovjena varka vazda protkana padovima i porazima,
sve se vraa u svoju dobro mu znanu koloteinu, iza nje-
troenjem. to god u tom nevoljnu svijetu ovjek inio,
ga, ini se, ostaje ta traumatska epizoda, ali samo epizo-
kako god se trudio i propinjao, stii e ga, prije ili kasnije
da koju e brzo prebrisati vrijeme, a ve je tu i ta izazov-
smrtna vura!
na mlada ena koja se, uz obaveznu zeru neuvjerljivog
No, naem junaku u toj noi svih noi nee biti dano da
oklijevanja, odluila odazvati njegovu ljubavnom zovu
se iscrpnije bavi filozofijom efektne i znakovite brojalice,

u tome e ga naprasno omesti bijesni svatovi, kojima je
Vsakom dojde smrtna vura
potjeravi uspaljenicu natrag u dvoranu bilo iz prve
Ipak, sredinja linost Breze svakako je Marko Labudan (u
jasno s kakvim se to planovima zanosi naoiti brkati bar-
nadahnutu tumaenju velikog srpskog glumca Bate ivo-
jaktar; dobrano izdevetan i ponien, on e se, titei se
jinovia); mudri autor ovog lijepog i bolnog filma imao je
sjekirom da ne bi proao jo i gore, podvijena repa po-
dovoljno strpljenja da, to fino prikrivenim, to izravno
kupiti dovikujui im da e se brzo vratiti s napunjenom
prezentiranim, a uvijek dramaturki promiljeno poloe-
"duplenkom" da ih sve posmie.
nim znakovima, oblikuje lik koji e se, pod uzastopnim

udarom krajnje stresnih dogaaja, i sam poeti potiho
Katarza
mijenjati. Prisjetimo se fundamentalno vanog trenutka
Jedna od temeljnih karakteristika Babajine Breze oituje
kada je onako "naliven do daske" iziao iz dvorane na i-
se u sveprisutnom osjeaju za mjeru. Uoljivo je to i
sti zrak, sjeo postrance i zapalio cigaretu ekajui da se
u Markovu konfuznom nonom tumaranju umom u
pojavi njegova uspaljena partnerica s plesa. Odjednom,
onom njegovu sve posustalijem mrmorenju prijetnji i ti-
iz unutranjosti objekta oglasi se brojalica koju smo ve
hoj spoznaji da se i u njegovu mahom lagodnu ivotu
ranije bili uli; probijajui se do Markove "zadimljene"
neto krupno prelomilo. I ba kada se gledalac, koji prvi
svijesti (Lepi pucek, crni cucek, jedna pura dva pandura, vsa-
put gleda film, bit e stao pitati, nije li se autor, poput
kom dojde smrtna vura) izazvat e u njemu krajnje zau-
svoga nevoljna junaka, malice zamorio, stie mono
dan efekt egzaktne slikovne ilustracije pojedinih ritmi-
finale Breze.
ki dojmljivo nanizanih stihova. Te smo prizore, naoko
U osvit, pokraj prorijeene umice, Marka neto sna-
ovlano posijane uzdu i poprijeko ranijih dijelova filma,
no oine: pred njim se otvorio proplanak na kojemu se
ve bili uzgredno zamijetili, a sada se, u junakovu smu-
nazire tanko vito stabalce preko kojega se beumno vu-
20
62 / 2010
ku prozirni pramenovi magle. Breza! Njeno i elegantno
nim uvidima u anatomiju ljudskog tijela nije libio natu-
stablo visoke raskone kronje s kojim je Markov ef bio
ralistiki zadrijeti i u kvarnost samih temelja ovjekove
usporedio Janicu! Naglo probuen, bijesno se, s podignu-
duhovne i tjelesne opstojnosti. Karakteristini primjeri:
tom sjekirom u ruci, u nekoliko brzih koraka primakne
kratki igrani film Lakat (kao takav) (1959), dokumentarni
stabalcu s oitom namjerom da ga posijee. Neko ga vri-
Tijelo (1965), igrani Mirisi, zlato i tamjan (1971). Uvijek do
jeme gnjevno obilazi, iskosa mjerka i zadie sjekiru, ali
boli nepopustljiv prema sebi i svom strogom poimanju
kao da mu neka nevidljiva sila prijei da zarije sjeivo u
svetog ina kreacije, Babaja se nije ustruavao iskuavati
njeno deblo mlade breze. Zamahne jo jednom, dvaput,
svoje potencijale i u sferi nadahnuta transcendiranja gru-
a onda se slomi, gorko zaplae i svojim ga tijelom obuj-
ba realiteta alatkama simbolikog i poetskog, pa i meta-
mi. Kamera (vertikalnom panoramom) pronae lijepu, na
fizikog, posebno u Izgubljenu zaviaju (1980) i Kamenitim
laganu vjetriu ustreptalu kronju bajkovite breze. Gor-
vratima (1992).
ko ridanje Markovo odmjenjuje diskretna glazba Anelka
Za Brezu bismo, poslije svega, s pravom mogli kazati da
Klobuara.
maestralno objedinjuje sve temeljne sastavnice Babajina

uvijek lako prepoznatljiva poetikog programa. Budui
Breza harmonino proimanje realistikog

sa stilizacijskim
da je u dvjema novelama Slavka Kolara (Breza i enidba
U knjizi Ive krabala Dvanaest filmskih portreta (2006) ti-
ne artikulacije, on je te zametke, pomou sofisticiranih
skan je i omanji ogled posveen Babajinu opusu. U fra-
filmskih postupaka i snagom vlastite imaginacije, znao
gmentu koji govori o njegovu dalekom debitantskom
preoblikovati u djelo monih semantikih potencijala,
radu poznatom pod nazivom Jedan dan u Rijeci (1955),
pritom ne nijeui i ne skrivajui izravne doticaje s au-
izmeu ostalog, stoji: "Retrospektivno gledano, u tom
tentinim krikama ivota, ubogim prostorima ivljenja i
malom filmu nastalom po narudbi, a prema scenariju
raskonom prirodom.
istarskog pisca Drage Gervaisa, ve su se nazirali ele-
No, da se dobar dio njegova stvaralatva temelji i na rav-
menti koje e Babaja razraditi i dalje razvijati u svojim
nomjernim izmjenama igranog s dokumentarnim, kao
buduim filmovima. Prepoznatljiva je njegova ustrajna
to i Breza upravo uzorito varira to dvojstvo o tome
zaokupljenost filmom kao umjetnikim izraajem, to
svjedoi i njegov posljednji film Dobro jutro (2007) reiran
znai da svaki faktografski podatak ili literarni predloak
s bolesnike postelje. Babaja se u tom dirljivom svjedo-
nastoji filmski uobliiti tako da to postane samosvojna i
anstvu o onemoalosti tijela, ali i nepokorivoj lucidnosti
u drugi medij neprenosiva umjetnina. Otud, u ovom ni-
vlastita duha referirajui se na prijeeni put zavrno
zu impresija o velikom lukom gradu nalazimo prizore
propitkuje i o svojim igranim filmovima, takoer o Brezi.
uhvaene okom rasnog dokumentarista, ali usporedo s
Tako se, rekli bismo, skladno zatvorio jedan ivotni i au-
time i oito aranirane, ak i donekle stilizirane situacije
torski krug: poeo je s kratkometranim dokumentarnim
koje korespondiraju s poetskim sazvujima Gervaisova
filmom u kojemu su se nasluivale naznake njegove poe-
teksta. Nije se libio namjetati situacije i rasporeivati
tike, a zavrio s cjeloveernjim dokumentarnim filmom u
ljude po lokacijama, dakle sve ono to se protivilo ta-
kojemu je, pokraj ostalog, diskretno rekapitulirao i svoja
danjem dogmatskom shvaanju dokumentarizma kao
retorika naela. Film je to koji je demonstrirao visok
navodno nepatvorene istine i nenamjetene slike ivota."
stupanj autorske samosvijesti.
Zapravo, u onom Babajinu stalnom kretanju izmeu re-
Breza film za sva vremena? Da! Ali, ne samo zato to
Imbre Futaa) bio zamijetio zametke obeavajue poet-
alistikog i stilizacijskog s uvijek jasno izraenom te-
je Ante Babaja uspio stvoriti tako slojevito djelo neprije-
njom k meusobnu mirenju dvaju izlaganja bilo je i
porne ljepote. Razmislimo: zar uzmak krhkih manifesta-
ekstremnih faza kada je autor, silom prilika, posezao za
cija ljudskosti pred osloboenom sirovou i surovou
naglaeno stilizacijskim (u onim toboe zakukuljenim
suvremena ivota, posebno obiteljskog, nije svojstven i
satiriko-igranim peckanjima reima), ali i kada se izrav-
za nae vrijeme? Ili jo bolje tek za ovo nae vrijeme?!
21
UDK: 792.077(497.5 Buevec)
Romana Roi
Svaka slinost sa stvarnim osobama i dogaajima je sluajna?
Puko kazalite Buevec iz Turopolja poznato je ama-
poznaju mentalitet breana jer su tamo od pamtivijeka
tersko kazalite koje djeluje ve 90 godina i pravi je
imali vinograde. Jo su donedavno kola natovarena ba-
fenomen jer ansambl ine mjetani od najmlae pa do
vama za vino znala zaglibiti u dubokom blatu neasfalti-
najstarije dobi. Za potrebe odreene predstave, redatelj/
ranih putova. Poznato je da je Slavko Kolar volio koristiti
ica moe, uz malo nagovora, izabrati koje god se osobe
domicilna imena i prezimena za svoje junakinje i junake.
sjeti, koju sretne u duanu, na ulici, u crkvi ili birtiji. Jedi-
Ponekad bi se igrao s prevrtanjima postojeih imena, ili
no je teko pronai osobu koja bar jednom u ivotu nije
bi bili vrlo slini: tako je Kravarsko postalo Bikovski Vrh,
stala na kazaline daske, reirala ili bar pomagala u teh-
a Velika Gorica Veliko Gnijezdo. U svakom sluaju, Kolar
nikom smislu. Svoje su glumake i redateljske karijere
je izrezbario okvir za zrcalo ovog kraja jednako vjerodo-
tu zapoeli i brojni profesionalci, a meu njima i glumac
stojno i s ljubavlju kao Joa Sveti svoje "kipeke anela".
Zvonimir rnko. Najvie domete ansambl postie kada
Vrhunac je ipak dostignut Babajinim filmom. Sveanost
se dri kajkavskog repertoara, na jeziku koji u njihovoj
gledanja Breze u Turopolju je spontani praznik koji jo
izvedbi ponovo postaje iv, a zvui ratimano kada ga
nije upisan u kalendar. Datum mu je varijabilan: kad se
izgovaraju kolovani glumci tokavci.
televizija odlui za emitiranje. Opazila sam to jo kao di-
Kada sam prije dvije godine angairana da s tim ansam-
jete, jer je ak i moj djed, koji inae nije mario za mali ili
blom na daske postavim Kolarovu Brezu u izvrsnoj, crno-
veliki ekran, obustavljao sve druge aktivnosti one veeri
humornoj dramatizaciji Borivoja Radakovia, svoje sam
kad bi Breza bila na televizijskom programu. Povezanost
redateljske adute i koncepciju temeljila na toj autenti-
seljaka iz ravnice, u kojoj se neto bolje ivjelo i onih u
nosti govora kao bitnom odrazu mentalne slike Kolaro-
goricama bila je svakodnevna.
vih likova. U brojnom ansamblu ipak nisam vidjela dje-
Mukotrpno seljako bivstvovanje, teko materijalno sta-
vojku koja bi mogla preuzeti glavnu ulogu. Ako je Ante
nje, pratila je i duhovna neprosvijeenost. Praznovjerja,
Babaja teko naao glumicu koja e interpretirati Janicu u
predrasude, spoj kranskog s gotovo magijskim po-
kultnom hrvatskom filmu Breza, kako u je tek ja pronai,
imanja ivota odreivala je i ljudske odnose kojima je
u jednom malom mjestu Buevec, u Turopolju?
rtvom pala i Janica. rtva, koja je izazvala i jo uvijek
Popularnost Babajina filma u Turopolju pojaana je i-
izaziva takvu suut, da je postala i putokazom. Njena i
njenicom da se izvorna radnja odvija u Vukomerikim
profinjena, "breza meu bukvama", Janica je postala sim-
Goricama, svega nekoliko kilometara od ravniarskih
bolom seljake tenje za izlaskom iz tamne, blatne, tako
turopoljskih mjesta i sela. Slavko Kolar je u Hruevcu
prizemne zemlje u svjetlije, nebeskije, humanije posto-
Gornjem dugo radio kao agronom i tu napisao svoje po-
janje.
najbolje pripovijetke: Svoga tela gospodar, pa i Brezu. ira
Da, teko e biti pronai djevojku koja e glumiti Janicu,
hrvatska javnost povezuje svijet Kolarovih likova sa Za-
mislila sam pripremajui podjelu uloga. "Zakaj ne pita-
gorjem, ali oni su bili i ostali "breani", stanovnici breulj-
mo malu Anu Godini?", prisjetie se moji glumci, "Nju
kastih Vukomerikih Gorica koje su dobrodoli predah
tak i tak svi zovemo Breza." Uspostavilo se da u mjestu
od ravnog Zagrebakog polja Turopolja. Turopoljci, u
Buevcu ivi petnaestogodinja djevojka koja neodoljivo
koje spadaju i glumci iz Pukog kazalita Buevec, dobro
podsjea na Janicu. Snena, visoka, plava djevojka koja
22
62 / 2010
ivot je ilav Janica je iva?!
62 / 2010
Romana Roi: ivot je ilav Janica je iva?!
Manca Koir u filmu Breza (1967)
svira klavir umjesto tamburice. Baka joj je bila izvrsna
pojedinanih, naizgled ratrkanih stabala, poinje prava
amaterska glumica, pa mora da je i unuka naslijedila ne-
aleja breza kojom se prolazi do kole i nastavlja daleko
to talenta. Zvualo je uvjerljivo.
prema polju. "Jesu li ove breze dugo tu?", postavim ud-
Susret s Anom bio je dogovoren u predveerje, u mje-
no pitanje konobarici koja mi donosi narueno pie. "Pa
snom Domu kulture. Stigla sam prerano i sjela u vrt kafi-
da..." Htjede otii i nije ju nimalo zanimalo zato to mene
a. Zaudo, primijetih da sjedim izmeu dva bijela debla
uope zanima, ali u odlasku dobaci: "Pa i ova se bertija
i shvatih da su to zapravo breze. Ba se lijepo poklapa,
prije zvala Breza." Zona sumraka bliila se svom vrhuncu,
mislila sam, zauena to ih prije nisam ni zamijetila, ali
sunce na zalasku je poprimilo tamnocrvenu boju za koju
nisam ba vina u prepoznavanju vrste stabala. Osim to-
sam u tom trenutku pomislila da ima faustovsku nijansu.
ga, breze su este u ovom kraju. Malo se bolje osvrnem
Pogledah na sat: jo pet minuta do dogovorenog susreta
oko sebe i sad me ve proe lagana jeza jer uoim da
s Anom.
su breze nikle posvuda oko Doma kulture. Zapravo, od
Na pamet mi je pao moj profesor filmske reije Babaja.
23
kae jasno i glasno: Ana Godini. Ja joj kaem da u tekstu
zbog tog fantazmagorinog sutona, Janiine sudbine,
pie da se Kolarova Breza zvala Jana Godini, prije no to
Babaje u starakom domu. Sjetim se njegova zadnjeg,
se udala za Marka Labudana.
autobiografskog filma Dobro jutro, koji je tamo snimio,
Uspostavilo se da je obitelj Godini podrijetlom ba iz di-
posebno one scene u kojoj mu fizioterapeut pokuava
jela Vukomerikih Gorica gdje je Slavko Kolar pisao svoja
razgibati bolne i ukoene ruke. Zapitah se: boli li ga jako
djela i gdje je naao inspiraciju i za priu o Janici. Obitelj
ta starost, boji li se, boji li se... neu ni izgovoriti.
Godini je odselila iz tog podruja i nastanila se u ravnici,
Prolo je i tih pet minuta do dogovorenog susreta s
u Buevcu. Tako da je ova djevojka, koja je dola na na
Anom. Moda je ve stigla pa tu negdje eka? Podignem
razgovor, mogua Janiina daljnja roakinja. Jo uvijek
se, i doista vidim osobu kako stoji, ba na poetku brezi-
ushiena ovim "bliskim susretom" jedva sam ula kako
nog drvoreda, u crvenom kontralihtu. Malo bolje pogle-
se djevojka ispriava to e morati odbiti sudjelovanje u
dam, da to je neka djevojka. Ona i mene ugleda i krene-
predstavi. Naime, svjesna je svoje slinosti i povezanosti
mo jedna prema drugoj. "Pa ovo nije mogue!", pomislih
s Janicom, zna da je ljudi zovu "Breza", i ba se zato ne
redateljskim entuzijazmom koji uvijek iznova vreba kako
eli uputati jo dublje u to.
e ljude i pojave ukomponirati u neko svoje djelo. S bre-
Neko sam je vrijeme jo nagovarala, mislei kako ovo
zama u pozadini, visoka i vitka kao manekenka, duge pla-
moram ispriati Anti Babaji. Ili je dovesti njemu u posjet
ve kose, prozirnog tena, pribliila mi se Ana. Jo uspijem
u dom umirovljenika, ili mu bar donijeti fotografiju ove
primijetiti da je nekako plaha, da nema slualice u uima,
djevojke. Ushiena ovim otkriem i susretom, htjela sam
niti ne tipka sms poruku u hodu. "Pa ona je savrena za
mu ukazati da smrt nije ba tako konana stvar, da se
ulogu Janice!", pomislila sam, bar izgledom, a ini se i
ivot ne da tako lako iskorijeniti, da je ivot ilav, jer evo
ponaanjem. Malo sam suspregnula svoje oduevljenje,
dokaza: Janica, onakva kakvom je zamiljamo, jo posto-
da je ne prestraim i predloim joj da sjednemo. Hvalei
ji, nastavlja se u liku ove djevojke. Sretna je, svira klavir,
njezinu slinost s Janiinim likom, izvadim iz torbe i tekst
eli studirati psihologiju, nitko je ne maltretira osim re-
Breze, nadajui se da e Ana moda i pristati proitati ne-
dateljice koja ju nagovara da prihvati ulogu u kazalinom
koliko reenica koje sam odabrala.
komadu.
Ana se blago smjekala, djelovala je pomalo alosno (ba
Ana Godini je definitivno odbila ulogu. Razumjela sam
kao Janica) i pustila me da brbljam o predstavi. U okre-
njezin strah i razloge. Nali smo drugu glumicu koja je
tanju primjerka teksta, oko mi zapne na drugoj stranici
prema liku Janice imala potrebnu distancu. Predstava je
gdje su popisana imena i broj likova. Uoim prezime Go-
doivjela mnogo izvedbi, a primljene su i brojne nagra-
dini! Pie: Janica Labudan, ro. Godini. Kako? Pa ova
de.
djevojica koja tu sjedi ispred mene i koja tako neodolji-
Ante Babaje, velikana hrvatskog filma, vie nema. Nisam
vo slii na Janicu nosi isto prezime: Godini? I jo se zove
mu stigla ispriati ovu priu, oklijevala sam, u strahu da
Ana, to je zapravo samo varijanta imena Jana. Ostanem
ga ne uznemirim ili da mi se ne podsmjehne zbog sklo-
zbunjena, zbrkana. Moda sam neto krivo shvatila i za-
nosti melodramatskim zapletima.
molim djevojku da mi ponovi svoje ime i prezime. Ona
24
62 / 2010
Kako je on traio Janicu? A onda me uhvati tuga. Valjda
Romana Roi: ivot je ilav Janica je iva?!
UDK: 791.633-051Babaja, A.(049.3)
Slaven Zeevi
62 / 2010
Namjenska rekonstrukcija Rijeke (Jedan dan u Rijeci Ante Babaje)

Kako se u opusima velikih autora esto posebna pozornost
posveuje ranim radovima u kojima se (moda) mogla nazrijeti
autorova veliina, pisac ove studije analizira rani dokumentarni
(namjenski) film Ante Babaje Jedan dan u Rijeci (1955), kako bi
opisao kontekstualne, poetike i stilske mehanizme koji su u
nastanku toga filma bili na djelu od filmskih konvencija do
politikih normi epohe 1950-ih. Dovodei film i u vezu s hrvatskom filmskom tradicijom (Jedan dan u turopoljskoj zadruzi
Drage Chloupeka), pisac objanjava vienje grada kao sredita
radnika i radnica koji se pojavljuju u najrazliitijim oblicima, to
je sasvim u skladu s razdobljem ope modernizacije i industrijalizacije jugoslavenskog drutva. Poveznicu izmeu Babajina
dokumentarnog prvijenca i kasnijih dokumentarnih ili igranih
filmova moemo nai u naruavanju ideoloke potrebe za prikazivanjem stvari kakve bi trebale biti, odnosno u vidljivoj autorskoj potrebi za dvojakim znaenjem, zbog ega se u Jednom
danu u Rijeci gradski ivot upravo i prikazuje kao niz razigranih
epizoda.
kovia, filmai su ija se percepcija kinematografskog

znaaja vee, izvan uih filmskih krugova, uz njihova
ranija ostvarenja. Njihovi kasniji filmovi mogu biti jednako znaajni ili u naknadnim revalorizacijama bolje
prihvaeni, no prvi se iskorak u autorski svijet oito
drugaije sagledava, stvara drugaiju vrstu panje. Uza
svu analitiku paljivost i mogue promjene u miljenju
strukovnih okvira, ira e javnost uvijek vezati Orsona
Wellesa s Graaninom Kaneom. To nije samo odraz esto prisutne nestrpljivosti kod velikog broja gledatelja,
koji potiu izdvajanje uzornih djela jer za istraivanje
drugih, manje istaknutih ostvarenja nemaju vremena,
ve i naznaka prisutnosti naglaenijeg otklona u ranim
djelima od dominantnih stilskih odabira razdoblja. Gledatelja, naime, nekom znaajnom prvijencu ili ranijem
ostvarenju moe prvotno privlaiti razlika od ostale
kinematografske ponude, te ostvareni dojam u okviru
filmologije i filmske kritike.
Taj proces nije vezan samo za velike kinematografije.
Rani filmovi ili prvijenci mogu privlaiti osobitu po-
Hrvatski filmski klasici, koji su ujedno i ranija autorska
zornost u filmografijama redatelja koji su ostvarili du-
ostvarenja, poput Papievih Lisica ili ive istine Tomisla-
gogodinju i povijesno istaknutu karijeru, na ijim se
va Radia, u doba nastanka predstavljali su izrazitiji stil-
filmovima temelji stilsko odreenje razdoblja ili kine-
ski otklon od veeg dijela tadanje produkcije, ukljuu-
matografije, te iji status ostaje netaknut u procesu
jui i temeljne hrvatske filmove 1960-ih, odnosno ranih
opetovanih revalorizacija. Pozornost prema prvijencima
70-ih.
ili ranijim ostvarenjima moe se shvatiti i kao detektiv-
Naravno, prvijenci ili rani filmovi mogu jednako tako
ski posao, jer gledatelj, ali i drutvo u cjelini, trae do-
ostati neprimijeeni, a razlozi za to mogu biti razliiti,
kaze kojima e potvrditi da je njihov estetski odabir u
iako se posebno esto ponavljaju dva. Prvi je razlog re-
konanici bio ispravan. Ovdje treba ukljuiti i redatelje
cepcija filmova. Mnogi filmovi ne istiu se meu svojim
iji su rani filmovi postali uzorna djela, zatim redatelje
suvremenicima. Filmovi mogu ostavljati slab dojam na
ije kljune filmove veemo uz stilska obiljeja koja ni-
svim razinama ili biti dio prevelike produkcijske mai-
su dominantna u tim ranim djelima, te redatelje koje
nerije kakav je bio ameriki ili japanski studijski sustav
smo prvotno krivo procijenili. Svi oni dijele tu pozor-
u kojem su filmovi na tjednoj osnovi izlazili na trite,
nost prema prvim tragovima njihova djelovanja, nose-
pa je u takvim uvjetima nedostatak elementa dodatnog
i je katkad poput tereta, prema kojem se procjenjuje
privlaenja panje esto vodio u povijesni zaborav.
ostatak njihova filmskog djelovanja.
A drugi, jednako vrst razlog, jest nedostatak distribu-
Razliite redateljske pojave, poput Orsona Wellesa ili
cije, pa prema tome i nedostatak mogunosti stvaranja
Petera Bogdanovicha, Jean-Jacquesa Beineixa ili Luca
gledateljske i filmoloke pretpostavke da odreeni film
Bessona, naposljetku Krsta Papia ili Zvonimira Ber-
postane znaajni dio filmskog naslijea. Ve spomenuti
25
62 / 2010
Slaven Zeevi: Namjenska rekonstrukcija Rijeke (Jedan dan u Rijeci Ante Babaje)
Jedan dan u Rijeci (1955)
Orson Welles, zajedno s Williamom Vanceom, godine
gunosti postojanja Wellesove "genijalnosti", sedam
1934. snima film Srca epohe (The Hearts of Age), kratko
godina ranije.
ostvarenje koje se poziva na naslijee europskog avan-
Produkcija hrvatskog kratkometranog filma do 1990.
gardnog filma 1920-ih. Iako je postojanje tog filma bilo
godine1 jedna je od tih moguih (povijesnih) nepozna-
dugo nepoznato za iru javnost, uostalom i sam Welles
nica na koje nas podsjea svaki susret s popisom fil-
podravao je dojam (ili la) o svojoj filmskoj nesposob-
mova ostvarenih u tom razdoblju. Dobar primjer je in-
nosti prije Graanina Kanea, otkrie ovog filma moralo
ternetska stranica Zagreb filma (http://www.zagrebfilm.
je uspostaviti novi odnos prema slavnom dugometra-
hr/index.asp), na kojoj moete pronai stotine i stotine
nom prvijencu, te postaviti predvidljiva pitanja o mo-
naslova teko dostupnih filmova, ostvarenih u razliitim
1 U prvom redu mislim na igrane, dokumentarne, obrazovne i namjenske filmove. Animirani filmovi takoer su slabo prisutni u javnosti, osim
uzornih ostvarenja npr. Zagrebake kole, no smatram da imaju puno
bolju pretpostavku pojavljivanja i stvaranja novog javnog zanimanja,

osobito meu mlaim gledateljima.
26
62 / 2010
filmskim rodovima ili anrovima. Takav koliinski bogat
filmskih novosti", kako je filmofilski zamijetio Dragan
popis moe stvoriti pretpostavku da ukljuuje i filmove
Rubea (2010) za cijeli niz filmova s motivom Rijeke,3
koji bi bili poticajni za novu revalorizaciju, filmove koji
nego kao moguu najavu buduega Babaje.
bi u tim novim revalorizacijama puno bolje proli nego
Naslov Babajina filma donekle priziva naslov Chloupe-
u doba svog nastanka ili u kontekstu svoje prvobitne
kova filma Jedan dan u turopoljskoj zadruzi, no vjerujem
namjene. Film koji je izvorno bio npr. namjenski, te od
da je u oba sluaja naslov samo opravdavao odluku da
ijeg je nastanka prolo due vremensko razdoblje, da-
film prati zbivanja tijekom jednog punog radnog dana.4
nas sasvim sigurno ima i dokumentarnu vrijednost, dok
Za razliku od Chloupekova rekonstrukcijskog prikaza
bi o ostalim obiljejima filma svaka nova revalorizacija
ivota zadrune zajednice, namjera Babajina filma bila
trebala dati nova miljenja. No, gotovo jedina mogua
je prikazati znaaj Rijeke u kontekstu novog drutvenog
distribucija kratkometranog filma iz hrvatske filmske
sustava, koji sudei prema filmu nije imao jasan stav
povijesti je kroz kinoprograme kinotenog predznaka
prema tom kljunom hrvatskom lukom gradu, a to
ili kroz video (DVD) izdavatvo. ini se da izdavanje hr-
najvie moemo pripisati rijekoj povijesti iz prve po-
vatskih filmskih klasika na digitalnom zapisu tek dobiva
lovice 20. stoljea, razdoblju kad je ta nepripadnost Ri-
obrise sustavnosti, tako da u budunosti uz dugome-
jeke jasno stvarala politiku napetost. Kakva je 1950-ih
tranu produkciju treba oekivati i ee izdavanje pro-
bila nacionalna ili politika svijest stanovnitva o gradu
dukcije kraih filmskih formi.
ne mogu pretpostavljati, niti mi je poznato, no u tekstu
Katkad imam dojam da su odreeni kratki filmovi iz
naratora vie se puta naznauje (konana) pripadnost
povijesti dostupniji nego drugi, a jedan od takvih je i
Rijeke okrilju novog drutva i nove drave.
redateljski prvijenac Ante Babaje, Jedan dan u Rijeci iz
Babajin je film oito imao viestruku ideoloku svrhu
1955. godine, koji se esto klasificira kao dokumentar-
uvjeravanja gledatelja, bilo da govorimo o domicilnom
ni film iako mu je krajnja svrha bila ona namjenskog
rijekom stanovnitvu ili ostatku drave, u vanost ina
filma. Ta se dostupnost, iako ovo treba uzeti s veli-
pripojenja grada novoj dravi, ali i vanosti koji e grad
kom zadrkom, ostvarila kroz opetovano zanimanje za
imati svojim zemljopisnim poloajem i industrijom. Ve
stvaralatvo redatelja ija je vanost unutar hrvatske
nas na samom poetku filma glas naratora, esto po-
kinematografije skoro neupitna, iako vjerujem da bi
mono sredstvo promidbenih filmova, sljedeim rije-
sam redatelj prema takvom stavu iskazivao sumnju ili
ima upuuje u vanost grada: "Ovo je Rijeka, najvea
podsmijeh. Ipak, vjerujem da bi film privlaio manju ili
pomorska luka Jugoslavije. Grad brodova i tvornica,
sasvim drugaiju panju, da kao redatelj nije naveden
pomoraca i radnika." Ovaj tekst, pretpostavljam kosce-
Babaja ve npr. netko drugi, ije povijesno znaenje nije
narista filma Drage Gervaisa,5 iako stilski izmeu poet-
recepcijski usporedivo. Samim time to ga je reirao Ba-
ka kakvog kolskog sastavka i promidbenog filma za
baja, te to je to njegov prvijenac, potie nas da mu pri-
industriju, jasno uspostavlja dravni interes za Rijeku.
stupimo izvan ugoajnog okvira "zaboravljenog isjeka
Rijeka u Babajinu filmu nije grad sveuiline inteligenci-
2 Naravno, jedna klasifikacija ne ponitava drugu. U tekstu "Filmovi

Ante Babaje" (2000), Damir Radi navodi kako se film Jedan dan u Rijeci "u svim povijesnim pregledima i natuknicama bez ikakva odmaka
naziva dokumentarnim ostvarenjem" te dodaje kako se "radi o glumljenom dokumentarcu, de facto igranom filmu koji se pravi, glumi da je
dokumentarac". U istom je broju asopisa objavljen razgovor s Antom
Babajom koji kae: "To je bio dokumentarac, i to glumljeni... Onda mi
nismo imali pojma o tome". Babajina izjava pretpostavlja da je u doba
nastanka filma, 1950-ih, produkcijska podjela bila svedena na osnovne
filmske rodove pod koje se sva produkcija morala "ugurati", neovisno o
moguim dodatnim funkcijama filmova. Kao to su igrani filmovi razdoblja esto bili vieanrovske konstrukcije, tako se i u dokumentarnom
filmu esto mijealo igrano, dokumentarno i namjensko. Filmovi poput
Babajina prvijenca ili npr. Belanova dokumentarca Ne spavaju svi nou
(1951) dijele slinu klasifikacijsku nedoumicu. U pravilu ti filmovi vjerno
odraavaju primarnu usmjerenost svojih autora prema pripovjednom
filmu, a njihove dokumentarne poetke treba sagledavati kao zahtjev

tadanjeg filmskog sustava za dokazivanjem produkcijske sposobnosti.
Babaja u razgovoru naznauje da je film naruio grad Rijeka.
3 Rubea (2010) smatra kako Babajin film ima "relevantni autorski peat", osobito u usporedbi s drugim filmovima o Rijeci.
4 Nije mi poznato je li Babaja ili netko drugi, poput koscenarista filma Gervaisa, u to doba gledao film Jedan dan u turopoljskoj zadruzi iz
1933, jedan od cjenjenijih filmova iz produkcije Foto-filmskog laboratorija kole narodnog zdravlja u Zagrebu.
5 Koscenarist filma bio je Drago Gervais, istaknuti akavski pjesnik.
Dijelove njegovih pjesama, poput poznate Tri nonice, u filmu recitira
enski narator, dok u ostatku teksta ujemo mukog naratora. iji su to
glasovi u filmu, nije mi poznato.
27
lika, a to je promidbeni film o Rijeci. Uz ribu, vino,
koji se pojavljuju u najrazliitijim oblicima. Ne treba za-
glazbu i kulturu, ponuda Rijeke ukljuuje i prostitutke,
boraviti da je to razdoblje ope modernizacije u kojem
koje su oito vaan dio lukog drutvenog sustava, te
se seosko stanovnitvo i preostalo graanstvo sustav-
kao takve sastavni dio rijekog radnitva. Treba istaknu-
no pretvara u radnitvo, nositelje temeljnih drutvenih
ti da su enski likovi zamjetno slabije zastupljeni u fil-
funkcija, upravo one koje ovaj film pokazuje i, vjerujem,
mu, oznaujui Rijeku kao dominantno muki svijet, u
poziva na dolazak. Nije udno da je Babaja Jedan dan u
kojem su ene jo uvijek na rubu budueg industrijskog
Rijeci smatrao naruenim filmom, ne osobito drugaijim
razvoja grada, bilo da su domaice, mljekarice iz okol-
u pristupu od bilo kojeg drugog tadanjeg ili dananjeg
nih sela ili ene koje dijele "mornarski ivot".
promidbenog filma, ija je mogua dojmljivost ovisila
Veina prizora posveena je mukim likovima ije se
o spremnosti redatelja ili produkcije da i takvu promid-
pojavljivanje sustavno provodi kroz film. Pratimo ka-
benu funkciju filma prikae prihvatljivije, rekli bismo,
petana Duana od njegova posla u luci do druenja sa
s ljudskijim obiljejem. Upravo je to Babaja i uinio u
sinom Nikom i njihovim zajednikim odlaskom u kazali-
svom prvijencu, suoivi se s filmom koji je primarno
te. Nosa Ferdo (poliglot, kako ga narator opisuje) ima
zadatak, a potom sve ostalo.
dodatnu ulogu kulturnog vodia za amerikog turista
Ako dokumentarni film "uspostavlja drugaiji odnos sa
(glumi ga Zlatko Maduni), vodei ga od rijekog Korza
stvarnou" (Gili, 2007: 33), Babajin film pokazuje da
do Trsata, ali naravno ne iz vjerskih razloga. Radnika iz
ta stvarnost dokumentarnom filmu "ne pripada vie od
brodogradilita, Ivu, pratimo od jutarnjeg poljupca nje-
ostalih filmskih rodova" (ibid.), pa je uvijek podlona
gove drage u rodnom Voloskom, u vonji brodom do Ri-
oblikovanju i utjecaju prema osnovnoj funkciji filma.
jeke (poput svog oca i djeda), na porinuu broda do po-
Spajanjem dokumentarnog, igranog i namjenskog,
vratka kui. Barba Pepin povlai se od ribarnice i ulinih
Babajin je film dobar primjer moguih klasifikacijskih
zgoda do kartanja s prijateljima. Svi oni funkcioniraju
problema, ne samo ovog filma ve i drugih hrvatskih
kao likovi iz klasinog narativnog filma, koje povezuje
filmova, iz razdoblja u kojima su razliite drutvene gru-
isti zemljopisni prostor i slian krajnji cilj ostvarivanja
pacije filmovima davale drugaije uloge. U usporedbi s
univerzalnog boljitka, kao to predlae ideoloki sustav.
produkcijski veim kinematografijama, ija se bogata
Traimo li poveznicu izmeu Babajina prvijenca i kasni-
ponuda mogla usmjeravati na ui krug moguih korisni-
jih filmova, prvotno je prepoznajemo u naruavanju ide-
ka, hrvatska je produkcija 50-ih bila obiljeena potre-
oloke potrebe za prikazivanjem stvari kako bi trebale
bom da svoje filmove priblii to veem gledateljstvu.
biti, odnosno autorskom potrebom za dvojakim znae-
Vjerujem da je upravo gledateljstvo najbolje prihvatilo
njem. Ba zato to nam Babaja prikazuje zbivanja u Rije-
Babajinu naklonost igranofilmskoj konstrukciji filma, vi-
ci kao niz razigranih epizoda, ne bismo trebali vjerovati
djevi u takvoj izvedbi filma poeljan i rijedak otklon od
u takvo stanje stvari. Uz svu "lanost" i "araniranost",
estih dokumentarno-kompilacijskih ostvarenja.
kako sam Babaja zakljuuje (Radi i Sever, 2001), iz da-
Nakon uvodnih kadrova Rijeke, odnosno rijeke luke,
nanje nam se perspektive taj pokuaj filmskog pripito-
Babajin nas film upoznaje sa svojim likovima, koji bi tre-
mljavanja rijeke svakodnevice ini uzaludnim. Babaja
bali tipski predstavljati uobiajene stanovnike Rijeke. Tu
je neupitno paljivi promatra drutvenog mehanizma,
su kapetan Duan i njegov sin Niko, luki radnik Ive,
koji strpljivo eka trenutak u kojem drutveno poeljna
skupina mljekarica, nosa Ferdo, barba Pepin, gospoa
povrina poinje pokazivati svoje druge, manje privla-
Marija (jedini enski lik u filmu ije ime se posebno iz-
ne strane.
dvaja), ameriki turist i "nona dama", mlada prostitutka,
I u ovom filmu Babajina promatraka temeljitost puno
ijim pojavljivanjem u filmu, za 50-e, Babaja otvorenije
se bolje prikazuje kroz naoko pitomu povrinu, pa je
prikazuje radniku strukturu lukoga grada. Njezin lik
uza svu svearsko-ideoloku pozadinu i puki humor, a
sasvim sigurno moe djelovati provokativno i nepodob-
koji dobrim dijelom odreuje Gervaisov tekst, Rijeka u
no u kontekstu vremena, kako tumai Radi (2000), no
filmu prikazana kao grad vrlo blizak naim uobiajenim
ta se nepodobnost (ili Babajina suzdrana duhovitost),
pretpostavkama o lukim gradovima, a to ukljuuje i
pojaava ako sagledamo mjesto pojavljivanja takvog
radnike koji "dan poinju sa aicom rakije", a zavra-
28
62 / 2010
je ili uredskog srednjeg stalea, ve radnika ili radnica,
62 / 2010
Jedan dan u Rijeci (1955)
vaju sa "aom vina", amerike mornare eljne jeftine
govore drugaije. Prizori barskog slide gitarista i ugoaj
zabave i ve spominjane prostitutke.
neglamuroznih ali ivotnih toionica, mjesta su jednako
U navedenom tekstu Damir Radi zakljuuje kako je
sposobna za toliko eljenu ljubav ili prisnost, pa makar
Babaja "dobro ispekao zanat", radei kao asistent na fil-
bili kratkog vijeka. Kapetan koji vodi dijete u kazalite
movima svojih kolega te kratkim volonterstvom u fran-
i zaljubljeni par koji gleda Rijeku u daljini, elementi
cuskoj kinematografiji, za koje sam Babaja izdvaja isku-
su idealizirane rijeke svakodnevice, dok stvarnosna
stvo na snimanju filma Ulica Estrapade (Rue de l'Estrapade
osnova filma poiva na kadrovima jutarnjeg ekanja na
(1953) Jacquesa Beckera. Zapravo cijeli Babajin prvije-
eljeznikoj rampi, pune autobusne gostionice ili usi-
nac priziva naslijee francuske kinematografije, oso-
drenih brodova. Upravo francuski luki filmovi, poput
bito filmove koje povezujemo sa stilskom odrednicom
Grmillonovih Remorkera (Remorques, 1939), bude al
poetskog realizma. Iako nas narator navodi da mrane
za nedostatkom veeg broja (osobito igranih) filmova
ulice, pijani mornari i nagurani barovi nisu mjesta gdje
snimljenih u Rijeci, odnosno s motivima lukog ivota i
se "odvija pravi ivot grada", naa znatielja i iskustvo
brodogradilita.
29
Babajin film tu prazninu ne nadopunjuje, ali moe dje-
gu svjedoiti sami stanovnici grada. Jedan dio u filmu
lovati kao sluajni predloak za mogunosti kinemato-
istaknute industrije, ona brodogradnje, nepovratno se
grafije koje se jo nisu ostvarile. Poslijeratna politika
promijenila od "poletnih" 50-ih, dok luki dio i dalje dje-
odgoda slubenog ulaska Rijeke u matinu dravu,
luje, pretpostavljam, sa slinim ciljevima, ali ne toliko
potaknula je ovu Babajinu namjensku rekonstrukciju
oputeno.
62 / 2010
Rijeke. No, o uspjenosti takve promidbe najbolje mo-
Literatura
Gili, Nikica, 2007, Filmske vrste i rodovi, Zagreb: AGM
Peterli, Ante i Puek, Tomislav (ur.), 2002, Ante Babaja, Zagreb: Nakladni zavod Globus
Radi, Damir i Sever, Vladimir, 2001, "Razgovor s Antom Babajom", Hrvatski filmski ljetopis, br. 21, str. 7-36.
Radi, Damir,2000, "Filmovi Ante Babaje", Hrvatski filmski ljetopis, br. 21, str. 37-48..
Rubea, Dragan, 2010, "Razbijene iluzije: filmski zapisi o dvije luke Rijeka i Genova juer i danas", Novi list, 17. travnja 2010.
30
UDK: 791.633-051Babaja, A.(049.3)
Tomislav egir
62 / 2010
Struktura Izgubljenog zaviaja

Izgubljeni zaviaj (1980) redatelja Ante Babaje nastao je u suradnji s knjievnikom Slobodanom Novakom kao adaptacija i
rekonstrukcija istoimenog izvornika toga spisatelja. U narativnoj strukturi filma uoavamo tri vremenske razine; suvremenu,
prijeratnu i poslijeratnu. Suvremenu koja je narativni okvir,
prijeratnu kao kljuni dramaturki segment, dok poslijeratna
predstavlja prijelaznicu korjenitog odlaska sredinjega lika iz
zaviajnog okruja. Odnos oca i sina okosnicom je toga iznimnog Babajina djela, a ujedno je to i film to izraenog promiljanja prostora, s naglaskom na eksterijerne, te slikovnou
koja obiljeava svaki pripovjedni segment. Ostvarenje oituje
i etnografske i povijesne vrijednosti, uz nuan glazbeni upliv i
mjestiminu naznaku mitskog konteksta. Nepobitno, Izgubljeni
zaviaj uvrtavamo u same vrhove opusa Ante Babaje, pa samim
time i hrvatske kinematografije.
svema je razabirljiva njegova eksterijerna usmjerenost.

Kako prizori u interijeru sainjavaju tek manji dio Izgubljenog zaviaja, dok raznovrsni eksterijeri naglaeno
prevladavaju, jasno je da Babaja u ovom ostvarenju paljivo uspostavlja prostorne odnose, gradirajui njihovu
ulogu i vanost u dramaturgiji i slikovnosti cjeline. Pritom
i u interijernim i eksterijernim prizorima filma uoavamo najmanje dvojakost predoavanja, ak i suprotnosti
prostornih zalea koje postaju evokativnim i ugoajnim
predznakom gledateljeve recepcije zasebnih narativnih
segmenata, kao i itavog filma.
Razina suvremenosti
Razmotrimo li suvremenu vremensku razinu Izgubljenog zaviaja, nedvojbeno moramo naznaiti namjernu
povrnost drutvenoga konteksta, povrnost u kojoj
U narativnoj grai Izgubljenog zaviaja (1980) Ante Babaje
razabiremo krajnosti od ironijskog odmaka do svjesne
razabiremo ak tri vremenske razine.1 Suvremenu koja
karikiranosti nekih sporednih likova i situacija. Opreka
je istodobno poetni i zavrni okvir itave dramaturgije,
je to ne samo dvjema razinama razdoblja prolosti, ve
prijeratnu koja je njena sredinja okosnica, te poslijerat-
i pasivnosti, pa i otuenju sredinjega lika (Zvonimir
nu koja je neka vrsta prijelaznog segmenta u korjenitom
rnko). Podjednako, ilustrativnost poetnoga kadra ni-
odlasku sredinjega lika iz zaviajnog okruenja. Te tri
je tek podloga filmske pice, dapae polutotal broda u
vremenske razine, njihova jasna razgranienost na tri
prelasku preko morskih prostranstava do jadranskoga
protagonistova ivotna razdoblja, predadolescentsko,
otoka istodobno je i dramaturka naznaka, ali i mitski
muevno i sredovjeno, ujedno su i tri povijesna razdo-
motiv simbolinoga junakova suoavanja i s prolou i
blja otokog okruenja, prvotnog rudimentarnog zalea,
s podsvjesnim. Sekvenca brodskog putovanja naznauje
zatim posljedica ratnih razaranja i tegoba, te naposljet-
kontekstualne suprotnosti zaviajnog naslijea i tradicije
ku modernizacije drutva. Kako pak narativnost ovoga
s turistikim tenjama, a sasvim sigurno i sredinju egzi-
ostvarenja nije kronoloki pravocrtna, ve retrospektivna,
stencijalnu tematiku filma.
posezanje za povijesnim iz suvremenog i modernog po-
Bez potekoa moemo ustanoviti da razinu suvremeno-
staje stvaralakim odabirom, pomno voenje gledateljeve
sti autori razabiru sa stanovita svojevrsnog drutvenog
pozornosti, pa tako i gledateljevim uvidom u osobnost
otuenja od tradicionalnih zasada. Inozemni turizam,
sredinjega lika i drutveni pomak.
kao i arheoloka otkria, koliko god potiu gospodarski
Sagledamo li pak, taj film s prostornog stanovita, po-
napredak i kulturno vrednovanje podneblja, toliko potiru
1 O suradnji redatelja i knjievnika Slobodana Novaka precizno je

pisao Jurica Pavii u tekstu "Babaja i Novak: iskustvo insularnosti",
u monografiji Ante Babaja (ur. Ante Peterli i Tomislav Puek, Zagreb 2002: Nakladni zavod Globus), pa emo ovom prigodom samo
napomenuti da Babaja, u suradnji s Novakom, filmskoj prilagodbi

izvornika prilazi rekonstrukcijski, koristei pritom i motive iz jo jednog Novakova djela, Izvanbrodskog dnevnika (1976).
31
62 / 2010
Tomislav egir: Struktura Izgubljenog zaviaja
Ivo Gregurevi u filmu Izgubljeni zaviaj (1980)
obiteljsko naslijee sredinjega lika, onemoguuju uspo-
Prijeratna vremenska razina
stavu tradicijskih veza ili sustavniji odnos prema prolo-
Nemojmo zaboraviti da prijeratna vremenska razina za-
sti. Upravo nam se zbog toga ne moraju uiniti zaudnim
poinje upravo pomalo bezizraajnim krupnim planom
redateljsko-snimateljski postupci odabira planova i pri-
predadolescentnog djeaka sredinjega lika (Miljenko
mjena zagasitog kolorita i u eksterijernim, a pogotovu u
Mui), a zavrava uim bliskim planom toga istog pro-
interijernim scenama. Naglasak odabira srednjih planova,
tagonista ovoga puta zaplakanog zbog stida i svijesti o
u kojima gledatelj ne moe u potpunosti razabrati psiho-
oevim pogrekama i slabostima. Podjednako, poetna
loke ili emotivne reakcije sredinjega lika u zadanoj si-
je scena smjetena u prostorima kunog predvorja nalik
tuaciji administrativne pogreke mjesne uprave, postaju
interijeru, a zavrna u djejoj sobi, dok je veina filmske
poput iskaza drutvenog zatiranja pojedineve osobno-
grae tog segmenta izrazito eksterijerna. Nema sumnje
sti, ali i iskazom njegove pasivnosti. U gledateljevoj je
da takav narativni okvir postaje sponom subjektivnog
percepciji jasna zbijenost prostora i unutranjih i izvanj-
osvrta sredinjega lika, ali podjednako uslijed njegove
skih. Odnos autora Izgubljenog zaviaja, kao i sredinjega
pasivnosti i gledateljeva aktivnijeg sagledavanja prika-
lika prema preminulom ocu (Nereo Scaglia) naznauje se
zanog. I dok narativna nit svrhovito slijedi razvojni put,
u sceni na mjesnom groblju, a svrhovito razvija i provodi
prijeratnu vremensku razinu razluujemo u tri zamalo
u retrospektivnim segmentima filmske grae.
zasebna dijela, razmjerno raznolikih okruja, slikovnog
32
62 / 2010
uprizorenja, a samim time i redateljskih postupaka.
enosti sporednoga lika.
Upravo zbog takvih zasebnosti koje se ipak usuglaavaju
Upravo egzistencijalna ugroenost sporednog lika, te-
u filmskoj cjelini te emo dijelove razvrstati pomalo kol-
ka tjelesna povreda, postaje sponom njegova spaavanja
ski, ponajvie zbog njihove razabirljivosti.
tronim jedrenjakom prepunim nonog ulova. Djelotvor-
1) Ladanjski izlet oca i sina u pratnji sporednih likova
nost oca sredinjega lika presudna je u spaavanju, pa je
kontese i kontesice te otokoga teaka proima se s osvje-
barem djelomice ublaen uteg njegova neprestana iska-
tavanjem djeakove spolnosti, ali i s detaljnim uvidom
zivanja nadmoi i prigovaranja. Redateljsko-snimateljski
u djelatnost otokih seljaka prigodom strienja ovaca.
postupci, pomalo i zaudno, potpuno su opreni prija-
Ujedno svjedoimo o poloaju oca, predradnika na vla-
njem pripovjednom segmentu. Babajin odabir planova,
stelinskom posjedu, koji se neprestano hvasta svojim
njihovo montaersko usuglaavanje u izvedbi Martina
poloajem. Meutim, ujedno je u procjepu podlonosti
Tomia, nagovjetavaju razmjerno drugaiji filmski ri-
aristokraciji i nametanju vlastitih vrijednosti teacima,
tam. Dok je u nonom tunolovu i zbog same tmine mje-
pa njegov drutveni poloaj ostaje nepotpuno prihvat-
stimina plonost kadra bila nuna zbog razabirljivost,
ljiv i jednima i drugima. Razmatrajui taj segment kroz
u jutarnjoj plovidbi jedrenjakom mizanscena ponegdje
stanovita prostornih suprotnosti, posvema je jasno da
odraava primjerenu rasko, te je barem jedan kadar
usmjerenost prema kopnenom zaleu razabiremo poput
toliko slojevit u dubinskom nizanju planova da gledate-
snane utemeljenosti prikazane drutvene zajednice,
ljev pogled doslovno moe kliziti u izboru prikazanog.
njenih hijerarhijskih postavki. Nasuprot tome, naglasak
Slikovnost morskog i nebeskog plavetnila, mirnoa mor-
na morskom okrilju prigodom naznaenog buenja dje-
skog prostranstva suprotstavljena je brodskim prostoru
akove spolnosti postaje snanim iskazom odmaka od
rudimentarnih odrednica i naznaenih smeih tonova,
uvrijeenog, a uz naznaenu sponu predoene pilje, i
pa takav kolorit ne predstavlja tek oitovanje slikarskog
izrazitim mitskim simbolom podsvjesnog, prerastanja iz
naslijea hrvatskog modernizma ili pak amerikog sli-
djeatva u adolescentno razdoblje.
karstva 19. stoljea, ve i zamalo postmoderan (!) odslik
Pritom nas ne mora uditi da kopneno i morsko podruje
pustolovnog filma klasinoga razdoblja.
Babaja i snimatelj Goran Trbuljak predoavaju oprenim
3) Segment je berbe smjeten u okruje otokog podne-
postupcima. Plein air obaju okruja nalik je hrvatskom
blja, krto okruje kojem ipak ne nedostaje zadivljujuih
slikarskom modernizmu, a dok razmjerna horizontalnost
prirodnih prizora. Pritom, poetne scene prikazuju me-
morskog postaje i narativnim motivom, esta geometrij-
usoban odnos oca i sina, ali i odnos ljudi s okrujem, od
ska ocrtavanja likova u kopnenom okrilju iskaz su dina-
kojih upravo druga od njih iskazuje zamalo mitsko usu-
minih kompozicijskih postavki kadrova u ovom segmen-
glaavanje prirodnog i ljudskog. Detaljno predoavanje
tu, kao i hijerarhijskih drutvenih postavki.
berbe obuhvaa, meutim i moralni rasap seljake zajed-
2) Noni tunolov pripovjedni je segment naglaene dra-
nice koja uslijed neimatine stremi grabeu, ali i oev
matinosti, i zbog akcijskog djelovanja skupine ribara, ali
moralni rasap nastao kao posljedica njegove bludnosti.
i zbog egzistencijalne opasnosti po jednoga od njih. Po-
Nuno je prisjetiti se da oba moralna sunovrata otkriva
djednako, ugroenost ribolova je i izvanjska, jer su bri
upravo sredinji lik djeak. No, dok je drutveni rasap
i uinkovitiji talijanski brodovi motornog pogona znatno
po njegovu opstojnost ipak marginalan, oevo posrtanje
su uspjeniji od domaih jedrenjaka. Tunolov je obavi-
je izravan iskaz ruenja roditeljskog autoriteta.
jen nonom tminom, pa nas ne mora uditi slikovnost
Slikovnost ovoga segmenta odraava kolorit znatno ni-
koja se oslanja o naslijee baroknog chiarroscura, ali nas
eg intenziteta, podjednako i zbog rane jeseni, i zbog
svakako moe iznenaditi odabir planova u kojem nagla-
kontekstualnog odnosa oca i sina. Zanimljivo je da se
eniju ulogu imaju detalji ili blii planovi, negoli srednji,
redatelj u suglasju sa snimateljem Goranom Trbuljakom
a kadrovi mlaahnoga sredinjeg lika predstavljaju svoje-
kompozicijskim postavkama planova poigrava raznim
vrsne ritmine interpunkcije u sklopu filmske grae ovog
perspektivama, dubinskim kraenjima kao ritminim
segmenta. Kree li se odabir planova od bliih prema
naglascima egzistencijalnosti teaka, a uporaba sred-
srednjim, postaju to kadrovi strepnje i iekivanja, bilo
njih planova postaje vodiljom otkrivanja oevih grijeha,
zbog izvanjske opasnosti, bilo zbog egzistencijalne ugro-
vodiljom koja vrhunac dosee u zamraenom interijeru
33
62 / 2010
Izgubljeni zaviaj (1980)
djeakova otkrivanja oeve poude. Neprestana oeva
izravno, ve s odmakom. Odlazak sredinjega lika iz za-
bahatost koja tijekom narativnosti zbog redudantnosti
viajnog okruja srednji je plan toga pasivnog junaka u
postaje poput uma u komunikacijskom kanalu, napo-
zamalo leeem poloaju na brodskoj palubi, plan koji
sljetku je svedena na tjelesnu i moralnu slabost, pa je
sugerira i njegovo gubitnitvo.
djeakov stid posvema logina posljedica, a njegovo ra-
Zbog toga i zavrna sekvenca suvremene filmske razine
zoaranje uzrokom dalje pasivnosti.
tek snano naglaava prostornu i osobnu nepripadnost

sredinjega lika, nepripadnost oprenu ironijskom od-
Poslijeratna filmska razina
maku nedovoljno pripremljenoga pogreba, nedovoljno
Ako je zavrni kadar prijeratnog filmskog segmenta bio
pripremljenog uslijed drutvenih tenji gospodarskog
ui bliski plan zaplakanog djeaka, poetni je srednji plan
prosperiteta. Usamljenost je toga protagonista, kao i
odrasloga sredinjega lika u dolasku brodom na zaviajni
drutvena iskorijenjenost, potpuna, pa se on ne moe
otok, a itav je narativni segment suoavanje s posljedi-
oitovati na razmeu sadanjosti i prolosti, to zavrni
cama rata, kao i oeva nasilnog stradanja. Ne mora nas
total svrhovito podcrtava.
pritom uditi naglaena usmjerenost interijernim prizori-
Glazbena dimenzija filmske cjeline pod vodstvom An-
ma veinom obavijenim nonom tminom, prizorima koji
elka Klobuara u prilagodbi glazbenih ostvarenja Cla-
oituju oaj sporednoga enskog lika, nekadanje oeve
udia Monteverdija postala je u primjerenom odabiru u
slukinje (Nada Spasojevi), ali i posvemanju pasivnost
raznim segmentima dio narativne grae ovoga iznimnog
i otuenje sredinjega lika. Uporaba ogledala kao pripo-
ostvarenja. Ne treba pritom zaboraviti ni unutarprizor-
vjedno-slikovnog postupka ujedno je i uteg gledatelje-
nu ovlanu uporabu country hita Johna Denvera Country
voj recepciji koja se spram predoenog ne usuglaava
Road u prvoj sekvenci filma, uporabu koja i namjenski
34
62 / 2010
Izgubljeni zaviaj (1980)
i kontekstualno odraava odnos sredinjega lika prema
i kulturnom stanju podneblja i razdoblja. Tako kroz
zaviajnom podneblju.
prizmu rudimentarnosti egzistencije seljaka oitujemo
Izgubljeni zaviaj je ostvarenje djelotvorno izraenih
gospodarski zastoj, podlonost vlastelinskom nadzoru,
etnografskih vrijednosti. U svakom od retrospektivnih
gotovo nemogunost znatnijega drutvenog razvitka,
segmenata svjedoimo detaljnom iskazu djelotvornosti
dakle represivne imbenike. Podjednako, u segmentu
otokog puanstva razdoblja izmeu dvaju svjetskih ra-
tunolova svjedoimo rasapu brodarstva, rasapu u koji-
tova. Razabirljivo i vjerodostojno predoavanje strienja
ma se domai jedrenjaci ne mogu mjeriti s talijanskim
ovaca, tunolova i berbe postaju tako i kontekstualan,
parobrodima upravo uslijed nieg gospodarskog statusa.
kao i sadrajan dio filmske narativnosti. Gotovo bismo
Ideoloki predznak toga filma, a pogotovo poslijeratnog
mogli ustvrditi da Babaja iskazu naznaenih etnografskih
segmenta, ublaen je zbog vremenskoga odmaka, kriti-
vrijednosti pristupa dvojako: istraivaki, ali i osobno.
nost prema drutvenim nepravilnostima svedena je na
Istraivaki upravo zbog toga to detaljno pristupa sva-
osobnu razinu, a viegodinji pomak uprizorenja od knji-
kom od motiva djelotvornosti i opstojnosti otokog pu-
evnog izvornika (1955) uzrokom je temeljitije filmske
anstva, a osobno uslijed vlastita naslijea odrastanja u
rekonstrukcije drutvenog konteksta.
okruenju jadranskoga otoka.
Slojevit koliko je to god mogue, Izgubljeni zaviaj Ante
Ne smijemo zaboraviti ni povijesnu vrijednost ovog
Babaje razotkriva se u tridesetogodinjem vremenskom
ostvarenja, vrijednost koja se zasigurno preklapa i s ne-
odmaku u zamalo potpunoj raskoi, pa ga moemo po-
tom razabranim etnografskim predznakom. Izgubljeni
staviti u same vrhove stvaralatva toga prijelomnog hr-
zaviaj, dakako, nije povijesna itanka, no u njemu bes-
vatskog filmskog autora.
pogovorno svjedoimo o drutvenom, gospodarskom
35
UDK: 78:791.633-051Babaja, A.(049.3)
Irena Paulus
Glazba i umovi svakako su veoma vana komponenta u igranim filmovima Ante Babaje, usklaena s drugim komponentama
njegove poetike od populizma do elitizma, od povijesnosti
do svevremenosti. Meutim, dok se za Carevo novo ruho i Brezu
moe rei da koriste glazbu na inovativan nain, kasniji autorovi cjeloveernji igrani filmovi prvenstveno koriste glazbu kao
tzv. muzak, neutralnu, pasivnu glazbu, prilagoenu temeljnim
znaajkama filma. U Mirisima, zlatu i tamjanu tako se zvukovima
pridaje simbolika vrijednost, a u Izgubljenom zaviaju pasivnost
junaka ocrtava se i na zvuni nain. Premda temeljno nenametljivi, i glazba i govor i um mogu se isprepletati na eminentno
modernistiki nain, tako da se ak brie razlika izmeu tih kategorija.
moglo bi se rei "klasian". Anelko Klobuar, koji potpisuje sve partiture Babajinih igranih filmova, osim Mirisa,
zlata i tamjana (jer tu nema glazbe), u Carevom novom ruhu
neorenesansnom glazbom ocrtava vrijeme radnje,2 dok
se neoromantinim elementima ak pribliava hollywoodskim tipinostima. to se tipinosti tie, koristio se i
tematskim radom (koji je u filmskoj glazbi uobiajen), a
tu su i elementi novije glazbe s poetka 20. stoljea i
kasnije, koji se na neki nain odraavaju u stilizacijskim
karakteristikama i "golom" izgledu filma (pozadina svih
scena je bijela, a scenografija je svedena na minimum).
Breza je takoer glazbeno "tipina", a za kraj 1960-ih ak
i ispred svojeg vremena. Naime, Klobuar se ovdje eksplicitno slui filmskim songom: radi se o pjesmi Slavuj pjeva
Carevo novo ruho i Breza: tipinosti i populizam
koja nosi folklorne karakteristike, ali koja je upletena u
U opusu Ante Babaje pet je dugometranih igranih fil-
partituru kao glavna tema filma.3 Tu je, takoer, i brojali-
mova. No dok su Carevo novo ruho (1961) i naroito Breza
ca Jedna pura, dva pandura koja ide korak dalje od ranije
(1967) i danas prijemivi publici zbog sadraja u prvo-
pjesme: Babaja ju je, naime, montirao poput suvremenih
me sluaju radi se o scenariju nastalom prema istoimenoj
spotova, to je, etrdesetak godina nakon filma, inspiri-
bajci Hansa Christiana Andersena, a u drugome prema
ralo sastav HR ELECTRO da iz iste osmisli i snimi komer-
novelama Slavka Kolara Mirisi, zlato i tamjan (1971),
cijalni glazbeni spot.4 Ono to se u svoje vrijeme inilo
Izgubljeni zaviaj (1980) i Kamenita vrata (1992) lirski su,
samo zgodnom idejom, danas funkcionira komercijalno:
meditativni filmovi sporijeg tempa, to najee nije ga-
kao reklama za film Breza. No dok se o Brezi, a i o Care-
rancija uspjeha kod iroke publike.
vom novom ruhu moe govoriti s obzirom na uobiajene
Zvune staze Babajinih ranih igranih filmova takoer do-
postupke u filmskoj glazbi (Carevo novo ruho) i s obzirom
nekle prate ideju populistikog, u Carevom novom ruhu
na blizinu suvremenog populistikog tretmana filmske
i Brezi, dok su preostala tri filma usmjerena prema fil-
glazbe (Breza), ostala tri Babajina igrana filma ne mogu
mofilskom elitizmu. U Carevom novom ruhu i Brezi pristup
se time podiiti. Dodue, u njima takoer ima elemena-
filmskoj glazbi i filmskom zvuku relativno je uobiajen,
ta suvremenog tretmana filmske glazbe, ali on je daleko
1 Naglaavajui autorstvo s jedne strane i "potpuno posveenje umjetnosti" s druge, Turkovi navodi da takva opredjeljenja nuno vode u elitizam: "koncentracija na umjetnost trai usredotoenje uz iskljuenje"
(2002: 42).
jednost songa u to vrijeme jo nije bila otkrivena.
2 Dodue, Andersenova pria je, poput svih bajki, bezvremena, ali se

odvija "jednom davno" a to bi moglo biti i 15. i 16. stoljee. Na to vrijeme
upuuju i kostimi.
3 Song u vrijeme nastanka Breze nije novost, ali je relativna novost da
se song uplee u partituru kao to to ine Dimitri Tiomkin u vesternima,
odnosno John Barry u filmovima o Jamesu Bondu. No komercijalna vri-
36
4 HR ELECTRO je skladateljsko-producentski dvojac kojeg ine H. Crni

Boxer i B. Harfman Hari, a koji je uz pomo ansambla Lado, ostvario iznimno uspjean album naslova Lado electro na kojemu se naao i song
"1Pura2Pandura". Koliko je spotovskog potencijala u izvornoj brojalici pokazuje podatak da je spot, koji je nastao na temelju suvremenog songa
"1Pura2Pandura", prikazan na brojnim stranim i domaim televizijama
(izmeu ostaloga, i na amerikoj LinkTV koja ga je uvrstila u svoj godinji
Top 10) te da na web-stranici National Geographica taj spot predstavlja
Hrvatsku (usp: http://www.hrelectro.hr/lado%20electro.htm). Inae, brojalicu je pronaao i u film umetnuo glazbeni voditelj ivan Cvitkovi.
62 / 2010
Simbolika zvuka u igranim filmovima Ante Babaje
62 / 2010
Irena Paulus: Simbolika zvuka u igranim filmovima Ante Babaje
Milka Podrug-Kokotovi, Ivona Petri i Sven Lasta u filmu Mirisi, zlato i tamjan (1971)
drukiji: glazbeno je polazite Babajinih kasnijih igranih
ka korijenima" takoer suptilno mijenja (2002: 63-64).
filmova muzak neutralna, pasivna glazba, ali i specifian
Za razliku od romana, naglaava Pavii, film nije toliko
odnos prema filmskom zvuku uope.
politika alegorija (premda je i to, prema samom Babaji),

nego je u sreditu pozornosti egzistencijalno nitavilo.5
Zvuno ustrojstvo simbola u filmu

Mirisi, zlato i tamjan
Svojevrsni nihilistiki svjetonazor odraava se, kako Tur-
Piui o Babajinu filmu Mirisi, zlato i tamjan i njegovoj
prevodi kao "okljatrenost na neizostavno", a koje se ini
vezi s istoimenim romanom Slobodana Novaka, Jurica
poput "ekranizacije Becketta", filma o "oajnim individu-
Pavii istie da "roman pripovijeda o razoaranom lje-
ama bez adrese i prolosti" (Pavii, 64, 65) ili filma koji
viaru (...) koji u neokonzervativnoj konverziji otkriva
se na najloginiji mogui nain u opusu jednog filmskog
vrijednost starine, batine, korijena i zaviaja" i iji se
autora nadovezuje na, takoer politiki izazvanu (prema
vjerski svjetonazor u svemu tome opet na nain "povrat-
rijeima Anelka Klobuara), "golost" scenografije u filmu
5 Babaja je svjedoio da je film, dok se prikazivao u Zagrebu, "imao vrlo

pristojne kritike i pristojan broj gledalaca", no kada je prikazan na Filmskom festivalu u Puli, "nikad Pula nije tako zvidala kao te veeri" (Radi
i Sever, 2002: 184). Zvidanje je Babaju teko pogodilo i, kako se ini, od
toga se nikada nije potpuno oporavio. S druge strane, na smotri hrvatskih
filmova u Londonu publika je "u dvorani, dok je gledala kako jedna starica,
Ivona Petri, maltretira jedan brani par, uivala, urlala od smijeha. Dok su
mislili da e to biti film o tome uivali su, a kad je to krenulo u te politike
vode interes je padao, padao do dna" (ibid., 186). Naposljetku, sam je Slo-
bodan Novak u Varavi prisustvovao komornoj projekciji Mirisa i to je bila,

kako kae Babaja "najvea poslastica Jer oni su to razumjeli, sva ta naa
politika, nazovimo to, muenja ili kako hoemo; oni to razumiju" (ibid.).
kovi pie, u "golosti" sadraja i situacija,6 koje Pavii
6 Turkovi tvrdi da se poslije Tijela (1965) u Babajinim filmovima "pojavljuje neka jaka kompozicijska intervencija u pripovijedanje" koja se u
Mirisima, zlatu i tamjanu oituje "u inzistentnoj varijantnoj repetitivnosti
ogoljelih situacija () s ve navedenim ritmiko-stilizacijskim 'kodama'."
(2002: 48)
37
62 / 2010
Sven Lasta u filmu Mirisi, zlato i tamjan (1971)
Carevo novo ruho (Paulus, 2002a: 196 i 206).
jedini um, a koji su izraz osamljenosti i drutvene izola-
Upravo ta "golost" i "okljatrenost" odrazila se na ustroj-
cije. A opet, zvonjava zvona s oblinje crkve nerijetko na-
stvo zvune staze Mirisa, zlata i tamjana. "To smo Boko
dopunjuje i kontrapunktira ostalim zvukovima kao uhu
Violi i ja radili i htio sam jedan namjerno asketski film,"
ugodna, sveprisutna dominanta.
rekao je Babaja o scenariju. A zatim je to povezao s glaz-
Premda mu je uskraena glazba (osim u pici i u sredini
bom: "I dao sam si rije da neu nikakvu muziku unutra,
filma gdje se pojavljuju boine pjesme), film je doista
ali da muzika mora postojati u filmu, u ritmu, u svemu. I
"glazben" (kao muziki voditelj potpisan je ivan Cvitko-
doista, osim malo na pici, nema je" (cit. u Radi i Sever,
vi). Specifino ritmiko oblikovanje o kojemu je govorio
183).
Babaja ("ima ritam, ima krasan ritam", u Radi i Sever,
Na auditivnoj razini to je znailo da na filmskoj pici ne-
185) uje se ve u jednoj od ranih scena u kojoj junak
ma zabiljeenog imena skladatelja, da je prisutnost glaz-
hodajui nogom udara (bubnja) u lonac za vodu. Zvuk
be minimizirana, da je govor tur i usiljen te da su zvuni
je objanjen sadrajem (poziva se susjeda da pomogne
efekti rijetki. No umovi privlae pozornost kao da su
vaenju vode iz bunara), ali se samo bubnjanje doivlja-
u prvome planu i kao da se, ponekad, njima namjerno
va kao iskaz prkosa (Sven Lasta glumi Maloga s vjeno
pretjeruje. Zvuk fekalija baenih niz liticu eksplicitan je
stisnutim licem) koji potencira te na neki nain i dodatno
i upravo pretjeran: to je u zvuk pretoen ivot "izmeu
ublaava spomenuta zvonjava crkvenog zvona.
dva sranja" s kojime se junak pokuava pomiriti. Pretje-
Crkvena zvona uju se i u sceni u kojoj se Mali sputa
ruje se i sa zvukom koraka koji, ponekad, predstavljaju
niz stube,7 a to je, pritom, jedina scena u kojoj se u fil-
7 Babaja je scenu snimio overlapinzima da se dobije dojam kako se

junak sputa (propada) sve dublje i dublje (ibid., 189).
38
62 / 2010
mu pojavljuje glazba. No daleki odjek boine pjesme U
gospodar). Babaja, naime, esto snima Madonu tako da
to vrijeme godita koju pjevaju ljudi pred prepunom cr-
se njezina soba s krevetom nalazi u drugom planu, ali da
kvom (Babaja u pozadini pokazuje kako ljudi stoje pred
se njezin glas jasno uje. Taj je glas sveprisutan, poput
crkvenim vratima) nikada ne uspijeva potpuno zaokupiti
svojevrsnog promatraa koji se, premda doista ne vidi
pozornost. Dok se pjesma u poetku "bori" s udaljenou
to se zbiva, uplee u razgovore i situacije, pa i u najinti-
(zbog ega je tia) i dominantnom zvonjavom (zbog ega
mnije trenutke meu likovima. Taj glas, koji za razliku od
ju je tee pratiti), u trenutku kada je junak blie crkvi,
ruiniranog tijela, posjeduje mo (u sceni u kojoj Madona
nagrizaju je zvukovi prirodnih elemenata: snanog vjetra
ne eli pustiti alicu, komentira: "Ma znai da sam ja jaa
i valova kojima Mali (simboliki viui "u vjetar") povjera-
od tebe! Kako to?") te se esto tajanstveno javlja i u naj-
va svoj prkos.
neoekivanijim trenucima (kada se ini da je doista umr-
Pjesma govori da je nastupio Boi i da e se, ako je vje-
la, Babaja snima Maloga i susjedu, a ne staricu koja lei
rovati "proroanstvu" susjede, brani par uskoro "rijeiti"
u istoj sobi: zato se njezin Glas javlja poput mistinog
angrizave i zahtjevne, odvratne starice. Ona bi, naime,
svojstva koje govori kao da je upravo ustala iz mrtvih).
trebala umrijeti na Sveta Tri kralja. Otuda sveprisutnost
Odvojenost glasa od tijela postignuta je i na produkcij-
motiva tog blagdana. Njime film zapoinje: boina pje-
skoj razini: Madonu je utjelovila Ivona Petri, a glas joj je
sma Tri kralja jahahu prati uvodnu picu i uvodnu scenu u
posudila Nada Suboti.9 Naposljetku, Glas je toliko oa-
kojoj se sukobljavaju mladost Mali kao dijete odjeven u
rao redatelja Boidara Violia da je u svom kazalinom
anela; i starost u to vrijeme Madona ve ima podosta
uprizorenju filmskog scenarija izbjegao pokazati Mado-
godina. Sv. Tri kralja se takoer spominju u razgovoru. To
nu inzistirajui da se ona samo uje.10
je svojevrsna vremenska granica: osim kao mogui oblik

"spasa" od starice putem najavljene smrti, blagdan je barem djelomian spas za Maloga jer mu se tada ena vraa
Pasivnost glavnog i aktivnost sporednog

junaka u Izgubljenom zaviaju
iz Zagreba pa e pomoi pri njezi i brizi oko starice. A
Izmeu romana Mirisi, zlato i tamjan i Izgubljeni zaviaj
aludira se i na svjetsku knjievnost, tonije, na Shakespe-
postoji niz spona,11 a postoji i bliskost zvukovnih rje-
areovu komediju Na Tri kralja ili: kako hoete, to cijelu
enja u njihovim filmskim adaptacijama. Dok za Mirise,
situaciju Maloga i Drage stavlja na rub tragikomedije.8
zlato i tamjan Babaja odluno tvrdi da nije htio imati
Madona, meutim, ne umire, premda se na trenutak ini
glazbu, a svejedno ju je manje u doslovnom, a vie u
da je doista umrla. Ono to njezino raspadajue tijelo
prenesenom smislu ipak upotrijebio, u njegovoj film-
vrsto dri na ivotu je njezin akuzmatian glas. Madona
skoj adaptaciji Izgubljenog zaviaja glazba je u doslovnom
je u pravom smislu rijei acousmtre (usp. Chion, 2007),
smislu prisutna, ali je u prenesenom smislu zapravo ne-
doslovno glas bez tijela (acousmatic), glas koji se vrsto
ma. Ovdje su, naime, koriteni odlomci stavka Magnificat
dri svoga "biti" (tre) i koji gospodari situacijom (matre,
iz djela Vespro della Beata Virgine Claudija Monteverdija u
8 Tragikominost se ogleda i u razgovoru izmeu doktora i Maloga. Nakon to je susjeda objavila da Madona "nee jo dugo" i da e umrijeti
na Sv. Tri kralja, doktor pita Maloga: "Kada se oekuje sretan dogaaj?".
Mali odgovara: "Na Tri kralja!". Ne shvaajui o emu je rije, Madona
pita: "Kada?" "Na Tri kralja", iznervirano ponavlja Mali, "ili: kako hoete".
"O, pa to nije tako dugo, svega desetak dana" tjei ga doktor.
otila je, istie Babaja, korak dalje u Violievoj scenskoj preradbi romana, gdje se Madona uope ne vidi, nego samo uje." (2002. 65)
9 Babaja je u razgovoru s Radiem i Severom rekao kako mu je strano

ao to ime Nade Suboti nije stavio na filmsku picu: "Nadi sam se ispriavao uvijek, cijeli ivot, nisam je stavio na picu" (Radi i Sever, 185).
10 "Raspadajua starica koju glumi Ivona Petri a sinhronizira Nada Suboti itavo vrijeme ima auru nadnaravnosti, nedodirljive simbolinosti,"
pie Pavii. "Ona nije meso, nego ideja. Babaja je to izrazito elio. U
svom monografskom intervjuu on e rei kako ga je zapeklo to mu je
Ranko Marinkovi kazao kako 'fali ta nekakva nadnaravnost Madone'.
On kae: 'Ja mislim da sam to dao u tom prosedeu maksimalno. I dapae, imam vie u filmu nego to Novak ima u romanu.' Ta 'nadnaravnost'
11 Pavii u Babajinoj monografiji pie: "Dvije Novakove knjige koje je

Babaja ekranizirao u tom su smislu srodne. I Izgubljeni zaviaj (1955) i
Mirisi, zlato i tamjan (1968) u egzistencijalnom su smislu knjige o insularnom iskustvu, samoi i izmjetenosti. U oba junaci moraju rekapitulirati vlastiti odnos prema tradiciji, batini i prolom u najirem smislu:
junak Izgubljenog zaviaja tako to se vraa na otok nakon rata i prisjea
fragmenata obiteljske, klasne i svagdanske slike vlastita djetinjstva, a
junak Mirisa, zlata i tamjana tako to redefinira svoj odnos prema starici
plemkinji Madoni Markantunovoj s kojom je osuen dijeliti kuanstvo i
brinuti se o njoj. Oba su motiva i ikonografski zatrpani otokim Mediteranom, i to u tri pravca: tako to posreduju jedno mrtvo drutvo (kontesa,
badesa, kolonata, roilja, italoslavenskog jezinog gemita), jednu ekonomiju (tunolova, jematve, peenja rakije) i specifini katolicizam, koji
osobito u kasnijoj knjizi nudi niz ikonografskih, kalendarskih i liturgijskoteolokih kljueva za tumaenje" (2002: 58).
39
vana tvrdnja, jer oko oca se vrti radnja premda on ni-
Meutim, unato postojanju glazbe, redatelj je upotre-
je pozitivan lik, nego je "antipatini upravitelj imanja,
bljava rijetko, a njezina je funkcija najee sekundarna:
izrabljiva i slabi" (ibid.). A Pavii e otkriti da lik oca
Babaja je obino koristi da "oboji" prijelazne ili pano-
aktivno sudjeluje u oblikovanju zvune staze: "Oevo ne-
ramske sekvence. Budui da se radi o specifinom rano-
prestano klepetanje o kojeemu na loem hrvatskom s
baroknom slogu koji ve sam po sebi djeluje pasivno i
puno talijanizama u filmu s vremenom zadobiva gotovo
"atmosferino", glazba zapravo gubi svoju temeljnu funk-
status uma. Taj um biva ironiziran dominantnim u-
ciju "vodia kroz filmsko djelo" te se pretvara u muzak.13
movima filma koje Babaja izvrsno koristi i koji odreda
Koritenje glazbe kao muzaka moglo bi se usporediti s
pripadaju sferi rada: prosijavanjem zemlje, gnjeenjem
filmovima koji uope nemaju glazbu (dakle, poput Miri-
groa, koprcanjem tuna u mrei" (2002: 67). Zvuna je
sa...): njihov je cilj stvaranje filmskog realizma (Peterli
staza, dakle, slino kao i u Mirisima, zlatu i tamjanu, ispu-
pie da Izgubljeni zaviaj asocira na francuski poetski rea-
njena zvukovima koji su nerijetko simboliki, koji djeluju
lizam /2002: 33/), pa glazba kao uputnica na nerealno ili
glazbeno, ali ija uloga nadilazi ulogu priloene glazbe
fantastino u takvim filmovima nema to traiti.
(zvune je efekte oblikovao Zoran Lhotka). U filmu Mirisi,
No krtarenje glazbom te njezin izbor u Izgubljenom za-
zlato i tamjan to je akuzmatini glas starice, a u Izgublje-
viaju predstavljaju perspektivu glavnog lika koji je pa-
nom zaviaju to je zvuk arheolokog prosijavanja zemlje.
sivni promatra. Ne ita se to samo iz smirenog tijeka
Izgubljeni zaviaj je film sjeanja: tijekom dvaju flashbacko-
Monteverdijevih dionica to se ita iz gotovo skrivenih
va Mali se vraa u dalju (prije rata) i bliu (odmah nakon
lajtmotivskih postupaka. Naime, dok se tijekom filma
rata) prolost, a ti su vremenski skokovi obiljeeni zvu-
uglavnom ponavlja jedno djelo u istom instrumentalnom
kovima arheolokih sita iz sadanjosti. Zvuk je objanjen
aranmanu, novi aranman za dvije violine i gudae
u najranijoj fazi filma: arheolozi su na groblju pronali
ukazuje svojevrstan pomak od pasivnosti prema neto
nalazite, pa tu rade.15 No zvuk sita pojavljuje se i na
veoj aktivnosti. Radi se o dvjema scenama u kojima je
filmskim mjestima kojima oito ne pripada, a koji, u kon-
natuknuto rano otkrivanje seksualnosti o sceni na barci
tekstu filma sjeanja, podcrtavaju vremenske skokove iz
u kojoj se kontesica, sunajui se, sluajno (ili namjer-
prolosti u bliu prolost i naposljetku u sadanjost. Tur-
no) obnai pred Malim, i sceni u kojoj Mali gazi groe
kovi taj zvuk naziva apstraktnim (2002: 46), no zvuk sita
pred djevojkom koja zaokuplja njegovu panju, a koja bi
doslovno podsjea na prolaznost, na groblje, na smrt. U
mu mogla biti (i vjerojatno jest) polusestra. Ve ove dvije
usporedbi s akuzmatskim glasom iz filma Mirisi, zlato i
scene zadiru u bogatstvo tematike Izgubljenog zaviaja te
tamjan, radi se o slinom tipu zvuka, pa i slinom postup-
kao posebne teme donose incest i specifian odnos oca
ku sa slinim simbolizmom u pozadini. No u Izgubljenom
i sina. No glazba o tome ne govori gotovo nita: sklad
zaviaju se na zvuku prosijavanja sita koje je ponekad i
Monteverdijeva Magnificata upuuje na smirene emocije,
pokazano, ali ponekad nije, kao da se doista radi o starici
na ljepotu prikazane prirode (naroito u sceni u barci) i,
iz Babajina prethodnog igranog filma ne inzistira kao u
zapravo, navodi na zakljuak da je junak (Mali) pasivno
Mirisima, nego se taj zvuk pojavljuje planski i na precizno
slijedio svoj ivotni put.
ciljanim mjestima. Arheoloko sito je u Izgubljenom zavi-
Meutim, kako Peterli pie, "najaktivniji sudionik zbi-
aju znak za prolost u kojoj se sadanjost gubi. Ne nazi-
vanja nije glavni lik nego njegov otac" (2002: 32). To je
va Peterli film sluajno "izvornom potragom za izgublje-
12 Klobuar je Monteverdija instrumentirao koristei se "ivim" instrumentima i sintesajzerom. Sintesajzer mu je sluio za umetanje vokala
u instrumentalne obrade.
ce I belong". Glavni se lik vraa domu, mjestu kojemu bi, kako pjesma
kae, trebao pripadati.
14
13 Babaja nije mogao znati da e komercijalni filmovi 21. st. esto koristiti takav tip glazbe. Na slian nain funkcioniraju glazbene podloge
filmova kao to su Planina Brokeback (A. Lee, 2005), Michael Clayton
(T. Gilroy, 2007), Kraljevstvo (P. Berg, 2007) i Narednik James (K. Bigelow, 2008). S druge strane, Babaja na poetku filma koristi prizornu
glazbu s jasnim, moda prejasnim znaenjem: u uvodnoj sceni na trajektu mladi s gitarom pjeva "Country roads, take me home, to the pla-
40
14 Smirenost Monteverdijevih dionica zapravo proizlazi iz duhovnosti

djela, to je ponekad sasvim suprotno njihovoj upotrebi u filmu (seksualne fantazije, incest, ljepota prirode). Naime, "Vespro della Beata
Virgine" znai "Veernjica za Blaenu Djevicu" radi se o nizu veernjih
molitava skladanih za potrebe katolike crkve.
15 Ideju o arheolozima na groblju Babaja je preuzeo iz Novakove knjige
Izvanbrodski dnevnik.
62 / 2010
aranmanu Anelka Klobuara.12
62 / 2010
Vedrana Meimorec i Ivica Kunevi u filmu Kamenita vrata (1992)
nim vremenom". On naime, nalazi da "poentiranje prie
dijegetskim govorom, mislima.
dobiva na snazi finalnim izjednaavanjem, zdruivanjem
Metadijegetski govor blizak je, naravno, akuzmatinom
likova oca i sina u smrti" i jer film zavrava, "istina, ne
glasu, ali u Kamenitim vratima nije toliko nametljiv kao
poinjenim ali zato simboliki jasno naznaenim samo-
to je nametljiv i sveprisutan glas starice u Mirisima, zlatu
ubojstvom" (2002: 32-33). To (samo)ubojstvo najavljuje
i tamjanu. Za razliku od toga, dijegetski, prizorni govor je
zvuk pri vremenskom prijelazu: uz zvuk rada arheologa
elitistiki. To je govor filozofa i poeta koji u ivotu vide
na groblju tu je i zvuk zvona koji doslovno i simboliki
viu svrhu: zato je Borasova trea strast Glazba. Treba li
govore o smjeru kojime kree pria.
navoditi koja glazbena djela slua Boras? Beethovenov

kasni gudaki kvartet op. 130, Mozartov motet Ave verum
Potraga za Odgovorom je zavrena: Kamenita vrata
corpus i Bachovu kantatu Isuse, radosti ljudskih elja. Nije li
U filmu Kamenita vrata pandan zvukovima Smrti dakle,
to neobino glazbeno-vjersko usmjerenje za znanstveni-
akuzmatinom glasu starice, zvuku prosijavanja sita i
ka, premda njegov glazbeni repertoar obuhvaa i filozof-
zvuku zvona zvuk je otkucaja sata kojim jedan polu-
ska glazbena djela, poput stavka Sehr langsam, misterioso
djeli ovjek u lijenikoj ekaonici odbrojava minute do
iz Mahlerove Tree simfonije, iji tekst junak glasno citira?
vlastita kraja. Smrt je jedna od vanih tema u Babajinim
A da slika bude potpuna, tu je neutralna glazbena podlo-
filmovima, a njome se u Kamenitim vratima, piui i raz-
ga, stvorena/improvizirana uz pomo clustera, iji je au-
govarajui o njoj, bavi glavni junak, dr. Boras. No Boras
tor (ovdje filmski) skladatelj Anelko Klobuar.
misli da su Ljubav i Smrt neraskidivo povezani, pa kada
Ne pie, dakle, sluajno, Peterli o Kamenitim vratima kao
na Kamenitim vratima upozna tajanstvenu enu, gotovo je
o "sublimatu veine motiva i ranijih ideja" Ante Babaje
jasno da e, kao u Wagnerovu Tristanu i Izoldi, neobian
(2002: 34). Jer taj se sublimat ne odnosi samo na struk-
par (ena moda uope ne postoji, moda je tek Boraso-
turu, sadraj i vizualnost, nego i na zvunu stazu. Nai-
va fantazija) nai mir i ljubavno sjedinjenje samo u smrti.
me, Klobuareva originalno skladana glazba funkcionira
Zato, ponekad, Ana i Boras jedno drugome govore meta-
poput muzaka, poput Monteverdijeve glazbe u Izgublje-
41
filozofsko-meditativan film. Izgubljeni zaviaj je sniman
glazbe na zvunoj stazi Mirisa, zlata i tamjana. U Kameni-
poput pastorale, a u tom smjeru pokazuju i glazbene
tim vratima popratna glazba svojom pasivnou (premda
silnice.18 Naime, glazbena forma pastorale postala je
je i ovdje, kao i u Izgubljenom zaviaju mogue navesti
znaajna u vrijeme prvih koraka opere a to je vrijeme
nekoliko lajtmotiviki oblikovanih i miljenih odlomaka)
obiljeilo djelovanje Claudija Monteverdija, skladatelja
ponovno ocrtava svijet osamljenosti i izoliranosti. Dok je
ije su se opere uspjele jasno odmaknuti od inicijalne
u Izgubljenom zaviaju muzak omoguavao distancu gle-
forme pastorale. S druge strane, Kamenita vrata sasvim su
datelja spram prie, u Kamenitim vratima stvara osjeaj
proeta filozofskim, ili bolje reeno metafizikim medi-
distance, ali ne toliko gledatelja spram filma nego glav-
tiranjem. Metafizika nije samo dio sadraja i dio naslova
nog lika spram okoline. Gledatelj je, meutim, uvuen u
Borasove knjige, ni ustaljeni, sastavni dio dijaloga me-
junakov dijegetski prostor zahvaljujui upotrebi klasinih
tafizika se ita iz pasivnih glazbenih blokova clustera koje
glazbenih djela.
je skladao Anelko Klobuar.
Paradoksalno, djela Mozarta, Beethovena, Bacha i Ma-
No za razliku od veine skladatelja koji, kada upotreblja-
hlera vie pripadaju filmu od originalno skladane glazbe.
vaju clustere na ovaj nain, kao rezultat dobivaju teku,
Pripadaju mu u toj mjeri da je tekst iz pjevanog stavka
masivnu glazbu kojoj se teko oduprijeti, Klobuar je
Mahlerove Tree simfonije nadahnue i ivotni moto glav-
uspio glomaznost clustera olakati i svesti s opeg na in-
nog junaka, pa i toliko da naslovnice s junakovih/Babaj-
timno. Zbog toga su Kamenita vrata duboko subjektivan
inih ploa postaju temeljem redateljeva strukturiranja
film u kojemu subjekt Boras filozofski lamentira o
kadrova.16
Smrti.
No, glazba ipak nije jedini smisao ivota, jer Borasa zao-
Klasina glazbena djela sugeriraju junakovu vezu sa smr-
kupljaju ak tri stvari: Smrt o kojoj pie u svojoj knjizi
u, kao i njegov filozofski, gotovo vjerski odnos prema
Metafizika smrti, koju proivljava svakodnevno sa svojim
toj temi. No to vie nije okretanje vjeri na nain po-
pacijentima, ali i osobno, kroz dva infarkta; Ljubav koja
vratka korijenima kao u Mirisima, zlatu i tamjanu, nego
mu do kraja ostaje tajnom i mistinom poput Smrti; te
je to okretanje vjeri iz koje se trae odgovori. Od svih
Glazba koju slua u svakoj prigodi i koju smatra ekviva-
izabranih djela a sva su birana pozorno, s odreenom
lentom Ljubavi i Smrti. Radi se, u neku ruku, o "Svetom
podtekstualnom porukom Mozartov Ave verum corpus i
Trojstvu", o tri Borasu najvanija ivotna elementa, tri
Bachov Isuse, radosti ljudskih elja direktno se okreu vje-
motiva koji, kako pie Peterli, zanimljivo predstavljaju
ri, za razliku od Beethovenova kasnog gudakog kvarteta
"vrijednosti koje se najtee racionaliziraju" (2002: 34).17
op. 130, nastalog u vrijeme kada je skladatelj sam, svojim
Turkovi pie da su Kamenita vrata "testamentarni film"
glazbenim rjenikom poeo traiti odgovore o osamlje-
te govori o njegovoj lirsko-meditativnoj strukturi (2002:
nosti, izoliranosti i smrti. Metafizikom idealu dr. Borasa
50). Meni se vie ini da epitet lirske meditativnosti ipak
moda je najblii etvrti stavak Mahlerove Tree simfonije
vie pripada Izgubljenom zaviaju, dok su Kamenita vrata
koja je u svojoj biti programsko djelo: Mahler je naslo-
16 Upitan da li je na umu imao Tarkovskog kada je snimio zavrnu sekvencu sa "slikama u vodi", nakon ega se vidi da je glavni junak mrtav, Babaja
je rekao: "Mislim da ne; ako neeg ima, nije bilo svjesno. Inae, to mi se
jako dopalo, te slike u vodi to su zapravo omotnice ploa. Kunevi mi je
rekao: 'Napravio si poeziju od obinih stvari'." Babaja je smatrao da je na
omotnicama ploa cijeli jedan svijet koji bi se dao umjetniki interpretirati.
Ideju mu je dao student na Akademiji dramske umjetnosti koji je htio snimati film o gramofonskim ploama (usp. Radi i Sever, 2002: 196-197).
19 Ovdje se vidi da je Babaja u Kamenitim vratima doista birao same

glazbene "cvebe". Dok Beethovenov gudaki kvartet op. 130 sa svojih
est stavaka iskae iz okvira klasinih kvarteta u etiri stavka, Mahlerova Trea simfonija gotovo potpuno ponitava formu simfonije. Ne samo
zato to je skladana (takoer) u est stavaka, a ne u uobiajena etiri,
nego i zato to je svaki stavak miljen programno prije izdavanja svaki
je nosio naslov: 1. Pan se budi, proljee dolazi, 2. to mi kazuju cvijee
i livada, 3. to mi kazuju ivotinje u umi, 4. to mi kazuje ovjek, 5.
to mi govore aneli i 6. to mi govori ljubav. Planirani sedmi stavak,
to mi kazuje dijete postao je posljednjim stavkom etvrte simfonije.
Velika novina u formalnom okviru Tree simfonije je karakterna raznorodnost stavaka, kao i uvoenje ljudskog glasa, enskog alta. Mahler je
volio baratati s glasovima, i time se nesputano koristio u simfonijama
premda je bio prvi nakon Beethovena koji se usudio toliko naruiti ustaljenu shemu. Simfonija je ipak u osnovi instrumentalno, a ne vokalnoinstrumentalno djelo.
17 Sjetimo se da se motiv svetog broja tri pojavljivao i u Mirisima, zlatu i

tamjanu.
18 Pojam pastorale kao odrednice Izgubljenog zaviaja upotrijebio je Pavii. Meutim, on kae: "Na prvoj razini Izgubljeni zaviaj je pastorala, pjesma jednostavnom i krotkom ivotu teaka Meutim, () Babajina pastorala manje je idilina i u njoj socijalne sile prijete cijelo vrijeme." (2002: 66)
42
62 / 2010
nom zaviaju, odnosno "tiine" ili namjernog izbjegavanja
62 / 2010
ve stavaka po nalogu izdavaa zamijenio suhim oznaka-
bljenom zaviaju veernje molitve Claudija Monteverdija,
ma tempa, pa se iz naziva etvrtog stavka Sehr langsam,
koje djeluju poput pasivnog objekta (tako, uostalom,
misterioso ne vidi da je pravi, inicijalni naslov bio to mi
djeluje i Klobuareva glazba u Kamenitim vratima) nude
kazuje ovjek koji uglazbljuje tekst Ponone pjesme iz Ni-
takoer put iskupljenja: da li u smjeru crkve ili u smje-
etzscheova djela Tako je govorio Zaratustra.19
ru potrage za istinom u prolosti, ostaje otvoreno. No
Zanimljivo je da okretanje vjeri kako bi se objasnila smrt
u Kamenitim vratima potraga je zavrena, a glavni junak
(unato tome to glavni junaci uope nisu vjerski orijen-
odgovor ne nalazi samo u vjeri, premda izriito pita i raz-
tirani) uvijek prolazi kroz glazbeni eludac. U Mirisima,
govara sa sveenikom. Nalazi ga u filozofiji i glazbi koja
zlatu i tamjanu ono malo glazbe to se pojavljuje u uvodu
je, uz Anu, njegova najvea ljubav. Nalazi ga, uostalom,
filma i tijekom Boine mise koja se nasluuje u pozadini
u vlastitom iskustvu Smrti, a ini se da i Babaja nudi neki
kadra su boine pjesme. Time je, ini se, junaku koji
svoj odgovor. Nakon Bachove kantate, koja je Borasov (ali
je pasivan ali se ipak buni protiv egzistencijalnog nita-
i Babajin) izbor, zavrna pica odjekuje tupo i nesmiljeno
vila i besmislenog tetoenja raspadajue starice-drave,
u potpunoj tiini.
ponuen daleki izlaz iz mranog tunela u vjeri. U Izgu-
Literatura
Chion, Michel, 2007, Audiovizija: zvuk i slika na filmu, Beograd: Clio
HR ELECTRO <http://www.hrelectro.hr/lado%20electro.htm> posjeeno 10. 5. 2010.
Pansini, Mihovil, 2002, Kamenita vrata, u: Peterli i Puek (ur.), str. 133-136.
Paulus, Irena, 2002a, Glazba s ekrana. Hrvatska filmska glazba od 1942. do 1990. godine (poglavlja: "Anelko Klobuar orgulja
u filmskom studiju", str. 163-194, i "Glazba na metre razgovor sa skladateljem Anelkom Klobuarom", str. 195-209), Zagreb:
Hrvatski filmski savez i Hrvatsko muzikoloko drutvo
Paulus, Irena, 2002b, "Glazba u igranim filmovima Ante Babaje: etiri glazbeno-filmske paralele", u: Peterli i Puek (ur.), str. 83-104.
Peterli Ante i Puek Tomislav (ur.), 2002, Ante Babaja, Zagreb: Nakladni zavod Globus
Peterli, Ante, 2002, "Ante Babaja u kontekstu hrvatskog, jugoslavenskog i europskog filma", u: Peterli i Puek (ur.), str. 11-36.
Radi, Damir i Sever, Vladimir, 2002, "Razgovor s Antom Babajom", u: Peterli i Puek (ur.), str. 139-216.
Turkovi, Hrvoje, 2002, "Umjetnost kao osobni program", u: Peterli i Puek (ur.), str. 37-56.
43
kratkometrani, dokumentarni
Proizvodnja: Jadran film, 1955. r. Ante Babaja sc. Drago Gervais, Ante Babaja k. Hrvoje Sari mt. Boris Teija, Radojka
Ivanevi kratkometrani, dokumentarni c/b, 35mm, 426m
Pinter mt. Boris Teija kratkometrani, edukativni c/b,

16mm, 127m
RIJEKA LUKA
Proizvodnja: Zora film, 1960. r. Ante Babaja sc. Petar ujec,
Ante Babaja, Georgij Paro k. llija Vukas mt. Boris Teija kratkometrani, dokumentarni boja, 35mm, 407m
1955.
OGLEDALO
kratkometrani, igrani
Proizvodnja: Jadran film, 1955. r. Ante Babaja sc. Vjekoslav
Kaleb k. Nikola Tanhofer mt. Boris Teija gl. Nenad Kovaevi
ul. Vinko Bajzec, Radovan Vukovi, Igor Rogulja, Mirna Stopi
kratkometrani, igrani c/b, 35mm, 386m
1957.
BROD
Zagreb film, 1957. r. Ante Babaja sc Jure Katelan, Vesna Parun, Ante Babaja k. Hrvoje Sari mt. Boris Teija gl. Ivo Malec
kratkometrani, dokumentarni c/b, 35mm, 408m
POZDRAVI S JADRANA
Proizvodnja: Jadran film, 1957. r. Ante Babaja sc. Ante Babaja,
Zvonimir Berkovi k. Nikola Tanhofer mt. Boris Teija gl. Mario Nardelli kratkometrani, dokumentarni c/b, 35mm, 382m
1958.
NESPORAZUM
Proizvodnja: Zora film, 1958. r. Ante Babaja sc. Boidar Violi
k. Tomislav Pinter mt. Boris Teija gl. Bogdan Gagi kratkometrani, igrani c/b, 35mm, 355m
1959.
OPASNOSTI PRI RADU U LUKAMA
kratkometrani, edukativni
Proizvodnja: Zora film, 1959. r. i sc. Ante Babaja k. Tomislav Pinter
mt. Boris Teija kratkometrani, edukativni c/b, 16mm, 198m
LAKAT (KAO TAKAV)
Proizvodnja: Zagreb film, 1959. r. Ante Babaja sc. Boidar Violi k. Hrvoje Sari mt. Boris Teija gl. Miljenko Prohaska
sgf. Zlatko Bourek ul. Boris Festini, Janez uk, uro Puhovski
kratkometrani, igrani c/b, 35mm, 460m
1960.
URADI SAM
1961.
CAREVO NOVO RUHO
dugometrani, igrani
(prema Hansu Christianu Andersenu) k. Oktavijan Mileti mt.
Boris Teija gl. Anelko Klobuar sgf. Zvonimir Lonari kostim. Jagoda Bui ul. Stevo Vujatovi, Ana Kari, Mato Grkovi,
Josip Petrii, Zlatko Maduni, Ivo Kadi, Antun Nalis, Vanja Drach
dugometrani, igrani boja, 35mm, 2200m
1962.
PRAVDA
Proizvodnja: Zagreb film, 1962. r. Ante Babaja sc. Ante Babaja
(prema noveli Vladana Desnice) k. Tomislav Pinter mt. Boris
Teija gl. Zagrebaki jazz kvartet ul. Fahro Konjhodi, Ivo Kadi, Boris Festini, Kreo Zidari, Vana Kljakovi kratkometrani,
igrani c/b, 35mm, 306m
JURY
k. Mihael Ostrovidov mt. Lida Brani gl. Anelko Klobuar
ul. uro Puhovski, Stevo Vujatovi, Vera Orlovi, Mirko Vojkovi,
Rudolf Kuki kratkometrani, igrani c/b, 35mm, 380m
1963.
LJUBAV
Proizvodnja: Zagreb film, 1963. r. Ante Babaja sc. Boidar Violi k. Mirko Hesky mt. Lida Brani gl. Anelko Klobuar sgf.
Milan Blaekovi ul. Tomislav Pasari, Marina Glaser, Marinko
osi kratkometrani, igrani c/b, 35mm, 283m
1964.
PUTOKAZI STOJE NA MJESTU
Proizvodnja: Zagreb film, 1964. r. Ante Babaja sc. Ante Babaja,
Boidar Violi, Vlado Gotovac k. Frano Vodopivec mt. Lida
Brani gl. Anelko Klobuar sgf. Zvonimir Lonari ul. Boris Festini, Helena Buljan kratkometrani, igrani. c/b, 35mm,
310m
kratkometrani, edukativni
Proizvodnja: Zora film, 1960. r. i sc. Ante Babaja k. Tomislav
44
62 / 2010
1955.
JEDAN DAN U RIJECI
1965.
1976.
Proizvodnja: Zagreb film, 1965. r. Ante Babaja sc. Ante Babaja,
Tomislav Ladan k. Tomislav Pinter mt. Lida Brani kratkometrani, dokumentarni c/b, 35mm, 340m
Proizvodnja: Zagreb film, 1976. r. i sc. Ante Babaja k. Tomislav
Pinter mt. Martin Tomi kratkometrani, dokumentarni boja, 35mm, 350m
TIJELO
62 / 2010
UJE LI ME?
Proizvodnja: Zagreb film, 1965. r. i sc. Ante Babaja k. Nikola
Tanhofer mt. Mira uri kratkometrani, dokumentarni c/b,
35mm, 425m
1966.
KABINA
Pinter mt. Lida Brani gl. Anelko Klobuar kratkometrani,
dokumentarni c/b, 35mm, 350m
STARICE
1978.
UJE LI ME SAD
Proizvodnja: Zagreb film, 1978. r. i sc. Ante Babaja k. Nikola
Tanhofer mt. Mira krabalo kratkometrani, dokumentarni
c/b, 35mm, 468m
1980.
IZGUBLJENI ZAVIAJ
Pinter mt. Lida Brani kratkometrani, dokumentarni c/b,
35mm, 370m
dugometrani, igrani
Proizvodnja: Jadran film, 1980. r. Ante Babaja sc. Slobodan Novak, Ante Babaja (prema kratkom romanu Izgubljeni zaviaj i prozi Nekropola Slobodana Novaka) k. Goran Trbuljak mt. Martin
Tomi gl. Claudio Monteverdi, obrada Anelko Klobuar sgf.
Stanislav Dobrina ul. Nereo Scaglia, Zvonimir rnko, Miljenko
Mui, Neda Spasojevi, Ines Fanovi, Ivo Gregurevi dugometrani, igrani boja, 35mm, 2974m
1967.
1992.
dugometrani, igrani
Proizvodnja: Jadran film, 1967. r. Ante Babaja sc. Slavko Kolar,
Ante Babaja, Boidar Violi (prema novelama Breza i enidba Imbre
Futaa Slavka Kolara) k. Tomislav Pinter mt. Lida Brani gl.
Anelko Klobuar sgf. eljko Senei ul. Manca Koir, Fabijan
ovagovi, Velimir Bata ivojinovi, Nela Erinik, Stane Sever
dugometrani, igrani boja, 35mm, 2528m
dugometrani, igrani
Proizvodnja: Jadran film i Zagreb film, 1992. r. Ante Babaja sc.
Ante Babaja, suradnici: Slobodan Novak, Zoran Sudar k. Goran
Trbuljak mt. Martin Tomi gl. Anelko Klobuar sgf. Zlatko Bourek ul. Ivica Kunevi, Vedrana Meimorec, Kruno ari,
Boidar Ali, Zlatko Crnkovi, Koraljka Hrs, Ankica Dobri, Pero
Kvrgi, Zvonimir Zorii dugometrani, igrani boja, 35mm,
3151m
PLAA
BREZA
1971.
MIRISI, ZLATO I TAMJAN
dugometrani, igrani
Proizvodnja: Jadran film i Kinematografi Zagreb, 1971. r. Ante
Babaja sc. Ante Babaja, Boidar Violi (prema romanu Slobodana Novaka) k. Janez Kalinik mt. Lida Brani-Bobanac sgf.
Drago Turina ul. Sven Lasta, Ivona Petri, Milka Podrug-Kokotovi, Nataa Neovi dugometrani, igrani c/b, 35mm, 2720m
1974.
BASNA
Pinter mt. Lida Brani-Bobinac sgf. Goran Trbuljak ul. Sven
Lasta, Nada Suboti kratkometrani, igrani boja, 35mm, 400m
1975.
EKAONICA
KAMENITA VRATA
2007.
DOBRO JUTRO
dugometrani, dokumentarni
Proizvodnja: Udruga graana Sava, 2007. r. i sc. Ante Babaja
pr. Tomislav Jagec k. Ante Babaja, Goran Trbuljak, Tomislav
Jagec, arhivske snimke (ulomci iz filmova Nesporazum, Lakat (kao
takav), Carevo novo ruho, Pravda, Tijelo, Breza, Mirisi, zlato i tamjan, Izgubljeni zaviaj, Kamenita vrata) mt. Martin Tomi dugometrani, dokumentarni boja, miniDV, 85min
Napomena: Ante Babaja koscenarist je filmova Moj dom (Branko

Ranitovi, 1958) i Instrument arobnjak (Branko Ranitovi, 1960);
asistent reije bio je na filmovima Plavi 9 (Kreo Golik, 1950) i
Koncert (Branko Belan, 1954). Filmografija je uz dodatak Dobrog
jutra preuzeta iz 21. broja Hrvatskog filmskog ljetopisa (2000; priredio ju je Ivo krabalo), posveenog Anti Babaji, te sravnjena s
filmografijom iz monografije Ante Babaja (Nakladni zavod Globus,
2002). (T..)
Pinter mt. Damir German gl. Anelko Klobuar kratkometrani, dokumentarni c/b, 35mm, 330m
45
UDK: 791.221.8(73)"195"
Iva uri
udovita u nama i izvanzemaljci iznad nas:
U tekstu se analiziraju znanstvenofantastini filmovi producirani u Hollywodu 1950-ih, u kojima do izraaja dolazi snana antiratna propaganda i skepsa spram napretka znanosti. U kritici se
strah od atomske bombe i globalnog unitenja povezao s konceptom paranoje (od komunizma) kao kulturalnog i psiholokog
interpretativnog modela za amerike znanstvenofantastine filmove toga vremena. U Danu kad je Zemlja stala (The Day the Earth
Stood Still, Robert Wise, 1951), interpretiranom uz bok remakeu
iz 2008. (r. Scott Derrickson), antiratna poruka utjelovljena je
u izvanzemaljcu Klatuu koji alje poruku mira izrazito neprijateljskim i nepovjerljivim Amerikancima. Uloga znanstvenika takoer je jedan od predmeta analize osim to je strukturalno
jedan od sredinjih likova, on je takoer onaj koji se najee
suprotstavlja vojsci (vladi), kao u filmu Stvar s drugoga svijeta (The
Thing from Another World, Christian Nyby, 1951). Skepsa u ulogu
znanosti kao zamjene za vjeru propitana je na primjeru filma
Zabranjeni planet (Forbidden Planet, Fred M. Wilcox, 1956). Osim
to propituju ulogu vojske, znanosti, vjere i napretka, znanstvenofantastini filmovi 1950-ih takoer i perpetuiraju dominantni
diskurs amerike propagande kroz religijsku ikonografiju (Dan
kad je Zemlja stala) i obranu amerikih tradicionalnih vrijednosti.
samo zbog broja znanstvenofantastinih filmova koji se

tijekom te dekade snimaju. To je "zlatno doba" otpoelo
1938, nakon to John W. Campbell Jr. kojeg emo sresti
kasnije u ovome tekstu, kao autora knjievnog predloka za film Stvar (s onoga svijeta), tiskanog upravo u tom
asopisu 1938. godine preuzima ureivanje asopisa
Astounding Science Fiction, a vrhunac je doivjelo koncem
1940-ih i 50-ih u nizu ponajboljih novela i romana vodeih klasinih pisaca Isaaca Asimova (serijali Foundation
i Robots nastaju od sredine 40-ih), Roberta Heinleina, A.
E. van Vogta, Arthura C. Clarkea, Clifforda Simaka, Jamesa Blisha, Poula Andersona, Raya Bradburyja, Waltera M.
Millera, Theodorea Sturgeona i mnogih drugih.1 Svoj prvi veliki komercijalni val u SAD-u izuzmemo li filmove
strave studija Universal 1930-ih tada doivljava i znanstvenofantastini film. Tijekom 40-ih u SAD-u je u tome
anru snimljeno etrdesetak filmova, dok se 50-ih njihov
broj popeo na dvjesto (Cornea, 2007: 30). Zbog krize studijskog sistema krajem 40-ih te zbog promjena koje se
zbivaju u amerikom drutvu (jaa utjecaj televizije, mladi parovi sele u predgraa), dolazi do opadanja publike u
Sjeate li se starih crno-bijelih filmova u kojima divovski
kinima (krajnja posljedica ega je vjerojatno i slabljenje
kukci prodiru sve pred sobom, a nejake ene iz ralja
klasinoga hollywoodskog stila). Kako bi producenti po-
monstruma spaavaju prponi mukarci? E pa to su ko-
novno primamili amerike ene i mukarce u kino, a i
munisti. Ne mukarci, dakako, ve monstrumi. Mukarci
sve aktivniju tinejdersku publiku, poinju snimati znan-
su pravi Amerikanci (kao to postoje pravi Hrvati) koji
stvenofantastine B-filmove prepune specijalnih efekata
se bore protiv pravih komunista koji su Rusi koji su
i s uzbudljivim temama, koji su efektno korespondirali s
istovremeno monstrumi. Pozornica je postavljena, ulo-
onime to Amerikanci proivljavaju paranoju Hladnog
ge su podijeljene, vrijeme radnje su pedesete godine 20.
rata (Cornea, 31). Producent George Pal na trite izba-
stoljea, a mjesto radnje su Sjedinjene Amerike Drave.
cuje film Odredite Mjesec (Destination Moon, Irving Pichel,
Ovako izgleda najbanalnija interpretacija znanstveno-
1950) i zlatna era znanstvenofantastinih filmova u Ho-
fantastinih filmova koji su 1950-ih doivjeli procvat u
llywoodu zapoinje. Film postie uspjeh, nakon ega Pal
amerikoj filmskoj industriji. Pedesete predstavljaju vr-
dobiva pristup budetu Paramounta i radi filmove Kada se
hunac "zlatnog doba" amerike znanstvene fantastike, ne
svjetovi sudare (When Worlds Collide, Rudolph Mat, 1951),
1 "Fraza [zlatno doba] vrednuje posebnu vrstu pisanja: 'tvrdi SF', linearnu
naraciju, junake koji rjeavaju probleme ili se suprotstavljaju prijetnjama u
idiomu space opere ili tehnoloko-avanturistikom idiomu. Drugi pristup de-
finiciji bio bi povezivanjem zlatnog doba s osobnim ukusom Johna W. Campbella (1910-71), koji je odigrao veu ulogu no itko u irenju preskriptivnih
ideja o tome to bi znanstvena fantastika trebala biti." (Roberts, 2006: 195)
46
62 / 2010
reprezentacija znanosti i uloga znanstvenika u amerikim znanstvenofantastinim filmovima 1950-ih
62 / 2010
Iva uri: udovita u nama i izvanzemaljci iznad nas
Osvajanje svemira (Conquest of Space, Byron Haskin, 1955)
Osim jakog antikomunistikog ozraja, u SAD-u se 1950-
te prema romanima H. G. Wellsa Rat svjetova (The War
ih osjetio i danak koje je donijelo atomsko doba. Nakon
of The Worlds, Byron Haskin, 1953) i Vremenski stroj (Time
zloslutnih demonstracija amerike moi nad Hiroimom
Machine, George Pal, 1960).
i Nagasakijem, strah od atomske apokalipse postao je ka-
Ondanja politika klima u SAD-u zanimljiva je mjeavina
ko stvaran, tako i prihvatljiv motiv za snimanje filmova,
netolerancije i straha koja se moe dovesti u vezu s na-
te se u tom kontekstu javlja podanr znanstvenofanta-
stankom znanstvenofantastinih filmova. Nakon Drugo-
stinog filma, tzv. monster movies, odnosno filmovi s u-
ga svjetskog rata SAD su se ustoliile kao bogata zemlja s
dovitima. Za njih se kae da su bili adekvatna metafora
imperijalnim pretenzijama prema svim dravama koje ni-
za strah od nastanka ljudskih i izvanzemaljskih mutiranih
su dijelile njezine demokratske vrijednosti. S druge stra-
udovita kao posljedica osloboene nuklearne energije
ne svijeta, Sovjetski Savez bori se za autoritet i prevlast
(Vieth, 2001: 63). Bia koja su se pojavila u tim filmovima
te sredinom 40-ih zapoinje Hladni rat izmeu dvaju sila
nisu bila nimalo privlana, dapae, to su oni udovini
koji e potrajati vie od 50 godina. U SAD-u na vlast, na-
likovi s poetka teksta, koji su efektno korespondirali
kon gotovo 20 godina vladavine demokrata, dolaze repu-
s fantazijama kakve su Amerikanci dijelili jedni s drugi-
blikanci na elu s predsjednikom Eisenhowerom, ratnim
ma u podrumima. U kritici se strah od atomske bombe i
generalom koji potpiruje antikomunistiko ozraje te
globalnog unitenja povezao s konceptom paranoje kao
nareuje ispitivanja onih koje se smatra protokomuni-
kulturalnog (i psiholokog) interpretativnog modela za
stikim "drugovima". Godine 1947. utemeljen je HUAC,
znanstvenofantastine filmove 50-ih.3 Taj interpretativni
organizacija za istraivanje antiamerikih subverzivnih
model uvelike je privlaan (i neizostavno pomodan), po-
djelatnosti, koja nije zaobila ni filmsku industriju. Na
gotovo ako se uzme u obzir tvrda psihoanalitika potka
popisu HUAC-a nalo se i deset filmskih djelatnika, ime
koja stoji u njegovoj sri, no inzistiranje na tome da je
je poslana poruka o tome kakve filmove Amerikanci tre-
paranoja tih godina bila univerzalna i opeprihvaena
baju gledati (Bordwell i Thompson, 2003: 326): filmove u
kao drutvena realnost negira i iskljuuje cijeli korpus
kojima monstrumi napadaju Amerikance koji ih zauzvrat
znanstvenofantastinih filmova koji se nikakvim majstor-
unitavaju. Jasno je pritom, pogotovo ako se elimo od-
skim pokuajima ne mogu dovesti u vezu s paranoinom
maknuti od popularnih predodbi, da film samo uvjetno
stvarnou.
reflektira stvarnost, te da on moe reprezentirati samo
U daljnjem tekstu analizirat e se znanstvenofantastini
svoju sliku realnosti koja se nikada do kraja ne moe poi-
filmovi koji zauzimaju odreeni stav spram spremnosti,
stovjetiti s izvanfilmskom realnou. Mnogi su propustili
odnosno nespremnosti na promjenu te uloge znanosti
prihvatiti takvo tumaenje pa odatle u kritikoj literaturi
i znanstvenika u filmskoj i izvanfilmskoj realnosti. Osim
toliko mnogo poistovjeivanja znanstvenofantastinih
toga, analiza e se baviti odnosom vjere i znanosti u po-
filmova 50-ih s drutvenopolitikim prilikama u SAD-u.
jedinim filmovima, te kljunim strukturnim obratom koji
Ovaj tekst upast e u stupicu samo onoliko koliko je
se zbiva u filmu Zabranjeni planet.
potrebno da se ocrta jedan smjer utjecaja konteksta na

ostaviti prostoru utjecaja koji film iri natrag na drutvo
(Ne)spremnost na promjenu, narativni modeli i

ikonografija 50-ih
i zaokruuje prostor znaenja koje paranoja i strah od
Postoje razliite klasifikacije znanstvenofantastinog
napada komunista imaju za Amerikance.
filma 50-ih. Neki kritiari filmove te dekade dijele na
2 Usp. Vieth, 2001: 97. Hollywood je trebao dokazati da nije popustljiv

prema komunistima te nastaju propagandni filmovi poput Udala sam
se za komunista (I Married a Communist, Robert Stevenson, 1949), Bio
sam komunist za FBI (I Was a Communist for the FBI, Gordon Douglas,
1951), Crveni planet Mars (Red Planet Mars, Harry Horner, 1952) u
kojima se komunisti izravno prozivaju kao neprijatelji SAD-a i njegove
politike.
3 Usp. Hendershot, 1999. Autorica tvrdi da je paranoja nain izraavanja

i suspenzija trauma nuklearnog rata u znanstvenofantastinim filmovima 50-ih te interpretira neke od njih (Dan kad je Zemlja stala, Ovaj otok
Zemlja, Ubojice iz svemira Killers from Space, W. Lee Wilder, 1954,
itd.) kao metaforiko utjelovljenje razliitih kulturalnih paranoja. Pritom
autorica koristi i stvarne sluajeve ljudi oboljelih od paranoje te njezin
model predstavlja pokuaj da se psihoanaliza upotrijebi kao mogui
koncept tumaenja znanstvenofantastinih filmova 50-ih.
stvaranje znanstvenofantastinih filmova, a ostatak e se
47
Joseph M. Newman, 1955) ne alje svijetlu sliku napred-
radikalne (usp. Cornea, 32). Konzervativni, odnosno cen-
ne znanosti; dapae, u filmu se dogaa upravo suprotno
tristiki filmovi istiu nacionalnu solidarnost Amerikana-
sukobljene napredne civilizacije dovele su jedna drugu
ca prilikom prijetnje izvana, konformizam prema autori-
do unitenja, ime je vjera u napredak ozbiljno naruena.
tetu i sklonost odravanju statusa quo. Revolucionarni,
U filmu Stvar s drugoga svijeta znanost kao vjera u napre-
odnosno radikalni filmovi dakako istupaju sasvim dru-
dak ismijana je upravo kroz pomahnitalog dr. Carringto-
gaije od konzervativnih istiu podjele u amerikom
na koji je zaslijepljen neumornom eljom za znanstve-
drutvu, progovaraju o paranoji i negativnim aspektima
nom spoznajom, bez obzira na negativne posljedice koje
ksenofobinog i zatvorenog drutva. esto se kao pri-
bi takva jednostrana tenja mogla imati.
mjer radikalnog filma navodi film Dan kad je Zemlja stala
Vidimo kako je racionalizam anra znanstvene fantastike
Roberta Wisea (The Day the Earth Stood Still, 1951), no
tek njegova uvjetna karakteristika. Ako se u obzir uzme
detaljnija analiza u jednom od sljedeih poglavlja dovest
da se znanstvenofantastini filmovi bave znanstvenim
e u pitanje takvu klasifikacijsku poziciju.
spoznajama koje su racionalno dohvatljive, prvenstve-
Kako bi se ponudio iri model unutar kojega bi se znan-
no utemeljene na prosvjetiteljskoj vjeri u znanost i na-
stvenofantastini film 50-ih mogao smjestiti, moda je
predak, onda su oni racionalistiki usmjereni, no ako
bolje pogledati kako se filmovi odnose spram opreke
se uzme u obzir est strukturalni element tih filmova
spremnosti, odnosno nespremnosti na promjenu. Ako
koncept "ludog znanstvenika" onda se moe govo-
nas ta opreka vodi kao temeljni kriterij klasifikacije, onda
riti o izrazito antiracionalistikom ozraju u znanstve-
moemo vidjeti kako anr znanstvene fantastike nije u
nofantastinom anru. Skepsa spram znanosti, odnosno
temelju racionalistiki, voen prosvjetiteljskim idejama.5
znanstvenog progresa, id kao iracionalni element koji se
Racionalizam kao paradigma miljenja oslanja se na vjeru
suprotstavlja "zdravom razumu" amerike vojske i dra-
u razum koji je sposoban miljenjem spoznati stvarnost
ve te "ludi znanstvenik" koji slijepom vjerom u znanost
i djelovati prema njemu kao najboljem obliku spoznaje.
dovodi u pitanje opstanak ovjeanstva izravan su po-
Ako uzmemo kao primjer film Zabranjeni planet (Forbid-
kazatelj antiracionalistikih tendencija, te se teko mo-
den Planet, Fred M. Wilcox, 1956) vidjet emo kako je on
e govoriti o racionalizmu kao sveobuhvatnom temelju
direktan oponent takvome gleditu, osobito zbog ele-
anra znanstvenofantastinog filma, osim ako se govor o
menta ljudske psihe ida koji je u tom filmu potpuna
antiracionalizmu isto tako moe podvesti pod racionali-
suprotnost racionalnoj spoznaji. Id, odnosno podsvijest
stiku paradigmu.
kao osnovni fabularni i strukturalni element filma, upra-
Narativne konvencije i ikonografija znanstvenofantasti-
vo je ono iracionalno u ovjeku (dr. Morbiusu), sila zla,
nog filma 50-ih najee ukljuuju pokojeg izvanzemalj-
koje stvara obrat i spram kojeg se postavljaju sile dobra.
ca (ili udovite), znanstvenika koji se pozitivno ili nega-
Ako pogledamo neto ranije, dr. Carrington iz filma Stvar
tivno odreuje spram njega, prijetnju izvana na koju se
s drugoga svijeta (The Thing from Another World, Christian
reagira globalnom akcijom i na kraju pobjedu junaka.
Nyby, 1951) nije tip dobrodunog, pametnog i racional-
Strukturalno i narativno najznaajnija figura u tim filmo-
nog znanstvenika, ve ga njegova zaluenost (racional-
vima je znanstvenik koji je najee u sukobu s vojskom,
nom, pozitivistikom) znanou dovodi do iracionalnog
odnosno vladom. On je dobar ili lo lik, ovisno o tome je
ponaanja koje ugroava ivote drugih. Prosvjetiteljske
li spreman spasiti ovjeanstvo od napada ili je, zaluen
ideje o napretku drutva takoer su dvojbeni element
znanou, spreman dovesti Zemlju do konane propasti.
prilikom analize znanstvenofantastinih filmova. Slijepa
Dr. Carrington iz filma Stvar s drugoga svijeta i dr. Morbi-
vjera u napredak znanosti dovedena je u pitanje u mno-
us iz filma Zabranjeni planet zasigurno spadaju u potonju
gim filmovima 50-ih. Ovaj otok Zemlja (This Island Earth,
skupinu, dok e dr. Barnhardt iz filma Dan kad je Zemlja
4 U tu bi kategoriju mogao ui film Oni! (Them!, Gordon Douglas, 1954)

koji pretendira na irenje amerikanizma izvan granica SAD-a te film
Ovaj otok Zemlja koji sugerira da SAD moe biti utopija za bilo koga.
5 Usp. Gili, 2008: 208. Autor u tekstu tvrdi upravo suprotno, kako je
znanstvena fantastika u temelju racionalistiki anr, odreen izrazito
prosvjetiteljskim idejama, u slijedu tradicionalnih teorija anra.
48
62 / 2010
konzervativne i revolucionarne, a neki na centristike i
62 / 2010
stala i dr. Cal Meacham iz filma Ovaj otok Zemlja uz pomo
se na promotivnim plakatima moglo vidjeti udovite ili
znanosti uiniti sasvim drugaiju stvar pomoi Zemlji
izvanzemaljac kako dri poluobnaenu junakinju u oa-
da ispie jo koju stranicu povijesti.
ju, a tek u pozadini nazirao se junak spasitelj.8
Vojska je najee u slubi vlade (Dan kad je Zemlja stala,

vati i ekati da potencijalno opasno stvorenje dokraji
Dan kad je Zemlja stala i shvatila da vjera

i znanost idu zajedno kao slijepac i tap
Zemljane (Amerikance). Ona je u tim filmovima najee
Poetkom 1950-ih Hladni rat i strah od nuklearne ka-
u slubi odravanja statusa quo, na to SAD i danas rau-
tastrofe jaaju i uspostavljaju se kao dio drutvenog
na, osobito u izvanfilmskoj realnosti, te se moe rei da
ivota SAD-a. Istovremeno HUAC pojaava istraivanje
tradicionalne vrijednosti poput obitelji, ouvanja nacio-
subverzivnih djelovanja, to je ilo pod ruku s "lovom na
nalnog duha i konformizma ocrtavaju djela i oruje vrlih
vjetice" republikanskog senatora Josepha McCarthyja.
amerikih vojnika. Najee se oni, kada ne ubijaju udo-
Vjetice su i ovoga puta bile, dakako, komunisti. U ta-
vita, bave zavoenjem enskih likova, to im veinom i
kvom ozraju, dok se snimaju antikomunistiki filmovi,
polazi za rukom, osobito kada ih pritom u zadnji as spa-
izlazi Wiseov film Dan kad je Zemlja stala. Film je prikazan
se iz opasnih i odbojnih ruku tih istih udovita. Ne treba
1951. godine i nije poluio velik financijski uspjeh. Rad-
ni rei da je to dovoljan motiv za konano sjedinjenje sa
nja ide ovako izvanzemaljac Klaatu sputa se u Washin-
spaenom djevojkom, koji premauje i nadvisuje bilo koji
gton, ime se raspiruje drutvena histerija zbog straha
dvoboj izmeu pripadnika iste vrste.
od invazije Rusa, a vojska reagira napadom na Klatuua
Ikonografija znanstvenofantastinih filmova 50-ih nuno
iako on ne pokazuje nikakve znakove nasilja. Ono to
je bila vezana uz specijalne efekte koje ti filmovi nose
je neobino u narativnoj strukturi toga filma jest to to
kao svoju najjau razlikovnu odrednicu u odnosu na dru-
je Klaatu uporno kroz film pozitivan lik, za razliku od
ge anrove. Plaviasto-zelenkasta svjetlost koja pokree
veine izvanzemaljaca i ostalih udovita iz te dekade,9 i
objekte najei je signal da je na djelu izvanzemaljska
koji ba zbog toga iritira prpone amerike vojnike uvi-
sila, letei tanjuri su doslovno izgledali poput tanjura
jek spremne za rat. I ne samo to, on propovijeda mir i
i bili mnogo manjih dimenzija nego to su u suvreme-
zahtijeva da prestanu ratovi na Zemlji jer e ovjean-
nim znanstvenofantastinim filmovima, a vojnici su bili
stvo inae biti uniteno, zbog ega film odie antiratnom
"ameriki zlatni deki" besprijekornog izgleda uredne
propagandom u kojemu je vojska subvertirana i ismijana
i zategnute odjee i pomno poeljane kose. Zanimljiva
zbog neprikladnog i nepotrebnog izazivanja konflikta.
je pritom injenica kako, usprkos velikoj popularnosti
Tako je dakle bilo na filmu. U stvarnosti, film je ba zbog
anra tijekom 50-ih, u znanstvenofantastinim filmovima
te narativne novine izazvao negativne reakcije prave,
Zabranjeni planet) te nema milosti niti strpljenja proua-
nisu glumile zvijezde ve mahom nepoznati glumci. e-
izvanfilmske vojske kojoj se nije svidjela naglaena anti-
lei postii to veu realnost dogaaja, znanstvenofanta-
ratna propaganda i prikaz amerike vojske kao skupine
stini filmovi nisu nudili poznate zvijezde koje bi mogle
male djece eljne ubojite igre u pjeaniku. Tada je bilo
svojim znaenjskom i simbolinom prtljagom naruiti
normalno i oekivano da vlada i vojska sudjeluju u na-
iluziju realnosti, te se sav trud i novac utroio na speci-
stajanju filmova na tehnikoj razini, posuujui tenkove,
jalne efekte i udovita kao glavne zvijezde.7 Zvijezde tih
zrakoplove i ostale vojne igrake za to vjerodostojniji
filmova bili su specijalni efekti, a ne poznati glumci. Tako
filmski prikaz. Nakon itanja scenarija vojska je odustala
6 Mnogo godina kasnije popularnost je stekao tek Leslie Nielsen, koji

je u filmu Zabranjeni planet 1956. glumio zapovjednika i zavodnika J.
J. Adamsa, filmskim serijalom Goli pitolj.
znatih glumakih zvijezda.
7 Usp. Vieth, 45. asopis Variety Film Review 50 donosi ideju da poznati glumci nisu angairani u znanstvenofantastinim filmovima ba
zbog opreza da se ne narui iluzija stvarnosti koja se specijalnim efektima pokuava nametnuti kao prvotan cilj. Jasno je pritom kako je tu
ipak rije o B-filmovima, koji su veinom snimani s niskom budetom,
te je financijska nemo zasigurno jedan od razloga za izostanak po-
8 Klasina slika ene u nevolji vidljiva je na plakatima za filmove Dan

kad je Zemlja stala, Osvajai s Marsa (Invaders from Mars, William
Cameron Menzies, 1953), Stvorenje iz Crne lagune (Creature from the
Black Lagoon, Jack Arnold, 1954), Ovaj otok zemlja, Zabranjeni planet.
9 Usp. npr. filmove Stvar s drugoga svijeta, Rat svjetova, Ovaj otok Zemlja, Dolo je iz vanjskoga svemira (It Came from Outer Space, Jack
Arnold, 1953) itd.
49
drvodjelja, upravo je zanat za koji se pretpostavlja da ga
ovdje nisu prestali. Glumac koji je u filmu tumaio dr.
je radio Isus prije negoli je poeo propovijedati. U filmu
Barnhardta bio je osumnjien za suradnju s komunistima
je ovjeanstvu potreban spas jer e se inae unititi me-
te njegov angaman svakako nije pomogao filmu da ga
usobnim ratovanjem, te je mesijanska figura Klaatua
prihvati amerika vlada.10 Bez obzira na sve potekoe,
upravo ono to im treba kako bi se obratili. Klaatu iz
film kasnije postaje sve utjecajniji i zanimljiviji publici i
2008. slian je liku iz originala po svojim mesijanskim
kritici, ime e zavrijediti status kultnog filma i doivjeti
porukama, no manje je draestan i dobronamjeran, ve
svoj remake 2008. godine.
je vie naprosto "reevesovski" hladan.
Ako se osvrnemo na kontekst u kojemu nastaje remake,
Ako pogledamo kako unutar obiju pria funkcionira lik
moemo vidjeti slinu situaciju u poneto izmijenjenim
znanstvenika, pribliit emo se provjeri hipoteze o tome
uvjetima. Remake je 2008. pod istim naslovom reirao
koliko su oba filma, i izvornik i remake, antiamerika i
Scott Derrickson, uoi najspektakularnijih i najiekiva-
revolucionarna. Znanstvenik je strukturno jedan od sre-
nijih amerikih izbora posljednjih godina. Dok je SAD
dinjih likova znanstvenofantastinih filmova 50-ih i on
lamentirao nad izbornim pitanjem o tome je li spreman
se najee suprotstavlja vojsci (vladi) koja eli ogranii-
na promjenu, film je svoj glas za promjenu ve dao, no
ti i kontrolirati njegovu elju za znanjem i istraivanjem.
postavlja se pitanje za kakvu. Pria remakea slina je
To je osobito vidljivo u filmu Stvar s drugoga svijeta u
onoj originala: Keanu Reeves kao Klaatu (kad ve nije
sluaju dr. Carringtona te ak i u filmu Dan kad je Zemlja
Will Smith) silazi s neba i alje, poneto suzdranije i
stala iz 2008, gdje je znanstvenica Helen Benson, koju
hladnije nego to to ini galantan Michael Rennie iz ori-
tumai Jennifer Connelly, manje skeptina te spremna
ginala, poruku mira i akcija zapoinje. Amerika vojska
da pomogne izvanzemaljcu Klaatuu, dok je Regina Jack-
jednako je ratoborna i jednako podvrgnuta (autorskoj)
son, u ulozi "oiju i uiju" predsjednika Amerike, spre-
kritici s ime je izborno osjetljiva amerika publika laga-
mna istog asa unititi Klaatua ako on pokae bilo ka-
no mogla korespondirati. Scott Derrickson u jednom je
kve znakove otpora. Postoje i "dobri" znanstvenici, kao
intervjuu priznao kako njegov film uoi izbora nudi nadu
to je to lik dr. Barnhardta koji je u oba filma definiran
u promjenu, te da su mu se "stvarice" poput rata u Iraku
kao "najpametniji ovjek na svijetu" te je on, uz Klaatua,
i ratoborne amerike vanjske politike motale po glavi
posljednja nada za spas ovjeanstva. U filmu iz 1951.
prilikom snimanja filma.11 No navodno mu je na pameti
dr. Barnhardta tumaio je Sam Jaffe ija frizura i dranje
bilo jo tota drugo, budui da je sam izjavio a tako se
neodoljivo podsjeaju na Einsteina, to je djelotvorna
film predstavljalo i u medijima kako se u remakeu radi o
kontekstualna referenca za film iz toga doba. Einstein
ekolokoj krizi na Zemlji. Meutim, vrlo je teko pronai
je u jednoj fazi bio protiv daljnjeg razvijanja nuklearnog
potvrdu ovome u samom filmu, u kojemu govora o eko-
oruja (Hendershot, 1999: 31), te je sklonost prestanku
logiji jedva da ima. Ako Klaatu iz originala i iz remakea i
ratovanja dr. Barnhardta direktna komunikacija s izvan-
ne poslui kao izaslanik Zelenih, imat emo moda vie
filmskom realnou. Istoimenog znanstvenika koji moe
sree ako pogledamo kako taj lik korespondira s Isusom
spasiti svijet u remakeu tumai John Cleese, koji je pri-
Kristom. Original iz 1951. nudi pregrt referenci na Isusa
tom u filmu dobitnik Nobelove (nepostojee) nagrade za
Krista, osobito u opim mjestima religijske ikonografije.
altruizam, to je zanimljiv ironijski element s obzirom
Klaatu silazi s neba (u Washington), propovijeda mir i
na Cleeseovu reputaciju kao jednog od najpoznatijih te-
ljubav, biva ubijen, oivi te se vraa odakle je i doao
levizijskih i filmskih satiriara.
u nebo. Odluivi biti neko vrijeme meu ljudima kako
U veini literature navodi se tvrdnja kako su oba filma,
bi ih mogao bolje upoznati i shvatiti njihovu ratobornu
i original i remake, antiameriki, odnosno "revolucio-
prirodu, sluajnim odabirom izabire identitet, nadjenuv-
narni" filmovi, zbog propitivanja nasilne i centralistike
i si ime John Carpenter. Sluajno ili ne, carpenter, tesar,
amerike politike i snanih antiratnih stavova te zalaga-
10 Usp. Cornea, 2007, intervju s glumcem Billyjem Grayom koji je u filmu

Dan kad je Zemlja stala tumaio lik djeaka Billyja.
11 Usp. intervju s redateljem Scottom Dericksonom, http://thescotsman.

scotsman.com/features/Director-Scott-Derrickson-tells-.4764624.jp.
Stranica posjeena 13. 2. 2009.
50
62 / 2010
od suradnje na filmu Dan kad je Zemlja stala, no problemi
62 / 2010
nja za drutvenu promjenu.12 Klaatuovo inzistiranje na
je sve potpomognuto irim okvirom i ovdje nastupa sva
okupljanju svjetske vlade kako bi mogao poslati poruku
dubina i irina popularne psihologije. Dr. Barnhardt, e-
mira svima, a ne samo Amerikancima, te sustavno pro-
lei uvjeriti Klaatua da ljudska vrsta nije takav izgubljeni
pitivanje opravdanosti amerikog ratovanja i agresivne
sluaj kako bi se to moglo initi, objanjava kako ljudi
politike amerike vlade elementi su subverzivnog, kriti-
funkcioniraju po jednom vrlo zanimljivom principu, a to
kog propitivanja. No ako pogledamo ulogu koju religija,
je spremnost na promjenu tek kada "voda doe do grla",
odnosno (povrna) aplikacija kranskih vrijednosti, te
odnosno, onda kada se nau na pragu unitenja, a to
vjera u znanost imaju u originalnom filmu, otvaraju nam
je upravo vrijeme kada nas Klatuu posjeuje. Dopustite
se drugaije mogunosti analize. Klaatu neprestance
ljudima da sami donesu odluku za promjenom, zavapio
naglaava kako je potrebno imati vjeru kako bi se do-
je dr. Barnhardt i zaintrigirao Klaatua. Par patetinih kli-
godila promjena i smatra da je upravo ona zasluna za
eja o emotivnom sklopu ljudi i izolirana demonstracija
to to su se znanstvenici svih zemalja ipak uspjeli oku-
ljudskih osjeaja pandan su "velikim priama" koje su
piti kako bi uli njegov ultimatum. Znanstvenici su ba
znanost i vjera kroz lik Klaatua priale 1951. Da, stvari
ti za koje Klaatu smatra da su sposobni izvesti Zemlju
su danas mnogo drugaije, rekli bismo mnogo "emotiv-
na pravi put, odnosno na put mira i prestanka ratovanja.
nije".
Ako spojimo zajedno vjeru i znanost, dobijemo sigurtradicionalne amerike vrijednosti, poput cementa koji
Uloga i reprezentacija znanosti. Prikaz "ludog

znanstvenika" kao kritika znanosti izvan kontrole
povezuje cigle kue toliko takva mjeavina moe biti
Iako iziao iste godine kada i Dan kad je Zemlja stala, film
korisna za ostvarivanje "amerikog sna". U remakeu nema
Stvar s drugoga svijeta poznat i pod skraenim naslovom
jasnog odreivanja spram vjere u Boga, ni kljunog Kla-
Stvar (The Thing) nudi drugaiji interpretativni horizont
atuova obraanja svijetu na kraju filma, jer kako redatelj
za tumaenje uloge koju znanost ima u filmovima 50-
Derrickson smatra, dananja publika vie ne prihvaa
ih. U originalnom filmu Dan kad je Zemlja stala znanost
tako lako demagogije i propagandne govore te bi im se
je ultimativni spasitelj svijeta, paradigma miljenja koja
moda Klaatuov odluni i potencijalno ubojiti govor sa
moe izbaviti svijet od propasti i iskupiti ga uz pomo
kraja originalnog filma uinio nevjerodostojnim i smije-
vjere. Znanost u filmu Stvar s drugoga svijeta, nasuprot
nim. Zato u remakeu nema "velikih pria" poput znanosti
oekivanom racionalnom uinku, biva smjetena u ira-
i vjere, jer se smatra da je njihovo vrijeme u postmoder-
cionalne modele miljenja, odakle je razum pobjegao i
ni prolo, a i da im se uinak istroio, te se stvari sada
gdje je kontrola izgubila djelotvornost. Pria toga filma
odvijaju poneto suptilnije nego davnih pedesetih. Kao
bolje je poznata novijim gledateljima znanstvene fanta-
to i reklame danas svoj glavni uinak vide u izazivanju
stike preko filma Stvar (The Thing, 1982) redatelja Johna
osjeaja kako bi se potencijalni konzumenti mogli pribli-
Carpentera, koji predstavlja drugi pokuaj adaptacije pri-
iti proizvodu, tako i remake filma Dan kad je Zemlja stala
povijetke Tko to tamo ide? (Who Goes There?, 1938) Johna
koristi popularnu psihologiju kako bi se mogao pribliiti
W. Campbella, Jr-a, kako smo vidjeli, kljune figure za
gledateljima. Klaatuu vie nisu potrebni vjera i znanost,
zlatno doba znanstvene fantastike. U filmu Stvar (s drugo-
kada postoji dr. Benson koja je spremna dokazati kako
ga svijeta) iz 1951. godine izvanzemaljska letjelica pada
ljudi ipak imaju pozitivne osjeaje prema drugima. Do-
na Sjeverni pol i nekolicina znanstvenika iz oblinje ba-
tad to Klaatu nije znao, iako je u filmu dano do znanja
ze, pod vodstvom kapetana Hendryja, odlazi do mjesta
da su nas izvanzemaljski prijatelji dugo vremena proma-
pada kako bi ga istraila. U bazu dopremaju zamrznuto
trali prije negoli su nas odluili vidjeti izbliza. No to sve
izvanzemaljsko bie koje, nakon to se odledi, poinje
nije bilo bitno, jedino to je vano jest izolirani trenutak
svoj krvavi pohod. U filmu se ugledni znanstvenik dr.
pokazivanja majinskih osjeaja koji spaava Zemlju. To
Carrington strukturno postavlja nasuprot vojsci, ime
nu i djelotvornu mjeavinu na temelju kojih poivaju
12 Iznimka je jedino oprezan i skeptian stav Christine Corneae (2007)

koja upuuje na religijske vrijednosti i vjeru u znanost koji se u filmu
mogu iitati.
51
sti prikaza i neizbjean konzervativni republikanski ton15
jih se tvori zaplet.13 Vojska se svim raspoloivim silama
ocrtavaju konture filma Stvar s drugoga svijeta ponajvie
suprotstavlja biu iz svemira, dok dr. Carrington, gotovo
u prikazu kapetana Hendryja i njegovih kolega vojnika.
pamfletistiki i propovjedniki, dri govor o tome koli-
U Danu kad je Zemlja stala vojska je slino pozicionirana
ko bi znanost mogla napredovati, samo kada bi ga mo-
naspram znanosti kako bi unitila potencijalnu prijetnju
gla ispitati. No izvanzemaljac ne pokazuje strpljenje ni
izvanzemaljca Klaatua, no podrivena je u svojim nasto-
dobru volju za komunikacijom, barem ne za onom koja
janjima da odgovara silom na miroljubiv silazak Klaatua
ukljuuje razgovor, ve nemilosrdno ubija sve ljudsko i
s neba. U Stvari s drugoga svijeta naprotiv, cijela je pria
ivotinjsko to mu doe na put, jer krv je ipak jedino to
pozitivno uspostavljena spram agresivne sile vojske, po-
njega zanima.
dupire je i opravdava. Fascinacija dr. Carringtona znano-
Kapetan Hendry utjelovljenje je sigurnosti i praktinih
u poprima gotovo komine razmjere. Na vie mjesta u
rjeenja i ne zanimaju ga apstraktni putovi znanosti, ve
filmu kamera se zaustavlja na njegovu licu dok zaneseno
sve ini kako bi zaustavio i ograniio znanost i njezine
govori o tome kako moemo i umrijeti, ali ne smijemo
aspiracije. On predstavlja konzervativnu reakciju na pro-
unititi znanje. Naglaavanje superiornosti bia iz sve-
mjenu, odnosno on je zagovaratelj statusa quo u kojemu
mira koje ne poznaje bol niti emocije moemo dovesti
se trebaju eliminirati sve opasnosti koje dovode do mo-
u vezu s nastojanjima da ovjek stvori bie koje bi bilo
gunosti promjene postojeeg stanja. Kapetan Hendry
bez emocija i elja, dakle bez faktora koje bi ga moglo
imun je na sva obeanja znanosti i ne obazire se na dr.
ometati da dostigne savrenstvo funkcioniranja. Nije to
Carringtona koji ga moli da potedi bie iz svemira jer
tenja novijeg doba, a niti rezultat promiljanja 50-ih go-
ono "nije hendikepirano emocijama i seksualnim nago-
dina, ve je to ono to je i u davnoj prolosti titralo, a
nom". Dok se dr. Carrington divi aseksualnoj i bezemo-
gdje je budunost iznjedrila u istraivanjima na podruju
tivnoj prirodi bia, kapetan Hendry svoju mo i arm us-
robotike, odnosno tenje ka stvaranju savrenoga bia.16
postavlja upravo svojom fizikom prirodom, koju koristi
Za razliku od filma Dan kad je Zemlja stala, gdje je vojska
kako za zavoenje ena, tako i za unitavanje prijetnje
ta koja se vrlo nesuptilno subvertira i ironizira, ime se
iz svemira. On ne moe shvatiti znanstvene i umne te-
propituje njezina uloga u drutvu, u filmu Stvar s drugo-
nje dr. Carringtona jer je njegova paradigma miljenja
ga svijeta znanost e doivjeti slinu sudbinu. Redateljski
strukturno uvjetovana opozicijskim karakterom vojne si-
stilizirano, ironijskim i kominim narativnim elementi-
le. Manje je poznata, no nama ovdje zanimljiva injenica
ma, znanost je dovedena u pitanje, njezina funkcija kao
kako je producent filma Stvar s drugoga svijeta redatelj
racionalnog elementa drutva pretvorena je u svoju su-
Howard Hawks. To je njegov jedini znanstvenofantastini
protnost.
film, no i ovdje moemo pronai prepoznatljive elemente
Nekoliko godina kasnije, 1955. u filmu Ovaj otok Zemlja,
njegove reije.14 Prikaz prijateljstva unutar muke elite,
znanost je podijeljena na "nau" i "njihovu". Znanstvenik,
rat spolova, zaziranje od patetike, tenja ka realistino-
dr. Cal Meacham, ovdje je prikazan kao superstar, koji, ia-
13 Usp. Vieth, 2001. Autor dolazi do zakljuka kako se u znanstvenofantastinim filmovima 50-ih utemeljila narativna i strukturna opozicija
znanstvenika i vojske. Znanstvenik je onaj dio misaone paradigme koji
"ivi u svome svijetu" i koji se zalae za napredak znanosti pod bilo kojim
uvjetima. Takva binarna opozicija dio je kontekstualne pozicije kakvu
znanstvenici tada zauzimaju u drutvu i koja je 50-ih postala predmet
propitivanja zbog njihove uloge u nuklearnim istraivanjima.
supervizor reije), Nyby je uio zanat, a potpis mu je Hawks prepustio da

bi Nyby bio primljen u udrugu redatelja. Usp. i lanak Stvar Slavena Zeevia u Filmskom leksikonu: "Stvar je film prepoznatljiva hawksovskog
svijeta o maloj skupini profesionalaca u iznimnoj situaciji u kojoj jedino
podreenost grupi osigurava opstanak te ujedno film sa svim stilskim
osobinama Hawksove reije. Osim uloge producenta, Hawks je uvjebavao glumce te vrsto nadzirao snimanje omoguivi prijatelju Nybyju da
dobije redateljsku potvrdu."
14 Razliita su tumaenja injenice da Hawks nije film reirao nego

producirao, pogotovo s obzirom na uklopljenost filma u autorski svijet
Howarda Hawksa sa stajalita autorske kritike. Uobiajeno je navoditi Hawksa kao autora filma, pa tako http://www.imdb.com/name/
nm0638528/bio pripisuje Hawksovo nepotpisivanje reije zazoru od
"trivijalnog anra". Kao redatelj potpisan je njegov montaer Nyby (nominiran za Oscara za montau Hawksove Crvene rijeke); Nyby je kasnije
kao redatelj ostvario neupeatljivu televizijsku karijeru. Mnogi izvori navode da je Hawks ipak osobno reirao film (svakako je bio na setu kao
52
15 Usp. lanak Ante Peterlia Hawks, Howard u Peterli (gl. ur.), 1986,
530-532.
16 anr znanstvene fantastike na tom podruju razvio je mnogo filmova
u kojima roboti, odnosno robotska tehnologija, imaju kljunu ulogu, npr.
serijal filmova Zvjezdani ratovi (Star Wars), Transformers, Matrix, Aliens,
serija Zvjezdane staze, Zabranjeni planet, Ja, robot, 2001: Odiseja u svemiru itd.
62 / 2010
znanost i vojska postaju binarne opozicije na temelju ko-
62 / 2010
ko ga proganjaju novinari, ostaje samouvjeren i neustra-
planet prije dvadesetak godina. Prilikom slijetanja, posa-
iv, te "nau" znanost spaava od "njihove". Nakon to ga
da broda biva upozorena da nikako ne slijee na planet,
otimaju izvanzemaljci, Metalunci, koji ga ele iskoristiti
jer se izlae mogunosti da cijela posada bude ubijena,
da im pomogne u ratovanju protiv susjeda, Cal shvaa
kao to se to dogodilo i s prethodnom posadom. Upo-
da mu je ivot u opasnosti jer izvanzemaljci mogu kon-
zorenje stie od dr. Morbiusa, koji je, zajedno sa svo-
trolirati ljudske umove. U kontekstu paranoje tadanjeg
jom keri Altairom, jedini preivjeli od prijanje posade.
amerikog drutva, mogue je detektirati strahove ljudi
Zapovjednik Adams unato upozorenju odlui ostati te
od moguih komunistikih utjecaja na znanstvenike, bilo
krvavi pohod zapoinje. Dr. Morbius je filolog, koji je ti-
da je rije o ideji o kidnapiranju amerikih znanstvenika
jekom dvadeset godina provedenih na planetu Altair IV
za ruske interese, bilo u smislu kolektivne drutvene fan-
uspio "otkljuati" tajne drevne napredne civilizacije Kre-
tazije da komunisti mogu kontrolirati umove amerikih
lla koja je nastanjivala planet davno prije Zemljana. On
znanstvenika.17
dolazi u posjed nevjerojatnog znanja i moi, te gonjen
"Njihova" znanost je zastraujua, ona producira muti-
mizantropskim osjeajima prema kolegama Zemljani-
rana udovita i dovodi do unitenja planeta. Cal, kao
ma,18 odlui ostati na planetu kako bi zadovoljio svoju
predstavnik "nae" znanosti, suprotstavlja se "njihovoj" i
tenju za znanjem. Njegova neograniena tenja za zna-
eli je kontrolirati, slino kao to vojska u Stvari s drugo-
njem pokazat e se smrtonosnom kao i biblijska tenja
ga svijeta eli kontrolirati znanost. Udvajanje znanosti u
za hranom s drva spoznaje, jer e se suoiti s najveim
filmu Ovaj otok Zemlja na "nau" i "njihovu" podupire ba-
neprijateljem sa samim sobom. Zato u ovome filmu
nalne usporedbe o "njima" kao izvanzemaljcima koji su,
izostaju "klasini" izvanzemaljci koji ugroavaju Zemlja-
ne zaboravimo, komunisti. Ali na kraju filma ti isti izvan-
ne, a niti udovita koja su iznenadno mutirala ne po-
zemaljci nalaze spas u Americi koja postaje poeljnom
hode Altair IV. Prijetnja ovoga puta ne dolazi izvana kao
destinacijom nakon to je njihov planet uniten. Status
sila koja se strukturno postavlja nasuprot junacima, ve
quo je ouvan, Zemlja je spaena, izvanzemaljci su preli
ona dolazi iz samih protagonista, ona je dio njih i ini
na nau stranu. Jo jednom SAD su mogle nastaviti sanja-
njihov nerazdruivi dio. Naglasak se ovim putem stav-
ti svoj san.
lja na same protagoniste, ljude koji u sebi sadre neto

demonsko koje se okree protiv njih. U ovom sluaju to
Zabranjeni planet udovita su u nama
je demonski dio dr. Morbiusa, onaj agresivan i primiti-
Vidjeli smo kako u znanstvenofantastinim filmovima
van dio koji je oslobodio uz pomo moi Krella. Biblijska
50-ih izvanzemaljci silaze s neba, udovita nastaju mu-
ikonografija nije izostala ni u ovome filmu i vidljiva je u
tacijom zbog razornog uinka atomske energije, a ljudi
prikazu dijela planeta Altair IV gdje je smjetena kua dr.
razliito reagiraju na prijetnju izvana. Na fantastinom
Morbiusa i njegove keri, a koji svojom scenografijom
nebu kinematografije 1956. godine pojavila se iznimka
podsjea na Rajski vrt, gdje ljudi i ivotinje ive skladno,
od narativnih konvencija koje su nudili dotadanji filmo-
kao i na naslovnicama Kule straare, a krellska tehnologija
vi: Zabranjeni planet istaknuo se od ostalih filmova deka-
je zabranjeno drvo s kojega dr. Morbius, poput Adama i
de zbog drugaijeg pristupa kako tematici, tako i audio-
Eve, i s ne manje entuzijazma jede.
vizualnim znaajkama filma.
Ne treba duboko zagrebati i nai poveznice ovoga filma
Radnja filma kree prikazom posade svemirskog broda,
s utjecajem frojdistike psihoanalize kao teorije koja je
predvoene zapovjednikom J. J. Adamsom (Leslie Niel-
1950-ih bila utjecajna kako u terapeutskom tako i u te-
sen), koja se sputa na planet Altair IV s namjerom da
orijskom smislu.19 Pri kraju filma Zabranjeni planet otkri-
istrai okolnosti nestanka ekspedicije koja je nastanila
va se kako je mrana sila dr. Morbiusa ustvari njegova
17 Usp. Hendershot, 32. Poznat je sluaj znanstvenika Klausa Fuchsa

koji je 1950. optuen za odavanje informacija o amerikim atomskim
istraivanjima SSSR-u.
of the Apes, Franklin J. Schaffner, 1968) gdje Charlton Heston u ulozi

astronauta Taylora na poetku filma jasno progovara o grijesima ovjeka i njegove zaluenosti unitavanjem i podreivanjem drugoga.
18 Slino mizantropsko razoarenje u ovjeanstvo vidljivo je desetak

godina kasnije u znanstvenofantastinom filmu Planet majmuna (Planet
19 Usp. Cornea, ibid. U poglavlju Daddy's Girl, autorica govori o filmu

Zabranjeni planet koji je, izmeu ostaloga, poznat po referencama na
53
dovode u vezu putem zrcaleih likova te po narativnim
energija agresivnog sadraja. Reenicom "monsters from
strukturama. Kao to se na poetku Oluje brodolomci
the Id" film je zasluio mjesto u popularnoj kulturi koja
nasuu na otok na kojem se nalazi Prospero sa svojom
koketira s (esto povrnim) idejama psihoanalize.
keri Mirandom, tako se i posada broda sputa na pla-
Moemo odmah vidjeti kako i u kojem smjeru Zabranjeni
net Altair IV na kojem je prisiljena ostati neko vrijeme, u
planet propituje ulogu znanosti kao i u Stvari s drugoga
drutvu dr. Morbiusa i njegove keri Altaire. Prospero je
svijeta, slijepo predavanje znanosti i njezina neogranie-
stekao mo itajui knjige i uz pomo vjetice Sycorax,
na mo dovode do traginih posljedica, ime se nuno
dok je dr. Morbius svoje sposobnosti stekao uz pomo
uvode likovi koji e pokuati ograniiti njezinu primjenu.
tehnologije Krella. Prosperova ker Miranda zaljubljuje
Dr. Morbius, kao pandan opsesivnom dr. Carringtonu, po
se u brodolomca Ferdinanda, dok se Morbiusova ker za-
svaku cijenu eli nastaviti istraivati znanje koje su Krelli
ljubljuje u zapovjednika Adamsa. Dr. Morbius zrcalna je
ostavili za sobom prije svog misterioznog istrebljenja.
slika naitanog Prospera koji posjeduje mo, njegova ki
Povijest se u sluaju Krella ponavlja posredstvom dr. Mor-
Miranda utjelovljenje je Altairine nevinosti, dobroduan
biusa i na kraju filma misteriozni nestanak Krella otkriva
duh Ariel je svoj lik naao u robotu Robbyju, a "glavni
nam se kao na pozornici koja ponavlja ivot. Kao to su i
krivac" Caliban spretno je transponiran u Morbiusov id. U
Krelli zaboravili da nose u sebi mraan i taman dio sebe
Oluji Shakespeare progovara o odnosu kulture i prirode,
koji su oslobodili uz pomo znanosti, tako je i dr. Mor-
gdje se Prospero i Caliban sukobljavaju kao antagonisti-
biusu promaknulo da u sebi nosi agresivan dio koji, uz
ki par. Prospero je glas razuma i civiliziranosti koji eli
pomo krellske ostavtine, kao nevidljiva sila ubija sve
kultivirati otok i ukrotiti divljinu, to u biti ini pokuava-
koji mu se suprotstavljaju. ovjek nije prijetnja drugome
jui nauiti Calibana da govori. Premda je Caliban nauio
ovjeku samo zbog ratova koje vodi diljem Zemlje, bilo
govoriti, Prospero za njega kae kako je neto u njegovoj
to doba Hladnoga rata ili ne, ve u ovome filmu on posta-
"gadnoj udi" ostalo (Shakespeare, 1996: 30), neto to
je prijetnja samome sebi zbog prijetnje iznutra, oslobo-
se ne moe simbolizirati niti podvrgnuti razumu. Isto se
ene posredstvom znanosti. A kako unititi neto to je
dogaa u filmu Zabranjeni planet jer ni vrhunska znanstve-
dio tebe, s ime se ne moe boriti na nain da potegne
na dostignua ne mogu pomoi dr. Morbiusu da ukro-
oruje i uperi ga izvan sebe jer meta je postala mjesto
ti silinu svoje podsvijesti, uvijek e mu ostati taj viak
na kojemu stoji. Film Zabranjeni planet razrjeuje dilemu
nesimboliziranog elementa koji se opire razumu i koji
unitenjem znanstvenika koji je postavio sebe za metu
e se, kako film odmie, razmahati. Koliko god Prospero
i spasio ovjeanstvo. Krellska znanost je unitena, o-
pokuavao kultivirati Calibana i koliko god je dr. Morbius
vjek se odrekao znanja i vratio doma, jer kako J. J. Adams
pokuavao zatomiti svoju podsvijest, obojica nisu uspjeli
na kraju filma kae "Mi nismo bogovi." Igranje bogo-
u svojim naumima. Caliban ovdje moe funkcionirati kao
va usprkos oitim ogranienjima ljudske vrste esti je
zrcalna slika ida koje se nalazi u vjenoj suprotnosti s
narativni element znanstvenofantastinih filmova 50-ih
kulturom. Prospero na kraju drame priznaje Calibana kao
koji se veinom razrjeuje u korist Boga, jer su strahovi
dio sebe, kao to i dr. Morbius na kraju filma prihvaa da
atomskog doba poljuljali vjeru u neogranienu dobrobit
je udovina sila u biti udovite u njemu.
znanstvenog napretka te se prevladavajua skeptinost
Ako su Caliban i id dio prirode, onog temeljnog i iskon-
prelijeva filmovima poput tamnog premaza boje na pro-
skog, onda je binarna opozicija priroda/kultura u oba
eljima ruevne kue.
fikcionalna djela strukturni element oko kojeg se razvija
Osim referenci na psihoanalizu, biblijske motive te kri-
pria. S vremenskim odmakom od preko 300 godina, film
tiku znanosti, drama Oluja Williama Shakespearea tako-
Zabranjeni planet moe se itati kao komentar Oluje, u ko-
er je snaan intertekst koji je filmu osigurao naklonost
jem je napetost izmeu prirode i kulture drugaije razri-
kritike i gledatelja.20 U kritici se ta dva fikcionalna djela
jeena. Dok je u Oluji Prospero uspio ukrotiti Calibana
psihoanalizu koja psihu dijeli na id, ego i superego. Prema njezinu tumaenju id se, kao mrana podsvijest, u filmu doslovce manifestira kao
zatomljeni primitivni seksualni i agresivni nagon koji prijeti razaranjem.
20 Usp. Kragi i Gili (ur.), 2003, lanak Zabranjeni planet autora Slavena Zeevia.
54
62 / 2010
podsvijest, odnosno id, koji se oslobaa kao potisnuta
62 / 2010
koji na kraju drame pristaje biti njegovim robom, u filmu
Prevelikom slinou s izvanfilmskom realnou, dananji
Zabranjeni planet dr. Morbius je morao umrijeti kako bi
znanstvenofantastini filmovi umjesto zaudnosti nune
uspio zaustaviti nadirui id i pritom je cijeli jedan planet
za postizanje jezovitog uinka vie ne izazivaju "trenje"
uniten, a s njim i tehnologija Krella koju ovjeanstvo
kod publike zasiene sjajnim specijalnim efektima. Jer
nee moi iskoristiti. Kritika znanosti bez kontrole i sum-
ono to se eli prikazati drugaijim od nae zbilje22 nu-
nja u tehnoloki napredak nerazdruivi je podtekst filma
no treba ostati barem u nekoj mjeri drugaije kako bi
Zabranjeni planet, a "monsters from the Id" mjesto na ko-
u nama moglo izazvati jezu, odnosno strah. Dananjim
jemu se stvaraju napetosti izmeu prirode i kulture i koje
specijalnim efektima udovita iz filmova postaju toliko
nas prisiljava da vratimo pogled k sebi.
mogua da ih moemo doivjeti kao dio naega realnog,

izvanfilmskog svijeta, to je plus za industriju temeljenu
Umjesto zakljuka ili zato nas danas i dalje plae

i intrigiraju znanstvenofantastini filmovi zastarjele
kostimografije i kartonske scenografije?
na tehnolokim inovacijama, no veliki minus za doivljaj-
"Jako sam volio originalnu Stvar iz 1951. Sjeam se da
trag razlozima zbog kojih i stari znanstvenofantastini
su mi od straha ispadale kokice iz ruku dok sam gledao
filmovi mogu i dananjoj publici biti atraktivni. Bie iz
taj film." odgovorio je redatelj John Carpenter na pita-
filma Stvar s drugoga svijeta doista nije proizvod neke na-
21
ne mogunosti istih tih filmova.

Ako slijedimo ovu liniju argumentacije, moemo ui u
nje o tome ima li svoj najdrai film strave. Veina bi se
predne filmske tehnologije njegov ukoeni hod, kan-
gledatelja teko mogla sloiti s tvrdnjom da znanstve-
de i odijelo koje lii na materijal za trenirke doimaju se
nofantastini filmovi 50-ih jo doista mogu biti strani.
umjetno, kazalino i jeftino, a maske majmuna iz filma
U usporedbi s dananjim specijalnim efektima, ondanji
Planet majmuna (1968) mogle bi se moda upotrijebiti za
znanstvenofantastini filmovi doimaju se gotovo kao ko-
kostimirane veeri na danima karnevala, no ipak ti filmo-
mino poigravanje kartonskim i kazalinim rekvizitima, a
vi i danas djeluju jezovito i upeatljivo, gotovo kao da im
glumci kao da parodiraju sam in glume. Zato su dana-
se oprata zastarjelost. Albino mutanti u filmu Posljed-
nji filmovi napumpani specijalnim efektima gotovo kao
nji ovjek (The Omega Man, Boris Sagal, 1971) imaju crne
najrevniji Schwarzeneggerovi sljedbenici miiima, zbog
plateve i bijela lica koja izgledaju kao da su posipana
ega mnogi filmoljupci hrle u kina vidjeti najnovija do-
branom, njihovi su pokreti naglaeno kazalini, no kada
stignua digitalne tehnologije. Specijalni efekti vana su
nahrupe na Charltona Hestona, praeni sintesajzerskom
sastavnica znanstvenofantastinih filmova jer imaju spo-
muzikom, nekima e od gledatelja sigurno trznuti barem
sobnost transformirati nerealno u realno kako bi se kod
pokoji mii. Jezovitost proizila iz zaudnosti karakte-
gledatelja postiglo svjesno odbacivanje nevjerovanja,
ristika je tih filmova u kojima je nerealno jo uvijek u
odnosno kako bi gledatelji mogli prihvatiti filmsku zbi-
velikoj mjeri drugaije od zbilje, i moda ete se sloiti,
lju kao moguu, tj. realnu. No, nedvojbeno je da postoje
dobrodola protutea sterilnosti i "savrenosti" specijal-
gledatelji kojima e se iz dananje perspektive znanstve-
nih efekata u dananjim filmovima.
nofantastini filmovi 70-ih, 60-ih, pa ak i 50-ih godina
Hollywood u zadnje vrijeme esto posee za filmovima
doimati stranima i jezovitima, dapae realnima, iako se
iz 1950-ih, i to ne samo iz podruja znanstvene fanta-
specijalni efekti i scenografija ne mogu mjeriti s dana-
stike,23 to nam daje mogunost za usporedbu suvre-
njim tehnolokim dostignuima. Moemo obrnuti tezu
mene drutveno-politike situacije s ondanjom. Koliko
te pretpostaviti da je nama danas nerealno posredstvom
dananji remake filmovi mogu korespondirati sa svojim
uvjerljivih ("realnih") specijalnih efekata postalo previe
originalima pitanje je na koje se nikada do kraja ne mo-
slino realnom svijetu i ne moe vie izazvati toliki osje-
e odgovoriti. Uvijek moemo pokuati dovesti u vezu
aj straha koji mogu izazvati tehniki siromaniji filmovi.
Bushevu vojnu administraciju iz remakea filma Dan kad je
21 http://www.matica.hr/Vijenac/vij204.nsf/AllWebDocs/Kadzombijiutihnu. Stranica posjeena 18. 2. 2009.
23 Izvan anra znanstvene fantastike, na domau televiziju i filmsko

platno stigla su i ova dva ostvarenja s tematikom iz 50-ih serija Momci
s Madisona (Mad Men, kreator Matthew Weiner, od 2007) i film Put osloboenja (Revolutionary Road, Sam Mendes, 2008).
22 udovita, izvanzemaljci, mutirani kukci... i ostala "opa mjesta" anra horora i znanstvene fantastike.
55
bilo ope mjesto na kojem se gradila filmska stvarnost u
progona komunista i njihovih simpatizera iz vremena ori-
znanstvenofantastinim filmovima, onda danas s pravom
ginalnog filma. Ono to dobivamo iz oito problematine
moemo pogledati koliko je Bushev paranoini diskurs o
usporedbe nagaanja su koja tvore neke druge svjetove,
"ratu protiv terorizma" i strah od Al-Quede inkorporiran
nepostojee bilo u spomenutim filmskim ostvarenjima,
u filmsku stvarnost dananjih filmova. Regina Jackson
bilo u izvanfilmskoj stvarnosti. Takvi svjetovi produkt su
kao produena ruka amerikog predsjednika u remakeu
meuodnosa izmeu konteksta u kojem je film nastao i
filma Dan kad je Zemlja stala ocrtava svijet amerike vlade
prie samog filma, koji nikada nisu identini, jer ne smi-
kao ksenofobine i ratoborne zajednice koja je komu-
jemo zaboraviti na reakciju kojom filmska stvarnost po-
niste zamijenila muslimanima, a strah od Rusa strahom
vratno oblikuje izvanfilmski svijet. To je stupica o kojoj
od neprijatelja Zapada koji ne tuju kapitalistikog boga.
je bilo govora na poetku teksta i o kojoj moramo razmi-
Doista, moglo bi se na temelju iznesene analize zaklju-
ljati i ukljuiti je u analizu. Bez obzira na opasku, osta-
iti kako je u spomenutim filmovima na djelu vrlo sub-
je injenica da se dananji filmovi ipak nekako odnose
verzivno i kritino propitivanje suvremenih amerikih
spram naslijea, to je osobito vidljivo danas kada nam
vrijednosti. No ipak, zanimljivo je ono to izvanzemaljac
se drutveno-politika stvarnost namee kao potentan
Kinez iz nove verzije Dana kad je Zemlja stala kae Kla-
okvir za usporedbu s 50-ima. Koliko je tada bila drugaija
tuu o ivotu na Zemlji "ovo je sada moj dom, ponosan
situacija na vojno-politikoj pozornici i u kojoj mjeri su
sam to sam ivio ovdje", ime SAD, usprkos svemu, ipak
je tadanji filmovi inkorporirali, zanimljivo je podruje
ostaju poeljna destinacija, ak i za izvanzemaljca u tije-
istraivanja. Ako je tada paranoja i strah od komunista
lu Kineza ili je to samo stupica na koju treba pripaziti.
Literatura
Bordwell, David i Thompson, Kristin, 2003, Film History: An Introduction, New York: McGraw-Hill
Cornea, Christine, 2007, Science Fiction Cinema: Between Fantasy and Reality, Edinburgh University Press
Gli, Nikica, 2008, "Filmska fantastika i znanstvena fantastika u kontekstu teorije anra", Ubiq, br. 2, str. 200-214.
Hendershot, Cynthia, 1999, Paranoia, The Bomb, and 1950s Science Fiction Films, Bowling Green State University Popular Press
Kragi, Bruno i Gili, Nikica (ur.), 2003, Filmski leksikon, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krlea
Peterli, Ante (gl. ur.), 1986, Filmska enciklopedija, 1: A-K, Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea
Roberts, Adam, 2006, The History of Science Fiction, New York: Palgrave Macmillan
Shakespeare, William, 1996, Oluja, preveo Milan Bogdanovi, Zagreb: Zagrebaka stvarnost
Vieth, Errol, 2001, Screening Science: Contexts, Texts and Science in Fifties Science Fiction Films, LanhamLondon: The Scarecrow Press
56
62 / 2010
Zemlja stala s tvrdoglavou i agresivnou McCarthyjeva
UDK: 791.21.038.6(73)
Dejan D. Markovi
62 / 2010
Ameriko filmsko podzemlje i eksperimentalni film

Ameriki avangardni (eksperimentalni) film vrijedna je, premda
nedovoljna poznata filmska tradicija u kojoj se moe pratiti razvoj ideje o alternativi Hollywoodu kod Maye Deren, Kennetha
Angera, Stana Brakhagea i drugih vanih autora. Preko filmova
Brucea Connera i veza s amerikim beat pokretom, tekst dolazi
do Novog amerikog filma brae Mekas, ali i Johna Cassavetesa,
ije su Sjene i drugi filmovi ostavili traga i u narativnoj kinematografiji. Tijekom 1970-ih je strukturalni film bio najutjecajniji
u ovom kontekstu a, s obzirom na vanost problematiziranja
projekcije kao materijalnog ina, posebna se pozornost u tekstu
posveuje upravo tom aspektu filmskog stvaralatva amerikih
eksperimentalista, nezavisnih i "podzemnih" filmskih redatelja
i konceptualnih umjetnika. Tematska rubnost i provokativnost,
npr. ona filmova Brucea Connera i Andyja Warhola, samo je jedan od aspekata istog fenomena, odnosno varijacija iste tradicije amerike alternativne kinematografije.
stranicama umetnikih publikacija njega jednostavno nije

bilo. Sve do kraja zlatnog doba Hollywooda, tj. do sredine
1940-ih, eksperimentalni filmovi kategorizovani su ili kao
produetak prethodnih umetnikih praksi, poput Kandinskom-nalik vizuelne apstrakcije Johna i Jamesa Whitneya,
Fischingera i Hansa Richtera, ili su marginalizovani kao
"kuni filmovi". Kako to kae Jan-Christopher Horak u
knjizi Lovers of Cinema: the First American Film Avant-Garde,
1919-1945 (1995): "U tim ranim fazama, ameriki avangardni filmski pokret ne moe se odvojiti od istorije amaterskih filmova."
U poetku, "amaterski" filmski eksperimentatori funkcionisali su nezavisno, izvan miljea filmske industrije, kao
i izvan same umetnike zajednice. Njihovom ujedinjenju
u okvirima dva paralelna umetnika pokreta prethodile
su godine relativno izolovanog rada. Underground film
Zapadne obale formalno je inspirisala literarna zajednica
Uvod
San Francisca koja se razvila krajem 40-ih. Krajem 50-ih,
Daleke 1935, kada je Muzej moderne umetnosti u New
grupa multidisciplinarnih umetnika koji su iveli i radili u
Yorku (MoMA) doneo odluku da krene sa stvaranjem sop-
New Yorku organizovala se pod imenom The New American
stvenog filmskog arhiva, kao i sa prikazivanjem filmova
Cinema (NAC) u cilju unapreivanja saradnje, zajednikih
izvan komercijalnih dvorana, u SAD-u jo uvek nije bilo
izlobi i distribucije sopstvenih radova. Komercijalni us-
filmskih drutava, filmskih studija na univerzitetima, Insti-
peh tih "novih amerikih filmova", poput Sjena (Shadows,
tuta za ameriki film (AFI), kao ni centara za filmsku umet-
John Cassavetes, 1960) i Pull My Daisy (Robert Frank i Al-
nost.1 Tokom 1940-ih, John Ford, Howard Hawks, Preston
fred Leslie, 1958) krajem 50-ih, kao i Djevojaka iz Chelseaja
Sturges i Alfred Hitchcock jo uvek nisu bili proglaeni za
(Chelsea Girls, Andy Warhol i Paul Morrissey, 1966), doneo
auteurs od strane francuskih kritiara u Cahiers du cinma,
je amerikom nezavisnom filmu odreenu dozu potova-
dok su Oskar Fischinger, Douglas Sirk, Otto Preminger i
nja od strane etabliranog umetnikog sveta. Od razbije-
Billy Wilder, sa statusom evropskih emigranata, jo uvek
nih, eksperimentalnih naracija Novog amerikog filma, do
tragali za uporitem u amerikoj filmskoj industriji.
pokreta cinma vrit u dokumentarnom filmu, do "filmo-
Pre 1945. filmu je poklanjana mala panja u okviru ko-
va u prvom licu" Jonasa Mekasa, Marie Menken, Stana Bra-
lekcija, izlobi, irenja i studija amerike umetnosti. Svr-
khagea, Brucea Bailliea i drugih, razvio se kontekst koji je
stan unutar carstva popularne zabave, film je bio svesno
doveo do sagledavanja filma kao oblika umetnosti. Ova
odbacivan od strane akademskog sveta, umetnike gale-
struktura poprimila je opipljiv oblik tek sredinom 60-ih,
rije i muzeji su ga previali ili bukvalno ignorisali, a na
kada su galerije i muzeji poput Muzeja moderne umetno-
1 Tekst donosimo u srpskom izvorniku, s tim da smo, gdje je bilo mogue, preveli naslove s engleskog na hrvatski radi lakeg snalaenja
itatelja (Nap. ur).
57
62 / 2010
Dejan D. Markovi: Ameriko filmsko podzemlje i eksperimentalni film
Mree popodneva (Maya Deren, 1943)
58
62 / 2010
sti i Muzeja amerike umetnosti Whitney u New Yorku, te
rikim muzejima. Ovaj duh karakterisao je i rane godine
asopis za umetnost kao to je Art Forum u Los Angelesu,
underground filmskih festivala (New York, Chicago, Toron-
poeli da posveuju panju i sredstva za tumaenje, ire-
to itd.), fanzine poput Film Threat (osnovan 1984), kao i
nje i predstavljanje "eksperimentalnog filma".
radove filmskih stvaralaca kao to su Craig Baldwin, Jon

Moritsugu, Sarah Jacobson i Bruce La Bruce.2
Direktno iz podzemlja:
koreni amerikog avangardnog filma
Ali, avangardni filmski stvaralac, organizator i polemiar
Iako problematian, "podzemlje" je koristan termin, a uz
rimentalni film kao "amatersku" alternativu Hollywoodu,
to je krajnje zavodljiva pomisao da uprkos bujici politi-
sa svom njegovom glomaznom tehnologijom i radnom
ki kukavikih i kulturno bezvrednih filmova postoji tajno
praksom.3 Ona je smatrala da filmski stvaralac moe u
skrovite smelih, revolucionarnih, nezavisno napravljenih
potpunosti realizovati potencijal samog medija samo za-
filmova. Termin underground film prvi put je upotrebio
obilaenjem profesionalnog sveta obuenih specijalista, i
ameriki filmski kritiar Manny Farber u istoimenom ese-
paljivog razdvajanja rada od finansijskih motivacija. Njen
ju iz 1957. Sam termin se pre svega odnosi na film koji
rad takoe je posluio kao estetiki most izmeu evrop-
Maya Deren jedna je od prvih u Americi postavila ekspe-
je izvan mainstreama bilo po svom stilu, anru ili nainu
skog nadrealizma i amerikog avangardnog filma. Mree
finansiranja. Krajem 50-ih, termin underground film poeo
popodneva (Meshes of the Afternoon, 1943), koji je reirala
je da se koristi za opisivanje rada prvih nezavisnih film-
zajedno sa svojim muem, ekim rediteljem Alexande-
skih stvaralaca u San Franciscu i New Yorku. Krajem 60-ih,
rom Hammidom, uspostavio je obrazac za rane filmove
nakon to je underground pokret sazreo, underground film
Sidneya Petersona, Curtisa Harringtona, Iana Hugoa, Ke-
slobodno je definisan ili kao subverzivni art film ili film
nnetha Angera i Stana Brakhagea.
nezavisne produkcije napravljen kontra komercijalnih za-
Razvijajui impresivan niz strategija i tehnika koje lian/
hteva Hollywooda. Neki od njegovih uesnika poeli su
poetski film ine onim to on jeste (ukljuujui fluidno
da se distanciraju od kontrakulturnih/psihodelinih kono-
kretanje rukom drane kamere, nepredvidljive ritmove
tacija ovoga termina, preferirajui da svoj rad opiu kao
montae, superimpoziciju i korienje apstraktnih pri-
avangardan, nenarativan ili eksperimentalan.
zora), Deren, Brakhage i drugi pioniri avangarde odsekli
Meutim, 1970-ih i 80-ih, termin underground film i dalje
su film od njegovih industrijskih spona, zaevi koncept
se koristio za oznaavanje kontrakulturne margine neza-
filmskog stvaraoca kao individualnog umetnika. Najzna-
visnog filma. Osamdesetih i 90-ih, termin underground film
ajniju meu Brakhageovim inovacijama predstavljao je
korien je kao sinonim za "nezavisne ili "alternativne"
razvoj subjektivne kamere ije primere moemo videti u
filmove. Newyorki filmski stvaraoci povezani s "filmom
Svitanju i bijelom oku (Daybreak and White Eye, 1957), Nago-
transgresije" (Cinema of Transgression) i "filmom nijednog
vjetaj noi (Anticipation of the Night, 1958), i Prozor, voda,
talasa" (No Wave Cinema), emfatiki su koristili ovaj termin
pomicanje bebe (Window Water Baby Moving, 1959). Nasu-
od kraja 70-ih sve do poetka 90-ih. Poetkom 90-ih, na-
prot psihodrami, stilu koji je dominirao ranim amerikim
slee "filma transgresije" prenelo se na novu generaciju
avangardnim filmom, ova tehnika postulirala je filmskog
koja je izjednaavala underground film s transgresivnom
stvaraoca kao svesno, subjektivno prisustvo. Brakhage je
umetnou i ultraniskobudetskim filmskim stvarala-
takoe bio jedan od onih koji su u najveoj meri doprineli
tvom koje je prkosilo kako novim komercijalizovanim
razvoju direktnog filma, ili tzv. filma bez kamere. Pored
verzijama nezavisnog filma, tako i institucionalizovanom
toga to je slikao na 16mm, 35mm i 70mm filmskim rol-
eksperimentalnom filmu kanonizovanom u velikim ame-
nama, on ih je grebao, farbao, pekao i na druge naine
2 Krajem 1990-ih i poetkom 2000-ih, znaenje termina undergound

ponovo je postalo zamagljeno, dok su radovi na underground festivalima poeli da se stapaju sa sve formalnijim eksperimentisanjem, a
podele koje su jo do pre jedne decenije bile krute, ini se da su to sada
u mnogo manjoj meri. Danas, ako se ovaj termin uopte koristi, on oznaava oblik nezavisnog filmskog stvaralatva koji podrazumeva veoma
niske budete, verovatno transgresivni sadraj ili niskoprofilnu analogiju
s postpunk muzikom i kulturom.
3 Uloga amaterizma u razvoju specijalizovanog art-filma osvedoena je

jo 1920-ih, kada su dadaistiki i nadrealistiki filmski stvaraoci poput
Claira, Mana Raya i Buuela uveliko ispoljavali prezir prema konvencionalnoj estetikoj tradiciji. Postoje i podaci o amerikom avangardnom
filmu pre 1945. Usp. Horak (ur.), 1995, i Posner, 2001.
59
i eksplozivnom ekspanzijom underground filmskog pokre-
Moljevo svjetlo (Mothlight, 1963) u potpunosti je unitio
ta u periodu nakon rada Maye Deren. Film je brzometni
ivicu filmskog kadra privrujui krila moljaca, lie i
kola-montaa eklektiki probranog materijala, naenog
kristale na prazne filmske trake. Njegovi rukom oslikani
u razliitim izvorima, ukljuujui ratne dokumentarce,
filmovi naknadno su stimulisali ovakav pristup u vie ra-
filmove s goliavim glumcima, stare vesterne i filmske
zliitih pravaca.
materijale o katastrofalnim dogaajima. On je premijer-
Po svom izgledu i dimenziji projektovane slike, Brakha-
no prikazan 1958, prilikom otvaranja Connerove druge
geovi rukom oslikani filmovi imaju formalne kvalitete
izlobe asemblanih skulptura u galeriji East-West, u Fill-
akcionog slikarstva / apstraktnog ekspresionizma (svepri-
moreu, California. injenica da je Film uvrten u izlobu
sutna topologija, brzi potez etkicom, neodreena dubi-
skulptura od velikog je znaaja, jer u to vreme umetnike
na). Ovo poreenje dovelo je i do sheme za tumaenje
galerije i muzeji nisu praktikovali da prikazuju filmove.
njegovih filmova, liene bilo kakvih literarnih asocijacija,
Godine 1958, ovaj novi nain korienja javnog umetni-
i istovremeno omoguilo Brakhageu ulazak u diskurse o
kog prostora odigrao je glavnu ulogu u fuziji umetnike
vizuelnoj umetnosti, a samim tim, i u autentinost sveta
i filmske publike koja e determinisati budui uspeh un-
umetnosti.
derground filma.
Ova veza s apstraktnim ekspresionizmom postojala je ta-
Galerije koje vode sami umetnici postale su znaajno me-
koe u njegovom obimnom projektu razdvajanja vizuelne
sto za multidisciplinarna ukrtanja tokom 50-ih i 60-ih, a
percepcije od deskriptivnog jezika, strategije putem koje
njihova kontinuirana vitalnost predstavlja jednu od naj-
on uspeva da zbuni intelekt, ukazujui na jeziku nepozna-
vanijih zaostavtina Beat generacije. Mnoga od kljunih
to znanje. Po Brakhageovim reima, Pollock, Rothko i Kli-
dogaanja u okviru Beat pokreta odigrala su se upravo
ne snano su ga privukli svojom unutarnjom vizijom, sve-
na takvim mestima. Galerija 6 u San Franciscu bila je me-
snim i nesvesnim stvaranjem ikona od unutarnjih prizora,
sto na kome je Allen Ginsberg prvi put proitao svoj Ur-
i bukvalnim pravljenjem mape neverbalne, nesimbolike,
lik 1955, Ginsbergu su se te noi pridruili pesnici Gary
nenumerike misli. Govorei o ovom pioniru apstraktnog
Snyder, Philip Whalen, Philip Lamantia, Robert Lowell i
ekspresionistikog filma, Kerry Brougher primeuje da
Kenneth Rexroth, a meu prisutnima bili su i Jack Kerou-
"Brakhageova rukom drana, lutajua kamera razbija za
ac, Neal Cassady i Lawrence Ferlinghetti. Galerija Ferus na
tlo privrenu, ukoenu kameru hollywoodskih produk-
Zapadnoj obali, koju su zajedniki osnovali kritiar Walter
cija, pretvarajui se u fluidno i mobilno oko direktno po-
Hopps i umetnik Ed Kienholz u Los Angelesu 1957, izlaga-
vezano s okom slikara apstrakcije" (1996: 90). Ova udnja
la je radove multidisciplinarnih umetnika poput Connera,
za dekonstruisanjem i transcendovanjem hollywoodskih
Warhola, Waltera Bermana i Edwarda (Eda) Rusche. Iste
formi i konvencija kao to su iluzionistiki nain snima-
godine, galerije Brata i Circle in the Square, u New Yorku
nja i stilovi montae, duboki fokus i naturalistika gluma,
bile su domaini prvih jazz/poetskih performansa koje su
sjedinjeni s bujicom evropskih umetnika, pisaca i filmskih
organizovali Kerouac i muziar David Amram.
stvaralaca iz vremena Drugog svetskog rata, katalizovala

je ameriki nezavisni film sredinom 20. veka.
Iz senki: uspon Novog amerikog filma
Slavan na Zapadnoj obali po svojim kolanim skulptu-
Conner je sutinski karakterisao sinergiju umetnost/film,
rama pre okretanja filmskom asemblau, Bruce Conner
inteligenciju i senzibilitet Zapadne obale kraja 50-ih i po-
postao je 60-ih jedan od vodeih avangardnih filmskih
etka 60-ih. Istovremeno, Jonas Mekas je prerastao u re-
stvaralaca. Njegovi filmovi, Film (A MOVIE, 1958), Svemir-
prezentativnu figuru avangardne filmske zajednice Isto-
ska zraka (Cosmic Ray, 1961), i Izvjetaj (Report, 1963-67)
ne obale. Pored toga to je zaeo jedinstveni stil duih
dekonstrukcija ubistva Johna F. Kennedya i raskrinkavanje
filmova-dnevnika, on je osnovao i ureivao Film Culture,
mita o Kennedyju vremenski su koincidirali s pojavom
prvi ameriki asopis posveen iskljuivo tekstovima o
4 itav ovaj poduhvat na kraju je urodio uspehom. Brakhage je dobio

Rockefellerovu stipendiju 1967, prva retrospektiva njegovog rada odr-
ana je u Muzeju moderne umetnosti 1971, a Artforum je posvetio itav

jedan broj Brakhageu i Sergeju Ejzentejnu januara 1973.
60
62 / 2010
direktno atakovao na "suverenitet" fotografije. U filmu
62 / 2010
nezavisnom filmu, u kome je on promovisao pionire un-
uverenje da su Americi, propos Hollywooda i evropskog
derground filmskog pokreta; predvodio Kooperativu film-
umetnikog filma, zaista bili potrebni "manje savreni, ali
skih stvaralaca, Kinoteku filmskih stvaralaca, kao i Arhivu
slobodniji filmovi" (Mekas, 1972: 1). Potraga za umetni-
antologijskog filma u New Yorku; pisao redovnu kolumnu
kom i finansijskom slobodom koja je ujedinila nezavisne
"Movie Journal" za art nedeljnik The Village Voice; i najvero-
filmske stvaraoce 50-ih nalazi odjeka u frustracijama i
vatnije bio jedan od koautora naziva "Novi ameriki film",
motivacijama koje su zaele nekoliko umetnikih pokreta
1960.
i muzikih pravaca zasnovanih na procesnoj umetnosti
Kao sastavni deo amerikog avangardnog filma, grupa
(ukljuujui free jazz) deceniju kasnije.
Novi ameriki film obuhvatala je 23 nezavisna filmska

stvaraoca koje su oko sebe okupili Mekas i Lewis Allen. U
Filmski stvaralac kao umetnik: film ulazi u muzej
svom polemikom manifestu lanovi te grupe odbacili su
Sledei nekonvencionalnije inicijative umetnika iz ka-
ono to su videli kao "ispoliranu" i u osnovi lanu prirodu
snih 50-ih i ranih 60-ih, Muzej moderne umetnosti (Mo-
hollywoodske filmske produkcije. Taj manifest, izmeu
Ma), Muzej amerike umetnosti Whitney i Walker Art
ostalog, naglaavao je lini izraz, odbacivanje cenzure i
Center u Minneapolisu bili su meu prvim amerikim
"ukidanje 'mita o budetu"'. Pitanja distribucije i prikazi-
muzejima koji su uveli film u svoj redovni program. Kao
vanja zauzimala su centralno mesto u ovom sinemati-
to je ve prethodno napomenuto, MoMa je krenula s
kom pozivu na oruje. Novi ameriki film bila je difuzna
prikupljanjem i distribuiranjem "arhivskih" filmova jo
grupa filmskih stvaralaca, fotografa, slikara, baletskih
sredinom 30-ih, ali nije poela s prikazivanjem filmova
igraa, glumaca, i umetnika koji su iveli i radili u New
kao umetnikih dela sve do 60-ih. Godine 1970. Whit-
Yorku. Trajni kvalitet filmova njenih lanova ukljuujui
ney je organizovao prvu veliku manifestaciju video arta
Cassavetesove Sjene, Frankov i Lesliejev Pull My Daisy, Vra-
u New Yorku i pokrenuo program pod nazivom "Novi
ti se, Afriko (Come Back, Africa, 1960) Lionela Rogosina i Ve-
ameriki filmski stvaraoci", posveen nezavisnom, ne-
za (The Connection, 1960) Shirley Clarke adaptaciju kon-
komercijalnom filmu. U meuvremenu, putujua izlo-
troverzne produkcije Jacka Gelbera sa Living Theaterom
ba Amerike umetnike federacije, Istorija amerikog
iz 1958. pored trajnog kvaliteta, demonstriraju snagu
avangardnog filma, prvi put odrana u Muzeju moderne
i raznolikost amerikog nezavisnog filmskog stvaralatva
umetnosti maja 1976, definitivno je utvrdila mesto filma
krajem 1950-ih. Pojava grupe Novi ameriki film direktno
u muzejima amerike umetnosti. Kao to stoji u njenom
je rezultirala u stvaranju newyorke Kooperative filmskih
katalogu, ta izloba nastala je "iz elje da se uvea razu-
stvaralaca 1961, koja je izdejstvovala javno prikazivanje
mevanje filmske umetnosti, a posebno one grane film-
onih filmova koji su dotle smatrani ili previe nenarativ-
skog stvaralatva koja se bavi korienjem tog medija
nim ili nerazumljivim da bi dospeli u mainstream biosko-
kao sredstva za lino izraavanje" (Van Dyke, 1976).
pe. Amerike filmske kooperative takoe su omoguile
Nakon integracije filma u institucije lepih umetnosti u
javno prikazivanje kratkih radova i filmskih eksperime-
Sjedinjenim Dravama, razlika izmeu konvencionalnih,
nata tokom kratkotrajnog perioda kada je 16mm kame-
modernistikih kategorija "umetnosti" i "filma" poela je
ra funkcionisala kao provokativno i subverzivno oruje.
da se gubi i dolo je do nastanka novih hibridnih anro-
Savremena filmska kultura liena je jedne takve vibrantne
va koji su se manifestovali u umetnikom filmu i video
scene, postojee filmske kooperative nisu u stanju da se-
umetnosti. Poetkom 1960-ih, umetnici koji su radili u
be ekonomski izdravaju, a termin "nezavisna produkcija"
tradicionalnim disciplinama kao to su slikarstvo, foto-
koristi se uglavnom za fabriki artificijelne hollywoodske
grafija, skulptura i balet, krenuli su sa stvaranjem svojih
superkomercijalne produkcije.
prvih audiovizuelnih dela, ukljuujui Roberta Morrisa,
Filmski kritiar Ken Kelman identifikuje dva fundamental-
Richarda Serru, Carolee Schneemann, Hollisa Frampto-
na motiva u osnovi Novog amerikog filma. Prvi je, kae
na, Dana Grahama, Paula Sharitsa, Yvonne Rainer i dru-
on (1967), "estetika potreba, roena usled iscrpljenosti
ge. Ovo je, kasnih 60-ih i ranih 70-ih, dovelo do rastue
filmske forme sredinom veka". Drugi je, jednostavno i
dematerijalizacije umetnikog objekta, tj. do davanja
najvanije od svega, "potreba za slobodom u sve restrik-
manjeg znaaja mediju u umetnikom procesu. Sa sa-
tivnijem svetu". Ovi komentari podravaju Mekasovo
znanjima konceptualne umetnosti, minimalizma, earth/
61
62 / 2010
Valne duljina (Michael Snow, 1967)
land arta i ostalih efemernih pokreta u umetnosti, akce-
"otiske palca" Brakhagea, Bailliea, Menkena, Mekasa
nat prelazi sa samosvojnog ostvarenja na sam umetniki
i drugih. Zasnovan na principima konceptualne umet-
proces, praksu, performans i jezik. Na ovaj trend moe
nosti, strukturalni film egzemplifikuje medijska speci-
se gledati kao na reakciju protiv propisanog moderni-
finost Valna duljina (Wavelength, 1967) Michaela Snowa,
stikog purizma Clementa Greenberga i Michaela Frie-
treperavi filmovi Paula Sharitsa i Tonyja Conrada i onto-
da, s jedne strane, i komodifikaciju umetnikog objekta
loka redukovanost Warholovog Empire (1965).
kao takvog, s druge. Zahvaljujui faktorima inherentnim
Posle perioda bogate produkcije, strukturalni film kra-
filmskom mediju, film je izbio na povrinu kao savreno
jem 70-ih dostigao je kritinu taku, slinu onoj s kojom
sredstvo za realizaciju tog projekta. Pored toga to je
su se suoili apstraktni ekspresionisti 50-ih s pitanjem:
mehaniki reprodukabilan, i stoga marketinki manje
ta se jo moe uraditi kada se medij jednom svede na
interesantan kao roba, film je takoe nepogodan za ku-
svoje najosnovnije elemente, na svoju nultu taku? Be-
ne projekcije zbog osetljivosti filmske trake i skupog,
skrajno eksperimentisanje postalo je kreativni orsokak
glomaznog filmskog projektora. Ono to je jedinstveno,
koji se nastavio unedogled posredstvom avangardnih
kada se radi o filmu, jeste injenica da film moe istovre-
ideja o napretku. To je, konano, dovelo do toga da je
meno sadrati vie razliitih umetnikih formi, kao to
nekolicina umetnika pretvorila trenutak filmske pro-
su slikarstvo, skulptura, performans, muzika i, naravno,
jekcije u ivi performans, signalizirajui tako poetke
fotografija.
umetnosti instalacije.
Ovi elementi mogu se videti na delu u strukturalnom filmu

testirala granice i mogunosti nesvodljivih elemenata
U svetlost: Projektovani prizor u

amerikoj umetnosti 1964-77
filma (svetlost, vreme, prostor, ritam, boja, treperenje,
Izloba Into the Light, koja je dala istorijski presek vi-
kretanje kamere). Ovaj anr se, delimino, razvio kao al-
zuelnih umetnosti i filma u trenutku pojave instalacije,
ternativni oblik prakse u odnosu na subjektivne filmove
odrana je u muzeju Whitney od 18. oktobra 2001. do
60-ih, potkategoriji avangardnog filma koja je rigorozno
62
62 / 2010
6. januara 2002. To je, zvanino, bila prva izloba koja
Nasuprot njima, veliki broj radova prikazanih na izlobi
je istraivala istoriju projektovanih instalacija. Prika-
Into the Light pokuava da dekonstruie sam filmski do-
zujui po jedan rad od ukupno devetnaest umetnika,
ivljaj, preispitujui jedinstvene i nesvodljive karakteri-
ukljuujui megastarove kao to su Vito Acconci, Bruce
stike i elemente filma. Uz pomo projektora, svetlosnog
Nauman, Andy Warhol i Yoko Ono, ova izloba detalj-
snopa, ekrana i kadra postavljenog ispred gledalaca,
no je predstavila period amerike umetnosti u kome su
Snowov rad Dvije strane svake prie (Two Sides to Every
minimalistika i konceptualna umetnost transformisale
Story, 1974), McCallov Crta oko stoca (Line Describing a
galerijski prostor u polje percepcije. Ova izloba tako-
Cone, 1973), i Sharitsov Susret zaslona (Shutter Interface,
e je odraavala aktuelnu posveenost muzeja Whitney
1975) izazivaju angaovane gledaoce svojim demisti-
strunom preispitivanju i proceni kritinih trenutaka
fikujuim tretmanom svetlosti, vremena, i prostora. U
u amerikoj umetnosti, okupljajui na jednom mestu
Dvije strane svake prie, jedna ena koja obavlja razliite
umetnike video radove (Yoko Ono, Gary Hill, William
aktivnosti snimljena je s dve razliite strane. I jedan i
Anastasi, Beryl Korot), balet i holografiju (Simone Fort),
drugi film istovremeno se projektuju na suprotnim stra-
filmove koji se istovremeno prikazuju na vie ekrana
nama metalnog ekrana koji se nalazi u centralnom delu
(Warhol, Snow, Sharits, Nauman, Dan Graham), filmsku
jedne prostorije, zahtevajui od gledaoca da obilazi oko
skulpturu (Robert Whitman, Anthony McCall), audio art
tog ekrana da bi video kompletan rad. Crta oko stoca
(Keith Sonnier), performans (Joan Jonas) i druge multi-
je 30-minutni 16mm film koji od svetlosnog snopa pro-
disciplinarne umetnike radove koji koriste projekto-
jektora vaja trodimenzionalni konus uz pomo scenske
vane prizore i zvuk (Peter Campus, Dennis Oppenheim,
magle. Zahvaljujui svojoj efemernoj taktilnosti, Crta
Robert Morris, Acconci).
oko stoca mami publiku na uee i akciju. Gledaoci te-
Prilikom ulaska U svetlost, prvi rad koji je veina pose-
ko mogu da odole da ne prue ruku, zakorae ili skoe
tilaca mogla da vidi bio je Tuiranje Roberta Whitmana
kroz ono to deluje kao vrst konus, ulazei na taj nain
(Shower, 1964), jedna od etiri filmske skulpture koje
u tue doivljaje ovoga rada. Susret zaslona jedna je od
je on napravio u periodu 1963-64. Whitman je takoe
brojnih "lokacionih" filmskih instalacija, namenjenih za
bio jedan od prvih uesnika multimedijalnih hepeninga,
prikazivanje na viestrukom ekranu, koje je Sharits na-
ugraujui projekcije super-8 filmova u svoje klasine
pravio 1970-ih. Verzija koja se simultano prikazuje na
performanse. U tom radu, prizor ene koja se tuira pro-
dva ekrana predstavljena u Whitneyu (postoji i verzija
jektuje se na pravu tu-kabinu, stvarajui trodimenzio-
za etiri ekrana) sastoji se od dve filmske trake koje se
nalno filmsko okruenje. Filmska sekvenca koja se vrti
meusobno preklapaju i ciklino prolaze kroz razliite
u krug ima neodreeno trajanje; iako ona stvara oseaj
permutacije boja, stvarajui udarnu kompoziciju.
neizvesnosti, asocirajui na Hitchcockov Psiho (1960),
Dva od najsuptilnijih radova na ovoj izlobi, Nebeska TV
samom tom filmu nedostaju i razvojna komponenta i za-
(Sky TV, 1966) Yoko Ono i Slobodna volja (Free Will, 1968)
vretak. Warholov Lupe (1965), jedan od njegovih prvih
Williama Anastasija, demonstriraju uticaj videa na pro-
filmova koji su se prikazivali na dvostrukom ekranu, ta-
menljivu interakciju izmeu publike i prostora galerije
koe ne ispunjava gledaoeva narativna oekivanja. Pre-
u Whitneyu. U svom video radu Nebeska TV, Yoko Ono
ma Warholovim uputstvima za distribuciju ovog filma,
postavlja video kameru zatvorenog kruga na krov muze-
Lupe se moe prikazivati ili na jednom ekranu tokom 72
ja, koja prenosi ivi snimak neba na ekran TV monitora
minuta, ili na dva ekrana tokom 36 minuta. Napraviv-
postavljenog u izlobenom prostoru. U Slobodnoj volji,
i film koji se moe prikazivati na vie naina, Warhol
kamera na vrhu monitora usmerena je ka jednom od me-
naruava logiku naracije. Sam film je tobonja rekrea-
sta na kome se zid i pod sueljavaju pod pravim uglom,
cija poslednjih asova u ivotu hollywoodske starlete
dok se na samom crno-belom monitoru moe pratiti taj
Lupe Velez pred njeno samoubistvo, ali mu nedostaje
prizor. Podraavajui sisteme za nadgledanje (uz hu-
prava akcija i dramatika. Kao strukture neodreenog i/
moristike i kontemplativne konotacije), obe ove video
ili promenljivog trajanja bez klimaksa, i Tuiranje i Lupe
skulpture skreu panju na one aspekte samog muzeja
mogu se smatrati dekonstrukcijama narativnog filmskog
koji se retko primeuju nebo iznad muzeja, ugao iz-
jezika.
meu zida i poda. Posredstvom video tehnologije ovi
63
vizuelnih umetnika kao to su Douglas Gordon, Stan
gledaoca, i javnog prostora, istovremeno predviajui
Douglas, Matthew Barney, Marc Lewis, Pierre Huyghe,
eksperimente u virtuelnoj stvarnosti novijeg datuma.
Sam Taylor Wood, Pippilotti Rist i drugi. Govorei o
Svi gore pomenuti radovi vre subverziju pasivnosti gle-
skoranjim dogaanjima u savremenoj umetnosti, Chris
dalaca i iznose na svetlost dana skrivenu igru filmskog
Dercon (2002) iznosi gledite da su film i video insta-
zavoenja, tesno povezane elemente klasine filmske
lacija "savreni primeri strategija imitacije priroenih
projekcije, razbijajui narativnu iluziju i neizvesnost i/
nainu na koji mladi umetnici irom sveta stvaraju umet-
ili naglaavajui samu filmsku maineriju. Funkcioniui
nost uopte." 16mm filmovi nestaju sa filmskih festivala
pre kao odrazi projektovanog prizora, a ne kao filmovi
i univerzitetskih kampusa kao medij, muzeji prikazuju
ili video radovi, oni dovode u pitanje jednosmerni od-
treperave filmove na DVD-u, a nezavisni distributeri
nos autor gledalac.
funkcioniu kao arhive. Nakon bogatog perioda ukrta-
Nakon godina borbe za ugled i prihvatanje, ameriki ne-
nja i interakcije tokom 60-ih i 70-ih, podele izmeu ek-
zavisni filmski stvaraoci konano su stekli status umetni-
sperimentalnog filma i projektovane instalacije postale
ka 1950-ih i 60-ih. Po reima Sheldona Renana, rezultat
su dublje nego ikada ranije. Umesto dve strane, sada
toga bila je novopronaena "sloboda da se prave kom-
moemo da vidimo dva paralelna sveta pokretne slike.
pleksni filmovi, intimni filmovi, filmovi bliski ivotu ili

vi nalik slikama. A to je sama sutina underground filma"
Avanturisti izvan hollywoodskog kanona

protiv hollywoodskog "neo-undergrounda"
(Renan, 1967: 18). Od kasnih 60-ih do kasnih 70-ih, teri-
Bilo da ga karakteriu umetnike vizije Andyja Warho-
torija poploana od strane underground filma i njegovog
la ili Harryja (Everetta) Smitha, arthouse erotika Rad-
filmovi sazdani od snova, filmovi nalik pesmama i filmo-
manje-vie nadzemnog pomonika, Novog amerikog
leyja Metzgera, trash ekscesi Johna Watersa ili Doris
filma, pruila je carte blanche vizuelnim umetnicima koji
Whitman, ili narativni eksperimenti Brucea Connera ili
su tragali za nainima da zaobiu specifinosti filmskog
Abela Ferrare, underground film zauzima znaajno mesto
medija i komodifikaciju umetnosti.
u okviru amerike filmske kulture. Od 1940. do danas,
Into the Light istrauje ovu drugu stranu najistijeg pri-
ameriki underground film, kao moan i subverzivan me-
stupa avangardnog filma. Tek nakon to je underground
dij, funkcionie putem fragmentacije oficijelnih/norma-
film stekao status umetnosti, slikari, vajari i ostali umet-
tivnih naina produkcije i distribucije. A sasvim tipino,
nici koji su dotle radili u tradicionalnim medijima poeli
etablirana filmska kultura odbacuje, umanjuje vrednost
su da stvaraju audiovizuelna dela u irim razmerama.
ili (najgore od svega) ignorie njegove reditelje, under-
Dok su se neki umetnici, poput Michaela Snowa, Paula
ground film per se i njegove anrove.
Sharitsa i Hollisa Framptona, latili prakse strukturalnog
U osnovi ovog teksta stoji vera da je ameriko filmsko
filma, pravei filmove za prikazivanje u bioskopima,
podzemlje jo uvek vibrantno podruje koje uspeno pr-
drugi su poeli da prikazuju projektovane slike unutar
kosi klasifikacijama mainstream kinematografije, ruei
nexusa performansa, hepeninga i umetnosti instalacije.
brojne standardne dihotomije koje ovu i dalje mue, i
Zahvaljujui takvom multidisciplinarnom pristupu, pro-
nudei drutvene, seksualne, politike i estetike pred-
jektovani prizor transformisao je nain na koji danas
stave koje divergiraju, nudei alternative tradicionalnim,
gledamo na savremenu umetnost. To je, takoe, prome-
u najveoj meri konzervativnim strukturama hollywood-
nilo ekonomsku strukturu umetnikog stvaralatva, izla-
ske maine. Filmski underground u Americi i dalje je car-
ganja umetnikih radova i umetnikog kolekcionarstva.
stvo u kome su otpadniki filmski reditelji, producenti i
U kontekstu komercijalno neinteresantnih umetnikih
produkcioni personal u stanju da stvaraju eksperimen-
formi kao to su earth art, umetnost performansa, mi-
talne i inovativne oblike umetnike kreativnosti.
nimalizam i konceptualna umetnost, razvoj umetnosti
Upravo ova sposobnost vrenja transgresije pretpostav-
instalacije tokom protekle tri decenije moe se shvati-
ljenih granica izmeu anrovski-zasnovanih i arthouse
ti kao strategija za ponovni ulazak u svet komercijalne
produkcija obeleila je karijeru Abela Ferrare. Priu o
umetnosti. Ova rekomodifikacija umetnosti stvorila je
diplomiranoj studentkinji filozofije koja upada u kan-
polaznu taku za tzv. metafilmske radove savremenih
de vampirizma, u filmu Ovisnost (The Addiction, 1996),
64
62 / 2010
radovi uvode nove odnose izmeu umetnikog objekta,
62 / 2010
Izbirljivi kvartet (Radley Metzger, 1967)
jedinstvenoj fuziji arthouse i grindhouse, Ferrara koristi
Tereza i Izabela (Thrse and Isabelle, 1968) te Izbirljivi
kao odskonu dasku za preispitivanje univerzalnih dru-
kvartet (The Lickerish Quartet, 1970), koji su ga svi redom
tvenih pitanja sveprisutnog zla, egzistencijalnog angsta,
doveli meu "ik" redove erotskog trita, osiguravi mu
i ekonomske moi u savremenom urbanom pejzau, slu-
reputaciju reditelja sa sopstvenim, atipinim vizuelnim
ei se obiljem dezorijentiuih filmskih tehnika. Ferra-
stilom. Metzger je bio inovator kada se radi o kombino-
raina preokupiranost ruenjem intelekta u instinktivno,
vanju predstava tribadizma, koje su vrvele u mnogobroj-
predstavlja klju za razumevanje Ovisnosti.
nim softcore produkcijama toga vremena, s prizorima (ili
Za razliku od Ferrare, Radley Metzger je kombinovao
implikacijama) homoseksualnosti prethodno uspostav-
pornografiju i avangardne strategije s zapanjujuim
ljenim od strane amerikih underground autora poput
rezultatima. Metzger je bio jedan od reditelja-seksplo-
Kennetha Angera i Andyja Warhola. Upravo ta strategija
atatora (pored Russa Meyera, Hershella Gordona Lewi-
fuzije umetnikog i erotskog omoguila je Metzgeru da
sa i Doris Whitman), koji su stekli prominenciju tokom
unapredi prizore alternativnog seksualnog identiteta u
1960-ih, i koji su zahvaljujui svom kreativnom inputu
okviru underground formata.
uspeli da se izvuku iz tradicionalnoga geta seksualno-
Kada je pak re o Harryju Everettu Smithu, idealistikoj
stimulativnog underground menija. Metzgerovo delo
underground figuri ije delo stie posthumno priznanje,
predstavlja jedan od najprominentnijih primera under-
nedostaju nam generike ili umetnike kvalifikacije u
ground elite koja je pokuala da erodira nametnute,
bilo kojoj kombinaciji ili sklopu koje bi adekvatno mo-
tradicionalne granice izmeu "arthousea" i "grindhousea".
gle da okarakteriu bilo samog ovog oveka ili njegov
Iako je Metzger zapoeo karijeru s jednim neuspenim
zapanjujue raznovrsni i idiosinkratini kreativni opus.
pokuajem u drutvenom realizmu, on se sve vie okre-
Njegove apstraktne i kompleksne filmske kompozicije
tao Evropi (i kao filmski reditelj i kao distributer), da
koje u potpunosti izbegavaju ogranienja naracije, i e-
bi dao kosmopolitski rafinman tradicionalno nereitim
sto (posebno u njegovim ranim radovima) zapostavlja-
anrovima iz amerike filmske kuhinje. Krajnji rezultati
ju kameru u korist crtea na celuloidu, predstavljale su
takvih Metzgerovih eksperimenata tokom 1960-ih uklju-
krajnju i potpunu novost. Neprekidno nas izazivajui da
uju dela kao to su Uline make (The Alley Cats, 1966),
iznova osmiljamo temelje na kojima zasnivamo svoja
65
posebno takozvani snuff-film, mahom pornografski film
hedonistiki potencijal filmskog ekrana.
koji se zavrava navodnim ubistvom jednog od njegovih
Iako je ameriki underground film oduvek predstavljao
protagonista besumnje najekstremniji od svih under-
decidirano opozicionu i korektivnu industriju u odnosu
ground anrova. Meutim, s neprekidnim rastom udnje
na Hollywood, postoje i miljenja da je veliki broj nje-
publike za prizorima nasilja i tobonjom "stvarnom i-
govih marginalnih oblika i ciklusa nekolicini vodeih re-
votnom dramom", uprkos manje-vie postojeoj virtuel-
ditelja zapravo olakao prelazak iz nezavisnog filmskog
noj zabrani prikazivanja vizuelnih snimaka nasilne smrti,
stvaralatva u mainstream filmsku industriju. Dok su nam
fikcionalizovani snuff-film polako, ali sigurno prelazi iz
karijere filmskih stvaralaca poput Davida Cronenberga,
undergrounda u mainstream. Tu moemo identifikovati
Davida Lyncha i Johna Watersa dobro poznate, profili
dve naizgled suprotstavljene kinematografske strate-
onih reditelja ranijeg datuma koji su koristili anrovske
gije: "deestetizaciju" i "hiperestetizaciju", evidentne u
ablone kao taku tranzicije izmeu ovih fakcija ameri-
realistikim horor filmovima iz niskobudetne nezavi-
ke filmske industrije daleko su slabije dokumentovani.
sne produkcije kao to su Posebni efekti i Henry: portret
Jedan od tih "izgubljenih" alternativnih autora, iji su
serijskog ubojice (Henry: Portrait of a Serial Killer, John
kasniji horor filmovi Tko je ubio tetku Roo? (Whoever
MacNaughton, 1986/90), sve do takvih komercijalnih
Slew Auntie Roo?, 1971), to se dogodilo s Helen? (What's
hollywoodskih poduhvata kao to su 8 milimetara (8mm,
the Matter with Helen?, 1971) i Pele ubojice (Killer Bees,
Joel Schumacher, 1999) i Petnaest minuta (15 Minutes,
1974) nepravedno odbaeni kao neoriginalne komerci-
John Herzfeld, 2001). Uprkos svojim budetskim razli-
jalne produkcije je underground autor Curtis Harrington.
kama, ove filmske prie imaju pred sobom isti cilj: pri-
Harringtonovi koreni lee u eksperimentalnom filmu
bliavanje teoretskoj granici stvarnog uasa pravljenjem
Zapadne obale, onakvom kakav su inicirali alternativni
referenci na njega, i, povremeno, filmskim oivljavanjem
filmski stvaraoci kao to su Maya Deren, i stilistikim
stvarnih, dokumentarnih filmskih zapisa ubistava. U jed-
preokupacijama slinim onima koje su imali autori po-
nom sasvim odreenom smislu amaterski filmski snimak
put Kennetha Angera i Gregoryja Markopoulosa. Kljuni
Abrahama Zaprudera na kome vidimo ubistvo predsed-
faktor koji je inhibirao ponovno, alternativno iitavanje
nika Johna F. Kennedyja u Dallasu 22. novembra 1963.
Harringtona ostaje injenica da su mnogi od njegovih
spada u underground kategoriju "filma smrti". U ovom
inovativnih ranih, kratkih filmova nastali pre pojave no-
kontekstu moe se opet pomenuti 16mm crno-beli film
vih, aktuelnih definicija amerikog underground filma.
iz 1965. godine, Izvjetaj, sasvim drugaiji (i oito ne-
U skladu s ovim, brojni filmski stvaraoci sve doskora bili
amaterski) film snimljen o tom sudbonosnom danu u
su pogreno klasifikovani kao eksperimentalni (to po-
amerikoj istoriji. Izvjetaj remek-delo autora eksperi-
drazumeva nenarativni fokus) ili avangardni (s izriito
mentalnih filmova i umetnika asemblaa Brucea Conne-
evropskim konotacijama), i samim tim bili konstantno
ra kreativno kombinuje filmski materijal iz obilja razli-
marginalizovani. Konkretno, u Haringtonovom slua-
itih izvora, ukljuujui filmske dnevnike, TV reklame,
ju, njegovo delo poseduje nesumnjivu narativnu i po-
klasine hollywoodske filmove i video filmove kune
pulistiku "privlanu mo" koja se suprotstavlja takvim
proizvodnje, pruajui nam briljantnu i uznemirujuu
uskim definicijama. Rani uticaj Edgara Allana Poea na
montau kontrapunktni aranman prizora i zvuka koji
ovog filmskog stvaraoca dao je Harringtonovom delu
predstavlja socioloki iskaz u obliku ironije, metafora i
dimenziju gotskog horora. Sledei svoje veze sa kole-
analogija. Ono to ovu Connerovu krajnje linu filmsku
gama underground figurama poput Kennetha Angera
meditaciju ini toliko originalnom i trenutno prepoznat-
Harrington je uveo u svoju praksu stapanje preokupacije
ljivom jeste autorova sposobnost da ispreplete injeni-
natprirodnim s problematikom psihoseksualnog ivota
ne i fiktivne prizore u tolikoj meri da oni dovode do
i seksualne vieznanosti, transcendujui hollywoodske
nastanka jedne autentine, nove "stvarnosti".
definicije undergrounda u filmovima kao to su Fragment
Tema bola i patnje takoe je prisutna u brojnim kine-
potrage (Fragment of Seeking, 1946) i Nona plima (Night
matografskim eksperimentima Andyja Warhola, najpo-
Tide, 1961).
tentnije figure amerikog undergrounda. Rastua fuzija
Na ovom mestu moemo pomenuti i tzv. film smrti
komercijalnog i kompleksnog oituje se u postepenoj
66
62 / 2010
tumaenja filmskih prizora, Smith nikada ne zapostavlja
62 / 2010
Henry: portret serijskog ubojice (John MacNaughton, 1986/90)
promeni Warholovog filmskog stila. Stil koji je pove-
prealtovao na "legitimni" teoretski krug kao rezultat
zan s Warholovim eksperimentalnim periodom bio je
jednog broja visokokotiranih retrospektiva i diskusija
usredsreen na korienje dugih kadrova i stacionarni
po univerzitetskim kampusima. U okviru tri kljune faze
poloaj kamere. Meutim, taj stil postepeno je erodirao
njenog stvaralatva, njen rani, "goliavi" ciklus, s poetka
razvojem sistema koji je, formalno, bio u sve veoj meri
60-ih, oliavao je slian kapacitet za apsurdnost i dekon-
naratizovan i koherentan i komercijalizovan. U skladu s
strukciju seksualnosti i filmskog stila koji je odlikovao
ovim, uveden je i soundtrack koji je bio sinhronizovan s
rad Warhola i njemu srodnih filmskih stvaralaca poput
filmskim zapisom, i sam izmenjen da bi ukljuivao kom-
Georgea Kuchara. Nakon tog "primitivnog" perioda, usle-
pleksnije oblike kretanja i pozicioniranja kamere, dok je
dio je njen rad u "grubijanskom" ciklusu koji je otpoeo
samo stilistiko eksperimentisanje sjedinjeno s eksploa-
1964. Ta serija seks-i-greh kriminalistikih pria pred-
tacijom seksa (Puenje - Blow Job, 1964; Ja, mukarac - I, a
stavlja njena najuspelija ostvarenja. Ona ne samo to su
Man, 1967), karakteristinom za tadanje komercijalnije
dovela do estih poreenja s arthouse rediteljima kao to
sektore amerikog filmskog podzemlja.
je Jean-Luc Godard, ve su iskazala i slinu fokusiranost
Warholova underground istraivanja i seksualno eksperi-
na kompleksne filmske tehnike i srodnu problematiku.
mentisanje u okviru kompleksne filmske forme, zajed-
Poputanje njenog kreativnog naboja tokom 1970-ih po-
no sa njegovim tekstualnim inovacijama, predstavljaju
vezano je sa strukturalnim i ekonomskim promenama u
referencijalnu taku za prouavanje stvaralatva Doris
eksploatativnoj areni u kojoj se Wishman nala.
Wishman 1960-ih kao produetka avangardnih praksi.
Slian niz veza izmeu iste eksploatacije i eksperimen-
Ne samo to je Wishman kao usamljeni enski filmski
talnog filmskog stvaralatva dominira produkcijom redi-
reditelj radila u agresivnoj grindhouse areni kojom su
telja Melvina Van Peeblesa u okviru eksplicitno populi-
dominirali mukarci, ve se i njen rad, sasvim atipino,
stikog blaxploitation (anr akcionih filmova dizajniranih
67
ke strukture.
koja neizbeno razdvaja njegov rad od avangardne are-
Najkomercijalnije orijentisan od svih nezavisnih, "od-
ne. Delo ovog reditelja ne samo to sadri eksplicitno
metniki/potkulturnih" filmova ovoga vremena, pravlje-
politike i kontrakulturne teme, ve i njegove naracije o
nih uglavnom za AIP i druge niskobudetne kompani-
rasnom revoltu i promenama uloga u amerikom drutvu
je, bio je ciklus tzv. bajkerskih filmova (Roeni gubitnici
odiu kompleksnim nekonvencionalnim filmskim stilom
Born Losers, Tom Laughlin /T. C. Frank/, 1967; avolji
koji je on usavrio tokom svog "perioda obuke" u Parizu.
aneli The Devil's Angels, Daniel Haller, 1967; Goli u sedlu
Ovakve tematske i stilistike preokupacije evidentne su
Easy Rider, Dennis Hopper, 1969; Divlji aneli The Wild
u Pria o trodnevnoj propusnici (The Story of a Three-Day
Angels, Roger Corman, 1966), koji je pruio motiv pobu-
Pass /La Permisssion/, 1967), Van Peeblesovom filmskom
ne i transgresije kako eksperimentalnom, tako i eksplo-
prvencu u kome je on zaeo temu neuspelih meurasnih
atacionom krilu amerikog underground filma. Bajkerski
odnosa unutar belog kolonijalnog konteksta, to je dalje
film otelovio je teme neusmerenog gneva i neosloboe-
razvijao u svojim narednim delima. U jednakoj meri, ak-
ne strasti u nizu produkcija koje su nastale u periodu
centom na isprekidanim montanim rezovima i naglim
od 1950-ih do 70-ih. Eksploatacionim korenima ovog
zaleenim kadrovima ovaj film demonstrira kompleksan
ciklusa moe se ui u trag u njegovoj privlanosti za tr-
i atipian stil koji je Van Peebles pokuao da dovue sa
ite rock'n'roll/teen publike koja je dobila definitivni mo-
sobom u Hollywood radi svog sledeeg filma. Iako se
del buntovnika ulogom Marlona Branda u Divljaku (The
njegov Watermelon Man (1970)5 uklapa u ablon "liberal-
Wild One, Lszl Benedek, 1953). Taj film etablirao je
nih" rasnih drama koje je Hollywood krio kako crnoj
ablon "nomadske grupe bajkera" koji nasilno podrivaju
tako i beloj publici tokom 1960-ih, Van Peebles je izvrio
konzervativno ustrojstvo "Gradia S.A.D." Uspeh tog fil-
subverziju te formule opirui se standardnom reenju
ma pokuale su da dostignu i nadmae brojne filmske
meurasne integracije. Van Peeblesova kombinacija po-
kompanije za produkciju tinejderskih filmova kao to
pulistikih i arthouse karakteristika dostigla je svoj logi-
je AIP, ba kao i eksperimentalni autori poput Kennetha
ki zavretak s njegovim najprominentnijim filmom Sweet
Angera, ije je Uzdizanje korpiona (Scorpio Rising, 1964)
Sweetback's Baadassss Song (1971). Taj film, koji je prvo-
akcentiralo sadomazohizam i homoerotizam koje je u
bitno bio okvalifikovan i distribuiran kao eksploataciona
sebi obuhvatala Brandova linost. Ti radovi predstavljali
produkcija, naknadno je prekvalifikovan u avangardno
su ranu fazu bajkerskog filma koja je estoko pod punim
umetniko ostvarenje.
gasom krenula krajem 1960-ih s imidom Anela pakla
Jo jednu istinski "zaboravljenu" underground figuru
kao antidrutvene i kontrakulturne ikone.
predstavlja "gerilski filmski stvaralac" Larry Cohen, iji
Harmony Korine (kao scenarista, glumac i reditelj) jedna
se film Posebni efekti (Special Effects, 1984) sada sagledava
je od savremenih alternativnih figura iji je rastui ugled
kao underground, a ne samo kao nezavisna produkcija.
zasnovan na daleko nihilistikijim premisama. Njegov
I jedan i drugi primer zapravo svedoe o aktuelnom
rad predstavlja pesimistiki "korektiv" za pseudo-un-
fleksibilnijem poimanju underground filmskog stvarala-
derground tendencije koje nudi savremeni Hollywood.
tva, koje se dosad zasnivalo iskljuivo na poznatim de-
Definisan relativno skoranjim produktom kao to je
finicijama underground filma fokusiranim na apstraktne
Vrtlog ivota (American Beauty, Sam Mendes, 1999), sa-
i nenarativne avangardne filmske tehnike. Samim tim,
vremeni Hollywood flertuje s disfunkcionalnou u cilju
otvara se prostor za nezavisne i radikalne produkcije
transformisanja underground potencijala u jedno daleko
kao to je Posebni efekti, koje koriste/eksploatiu tradi-
manje izazovnu filmsku kategoriju. Suprotstavljajui se
cionalne narativne strategije da bi kritikovale i dovele u
upravo toj pozadini, Korine se probio kao potencijalno
pitanje etablirane uloge polova, odnose moi i ideolo-
subverzivan glas u alternativnom amerikom filmu. U ra-
5 U domaoj literaturi nema potvrda za prijevod ovoga naslova; film govori o bijelcu ija polovica lica dobiva crnaki pigment (plakati pokazuju
mukarca s licem u bojama lubenice amerike zastave), a naslov je
pak aluzija na jazz-standard Herbieja Hancocka Watermelon Man (s al-
buma Takin' Off, 1962), koji je pak inspiriran povicima ulinoga prodavaa lubenica, a aludira i na ulogu lubenica u tradicionalnoj (rasistikoj)
ikonografiji prikaza crnaca u SAD-u (Nap. ur.)
68
62 / 2010
tako da se dopadnu afroamerikoj publici) kruga 1970-ih
62 / 2010
dovima poput Gummo (1997) i Julien Donkey-Boy (1999),
ku filmsku scenu, to delom objanjava i zato njegovim
Korine nam otkriva da su njegovi filmovi zapravo vie-
filmovima dominiraju slini "spoljni" (tj. evropski) utica-
slojna vizuelna iskustva ija eksperimentalna vrednost
ji. U njegovom sluaju, taj filmski nesklad objanjava se
ima pandan u njihovoj groteskno-okantnoj vrednosti.
kao dihotomija izmeu sadraja (koji tipino istrauje
Upravo korienje takvih strategija jeste ono to spre-
samo dno amerike bele trash kulture) i forme (gde se
ava Korineovu laku asimilaciju u savremenu hollywo-
jedinstvo filmskog prizora svodi na haos posredstvom
odsku verziju "undergrounda". Ako sam stav ini Korinea
neprekidnog preoptereivanja razliitim medijima vizu-
bukvalnim "strancem" u odnosu na dominantnu ameri-
elne prezentacije).
Literatura
Brougher, Kerry (ur.), 1996, Hall of Mirrors: Art and Film Since 1945, Los Angeles i New York: Museum of Contemporary Art
Dercon, Chris, 2002, "Gleaning the Future from the Gallery Floor", Senses of Cinema, <http://archive.sensesofcinema.com/contents/03/28/gleaning_the_future.html>
Hoberman, J. i Rosenbaum, Jonathan, 1983, Midnight Movies, New York : Harper & Row
Horak, Jan-Christopher (ur.), 1995, Lovers of Cinema: The First American Film Avant-Garde, 1919-1945, University of Wisconsin Press
Kelman, Ken, 1967, "Anticipations of the Light", u: New American Cinema: The Critical Anthology, ur. Gregory Battcock, New York:
Dutton, str. 3-24.
Mekas, Jonas, 1972, Movie Journal: The Rise of a New American Cinema, 1959-1971, New York: Collier
Posner, Bruce, 2001, Unseen Cinema: Early American Avant-Garde Film, 1894-1941, New York: Anthology Film Archives
Reekie, Duncan, 2007, Subversion: The Definitive History of Underground Cinema, London: Wallflower Press
Renan, Sheldon, 1967, An Introduction to the American Underground Film, New York: Dutton
Tyler, Parker, 1969, Underground Film: A Critical History, New York: Grove Press
Van Dyke, Willard, 1976, "Preface", u: A History of the American Avant-Garde Cinema, katalog izlobe, ur. Marilyn Singer, New York:
American Federation of Arts
69
UDK: 791.633-051Coppola, F.(049.3) 791.222(73)"1979"
Juraj Bubalo
Ovaj se rad bavi razumijevanjem filma Apokalipsa danas unutar

konteksta vlastite kulture i vremena, ne samo onoga u kojem
je nastao (Novi Hollywod, kraj 1970-ih), ve onoga (1969/70)
iji su ikonografski indikatori autorski svjesno i smisleno predstavljeni u filmu s ciljem davanja odreene kontakulturne slike
Amerike i vienja Vijetnamskog rata. Autor tako istrauje reference filma na ameriku popularnu i masovnu kulturu (rock
glazba, surfanje, metafilmska citatnost pojedinih scena i odabira glumaca, uporaba droge i sadraja eksplicitne seksualnosti:
magazin Playboy, roman Sexus Henryja Millera...) u okviru tada
aktualnih kontrakulturnih zbivanja, i u sklopu toga daje tumaenje djela kao prvog amerikog kontrakulturnog ratnog filma.
Uz detaljnu analizu metafilmskog i funkcionalnog znaenja
rock'n'roll songova upotrijebljenih u filmu (The End, Satisfaction,
Suzie Q), u tekstu se objanjavaju Coppolini postupci kao redatelja, koscenarista i koproducenta kojima je u filmu ostvario
viziju amerikog sukoba u Vijetnamu (s tezama o otuenosti
amerikih vojnika kroz donoenje i konzumaciju vlastite kulture, i apsurdnosti takvog pristupa ratovanju), sukladnu vienju koje se formiralo u okviru kontrakulturnih pokreta. Mitsku
strukturu knjievnog predloka Conradova Srca tame (u tekstu
istumaenu s pozivom na koncept monomita Josepha Campbella) Coppola koristi kao podlogu za nizanje nadrealistikih i
simbolikih ratnih scena, koje, pokazuje autor, svoj idejni a katkad i doslovni izvor imaju u svjedoanstvima i izvjeima o ratnim zbivanjima s predznakom kontrakulturnih pogleda, kakve
primjerice izrie Michael Herr, pisac knjige Izvjetaji s bojita,
koji je perspektivi filma pridonio ne samo knjikim utjecajem
na redatelja nego i autorstvom naracije, kontekstualizirajui i
artikulirajui prikazane dogaaje i teme. Apokalipsa danas ispod
vjene filozofske problematike govori o Coppolinu revizionistikom promiljanju kako filma, tako i Vijetnamskog rata.
1 U 30 godina postojanja film je triput distribuiran: dvaput u izvornoj

verziji, 1979. te 1987, nakon uspjeha drugog vala "vijetnamskih" filmova poput Voda (Platoon, Oliver Stone, 1986), Full Metal Jacketa
(Stanley Kubrick, 1987) i Dobro jutro, Vijetname (Good Morning, Vietnam, Barry Levinson, 1987), te 2001. u proirenoj i premontiranoj
verziji Apocalypse Now Redux. Usto je 1991. objavljen i dokumentarni
film o njegovu trogodinjem snimanju Srce tame: filmaeva apokalipsa (Hearts of Darkness: A Filmamker's Apocalypse, Fax Bahr, George
Hickenlooper i Eleanor Coppola) sa zakulisnim snimkama, dnevnikom
Coppoline ene Eleanor i naknadnim intervjuima s gotovo cijelom ekipom filma. 2006. godine izalo je Complete Dossier DVD izdanje koje
sadrava obje verzije filma, uz izbaene scene, kratke dokumentarne
70
62 / 2010
Apokalipsa danas u kontekstu amerike popularne kulture i kontrakulture
1. Uvod
Otkad se pojavila na filmskom festivalu u Cannesu 1979,
osvojivi prestinu Zlatnu palmu, Apokalipsa danas (Apocalypse Now) Francisa Forda Coppole uvelike je promijenila nain na koji publika i kritika1 doivljavaju ratni film,
pa ak i sam Vijetnamski rat. Kao to se i nain ratovanja
u Vijetnamu umnogome razlikovao od onog klasinog,
tematiziranog recimo u filmovima o Drugom svjetskom
ratu, s velikim stratekim bitkama i svima jasnim (i pravednim) ciljem, tako i Apokalipsa danas, koristei prvenstveno nadrealistiki i simboliki pristup, pokazuje zazor autora od konvencionalnih naina prikaza rata (usp.
Herwitt, 2009). Osim to opisuje historijski uzbudljivo
vrijeme kad su ljudi na drugom kraju ratne stvarnosti
pokuavali promijeniti svijet odbijajui utjeti o nepravdama, film je nastao u specifinom razdoblju amerike
kinematografije, kad je nova generacija hollywodskih
redatelja odluila prekinuti "razdoblje utnje" (Peterli,
1990: 532) i preispitati amerike vrijednosti i mit.2
Nakon to se "vijetnamski ciklus" u kinematografiji, kao i
"vijetnamski sindrom" u kulturi openito, do danas silno
rasprostranio, Coppolin film, s nemalom prtljagom zasluenih nagrada i poasti, i dalje dri status intrigantnog
i kontroverznog remek-djela.3 U filmu tako slojevitog
diskursa i irokih tendencija, uvijek je mogue iznai
drukiji pristup i/ili kakav detalj koji nam je promakao,
filmove o produkciji i Coppolin komentar.

2 Ukratko o Novom Hollywoodu s naglaskom na filmove o ratu u Vijetnamu, uz odreenje skupnih naziva "vijetnamski ciklus" i "vijetnamski
sindrom", usp. aki, 2003, gdje izmeu ostalog stoji: "Novi Hollywood
filmski je ekvivalent 'uzburkanih ezdesetih', i nastao je u zalasku zlatnog doba amerikog filma i zamiranja klasinog hollywoodskog filma."
(aki, 2003: 19)
3 Posljednje priznanje njegovoj vrijednosti dalo je Udruenje londonskih filmskih kritiara koje ga je 2009. proglasilo najboljim filmom u
30 godina postojanja udruenja.
62 / 2010
Juraj Bubalo: Apokalipsa danas u kontekstu amerike popularne kulture i kontrakulture
tekstualnog iitavanja.
2. Drutveni i filmski kontekst

(Hollywood i televizija 1960-ih)
Opaajui takve pojedinosti, zahvaene u uobiajenim
Coppolino je ostvarenje po mnogo emu iznimno, ali
dimenzijama kritike recepcije kao to su glazba, upotre-
i reprezentativno, posebice u okviru ciklusa filmova o
ba filmskih postupaka ili autentinost prostora, vremena
Vijetnamskom ratu meu kojima historijski zasluuje
i likova, ovaj se rad bavi razumijevanjem filma Apokalip-
pionirski status. Uz neuobiajenu duljinu trajanja, spek-
sa danas unutar konteksta vlastite kulture i vremena, ne
takularnost i nedvojbene estetske i filozofske dosege,
(toliko) onog u kojem je nastao, ve onog iji su prepo-
Apokalipsa danas, sukladno navedenome, intrigira (da ne
znatljivi momenti autorski svjesno i smisleno predstav-
kaemo zadivljuje) ambicioznou u pristupu elemen-
a potencijalnim znaenjem otvara mogunost bogatijeg
ljeni u filmu s ciljem davanja odreene (kontrakulturne )
tima od kojih se film s temom amerike intervencije u
slike Amerike i vienja Vijetnamskog rata. Namjera nam
Vijetnamu 1960-ih godina moe sastojati. U tom smislu,
je, prije svega, istraiti reference filma na ameriku po-
ono to najprije valja sagledati jest iri drutveni, a dije-
pularnu kulturu u kontekstu kontrakulturnih zbivanja iz
lom i povijesnofilmski kontekst u kojem je film nastao,
vremena Vijetnamskog rata reprezentiranog u filmu, i u
i na koji emo se u daljnjoj analizi referirati, nalazei u
sklopu toga otvoriti mogunost za takvo shvaanje filma.
filmu direktne spomene i asocijacije.
4 Izraz "kontrakulturni" ovdje se, s pozivom na navedenu literaturu,

koristi kao doslovan prijevod engleske rijei countercultural, a odnosi
se na drutvene grupe i pokrete koji su nastali u Americi 1960-ih kao
reakcija na stroge drutvene norme i Vijetnamski rat, poput antiratnog
pokreta, seksualne revolucije, hippie pokreta, studentskih radikala i sl.
Mladenako preispitivanje standardnih amerikih vrijednosti, karakteristino vezano uz popularnu rock glazbu te rairenu upotrebu narkotika,
vrhunac je doivjelo 1969. festivalom u Woodstocku. Opis i kronologiju
dogaanja na amerikoj kontrakulturnoj sceni, usporedo sa zbivanjima
u Vijetnamu, vidi u Saint-Jean-Paulin, 1999.
71
Johnsonu i priskrbivi svu potrebnu vojnu podrku i su-
znaajnih promjena u sferi civilnoga drutva koje su se
radnju.7 Iako su dotad ve snimljeni neki filmovi o ratu u
velikim dijelom razvijale u SAD-u i irile gotovo cijelim
jugoistonoj Aziji,8 veliki su hollywoodski studiji, izuzev
zapadnim svijetom. Bio je to prvi rat koji se vodio uz
antikomunistikih i prosajgonskih Zelenih beretki, izbjega-
zvunu kulisu rock and rolla, glazbe koja je svojim "libe-
vali raditi ratne filmove o Vijetnamu.
ralnim" idejama o drutvu i svijetu utjelovljivala otpor
Dok je Nixonova vlada novaila amerike mladie, a ame-
generacije mladih prema dominantnoj kulturi. Osim o
riki veterani rata u Vijetnamu, poput kasnijeg senatora
protestu protiv rata u Vijetnamu koji je dao osobit pe-
Johna Kerryja ili Rona Kovica, govorili protiv ratnog su-
at cijelom vremenu, radilo se o neprihvaanju tradici-
koba, filmska se industrija teko mogla direktno poza-
onalnih oblika autoriteta, rasne segregacije, seksualnih
baviti vruom tematikom. Nakon to su dugo obraivali
nesloboda i, na koncu, materijalistikog shvaanja etosa
prie iz Drugog svjetskog rata, uvjeravajui u pravinost
ivota u SAD-u. Pokreti koje je iznjedrila ta drutvena
amerike ratne prolosti (Von Ryanov express Von Ryan's
opozicija imali su, jasno, svoju politiku i filozofsku po-
Express, Mark Robson, 1965; Orlovo gnijezdo Where Ea-
drku, ali najbolju su ekspresiju nalazili u popularnoj i
gles Dare, Brian G. Hutton, 1968; itd), (novo)hollywoodski
masovnoj kulturi (usp. Roszak, 1978; Saint-Jean-Paulin,
su se reiseri zapoeli kritiki odnositi spram aktualnog
1999).
rata, referirajui se na rat u Vijetnamu alegorijski, kroz
Iznimno vanu ulogu u njihovoj popularizaciji odigrala je
tematiku vesterna (Mali veliki ovjek Little Big Man, Ar-
televizija, koja je tada postala sveprisutni komunikacijski
thur Penn, 1969; Plavi vojnik Soldier Blue, Ralph Nelson,
medij za donoenje zabave i vijesti. Vijetnamski je rat,
1970) ili korejskog rata (M.A.S.H., Robert Altman, 1970).
kako se s pravom istie, bio prvi "televizijski rat". Posred-
Prava realnost tih godina "amerikog rata" u koje je histo-
stvom TV ureaja "uasi rata" prvi su puta uli u dnevne
rijski razlono smjetena radnja dijela filmova tzv. vijet-
sobe obinih ljudi. U amerikim domovima 1968-70. go-
namskog ciklusa, na film nee prodrijeti jo deset godi-
dine, za vrhunca amerikog upletanja u vijetnamski vojni
na. Neposredno prije pojave dvaju svakako najznaajnijih
sukob, kada se i dogaa radnja Apokalipse danas, rat je
predstavnika ovog tematskog ciklusa, Lovca na jelene (The
postao i najvanija televizijska emisija.
Deer Hunter, 1978) Michaela Cimina i Coppoline Apoka-
I dok su amerike televizijske mree bile svjesne apoka-
lipse danas, snimljeni su filmovi koji su, takoer s veli-
liptine drame s nonih vijesti, ali nevoljne (ili nemone)
kim hollywoodskim imenima u rolama, obraivali temu
da same proizvedu filmski i serijski program koji bi je se
povratka vijetnamskih veterana kui, poput Kotrljajue
ticao, u Hollywoodu je snimljen prvi "vijetnamski" ratni
grmljavine Johna Flynna (Rolling Thunder, 1977) i Povratka
film. Rije je o Zelenim beretkama (Green Berets) koje je
ratnika Hala Ashbyja (Coming Home, 1978). Prije hvatanja
(u suradnji s Rayem Kelloggom) 1968. reirao nepokole-
ukotac sa samim ratom, u smislu otvaranja (politiki)
bljivi pobornik amerikog rata u Vijetnamu, John Wayne,
osjetljivih tema i neizbjenim davanjem komentara i izri-
isprovociran antiratnom atmosferom i nezadovoljstvom
canjem kritikih stavova, ameriki je film prvo posegnuo
amerike javnosti, obrativi se predsjedniku Lyndonu B.
za poslijeratnim temama, progovarajui o smislu i poslje-
5 Povrh toga, televizija je u Americi 1960-ih godina pojaavala procese promjena u modi i idejama, izazivajui pritom katkad i politiku gungulu. Usp. Smith i Paterson, 2005.
se s djelovanjem Zelenih beretki upoznao preko filma, general (G.

D. Stradlin), na podsjeanje nasmijeenog suradnika (H. Ford) o kojem se filmu radi, i sam s osmijehom kae: "Suraivali smo na tom
filmu. Bog zna s koliko smo ih trupa i helikoptera snabdjeli da bi ti
'guteri' izgledali kao vojnici." Osmijesi sve troje aktera jasno izraavaju komentar tog filma kao otvorene propagande koja nema puno
veze s Vijetnamom.
6 Konkretno vrijeme kada se odvija filmska pria (najvjerojatnije

1970) moe se iitati iz prizornih indikatora, poput isjeka novina
s tekstom i slikom Charlesa Mansona osuenog za umorstva koja
su 1969. prestravila SAD i svijet. A u gore spomenutom kontekstu
moe se shvatiti i scena televizijske ekipe koja na snima ratna zbivanja. U ulogama televizijskih izvjestitelja znakovito se nala stvarna
ekipa sa snimanja Apokalipse danas na elu s Coppolom.
7 Na Complete Dossier DVD-u nalazi se proirenje scene Willardova briefinga u zapovjednitvu u kojem se spominje Wayneov film.
Nakon to Willard (M. Sheen) uz podsmijeh odgovori generalu da
72
8 Rije je o slabo poznatim naslovima i redateljima poput arki (Brushfire, 1962) Jacka Warnera Jr., Jenki u Vijetnamu (A Yank in Vietnam, 1964) Marshalla Thompsona, Do obala pakla (To the Shores
of Hell, 1966) Willa Zensa i Gubitnici (The Losers / Nam's Angels,
1970) Jacka Starreta, koji se i ne spominju u Filmskoj enciklopediji.
Podaci o njima mogu se pronai na internetskim izvorima (Wikipedia; Internet Movie Database www.imdb.com).
62 / 2010
Vijetnamski se rat, kako je poznato, vodio u vremenu
62 / 2010
dicama rata opisujui domau, "unutarnju" stvarnost, a
ludjelog pukovnika Zelenih beretki Waltera Kurtza, koji s
ne onu vijetnamsku, ratnu.
privatnom vojskom sastavljenom od dezertera i plemen-
Prvi filmovi ratnog anra unutar vijetnamskog ciklusa su
skih domorodaca "izvan svakog prihvatljivog ljudskog
spomenuti Ciminov Lovac na jelene i Coppolina Apokalipsa
morala" nastavlja voditi ratne operacije. Plovidba rije-
danas. Snimani istovremeno, jedan na Tajlandu, a drugi
nim kanalima kroz pakao vijetnamskog ratita do dun-
na Filipinima, oba filma, iako narativno i stilski razlii-
gle Kambode predstavljeno je kao junakov/Willardov
ti, temu amerike upletenosti u Vijetnam obraivala su
put u 'najmraniji kutak svijeta i ljudske due', u samo
slino na osobnoj razini. U oba je filma prisutan motiv
"srce tame".
"putovanja", odlaska u rat ili na misiju, koje likove dovodi
Scenarij za film raen je prema kratkom romanu Srce
do samospoznaje i/ili samounitenja. I Cimino i Coppola
tame Josepha Conrada (Heart of Darkness, 1902), ija se
vijetnamsko ratite prikazuju kao ono "drugo", nepozna-
radnja zbiva u kolonijalnoj Africi tijekom 19. stoljea.
to, ali s bitnom razlikom: kod prvoga je naglasak na Vi-
Conradovo je djelo u trenutku objavljivanja bilo "odluna
jetnamcima kao tuincima, a kod drugog na otuenosti
imperijalistika intervencija" (Easthope, 2006: 226), a ti-
amerikih vojnika od okoline u kojoj ratuju. U fokusu pa-
jekom stoljea postalo je klasikom engleske knjievnosti
nje nije toliko "ratno klanje", koliko izvrtanje vrijednosti
i dijelom "zapadnog kanona" na koje su se, i prije Mili-
i duevnog zdravlja sudionika.
usove slobodne adaptacije u Apokalipsu danas, referirali
U vrijeme nastanka ovih filmova percepcija Vijetnamskog
popularni ameriki autori kao to su Orson Welles i Hun-
rata i njegovih veterana u SAD-u poela se znakovito mi-
ter S. Thompson.9 Osnovni motiv i ideja Srca tame u Co-
jenjati. Promjenu su nedvojbeno donijeli i ti filmovi. U
ppolinu su djelu scenaristiki transponirani u konkretni
zemlji s najjaom filmskom industrijom na svijetu, filmo-
okvir Vijetnamskog rata, tako da ono, zajedno sa katkad
vi, kao popularnokulturni proizvodi koji nude vizualno
stvarnim ratnim dogaanjima, napravljenim prema iska-
sugestivnu i dinaminu sliku stvari prijemivu obinom
zima amerikih vojnika, daje izrazito kompleksnu sliku
ovjeku, vaan su i utjecajan izvor za tumaenje dru-
o tom ratu.10 Ali i vie od toga, s obzirom da se, upotri-
tvene zbilje i povijesti. Dogaaji o kojima je tijekom ra-
jebimo li rijei autora, film u prvom redu "bavi mitskim
ta vizualne informacije prenosila televizija konstruirani
idejama koje su postojale u svim razdobljima povijesti
filmski, u redateljskim vizijama, neizbjeno su poprimali
(...) i predstavlja odreenu moralnu dilemu s kojom se
novi smisao. Suoavanje s amerikim ratom i rehabilitaci-
ovjeanstvo uvijek sukobljavalo (...) jer primitivni je o-
ja istine o njegovoj sramnoj strani putem filma omogui-
vjek uvijek u nama." Dvojbe koje ispituje Conradov ro-
lo je Americi "susret sa samom sobom". Apokalipsa danas
man, istie autor, iste su kao i u filmu.
najeklatantniji je primjer jer je, prema rijeima tvoraca,
Sukladno Coppolinoj koncepciji da film na ovom stup-
i nastala u elji "da Amerika pogleda u lice uasa i da ga
nju razvoja treba obraivati ideje i mitologiju, prenosei
prihvati kao svoje vlastito lice".
iskustvo radije nego neku dramsku radnju, struktura i

elementi Apokalipse danas, kao uostalom i njen knjiev-
3. Mitsko-knjievna struktura i idejnost filma
ni predloak, umnogome podsjeaju na grki mit. to-
U Apokalipsi danas pratimo putovanje pripadnika specijal-
vie slijedimo li koncept monomita kakav je izloen
nih jedinica amerike vojske, satnika Willarda, na strogo
u Campbellovoj kompativnoj studiji Junak s tisuu lica11
povjerljivoj misiji iji je cilj likvidacija disidentnog i po-
upueni smo misliti na mitove openito! Avanture mit-
9 Miliusa je, prema vlastitim rijeima, na adaptaciju Conradova romana

potaknuo Wellesov neuspjeli pokuaj da po njemu 1939. napravi film, o
kojem je sluao svog uitelja pisanja na kalifornijskom sveuilitu. Prije
Srca tame, koji je na film vjerno prenesen tek 1993. (Nicolas Roeg),
mnogi su romani Josepha Conrada doivjeli filmske verzije Tajni agent
(pod naslovom Saboter, Alfred Hitchcock, 1936), Pobjeda (John Cromwell, 1940), Prognan na otoke (Carol Reed, 1952), Lord Jim (Richard
Brooks, 1965).
adaptaciju Srca tame, napisanu 1969. pod naslovom The Psychedelic

Soldier (kasnije promijenjeno u Apokalipsa danas prema hipijevskom
sloganu s beda Nirvana Now), tijekom gotovo tri godine snimanja filma
neprestano revidirao i mijenjao, referirajui se upravo na Conrada. Usp.
http://en.wikipedia.org/wiki/Apocalypse_Now, gdje se ovi podaci navode prema knjizi Petera Cowieja The Apocalypse Now Book (New York:
Da Capo Press, 2001, str. 120).
10 Zanimljivo je da se Conradov roman ne navodi nigdje u odjavnoj pici

(jer uvodne niti nema) kao predloak za scenarij. Coppola je Miliusovu
11 Ameriki prouavatelj mita Joseph Campbell u toj je knjizi (1949) bio

pod dubokim utjecajem Zlatne grane (1890) Jamesa G. Frazera, u ijim
je idejama, kako emo vidjeti, Coppola naao vanu inspiraciju.
73
62 / 2010
skih junaka diljem svijeta, u svim razdobljima, imaju,
ratni generali na inicijativu CIA-e. Junakova se "odiseja",
kae Campbell, isti put: odlazak, inicijaciju i povratak; i
putovanje ili misija u nepoznato, sastoji od niza zaseb-
on simbolizira pustolovinu due. Coppola je nesumnjivo
nih bizarnih susreta. Willard na putu susree fanatinog
bio svjestan koliko takva mitska kompozicija moe film
surfera pukovnika Kilgorea, Playboyeve zeice, izgublje-
uiniti dramatinim, zabavnim, meditativnim i psiholo-
ne amerike vojnike bez zapovjednika (u sceni borbe za
ki istinitim. Njegovo je "analitiko, diskusijsko i inter-
most bez stratekog znaenja), tvrdoglave Francuze na
pretativno posredovano obrazovanje" (Turkovi, 2005:
plantai, mahnitog fotografa s cininim poetskim solilo-
351) steeno na vrsnoj filmskoj akademiji (UCLA), kao i
kvijima i sl. Iz predjela poznatog junak polako prelazi u
u ostalih protagonista Novog Hollywooda,12 ukljuivalo
nepoznato, putujui snovitim predjelima udnovatih i ne-
Campbellovo prepoznavanje "vjenog obrasca" koje je
jasnih oblika, u mitu predstavljenih upravo kao tuinska
utjecalo na mnoge intelektualce i umjetnike druge polo-
zemlja ili dungla. Ulazak u kambodansku dunglu kao
13
vice 20. stoljea, posebice na filmske autore. Koncept
krajnje odredite puta u filmu je najavljeno tajnovitim
junakova putovanja tako je uao u popularno miljenje:
pretapanjima budistikih likova koji figuriraju kao kolo-
"junak s tisuu lica" prolazi postaje puta zajednikog i-
salni uvari praga iz mitova. Uavi u nepoznato ("uzvi-
tavom ovjeanstvu koje u sebi nose misterije njegova
enu tiinu nepoznatog" Willard razbija zvukom brodske
bitka u iroj zajednici i samome sebi.
sirene) junak e proivjeti preobrazbu kroz inicijaciju ko-
Mit zapoinje zovom u pustolovinu koji dolazi u obliku
ja u filmu zapoinje Kurtzovim monologom, i za koju je
glasnika. Satnika Willarda na specijalnu misiju pozivaju
djelomice bio pripremljen. Putovanje mitskog junaka, u
12 O postmodernistinosti novohollywoodskog filma na "najkarakteristinijem, protipskom" primjeru Georgea Lucasa (koji je, usput budi
reeno, prvi trebao reirati Apokalipsu danas za Coppolinu produkcijsku
kuu) vidi u Turkovi, 2005.
13 Vrijedi podsjetiti i na filmove ostalih "Novoholivuana" kao to su

(Englez) John Boorman, George Lucas ili Steven Spielberg.
74
ovom sluaju Willarda, zavrava izvrenjem nemogueg
odvija, pozornost emo posvetiti vanjskim manifestacija-
zadatka i spoznajom koju treba prenijeti svijetu u koji
ma i znakovima svijeta (amerike kulture i vremena) oda-
se vraa da bi potaknuo njegovu obnovu. "Preobraajni
kle potjeu akteri filma, a koje je Coppola funkcionalno
trofej" predstavljen je u mitu kao mudri zapisi, Zlatno ru-
utkao u priu. Prikazujui ih u mjeri i na nain koji je
no i sl. Willard sa sobom, uz osobno preobraenje, nosi
bio prisutan za amerike vojnike u Vijetnamu, ti elementi
tako i Kurtzov rukopis o ratovanju amerike vojske u Vi-
priaju neizbjenu priu o Americi u Vijetnamu onu o
62 / 2010
14
jetnamu u kojem za pretpostaviti je raskrinkava la
prilagodbi.
sustava, dvostruki moral i licemjerje, koje su sad obojica
Za razliku od masovnih medija koji u SAD-u nisu znali
konano prozrijeli. Amerika se treba suoiti s istinom o
kako ljudima pribliiti rat, barem dok ga nekako ne izmi-
sebi...
re s njihovom eljom da o sebi misle dobro, u Vijetnamu
Osim kao ilustracija karakteristinog kulturnog tren-
gdje je rat buktio bilo je, ini se, mnogo manje problema
da koje ovaj film kao (postmodernistiko) umjetniko
u traenju naina kako da Ameriku priblie/dovedu sebi
djelo odraava, ovakvo mitsko-simboliko itanje prie
naime putem glazbe, knjiga, asopisa, droge, surfanja i
nedvojbeno podrava bitnu idejnu problematiku filma,
ostalih proizvoda masovne i popularne kulture. Da Ame-
njegovu naglaenu "filozofsku razinu", direktno navodei
rikanci ne vole dunglu pa je stoga pokuavaju pretvoriti
na pokuaj interpretacije. Ispod naslaga metaforikog i
u Ameriku, tema je koju je Coppola funkcionalno uklopio
filozofsko-psiholokog tumaenja (s kojim emo se ovdje
u film s ciljem davanja obuhvatnijeg komentara o Americi
manje baviti), film predstavlja stranice iz novije amerike
u Vijetnamu.
povijesti vijetnamski rat sa mnotvom svojih implika-
Sve to, iako naizgled udaljava od dramske radnje koja,
cija to ne upuuje samo na politiki, ve na openiti
kako smo naglasili, ini tek okosnicu one dublje "filozof-
(socio)kulturni kontekst. Apokalipsa danas nije zamiljen
ske" prie o moralu i dvolinosti iskonske ljudske psihe,
kao istinit, rekli bismo injenian povijesni film, jer ne
zapravo doprinosi jo veoj mentalnoj i emocionalnoj
prikazuje neki stvarni dogaaj iz rata koliko god njima
ukljuenosti u film, do koje je Coppoli u (re)prezentaciji
bio inspiriran ali nastoji biti istinski, jer eli prenijeti
teme bilo najvie stalo. Interpretativna analiza ovog rada
iskustvo rata kakvo su mogli iskusiti oni koji su u njemu
tie se upotrebe filmskih sredstava, odnosno znakovnih
sudjelovali (usp. Coppola, 1980: 31). U tom smislu, bizar-
sustava kojima je ta tematika predstavljena.
ni susreti filmskog junaka realno su sasvim prepoznatljivi

funkcionalno naglaavaju nadrealne, apsurdne i brutalne
4.1. Funkcionalno i metafilmsko

znaenje popularne glazbe
aspekte rata na kojima je Coppola posebno inzistirao i
Upotreba glazbe jedno je od bitnih sredstava koje Co-
stilski ih oblikovao.
ppola u tu svrhu (kao i u raznu drugu) spretno koristi u
pa ak i karakteristini za Vijetnamski rat: opisani u filmu
filmu. Osim sugestivnom popratnom glazbom koja ini
4. "Amerikanizacija" Vijetnama
evociranje prostornosti putem auditivnih,
ikonikih i verbalnih znakova
potkrepljenja vizualnog, na specifinoj razini tome pri-
Predoujui mnoge strane onoga to se dogaalo u Vi-
ri filma ameriki vojnici. Kada se filmska pria, kao u
jetnamu, film daje karakteristinu sliku SAD-a koncem
sluaju Apokalipse danas, odvija u odreenom razdoblju
1960-ih: SAD kontrakulturnih pokreta, hippie i pop-kultu-
iz blie prolosti koje je toliko snano zabiljeeno u
re, s pripadajuim sentimentima protiv ustanovljenih tra-
kolektivnoj svijesti ljudi a prijelomne 60-e itekako su
dicija. Ograniavajui se na zbivanja i detalje to ukazuju
uzbudljive i pamtljive popularna glazba iz tog vreme-
na drutveni i vremenski okvir u kojem se filmska pria
na ima evokativno i asocijativno znaenje koje u smislu
14 U romanu se radi o izvjeu za "Meunarodno drutvo za potiskivanje

divljakih obiaja". U Apokalipsi danas je spis naslovljen "Uloga demokratske sile u nerazvijenom svijetu" i potpisan od Waltera E. Kurtza s
titulom pukovnika amerikih specijalnih postrojbi, a namijenjen je "Cen-
tru za demokratske studije" iz Santa Barbare u Kaliforniji. Kurtzov natpis

rukom preko stranice spisa "sve ih istrijebite" koji svjedoi o njegovoj
pomaknutosti takoer je preuzet iz knjige.
osnovni soundtrack filma s maksimizirajuim uinkom

donosi i popularna glazba, tj. songovi koje sluaju akte-
75
The End
glazbom. Za ljude koji su ivjeli u tom vremenu odabrani
Film, kako rekosmo, zapoinje pjesmom The End. Nai-
hitovi ne pobuuju samo glazbena sjeanja na te dane,
zgled zgodna dosjetka, da film takvog naslova zapone
ve i njima pripadne stavove, nain ivota i svjetonazor.
pjevanjem "kraja", sasvim je dramski opravdana: u kom-
S obzirom da se radi o oglednim primjerima rock'n'rolla
binaciji s panoramskim kadrom dungle u svitanje, iju
ezdesetih, koji svojom odrivom popularnou nadilaze
fotografsku mirnou nakon minute iekivanja prekida
oznaeni vremenski kontekst i samostalno komuniciraju
prolazak vojnog helikoptera popraenog utim dimom,
s najirom publikom, spomenute dimenzije nisu lieni ni
gitarski tonovi indijskog prizvuka, zajedno s Morriso-
dananji gledatelji.
novim vokalom funkcionalno nas uvlae u senzibilitet
Glazbeni songovi u Coppolinu filmu uspjeno sugeriraju
glavnog junaka, a daju i primjeren metakomentar slje-
ikonoklastiki duh koji je proimao popularne pokrete
dee scene s pretapanjem kadrova eksplozija u dungli i
tog vremena. No, oznaavanje vremena zbivanja filmske
prostora u kojem junak boravi, proivljavajui ih u misli-
prie, mada i toliko vieslojno, nije jedino emu je glazba
ma i osjeajima. Uvodni stihovi pjesme "This is the end,
u ovom filmu posluila. Dok originalna instrumentalna
my only friend" pojavljuju se tono u trenutku kad na-
glazba sintesajzera postupno unosi u irealnu i zloslutnu
kon prelijetanja drugog helikoptera nad dotad idilinom
atmosferu koju vizualno grade fantazmagorini krajoli-
dunglom izbije pakleni poar. Glas Jima Morrisona prati
ci i somnambulne scene ratne konfuzije, izbor vremenu
taj nijemi apokaliptini spektakl uz nizanje pretapajuih
pripadajuih pjesama iskazuje senzibilitet filmskih likova
krupnih kadrova Willardove hotelske sobe koji, izmeu
u tim neugodnim okolnostima u kojima se oni nalaze na
ostalog, prikazuju fotografiju supruge i njen zahtjev za
putu u "srce tame" i daju svojevrstan metakomentar zbi-
razvodom.15 U vieslojnoj i ritmikoj montai slike i zvu-
vanja na filmskoj slici.
ka, pjesma sastava The Doors uvelike sadri vrijednosti
Sve tri rock'n'roll pjesme koje ujemo u filmu The End
kontrapunkta i komentara.
grupe The Doors, Satisfaction grupe The Rolling Stones i
Stihovi "this is the end, the end of our elaborate plans,
Suzie Q u izvedbi sastava The Flash Cadillac bile su izni-
the end" koji slijede slike unitavanja napalmom, ne sa-
mno popularne meu amerikim vojnicima, esto emiti-
mo to simboliki snano upuuju na akcije amerike
rane (na sluanom Radio Saigonu) i izvoene u programi-
ratne mainerije, instantno prenosei u vrijeme radnje,
ma USO-a, kako je i prikazano u odgovarajuim filmskim
nego se referiraju i na perspektivu iz vremena nastanka
sekvencama. Njihovo je postojanje u filmu nesumnjivo
filma (Dika 2003: 161), na SAD 1979. godine koje su rela-
povijesno utemeljeno. Sukladno svom karakteru i poruci
tivno nedavno izgubile taj rat i sada se pokuavaju nositi
koju nose, svaka od njih, meutim, ima drugaije vrijed-
s njime to u prikazanome dodatno podcrtava dojam
nosti unutar filma. Glazba Doorsa ini konstitutivni dio
besmislenosti ratnog unitavanja poduzetog prema "smi-
u dramskom oblikovanju prie, kao sam score: smisleno
ljenom planu".16
umijeana u njeno tkivo, pjesmom The End poinje i za-
Isto "itanje" pjesme moglo bi se primijeniti i na rijei
vrava filmsko iskustvo; dok druge dvije pjesme, ukljuu-
"and all the children are insane", koje se mogu odnositi
jui na jednom mjestu i hendrixovske zvuke gitare ispod
na "ludu djecu" s kraja ezdesetih, kao i na sadanji osje-
scorea, dopiru iz samog filmskog prizora, u kojem se vidi
aj poslijeratne dezorijentacije. Daljnje stihove sporo
izvor njihova zvuka radio ili "ivi" bend ime je njiho-
gradee The End mogue je pak shvatiti kao komentar:
vo postojanje i filmski opravdano.
"can you picture what will be" navode nas da, u svem
15 O kakvom se osobnom "kraju" satnika Willarda radi saznajemo neto kasnije u naraciji, kad spominje razvod i nepodnoljivost bivanja i
"ovdje" (Vijetnam) i "tamo" (Amerika dom). On stoga "nije sluajno
izabran za uvara uspomene na pukovnika Kurtza", kae neto dalje.
zirane mjeavine benzina i zapaljivih tvari putem snimaka su uasnuli

svijet, postavi uspjeno sredstvo antiratnog pokreta za irenje raspoloenja javnosti protiv amerike intervencije u Vijetnamu: "Dow Chemical,
simbol cjelokupnog korporacijskog zla ezdesetih, proizvodio je napalm
Prema Nacionalnoj udruzi studenata, NSA, od 71 prosvjeda odranog
na 62 sveuilita u listopadu i studenome 1967. godine, njih 27 bilo je
usmjereno protiv Dow Chemicala. Samo jedan se odnosio na kvalitetu
kolovanja" (usp. Kurlansky, 2007: 13).
16 Napalm kojim su se u Vijetnamu na stravian nain ubijali vojnici i

civili, uz nesmiljeno unitavanje prirode, upamen je kao simbol ratnog
i korporacijskog zla protiv kojeg su mladi dizali prosvjede. Uinci elati-
76
62 / 2010
autentinosti nije mogue postii skladanom filmskom
62 / 2010
kaosu u kojem smo se odjednom nali, mutno uoava-
psihodelinog rocka, tzv. acid-rocka, ije su duge instru-
jui i nekakvu Buddhinu glavu i obojeno tijelo glavnog
mentalne solae i improvizacije nastajale pod utjecajem
junaka, pokuamo dokuiti kuda film vodi i o kakvim se
LSD-a. Samo ime banda, inspirirano Huxleyjevim esejem
asocijacijama radi. Njihovo konano znaenje otkrit e
o vlastitom doivljaju psihodelika, kultnim tekstom u
se, meutim, tek na kraju filma. Stihovi pjesme koji, ini
psihodelinim 60-ima, oznaavalo je "vrata percepcije"
se, odzvanjaju u junakovoj glavi zajedno s prizorima ua-
koja otvaraju nepoznato: vie nego primjereno za temat-
sa, pripremaju nas na intimni, unutarnji monolog, koji
ski kompleks Apokalipse danas.
e nas od tada pa nadalje, kao neprizorni glas (off) voditi
S obzirom na takvo zalee pjesama i brojne moguno-
kroz cijeli film.
sti njihove kreativne upotrebe, odabir glazbe Doorsa za
Mrana i poetina The End daje tonalitet itavom filmu,
film bio je, moe se rei, i odvie prikladan. Izuzev The
oznaivi odmah na poetku njegov psihodelini i na-
End, koju se oito nije smjelo ispustiti, pjesme Doorsa
drealni karakter. Pjesma je, kako je utvrdio njezin autor
zamiljene za score filma u postprodukciji su s razlogom
Jim Morrison, Coppolin kolega na losangeleskoj filmskoj
odbaene. Shvativi da filmska glazba ne treba biti uvijek
akademiji, "dovoljno kompleksna i univerzalna u svom
na istom tragu sa slikom, naglaavati znaenje vizualnog
imaginariju da moe biti gotovo sve to eli". Coppolin
na istoj "valnoj duljini", ve radije u paralelnom, sklad-
izbor benda i glazbe za film nije bio sluajan ni nakna-
nom odnosu s filmom,18 Coppola je, u elji da produbi
dan, nego je nastajao paralelno s razliitim verzijama
psiholoko-mitsku dimenziju filma, posegnuo za kom-
scenarija u kojima su pjesme Doorsa imale i istaknuti-
poniranom elektronikom glazbom i ritmikim zvukovi-
ju ulogu po brojnosti (prema rijeima majstora zvuka)
ma. Skladatelj je bio redateljev otac Carmine Coppola,
kao i po njihovu znaenju za likove koji ih eksplicitno
kompozitor orkestrirane glazbe, kakva se u filmu izvodi
17
Glazbu The Doors u svome filmu
na sintesajzeru, u imitaciji raznih prirodnih i umjetnih
Coppola oito nije shvaao samo kao neto za sluanje,
zvukova, dok su za gitarske i udarake sekcije, uz mno-
ve kao zvuni produetak vizualnog spektakla. Osim to
tvo vrhunskih glazbenika, zasluni (i opet) umjetnici s ak-
komentira prikazano, The End nadomjeta energiju nedo-
tualne pop scene: Randy Hansen, energini oponaatelj
stajueg zvuka, koji bi, dani na realistian nain, sadra-
Jimija Hendrixa, i Mickey Hart, muzikolog i perkusionist,
vali eksplozivni, brutalni i nasilni prizori. To je posebice
poznat kao bubnjar psihodelinih improvizatora The
uoljivo na kraju filma u sceni ritualnog ubijanja bivola,
Grateful Dead.
spominju i pjevaju.
montiranoj paralelno s Willardovim ubijanjem Kurtza,

koje je najavljeno i u cijelosti popraeno s The End.
Satisfaction i Suzie Q
Poveznice filma Apokalipsa danas, koji se vremenski od-
Premda je glazba Rolling Stonesa ve upotrebljavana
vija u kontakulturnom dobu, pa i sam, oivotvorujui
na filmu, kao i unutar vijetnamskog ciklusa, primjerice
ga, na jednoj razini daje njegovo vienje rata (usp. Lev,
u Povratku ratnika, pjesma Satisfaction, koja je bila prva
2000: 124), sa glazbom Doorsa, treba dalje traiti u sta-
pjesma te grupe na vrhu ljestvica hitova u SAD-u, gdje je
tusu i znaenju koje je bend imao u sociokulturnom kon-
1965. snimljena, u Apokalipsi danas je prvi put znaajnije
tekstu kraja 60-ih. The Doors su, zahvaljujui ponajvie
iskoritena. Izuzev naslovnog stiha u refrenu, rijei pje-
poetskoj i kaotinoj osobnosti svog karizmatinog fron-
sme u cijelosti je napisao Mick Jagger na osnovu vlasti-
tmena, u svoje vrijeme bili prilino kontroverzan i utje-
tog iskustva Amerike i njezine goleme komercijalizacije
cajan bend, autentino olienje etosa koji je pronosila
ezdesetih, u vrijeme prve amerike turneje benda. Go-
generacija mladih, naglaavajui potrebu za promjenom
vorei o ovjeku koji je u potrazi za "zadovoljenjem", za
i eksperimentiranjem. Bili su predstavnici novog oblika
autentinou ivota i svijeta koje nije u stanju pronai,
17 Radna verzija scenarija dostupna na http://www.imsdb.com/

scripts/Apocalypse-Now.html sadri potpuno drukiji kraj filma: scenu
eksplozivne bitke s pozadinskom bunom glazbom Doorsa iz zvunika,
nakon sekvence u kojoj pukovnik Kurtz (M. Brando) i Willard (M. Sheen)
razgovaraju o pjesmi Light My Fire, potaknuti Kurtzovim spomenutim
paljenjem dungle, kao i scenu "Monkey Sampan" iz dodataka Comple-
te Dossier DVD-a u kojoj Kurtzovo pleme obredno pjeva Light My Fire.
18 O tome se govori u kratkom dokumentarnom filmu Glazba u Apokalipsi danas (The Music of Apocalypse Now) dostupnom kao dodatak na
Complete Dossier DVD 2 (2006).
77
62 / 2010
stihovi se ustvari bave dvjema stranama Amerike, onom
some useless information supposed to drive my imagi-
stvarnom i onom lanom, materijalistikom i provinci-
nation" kao da ele sugerirati kako su te slubene in-
jalnom. Poglanjena pjesma s portabl radija na brodu,
formacije o pukovniku Kurtzu zapravo "beskorisne" za
koji sa ivopisnom posadom plovi uz rijeku, efektno je
odreenje njegove prave naravi, koliko god naeg junaka
jukstaponirana kadrovima skijanja na vodi, uslijed kojeg
intrigiraju i nadahnjuju na divljenje u njima "pobuenoj
vijetnamski ribari na obali i sampanima bivaju poprskani
imaginaciji".19
i baeni u rijeku. Njezina je poruka u suglasju s prizori-
Premda postoji i u verziji slavnih The Rolling Stones,
ma raskalaenog i odbojnog ponaanja amerike posade,
pjesma Suzie Q koja se sljedea pojavljuje u filmu, stilski
koji su pak u potpunom neskladu s prikazima rata iz te-
se ne referira na slavni bend, usprkos njihovim za film
levizijskih izvjea to su ratnih godina oblikovali vie-
upotrebljivim obiljejima seksualne eksplicitnosti, ve
nje rata u javnosti. Uklopljena u opu sliku dekadencije
na Creedence Clearwater Revival Band koji su pjesmu
Vijetnamskog rata, scena naglaava Coppolinu poruku,
popularizirali upravo u vrijeme radnje filma, koncem 60-
razliito uoljivu na vie mjesta u filmu, kako su ameriki
ih. Izvedba retro-benda The Flash Cadillac, koji su prije
vojnici vodili rat u dunglama Vijetnama nosei sa sobom
toga portretirali bend s poetka 60-ih u Lucasovim Ame-
svoju kulturu i nain ivota.
rikim grafitima (American Graffiti, 1973), napravljena je u
ujni i u nastavku sekvence, dok Willard zaokupljen svo-
prepoznatljivoj verziji Creedencea, uz vie feedbackova i
jom misijom ita vojni dosje o Kurtzu, stihovi pjesme
instrumentalnog muziciranja. Pjesma sama po sebi nije
imaju funkciju dodatnog komentara i ironije: rijei "...
funkcionalno znaajna kao prethodne jer u tolikoj mje-
19 U Redux verziji filma scena Satisfaction pomaknuta je u kasnije zbivanje i Willard je prikazan kako ita Kurtzov dosje bez te pozadinske
glazbe uz koju se zabavlja posada broda.
78
ri ne koristi navedene vrijednosti dodane filmske glaz-
gov nagli odlazak helikopterom za mnoge Amerikance
be, ali kao svevremeni hit u glazbenoj pratnji jedne od
predstavlja personifikaciju posljednjeg pozdrava ratnog
znaenjski potentnijih scena u filmu, s obzirom na ovdje
predsjednika Nixona prije nego se ukrcao u helikopter
prouavani kontekst, upeatljivo je povezana s Coppoli-
(Smith i Paterson, 2005: 70).20 Letjelica s djevojkama od-
nim ostvarenjem.
lazi, da bi se kako saznajemo u sekvenci iz Redux ver-
62 / 2010
zije neto uzvodnije pojavila nasukana bez goriva na
4.2. Scenografsko i ikoniko oblikovanje prostora
sljedeoj postaji Willardova puta.
Glazbena sekvenca s Playboyevim zeicama, u raskonoj
Budui da su za voditelje programa USO-a uobiajeno
kombinaciji s pripadnim ikoninim elementima, podcr-
bili angairani poznati glumci i zabavljai humanitarnih
tava svu bizarnost i apsurdnost situacije u kojoj su se
pobuda, poput legendarnog Boba Hopea, Coppola je za
nali (Coppolini) ameriki vojnici na vijetnamskom rati-
filmsku ulogu primjereno, ali i znakovito odabrao kariz-
tu. Willard i posada stigli su na udaljenu postaju taman
matinog Billa Grahama, poznatog rock impresarija, ije
uoi velianstveno pripremljene predstave. Helikopter
se ime vee uz koncertne promocije veine glazbenih
sa znakom Playboya slijee na pozornicu okruenu sto-
velikana iz kontrakulturnih ezdesetih, osobito onih sa
tinama oduevljenih vojnika na tribinama, u raskonu
psihodeline scene.
scenografiju falusoidnih projektila i/ili rueva za usne.
Slanje zabavljaa na bojite i prezentacija atraktivnog i
Uz glazbu prateeg benda, voditelj programa najavljuje
popularnog sadraja koji e pruiti osjeaj doma i tre-
plesaice s Playboyevih duplerica koje u oskudnim kau-
nutnog zaborava, bilo je (i jo je uvijek) uobiajeni oblik
bojskim, indijanskim i konjikim kostimima izlaze u za-
amerike moralne podrke vojnicima, i javnost je u ame-
vodljivom plesu. Igra kauboja i Indijanaca, u masovnoj i
rikim domovima s time dobro upoznata. Ljepotice s
popularnoj kulturi toliko dugo i esto eksploatirana, ima
Playboyevih naslovnica zabavljale su amerike vojnike u
svoje vrsto mjesto u pozadini amerike popularne svije-
Vijetnamu jo od 1966, dostavljajui asnikim izabra-
sti kao gotovo mitska borba dobra i zla, novog i starog
nicima u sklopu svojih turneja doivotne pretplate na
poretka. Kauboji, Indijanci i vojnici konjice prizivaju u
magazin, koji je postajao sve prisutniji i pod stoliima
sjeanje doba jednog drukijeg amerikog imperijalizma
prosjene amerike obitelji.
i ekspanzionizma, koje je, stavljeno u paralelu s ovim
Da se radi o vremenu seksualnog osloboenja drutva, tj.
sadanjim, od Amerikanaca jednodunije prihvaeno
o seksualnoj revoluciji s prijelaza desetljea, Coppola je,
kao izraz ispravnosti i domoljublja. Umjesto uprizorenih
osim scena koje govore o popularnosti tog najpoznatijeg
amerikih Indijanaca, poraenih od kauboja i konjice sa-
"mukog asopisa", naznaio prikazom jednog od lano-
da e se, podsjea ova scena, nai amerike vojne trupe.
va posade kako u vremenu dokolice na brodu ita roman
Predstava zavrava brzo, uslijed navale vojnika na ple-
Sexus. Seksualno eksplicitno djelo Henryja Millera u SAD-
saice koje su ih, pleui s pitoljiima ali i pravim M 16
u je prvi puta izalo tek 1965, nakon skidanja zabrane
pukama, uzbuivale direktnim pozivima na pozornicu
s objavljivanja njegovih knjiga po amerikom zakonu o
kao da se nalaze u klubu pred obinom mladei, a ne
pornografiji, koje je oznailo jedan od glavnih dogaaja
na ratitu, gdje se granice openito teko potuju. Za
u "seksualnoj revoluciji".21 I dok je u svijetu popularne
razliku od djevojaka, kojima je ovo tek dobro plaen an-
glazbe seksualni nonkonformizam najsnanije utjelovlji-
gaman, a vijetnamske stvarnosti jo nisu mogle posta-
vao Jim Morrisson, Coppolin vokal s poetka filma gdje
ti svjesne, promotor s priuvnom dimnom zavjesom u
su se u dotad neobjavljenoj koncertnoj verziji The End22
depu spreman je, kako vidimo, i na takav ishod i brzo
uli i usklici "fuck, fuck, fuck" koje javni moral nije do-
povlaenje ako zagusti. Prije odlaska slijee ramenima
putao (kako e to primijetiti i Kurtz), magazin Playboy
publici i prstima upuuje znak V za Victory (pobjeda). Nje-
je prikazivanje seksualnosti revolucionirao na slikovan
20 Usp. takoer prikaz filma na www.filmsite.org/apoc.html (Dirks, 2001).
22 O tome u dokumentarnom filmu Glazba u Apokalipsi danas govori

dizajner zvuka Walter Murch.
21 U filmu se, sudei po koricama, koristi autentino prvo izdanje underground izdavaa Grove Press iz 1965.
79
na osnovi izvjetaja s bojita. Smisao scene stoga je i u

zaudnosti koju izaziva.24 Kao simbol jednog potpuno
ljivati poznata lica.
drukijeg svijeta i kao izraz ultimativne slobode ivlje-
Scena s Playboyevim zeicama iz originalnog Miliusova
nja, surfanje djeluje kao efektan kontrast ratnoj tjeskobi
scenarija pisanog u jeku Vijetnamskog rata mogla je sto-
koju Coppola postupno gradi kroz cijeli film.25 Filmska
ga vrlo dobro korespondirati s amerikom publikom, ne
epizoda s monim pukovnikom Kilgoreom, koji u djeti-
samo za predoenje nadrealnog i bizarnog karaktera ra-
njem oboavanju svog sportskog heroja poduzima ek-
ta, ve za isticanje vane poruke filma, da se rat u dungli
scesivne ratne operacije napalmskog unitenja ("volim
ne moe dobiti pretvaranjem dungle u Ameriku, kako je
miris napalma ujutro"), u svoj svojoj grandioznosti i bu-
to u filmu vie puta ilustrirano, a naposljetku i rijeima
nosti, jedna je od najupeatljivijih u filmu.
istaknuto. "Pokuali su stvoriti osjeaj doma." Willardove
Takvo masovno i bezumno nasilje, doarano u ratnoj
rijei u kasnijoj naraciji direktno opisuju Coppolino film-
operaciji Kilgoreove "konjanike jedinice" uz zvuke Wa-
sko vienje situacije na terenu. Tisue kilometara daleko
gnera, s kontrapunktnim kadrovima "kalifornijskog" da-
od doma, u dunglovitim zabitima vijetnamskih bojita,
skanja na valovima, shvaeno je kontraproduktivnim za
voeni "klaunovima s etiri zvjezdice" ameriki su mla-
amerike ratne ciljeve koliko i drogirani vojnici zaneseni
dii zabavljeni erotskim magazinima i pornografskom
rock glazbom.26 Meutim, tematika razlikovanja "klauno-
literaturom, glazbom s radija, surfanjem i drogiranjem.
va" i "ratnika" do pojave Kurtzova lika u filmu ne iznosi se
Ti kulturni trendovi preneseni iz autohtonog prostora na
eksplicitno, i takve su scene vie u funkciji stvaranja pa-
vijetnamsko bojite sugerira film bitno su potkopava-
kleno-halucinantne slike rata i naglaavanja apsurdnosti
li vojne napore za dobivanjem rata.
amerikog pristupa ratovanju. Coppolino portretiranje
Odlazei rijekom s mjesta USO-ova spektakla/debakla,
rata oito se poklapa s vienjem kontrakulture s kraja
Willard uvjerljivo zakljuuje: "Rat su vodili klaunovi koji
ezdesetih, na kojoj su se napajali rat i glazba (i upotreba
e na kraju cijeli taj cirkus predati." Vojnici u Apokalip-
halucinogena i psihodelika), kao i sam ovaj film koji ih
si danas uglavnom nemaju i/ili ne znaju zapovjednika (u
sve zajedno reprezentira.27
sceni na mostu i s Playboyevim nasukanim helikopterom u

Redux verziji) ili njima zapovijeda netko poput Kilgorea,
5. Izvjetaji s bojita kao kontrakulturni predloak
tko je u stanju pobiti i unititi itavo selo samo kako bi
Coppola je takvu predodbu Vijetnamskog rata gradio
mogao gledati svog surferskog heroja na dasci.
na izvornim svjedoanstvima sudionika, ponajvie obi-
Sekvenca surfanja, prethodei gore opisanoj, jo je efek-
nih vojnika pjeadije, zapisanih u knjizi Michaela Herra,
tnije naglasila do kakvih je apsurdnosti i posljedica dolo
jednog od ratnih dopisnika i pisaca koji su u ratno izvje-
opisanim sudarom dviju kultura. Daskanje na vodi ezde-
tavanje unijeli kontrakulturu 60-ih i "novo novinarstvo",
setih je godina u SAD-u, a naroito u Kaliforniji, postalo
pomogavi uzdrmati slubenu sliku o urednom napre-
prava pomodna ludost.23 Premda fiziki sasvim ostvarivo
dovanju rata i potkopati kredibilitet slubenih izvjea.
i logino (kako naglaava Milius: "i Vijetnam ima ocean i
Herrovi Dispatches (u prijevodu Tomislava Ladana Izvjeta-
valove"), sama mogunost takvog nesvrhovitog rekreira-
ji s bojita, 1979) izali su tono u vrijeme snimanja Apo-
nja potpuno je strana percepciji rata stvorenoj u javnosti
kalipse danas, 1977, kao prva knjiga koja je Amerikancima
23 I ova je scena snimljena prema izvornom scenariju Johna Miliusa,

zaljubljenika u surf koji je u vrijeme snimanja Apokalipse reirao Dan
velikih valova (Big Wednesday, 1978) s junacima surferima pozvanima
u Vijetnamski rat.
26 Dovedeno je i u vezu s nemoralnim i nevojnikim ponaanjem pukovnika Kurtza. Willard tako kae: "Ako se Kilgore ovako bori, to imaju
protiv Kurtza? Ne samo ludilo i ubojstvo. Toga je bilo dovoljno za sve."
24 Milius (2008) u intervjuu povodom dokumentarnog filma Izmeu redova o surferima u Vijetnamu.
25 U Redux verziji scene koje slijede (kraa Kilgoreove daske za surfanje i helikopterska potraga za njom) oputaju inae stalno napregnuti
film i dodaju odreenu dozu humora i ljudskosti u Willardov lik.
80
27 Shvaanje rata prikazano u filmu ne treba povezivati s Miliusom, ve

s Coppolom koji je postojee scene kontekstualizirao i obojio na karakteristian nain. Milius kao politiki konzervativac "opsjednut tradicionalnim amerikim vrijednostima" i fasciniran borilakom kulturom, nije
imao namjeru kritizirati ameriki rat u Vijetnamu (usp. lanak Neboje
Pajkia o Miliusu u: Peterli, ur., 1990: 147).
62 / 2010
nain. ezdesete i 70-e bile su zlatno doba Playboyeva

carstva, kada su se na njegovim stranicama poela pojav-
62 / 2010
prenijela autentina iskustva vojnika u Vijetnamskom
puanstva", i tako dalje ili blie, sve do eksplicitnog spo-
ratu, kada je veini jo bilo nepoznato s kakvim se demo-
mena "tekog puta iz samoga srca tame".
nima bore ratni veterani (kako je prikazano u Ashbyjevu
Scena koja prethodi dolasku na Kurtzov teritorij izvan
Povratku ratnika), te je svojom popularnou bitno utjeca-
"doputenih" granica Vijetnama, opisujui borbeno rasu-
la na nain na koji e tadanja, ali i budue generacije (za-
lo sa zadnje linije fronte, oko mosta Do Lung, gdje je-
hvaljujui izmeu ostalog i Coppolinu filmu) gledati na
dan od brojnih crnih vojnika,30 vodei se samo sluhom,
ameriko-vijetnamski sukob. Za razliku od novinara koji
granatnim bacaem uutka vritanje nevidljivog sjever-
su nakon izvjea Zapovjednitva "trkarali u novinski
novijetnamskog vojnika, preuzeta je izravno iz Herrovih
ured da predaju izvjetaj" magazinima tipa Time, Michel
memoara.31
Herr kretao se u krugu novinara i fotografa koji nisu gaji-
U kolikoj je mjeri Herrova knjiga posluila kao drugi knji-
li tovanje prema ustanovama i zaraenoj Americi, nego
evni predloak filma, skladno dopunjujui onaj izvorni
su se zajedno s obinim vojnicima na terenu suoavali s
Conradov i smjetajui njegovu mitsko-simboliku priu
ratnim gnusobama, nastojei prozrijeti istinsku priu.28
u konkretni povijesni okvir Vijetnamskog rata, indikativ-
Herrovi Izvjetaji s bojita raspruju uobiajenu sliku mo-
no govori podatak da je lik fotoreportera kojeg glumi
dernog ratovanja sa strateki osmiljenim vojnim ope-
Dennis Hopper stvoren na osnovu obaju predloaka: nje-
racijama, discipliniranom vojskom i komunikacijama
gova pojava meu Kurtzovim uroenicima utemeljena
vojnih zapovjednika sa tabom, opisujui ga kao psiho-
je na liku ruskog trgovca iz Srca tame, a njegov izgled i
tino kazalite apsurda u kojem generali koriste rat za
ekscentrina osobnost na takvom mjestu oblikovana je
demonstraciju svog osebujnog arma, a vojnici, zadojeni
prema Herrovu opisu Seana Flynna, sina poznatog holl-
drogom i rock and rollom kao i on sam, tonu sve dublje u
ywoodskog glumca Errola, koji je 1970. kao fotoreporter
halucinaciju ratnog pakla, nesvjesni vlastitog izoblienja.
slobodnjak nestao negdje na podruju Kambode.32
U knjizi je mogue pronai spomen gotovo svih slika ko-
Izbor Dennisa Hoppera za ulogu ratnog fotoreportera
jima Coppola gradi svoju "apokaliptinu filmsku operu
zaluenog Kurtzovim ludilom moi jo je jedan Coppolin
ispunjenu krvlju, vatrom, smru i iznad svega strahom"
metafilmski citat sa znaenjem koje odgovara senzibi-
(Kunovski, 1980: 29) unitavanje uma napalmom, um
litetu filma. Zapaeni epizodist iz hollywoodskih sred-
helikopterskog rotora, PTSP-ovsko plesanje pred ogle-
njostrujakih filmova 50-ih i 60-ih godina, Hopper je na
dalom, psiholoki rat iz razglasne letjelice, zrakokretna
filmskom platnu (i jo vie izvan njega) ostao prije svega
"konjanika divizija", niskoletei helikopteri to strojni-
upamen po svojim liberalnim stavovima i hipijevskom
cama ubijaju Vietkongovce, ene i djecu, obredi puenja
habitusu zdruenim s ekscesivnom upotrebom narkoti-
marihuane, recentni rock'n'roll s radija od grupa The
ka, to je izrazio u svom kultnom redateljskom ostvare-
Doors i The Rolling Stones do zategnutih i dugih zvuko-
nju Goli u sedlu (Easy Rider, 1969). Taj film ne samo da je
va Jimija Hendrixa i The Grateful Death; potom slike iz
udario temelje "amerikom novom valu" kojem pripada
otrcanih Playboya, izresci iz amerikih novina u vojnikoj
i Coppola, nego se openito smatra amblematskim dje-
poti, obiteljske fotografije, "ubogi kopilani koji moraju
lom kontrakulturnih ezdesetih, kojima je sam Hopper
imati rat cijelo vrijeme",29 USO-ove predstave, "kalifor-
bio barem to se filma tie najprepoznatljivija ikona.
nizacija" Vijetnama kroz simboliku naopakog Vijetnama
U oima gledatelja on je ulogom fotografa u Apokalipsi
umetnutog preko Kalifornije na zemljovidu, svijetlei
danas portretirao zapravo samoga sebe (Hopper se i sam
meci-tragai, gortaci koji s "plemenskim znaajkama
tijekom 60-ih intenzivno bavio fotografijom). Tko je bo-
tvore najprimitivniji i najtajanstveniji dio vijetnamskog
lje od Hoppera u liku napuenog i nakinurenog foto-
28 "Uobiajeno novinstvo nije nita vie moglo otkriti ovaj rat nego to ga je
uobiajeno vatreno oruje moglo dobiti", kae Herr (1979: 203).
31 U Izvjetajima s bojita isto se tako nalaze scene iz Kubrickova kasnijeg

filma Full Metal Jacket (1987) na ijem je scenariju Herr sudjelovao. Herr je
bio Kubrickov prijatelj i autor je cijenjene monografije o Kubricku.
29 Kilgore e rezignirano: "Jednog dana ovaj e rat zavriti".

30 Uvoenjem sve veeg broja crnih vojnika na Willardovim udaljenim postajama puta, Coppola aludira na diskriminacijsku politiku amerike vojske
koja je crnce u veem broju slala na prva bojita (usp. Dika, 2003: 167)
32 Premda Coppola u komentaru filma (Complete Dossier DVD) izrijekom

upuuje na Seana Flyna kao inspiraciju za lik fotoreportera, po Herrovu opisu, hipijevskom habitusu i ludosti izlaganja na prvoj liniji, vie bi odgovarao
lik njegova kolege Tima Pagea, kako se esto i navodi.
81
Willardom, Kurtz iznosi kljune misli o tome to ga je
ezdesetih? Solilokviji kojima objanjava narav Kurtzove
dovelo do neizdrivog poloaja, u kojem mu je kako
ludosti djelii toga su (para)fraze iz pjesama Joycea i
upuuje fascinirani fotoreporter "um ostao bistar, a du-
Kiplinga, a reenica "ovjek mi je proirio um" preuzeta je
a poludjela". Dok se u originalnoj verziji izvori njegova
direktno iz Srca tame njime su potvrdili dimenziju koju
ludila iznose vie na metafizikoj razini, dodane scene iz
film uvelike duguje Herrovoj knjizi.
Redux verzije, kao i one izbaene, stavljaju Kurtza jasnije
Michael Herr nedvojbeno je zasluan da je Apokalipsa da-
u odnos prema vojnoj maineriji koja ga je proizvela kao
nas film kakav smo opisali, koliko svojim knjikim opisom
svoj vrhunski produkt, demistificirajui time njegov ra-
Vijetnama kao "prvog rock'n'roll rata", toliko i izravnim do-
niji mitski znaaj. Kurtz tako pri danjem svjetlu, u punoj
prinosom autorstva filmske naracije (koju u off-u izgovara
tjelesnoj pojavi,37 ita (ne)vjerodostojna izvjea o ratu
glavni lik Willard), na koju se Coppola odluio u postpro-
iz magazina Time. Licemjerje i la je ono to ga najvie
dukciji da bi se zbivanja u filmu, kao i sama tematika,
uasava. Licemjerje i la sustava, koji je on na vrhuncu
33
efektnije pribliila. Osim to smisaono kontekstualizira
karijere, preavi "s onu stranu dobra i zla", napustio, jer
dogaanja, artikulirajui vanu temu apsurdnog naina
je doao do kraja. Simboliki reeno, Kurtz je napustio
amerikog ratovanja, Willardov komentar ucijelovljuje
brod, kakvim je Willard doao po njega izvriti izdanu
perspektivu gledanja na rat koja je po naravi kontrakul-
zapovijed. "Nikad ne silazi s broda, osim ako ne ide do
34
turna, isto kao i Herrovi osobni pogledi iz knjige, jedna-
kraja."
ko kao i popularna glazba koja, pripadna vremenu ali ne
Willard je spoznao korijen Kurtzova ludila u diktatu po-
i prostoru, komentira i kontrapunktira zbivanja na filmu.
stupaka i miljenja sustava lai: strahote njegovih (zlo)

djela, shvatio je, nisu nita doli ekstremno uprizorenje
6. Kraj filma: Zlatna grana, Srce tame i/ili

Izvjetaji s bojita
takozvanog "legitimnog" vojnog ponaanja. Kurtz e odi-
Pojavom centralne figure filma, lika pukovnika Waltera E.
ruke sauvati istima. Willard izvrava elju stoernih ge-
Kurtza (M. Brando), oko kojeg je (poglavito Willardovim
nerala i likvidira poludjelog Kurtza, jer je i on sam (Kur-
tokom svijesti u naraciji) stvorena atmosfera tjeskobnog
tz), s duboko osjeanim uasom i boli, tako htio "otii
iekivanja, ne zaokruuje se samo filozofska tematika
kao vojnik na nogama, a ne kao kakav islueni usrani
filma, nego i ova "sociopolitika" koju je Coppola, uranja-
otpadnik". Kurtzovo ubojstvo istodobno je egzekucija i
jui Herrove Izvjetaje u Conradovo Srce tame, neraskidivo
ubojstvo iz milosra. Zavrnici filma, iako u neku ruku lo-
35
grati ulogu rtvenog jarca, dok e oni koji rat vode svoje
povezao. Proivjevi ratne uase "koje si i ti proivio"
ginoj jer junak/Willard ispunjava zadau zbog koje je i
kae Willardu Kurtz je, izvan civilizacijske dungle u
doao Coppola se, ocijenivi Miliusov izvorni zavretak
doslovnoj dungli meu uroenicima koji ga oboavaju
besmislenim, domislio na samom kraju snimanja, nakon
poput boanstva, stvorio vlastite argumente i odbacio
mnogo tekoa i improvizacije, inspiriran stvarnim rtvo-
oficijelni kodeks amerikog militarizma, temeljen na
vanjem bivola u filipinskom plemenu kojem je svjedoila
hipokriziji, kao i sam rat36. U dijalozima sa zarobljenim
njegova ena.38
33 Posrijedi je preuzimanje narativnog obrasca karakteristinog za noir

filmove klasinog Hollywooda.
lipse danas djelomice utemeljen na drugoj stvarnoj osobi, pukovniku

Specijalnih postrojbi Robertu Rheaultu, uhapenom 1969. pod optubama za ubojstvo dvostrukog agenta, slino kakvo se u filmu pripisuje
i Brandovu Kurtzu. Podatak naveden na http://en.wikipedia.org/wiki/
Apocalypse_Now.
34 Ukratko otprilike: rat je potpuni kaos bez reda i smisla u kojem se

snalaze samo luaci, dok "normalni" gube ivote, duevno zdravlje, moralni kompas i sl.
35 To je, meutim, mnogo oitije u Redux verziji s dodanim scenama (i
onim izbaenim s Dossierova izdanja) koje "demistificiraju" Kurtza, stavljajui ga jasnije u odnos prema vojnoj maineriji koja ga je proizvela.
36 Postoje spekulacije da je Brandov lik u filmu uoblien prema visoko odlikovanom asniku CIA-e Tonyju Poeu (Anthony Poshepny) koji je
tijekom Vijetnamskog rata obuavao tajnu vojsku u Laosu sastavljenu
od uroenikih plemena. Coppola, meutim, tvrdi da je Kurtz iz Apoka-
82
37 U izvornoj verziji prikazuje se uglavnom samo Kurtzova/Brandova

glava u igri sjene i svjetla. Oslanjajui se na opise iz romana, postupak
snimanja obiljeava Kurtzovu "mranu osobnost", a uvjetovan je bio i
Brandovom fizikom pojavom, neprimjerenom za ulogu visokog i ispijenog lika iz scenarija.
38 Redateljeve nevolje s nalaenjem "pravoga kraja" dokumentirane
su u filmu Srce tame: filmaeva apokalipsa kroz iscrpne biljeke i filmske zapise Coppoline supruge Eleanor. S obzirom na drukije motivacije
62 / 2010
reportera mogao utjeloviti (de)generaciju psihodelinih
Paralela ubojstva Kurtza i ritualnog rtvovanja bivola ima
je, ovime je ispostavljeno, Chef uspio zatraiti prije ne-
primjerenu mitoloku teinu, s pozivom na tumaenje
go je ubijen.40 Willard prima za ruku jedinog preivjelog
iskonskog mita kakvo se nalazi u knjizi Zlatna grana Ja-
lana posade, mladog surfera Lancea (koji se promalja iz
mesa G. Frazera koja obrauje temu primitivnih kultova
svjetine iji je dio postao), simbol "izgubljene mladosti",
to se vrte oko oboavanja i periodikog rtvovanja sve-
i odlazi brodom niz rijeku. Dok sluamo Kurtzov samrtni
tog kralja, inkarnacije umirueg i ponovno oivljujueg
hroptaj "uas, uas" u kadru se Willardovo obojeno lice
39
62 / 2010
boanstva.
To klasino djelo antropologije izvrilo je
pretapa s angkorskim likom Buddhe.
izniman utjecaj u umjetnosti visoke i popularne kulture
Preuzete izvorno iz Conradova Srca tame, rijei "uas,
20. stoljea, izmeu ostalog i na T. S. Eliota i Jima Morri-
uas" shvaaju se s obzirom na knjievni predloak, pri
sona, autore ije se pjesme uju u zavrnici filma. Sama
emu film, premetnuvi britanski kolonijalizam u ame-
knjiga u filmu je prikazana kao dio Kurtzove osobne
riki intervencionizam, zadrava konotaciju romana,
lektire (pored Od rituala do romanse Jessie Weston) dok
kao i njegovu ozloglaenu "mnogostrukost znaenja".41
Marlon Brando u ulozi Kurtza ita uplje ljude s aluzijom
Imperijalizam/intervencionizam "kao povijesni projekt,
na Kurtza iz Conradova Srca tame, ije poetske slike do-
obuhvaen je u 'O uasa! O uasa!', u zloi u srcu ovjeka,
prinose tematici "onostranog" koja ga u filmu okruuje.
vjenoj okorjeloj ljudskoj prirodi" (Easthope, 2006: 227).
Energiju zavrne sekvence svojim ubrzavajuim tempom
Easthopovo itanje Srce tame da "Kurtz nije nita gori od
kanalizira s poetka poznata The End bunim crescendom
onih koje izrabljuje", na istim "temeljima kulture i moral-
u sceni brutalnog ubojstva maetom.
nosti" mogue je u sluaju filma dopuniti tezom da Kurtz
Ideju da Kurtzova smrt ima religiozno znaenje kakvo
koji je meu uroenicima natjeran u ludilo vienim i
je objasnio Frazer Coppola pokuava razraditi scen-
poinjenim uasima nije nita gori od onih koji ga e-
skim aranmanom, kadrirajui Willarda iz donjeg kuta
le mrtvog. Uasu koji je on poinio on je gledao u lice,
kao Kurtza, u slinoj igri sjene i svjetla s fiksacijom na
dok su oni (ameriki generali) sijali uas s "civilizirane"
karakteristine motive: od blata i obojenog lica do po-
distance.42 Preko Kurtza koji je "ubijen tako da umre za
javljivanja na vratima. Njihova slinost aludira na ulogu
Ameriku", Amerika treba lice uasa prihvatiti kao svoje. "I
nasljednika ubijenog kralja koju Willard odbija, odbacivi
jedino u tom trenutku ona e moi krenuti prema nekom
oruje pred uroenike. Oni ga u tom slijede kao svog
novom razdoblju" (Coppola, 1980: 31).
novog kralja. S klanjem je svreno! Niz je prekinut! Cop-
Coppolina vizija amerikog sukoba u Vijetnamu, ovako
polina izvorna ideja o prekidanju kruga ratovanja odlui-
zakljuena, ne izgleda daleko od vienja formiranog u
vanjem za njegovu opreku do potpunog je izraaja dola
okviru kontrakulturnih pokreta koji su teili "civilizaciji
tek u redateljskoj dopunjenoj verziji, u kojoj su s odjav-
blagosti kao suprotnosti civilizaciji surovosti" (Saint-Jean-
ne pice izbaeni kadrovi eksplozije. Izvorna verzija iz
Paulin, 1999: 79). Osim idejnim putem, batinei mitsku
1979. zavrava zranim napadom na Kurtzov logor koji
i knjievnu simboliku sa irokom mogunou psiholo-
glavnih protagonista u Apokalipsi danas i Srcu tame (Conradov narator

nije ubojica, a korijeni Kurtzova ludila nisu sasvim isti), Coppola se, kako
kae u intervjuu iz 1979, naao u situaciji traenja "kraja koji se istinski
obraa temama za koje sam smatrao da ulaze u film. A to nije znailo
puki mehaniki ili dramaturki svretak." Stihovi T. S. Eliota koje ita
Kurtz "gotovo da su mi savjetovali kraj.... 'Ne sa praskom, ve sa cvileom'." (Coppola, 2004: 49)
ispod odjavne pice nisu bile zamiljene kao dio filmske prie, nego
odvojeno, pa ih je, zbog te pogrene interpretacije publike, naposljetku
zamijenio crnom pozadinom, koja je kod nas prvi put viena u Redux
verziji iz 2001.
39 "ovjek-bog mora biti ubijen im stane odavati znake oronulosti,

a njegova se dua mora prenijeti na snanog nasljednika, prije no to
bude ozbiljno oteena nastalim slabljenjem... Mistinim kraljevima vatre i vode u Kambodi nije doputeno umrijeti prirodnom smru" (usp.
Frazer, 2002: 168).
40 Apokalipsa danas (1979) uvrtena na Complete Dossier DVD ne sadrava scene eksplozije koje su postojale u distribuiranoj verziji (i kod
nas na VHS-u). U komentaru Coppola objanjava da slike eksplozija
41 Utvrdivi da je roman "na zlu glasu u modernoj kritici zbog mnogostrukosti znaenja", Easthope (2006: 228, 229) u sceni razgovora s Kurtzom kada narator u romanu, a s njim i itatelj, susreu "srce tame"
prepoznaje najmanje osam moguih itanja, drutvenog, psiholokog
i filozofskog znaenja.
42 O takvim aspektima amerikog ratovanja u Vijetnamu vrijedi pogledati dokumentarni film Petera Davisa Srca i umovi (Hearts and Minds,
1974) koji je sa slinim antiratnim stajalitem prethodio Apokalipsi
danas pet godina prije na premijeri u Cannesu, jo u vrijeme trajanja
samog sukoba. Film je dobio i Oscara za najbolji dokumentarni film. Zanimljiva je scena u kojoj jedan sudionik izlae povijest "amerike lai".
83
kog, realistikog i politikog itanja, Coppolina je film43
amerikih vojnika od krajolika u kojem se bore temu
ska poetika , kako smo povremeno ukazivali, ostvarena
koja, ispod vjene filozofske problematike, govori o
uvelike tehnikim putem, za to su prije svega zasluni
Coppolinu revizionistikom promiljanju Vijetnamskog
44
rata. Kontrakulturni pogledi na rat i popularna glazba s

Apokalipsom danas uli su u ameriku kinematografiju na
skog oblikovanja, uspjeli dojmljivo opisati otuenost
velika vrata.
62 / 2010
koji su, koristei
filmska sredstva u primarnoj funkciji prostorno-vremen-
dizajner zvuka i direktor fotografije,
Literatura
Campbell, Joseph, 2007, Junak s tisuu lica, preveo Vladimir C. Sever, Zagreb: Fabula nova
Conrad, Joseph, 2004, Srce tame, preveo Vladimir Cvetkovi Sever, Zagreb: Globus media
Coppola, Francis Ford, 2004, Interviews, ur. Gene D. Phillips i Rodney Hill, University Press of Mississipi
Coppola, Francis Ford, 1980, "Coppola na meunarodnom festivalu u Cannesu", odlomke intervjua odabrao i preveo Tomislav Kurelec,
15 dana, br. 1-2. Popular Press
Dika, Vera, 2003, Recycled Culture in Contemporary Art and Film: the Uses of Nostalgia, Cambridge University Press
Dirks, Tim, 2001, "Apocalypse Now (Redux) (1979) (2001)", URL: http://www.filmsite.org/apoc.htm (posjeeno 20. 12. 2009)
Edelstein, David, 2001, "Acid Redux: the bitter taste of Coppola's new Apocalypse Now", URL: http://www.slate.com/id/113476/.
(proitano 10.12. 2009)
Easthope, Anthony , (2006) [1991], "Visoka kultura/popularna kultura: Srce tame i Tarzan meu majmunima"; u: Politika teorije: zbornik
rasprava iz kulturalnih studija, prir. Dean Duda, Zagreb: Disput
Frazer, James G., 2002, Zlatna grana, preveo Dinko Telean, Zagreb: Sion i Naklada Jasenski i Turk
Herr, Michael, 1979, Izvjetaji s bojita, preveo Tomislav Ladan, Zagreb: Naprijed
Herwitt, Josh, 2006, "Apocalypse now: an avant-garde American war movie", URL: http:// www.associatedcontent.com/article/46775/
apocalypse_now_an_avantgarde_american.html?cat=38 (posjeeno 02. 12. 2009)
Kunovski, Blagoja, 1980, "Coppolini filmovi i dehumanizacija superciviliziranog drutva", 15 dana, br. 1-2.
Kurelec, Tomislav, 1980, "F. F. Coppola i kretanje suvremene amerike kinematografije"; 15 dana, br. 1-2.
Kurlansky, Mark, 2007, 1968.: godina koja je uzdrmala svijet, preveo Damir Bilii, Zagreb: Naklada Ljevaka
Lev, Peter, 2000, American Film of the '70s: Conflicting Vision, University of Texas Press
Milius, John, 1975, "Apocalypse now: Original screenplay by John Milius. Inspired by Joseph Conrad's 'Heart of Darkness'. This draft
by Francis Ford Coppola. December 3, 1975", URL: http://www.imsdb.com/scripts/Apocalypse-Now.html (posjeeno 10. 12. 2009)
Milius, John, 2008, "The Films Narrator on Between the lines"; URL: http://www.betweenthelinesfilm.com/news_interview.html (posjeeno 20. 12. 2009)
Peterli, Ante (ur.), 1986, Filmska enciklopedija 1: A-K, Zagreb: JLZ "Miroslav Krlea"
Peterli, Ante (ur.), 1990, Filmska enciklopedija 2: L-, Zagreb: JLZ "Miroslav Krlea"
Roszak, Theodore, 1978, Kontrakultura: razmatranja o tehnokratskom drutvu i njegovoj mladenakoj opoziciji, preveo Slobodan Drakuli, Zagreb: Naprijed
Saint-Jean-Paulin, Christiane, 1999, Kontrakultura: Sjedinjene Amerike Drave, ezdesete godine: raanje novih utopija, preveo ore
Trajkovi, Beograd: Clio
Smith, Anthony i Paterson, Richard (ur.), 2005, Television : An International History, Oxford Univerity Press
aki, Tomislav, 2003, "Reprezentacija vijetnamskog subjekta u holivudskom filmu", Hrvatski filmski ljetopis, br. 35, str. 14-31.
Turkovi, Hrvoje, 2005, Film: zabava, anr, stil, Zagreb: Hrvatski filmski savez
43 Film je, kae jednostavno Coppola u komentaru filma, vie nalik poeziji nego prozi, jer uvijek pokazuje vie od onog to je prikazano.
84
44 Od est nominacija za Oscar Apokalipsa danas osvojila je upravo dva

tehnika: Vittorio Storaro za fotografiju i Walter Murch za zvuk.
UDK: 791.633-051Mendes, S.(049.3) 304(73)"195"
eljka Matijaevi
62 / 2010
Rascjep izmeu kontrakulturne bezobjektne udnje i

kulturne objektne elje: Put osloboenja
Tekst se bavi filmom Put osloboenja (Revolutionary Road) Sama
Mendesa: analizirajui u prvom redu "doba tjeskobe" nakon kojeg je uslijedila kontrakuturna revolucija, interpretiraju se ivoti
glavnih likova obiljeeni paradoksima toga vremena. Razlika
izmeu Franka i April Wheeler postavlja se kao rascjep izmeu
psihoanalitike elje, koja je usmjerena na objekt, i psihoanalitike udnje, koja je bezobjektna, dakle kao rascjep izmeu
reformistike pozicije Franka i radikalistike pozicije April koja
se moe usporediti s buduim radikalnim kontrakulturnim pokretom sljedeeg desetljea.
u okruju ironino nazvanom Revolutionary Hill Estates.

U prvom prizoru, April glumi u katastrofalno looj amaterskoj produkciji drame Okamenjena uma. Ukratko, pokuavajui pobjei od rutinskog ivota predgraa, April
uvjerava Franka da bi trebali preseliti u Pariz gdje e ga
ona uzdravati kao prevoditeljica u amerikoj ambasadi,
dok e on imati vremena da ostvari svoju posve nejasnu
ambiciju da bude neto drugo nego obian inovnik.
Meutim, Frank se koleba te se povlai nakon to dobije
poviicu i zavrijedi potovanje predsjednika kompanije
(ironino, nakon parodiranja vlastitog inovnikog poloaja), dok April, noena radikalnim etosom, poduzima
Revolutionary Road (1961), prvi roman Richarda Yatesa,
konkretne poteze za preseljenje. No, Aprilina trea trud-
bio je finalist izbora National Book Award 1962. godine;
noa uruava sve planove o promjeni te ona u trenutku
2005. roman je izabran u asopisu Time kao jedan od sto
oaja samoizvrava pobaaj, to rezultira smru. Zadnji
najboljih romana na engleskom jeziku od 1923. godine
prizori pokazuju tugujueg Franka koji je potpuno ap-
do danas. U intervjuu iz 1972. godine, Richard Yates ova-
sorbiran u brigu o dvoje djece te komentare susjeda o
ko objanjava naslov romana:
neobinoj obitelji Wheeler. U asopisu Boston Review navedene su sljedee rijei autora romana Richarda Yate-
Mislim da sam time mislio vie od osude amerikog
sa, gdje navodi sredinju temu romana: "Ako moje djelo
ivota 1950-ih. Zato jer je 50-ih prevladavala opa
ima temu, mislim da je to jednostavna tema: da je veina
konformistika udnja u cijeloj zemlji neka vrsta sli-
ljudskih bia neizbjeno sama i da u tome poiva njihova
jepog, oajnikog prianjanja uz sigurnost, to politiki
tragedija" (ONan, 2008).
oprimjeruju Eisenhowerova administracija i McCar-
Yates, kroniar tipine amerike svakodnevice od 30-ih
thyjev lov na vjetice. Bilo kako bilo, velik broj Ameri-
do kasnih 60-ih, bio je prilino zanemaren za ivota, a
kanaca bio je duboko uznemiren svim tim osjeali su
nakon smrti praktiki je nestao iz kulturnog sjeanja.
to kao izravnu izdaju naeg najboljeg i najhrabrijeg
"Kako je mogue da se to dogodilo s autorom ije je djelo
revolucionarnog duha i taj sam duh htio utjeloviti u
tako primjereno definiralo izgubljenost Doba tjeskobe,
liku April Wheeler. Mislio sam da naslov treba sugeri-
kao to je Fitzgeraldovo djelo to uinilo s Dobom jaz-
rati da je revolucionarni put iz 1776. pedesetih dobio
za?", pita se Richard Ford, kolumnist New York Times Book
znaenje neega vrlo slinog slijepoj ulici. (DeWitt i
Reviewa 2000. godine (Ford, 2000).
Clark, 1972)
Kenneth Turran, u recenziji Mendesova filma u Los Angeles Timesu, smatra da je usprkos svemu dobrome, poet-
Film Sama Mendesa nastao je prema scenariju Justina
ni problem filma to da je njegov scenarij anakron kao i
Haythea te predstavlja "skrupulozno vjernu adaptaciju
jezik. "Ideja da se otputite u Pariz kako biste nali sebe,
Yatesova romana" (Foundas, 2008). Smjeten u 1955. go-
a da nemate ba nikakvu ideju o tomu to bi to sebstvo
dinu, film je usredotoen na nade i oekivanja Franka i
moglo biti, moe zvuati vrlo staromodno, kao i shemat-
April Wheeler, stanovnika predgraa u Connecticutu koji
sko shvaanje da je jedina osoba koja je sposobna govo-
sebe poimaju vrlo razliitima u odnosu na svoje susjede
riti istinu u cijelom filmu luak koji je preivio 37 terapija
85
62 / 2010
eljka Matijaevi: Rascjep izmeu kontrakulturne bezobjektne udnje i kulturne objektne elje: Put osloboenja
elektrookovima" (Turran, 2008). No, smatra da, usprkos
Insecurity (1951; hrv. prijevod: Mudrost nesigurnosti, 2004),
tome, suvremeni znaaj Puta osloboenja predstavlja "oaj
jednog od glavnih aktera kontrakulturnog pokreta koji
koji se sastoji u samoizdaji zbog onoga to drutvo nee
e eksplodirati nakon Doba tjeskobe (i jednog od naj-
dopustiti ili ne doputa" (Turran, 2008), to su za njega
veih popularizatora zen-budizma 1960-ih) te jednog od
pitanja dojmljiva i relevantna danas kao to su to bila i u
glavnih aktera psiholoke revolucije 60-ih. Kulturoloki,
vrijeme nastanka Yatesova romana.
1950-e ne pogoduju procesima promjene i samoostvarenja koje e iznijeti glavni proponenti psiholoke revoluci-
Doba tjeskobe
je koji su izveli radikalni preokret u poimanju amerikog
Nemogue je razmatrati sredinju temu filma Sama
sna, zamijenivi tehnoloki materijalizam novom antima-
Mendesa neovisno o specifinom kulturnom okruenju
terijalistikom, spiritualno-psiholokom paradigmom.
i povijesnom trenutku 50-ih. Istovremeno, ekranizacija
Doba tjeskobe jest nalije amerikog sna koji su oevi
Yatesova romana i recepcija filma u pedesetak godina
utemeljitelji definirali kao "ivot, slobodu i potragu za
kasnijoj kulturi ima smisla jedino ako korespondira i sa
sreom". Kontrakultura 60-ih (pojam T. Roszaka) nije na-
sadanjim kulturnim stanjem te nadilazi svoj specifini
pustila ideju sna, samo ga je radikalno redefinirala: tra-
kulturni i povijesni trenutak, to odista i jest istinski kri-
dicionalni ameriki san znaio je financijski i drutveni
terij bezvremenih djela. Pedesete su prikladno oznae-
uspon, a 60-ih znai duhovnu obnovu Amerike. Krajem
ne kao "Doba tjeskobe", to je povezano s poemom W.
50-ih, dvadesetostoljetni Sturm und Drang zapoinju bit-
H. Audena The Age of Anxiety: A Baroque Eclogue (1947),
nici, a zatim hipiji, a potonji je politiki vezan uz kultur-
koja opisuje upravo potragu za identitetom i smislom u
nu i politiku segregaciju i Vijetnamski rat. Novi ameri-
svijetu koji se ubrzano mijenja i industrijalizira. Takoer
ki san znaio je drutvenu i duhovnu obnovu Amerike:
je zanimljivo da se Doba tjeskobe pojavljuje kao naslov
transformaciju rasnih odnosa, seksualnih normi, enska
prvoga poglavlja knjige Alana W. Wattsa The Wisdom of
prava, antiautoritarnost te psiholoke eksperimente s
86
62 / 2010
psihodelinim drogama, istonjakim tehnikama te, po-
Pitanje rastakanja ega svakako je najizraenije u djelu An-
najprije, interes za nematerijalno, odnosno mistino,
ti-Edip: kapitalizam i shizofrenija Gillesa Deleuzea i Flixa
magijsko i okultno. Voe psiholoke revolucije koja je
Guattarija (1972). Ondje se vri apoteoza psihotika, i to
usko vezana uz tzv. drug culture i okretanje Istoku postaju
shizofrenika kao onih koji pruaju otpor mrskoj edipi-
Timothy Leary, Allan Watts te kalifornijski Institut Esalen,
zaciji, kanaliziranju bujice elje u nekoliko povlatenih
usmjeren razvoju ljudskih potencijala, pri kojem djeluju
objekata. Pritom se izmjeta status istine; istina jest
istraivai poput Carlosa Castanede, Abrahama Maslowa,
istina psihotiara, a lanost je neuroza uvrenog i ce-
Paula Tillicha i Carla Rogersa.
mentiranog ega. Flix Guattari, psihoanalitiar, politiki

aktivist i Lacanov uenik, od sredine 50-ih radio je na ek-
Ludilo kao proroite istine
sperimentalnoj psihijatrijskoj klinici La Borde, elei ra-
Vratimo se ideji ludila kao suvremenog proroita, kao
zviti radikalnu institucionalnu psihoterapiju, te se vezao
pozicije s koje progovara ista istina. Lik Johna Givingsa
uz meunarodni pokret antipsihijatrije. Izraziti polemi-
najavljuje poimanje ludila kao esencije autentinosti, kao
ki ton njihove knjige, obiljeen politikim aktivizmom
biti i sukusa ivota. Kao takvo, ono predstavlja ideologiju
tog razdoblja, upuuje kritiku psihoanalizi iji je temeljni
istog ida, najproienijeg ida ili kvintesencije ida. Sva-
grijeh to sve odmjerava prema neurozi, kastraciji i edip-
kako valja spomenuti da Frank, nemoan da otkrije tajnu
skom obrascu mama-tata-ja.
Aprilina nezadovoljstva, predlae April da posjeti psihija-
Nasuprot edipiziranim podrujima (obitelj, crkva, kola,
tra. John i April nerazdvojno su povezani; John u patolo-
nacija), "anti-Edip" eli otkriti tijek, bujicu elje koja nije
koj varijanti utjelovljuje Apriline neizdiferencirane oso-
reducirana na edipske kodove, politiki se pobuniti pro-
bine onoga tko je prekoraio rub. Druga psihijatrijska
tiv pripitomljavanja udnje i proizvodnje poslunih obje-
revolucija poznata je pod imenom antipsihijatrije, pri e-
kata. Deleuze i Guattari obru odnos neuroze i psihoze,
mu se Freudova psihoanaliza smatra prvom revolucijom,
tvrdei da su neurotiari oni na koje se edipski otisak
ali je nastala na temelju uvida da se amerika psihijatrija
prima, dok se psihotiari ne daju edipizirati. Tako je pr-
nije uspjela transformirati pod utjecajem psihoanalize.
vi zadatak revolucionara da naue od psihotiara kako
Pedesete su i godine pojave prvih psihofarmaka, kao i
osloboditi mnotvenost udnje od edipskog tereta sma-
godine u kojima nestaje praksa frontalne lobotomije kao
trajui da nema nieg patolokog u gubitku Ja, stvarajui
tretiranja ludila. Danas, kada svjedoimo pravom revivalu
ideju "shizoanalize".
devetnaestostoljetne organske psihijatrije, potpomo-
Ideja "luaka" kao glasnogovornika istine u istom stanju
gnute ubrzanim razvojem psihofarmakologije, pozicija
svakako je prisutna i u radovima R. D. Lainga. Prije svega
"ludog" Johna samo zadobija na vanosti.
imamo na umu Laingove najradikalnije stavove izraene
Valja primijetiti da su openito antiracionalizam, a onda
u Politici doivljaja (1967), koji se razlikuju od ranijih La-
i laljiva istina svjesnog ega bile dominante teme unutar
ingovih radova u kojima se zalae za objanjenje shizo-
kontinentalne filozofske misli 1960-ih i 70-ih, prije svega
frenije preko poremeenih i mistificirajuih obiteljskih
francuske, ako tu ukljuimo antihegelijanske, a pronie-
odnosa, predlaui ideju izbijanja ludila kao utemeljenog
anske autore poput Deleuzea i Guattarija te Lyotarda.
na neodrivim poloajima ili izloenosti proturjenim
Jasno je da je neka vrsta duhovnog nadahnua antipsi-
porukama, kao u djelu Podijeljeno ja (1957) ili Sebstvo i
hijatrije bio Michel Foucault s idejama o proizvedenosti
drugi (1961). No, kako upuuje Kecmanovi, temeljno je
ludila i ograniavanju ludila kao subverzivne drutvene
za Lainga otkrivateljsko znaenje shizofrenog iskustva;
snage. Foucault je svakako najvie upuivao na kultur-
nema, smatra Laing, "nieg patolokog u gubitku Ja (ega)
no-povijesnu relativnost onoga to smatramo ludilom.
u gubitku bezlinog Ja... Ne samo da nema nieg pato-
Moda je najizrazitiji foucaultovac meu antipsihijatri-
lokog u gubitku horizonta konvencionalnog, poznatog
ma bio ameriki antipsihijatar Thomas Szasz, kojeg se
i niijeg, ve takav gubitak, prema Laingu, moe imati
inae smatra najradikalnijim predstavnikom tog pokreta,
potencijalno iscjeljiteljski uinak" (Kecmanovi, 1978:
a koji je ustvrdio da duevna bolest kao takva jest samo
264). U Politici doivljaja dogaa se pomak, smatra Kec-
mit, posvetivi svoje djelo ideji proizvodnje ludila preko
manovi, k izrazitoj apologiji iracionalnog, "psihoza nije
psihijatrijskog nagona za klasifikacijom.
vrijedna samo po tome to ponitava iskustvo 'Ja', ve i
87
ne takve promjene. Promjena je, jednom rijeju, izuzet-
evnog zdravlja tamo gdje se zna i vjeruje jedino u onaj
no teka i izuzetno podcijenjena kao kulturna vrijednost.
svijet u kojem je ego instrument ivljenja" (ibid., 266).
Sredinja tema filma odista jest promjena. Frank i April
Kako je Freud ve u svojoj definiciji ega u djelu Ego i id
ne sanjare o drutvenim promjenama, nisu ni socijalisti-
izjavio da je sudbina ega, ponajprije, jadna, jer je fragi-
utopisti, niti najavljuju kontrakulturu, oni razmiljaju
lan i jer s tolikima mora pregovarati, time je ego dalje, u
samo o sebi. Ima li nerevolucionarnih, neradikalnih, a
mislima mnogih, bio asociran s oportunizmom i prego-
istinskih psiholokih promjena? Moda je ta promjena
varakim, diplomatskim umijeem. Takva se predodba
artikulirana u reformistikim terminima za Franka, ali u
dodatno pojaava Freudovim usporeivanjem ega s po-
radikalno-revolucionarnim terminima za April. "Kako se
litiarem, to jest lacem koji pokuava sa svima ostati u
promijeniti, a ostati u staroj koi" jest elegantno, ali na-
dobrim odnosima, to jest s idom, super-egom i vanjskom
alost neizvodivo rjeenje koje bi htio poduzeti Frank.
zbiljom. Otuda je ideja oportunizma, a i prilagodbe, kon-
Kritiar Roger Ebert u Chicago Sun-Timesu pie kako su
formizma i ponajvie lanosti i falsificiranosti ugraena
Frank i April "zaslijepljeni ljubavlju u vjerovanje da e im
u status samog ega. Na razini kontrakulture, hipiji su se
ivot zajedno omoguiti ispunjenje njihovih fantazija.
upravo, moemo rei, pobunili protiv statusa lanosti
Njihov problem je u tome to nemaju fantazija. Umjesto
ego-egzistencije koja je izjednaena s malograanskim,
toga, imaju enje (yearnings) glad za neim to je vi-
uskim i krutim ivotima. Ego je licemjer po definiciji, a
e od munog propadanja u srednju dob" (Ebert, 2008).
oni zahtijevaju neku novu istinu, istinu dubine due koju
Mendesov raniji film Vrtlog ivota (American Beauty, 1999),
zao i licemjeran ego uporno zakriva i iznevjerava te se
koji secira oaj u predgraima, ini mu se nakon ovog
otuda najavljuje apoteoza nesvjesnog u stanju najproi-
filma milosrdnim nasuprot nemilosrdnosti Puta osloboe-
enijem od zaguujuih i racionalizirajuih mentalnih
nja, i upravo ga ta brutalnost ini "tako dobrim da je to
okvira samog ega.
poraavajue" (Ebert, 2008).

U Putu osloboenja postoji udnja za promjenom, osjeaj
elja bez objekta: paradoksi udnje
posebnosti, nedefinirano nezadovoljstvo, ili, da to jasni-
Ne upuuje li Kamovljev stih "Tijesan mi bijae vijek, a ve-
je naznaimo, postoji udnja, ali ne postoje elje. Pitanje
lebna bjee mi dua", ije inaice nalazimo u svim vreme-
o tomu to April i Frank ele biti oni sami ak ni ne po-
nima i svim epohama, svim knjievnim anrovima i svim
stavljaju, postoji udnja za promjenom ivota bez defi-
elementima dominantne kulture, alternativne kulture i
niranih ciljeva te promjene. Postoji udnja za snanim
popularne kulture, na paradokse udnje, to nam se ini
doivljajima, mitski Pariz kao oprimjerenje drugog ivo-
sredinjom temom Mendesova filma.
ta ili Freudove druge pozornice pozornice nesvjesnog,
Ali, to je dua koju svijet, ivot ne uspijeva zauzdati, ni-
a istovremeno i kao opekulturni stereotip boemskog,
ti kanalizirati u postojee okvire, tako da je ona uvijek
umjetnikog ivota pedesetih.
samonadilazea i transcendentna u odnosu na zbilju.
Najjasnije je to u razgovoru April i Johna kada April izgo-
Ernst Bloch u Principu nade objanjava takvo stanje due
vara sljedee: "Godinama sam mislila da dijelimo tu istinu
kao "transcendiranje bez transcendencije", upuujui na
da emo biti posebni u svijetu. Ne znam tono kako, ali
ateistiki princip nae krajnje preputenosti samonadi-
ta mogunost sama mi je davala nadu. Koliko je to jadno?
laenju sebe. To i jest istinska promjena jungovskim
Glupo? Polagati sve svoje nade u obeanje koje nikad ni-
terminima, ona je nadilaenje ega u korist sebstva. Psi-
je dano. Frank zna to eli, on je naao svoje mjesto, on
hoanalitiari se trude definirati ciljeve promjene, poput
je sreen. Oenjen, ima dvoje djece i to bi trebalo biti
Kohuta: empatija, mudrost, kreativnost, humor. No, takvi
dovoljno. I jest za njega. I u pravu je: nikada nismo bili
su ciljevi izvan obzora Frankova, a, ponajprije, Aprilina
posebni ili uope stvoreni za neto."
poimanja. Ovdje imamo samousmjerenost, infantilizam,
Frank je konformist za neke, obian ovjek za druge, a
manjak kreativnosti i melodramu umjesto ironijskog, hu-
April je "vea od ivota"; oskudica, banalnost i jad sva-
mornog odmaka.
kodnevice ne mogu obuhvatiti slojevitost i kompleksnost
Jo je Freud govorio da je unutarnja promjena najtea
njezine osobnosti. Je li odista tako? Ili je ona naprosto
stvar na svijetu i da ljudi openito podcjenjuju znaaj jed-
jedan od onih likova all over the map koji svoju "udnju za
88
62 / 2010
po tome to je uvjet duevnog zdravlja. Nema, naime, du-
62 / 2010
ivotom" ne mogu dovesti ni u kakve prihvatljive okvire,
elimo dohvatiti taj objekt, cilj. U nedostatku objekta,
koji svoju strast i zanos ne mogu ni kanalizirati, ni subli-
objekt udnje postaje udnja sama, lacanovska "udnja
mirati ni u kakav oblik kreativnosti. Nemojmo nipoto
za uenjem". Objekt nae udnje po definiciji ne moe-
potpasti pod feministika uvjerenja da je u tome ograni-
mo identificirati je ne postoji, jer kad bi postojao imali
ava uloga domaice primijetimo da Frank kao suprug
bismo elje, a ne iezavajue, nedefinirane i duboko
prua podrku i ostavlja prostora njezinim pokuajima
uznemirujue udnje. Ako je melankolino pounutrenje
samoostvarenja kao glumice. Ideju odlaska u Pariz April
objekta obrana od gubitka, onda je uspostavljanje ud-
formulira otprilike u sljedeim terminima, "idemo u Pariz
nje na mjesto elje obrana od beznaa. Autor romana,
da otkrijemo ime se ti ustvari eli baviti, to e te ui-
Richard Yates, kazao je o Franku da on "uope nikada
niti sretnim, jer jedino u stanju dokolice i osloboenosti
nije imao sumnji u svoje izuzetne sposobnosti" i da je
od praktinih, svakodnevnih problema, moi e otkriti
"izbjegavajui odreene ciljeve, izbjegavao i odreena
svoje prave talente". Frank jasno kazuje: "Ali ja nemam
ogranienja" (Ford, 2000).
nikakav definiran talent", i moda je to kljuno.
Rekla bih da je to tvrdnja koja se istinski odnosi na April,
udnja bez objekta je poput bezobjektne melankoline
koja je pokuala nai sr ivota i samoostvarenja u glu-
tuge, u melankoliji, za razliku od alovanja ne tugujemo
makoj karijeri, ali se, meutim, pokazuje netalentira-
za objektom, ve se s njime poistovjeujemo, tako da
nom glumicom. To je bio i njezin jedini pokuaj djelo-
objekt posve gubi autonomiju, objekt postaje dio naeg
vanja s ciljem i objektom, a nije li ono to slijedi upravo
ja te nismo u mogunosti identificirati to smo izgubili.
parafraza Yatesove primjedbe upuene Franku "izbjega-
Melankolino pounutrenje jest tehnika obrane od gu-
vajui odreene ciljeve, izbjegavamo i odreena ogra-
bitka. U sluaju April Wheeler, moemo rei da njezina
nienja", odnosno, prebaaj, prijenos i upisivanje pret-
udnja nema objekta (to i jest definicija udnje), za ra-
postavljene izuzetnosti u Franka kojeg e ona u Parizu
zliku od elje, koja ima definirani objekt, i unutar koje
izdravati kako bi on mogao otkriti svoje prave talente?
89
Kate Winslet naizmjence zrcali dosadu, otupjelost i po-
praznina. Sad ste to izrekli. Mnogo ljudi je svjesno pra-
vremeni ushit.
znine, ali odista treba puno hrabrosti da se vidi beznae."

Upravo je to stanje beznaa to stanje bez objekta, neka
Dug dan u kratkom ivotu (Thomas Wolfe)
vrsta crne rupe ili nesvjesnog u najiem stanju. Prazni-
Postoji i potreba da izvuemo smisao iz takoer prili-
na je tek stanje u kojem priznajemo odsutnost u naim
no prisutnih melodramskih elemenata u filmu, jer se,
ivotima neega za to znamo da postoji i to ima oblik.
nakon Apriline smrti, taj nedogaajan ivot od strane
Priznajui prazninu, priznajemo i puninu ivota koja nam
onih u njemu nedogaajnih sudionika, poput traerice
izmie. Beznae jest upravo nulta toka postojanja koja
iz susjedstva, opisuje kao tragian. Kako izvui smisao
zadire duboko u smisao nae egzistencije, u rubna puto-
iz Apriline smrti, je li to neizraena svijest da je ivot ta-
vanja, hodove po rubu i traganja kojima se vraamo u du-
kav kakav je bio ustvari bio taj pravi ivot. Frank izgleda
boko tragian poloaj pronalaenja prvobitnog objekta.
tuan, pomalo rezigniran, ali pomiren sa ivotnom biti
Zato su takve pozicije uvijek radikalne, jer one izvedbom
ivot je autentian ukoliko ga okruuje ljubav u kojoj se
radikalne opcije uspostavljaju smisao, objekt koji pret-
zrcalimo, onih ljudi koji su jedini istinski svjedoci naeg
hodno nije ni postojao. Otuda Aprilin radikalan etiki
postojanja. Za razliku od Apriline udnje bez objekta, na
in: dok Frank prebiva u manje turbulentnom podruju
kraju se ostvaruje istinsko objektno stanje alovanje
svakodnevnog nezadovoljstva i praznine, April je nosite-
za April, objektno stanje u negativu. U sluaju da je pre-
ljica beznaa, beskonanosti, ona utjelovljuje udnju u
ivjela, April bi moda nala objekt svoje udnje ivot
istom stanju, i kaos neizdiferencirane udnje, ba poput
kao takav, te bi, u posttragikom ivotu, ivot zauzeo
Lacanove Antigone.
ono mjesto cilja koje u predtragikoj praznini nije mo-
"Ne bih elio biti to dijete" jest takoer istina koja dolazi
gao imati, odnosno zadobiti status onoga to je kao cilj
od ludog proroka Johna. Odista, tko bi elio biti to dije-
vrijedno jedino kada je nepovratno izgubljeno.
te koje e ponijeti teinu unitenih roditeljskih ivota, i
Nije li takvo bezdogaajno stanje istinska moderna neu-
ulogu odluujueg agensa koji je sprijeio ostvarenje ne
roza depresivnog oblija. Kada je u kratkom ivotu svaki
amerikog, ve parikog sna.
dan dug, javlja se kompenzacijski potreba za velikim do-
injenica je da se odluujue unutarnje promjene doga-
gaajima, psiholoki jakim senzacijama, jakim afektima,
aju samo u rubnim situacijama, preko rubnih psiholo-
povienim, euforinim stanjima, elja da intenzivno osje-
kih iskustava, prelaenjem granica, radikalnim etikim
amo i doivljavamo, hvatajui u ekstatinim trenucima
inovima, okrutnim, ali istinitim sloganom "no pain, no
bit protuprolaznosti i nesmrtnosti. Franka emo prepo-
gain". Da je April preivjela, moda bi blizina smrti imala
znati u brojnim dananjim yuppiejima, a April bismo vje-
transformativni uinak, ba kao to unutarnju transfor-
rojatno susreli prvo na Woodstocku, a, lako mogue, i u
maciju i ostvarenje cjelovitosti sebstva plaa i otac iz Vr-
dananjim tragaima za duhovnim promjenama unutar
tloga ivota. To ini Mendesov film Vrtlog ivota prosvjet-
new age paradigme. Kapitalizam ne ostavlja ni mjesto ni
ljujuim u odnosu na Put osloboenja njegovu turobnu
vrijeme ni okvir za dugotrajne, dubinske i ontoloki tran-
nedogaajnost, ali i tragediju koja nije izazvala promjene
sformirajue procese samo za quick fix koji je dijame-
u tom smislu je ona neizmjerno traginija. Ren Girard
tralno suprotan dubinskoj unutarnjoj promjeni. I ameri-
upravo je u tome kontekstu tumaio Gospou Bovary. Kao
ka kontrakultura 60-ih i new age koji upravo ondje nalazi
turobnu nedogaajnost, gdje se nita ne dogaa, ali to
svoje podrijetlo su quick fix ideologije ideologije brzog,
nita je postalo "prijetee, turobno neto". U nedostat-
instantnog popravljanja trajnog oaja let u Pariz bit e
ku neega, ivot biva pretvoren u tragiki senzacionalno
zamijenjen LSD-om, a danas udnovatim new age tehni-
melodramatsko iskustvo ljubavnici, bankrot, trovanje,
kama. Krilaticu hipija "ivi kratko i intenzivno" zamijeni-
smrt. Francuska provincija i nije tako daleko od predgra-
la je krilatica yuppieja "ivi dugo, uspjeno i intenzivno".
a Connecticuta. Sjajna Mendesova reija upravo nagla-
Kultura intenziteta kao izvorno kontrakulturna i hipijev-
ava utnju, turobnost i nedogaajnost i to, ponajprije,
ska postala je dio japijevske, dominantne korporativne
Aprilinu utnju, potrebu da bude sama, utnju kao po-
kulture i kokainske menaderske generacije.
druje udnje koju je nemogue artikulirati i izrei. Lice
Umjesto apoteoze intenziteta, odnosno udnje u naji-
90
62 / 2010
John, glasnogovornik rubnih stanja, kazuje: "Beznadna
62 / 2010
em stanju, je li itko u stanju ponuditi kulturno rjee-
njihov sretan brak bio i vjenanje suprotnosti, neko mi-
nje koje bi izbjeglo snanu dihotomiju malograanske,
stino jungovsko mysterium coniunctionis, Blakeovo, Jun-
korporativne beznadnosti koja nas nimalo ne apsorbira i
govo i Huxleyjevo "vjenanje raja i pakla". Neto poput
intenzivnih iskustava koja nas posve preuzimaju. Istinski
sretne sveze prirode i kulture, ida i ega, udnje i elje,
srednji put je najtea stvar na svijetu, moda je najsna-
koji bi oprimjeravao mogue bezvremensko kulturno rje-
nija poruka ovog filma nae razmiljanje o tomu ne bi li
enje, nemogue ba kao i u filmu, i rijetko poput istinski
slaganje i dogovor Franka i April odista oznaavao spoj
shvaenog i doivljenog prosvjetljenja, one promjene ko-
dviju raspolovljenih polovica sebstva, one koja slijedi
ja istovremeno zahvaa krajnje dubine nae unutarnjosti,
ideologiju ega i one koja slijedi ideologiju istog ida te bi
kao i sve banalne razine nae egzistencije.
Literatura
Deleuze, Gilles i Guattari, Flix, 1972, LAnti-Oedipe: Capitalisme et schizophrnie, Paris: Minuit
DeWitt, Henry i Clark, Geoffrey, 1972, "An Interview with Richard Yates", Ploughshares, Winter 1972
Ebert, Roger, 2008, Revolutionary Road, 30. 12. 2008 dostupno na www.rogerebert.com
Ford, Richard, 2000, "American Beauty (circa 1955)", New York Times Book Review, April 9
Foundas, Scott, 2008, "Winslet and DiCaprio awake to Yatess Revolutionary Road", 23. 12. 2008 dostupno na www.villagevoice.com
Girard, Ren, 1976, "Romaneskna la i romantina istina", u: Moderna teorija romana, ur. Milivoj Solar, Beograd: Nolit
Kecmanovi, Duan, 1978, Drutveni korijeni psihijatrije, Beograd: Nolit
ONan, Stewart, 2008, "The Lost World of Richard Yates", dostupno na www.bostonreview.net
Turran, Kenneth, 2008, "Revolutionary Road movie review", Los Angeles Times, 26. 12. 2008 dostupno na www.Latimes.com
91
UDK: 791(497.5)(091)
Dejan Kosanovi
Tekst donosi rezultate arhivskoga istraivanja o snimanju i

produkciji dosad slabije poznatog filma Princeza koralja (Die Korallenprinzessin, Victor Janson, 1937), prve velike koprodukcije
Jugoslavije i Njemake u podruju igranog filma, snimljenog na
eksterijernim lokacijama na Zlarinu i Drveniku kraj ibenika, a
u kojem nastupaju Svetislav-Ivan Petrovi, Hilde Sessak, Carlheinz Schroth, Ita Rina i Wilhelm Knig. Donose se izvjetaji o
snimanju i premijeri filma iz splitskih dnevnih novina Novo doba
te berlinskoga Film-Kurier.
Jedan od najznaajnijih dugometranih igranih inostranih filmova snimljenih na Jadranu bio je, svakako, film
Princeza koralja (Die Korallenprinzessin) Victora Jansona
koji se u jednom delu domae tampe i zvaninim dokumentima tadanje Dravne filmske centrale navodi
kao Princeza korala, a korien je i alternativni naslov Na
plavom Jadranu (An der blauen Adria). Film je snimljen i
zavren 1937. godine kao prva zajednika zvanina nemako-jugoslovenska produkcija u oblasti dugometranog igranog filma berlinski asopis Film-Kurier navodi
da je to "prvi nemako-jugoslovenski zajedniki film"3, a
Na tlu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno od
na pici filma izriito pie da je film "snimljen uz podr-
1929. Kraljevine Jugoslavije, do 1941. godine snimlje-
ku Jugoslovenske kraljevske vlade na dalmatinskoj obali
ni su delovi 57 inostranih igranih filmova raunajui i
i na ostrvu Zlarin". Dogovori o snimanju ovoga filma su
nekoliko realizovanih pre 1918. Uglavnom se radilo o
otpoeli ve 1936. godine, iako o tome nemamo sigur-
snimanjima eksterijera, osim u nekoliko izuzetnih slu-
nih dokumenata, jer su arhive Dravne filmske centrale
ajeva kada su snimani i enterijeri kod nas, odnosno
i Jugoslovenskog prosvetnog filma unitene. Jedan od
filmovi u celini. Od toga broja, za 43 filma snimanja su
posrednika na ovome poduhvatu bio je i na tada veoma
obavljana na obalama Jadrana, od Kvarnera do Boke Ko-
popularan evropski filmski glumac Svetislav-Ivan Petro-
torske, to znai da se oko 75% inostranih producenata
vi (1894-1962), to se moe zakljuiti na osnovu kratke
i reditelja opredelilo za prirodne lepote i slikovitost ja-
vesti u beogradskoj Filmskoj reviji od 1. 10. 1936. godine:
dranskoga primorja. Ponekad su to bili samo krai delovi filmova snimljeni u eksterijeru bez uea glumaca
FILMSKA SNIMANJA U DALMACIJI U Beogradu je
(pasai), koji su samo doaravali ambijent radnje, dok su
boravio Svetislav Petrovi, u vezi sa snimanjem filma
daleko ee snimani celoviti eksterijeri ambicioznijih
"Princesa Koralja" koji bi se uskoro imao poeti snimati
igranih filmova uz uee tada veoma poznatih filmskih
u Dalmaciji i to u Zlarinu, ibeniku i Splitu. U filmu
glumaca. Strani producenti su u veini sluajeva samo
e glavnu ulogu igrati naa filmska glumica Ita Rina.
koristili usluge za potrebe snimanja koje su direktno

plaali (smetaj, statiste, rad u prirodnom dekoru), ali
Literarnu podlogu za ovaj film dao je Stevo Kluji (nje-
se nekoliko puta radilo i o zajednikoj proizvodnji sa
govo prezime se negde navodi i kao Kljui, a na pici
domaim filmskim ustanovama (Dravnom filmskom
filma pie da je film realizovan "po noveli Steve Kluia
centralom, Jugoslovenskim prosvetnim filmom ili nekim
/ Nach einer Novelle von Stevo Klui"). Nigde u optim
domaim filmskim preduzeima).
1 Tekst donosimo u srpskom izvorniku. (Nap. ur).

2 Usp. Dejan Kosanovi, 2005, "Inostrana snimanja igranih filmova u
Hrvatskoj do 1941.", Hrvatski filmski ljetopis, br. 42, str. 129-142.
92
bibliografskim podacima nisam naao ni istoimenu no-
3 "Der erste deutsch-jugoslawische Gemeinschafts-Film", Film-Kurier,

Berlin, 23. 7. 1937; sve navode iz ovog asopisa objavljujem na osnovu
kopija originalnih tekstova koje mi je ustupio kolega Daniel Rafaeli, na
emu mu zahvaljujem.
62 / 2010
Iz ivota dalmatinskih ribara: igrani film Princeza koralja (1937)
62 / 2010
IZ POVIJESTI HRVATSKOG FILMA
Dejan Kosanovi: Iz ivota dalmatinskih ribara: igrani film Princeza koralja (1937)
Hilde Sessak i Ita Rina na snimanju na Zlarinu
velu, niti neki drugi knjievni rad ovoga autora. S druge
me priprema za realizaciju Princeze koralja, boravio kao
strane, Stevo Kluji (Zadar 1889 Beograd 1944?) bio je
novinar u Berlinu i istakao se kao pronacistiki ovek.
veoma kontroverzna linost o kojoj ima dosta podataka.
Zatim je za vreme nemake okupacije Srbije (1941-44)
Godine 1918. bio je lan Jugoslavenskog odbora u Pra-
postao aktivni saradnik okupatora, organizator i direktor
gu, zatim novembra 1918. u Zagrebu delegat Narodnog
velike Antimasonske (antikomunistike i antijevrejske) izlobe
vijea Slovenaca, Hrvata i Srba koje se opredelilo za pri-
u Beogradu (1941), autor mnogih pronacistikih tekstova
stupanje zajednikoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
i broura. Po osloboenju Beograda oktobra 1944. se gu-
Delovao je kao novinar, bio je atae za tampu pri po-
bi mu svaki trag i najverovatnije je likvidiran (bez redov-
slanstvima Kraljevine SHS u nekoliko evropskih zemalja,
nog sudskog postupka) kao istaknuti saradnik nemakog
zatim predstavnik Centralnog presbiroa Vlade Kraljevine
okupatora.4 Zasad nije jasno kako je dolo do toga da
Jugoslavije. Kao saradnik Jugoslovenskog prosvetnog fil-
"novela" Steve Klujia doe 1936. do nemakih produ-
ma uestvovao je 1935. godine (uz Branka Marjanovia)
cenata i postane predloak za realizaciju filma. Scenario
na Jadranu na snimanju ehoslovakog filma A ivot tee
su napisali Harald Giertz-Peterson (1904-77), iskusni ne-
dalje (A ivot jde dl, Karl Junghans), posle ega je, u vre-
maki scenarista koji je od 1934. do 1967. potpisao 36
4 U Berlinu je 1936. objavljena na srpskom jeziku knjiga Steve Kluia

Putevi nemakog preporoda, hvalospev nacionalsocijalistikom reimu,
1937. i na nemakom pod naslovom Ein Reich? Ein Volk? Ein Fhrer?:
Gedanken ber das neue Deutschland. U Beogradu je, pored mnogih
drugih pronacistiki obojenih tekstova, za vreme nemake okupacije

objavljena i njegova knjiga Slobodno zidarstvo ili masonerija: tajne sile
bez maske (u dva izdanja). Ima vrlo zasnovanih pretpostavki da je od
sredine 1930-ih Klui bio aktivni saradnik nemake obavetajne slube.
93
"Nirvana" letuju i krstare bogatai koji ele da preotmu

koralno bogatstvo jadranskog dna. U centru panje je
hirovita i razmaena mondenka Didi Orsi (Hilde Sessak,
1915-2003), iji verenik Niko (Carlheinz Schroth, 190289) predvodi motorni brod sa modernom opremom za
ronjenje. Za svoje ideje pridobio je i verenika Vukovieve
verenik (Wilhelm Knig, 1906-78) dolazi u sukob sa svojim drugovima ribarima. Flotila ribarskih amaca opkoljava motorni brod da bi spreila vaenje korala. Mate roni
sa velikog motornog broda, ali se u tekom ronilakom
odelu naao u ivotnoj opasnosti, zaglavljen meu stenama na dnu mora. Spasava ga Marko koji skae iz svoje
barke, roni i oslobaa crevo za dovod vazduha i sve
se lepo zavrava: Mate se vraa Anki i svojim drugovima
ribarima koji su zajednikim snagama pobedili strance sa
modernom tehnikom, Marko se vraa vazduhoplovstvu,
a stranci naputaju Jadran. U ovu, u osnovi, priu o socijalnom sukobu izmeu tradicionalnog i novog naina
vaenja korala, sukobu izmeu domaeg i stranog, veto
su utkani i mnogi drugi elementi: romantina lepota ivota u dalmatinskom selu, arm naeg folklora, slikovite
lepote Jadrana, turizam, mogunosti provoda i mondenskog ivota u jadranskim letovalitima; skijanje na vodi,
vonja brzim motornim amcem, let hidroavionom iznad
Politika (Beograd, 29. XII. 1937.)
jadranskog ostrvlja. Iskrena ljubav obinih ljudi, ribara,

kojoj je suprotstavljen razuzdani flert obesne mlade bo-
scenarija, pored ostalog i za filmove snimane kod nas
gataice...
Blago u Srebrnom jezeru (Der Schatz im Silbersee, 1962),
F.D.F. (Fabrikation Deutscher Filme, GmbH) bilo je pro-
te Winetou 1 (1963) i Winetou 2 (1964), a uz njega i manje
izvodno preduzee koje je delovalo u okviru sistema
poznati scenarista F. B. Cortan, koji se izmeu 1935. i
firme Tobis iz Berlina i koje je realizovalo film Princeza
1941. nalazi na picama sedam filmova kao koscenarista
koralja. Na elu ekipe se nalazio iskusni direktor produk-
ili scenarista.
cije Hans von Wolzogen (1888-1954), dok je reija bila
Osnovna filmska pria je jednostavna: na dalmatinskom
poverena Victoru Jansonu (1884-1960), glumcu i reditelju
ostrvu Zlarin ribari ive od vaenja korala sa morskog
velikog broja nemih i zvunih filmova. On je od 1913. do
dna. To rade na tradicionalni i primitivan nain uz velike
1953. ostvario 112 filmskih uloga, a od 1918. do 1939.
napore, ronei iz svojih barki. Ugroava ih pokuaj da im
reirao 50 filmova. Direktor fotografije je bio provereni
vaenje korala preotmu motorni brodovi sa savremeni-
filmski snimatelj Herbert Krner (r. 1902) koji je od 1926.
jom opremom, podrani od strane bankarskog kapitala.
do 1959. snimio 74 igrana filma a na naem tlu 1933.
Meu stanovnicima ribarskog sela nastaju sukobi i ne-
film Fantom Durmitora (Das Lied der schwarzen Berge, reija
suglasice. Ostareli voa ribara Vukovi poziva svog sina
Hans Natge) i 1957. Dalmatinsku svadbu (Einmall kehrich
Marka (Svetislav-Ivan Petrovi), aktivnog vazduhoplov-
wieder, reija Geza von Bolwary). U glumakoj ekipi naj-
nog oficira, da napusti vazduhoplovstvo i da se vrati u
poznatija zvezda je bio Ivan (Svetislav) Petrovi, dok je
selo da bi se stavio na elo ribara i pomogao sreivanju
kao enska zvezda filma uvek isticana Ita Rina. Njihova
situacije. Dok se ribari dogovaraju o otporu industrijskoj
imena su bila prva u nizu glumaca na pici filma. Uz njih
eksploataciji korala koja e ih unititi, du obale na jahti
je tuma druge glavne enske uloge bila tada jo debi-
94
62 / 2010
usvojenice Anke (Ita Rina, 1907-79) te tako Mate, Ankin
62 / 2010
tantkinja Hilde Sessak. Bila je to njena prva vea uloga,
no vreme, ve je u sredu 2. juna otpoelo snimanje scena
a od 1934. do 1986. ostvarila je ukupno 86 filmskih i
sa glumcima u Splitu i okolini. Uporedo sa tim poele su
televizijskih uloga. Ostale uloge u filmu su bile povere-
i pripreme za snimanje masovnih scena u Hvaru. O tome
ne iskusnim, ali ne jako poznatim nemakim glumcima.
nam govore tekstovi iz novina:
Od posebnog je znaaja to je muziku za Princezu koralja

napisao splitski kompozitor Ivo Tijardovi (1895-1976),
POTREBNO 200 STATISTA ZA "KNEGINJU KORALJA"
koji je zatim sa istim producentom potpisao ugovor za
Za nedjeljnu snimku filma "Kneginja koralja" trai
komponovanje muzike za jo est F.D.F.-ovih filmova.
F.D.F. 200 statista ugodne vanjtine, 100 enskih a 100
Kod nas, naalost, nema sauvanih dokumenata i arhiv-
mukih, a koji imaju predstavljati dalmatinsku mladost
ske grae na osnovu koje bismo tano saznali kako je te-
na kupalitu u Hvaru. Oko 30 parova potrebno je da
klo pregovaranje i kako je izgledao ugovor o saradnji iz-
doe u svijetlim elegantnim ljetnim odjelima, a ostali
meu F.D.F. i jugoslovenske Dravne filmske centrale. To
neka ponesu sobom trikote ili gaice za kupanje. Sta-
bi se, verovatno, moglo nai u nemakim arhivima. Ali,
tisti u elegantnim ljetnim odjelima (mukarci s krava-
na osnovu pisanja tampe, posebno splitskog lista No-
tom) a koji moraju poznavati moderne plesove dobit e
vo doba, znamo kako je tekao rad na realizaciji ove prve
vei honorar, ostali manji. Put im je plaen u posebnom
prave zvanine koprodukcije organizovane na dravnom
parobrodu, ali za opskrbu se u Hvaru moraju pobrinuti
nivou, odnosno snimanju eksterijera koji predstavljaju
sami. Sat odlaska i dolaska naknadno e se javiti.
oko 50% filma. Evo ta je ostalo zabeleeno:
Reflektanti nek se izvole javiti Markantunova poljana

7a II, dnevno od 5 do 6 sati p.p. Za istu snimku trai
Filmski glumci dolaze sutra
se jedan dobar jazz trompetista, te dva mandoliniste.
I ODMAH E ZAPOETI SNIMANJE FILMA "PRINCESA
Prijaviti se na istu adresu u isti sat.
KORALJA"
(Novo doba, 8. 6. 1937)
Sutra, u utorak, vlakom iz Berlina preko Zagreba stiu

u Split glumci i ostali personal za snimanje filma "Prin-
STATISTI ZA FILM "PRINCEZA KORALJA"
cesa koralja". Stiu ukupno 34 osobe i to 24 zaposlenih
Posebni parobrod "Bakar" putuje sa statistima u nedje-
kao tehniki personal i 10 prominentnih filmskih glu-
lju 13 o.m. u 5.15 sati ujutro sa mletakog gata (pred
maca. Osim toga bit e za vrijeme snimanja uposlen
pomorskom Direkcijom). Jo kao statisti primaju se sa-
veliki broj domaih statista. Meu ostalim filmanima
mo plivaice, te par plesaica. Muki se vie ne primaju
stiu g. Hans von Wolzogen voa produkcije, Viktor
osim u sluaju da imaju partnericu. Legitimaciju mora
Jansen, glavni reiser, te Svetislav Petrovi i Ita Rina
svak preuzeti od 5-6 p.p. u Markantunovoj Poljani 7a
(ga Gjorgjevi).
II, jer bez nje nitko nee biti preputen na parobrod. Ro-
Snimanjem e se odmah zapoeti. Bit e snimljene ra-
ditelji mogu doi samo kao pratnja enskih. Povratak
zne scene kod Penziona iler, na Marjanu, u Katelima
istog dana u veer.
i u Trogiru. Zatim e filmani poi jahtom "Nirvana" u
(Novo doba, 11. 6. 1937)
Drvenik i Zlarin, gde e nastaviti rad, a bit e snimljene

i neke kupaline scene u Hvaru.
S obzirom na popularnost filma kao zabave (za mnoge
Prema dogovoru sa filmskim poduzeem F.D.F. koje
i kao umetnosti!), ovo filmsko snimanje u Splitu i oko-
snima film "Princesa Koralja" bit e snimljen i jedan
lini predstavljalo je veliku senzaciju za graanstvo. Za
kulturni film o Dalmaciji, i to u prvom redu u onim
statiranje se javilo znatno vie Spliana nego to je to
mjestima, gdje e biti sniman film "Princesa koralja".
bilo potrebno, a ostalo je zabeleeno da su snimanje
(Novo doba, 31. 5. 1937)
u Splitu i po drugim mestima posmatrali mnogobrojni

znatieljnici. S druge strane, u zemlji u kojoj je organi-
Oigledno je F.D.F. doveo u Split ekipu paljivo odabra-
zovaje kinematografije bilo tek nagoveteno, drava je
nih profesionalaca, uz reditelja, direktora produkcije i
ovoga puta zaista pokazala volju da pomogne, tako da
direktora fotografije tonske snimatelje, scenografe, ra-
"podrka Jugoslovenske kraljevske vlade" o kojoj pie na
svetljivae i scenske radnike. Da se ne bi gubilo dragoce-
pici filma nije bila samo kurtoazna fraza. Omogueno
95
62 / 2010
Ita Rina i Svetislav Petrovi na snimanju na Zlarinu
je snimanje u bazi pomorskog vazduhoplovstva u Divu-
Zagreba (Novi Vinodolski, 1893 Karlovac, 1963) i dru-
ljama, stavljen je na raspolaganje hidroavion koji ima i
gi. Razmenjene su zdravice, von Wolzogen se zahvalio
ulogu u zapletu radnje. Naime, vazduhoplovac Marko
na gostoprimstvu i saradnji, a naelnik Banske uprave
Vukovi (Svetislav Petrovi), koji hidroavionom polazi za
Marin Ivi je, pored ostalog, "pozdravio drage goste do-
Zlarin, usput spasava sa pustog ostrva obesnu Didi (Hil-
le iz Njemake na plavi Jadran, sa eljom da va podhvat
de Sessak), iji se motorni amac razbio o hridi i dovodi
umjetnikog filmovanja u naim primorskim romanti-
je hidroavionom u svoje rodno ribarsko selo. A glumci
nim i lijepim krajevima najbolje uspije i da tako, na po-
i statisti su u odgovarajuim scenama nosili uniforme
vratku, u Vaoj domovini i kod ostalog kulturnog svijeta
Jugoslovenske ratne mornarice i Pomorskog vazduho-
Va umjetniki rad bude iskrena, prava i iva propaganda
plovstva.
naeg Jadrana" Na kraju je govorio i Ivo Tijardovi, ko-
Uvek je isticano da e ovaj film posebno doprineti pri-
ji se posebno zahvalio "da se ovaj pothvat realizirao jo i
kazivanju lepota nae obale i razvoju turizma. Banketu
glumcu g. Svetislavu Petroviu te naem uvaenom lje-
koji je u Pensionu iler, gde je odsela ekipa, priredio "ef
niku u Berlinu g. Dr. Anti Benzonu koji su uloili mnogo
produkcije berlinskog F.D.F filma g. Baron Hans von Wol-
truda oko savladavanja raznih tekoa za snimanje filma
zogen" prisustvovali su mnogi zvaninici, meu kojima i
Princeza koralja". ("Banket", Novo doba, Split, 12. 6. 1937)
predstavnik Banske uprave g. Marin Ivi, komandant Po-
Veliku panju je privuklo snimanje masovnih scena u
morskog vazduhoplovstva Kapetan bojnog broda g. Pre-
Hvaru koje je obavljeno u nedelju 13. juna 1937. Uz eki-
radovi, komandant II. hidroplanske komande Kapetan
pu i statiste na Hvar je otiao i dopisnik Novog doba koji
fregate g. Delija, te tadanji Upravnik Dravne filmske
je svoju reportau objavio sledeeg dana skoro na celoj
centrale Stanko Tomai, publicista i filmski kritiar iz
strani lista. Opis jednog dana snimanja iskusne nemake
96
62 / 2010
filmske ekipe je sam po sebi zanimljiv, jer prua sliku
- Kamera, Aufnahme! Miiir, bitte, miiir!
kako se tada radilo, to e ilustrovati i neki delovi novin-
Sve je utihnulo. Tonski ininir daje znak da je aparat
skog teksta koje u navesti:
spreman. Kamera snima, glazba svira i parovi se okreu. Izmeu plesaa zalaze svira harmonike i g. Viski
Reiser g. Janson i njegov pomonik sa megafonima
koji pjeva refrain lagera "Bessie". U pozadini jedrilice.
izdaju zapovjedi. Zapravo zapovjedi izdaje g. Janson
Scena se snima nekoliko puta i to snimanje traje dosta
pomoniku na njemakom jeziku i ovaj statistima pre-
dugo. Sunce je pripeklo svom estinom. Statisti se zno-
vaa i upuuje ih u detalje onoga to od njih reiser
je i jedva ele da se domognu hlada, meutim nakon
trai. Statisti su meutim porazmjeteni za stolove na
odmora od par asaka opet se snima...
kojima je bilo pia koje se samo na zapovjed moglo
("Snimanje na kupalitu u Hvaru ", Novo doba, 14.
piti.
6. 1937)
Na puteljku, povie kupaline terase, smjestili su se kamermani i tonski ininir. Izmeu oba aparata nekoliko
Posle snimanja u Splitu, Drveniku, Trogiru i Hvaru, ekipa
redova elektrinih vodova. Neto sprijeda smjeten je
se 22. juna 1937. prebacila jahtom "Nirvana" u Zlarin.
mikrofon maskiran tamnim platnom. Ve su namje-
Bilo je predvieno da snimanje u Zlarinu traje desetak
tene i refleksne table sa kojih se svijetlost odbija na
dana i da se tako zavri rad u eksterijerima. I o ovome
statiste koje se ima snimati.
snimanju je opirnije pisalo Novo doba, a naveemo ne-
Oko aparata konfuzija. Pregledava se scenario.
ke zanimljive delove tekstova:
"Script-girl", reiserova pomonica i tajnica, u kupaem kostimu juri okolo. Ona, pored svog redovitog po-
Rad u Zlarinu bi imao potrajati oko 10 dana ukoliko
sla, stalno dvori g. Jansona hladnim piem, jer on vrlo
ne bi nastupile kakve smetnje i ukoliko bi vrijeme bilo
teko podnosi nae sunce. Izvrene su zadnje probe sa
podesno za rad. Zlarinjani meutim oekuju s velikim
aparatima. Kamera je smjetena na kolica, jer se scena
interesom dolazak filmske trupe od ijeg e rada i
mora snimiti "u pasau".
oni imati lijepe koristi jer e mnogi biti uposleni kao
Povrh puteljka, ispod borova, kao i na svim slobodnim
statiste. Zlarin e u filmu biti prikazan bez ikakvog
mjestima smjestila se znatieljna publika, koja vrlo
namjetanja ili uljepavanja, onakav kakav jest, pa je
paljivo prati rad oko filmskog snimanja. Dakako da
vjerovatno da e kod kinematografske publike, pogo-
ima i raznovrsnih komentara. Za Hvarane je ovo malo
tovo one u inozemstvu, prirodne ljepote ovog naeg
neobino, pa ih svaka sitnica zanima. Redatelji imaju
pomorskog mjesta naii na dopadanje, to moe ka-
sa njima mnogo truda dok ih uspiju smjestiti otraga,
snije da donese koristi turizmu...
da ne smetaju snimanju. Meutim im redatelji odu,
(...)
oni se opet priblie kamermanu ili reiseru, jer bi sve
Kod malog otoia "Malte" koji se nalazi kod Drvenika,
to htjeli vidjeti sasvim iz bliza...
bit e snimljena jedna vrlo uzbudljiva scena sa motor-
(...)
nim amcem, koji je specijalno u Splitu izgraen. To je
Kada je sunce ponovo zasjalo, sve je oivjelo. Glazba
mali amac sa motorom izvan krme koji razvija veliku
ponovo svira, statisti pleu, kamera zuji. Odjedamput
brzinu. amac e juriti prema spomenutom otoiu i
reiser prekida snimanje. On, vjerovatno, scenu zami-
svom snagom e u njega udariti i razbiti se. Da bi
lja sasvim drukije od onoga kako se ona izvodi. On
efekat bio to bolji, na pramcu amca bit e postavljen
zalazi meu statiste i razmahuje se:
jedan jak eksploziv, koji e kod sudara sa grebenom
- Dame links, bitte... "topro", zweite paar bitte, molim,
proizvesti detonaciju koja e biti tonski snimljena. S
stop. Miiiir! (G. Janson je za vrijeme ovog snimanja
amcem e upravljati Splianin g. R. Vitturi, ali on
nauio nekoliko naih rijei, koje vrlo esto upotreblja-
e nekoliko metara pred sudarom iskoiti iz amca u
va).
more...
Kada su se dvije-tri grupe gospoica i neki plesni parovi smjestili onako kako je on elio, g. Janson je pod-
Snimanje u Zlarinu nije teklo kao to je bilo predvie-
viknuo:
no. Dolo je poetkom jula do neoekivanog pogoranja
97
su totali snimljeni u Hvaru. Takoe je u jednom poseb-
snimanju eksterijera u Dalmaciji takoe je povremeno
nom lanku detaljno opisano snimanje kroz stakleni zid
izvetavao i berlinski Film-Kurier:
bazena podvodne scene spasavanja mladog ronioca Mate koji se, u gnjurakom odelu, zaglavio meu stene na
Snimanje poslednjih eksterijera za "Princezu koralja"
morskom dnu. Nisu izostale pohvale plivakoj i ronila-
Zagreb, 7. jula Jue je u Dalmaciji zavreno snima-
koj vetini Svetislava Petrovia, koji skae u vodu, roni
nje eksterijera za nemaki F.D.F. tonfilm "Princeza ko-
i spasava druga koji je u ivotnoj opasnosti (Film-Kurier,
ralja". Zbog jakog naoblaenja 5. o.m. je snimanje na
23. 7. i 9. 8. 1937). Na osnovu ovih tekstova moemo
otoku Zlarin kod ibenika moralo da bude prekinuto,
zakljuiti da su enterijeri u Berlinu snimani priblino do
tako da je snimanje jedne od glavnih scena u kojoj
9. avgusta 1937, da bi se zatim pristupilo montai i ton-
se jedan motorni amac razbija o stenu, a junakinja
skoj obradi filma, zbog koje je Ivo Tijardovi boravio u
filma se spasava skokom u more moralo da bude
Berlinu.
odloeno za jueranji dan...
Film je bio konano zavren poetkom meseca oktobra
(...)
1937. i, po uobiajenoj proceduri, bio je na zatvorenoj
Nemaka fimska ekipa je ipak proteklog vedrog dana
projekciji prvo prikazan Josephu Goebbelsu, koji je, po-
snimanja prebrodila jedan uzbudljiv incident, koji je
red ostalog, bio vrhovni arbiter i za film u nacionalso-
doiveo reditelj Viktor Janson. Korpulentni i teki re-
cijalistikoj Nemakoj. On je u svome dnevniku 11. ok-
ditelj iju teinu Dalmatinci procenjuju na 150 kila
tobra 1937. zabeleio da je tog dana odobrio nekoliko
jedva je izbegao smrt davljenjem.
filmova, od kojih je Princezi koralja posvetio samo krat-
To se dogodilo ovako: kraj ostrva "Velika sestra" snima-
ku reenicu: "Koralna princeza, takoe trivijalan (film), ali
no je vaenje korala. Reditelj Janson je na samoj obali
Sessakova u njemu dobro glumi.5
upuivao ribare kako da izvuku mreu, da se okrenu
Sveana premijera filma odrana je u berlinskom kine-
i stanu tano pred kameru. U filmu treba da u istom
matografu Primus-Palast 29. oktobra 1937. i tom doga-
trenutku s druge strane ostrva u kadar ue jahta "Ni-
aju je Film-Kurier posvetio poseban lanak u kome se,
rvana". U urbi da kamera snimi i jahtu koja ulazi u
pored ostalog, uz nabrajanje autora i glumaca i kratko
kadar, reditelj Janson je izgubio ravnoteu i omakao se
preprianog sadraja filma, kae:
prvo na ispust stene, a zatim pao u more. Snimanje je

odmah prekinuto, a trojica ribara su skoila u vodu i
Harald G. Petersson i F. B. Cortan su napisali scena-
sa velikim naporom su uspeli da spasu davljenja korpu-
rio. Radnja filma se ponekad neto sporije odvija. Lepi
lentnog reditelja i da ga izvuku na obalu...
kadrovi pejsaa prikrivaju neke nepotrebne duine (fil-
(Film-Kurier, 9. 7. 1937)
ma). Uz to reija Viktora Jansona vodi rauna o prirodnoj igri glumaca kojom se popravljaju nedostaci
Na osnovu pisanja tadanje tampe moemo zakljuiti
scenarija...
da je snimanje eksterijera u srednjoj Dalmaciji za film

Princeza koralja trajalo neto vie od mesec dana (2. 6.
Ukratko se komentarie igra pojedinih glumaca, uz na-
6. 7. 1937). Film-Kurier je obavestio i o povratku filmske
pomenu da je ovo "novi uspeh Ivana Petrovia, simpati-
ekipe u Berlin, doeku na eleznikoj stanici, uz napo-
nog filmskog junaka", dok se Ita Rina uopte ne pominje
menu da e se ekipa odmoriti samo preko vikenda, da bi
u komentaru. I na kraju:
odmah nastavila snimanje enterijera u staklenom ateljeu

filmskog studija Terra (Terra-Glasshaus). Podvlaei u jed-
Jo jednom pohvale za snimateljski rad Herberta Kr-
nom opirnijem tekstu znaaj ove prve nemako-jugo-
nera. Robert Dietrich i Arthur Gnther ostvarili su
slovenske koprodukcije, opisano je snimanje u ateljeu
arhitekturu koja odgovara miljeu. (...) Ivo Tijardovi,
bliih kadrova scene igranke na kupalinoj terasi za koju
jedan od najdarovitijih savremenih jugoslovenskih
5 Die Tagebcher von Joseph Goebbels, Teil I, Band 4, Mnchen 2000,

str. 355. Na ovaj detalj mi je ukazao kolega Daniel Rafaeli.
98
62 / 2010
vremena, to je produilo boravak ekipe na terenu. O
62 / 2010
kompozitora, napisao je za film melodinu muziku,
stranim, a posebno tadanjim domaim filmovima.
punu timunga, koja crpi snagu iz tla njegove pesma-
Priblino u isto vreme kada u Beogradu, film Princeza
ma bogate domovine, to je posebno dolo do uzbud-
koralja je prikazivan i po drugim gradovima Kraljevine
ljivog izraaja kada ribarske ene pevaju i peru rublje.
Jugoslavije. U kinu Tesla u ibeniku prikazivanje filma
Film je na kraju naiao na srdaan prijem kod gledala-
Princeza koralja je najavljeno za 16. i 17. januar 1938. go-
ca i pozdravljen je iskrenim aplauzom, na emu su se
dine uz napomenu: "Ovaj film je prologa ljeta sniman u
zahvalili neki tumai glavnih uloga i reditelj.
ibeniku, Zlarinu, Hvaru, Splitu i Trogiru. Za prikaz ovog

filma u ibeniku i okolici vlada veliki interes." Nekoliko
Dva meseca posle berlinske premijere film Princeza kora-
dana kasnije u zagrebakom Jutarnjem listu je objavljena
lja je otpoeo da se prikazuje i u Jugoslaviji, po svemu
i kratka dopisnika vest:
sudei prvo u Beogradu, gde je bilo sedite Jugoslovenskog prosvetnog filma koji je imao prava eksploatacije u
PRIKAZIVANJE FILMA "PRINCEZA KORALJA"
Jugoslaviji. U beogradskim dnevnicima Politika i Vreme, u
ibenik, 17. I. Od juer se u ovdanjem kinu Tesla pri-
okviru oglasa za gradske bioskope, najavljeno je 27. de-
kazuje film "Princeza koralja", koji je prole godine
cembra 1937. da e u bioskopu Kasina 29. decembra u
sniman u Dalmaciji. Posjet ovoga filma je rekordan.
9:30 asova uvee biti "Premijera iz ivota dalmatinskih
Osobito je velika navala Zlarinjana poto su u Zlarinu
ribara Princeza korala, ton-film snimljen u Dalmaciji, u
snimane glavne scene filma. Zlarinjani su dolazili sa
glavnim ulogama Ita Rina i Svetislav Petrovi". U Beogra-
barkama i motornim brodovima. Film je razoarao
du je film prikazivan do 4. januara 1938, jedno vreme i
Zlarinjane, jer da je radjen na njemakom jeziku, a iz
u dva bioskopa (Kasina i Vraar) i tokom novogodinjih
naih krajeva prua samo pejsae i nae pjesme.
praznika je ukupno odrano 30 predstava. Jedino reagovanje na prikazivanje ovoga filma bila je kratka beleka
U Zagrebu je film prikazivan u kinu Central nekoliko da-
filmskog kritiara Dragana Aimovia (1914-76) 2. janu-
na, poev od 20. januara 1938, a u Jutarnjem listu je u
ara 1938. u beogradskom dnevniku Vreme u rubrici Novi
okviru kino programa objavljen sledei oglas:
filmovi:
Petrinjska 4 CENTRAL tel. 75-50
PRINCEZA KORALA Jo jedan neuspeo film inostrane
Danas u 5, 7 i 1/410 sati premijera
produkcije, snimljen na naem Primorju, sadrajno,
Ita Rina i Svetislav Petrovi
glumaki vrlo slab, bez ikakve vizuelnosti, sa oajnom
PRINCESA KORALJA
montaom, jedino sa nekoliko lepih pejsaa. Ita Rina,
Glazba: Ivo Tijardovi
iako je imala sasvim malu ulogu, bila je vedra i ljup-
U 1/410 sati novi internacionalni
ka. Ovaj joj film svakako otvara oi da vie ne treba
raspored iz varietea Ritz
polaziti u opasne avanature sa slabim reiserima, tim

pre to ve kao glumica ima divnu karijeru iz vremena
U meni dostupnoj zagrebakoj tampi nisam naao ni-
ekog i nemakog filma. Ita Rina u rukama odlinog
kakav komentar ovog prikazivanja filma. Film je, vero-
reisera postala bi velika svetska umetnica, o tome ne-
vatno, bio prikazan i u Splitu, ali mi podaci iz splitske
ma spora! Ovako doivela je novu sudbinu "Fantoma
tampe nisu bili dostupni prilikom pisanja ovoga tek-
Durmitora" i filma "A ivot tee dalje". A-
sta. Film je prikazan premijerno 26. februara 1938. i u

Ljubljani, u kinematografu Sloga, a o njemu je napisana
Aimovi je bio pisac, novinar, filmski reditelj i odlian
veoma pozitivna ocena u dnevnom listu Slovenski narod:6
poznavalac sedme umetnosti, tako da ne treba da nas

udi njegova stroga ocena filma Princeza koralja, kao ni
Ovo je prvi put da je nemaki reiser uspeo da doara
njegovo otro pero kada je pisao o mnogim drugim ino-
lepote naeg primorja. Snimci prirode uglavnom su do-
6 "Princesa korala", Slovenski narod, Ljubljana, 26. 2. 1938. Prevod teksta naveden prema knjizi Ita Rina, Beograd 2007.
99
Kada danas, posle vie od 70 godina, gledamo Princezu
di tumai simpatina i dobra glumica, dok su svi ostali
koralja, u mraku kino dvorane smo zaronili u deo nae
glumci druge i tree klase. Naa Ita Rina ima skromnu
filmske prolosti. Pred nama je jedno proseno, ali solid-
ulogu u kojoj se, ipak, dobro pokazala. Mnogo je bolja
no ostvarenje nemake kinematografije iz druge polovi-
u ovom, nego u svojim prethodnim filmovima. Film je
ne 1930-ih, delimino snimljeno i kod nas. Traenje ko-
snimljen u saradnji sa naom mornaricom i avijaci-
rala po Jadranu, prenaglaena romantika ribarskog ivota
jom. Te scene su zanimljive i dobro izvedene. Dobra je
i blagi podsmeh mondenskom ivotu nekih imaginarnih
i Tijardovieva muzika, koja delom prati akciju. Ova
kapitalista moe se protumaiti i kao beanje od tadanje
vedra, lagana junjaka melodija skoro da je u suprot-
nemake nacionalsocijalistike stvarnosti. Film je zanatski
nosti sa tekom atmosferom koja vlada filmom, mada
korektan, tehniki odlino realizovan, to dokazuje nivo
je sam ritam u kome se odvija radnja prilino ivahan
tadanje nemake filmske industrije, a spada u osrednja
u poreenju sa filmovima iste produkcije.
dela opusa naih glumaca Svetislava Petrovia i Ite Rine.

Film e zabaviti svakoga ko se zanima za prolost sedme
U Urania-tonkinu u Osijeku film Princeza koralja je prika-
umetnosti jer je tipian za prvu deceniju zvunog filma u
zan 28. aprila 1938. Projekciji je prisustvovala i glumica
Evropi. S druge strane, za nas je posebno znaajan jer u
Ita Rina koja je dola u Osijek vozom iz Beograda. Na
sebi skriva mnoge vrednosti istorijskog dokumenta, iako
eleznikoj stanici je bila oduevljeno doekana od veli-
se radi o igranom filmu. Videemo lepe i nama poznate
ke mase oboavalaca, koji su je zatim pozdravljali i pred
predele, jo uvek neukaljane dalekovodima, televizijskim
hotelom Royal, tako da je umetnica morala u vie mahova
antenama i mamutskim konstrukcijama hotela; videemo
izlaziti na balkon i otpozdravljati im. Te veeri i sledeeg
ribare u barkama kakvih danas skoro i nema; sagledae-
dana ona je prisustvovala svim projekcijama filma, delila
mo kako su izgledali Split, Trogir, Hvar i Zlarin pre vie od
je autograme, da bi zatim u veernjim asovima otpu-
sedam decenija, lepe ulice i rive bez metalnih udovita
tovala vozom preko Budimpete za Berlin (Jugoslovenska
dananjice. Princeza koralja bez obzira na neke ocene
zastava, Osijek, 29. 4. 1938). To je i poslednji podatak o
vrednosti (plus ili minus) prua nam veliko zadovoljstvo
prikazivanju Princeze koralja u Jugoslaviji. Zabeleeno je
putovanja u prolost, onako kako to samo mogu pokret-
da je film takoe prikazivan i u ehoslovakoj, Austriji
ne crno-bele slike u tami kino dvorane.
i Grkoj.
100
62 / 2010
bro ispali. U pogledu glume istie se Petrovi, ulogu Di-
UDK: 791.633-051Mileti, O.(049.3) 791(497.5)"194"
Daniel Rafaeli
62 / 2010
Agram die Hauptstadt Kroatiens Oktavijana Miletia

Ja potujem uenjake koji se bave historijom filma, koji crpe svoje znanje iz razne ozbiljne literature.
Ali meni je ipak mnogo drae da sam to sve skupa imao prilike vidjeti vlastitim oima i sam doivjeti.
(Oktavijan Mileti u televizijskoj emisiji Srdano vai, TV Zagreb, travnja 1982, autor: Ivan Hetrich)
Film Oktavijana Miletia Agram Die Hauptstadt Kroatiens preko

60 godina smatrao se izgubljenim. Nakon otkria u berlinskom
Bundesfilmarchivu, film se stavlja kontekst Miletieva profesionalnog djelovanja, s posebnim naglaskom na njegovu radu za
njemaku filmsku tvrtku Tobis.
turnog odsjeka Tobis filma.1 Iako najavljen, film nikada

nije dospio u kina. Bio je to trei (i posljednji) film koji
je Mileti radio u suradnji s njemakom filmskom kuom
Tobis.2 Film pripada anru tzv. Kultur-filma i trebao je
predstaviti zagrebake ljepote, kulturu i umjetnost zemljama njemakim satelitima ili onima pod njemakom
okupacijom. Ovaj osmominutni film biva do kraja snimljen i montiran tek 1943. godine3 (zapoet je u jesen
[T]o je film o Zagrebu. Snimio ga je na nalog TOBIS-a
1941), meutim, iz zasad neutvrenog razloga, glazba
izvrstni snimatelj Oktavijan Mileti koji je dobro po-
i naracija za njega nisu napravljene. Naime, iste, 1943.
znat zbog svojeg rada na filmskom podruju. Sadraj
godine Mileti zapoinje snimanje prvoga hrvatskog du-
za ovaj film napisao je Upravitelj Njemake akademije
gometranog igranog zvunog filma Lisinski4, a Tobis usli-
u Zagrebu Alois Knig (...) Ovaj e film biti dovren
jed ratne recesije smanjuje svoju proizvodnju i postaje
koncem ove godine a glazbu sklada dobro poznati i kod
dio velikog filmskog koncerna UFI5. Kako bilo, film je,
nas skladatelj Jakov Gotovac (...) Prema ovome se vidi
kao nedovren, pohranjen u berlinski Reichsfilmarchiv,
koliko panje njemaka filmska proizvodnja poklanja
glavni filmskih arhiv nacistike Njemake. Zahvaljujui
motivima hrvatskog narodnog ivota. Ovi filmovi bit e
svesrdnoj i nemjerljivoj pomoi Karla Griepa, ravnatelja
poticaj za daljnji razvoj nae domae filmske proizvod-
Bundesfilmarchiva iz Berlina, dobio sam neogranieni
nje, osobito kulturnih filmova.
pristup dokumentaciji Reichsfilmarchiva iz koje sam us-
(Hrvatski narod, 205, 7. rujna 1941)
pio rekonstruirati daljnju sudbinu Agrama to je i dovelo

do pronalaska samog filma.
Ovako je u hrvatskom tisku, poetkom rujna 1941. go-
Godine 1945, nakon ulaska sovjetske Crvene armije u
dine, film Agram die Hauptstadt Kroatiens (Zagreb, glavni
Berlin, cjelokupni fond filmova pohranjenih u Reichs-
grad Hrvatske) najavio dr. Joseph Eckardt, ravnatelj kul-
filmarchivu prenesen je, zajedno s dokumentacijom, u
1 O ovom Eckardtovu citatu ve je bilo rijei u Hrvatskom filmskom ljetopisu prilikom pronalaska Miletieva filma Kroatisches Bauernleben
Daniel Rafaeli, 2006, "Zaista novi film Oktavijana Miletia", Hrvatski
filmski ljetopis, br. 45, str. 44-47. Vidi i Daniel Rafaeli, 2005, "Otkriven
zagubljeni film Oktavijana Miletia? Filmska proizvodnja u NDH istraivanje u bekom arhivu", Hrvatski filmski ljetopis, br. 42, str. 143-145.
4 Novu, digitalno restauriranu kopiju filma na DVD-u je krajem 2009.

objavila Hrvatska kinoteka.
2 Prva dva su, kako je ve ranije bilo pisano, bila Bildhauserkunst in

Kroatien i Kroatisches Bauernleben.
3 Datacija se temelji na stanju nekih graevina u Zagrebu, ali i prisutnosti i odsutnosti nekih umjetnika u filmu.
5 Od 10. I. 1942. osnovano je novo filmsko poduzee nazvano Ufa-Film

GmbH, koja je trebala objediniti sve filmske tvrtke u njemakom Reichu. Zapravo bio je to krajnje sumnjiv potez od strane tvrtke UFA a.g.
koje je poela shvaati kako TOBIS preuzima financijsko vodstvo unutar njemake filmske proizvodnje. Kako bi se razlikovalo ovu tvrtku od
prethodnika, upotrebljava se termin UFI. Vie o tome vidi David Welch,
2006, Propaganda and the German Cinema, 1933-1945, London New
York: I. B. Tauris, str. 27-29.
101
SSSR. Logino, Agram Oktavijana Miletia takoer se nalazio u tom kontingentu. U Moskvi Agram provodi punih
45 godina. Tijekom tih godina film je grekom identificiran i zaveden kao Pressburg die Hauptstadt Slowakei (Bratislava, glavni grad Slovake), te je pospremljen u kutiju
zajedno s negativom spomenutog filma o Bratislavi. Ota-
Daniel Rafaeli: Agram die Hauptstadt Kroatiens Oktavijana Miletia
dokumentacija i dio kolekcije Reichsfilmarchiva vratio se

1990. u Berlin. Meutim, Agram, sada pod drugim nazivom, ostao je neprepoznat sljedeih osamnaest godina.
Ipak, 2008. godine, uspio sam, uz pomo djelatnika Bundesfilmarchiva, najprije pronai spomenuti Pressburg, da
bih u kutiji s njim otkrio i Miletiev film. Kao rezultat
uspjenog zavretka istraivanja, njemaki Bundesfilmarchiv pronaeni je film restaurirao i izradio novu 35mm
kopiju koju je, zajedno s originalnom (nitratnom) 35mm
kopijom, poklonio Hrvatskoj kinoteci.6 Agram die Hauptstadt Kroatiens premijerno je prikazan hrvatskoj publici
25. listopada 2008. na zatvaranju estoga Zagreb film
festivala, kao i na 56. Festivalu igranog filma u Puli 24.
srpnja 2009. Takoer, predstavlja Hrvatsku na ovogodinjem 12. Festivalu nitratnog filma u Beogradu.
AGRAM DIE HAUPTSTADT KROATIENS pr. Tobis,

1943. sc. Alois Knig r., k., i mt. Oktavijan Mileti voa proizvodnje Alfred Merwick c/b
nedovreni kulturfilm, bez tona 35 mm 247 m
(9 min.).
Sadraj: Film zapoinje zranom snimkom Kaptola

i Gornjeg grada. Zagrebaka katedrala u skelama,
crkva sv. Marka, izmjena strae pred Banskim dvorima, detalji gotikog portala Markove crkve, palaa Ori-Rauch, Kamenita vrata, kip Dore Krupieve, ulice Gornjega grada, nadbiskupski dvor, sajam
pred katedralom, prodaja voa i povra, narodne
nonje, protenje, votanice, licitari, pijenje mota, sajam na Trgu bana Jelaia, zrani snimak Zagreba, trg iz neobinih kutova, grad se reflektira u
izlozima, zgrada na uglu Gundulieve i Masarykove sa reklamom MAN, bolnica Rebro u izgradnji,
Radnika komora u ubievoj ulici, Ministarstvo
hrvatskog domobranstva, straari na ulazu, kue
iznad Britanskog trga, Tomislavov trg (bez kipa
kralja Tomislava), panorama na Hotel Esplanade i
kip na Glavnom kolodvoru, zagrebaka damija u
izgradnji, trei minaret izgraen ali skele u pod102
62 / 2010
da mu se gubi svaki trag. Nakon ujedinjenja Njemake,
62 / 2010
Daniel Rafaeli: Agram die Hauptstadt Kroatiens Oktavijana Miletia
noju. Slike s Trga bana Jelaia, prodava novina
tamo sastajao sa raznim glumcima... sa Hrbigerom;
(Hrvatski narod, Novi list), prolaznici, ulazak u tram-
sa Hans Moserom; sa Hans Albersom i moram rei da
vaj, nonje u izlogu, radionica nonji, velje, slikar
smo ili svaki puta i javno veeri proboravili zajedno u
Ljubo Babi prema ivom modelu slika djevojku u
Grinzigu, na to se vrlo rado sjeam. Kad sam pravio
narodnoj nonji, kipar Antun Augustini radi u
neke filmove za TOBIS, onda sam imao jednoga vou
glini okruen ranijim radovima, Zdenac ivota Iva-
produkcije koji je bio vrlo dobar prijatelj sa Albersom i
na Metrovia, Hrvatsko narodno kazalite, balet
sa Harry Pielom...
HNK, Ana Roje i Oskar Harmo pleu Licitarsko srce
(U prvom planu: Oktavijan Mileti, TV Zagreb, 23. 11.
Kreimira Branovia. Pada Bukovev zastor. Kraj
1970, autor: Saa Zelepugin)
filma.
Jedini je to spomen nae teme, meutim ipak svjedoi

No kako je sam Oktavijan Mileti opisivao svoj prelazak
o ukljuivanju samog Miletia u produkcijski vrh ono-
iz amaterizma u profesionalno bavljenje kinematografi-
dobne kinematografije (kojemu su bez sumnje pripadali
jom, to je njegov angaman za Tobis film upravo bio? O
Paul Hrbiger, Hans Moser, Hans Albers i Harry Piel). U
domaem aspektu ove Miletieve stvaralake faze pisao
svojem fotoalbumu (o kojem je takoer bilo rijei u 45.
je nedavno vrlo pouzdano Dejan Kosanovi. O meuna-
broju Hrvatskog filmskog ljetopisa /"Zaista novi film Okta-
rodnom (dakle njemakom) aspektu postoje tek sauvani
vijana Miletia"/), koji se uva u Hrvatskoj kinoteci, Mi-
odjeci u novinama iz onog vremena. Sam pak Mileti
leti navodi i fotografijama dokumentira svoju suradnju
gotovo nikada nije detaljno govorio o svojoj suradnji s
sa Charlijem Rivelom, glavnim glumcem u filmu Akrobat
Nijemcima (je li razlog bio strah to je njegov Kroatisches
Sch---n (1942) Wolfganga Staudtea, kao i suradnju sa
Bauernleben premijerno prikazan u Mnchenu na poziv
Georgom Jacobyjem na filmu Kora Terry (1940). Takoer,
samog Reichsministra Josepha Goebbelsa? ). Ipak, u da-
fotografski je zabiljeeno i jedno slavlje u Grinzigu sa
nas gotovo u potpunosti zaboravljenom iznimno vrijed-
spomenutim glumcima.
nom intervjuu koji je Mileti dao Televiziji Zagreb 1970.
Sve skupa pokazuje nam da je Oktavijan Mileti koristio
godine, nalazimo fragmente vane i za nau temu. Naj-
svaku dostupnu priliku kako bi unaprijedio svoje znanje
prije treba podsjetiti kako do prvoga kontakta Miletia i
o stvaranju filma. Iako nije naveden na picama spome-
Tobis filma dolazi jo 1938. godine, kada je upravo Tobis
nutih filmova, zanat profesionalne kinematografije koje
otkupio Miletiev eir za prikazivanje.
je na njima vjerojatno stekao jednostavno e primijeniti
10
Ostatak prie
pria sam Mileti:
na vlastiti redateljski i snimateljski rad u Hrvatskoj. Zbog

toga je i danas Mileti ostao poznat kao primjer ouva-
Izmeu dva rata i kasnije sam ee odlazio u inozem-
nja vrhunskog profesionalizma u okolnostima koje esto
stvo. Preteno u Be, pa u Berlin, pa u Petu, jer sam
takav pristup poslu uope nisu niti cijenile, a (najvjero-
tamo i nekoje filmove moje, silom prilika jer se to ov-
jatnije) niti trebale.
dje nije sasvim dobro moglo, sinkronizirao. Pa sam se
6 Dokumentacija je pohranjena u Hrvatskoj kinoteci.
Filmkunst und Filmwirtschaft, br. 7, Berlin 1943, str. 22-25.
7 Dejan Kosanovi, 2009, "Beogradski filmovi Oktavijana Miletia", Hrvatski filmski ljetopis, br. 59, str. 84-91.
9 mk., "Ministar dr. Goebbels pozvao je u Mnchen auktore slikopisa

ivot hrvatskog seljaka", Nova Hrvatska, br. 268, Zagreb, 14. XI. 1942,
str. 7, kao i prethodni tekst Effi Horn.
8 nn, "Kulturfilme 1942/43", Der Deutsche Film. Zeitschrift fr Filmkunst und Filmwirtschaft, br. 7, Berlin 1943, str. 10-11, kao i Effi Horn,
"Querschnitt durch das Kulturfilmschaffen Die 2. Reichswoche fr den
deutschen Kulturfilm in Mnchen", Der Deutsche Film. Zeitschrift fr
10 "Oktavijan Mileti. Slabost prema smijenom", Film, br. 2-3, Zagreb

1975, str. 8-13.
103
ESEJI I OSVRTI
UDK: 791.633-051Majidi, M. 791-21(55)"199/200"(049.3)
Marijan Krivak
Ovo malo due
lanak, na primjeru etiriju filmova prikazanih u Ciklusu iranskog filma III u Zagrebu (Otac, Djeca raja, Boja raja, Baran), etiko-filozofski interpretira specifinu autorsku poetiku Majida
Majidija. Filmove Otac, Djeca raja i Boja raja povezuje specifina
djeja perspektiva i simpatetika ija je svrha iskazati poruku
kako nikad ne smijemo zaboraviti biti djeca, pa ni u svijetu
odraslih. Tri filma povezana i temom odnosa sina i oca tematiziraju "odrasle" teme iz perspektive "malenih": to je ta enja da se neto posjeduje, to je elja da pomognemo drugome? Djeca raja tako slijede Kantovu etiku, a Boja raja, Majidijev
razgovor s Bogom, Spinozu (Deus Sive Natura) u prii o ocu
koji spaava svoju duu nakon to u nesrei spaava svojega
slijepog sina koji razgovara s "boanskim stvorenjima". U Ocu
je pria postavljena obratno sin e prihvatiti ouha za oca
nakon to od smrti spasi ouha koji ga je traio izgubljena u
pustinji, doslovce u pustinji due. U filmu Baran Majidi naputa
odnos sin/otac, govorei openito o Ljubavi priom o potrazi
za djevojkom koja je bila preruena u mladia; tu se pak kao
filozofijski podtekst interpretacije filma postavlja Levinasova
etika.
mogao bi se nastaviti u beskonanost... Istonjaka usporena kontemplativnost naspram zapadnjake racionalne uurbanosti.
Svatko tko imalo bolje poznaje filmove Abbasa Kiarostamija, Mohsena Makhmalbafa, Jafara Panahija znat
e o emu je ovdje rije. Svaka, pak, pripovijest o tomu ostaje "slijepom" ako se filmovi dotinih autora ne
vide. Jednako tako, bez emotivno-mentalnog iskustva
ovih djela, pria o suvremenoj svjetskoj kinematografiji
nadaje se "praznom". Namjerno ovdje rabei pojmove iz
Kantove filozofije upuujem na duboko etiki karakter
tih filmova. Ne mislim pritom na moraliziranje. Jednostavno, etika svakodnevnog ivljenja kod iranskih majstora filma zadobiva metafizike dimenzije.
Djeja imaginacija Majida Majidija

Majid Majidi posebna je autorska osobnost. Nakon studija teatrologije sve se vie poinje baviti glumom, i to
filmskom. Majidijev redateljski dugometrani prvijenac, Baduk (1992) nagovjeuje osnovne motive njego-
Nijedna nacionalna kinematografija nije poluila toliku
ve poetike. Melankolinost, enja, al za prolou... a
pozornost u posljednjim dvama desetljeima kao iran-
sve to iz vizure niim sputane djeje imaginacije. Zaista,
ska. Cijeli je niz autora iz te zemlje postao globalno
upravo ovo nastojanje oko prodiranja u djeju psihu i-
poznatima. Koliko je velika iranska filmska proizvodnja
ni navlastiti Majidijev intelektualni i stvaralaki otponac
svjedoi i podatak da je od 1979. godine Islamske re-
i poeziju. Ljudi kada odrastu jednostavno zaborave da
volucije u toj zemlji snimljeno oko 1600 filmova. No,
su bili djeca. Da su stvarima i ljudima pristupali spon-
ne samo to! Iranski je film donio liriku. Donio je jedan
tano, isto... otvorena srca. Jer, biti djetetom, na neki
svijet bez poslovine uurbanosti i nesmiljene utrke za
nain, prva je osobina svakog istinskog umjetnika. Ili bi
profitom.
barem tako trebalo biti.
Koja je temeljna razlika u poimanju svijeta izmeu tzv.
Djeca raja (Bacheha-Ye aseman, 1997) vjerojatno je naj-
zapadnog i istonjakog, primarno indo-iranskog svje-
poznatiji Majidijev film. U njemu se, kroz priu o bratu,
tonazora? Lirika naspram proze. Dua naspram tijela.
sestri i jednome paru djeje sportske obue, otvara ci-
Lirska dua naspram pragmatikog tijela... Filozofija
jeli kozmos. Naime, djeak Ali (Amir Farrokh Hashemi-
protiv teorije. Integrativnost protiv instrumentalnosti...
an) na putu od postolara kui izgubi sestrine ruiaste
Integrativna filozofija ivota naspram instrumentalno
cipelice. Ne elei izazvati "oev oaj", oni se dogovore
pojmljene digitalne kalkulacije. Niz ovakvih polariteta
nita mu ne rei. Otac (Mohammad Amir Naji) strog je
1 Kraa verzija ovog teksta jedan njegov manji dio objavljena je

online na http://filmovi.hr u oujku 2010.
104
62 / 2010
Povodom etiriju filmova Majida Majidija u Ciklusu iranskog filma III, Filmski programi, oujka 2010.
62 / 2010
ESEJI I OSVRTI
Marijan Krivak: Ovo malo due
Djeca raja (1997)
i nervozan, u bitnome nesiguran ovjek. Ta mu je oso-
unutar siromane iranske, radnike obitelji.
bina pojaana i loom imovinskom situacijom obitelji.
Zavrni kadrovi Djece raja poetski sugestivno ocrtavaju
Stoga Ali i njegova sestrica Zahra (Bahare Seddiqi) odlu-
Majidijevu poetiku. Iscrpljeni Ali skida stare tenisice i
uju odigrati svoju "igru zamjena" s Alijevim starim te-
umae uljevite noge u bazen s malim crvenim ribica-
nisicama, kako bi sve izgledalo uobiajeno. Zahra nosi
ma. Njegovo je lice vidno razoarano (jer jo ne zna za
tenisice ujutro, a Ali poslijepodne. No, u meuvremenu
oevu kupovinu), no u velikim mu se oima ogleda od-
se dogaaju raznorazne nezgode koje tvore dinamiku
lunost da sestri ispuni obeano.
ivahnost u naraciji filma. Simpatini Ali, iako odlian
Majidi je cijelu pripovijest filma izgradio oko malenih
uenik, poinje kasniti u kolu. Zahra, pak, u bratovim
detalja koji ivot znae. S pregrt razumijevanja za
tenisicama izaziva suosjeanje, ali se ona vrlo hrabro
svoje djeje protagoniste, nije zapao u patetiku. Prije
nosi s okolnostima. Djevojica je i primjer nesebine
se radi o simpatetici! Preciznim reijskim jezikom izgra-
pomoi majci oko tek roene bebe koju uspavljuje, a
dio je film s univerzalnom porukom: nikad ne zaboravimo
bavi se i drugim "enskim" poslovima, premda joj je tek
na to kako je biti dijete. to znai enja da se neto
sedam. Pad tenisice u odvodni kanal tako, primjerice,
ima? to znai elja da pomognemo drugome? Ovo je i
predstavlja rijetko uzbudljivi fabularni motiv. Slinu
posebna, sasvim navlastita metafizika Majidijeva filma!
dramatiku, ali i komiku, ima i Alijevo nadmudrivanje sa

kolskim podvornikom oko neopazivog ulaska u ko-
Majidijev razgovor s Bogom
lu nakon to zakasni. Uope, sva dramatika i, nadasve
Ako je ovaj na Zapadu ponajbolje primljen njegov film
humornost, spojena je s takvim detaljima. Iz nepredvi-
bio pod utjecajem kantovskog "moralnog zakona u
divosti svakodnevice devetogodinjaka i njegove dvije
meni i zvjezdanog neba nada mnom", onda je sljedei
godine mlae sestre, Majidi gradi univerzum od enji,
"rajski film" pod svojevrsnim utjecajem jednog drugog
straha i, ponajvie, bratsko-sestrinske ljubavi. Konano,
filozofa. Naravno, i Boje raja (Rang-e khoda, 1999) dri-
Ali se domogne prilike da sestri pribavi tenisice. Na
mo filozofskim.
kolskom natjecanju u tranju na duge staze, a za koje
Pripovijest ovoga filma moemo drati i redateljevim
se istrenirao u stalnoj utrci s vremenom u elji da ne za-
dijalogom s Bogom. Na samome poetku autor se tako
kasni u razred, mora osvojiti tree mjesto. Nagrada za to
i izrijekom obraa Svevinjem Ocu. U sreditu je Boja
postignue jesu nove tenisice. U majstorski reiranoj
raja odnos slijepoga djeaka i njegova oca. Teheranski
sekvenci utrke, izmjenom uspona i padova, koji simbo-
velegradski prolog samo je uvod u etidu o neukrotivoj,
liziraju istovrsne ivotne trenutke radosti i tuge, Ali ne
ali i prelijepoj prirodi. Na neki je nain Majidi i sav svoj
biva trei, nego pobjeuje. Ipak, iz kojega kadra prije,
kreativni napor usmjerio malenosti ljudskih svakodnev-
saznajemo da je otac novac zaraen u vrtlarskim poslo-
nih problema u kontrastu s metafizikom egzistencije i
vima, potroio na novu obuu svojoj djeci. Njegova je
sveopoj proetosti boanskim principima.
nervoza i nesigurnost, uz pomo sina, ipak prevladana
Muhammad (Mohsen Ramezani) u pravome je smislu ri-
obiteljskom solidarnou i razumijevanjem. Na taj je
jei "naturik". Njegov je odnos sa svijetom tek nao-
nain, zajednikim htijenjem, ponovno spojena nit veza
ko "ogranien" nedostatkom vida. Tu e svoju "ograni-
105
62 / 2010
ESEJI I OSVRTI
Baran (2001)
Otac (1996)
enost" nadoknaditi svim svojim taktilnim i emotivnim
nikom zagrljaju. Na taj nain Majidi Boje raja izravno
svojstvima. Ponajprije, on mnogo bolje razumije ivi
nadovezuje na jedan svoj prethodni film. Otac (Pedar,
svijet oko sebe od drugih. Bolje negoli s ljudima Mu-
1996) naime takoer zavrava majstorski poantiranim
hammad komunicira s pticama. U dramaturki uzbud-
kadrom (po)micanja ruke nakon prividne smrti prota-
ljivoj sekvenci on spaava ispalo ptie iz gnijezda pred
gonista. Ovoga je puta to ruka oca koji to doista postaje
makom. I kasnije tijekom filma Majidi vrlo sugestivno
(naime, od ouha otac) nakon nevjerojatne pustolovine
gradi odnos svog protagonista sa svim "boanskim stvo-
sa sinom.
renjima". Na kolskim praznicima, u okruju planinskih

livada i uma, on provodi sretne dane druei se sa se-
Lutanje pustinjom due
strama i beskrajno blagom bakom (Salemeh Feyzi). Ali,
Ako su dva "rajska" Majidijeva filma naglaeno poetska
ne uspijeva uspostaviti nikakav odnos s ocem (Hossein
svojom vizurom, onda Otac svoju poetiku gradi na gru-
Mahjoub). Otac je ponovno kao i u prethodnom filmu
boj fotografiji visokog kljua. Iran prikazan u ovome
nesigurna osoba koja ne prepoznaje obiteljsku ljubav
filmu daleko je od idiline prirode iz Boja raja. Ovo je
prema slijepom silu kao zalog i svoje sree.
perzijski krajolik golih planina i beskrajnih pustinja.
Film je prepun religijskih motiva. Muhammad, primjeri-
Upravo e metafora pustinje igrati presudnu ulogu u od-
ce, naukuje kod stolara (dakle, kao i u sluaju biblijskog
nosu ouha/oca i sina. Mehrollah (Hassan Sadeghi) etr-
Josipa i Isusa). I dok Muhammad trai Boga pored oca
naestogodinji je djeak koji se vraa s posla u lukome
koji je oinskom ljubavlju odsutan u svim stvarima
gradu kako bi posjetio majku i sestru. No, kada se vrati,
oko sebe, Otac ne prepoznaje upozoravajue glasove
saznaje da mu se majka preudala za policajca (Moham-
oko sebe, u pomalo nadrealnim epizodama sablasnog
mad Kasebi). Cijelim e tijekom ovoga filma Mehrollah
smijeha u umi.
odbijati prihvatiti ouha. Naravno, sve do posljednje se-
U kljunoj zavrnoj sekvenci dolazi do ultimativnog
kvence, u kojoj e se s njime nai na rubu smrti.
zblienja oca i sina. Nakon to Muhammad upadne u
I dok Djeca raja i Boje raja nose snani djeji karakteri
nabujalu rijeku, ispoetka skamenjeni otac pokuava ga
koji oplemenjuju svoje roditelje, ovdje je naslovni lik taj
spasiti. No, na taj nain spaava i sebe... svoju duu.
koji obiteljsku ljubav ucjepljuje "neukrotivom" djeaku.
Mjaidijev film, kao to nagovijestismo, opet je u metafi-
Kada bismo u filmskoj povijesti traili prispodobe koje
zikom postavu. Ovoga je puta vaan Spinoza i njegova
odgovaraju ovom karakteru, bio bi to Truffautov Divlji
Bogopriroda (Deus Sive Natura).
djeak (1970), a jo osobitije Antione Doinel iz 400 uda-
U konanom sunanom jutru, rijeka je ponijela oca i si-
raca (1959). No, dok je djeja postura i sudbina djeaka
na do mora. Tamo u posljednjem, doista, metafizikom
kod francuskog autora neizvjesna, kod Majidijeva Me-
kadru Muhammadova ruka oivljava u oevu pokaj-
hrollaha dolazi do katarze. Majidi duboko vjeruje u mo-
106
62 / 2010
ESEJI I OSVRTI
gunost preobraaja u meuljudskim odnosima. Naoko
budu protjerani s gradilita, Latif se daje u potragu za
neprevladiva djeakova mrnja takav preobrat doivlju-
prelijepom djevojkom, po imenu Baran (Zahra Bahra-
je u spomenutoj, gotovo polusatnoj sekvenci lutanja
mi). U toj potrazi za njome, pronai e i "pravoga sebe".
pustinjom. Pustinja ovdje predstavlja i "pustinju due"...
Zadivljen ljepotom enskoga bia, on e se preobraziti
Nakon to otac prijee pustinju kako bi pronaao Me-
u osobu s puno razumijevanja prema drugima.
hrollaha i njegova prijatelja iz sela, Majidi postavlja dva
Mnogo manje vizualno rasplamsan od, primjerice, Bo-
lika u "katarzini klimaks" filma. Ritmiki mijenjajui
ja raja, svojim postavom kadrova Baran biljei "plamen
kadrove duge utnje s provalama bijesa i sukoba, autor
ljubavi" u svom protagonistu. U sceneriji filma prevla-
kameru postavlja i esto uzdie iznad svojih likova. Na
davaju sumorni tonovi teheranske zime i surovosti gra-
taj nain p(r)okazuje ih malenima u odnosu na bitna,
evine, no iz Latifove vizure svijet postaje ljepi zbog
egzistencijalna pitanja o kojima se radi u filmu. Na kon-
afganske djevojke. Majidi ponovno suvereno vlada de-
cu, sin doslovce dovlai (novopronaenog!) oca, koji je
taljem. Kadar pronaene djevojine ukosnice, kao i po-
na samrti, do oaze. "Pustinja due" katarzino se pretvo-
sljednji s tragom njezina stopala u blatu, u koji Latif gle-
rila u "oazu obitelji". Oeva se ruka budi i isputa obi-
da na samome kraju filma, pokazuju rijetku redateljsku
teljsku fotografiju... na njoj su on, Mehrollahova majka
sposobnost poantiranja filmova. S filozofskog gledita
i djeca... prst s nje usmjeren je na djeaka. Jer, djeak je
asocijacija kod filma Baran jest suvremenija. Naime,
na poetku filma izgubio fotografiju s biolokim ocem.
francuski filozof idovskog podrijetla Emmanuel Lvi-
Mehrollahov osmijeh na kraju filma znai ponovno "ra-
nas svojom etikom boanski uzvisuje osobnost Drugo-
anje" sada nove obitelji, steene kroz smrtnu opasnost
ga/Druge. I Latif se u svojoj preobrazbi prema Drugima
avanture s ouhom.
obraa kao vrednijima od navlastitoga ja.
Majidi film poantira snanim psiholokim preokretom
Nakon otkrivanja tajne djevojke, pred njim se razot-
koji ne djeluje patetino. Sjetimo se, on je simpatetiki!
kriva i "misterij ljubavi". Naravno, kao gotovo uvijek u

najboljim ostvarenjima iranske kinematografije, prava je
Ljubav na bauteli
ljubav tek "platonska". Ona se odvija izdaleka... Nema
Latif, Mehrollahov prijatelj iz Oca postat e glavnim
fizikog kontakta meu zaljubljenicama, da o poljupcu
protagonistom u filmu Baran (2001). Za razliku od triju
ene i mukarca ni ne govorimo... Ve smo nauili da
gore tematiziranih ostvarenja, ovdje se ne radi o speci-
u iranskom filmu nema nasilja ni seksa. Ali, u ovakvom
finom odnosu izmeu oca i sina, ve o ljubavi. Dakle,
"ogranienju fizikoga" otkriva se metafiziko. U iran-
Latif (Hossein Abedini) prgav je i samovoljan mladi koji
skim se filmovima vidljiva oitovanja arapskog patrijar-
radi u graevinskoj firmi oeva prijatelja Memara (Mo-
halizma ublauju kontemplativnom indo-iranskom mi-
hammad Amir Naji). U okruju bautele deava se samo
lju. Univerzalnost i centralnost religije, pak, u ovome
u iranskome filmu svojstven prikaz ljubavi. Nakon to
je svijetu uvijek oplemenjena filozofijom.
neki ilegalni afganistanski radnik doivi nesreu pri ra-
Iranski film u cjelini, u svojim najboljim ostvarenjima,
du, njegov roak sa sobom na gradilite dovodi mladia
otkriva nam nepovratno izgubljeni svijet djetinjstva za-
Rahmata. Zbog krhkosti tjelesne grae on uskoro za-
padne civilizacije. Zapadni se svijet, kroz njega, prisjea
mjenjuje Latifa na poslovima posluitelja. Isprva ljubo-
svojih indoeuropskih korijena!
moran i pakostan prema Rahmatu, Latif ubrzo saznaje
Svijet u kojem ivimo nije tek fiziki fenomen, jer bi ta-
tajnu... Naime, Rahmat je zapravo dobro zamaskirana
da bio neizdriv. Pogotovu, ukoliko smo transgresivna
ena.
bia koja tee pravednosti, istini i ljepoti. U tom "smi-
Na razini realistike fakture, Majidijev film i nije ba
slu", meditativna ljepota Majidijevih filmova, dokazuje
uvjerljiv. Jer, teko je povjerovati da nitko od radnika
da ne smijemo odustati od svijeta kao metafizikog
nije prepoznao djevojako lice. No, kako znamo iz au-
fenomena. Majidi je, uz Kiarostamija i Makhmalbafa
torova "rajskog diptiha", ovdje realizam nije primaran.
ponekad i Mehrjuija, Ghobadija najvei majstor ove
U Majidijevoj poetici stvarnost je tek predmet lirske ra-
osebujne "metafizike ivljenja". Radi se o filmskoj poe-
zrade... U ovoj pak lirici on dosee neke drukije, meta-
tici par excellence. Opet, kod Majidija, radi se ba o "ovo
fizike svjetove. Nakon to afganistanski radnici na crno
malo due"!
107
RAZGOVORI S HRVATSKIM FILMSKIM SCENARISTIMA (IV)
UDK: 791.633-051Brean, V.(047.53)
Sanja Kovaevi
ki ruak i Hodnik sam dobio po Oktavijana na Danima

Roen si i odrastao u ibeniku. Kako je bilo odrastati u obi-
hrvatskog filma 1994. i 1995. Zapravo sam se poeo
telji u kojoj je otac glasoviti dramski pisac? Je li to veim
baviti igranim filmom jer problem nisam mogao rijeiti
dijelom odredilo tvoj izbor profesije?
dokumentarno. Za vrijeme rata u ibeniku, vidio sam te
Brean: I da i ne. ivjeti u obitelji Ive Breana znai da
priredbe koje su bile ispred kasarni JNA i tamo je bilo
je sve normalno osim to bi otac, kad je zavrio dramu,
fascinantnih stvari! Kad ekipa iz ibenika krene raditi
pozvao sve svoje prijatelje, a to su bili razni umjetnici,
takvo neto, to je iz perspektive promatraa zabavno,
profesori, likovnjaci, redatelji u na mali stan od 40
tamo je bila i inspiracija za patautu, ali nisam imao ka-
kvadrata, onda bi im proitao dramu i oni bi onda o
meru da bih napravio dokumentarni film. Zapravo, htio
njoj raspravljali do dva sata ujutro, a ja bih to kao kli-
sam napraviti jedan aknuti film s priredbom ispred
nac sluao sve dok me ne bi potjerali na spavanje. Bilo
kasarne, ali nisam imao sadraj, imao sam samo ideju
je duhovito i zabavno, koliko sam, kao mali, uspijevao
napraviti pseudodokumentarac. Kad sam doao ocu s
shvatiti neku dramu, ali nije ni bilo bitno to sam ja mi-
tom idejom, rekao mi je "da, ali to ti je tanko za igra-
slio o dramama koliko nekakva atmosfera atmosfera
ni film, igrani film treba fabulu koja e vui radnju". Pa
gdje se razgovara i kreativno diskutira.
smo poeli raditi priu da otac spaava sina iz kasarne.

Taj kostur s ocem, i presvlaenjem u uniformu, i lanim
Pa jesi li kao dijete pokazivao kreativnost, jesi li puno itao?
predstavljanjem, to je napisao otac. On ima iskustva,
Brean: Pa i ne ba, itao sam puno od sedmog razreda
zna napisati dobru komediju, a to su bili klasini motivi
osnovne, ali nisam neto ni pisao ni crtao, tada me nije
komedije.
zanimao ni film. Nego, kad sam imao jedanaest godina

otac me vodio na snimanje filma Predstava Hamleta u
Kako je bilo pisati prvi scenarij s ocem? On te nauio zanat
Mrdui Donjoj Krste Papia i to mi je bilo ubi-boe do-
scenaristike?
sadno. Snimanja filma su dosadna kad stoji sa strane:
Brean: Super, stvarno super. Kako je on bio ve iskusan
netko kae pet reenica pa se to opet ponavlja, pa opet,
scenarist radio je s Papiem, Bulajiem, uglavnom, na-
sve isto po nekoliko puta... pa jo u nekom Perkoviu
radio se tako da zna da se na kraju redatelj suoava
gdje nema niega osim kamena, samo sam mislio na to
sa scenom i da mora napraviti scenarij prema redatelju,
kad emo doma, a ocu se ne da doma, normalno. I onda
a ne prema nekom svom konceptu kako ga on zamilja.
je, 4-5 godina nakon toga, bio ciklus dokumentaraca
Doao sam ocu s deset napisanih scena vie-manje
Krste Papia na televiziji i oni su mi bili super Kad te
ono to se zbiva na pozornici ispred kasarne, ali osnov-
moja akija ubode, Mala seoska priredba, Nek se uje i na
nu ideju o tome to se zbiva nisam imao imao sam
glas to su bili filmovi koji su mi otkrili drugi svemir.
meso, ali nisam imao kostur. Na to je otac rekao "daba
Zato to sam elio raditi dokumentarne filmove, zato
ti posao", pa smo sjeli za stol i u razgovoru doli do
sam se poeo baviti reijom.
ideje da otac obue uniformu i ue u kasarnu izvui

sina koji slui vojnu obavezu. Onda smo krenuli raditi
Nagraivan si za dokumentarce.
scenoslijed: scena 1: Vozi se ovjek autobusom, scena
Brean: Da, kao student sam dobio diplomu za doku-
2: Aleksa u kasarni radi to ve radi... i tako do kraja
mentarac Naa burza na Meunarodnom festivalu krat-
opis radnje. To je bila oeva metoda rada i tako sam
kometranog filma u Oberhausenu 1987, a za Zajedni-
je od njega pokupio. I to je dobra metoda! Zatim je
108
62 / 2010
Vinko Brean: "Emociju treba dotjerati do kraja"
62 / 2010
RAZGOVORI S FILMSKIM SCENARISTIMA
Sanja Kovaevi: Vinko Brean: "Emociju treba dotjerati do kraja"
on napisao prvu verziju scenarija. Ne mogu dva ovjeka
Ima li glumake probe?
pisati scenarij. I onda sam ja krenuo u drugu verziju i
Brean: Imam, samo probe su mi uasno opasne.
promijenio scenarij onako kakao sam ga ja vidio, dodao
Dotjerujem probe do momenta do kojeg glumci tono
jo viceva, ali priu nisam mijenjao. I tako je bilo sve do
znaju koju emociju trebaju igrati, ali ne elim dotjerati
snimanja. Zatim sam napravio ono to radim vrlo esto,
probu do odigrane emocije. Jer ako to uinim, to e
tijekom snimanja sam puno toga promijenio. Mijenjao
glumac raditi kad doe pred kameru? On mora tu emo-
sam jer sam vidio kako se stvar razvija na licu mjesta
ciju dotjerati pred kamerom koja ga snima, a ne u probi
i najedanput sam poeo dodavati neke elemente, reci-
u sobi. I uvijek mi se dogodi da scena koju sam puno
mo, onaj monolog Matije Prskalo koji je bio pet redaka
isprobavao i dotjerao emociju u sobi najloija scena u
u scenariju no prije snimanja sam napisao stranicu i
filmu. Zato radije postavim scenu, definiram dijalog,
pol monologa. Zato to sam vidio da onako kako je bilo
da znamo tko to govori, da znamo koju emociju ko-
u scenariju montano nee funkcionirati, da mi treba
ji glumac mora igrati, i onda stati, a dotjerati emociju
puno vie teksta da bi mogao tu scenu razigrati, imati
do kraja na snimanju. A kad se scene ponu dotjerivati,
plan-kontraplan: to radi Aleksa, to radi njegova e-
najedanput ti likovi koji su bili na papiru dobiju neto
na Shvatio sam da moram razviti te likove, doi do
ivo i to vie nije tono ono to pie, zapravo jest, ali je
neke emocije meu njima, odnosno do nekih obrata. To
mnogo bogatije.
je inae za glumca jako "veselo", to da mu u osam ujutro

date tekst, "ajde sad to glumi".
Koliko su velike te razlike izmeu papirnatog i igranog lika,

da li ti se dogodilo da ti se neposredno prije snimanja otvori
Taj tvoj stil rada oitovao se i u kasnijim filmovima?
lik u drugom smjeru nego je zacrtan u scenariju, ili je to ipak
Brean: Da, to je postao moj stil. Matija Prskalo je dobi-
pitanje nijansa?
la tekst u sedam ujutro i nauila ga do osam sati. Nisam
Brean: Kad uspostavim odnos, na primjer (kad smo ve
htio nita intervenirati, mislio sam "pusti reiju, samo
kod filma Kako je poeo rat na mom otoku) izmeu Roka
neka zna tekst!" I Matija je to na prvoj probi izvela tako
Papka i Murka (Brki i Preo), kad razvijem taj odnos,
da nisam rekao nita nego: "OK, idemo snimati!" Ja sam
onda imam hrabrosti dotjerati ga do dijaloga Murko
scenu vidio drugaije, ali da sam intervenirao u njezino
gleda kroz dalekozor, a Roko ga upita: "ta Martin radi?"
iitavanje te scene, to bi bila ogromna greka. Reda-
(Martin je Goran Navojec koji preruen u vojnika JNA
teljska greka. Napravila je to tako da su se svi statisti
zabavlja druge vojnike). Murko odgovori: "Neto im go-
upiali od smijeha. To je bila njezina vizija tog lika, i
vori." Roko: "ta im govori?" Murko mu daje dalekozor i
bilo je dobro, dobila je nagradu za tu ulogu i ostala u
kae: "Evo ti pa sluaj." To je vrlo delikatan vic na nivou
pamenju ljudima! Da sam krenuo vui njezinu inter-
realizma, ali ako sam dotjerao te likove da gledatelji
pretaciju prema sebi, razbio bih jednu prekrasnu figuru.
to mogu prihvatiti, onda taj vic funkcionira. Da nisam
Kad vidi kako publika reagira, i to na licu mjesta pa
uspio razviti likove na taj nain, ne bi funkcioniralo,
tko sam ja da mijenjam kad publika prihvaa! Tijekom
ne bih imao hrabrosti ui u vic koji je stiliziran, udan,
snimanja je nastalo jako puno malih scena, nekih viceva
apsurdan. Mogu mijenjati dijalog, napisati kompletno
koji su mi dolazili naveer i onda bi to snimao sljedei
novi, ali, generalno, lik ostaje onakav kakav je trasiran
dan, ili tih dana. Svi oni tosovi s dvogledima, kasarna
u scenariju. S obzirom na to koliko sam stilizirao priu
pa pozornica, nastajali su tijekom snimanja.
mogu mijenjati dijaloge i scene, ali ne mogu mijenjati

radnju... Premda sam jednom i to napravio! U Svjedo-
Znai li to da najbolje funkcionira u improvizacijama? Net-
cima postoje trojica ubojica koje glume Marinko Prga,
ko mora imati svaki detalj unaprijed smiljen i pod kontro-
Kreimir Miki i Bojan Navojec. U scenariju je pisalo da
lom, a iz tebe najbolje izlazi na licu mjesta?
se Prgin lik treba ubiti, a Bojan treba odustati od uboj-
Brean: Najbolje iz mene izlazi kada pratim odnose
stva djevojice. Oni su naravno znali scenarij i Prga je
meu likovima, odnosno kad se razviju likovi. Naime,
cijelo vrijeme igrao ovjeka koji e se ubiti, a Bojan je
jedno je lik napisan u scenariju, drugo kad iv ovjek
igrao ovjeka koji e odustati! I nakon otprilike osam
preuzme ulogu lika.
dana snimanja ja shvatim da su ti likovi prokleto pred-
109
62 / 2010
Ljubomir Kereke u filmu Kako je poeo rat na mom otoku (1996)
vidljivi. I da svojom glumom cijelo vrijeme telefoniraju
je Mui rekao: "Pa to ti moe biti scenarij!" I tako sam
to e napraviti: Prga je igrao uasno depresivnog, a
opet doao kod Ive i rekao da imamo scenarij o mara-
Bojan malo divljeg tipa. Pa sam im dan pred snimanja
lu, a on mi je opet rekao: "To je anegdota, to ti je deset
scene samoubojstva rekao: "E sad zamijenite tekstove."
minuta filma, ajde ti napravi 100 minuta!" Onda smo
Na to je Bojan rekao da sam lud, a Prga se strano ra-
opet razgovarali o tome to bi tu mogla biti pria filma.
zveselio.
Dakle, tvoj princip je da se "zakai" za neku ideju i ne oduDakle, cilj je bio iznenaditi publiku.
staje dok ne stvori priu za film?
Brean: Pa ne mogu dopustiti da na pola filma pomisle:
Brean: Da, moram se zakaiti! Kad se zaljubim u neku
ovaj e se ubiti, a ovaj e odustati. Tu gubim obrate koji
ideju to je ljubav na prvi pogled. Ovoga puta otac mi
su svakom filmu potrebni.
je rekao da napravim prvu verziju scenarija. I tako sam

sjeo i napravio scenarij koji je imao 340 stranica.
Maral je tvoj drugi igrani film, i drugi koji si radio s ocem.

Je li i tu bilo veih izmjena ili si se ve osjeao sigurnijim u
pisanju da si odmah postavio stvari kakve e biti do kraja?
Brean: Tu sam se ve nauio da mogu kombinirati scenarij i snimanje. Otok je puno vie scenarij moga oca, a
Maral puno vie moj scenarij, ako govorimo u nekim
"omjerima". Ideja Marala je krenula od Zorana Muia, kazalinog reisera, koji je priao priu, neki vic iz
Novigrada, kao: "Pojavio se duh Josipa Broza, vidjela ga
dva ovjeka." Svi smo, tako, sjedili, pili i zezali se na
temu to bi sve moglo biti oko tog pojavljivanja, i onda
110
Nevjerojatno! Nabacao si sve to ti je palo napamet?

Brean: Da, to je bila odebela knjiurina Onda smo
otac i ja sjeli i poeli kondenzirati, kondenzirati i
doli do nekih 120 stranica.
Je li ti bilo teko odrei se nekih ideja i situacija za potrebe
kraenja?
Brean: Ne, ovdje nije, jer je bilo spaavaj glavu! Prvo
smo izbacili Ivinu ideju da to sve bude san. Rekao sam
mu da se nama none more dogaaju na javi. Ne moram
62 / 2010
imati formu tipa "zaspao sam pa neto sanjam" nona
u sudu, u tuiteljstvu; filmska drama se dogodila nakon
mora se dogaa sad i ovdje, u naoj stvarnosti! Drugu
tog ina ubojstva, u hodnicima suda, kancelarijama, s
verziju je napisao otac, zatim sam treu verziju radio ja.
javnim tuiteljima i tako dalje. No, to bi tada bio poli-
Moda se zato taj scenarij na samom snimanju mnogo
tiki film koji nisam elio raditi. Tada su me upozorili da
manje mijenjao od Otoka. Samo sam neke stvari prila-
je Jurica Pavii napisao roman koji se ne bavi sluajem
godio scenografiji: scenarij se dogaa u gradu uz more
Zec nego openito sluajevima ratnog zloina. Roman
tako da je obala odmah blizu, ali nismo nali takav grad
mi se svidio i shvatio sam da je to mnogo toniji pravac
nego smo snimali u St. Vinentu u Istri koji je na brdu.
za bavljenje problemom ina ratnog zloina, jer sam
Amerikanci napiu scenarij i sagrade grad, ba ih briga.
elio obraditi stanje drutva koje dovodi do tog ua-
Onaj bijeg iz zatvora sam prilagodio prostoru koji je
snog dogaaja, tolerira ga i postavlja zloin drutveno
tamo bio i to je to.
prihvatljivim.
Slina stvar je bila kod Svjedoka koji su iz financijskih razlo-
Neki od glavnih likova romana su u filmu drugaiji, kao i od-
ga iz Splita premjeteni u Karlovac.
nosi koje stvaraju.
Brean: Kako su oba ova filma, Otok i Maral, nastala u
Brean: Htio sam intenzivirati dramu, da djevojicu
Tumanovo vrijeme, a njegovo poimanje kulture je bilo
ne skriva baka nego majka, da ubijeni ovjek ija smrt
da je kultura uzviena, da je to jedna kua na Olimpu
potie ubojice na otmicu djevojice nije prijatelj nego
gdje svi govorimo nekim uzvienim glasovima, ja sam
otac elio sam intenzivirati emocije, jer u trenutku
u prva dva filma odluio karnevalizirati ivot. Pa sam
kad se potegne pitolj, da ga potegne brat na brata,
radio komedije. Imao sam potrebu napraviti drugaiju,
a ne prijatelj na prijatelja. Kad dva lika uu u sukob,
humornu verziju te kulture, kulturu u opoziciji. Kada
da ue sin s majkom, brat s bratom, i jo se sve doga-
je 1999. godine umro Tuman, oekivao sam da e se
a pokraj lijesa mrtvog oca koji tamo lei kao kakav
Hrvatska promijeniti i shvatio da vie nemam potrebe
mrtvi kralj. Drama je intenzivnija kad su odnosi meu
za komedijama jer nema te uzviene kulture kojoj bi
likovima bliskiji. Brat eli prijaviti brata sudu jer ne eli
bio opozicija. Ali sam zato primijetio da se drutvo ne
tolerirati da mu je brat ubojica djeteta i ratni zloinac.
suoava s onim s im se mora suoiti. Barem sam ja
Bilo mi je jako vano da film bude obiteljska drama, a
imao taj dojam, moda je krivi, ali sam imao taj dojam.
ne da pria bude politika. U romanu je super da te veze

nisu vrste, ali ne i u filmu. U romanu su bila petorica
Mnogi ga jo uvijek imaju. ini mi se da ti inspiracija za film
ubojica. U filmu se nema vremena razvijati pet likova,
lei upravo u tim nekim opozicijskim nagonima spram vlada-
troje je sasvim dosta.
jueg mnijenja, ne nuno politikog, vie drutvenog.

Brean: Stvar je u tome da ivim u jednom vremenu i
Jurica Pavii u razgovoru o Svjedocima kae da je zadnja
prostoru i da taj odnos prema vremenu i prostoru u ko-
verzija scenarija znatno promijenjena i da on na njezinu radu
jem ivim stvara neki moj svjetonazor toga trenutka
nije sudjelovao. Zato promjene?

Brean: Forma o tri prie je ve postojala, ali odnosi
Koji je mogao biti i eskapistiki
nisu. Koliko god sam se bavio scenarijem pokuavajui
Brean: Da, ali ima i takvih filmova koji su dobri, zato
intenzivirati odnose, nisam uspijevao jer sam pratio
ne, samo ja sam drugi tip ovjeka. Stanje u drutvu u
roman. Dva, tri tjedna pred snimanje sam shvatio da
meni izaziva neki stav koji, kroz moj svjetonazor, izlazi
nee biti dobar film. A probe su ve krenule! Pazi, bio bi
u filmu. U Svjedocima sam htio da se zapone s nekim
taj film moda i dobar i da je ostala predzadnja verzija
suoavanjima koje smo stavljali pod tepih. Prvotna ide-
scenarija, ali ne bi bilo intenziteta koji sam elio. Bio bi
ja je bila da radim film o obitelji Zec. Kada sam poeo
to mnogo vie politiki film, a mnogo manje film bur-
raditi tu priu shvatio sam da se dramska tenzija ne
nih emocija kakve daje obiteljska drama. U toj zadnjoj
nalazi u samom dogaaju, ubojstvu, jer su taj dogaaj
verziji su se promijenili neki likovi brat, majka, otac,
izveli patoloki tipovi, kakvih ima svuda u svijetu, ne sa-
bratova djevojka-novinarka, i izbacio sam lik novinara
mo u Hrvatskoj, nego da se pravi dramski zaplet odvija
koji je imao sukob s onim doktorom.
111
Matiieve drame poslovino vrve filmskim motivima, pa ta-
as?
ko i ena bez tijela. to te "zakailo" za nju zbog ega si
Brean: Samoubojstvo. Samoubojstvo Bojana Navojca
poelio raditi film Nije kraj?
koji stavi bombu u usta i potegne upalja. To sam dodao
Brean: Zapravo, zakailo me ono ega u drami uope
na prvi dan snimanja.
nema. A to je ljubavna pria.
To je jako vana scena. Promjene likova su znaile i promje-
Branitelj i prostitutka su, prigodno za film, dva potpuno ra-
nu njihovih psihologija to pak povlai i promjene u njihovim
zliita svijeta.
postupcima
Brean: U drami on nju dovodi kui i samo se s njom eli
Brean: Kad se promijeni jedan odnos, vie nita nije
oeniti (da bi joj ostavio mirovinu nakon svoje smrti i
isto. Najedanput onaj koji pokuca na vrata nije kolega
tako se iskupio za ratno nedjelo u kojem je asistirao
nego je sin pokucao svojoj mami. Mater (Mira Karano-
svojim suborcima dok su je silovali). Za ljubavnu priu
vi) je dobila intenzitet, ona je u Juriinu scenariju bila
nema vremena, drama je jedinstvo mjesta, vremena i
tono takva kakva je u filmu, samo to je u filmu do-
radnje. I to je genijalan motiv, briljantan. Ali se meni
bila odnos sa svojim starijim sinom, a ne sa sinovim
svidjelo ono to latentno postoji u drami, a to je mo-
prijateljem. Ona odjednom vie nema problem "drati
gunost ljubavne prie. I odmah sam Mati rekao to me
stranu" svome sinu nego ima problem s dva sina koja su
zaintrigiralo
potegla pitolj jedan na drugog. Kako sam promijenio

te odnose, sve ostale kockice su sjele na svoje mjesto.
Ali to onda zadire u osnovni motiv drame...
No nije mi bilo teko jer sam o svim likovima znao sve
Brean: To najdublje zadire u prvi motiv: da li junaka
kroz onih sedam verzija prije pa sam mogao u manje
motivira ljubav ili savjest? Ako je ljubav, moe biti dje-
od dva tjedna napisati scenarij. Tu mi je pomogao ivko
lomino savjest, ali onda ona nije toliko bitna. Ako je
Zalar (direktor fotografije). ivko je radio jako puno na
u pitanju samo njegova savjest jer umire bolestan od
prvom kadru, to je kadar koji traje est minuta, a scena-
karcinoma, onda gubim emociju. To smo Mate i ja od-
ristiki skoro da i ne postoji. Tim prvim kadrom morao
mah raistili meni je vana emocija izmeu glavnih
sam rei: a) ovo je jedna pria sporog ritma, b) pratit e-
likova. I sad tu dolazi do drugog problema. Ako razvi-
mo ove ljude u raznim situacijama i c) njihove sudbine
jamo emociju, motiv silovanja iz drame postaje pro-
e se isprepletati. Ja to kaem u prvih est minuta i on-
blematian. Da li bi se ena zaljubila u ovjeka koji je
da je poslije lako priati priu. Zalar je napravio odlian
sudjelovao u njezinu silovanju? Ako joj ne kae da je
posao, taj kadar je u svjetskim mjerilima dobar.
sudjelovao u njezinu silovanju, faktiki je siluje po drugi put. Ako joj kae da je sudjelovao, nema anse da se
Kakve su bile reakcije ekipe na promjenu scenarija?
ona zaljubi u njega. I to je bila "kvaka 22", opaki pro-
Brean: Kad sam dao glumcima novi tekst to je bilo
blem. Ima, naravno, filmova gdje je ena u odnosu sa
divno! Scenarij je bio koncipiran onako kako ide film:
ovjekom koji ju je silovao, ali to je Noni portir, a mene
najprije jedna pria, pa druga pria, pa onda komadii
ne zanima patoloki odnos. Zatim sam doao do udne
jedne prie, pa komadii druge prie, tree to lako
spoznaje da se ena ne moe zaljubiti u ovjeka koji
prati na filmu jer pamti sliku. Kad su proitali scenarij,
ju je silovao, ali da se moe zaljubiti u ovjeka koji joj
glumci su rekli da nita ne razumiju, da nemaju pojma
je ubio mua. Bar je tako u mom filmu.
o emu se tu radi. Rekao sam: "Ajmo ljudi uzet' kare,

izrezat' scenarij i sloit' kronoloki scene, da ljudi znaju
A uj, to je nekako prirodnije, mu je zamjenjiv, ali ovo drugo
to glume!"
nije
Brean: Ti kao ena to razumije. No, to je delikatno
Jesi li i sebi tako pomagao sa slaganjem kronologija, s obzi-
pitanje, ubojstvo je svakako i pitanje oprosta jer se tu
rom na to da je sloena struktura filma?
radi o okolnostima, ali silovanje je neoprostivo. Pogoto-
Brean: Ne, sve sam imao u glavi. Imao sam snimljen
vo na nivou da se nakon njega ostvari nekakva ljubavna
film u glavi. Iz scene u scenu sam znao kako ide.
veza. Naalost, morao sam neto rtvovati, ili ljubavnu
112
62 / 2010
Sjea li se neke konkretnije situacije koju si dodao u zadnji
62 / 2010
Ilija Ivezi u filmu Maral (1999)
priu ili motiv silovanja. Ali ako izbacim motiv silovanja,
vojvoda, zapovjednik paravojnih snaga, a taj in sigurno
to ostaje? Zato smo uveli priu o snajperu. To rjeava
nije dobio na lijepe oi, i zadatak snajperista je likvidi-
puno stvari: ubijen je mu, ubijen je mu pred oima
rati neprijateljskog zapovjednika. To to ga je Martin
ene, ona njega ne vidi, on nju dugo vremena gleda pa
ekao kod kue i ubio nakon seksualnog ina sa enom,
moe razviti odnos prema njoj
to je takva pria, ali Martin nije ubio civila, nije napravio ratni zloin. Htio sam se maknuti od ratnog zloina
Kako ti je palo na pamet ba da bude snajperist? Zato to je
jer je neoprostiv, ako nije ratni zloin onda ima anse
vizualno atraktivan za film ili..?
za ljubavnu priu.
Brean: Radio sam 1995. godine dokumentarni film o

vodu snajperista i razgovarao s puno njih. To su ljudi
U jednoj verziji scenarija, Desa je imala sina invalida u Beo-
koji su tijekom rata imali vrlo delikatne zadatke.
gradu, i Martin je iao po nju i doveo ih oboje kui. Zato je to

odbaeno i kako ste radili korake ka finalnoj verziji?
Nije li to moralno dubiozan zadatak, ak kukaviki, biti skri-
Brean: Taj sin je bio ak i retardiran. Dali smo joj dijete
ven od neprijatelja i nedodirljiv?
da joj oteamo ivot. Ali vidjeli smo da smo mehaniki
Brean: To je naprosto takav vojni zadatak. Naravno i
nagomilali motive.
unutar njega moe napraviti ratni zloin, kao to su

srpski snajperisti po Sarajevu gaali civile, djecu ta-
Da joj date opravdanje za to to se bavi prostitucijom?
mo su snajperisti bili ljudi bez due i srca. Postoji film
Brean: Da, ali.. na kraju je prostitutka zato jer je jedna
Neprijatelj pred vratima s jednim ruskim snajperistom
potpuno alkoholizirana, izgubljena osoba i zato to je
i jednim njemakim, pa tko e koga. A ima li tu asti,
upala u ruke gadnim tipovima, makroima. Nakon te, pr-
relativno je. Time to je snajperom ubio Desina mua,
ve verzije smo shvatili da smo previe nagurali motiva:
Martin nije izvrio ratni zloin. Njezin mu je bio srpski
silovana, retardirano dijete. Osim toga, ona Martinova
113
62 / 2010
Kreimir Miki i Mirjana Karanovi u filmu Svjedoci (2003)
mama je bila stalno prisutna u stanu. Graditi ljubavnu
ona sazna da je on ubojica njezina mua opaka pre-
priu s mamom u stanu je oteavajue jer se intencije
preka. Ona odluuje hoe li otii od njega ili nee i s
glavnih junaka slabije vide zbog prisustva tree osobe
njim se obrauna, ali tada izvana nastupe problemi, nje-
zato smo maknuli mamu! Tako da su sve intervencije
govi suborci ga ele likvidirati. I oni se uspiju izboriti s
koje sam radio bile takve da dam mogunost za razvoj
neprijateljima i ostvariti ljubav, ali sada dolazi zavrna
ljubavne prie.
prepreka on je smrtno bolestan. Ona odlazi. Ako tu

prepreku stavim na poetak, propada mi pria.
Kako si onda uklopio Martinovu savjest koja je u drami glavni motiv, a koju pobuuje injenica da umire od raka?
Ne nuno, ako se stvar obrne: ljudi se zaljubljuju i u bolesne,
Brean: U filmu, savjest je postala inicijalna kapsula
tim vie je takva ljubav traginija. Tada bi moglo biti zani-
ali motiv je ljubav. Shvatio sam da ne mogu igrati kro-
mljivo gledati njezinu unutranju borbu kojom se opire da se
noloki. Jer ako odmah bacim tu kartu da ovjek ima
zaljubi. Pa i ako se zaljubi u ovjeka koji ima rak, ona jo uvi-
rak mozga i da e umrijeti, gledam ljubavnu priu koju
jek ne zna njegov pravi motiv zato ju je doveo, da se osjea
nee ostvariti, a ja sam romantik, elim da ta ljubavna
odgovornim to je ona, izgubivi mua, postala prostitutka.
pria uspije. to je klasina ljubavna pria? Imamo jed-
Brean: Da, ali ja ovdje igram izmeu komedije i tra-
nog mukarca i jednu enu, a izmeu njih prepreke. A
gedije, ako krenem s rakom, nema vie komedije. A
ovdje tih prepreka ima jako, jako puno. Prva je to to je
druga stvar je to je onda onaj dijalog kada joj Martin
ona prostitutka pa je mora otkupiti od makroa, dovesti
nudi brak da je materijalno osigura nakon svoje smrti,
kui. Druga prepreka je da je on ubojica njezina mua
predvidljiv dijalog. Ovako, kad taj dijalog pone u fil-
i da ona to ne zna. Njoj je udno zato ju je dovukao
mu, ne znamo kamo e nas odvesti. I kad kae da ima
kui kad od nje ne trai seks, a otkupio ju je, pa ne zna
rak mozga, i gledatelj je iznenaen, u nevjerici kao i
je li homoseksualac ili nije. Zatim, kad ostvare ljubav,
Desa, kasnije dokaem da ga ima. Dramaturgija je jako
114
62 / 2010
slobodna jer smo uzeli sveznajueg pripovjedaa, Roma
bordel otkupiti kurvu. Taj detalj mi se, moda paradoksalno,
uru, koji je neutralan: on je na poetku radnje onaj
ini najiskrenijim, najmanje kalkuliranim trenutkom u filmu.
koji spaja i dovodi Martina u Beograd. U scenariju uro
Brean: Da, svi su mi rekli, "nemoj to, to je melodra-
nije imao teksta, ali smo znali da e biti pripovjeda.
matino". Ali, pitam ih, zato on radi sve to to radi

ako nema izuzetno snaan motiv? No zato su bile ta-
U scenariju nije bilo urinog voice overa?!
kve reakcije zato to smo u toj verziji scenarija na
Brean: Nije ga bilo u scenariju. Pa nisam znao koliko e
poetku znali razlog Martinova odlaska u Beograd, a u
trajati kadar, kako da znam to e govoriti?
montiranom filmu je to bilo iznenaenje. Naime, ovaj

film je velikim dijelom sloen u montai. Prvi put sam
Ali on ponekad daje kljune informacije. Nije li to tei put,
upotrijebio taj postupak u kojem je Sandra Botica-Bre-
uvoditi ga poslije snimanja?
an, moja ena, napravila lavovski dio posla. Trebalo je
Brean: Ovaj film sam mogao izmontirati bez voice ove-
dozirati tajnu, davati informacije, i ono to mi je bilo
ra, ali bi trajao pola sata due. Morao bih mnogo vie
jako vano paralelno vui radnju kroz komediju-dra-
vremena potroiti na nebitne informacije. Taj voice over
mu-komediju-dramu i da na kraju uemo dublje u dra-
daje prii tih komedije koji mi je trebao i znao sam da
mu, a zavrimo u komediji. Scenarij je bio napisan kao
kad ponemo skupljati film, prelaziti iz vremena u vrije-
nizanje komedija, komedija, komedija, da bi se nakon
me, da e mi taj voice over trebati da mi malo pomogne
45 minuta pretvorila u dramu, a to nisam htio. Dogodi
pratiti film jer bi bez njega taj film obian gledatelj ma-
se nesrazmjer, predugo smo u komediji da bi gledatelji
lo tee pratio. Uzor mi je ovdje bio Djevojka od milijun
kasnije prihvatili dramu.
dolara. Tamo je sveznajui pripovjeda sporedni lik koji

ba i nema neke veze s priom, pogotovo ne sa zadnjim
dijelom, i on pria priu o sudbini trenera i boksaice.
I to je dobro.
Mnoge stvari su se dogodile u montai. Scenarij nije
napisan kao slagalica, bio je napisan kronoloki, bilo
je flashbackova, ali ne ovako kako je u filmu. Scenarij
je poinjao s praenjem Linde Begonje i ljubavnika, s
detektivskim motivom, dakle onim to Martin radi za
ivot. I time kako Martin pri seksu s likom koji glumi
Mila Elegovi vidi kazetu i onda odlui otii po Desu.
Taj sam blok prebacio za kasnije, a film zapoeo situaci-
Svjedoke si radio kao istu dramu. Ako ne raunamo onu

jednu kominu reenicu koja je oito dodana po glumcima
Brean: "Jedan s velikom glavom, jedan s velikim nosom
i jedan runi." Preo je trebao opisati trojicu ubojica, a
da to ne traje dvije minute. U Svjedocima nisam mogao
dodavati odreenu dozu humora, jer kad bi imao imalo
humornog diskursa, to bi znailo da drim figu u odnosu na temu. Ja se u ovakvom filmu moram skinuti gol,
ne mogu imati neki ironini odmak, i to gledati s neke
svoje visine. Ja nemam prava na tu visinu, moram biti na
dnu zajedno sa svima.
jom da Martin doe kod ure i kae: "Ajmo u Beograd".

To sam napravio zato da bih kasnije u filmu otkrio o
Jesi li iz tog razloga, kombiniranja anrova, uzeo motiv na-
emu se zapravo radi, htio sam da postoji jedna tajna.
plaivanja lanih informacija o grobovima nestalih u ratu
Zato sam na poetak stavio Martina koji trai kazetu, a
koji se nalazi u drugoj Matiievoj drami, Sinovi umiru prvi, a
mi ne znamo jo zato je trai nego emo tek otkriti.
koja je urnebesna crna komedija?
Ovaj film poinje kao lagana komedija u kojoj uro sni-
Brean: U filmu su oni dijelovi koji su ena bez tijela
ma porni s ovcom i slino. A onda najedanput pone
drama, a ono to su Sinovi komedija. Iako, naravno,
prelaziti u neto drugo: rat, snajper, vidimo pijanu Desu
ne doslovno. Da, namjerno sam iskombinirao te dvije
u autobusu koja polugola lupa po staklima, i stvari pre-
drame da bih vodio paralelno komediju i dramu kroz
staju biti smijene.
film.
Svia mi se onaj trenutak kada Martin u bordelu gleda be-
To ti je ispoetka bio svojevrsni izazov?
svjesnu pijanu Desu i krene mu suza. Moda zato to je pate-
Brean: Opaki izazov. Ali, prva verzija scenarija nije bila
tika vjeto izbjegnuta time to gledatelja tek u tom trenutku
takva. Prva verzija je bila ista drama. Malo nam je falilo
ozbiljno zanima zato je jedan mladi doao u beogradski
zraka, da se malo pria otvori.
115
pitao: "Da ne doem ni sutra na snimanje? Moda nam
kih promjena do detalja, i ponekad postoji mnogo pravaca
krene"
koji se mogu izabrati i lako se izgubiti u tome. U tom sluaju

slua instinkt?
isti negativci i isti pozitivci su uvijek stereotipizirani. Lik
Brean: Generalno, radim po instinktu. Kasnije sebi
Doktora u Svjedocima je jedan takav negativac: control-fre-
objanjavam zato sam neto napravio jer mi treba to
ak, ovisnik o moi i manipulaciji. Ili su pak sadisti, svakako

predvidljivi. A opet ljudi vole apsolutne negativce. Hitchcock
je rekao da je film jak koliko je jak negativac.
Brean: Da, koliko je antagonist jak, toliko je situacija
opasna. Koliko je Aleksa blesav da stvarno opali orujem po gradu, toliko je situacija opasna. Doktor je Juriin lik. Negativci su zgodni za igrati i pisati, laki su.
Mene vie zanimaju motivi ljudi bez obzira bili oni negativci ili pozitivci Kad ima negativne postupke, oni
proizlaze iz neke situacije, realnih motiva, ivota koji
te doveo u to. Zato bi Aleksa bio negativac? Naao se
kao oficir u glupoj situaciji, psihiko stanje mu je takvo
kakvo je, ena mu je takva kakva je, mi ga na odreeni
nain razumijemo. Ja zapravo i ne mislim da je Aleksa
negativan lik. ak sam se trudio da i obrnutu, sotonsku
logiku Kerekeova Doktora iz pakla iz Svjedoka pokuamo razumjeti. Ne opravdati Taj lik je jako logian
ovjek, ali to je zastraujua logika. S tim da je Kereke
napravio zanimljivu ulogu stvarnog politiara kojemu
neu rei ime, politiara koji je u stanju rei "humano
preseljenje" bez imalo obzira za to kakve ivotne tragedije ta reenica donosi. To su politiari koji razmiljaju o tezama, a ne o ivotima ljudi, oni ih ne vide. Kod
negativaca mi je zanimljiva njihova biografija, kako su
postali takvi kakvi jesu. Jer je to kljuni emement.
objanjenje, jasniji mi je sljedei potez. Ali u trenutku

kad trebam neto napraviti, ne radim "po pameti", nego po instinktu. Kad sam radio one velike promjene u
Svjedocima, nisam znao gdje e me to dovesti, ali mi je
instinkt rekao da to probam i vidio sam da je ta verzija
bolja. Ne, moda, bolja, nego da vie pripada meni. Ali,
ima jo jedna stvar. Bio sam asistent reije deset godina
i bio sam asistent Zvonimiru Berkoviu, a Berk je stvarno znao pisati. I vidio sam na svoje oi kako se rjeavaju
problemi. Kad bi vidio da je neto problem, Berk je sjeo,
pero u ruke i napisao novi dijalog koji bi rjeavao sve
dramaturke, ali i reijske probleme.
Pomae li ti u tim situacijama razgovor ili suprotno, radije
se izolira?
Brean: Razgovor mi pomae. Razgovarao sam i sa Zalarom i s Matiiem. Ali zna kako se kae, svakog posluaj, po svome napravi. Kad te netko upozorava na probleme, nee ti nitko dati rjeenje, ali ako te upozorava
onda zna da negdje neto ne tima.
Jo bih se malo vratila na scenarij filma Nije kraj. U drami e-
na bez tijela lik Martinove majke dobiva jaku funkciju u epilogu nakon sinove smrti jer otvara pitanje hoe li svjedoiti
protiv Martinovih suboraca i tako nastaviti Martinov pokuaj
da iskupi ratnu krivnju, moda je ak podii na drutvenu ra-
Mladen, suborac u drami, odlian je negativac jer je vrhun-
zinu. S obzirom na to da u filmu nema ratnog zloina, zanima
ski licemjeran i to ne u politikom smislu da govori u to ne
me zato niste izbacili lik majke?
vjeruje, nego on vjeruje u to da su, poinivi ratni zloin, po-
Brean: Mama mi slui da doem do njegove bolesti.
inili neto ispravno, pravedno. U filmu je taj lik ublaen i on
Mama mi je dobar lik jer je to jedna opa atmosfera u
je glavni um koji organizira naplaivanje lanih informacija
Hrvatskoj. Ona lei u bolnici i tako sam mogao napraviti
obiteljima nestalih u ratu, promijenili ste ga tako da bezob-
Doktora kojega glumi Kereke, a to je doktor iz pakla.
zirno zarauje na tuoj nesrei, a stalno citira Shakespearea.
Kereke je i u Svjedocima glumio doktora iz pakla, samo vie
Brean: U drami je to tako jer postoji ratni zloin, u filmu
u ulozi Mefista.
ga nema pa se i negativac promijenio. On vie nije sudio-
Brean: Da. Kereke i Kuhn (policijski inspektor) su ima-
nik, ali mi je trebao da protagonistima postavi prepreke,
li scenu u Svjedocima koju su napravili gotovo sami. Ja
i jer sam htio dati malo iru sliku Hrvatske. Inae, on
sam dobio salmonelu i nisam taj dan bio na snimanju.
citira Shakespeareove sonete, a soneti su se u Shakes-
Probe te scene smo radili u bolnici, ali na snimanju su
peareovo vrijeme upuivali mukarcu. Tko shvati shvati,
je njih dvojica napravili bez mene, tako dobro da sam
meni je to bilo zanimljivo na koji nain je taj ovjek lud.
116
62 / 2010
Pisanje scenarija je konstantno donoenje odluka, od veli-
62 / 2010
Zanima me kraj. Prein lik, uro, kae u jednom trenutku:
se ponaati kao kranin, nee se svidjeti "velikim Hr-
"Ono to je reeno, ne mora biti sueno", mislei na junako-
vatima". Koja je implikacija da to iz teatra koji je mno-
vu smrtnu dijagnozu.
go artificijelniji prenesem u film? Znam da je Martin u
Brean: Na kraju sam ostavio otvoreno hoe li Martin
filmu vjernik, da u to nema dvojbe, ali ako inzistiram
umrijeti ili nee. Ostavio sam kraj otvorenim: moda e
na tome, to znai da on svojim plemenitim postupcima
ostati iv a moda i nee, ne znam.
kupuje sebi kartu za raj. A to nisam htio.
Nakon kraja prie, uro kae: "Ovo nije kraj", i dalje se film
I za kraj, kad pie, koliko otprilike verzija scenarija pie?
nastavlja u nekoliko, da tako kaem, krajeva. Je li to zbog
Brean: U kompjutoru imam, prvo: ena bez tijela 1. pa
toga da se zavri happy-endom s ironijskim odmakom, a koji
do 23, onda Nije kraj od 1. do 13. verzije.
je, barem se meni ini, neka vrsta tvog autorskog potpisa?

Brean: U Otoku, Maralu i Nije kraj postoji neki ironijski
Kako rjeava blokade pri pisanju, situacije kad ne zna to
kraj, ali u Svjedocima mi to nije bila namjera. Tamo likovi
dalje ili pad motivacije?
na kraju idu na granicu i elio sam napraviti tu granicu,
Brean: Neke blokade nemam, ali neki put proitam sce-
ali ne realnu, s rampom, nego granicu rata i mira, ivota
narij pa mislim da nita ne valja vidim da sam otiao u
i smrti, i da oni na toj granici postaju nova obitelj. To mi
krivo. Pa odem mjesec dana i ne taknem scenarij! Onda
je bila ideja, ali naravno teko je to objanjavati na ra-
proitam i prestravim se koliko jo posla imam. Tako je
cionalnom nivou, to je neto to se osjea ili ne osjea.
bilo s Juriinim scenarijem, zavrili smo u sedmom mje-
Cijeli film Svjedoci je mraan, htio sam napraviti drugai-
secu, otiao sam na more i 10. rujna se vratio, proitao
ju sliku kraja, "ruiastu". Iako, na nivou realizma, nema
i rekao: "majku mu!" i onda sam do 11. mjeseca muljao
tu happy-enda: djevojica je siroe bez igdje ikoga, on
po tekstu da bih u dva tjedna napisao scenarij.
bez noge, s njom ima neki udan odnos, ostavili su sve

iza sebe, nikakav happy-end. Nije kraj je hrvatsko-srpska
Ipak jo jedno pitanje. Radio si s vie scenarista, pa kako
ljubavna pria i ako dvoje glavnih junaka odu skupa,
izgleda ta komunikacija s obzirom na to da se svi izbori ne
bez obzira na to ima li on rak ili nema, onda sam rekao
mogu argumentirati nego se na kraju svodi na to to se ne-
"ljubav je rjeenje". Ali ako ne budu na kraju zajedno,
kome svia ili to nekoga negdje dira ili ne dira?
onda sam rekao "nema rjeenja". U moj svjetonazor ne
Brean: Kada dogovorimo pravac u kojem idemo, onda
spada da se oni raziu nego da ljubav jest rjeenje. Ako
tu nema puno dvojbi, onda zna to pae tom pravcu, a
oni mogu, onda svi moemo.
to ne pae. I scenarist i ja, kako se koji ega sjeti, dopunjujemo detaljima, ali nekako se uglavnom detaljima
uro stalno spominje kako je sve to vidimo u filmu, itava
bavim ja. Scenarist mi je uasno vana osoba, scenarij
pria, sluajnost. Jesi li htio izbjei ono pravilo da se pria
je temelj svega, a ja nisam sam to u stanju napraviti.
gradi dogaajima koji ne samo da logino slijede jedan iza
Potrebno mi je da netko napie scenarij da bih ja kao
drugoga, nego i jedan zbog drugoga?
redatelj, i kao scenarist, stvorio odnos prema tome. Ka-
Brean: Htio sam rei da iza svega stoji Boja interven-
ko mi zapravo priamo prie, i scenarist i redatelj, sa-
cija. Martin nije sluajno naletio na Desinu kazetu, i to
mo na drugaije naine, pokuava ispriati priu na to
ovjek koji ne gleda pornie. Nego je naletio na lik koji
bolji i zanimljiviji nain pa nije vano to ja vie volim
glumi Mila Elegovi koja se uzbuuje tako da pri seksu-
nego pomae li to rjeenje prii ili ne. Gadno je kad se
alnom inu gleda pornie, a lik na toj kazeti je bila Desa
razilazimo u tome da li neto pomae prii ili odmae.
koju je on prepoznao.
Ali, kad pone snimanje, moram znati rei kameri gdje

da stane, glumcu to da radi moram stajati iza scene
Zato nisi onda podcrtao da je on vjernik? Sluajnost i Boja
koju snimam i iitati je na toan nain. Znam da se sa
intervencija nije isto, isto je samo vjerniku, nevjerniku nije.
scenarijem na kraju moram suoiti sam.
Brean: Razlika izmeu drame i filma je u ovome: drama

se bavi pitanjem da li mi istovremeno moemo biti "veliki Hrvati" i krani? Mate kae da ne moemo. Ako e
117
FESTIVALI I REVIJE
UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791-22(497.5)"2010"(049.3)
Josip Grozdani
Dobri dani za hrvatski film
dokazivanje vitalizma hrvatskog filma.

Za razliku od 17. te 18, prologodinjih "punoljetnih"
Dakako, sve navedeno nimalo ne umanjuje kakvou po-
Dana hrvatskog filma, na kojima je izgledalo da Dani na
jedinih ostvarenja koja ljubitelji domae sedme umjet-
rubu zrelosti trae smisao vlastitog postojanja i zahtije-
nosti najee nemaju priliku gdje pogledati. Istina,
vaju dodatni angaman na osmiljavanju i koncipiranju,
zahvaljujui recesiji i tednji, hrvatski film na dravnoj
ovogodinja je, devetnaesta festivalska smotra doma-
dalekovidnici trenutno uiva izuzetno dobar tretman,
e kinematografije protekla sasvim mirno i bez ikakvih
jer se svakog petka u udarnom terminu na Prvom pro-
sporenja. Razlog tome donekle se krije i u dobrano ne-
gramu HTV-a prikazuju najsvjeiji i najee vrlo solid-
kritikom pristupu izbornika programskih sekcija koji
ni dugometrani igrani naslovi. Svakako, meu ak 36
su, moda voeni i eljom za nezamjeranjem, u neke
naslova kratkog metra uvrtenih u igranu selekciju 19.
segmente programa (ponajvie u igrani, ali u stanovitoj
Dana, nalo se prilino vrijednih, svjeih i intrigantnih
mjeri i dokumentarni) uvrstili ostvarenja koja ipak nisu
djela, ali, naalost, i onih za koje je teko dokuiti i-
zavrijedila prikazivanje na Danima. Zapazio je to i tro-
me su zasluili uvrtenje. Autori igranih filmova glavne
lani ocjenjivaki sud Dana, koji je na samom poetku
su tematske preokupacije pronali u intimnim, obitelj-
zakljuio da "ili su selektori bili previe liberalni, ili su
skim, ljubavnim i egzistencijalnim dramama u pravilu
se prole godine u Hrvatskoj snimali stvarno jako do-
urbanih mladih ljudi, a pored razvidnog utjecaja carve-
bri igrani filmovi". Naalost, posrijedi je ipak ono prvo,
rovske kratke proze iz koje je posuen zamjetan broj
odve dobrohotan stav nekih izbornika zbog kojih su
celuloidnih tema i motiva, moe se primijetiti i sve izra-
Dani bili sadrajno pretrpani i neformalno produeni za
enija tendencija mladih autora da se okuaju u stvara-
jedan dan. Meutim, spomenuti prigovori ipak su na-
nju filmova ceste.
elne prirode, budui su i ovogodinjim izdanjem Dani
Sara Hribar predstavila se dvama kvalitativno ujednae-
jo jednom potvrdili svoju vanost. Jer, premda je rije
nim djelima, istinitom priom o ubojstvu zagrebakog
o manifestaciji koja je u sve bogatijoj ponudi filmskih
taksista, crnohumornom egzistencijalnom dramom Ta
festivala u Zagrebu i diljem Hrvatske osuena na tavo-
tvoja ruka mala i romantinom melodramom artistikih
renje na margini zanimanja kulturne i ire drutvene
pretenzija Libertango. Oba filma imponiraju sugestivnom
javnosti, razlog emu je i nepostojanje jasno profilira-
melankolinom ugoajnou i uspjelim doaravanjima
ne i posve suvisle koncepcije, neosporna je i injenica
egzistencijalnih tjeskoba protagonista zarobljenih u
da sve vei broj gledatelja na svakom novom izdanju
ivotnom limbu i rutini svakodnevice. Dok Libertango,
Dana jasno ukazuje da za filmskim festivalom ovakva
pria o "kraju ljubavne prie" dviju djevojaka, crno-bi-
profila svakako postoji potreba i da bi vrijedilo detalj-
jelom fotografijom te umetanjem pomaknutih, nadreal-
nije poraditi na njegovu osmiljavanju i koncipiranju.
nih i poetinih sekvenca mladog para koji plee na za-
Kao to sam na stranicama Hrvatskog filmskog ljetopisa
grebakom Glavnom kolodvoru, propituje teme ljubavi,
ve konstatirao, pored toga bilo bi poeljno i da na e-
slobode, posesivnosti, nesputanosti i (ne)pristajanja na
lo festivala doe neka energinija i smislom za (samo)
konvencije, Ta tvoja ruka mala usmjerena je na udne
reklamu obdarenija osoba, koja bi poradila na profesio-
putove sudbine, ivotnih sluajnosti i neumitne tragi-
nalnijoj organizaciji Dana te njihovu atraktivnijem mar-
ne kobi koja e nesretnog taksista Ivu Robia, u skladu
ketinkom profiliranju. Ovako Festival i dalje ostaje ne
s crnom obiteljskom "tradicijom", jedne srijede odvesti
pretjerano ambiciozna smotra ija je temeljna zadaa
u smrt. U oba filma autorica iznimno mnogo pozornosti
118
62 / 2010
Uz program igranih filmova na 19. Danima hrvatskog filma, Zagreb, 611. travnja 2010.
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
Josip Grozdani: Dobri dani za hrvatski film
posveuje kreiranju sugestivnog ozraja, ekonominom
ije reetke tvori i velika fasadna reklama za mobitel.
no efektnom karakternom profiliranju protagonista (oni
U aktualan trend celuloidnog tematiziranja maloljetni-
u Libertangu su fluidniji, dok je taksist u Ta tvoja ruka
kog nasilja i bullyinga, razvidan primjerice u kljunim
mala konkretniji i ivotniji), pogotovo pri radu s glum-
ostvarenjima kontroverznog Larryja Clarka te hvaljenim
cima, pa je prilino razvidno kako je dolo vrijeme da
naslovima Iskupljenje na rijeci (Mean Creek, Jacob Aaron
se Sari Hribar omogui rad na dugometranom filmu.
Estes, 2004) i Alpha Dog (Nick Cassavetes, 2006), uklapa
Dvama se filmovima predstavio i Kristijan Mili, na-
se i Neboja Slijepevi sa svojim filmom amar. Priu o
glaeno anrovski i esto trash profiliran autor koji u
klincima koji rastu u disfunkcionalnim obiteljima i bez
naslovu ampion, prii o mladom redikulu Andriji koji
roditeljske ljubavi i brige, preputenima samima sebi i
tijekom rata u Bosni ivi od pomoi vojnika, na ni po e-
ulici, Slijepevi reira sigurno, a uporabom kamere iz
mu pamtljiv nain varira uvodni segment filma Tu (2003)
ruke sugerira ivotnost i dokumentaristiki realizam,
Zrinka Ogreste, a u onom Zamka (za) snimatelja stvara
oslanjajui se i na vrlo solidne male glumce s kojima se
bizaran whodunit krimi o nizu zagonetnih ubojstava s
oito dosta radilo. Meutim, i ovdje su problem pretje-
kojima se suoava ekipa na setu jeftinog pornia. Poto-
rana doslovnost i banalnost, jer je od prvog trenutka
nji je film, koji bi se duhovito mogao nasloviti "Deset
jasno da e roditeljska nebriga rezultirati skretanjem
malih pornomana", zabavan, ali u osnovi i nepotreban
djece u nasilje i kriminal, koji e se opet piramidalno
primjerak eksploatacijskog trasha, no Miliu kapa dolje
generacijski perpetuirati kroz zlostavljanja mlaih, sla-
zbog dosljednosti u "furanju svog filma".
bijih i(li) nezatienijih od sebe.
Nagrada za najbolji scenarij i Oktavijan u kategoriji
Sve do zavrne ironine poante, u kojoj netom zapo-
najboljeg igranog filma opravdano su pripali Igoru Mir-
sleni mladi Rom na reciklanoj traci sortira otpad po
koviu, scenaristu i redatelju kratkog filma Inkasator,
kojem je sm tog jutra prebirao na Jakuevcu, naslov
prethodno prikazanog u sklopu omnibusa Zagrebake
Recikliranje Branka Itvania svodi se na razmjerno
prie (2009). Pet segmenata tog kakvoom neujedna-
zgodno, no uglavnom povrno gomilanje, da ne kaem
enog omnibusa na Danima su zaivjeli i kao zaseb-
recikliranje stereotipa o "slikovitim" Romima i njihovu
na ostvarenja, neka i djelomino izmijenjena, da bi ta
nainu ivota, koje spaava raspoloena uloga Slavena
dekontekstualizacija odreenim filmovima pomogla, a
Knezovia. Oni segmenti Zagrebakih pria koji gube
nekima pak napravila medvjeu uslugu. Nekad vrsnom
"osamostaljenjem" svakako su Najpametnije naselje u dr-
politikom televizijskom novinaru Igoru Mirkoviu lee
avi Ivana Ramljaka i Marka kobalja, te pansko konti-
urbane teme, to je bilo jasno jo na 17. Danima hrvat-
nent Ivana Sikavice. Dok je prvi film ispoetka zabavna
skog filma, kada je prikazan njegov dvadesetominutni
i duhovita, no u nastavku rutinska i nematovita lana
igranofilmski prvijenac, promiljena, stilski zaokruena
TV reportaa o naselju Siget, u kojem ive najgenijalniji
i efektna drama Krupni otpad. Premda je rije o odre-
ljudi, pri emu je za razliku od verzije iz omnibusa djelo
enom kvalitativnom koraku unatrag, Mirkoviev drugi
sada dobilo suvian uvodni i zavrni dramaturki okvir
igrani film realistina je, odlino odglumljena, ozrajem
s dvojicom policajaca, drugi je Hillovim Ratnicima podze-
apsurda proeta i duhovita crnohumorna pria o starim
mlja (The Warriors, 1979) nadahnuta, temom aktualna i
suprunicima koji se prepadnu tamnoputog slubenika
pristojno reirana, no dobrano plitka pria o sukobima
Elektre koji im pokuca na vrata. Iako stari brani par
kvartovskih "bandi".
utjelovljuju uobiajeno izvrsni veterani Marija Kohn i
Nagradom za najbolju reiju kratkog igranog filma Ni-
Pero Kvrgi, u cjelini je naalost posrijedi dobrano kon-
ta osobno uglavnom je zaslueno nagraen talentirani
vencionalna minijatura koja povrno tematizira stara-
Marko anti, mladi rijeki filma iji je naslov Sretan
ku osamljenost, otuenost, tekoe u meusobnoj ko-
put Nedime (2006) na Filmskom festivalu Tribeca 2007.
munikaciji, zamrle odnose s djecom i strah od drugog i
godine ovjenan priznanjem Student Visionary Award,
drugaijeg. Premda je pohvalno to autor u odreenoj
kao i nagradom za najbolji kratki film na 12. Sarajevo
mjeri pokuava biti drutveno kritian i angairan, on u
Film Festivalu. Budui da to djelo nisam imao priliku
tome povremeno zapada i u pretjeranu doslovnost, pri-
pogledati, na temelju antieva recentnog ostvarenja
mjerice, u tome da stan dvoje staraca nalikuje na kavez
moe se zakljuiti da je rije o promiljenom i anrovski
119
veze u raspadanju i egzistencijalne dvojbe jedne od
minutau kratkog metra. Pria o meusobno karakter-
djevojaka efektno su i gotovo opipljivo minimalistiki
no razliitim mladim delinkventima Roku i Borisu, koji
doarane i redukcijom svjetla, smjetanjem veeg dijela
jedne veeri krenu u pljaku kue ne znajui da u njoj
filma u interijer tamnih tonova te zavrnom sekvencom
ivi sveenik, dinamina je, dostatno energina i spret-
u kojoj zrelija cura besciljno nou hoda pored promet-
no reirana. Ako nije presmiono tvrditi, ini se da su
ne ceste.
autora za priu o nasilnim momcima i razliitim aspek-
Dok ulogama u dugometranim igranim filmovima i ne-
tima dobra i zla dijelom nadahnuli filmovi Funny Games
ma previe sree, za to je najbolji primjer posve pro-
(1997) i(li) Funny Games US (2007) Michaela Hanekea. Za
maena egzistencijalna socijalna drama U zemlji udesa
razliku od Hanekeovih filmova, Nita osobno ne posje-
(2009) Dejana orka, prepoznatljivo lice iz TV reklama
duje izraenu socijalnu kritinost, subverzivnost, kao
i glumac ZKM-a Goran Bogdan neusporedivo je zani-
ni crnohumorne metafilmske ekskurse, ali jest cjelovi-
mljiviji u filmovima kratkog metra. Na ovogodinjim je
to, jezgrovito i inteligentno koncipirano djelo u kojem
Danima tako nastupio u ak est naslova u kojima je
autor deomonstrira spretno snalaenje u zatvorenom
vrlo sigurno utjelovio niz senzibilitetima i karakterima
prostoru i efektno koritenje mizanscene, te koje ga
razliitih, pa i posve oprenih likova. Meu prikazanim
predstavlja u vrlo povoljnom svjetlu.
filmovima autor ovog teksta kakvoom izdvaja Hladnu
Dostatno vjeto snalaenje u ogranienom prostoru od-
frontu Uroa ivanovia, jo jednu ugoajem Carvero-
lika je rada i mlade Silvane Dunat, koja film Hodnik k
ve poze proetu minijaturu o dvoje mladih, u naizgled
izlazu potpisuje kao redateljica, scenaristica i montaer-
skladnoj vezi, koji mogue upravo poinju zajedniki
ka, koja je usto izabrala i filmsku glazbu. Premda je rije
ivot. Dok se u stanu u koji su se uselili prije nekoliko
o poneto pretencioznom i dijelom silom prilika plo-
dana sue svjee lakirani parketi, njih dvoje toplu ljetnu
nom ostvarenju, u kojem je naglasak stavljen na formu
no provode na krovu zgrade u intimnom razgovoru i
i u kojem se prepoznaju spomenuti Carverovi utjecaji,
ljubavnim igricama. No jedna njegova nesmotrena ree-
pria o vezi studentice Monike i njezina ambicioznog
nica o ne tako davnom susretu s bivom djevojkom kod
deka Petra, odnosa koji je predoen iskljuivo u interi-
nje e izazvati ljubomoru i naznaiti pukotinu u privid-
jeru uskog hodnika u kojem se oboje svakodnevno kre-
no idealnom odnosu. Partnerica izvrsnog Bogdana ov-
u i gdje intenzivno pulsira ivot, prilino je vjeto obli-
dje je podjednako uvjerljiva Marina Redepovi, dosad
kovana "vjeba na zadanu temu". Oekivano, u uskom
ne ba poznata glumica, koja je za sigurne i zrele uloge
e hodniku na vidjelo izbiti ne ba suptilno predoene
u filmovima Crveno Sonje Taroki i Puni krug Barbare
meusobne razlike dvoje protagonista, razlike u karak-
Vekari ovjenana nagradom Dana za najbolje gluma-
terima, temperamentima, oekivanjima od budunosti i
ko ostvarenje, zbog ega se moe pretpostaviti da je
spremnosti na toleranciju, koje e se u zavrnici dosta
pred njom svijetla budunost. I dva spomenuta filma za
ishitreno i nedovoljno elaborirano pokazati nepomirlji-
koja je nagraena, kroz prie o zategnutim odnosima
vima i dovesti do prekida.
emotivne djevojke i njene posesivne majke, odnosno, o
Vrlo slini carverovski motivi dominiraju i u filmu Tetra-
relacijama unutar ljubavnog trokuta iji su vrhovi dvoje
pak scenarista i redatelja Luke Peruzovia, prii o dvje-
suprunika i njezin ljubavnik, nude zanimljive ali, naa-
ma djevojkama u jednom zagrebakom podstanarskom
lost, ne i poticajne varijacije manje ili vie intrigantnih
staniu kroz iji veernji razgovor postaje jasno da je
intimnih, egzistencijalnih i romantinih drama.
njihovoj ljubavnoj vezi doao kraj. Oito je da se meu
Kao i na svakim Danima, i na ovogodinjim je prikaza-
njima ve odavno sve svelo na rutinu, da ona zrelija i
no nekoliko filmova koje nije lako smjestiti u odreenu
moda starija cura u interpretaciji Marije Tadi tek
vrstu. U pravilu su uvijek posrijedi djela koja se kreu
iz navike i straha od drastine promjene jo uvijek, ali

sve tee, podnosi nezreliju i razmaenu djevojku, koju
na tankoj razdjelnici igranog i eksperimentalnog filma,

a na ovim je Danima takav sluaj bio s filmovima Colour
tumai Lana Bari (koja je i protagonistica sjajnog utog
Lab Vladimira Konara i Nestajanje Josipa Viskovia. Dok
mjeseca Zvonimira Juria, takoer segmenta Zagrebakih
prvi nudi likovno i koncepcijski vrlo promiljenu, za-
pria neuvrtenog u program DHF-a). Tjeskoba njihove
bavno bizarnu, kombinacijom glume i plesa ostvarenu
120
62 / 2010
usmjerenom autoru koji zna kako optimalno iskoristiti
FESTIVALI I REVIJE
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
priu o ekscentrinom znanstveniku koji u laboratoriju
bilo kojem mukarcu. Jer, potrebu da ugaa uvijek si-
za prouavanje boja izuava utjecaj razliitih boja na
tom i uredno odjevenom suprugu Vinja e na koncu
psihu i ponaanje ene, Nestajanje je tek neto vie od
pokuati makar dijelom kompenzirati svojim odnosom
dvije minute dug, vizualno doraen, te s asocijacijama
spram sitnog kriminalca Stalonea, mladia kojega je be-
na nijemi film ostvaren kroki o glazbeniku koji umoran
zuspjeno pokuala nagovoriti da je ubije.
nakon nastupa u garderobi doslovce pone iezavati
Meu ostvarenjima koja nisu zasluila da budu uvrtena
zajedno sa svojim instrumentom i dijelovima namjeta-
u konkurenciju Dana osobito se izdvaja zamorni jed-
ja.
nosatni film ceste Odredite nepoznato Vjerana Vukai-
Nastupi oekivano izvrsne karakterne glumice Marije
novia i Ines ulj, dramaturki zbrkana, nekoherentna,
Kohn najuspjelije su sastavnice razmjerno atmosferi-
isprazna, preduga i neopravdano ambiciozna pria o
nih, no izvedbeno mediokritetskih i odve akademskih
najboljim prijateljima Cigi i Maxu, koji jednog vrelog
filmova Pola ure za baku Jure Pavlovia i Rublje Nicole
ljetnog dana u starom automobilu pokojnog Maxova
Volavka. Oba su filma drame o otuenim obiteljima
djeda kreu prema moru. elei kreirati tarantinovsku
obiljeenima generacijskim jazom i nerazumijevanjem,
cjelinu obogaenu elementima horora, natruhama ap-
naglaavanjem opreka urbanog i ruralnog, odnosno,
surda i naznakama socijalnokritikih opservacija, autori
konzervativnog i modernog. U oba sluaja Marija Kohn
su ba poput svojih junaka, zalutalih u "negostoljubi-
je baka za koju djeca i unuci nemaju ni vremena ni str-
vim" hrvatskim bespuima, izgubili kompas i pogubili
pljenja, a u naslovu Rublje njezin odnos s potomstvom
se u slijepoj vonji meu anrovima i autorskim preten-
dodatno je optereen stvarnim i metaforikim posljedi-
zijama. Slino se moe rei i za poneto suvisliji naslov
cama, traumama i ranama iz minulog rata.
Pet lakih koraka Mije Prki, priu o troje prijatelja koji e
Angaman takoer sjajne i uvijek pouzdane Mirjane
tijekom povratka automobilom iz Hercegovine u Split
Karanovi glavni je adut filma Torta s okoladom Doro-
spletom okolnosti dospjeti u minsko polje zaostalo iz
teje Vui, emotivne, razmjerno sugestivno ugoajne,
Domovinskog rata, u kojem e jedan od njih izgubiti
elegantno reirane, nepretenciozne i crnohumorno po-
ivot. Prividno intrigantna dramska situacija u kojoj
maknute prie o eni koja na pragu starosti iznenada
troje neodgovornih, budalastih i pripitih protagonista
postane udovica. Osim to smru supruga gubi emotiv-
iznenada postaju svjesni da su se nali u smrtonosnoj
ni ivotni oslonac, remeenjem svakodnevnih branih
zamci, ne uspijeva prikriti besmislene dijaloge, krutu
rituala i suoenjem s neoekivanom samoom Vinja
i statinu reiju, nedostatak tenzije te antipatine i sa-
gotovo gubi i smisao i razlog ivota. A u tom gublje-
svim nezanimljive likove za ije sudbine gledatelj nima-
nju smisla oitava se i autoriina nakana da ukae na
lo ne mari.
apsurd tradicionalnih branih odnosa i malograanskih
Napokon, zakljuimo ovaj tekst konstatacijom da su
konvencija, s osobitim alcem usmjerenim na nenamet-
ovogodinji Dani imali sreu da se iz kvantitete prikaza-
ljivo ironiziranje navodno imanentne i gotovo opsesiv-
nih filmova u igranoj selekciji uspjela roditi i kvaliteta.
ne potrebe ene da skrbi o svom, a u sluaju nude o
A i to je ve sasvim dovoljno.
* Manji dijelovi ovoga teksta iskoriteni su i u lanku "Idu dani..." dvotjednika Vijenac u broju 421. od 22. travnja 2010.
121
FESTIVALI I REVIJE
UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.229.2(497.5)"2010"(049.3)
Josip Grozdani
Dokumenti vremena i ljudskih sudbina
se zagorskim seljacima koji vjeruju da e ulaskom HrDok je u igranoj selekciji 19. Dana hrvatskog filma pro-
vatske u Europsku uniju doi kraj njihovu mukotrpnom
gramsko obilje rezultiralo pristojnom kvalitativnom ra-
pravljenju domaeg sira i vrhnja, to bi im doslovce
zinom i sasvim solidnim prosjekom odabranih naslova,
upropastilo egzistenciju. Premda je posrijedi uredan,
u selekciji dokumentarnih filmova to naalost nije bio
nenametljivo reiran, neosporno zabavan i lako gled-
sluaj. Istina, prikazan je odreen broj intrigantnih i
ljiv film, autor povoljnije dojmove kvari odve kolskim
vrlo zanimljivih filmova, redom biografskih ostvarenja
i suhim pristupom temi, predugim trajanjem s poslje-
s protagonistima koji su iskusili ivot na drugoj strani
dinom redundantnou te araniranjem duhovitih no
zakona i koji imaju problema s ponovnom adaptaci-
suvinih sekvenca, poput one u zavrnici kad se meu
jom u za njih moda neobnovljivu i zauvijek razorenu
protagonisticama, koje dijelom odjevene u narodne
graansku svakodnevicu. Vidjeli smo i niz angairanih
nonje vlakom putuju na zagrebake trnice, u odori
djela o osobama sa socijalne margine osuenima na
konduktera pojavi popularni meimurski etno pjeva
vjenu donkihotovsku borbu s vjetrenjaama drutve-
Mirko venda iga. A kad se vagonom zaori njegova
nih predrasuda i ignorancije, kao i nekoliko slikovitih
pjesma, cjelina poprima nepotreban ironijski i parodij-
i razmjerno poetinih pria o osebujnim umjetnicima
ski ton.
koji tiho koraaju, ili su donedavno koraali, pored
Znatno je poticajniji i sugestivniji film Benjamin Matije
nas. Meutim, unato zavidnom broju od 31 izabranog
Vukia, emotivna 26 minuta duga pria o inteligen-
dokumentarca, to svjedoi o ivosti i potentnosti do-
tnom i iznenaujue zrelom sedamnaestogodinjem
mae dokumentaristike, teko je izdvojiti i jedan ko-
Romu iz naslova koji, unato tituli dravnog prvaka u
ji uistinu odskae kakvoom i snagom. Razlozi tome
natjecanju iz zemljopisa, ne uspijeva pobijediti pre-
moda lee i u injenici da se u ovogodinjoj konku-
drasude i postii da bude sasvim prihvaen. ivei u
renciji, kao i prije dvije godine, nisu nala neka hvalje-
romskom naselju u Meimurju, u okruenju koje je
na djela koja smo imali priliku pogledati na nedavnom
posljednjih godina na novinske naslovnice dospjelo i
ZagrebDoxu, a kojima je na Danima svakako bilo mje-
zbog izraenog antiromskog raspoloenja i rasistikih
sto filmovima kao to su Klasa optimist Lane ari, Za-
stavova, Benjamin se nimalo ne uklapa u stereotipne
to? Ljubice Jankovi Lazari, Tjeskoba Damira uia i
predodbe o svojim sunarodnjacima. On je dijete gra-
ardak ni na nebu ni na zemlji Miroslava Sikavice. Mogao
anski situiranih Jehovinih svjedoka koje se s rodite-
bi se stei dojam da su se vanija ostvarenja nala izvan
ljima prilino otro i argumentirano verbalno konfron-
konkurencije Dana; ipak, to ne znai da su ambiciozniji
tira oko religijskih dogmi i svjetonazornih ograda, a k
filmofili ostali kratkih rukava i da nisu imali priliku ui-
tomu je i daroviti hip-hoper koji sa svojom plesnom
vati u uistinu vrijednim djelima.
skupinom naporno vjeba i pobjeuje na natjecanjima.
Naalost, meu takve sasvim sigurno ne pripada film
Meutim, sve to nije dovoljno da bi ga prihvatila ira
Ljudi s mlijenog puta iskusnog redatelja Miroslava Mi-
zajednica, iji pripadnici kao posljednji argument esto
kuljana, koji se izvrsnim dokumentarnim filmovima
poteu upravo injenicu njegova etniciteta. Tuno je
Radnica (1978) i Oprotaj (1978) prije vie od tri deset-
sluati mladieve vrnjake, kolske koleg(ic)e i dekla-
ljea afirmirao kao pronicljiv filma istananog socijal-
rativne prijatelje koji ga opisuju kao prekrasnu osobu,
nog senzibiliteta. Ovjenani Nagradom Oktavijan za
dobrog i plemenitog momka, pravog "frenda" koji e
najbolji dokumentarni film, Ljudi s mlijenog puta bavi
uvijek sve uiniti za drugoga, dok istodobno njihova
122
62 / 2010
Uz program dokumentarnih filmova na 19. Danima hrvatskog filma, Zagreb, 611. travnja 2010.
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
Josip Grozdani: Dokumenti vremena i ljudskih sudbina
neverbalna komunikacija i govor tijela kazuju neto
gonist obiljeen u svojim formativnim godinama. Jer,
drugo. Primjerice, djevojka koja se svia Benjaminu a
Ante je osamljen i odbaen tinejder koji ba poput
naklonost je oito uzajamna to sebi ne eli i nikad
Roma Benjamina shvaa da e se vrlo teko i moda
nee priznati, ve uporno s odreenom nelagodom i
nikad posve integrirati u njemu uvijek strano drutvo.
zazorom ponavlja fraze o njihovu iskljuivom prija-
Ipak, u dobi od 18 godina on je primjetno smireniji,
teljstvu i neobaveznom druenju. Ponekad je posve
racionalniji i svjetonazorno tolerantniji nego godinu-
razvidno da bi ona Benjamina eljela dodirnuti, no u
dvije prije, to ulijeva odreeni optimizam za njegovu
tome je oekivano sputavaju nepisani drutveni zakoni
budunost.
i strah od reakcije okoline. A dok pred kamerom govori
Uvodno spomenuti dokumentarni filmovi s protagoni-
o svojim razmiljanjima, nadama i planovima, jasno je
stima koji su zakoraili s onu stranu zakona (i morala)
da je toga posve svjestan i Benjamin koji zna da je,
pa sad proivljavaju tegobne pokuaje ponovne adap-
unato svim svojim vrlinama i uspjesima, trajno osuen
tacije u drutvo i svakodnevicu, odnose se na filmove
na getoizaciju.
Novinarov bijeg iz pakla droge Ivana Peria i Znak na Kaji-
Naglaena segregacija drugih i drugaijih, u ovom slu-
nu autorica Tihane Kopse i Ljiljane imanovi. U prvom
aju onih izrazito tjelesno hendikepiranih, kao i poni-
sluaju rije je o nekad etabliranom splitskom novinaru
avajui odnos prema njima, tema je odlinog filma
Slavenu Relji, diplomiranom pravniku i dopisniku Veer-
Kakva si s parama Rasima Karalia. U njemu se govori
njeg i Jutarnjeg lista koji je prilino kasno, tek kao tride-
o inteligentnoj, vedroj i ambicioznoj djevojci Merishi,
settrogodinjak, upoznao drogu. Kao osoba koja pre-
osobi velikog stupnja invaliditeta, kojoj dekan jednog
ma vlastitim rijeima nikad prije nije okusila alkohol ni
bosanskohercegovakog fakulteta onemoguava ostva-
zapalila cigaretu, Relja se vrlo brzo navukao na heroin
renje davne elje upis na studij, istodobno joj u lice
koji je probao iz puke znatielje, a naglo otkriven afi-
hladnokrvno govorei: "Ne mogu te gledati" i "Kakva si
nitet prema drogi rezultirao je svim opim mjestima i
to?" Dok promatra kako Merisha, iako joj nedostaju i
turobnim posljedicama iz repertoara lijeenih ovisnika.
gornji i donji ekstremiteti, nevjerojatno vjeto obavlja
itavo desetljee kontinuiranog drogiranja od Relje je
kuanske poslove i mijesi tijesto za kolae, gledatelj s
napravilo kradljivca i preprodavaa obiteljske imovine,
grem u utorbi slua njenu ispovijed o bezobzirnom
a on se vjeto skrivao i glumio normalnost. Sreom, na
nainu na koji je spomenuti dekan otpisuje kao studen-
majinu je inicijativu nekoliko puta boravio na progra-
ticu, mladu enu i ljudsko bie.
mima detoksikacije i u komunama, isprva bezuspjeno,
U procesu odrastanja svojevrsnu samoizolaciju i geto-
sve dok se nije prijavio u zajednicu Cenacolo u kojoj je
izaciju odabrao je osamnaestogodinji Ante, sin hrvat-
proveo etiri godine. Danas mu je najvie ao to je u
skih emigranata koji nepuno desetljee s roditeljima
bescjenje prodao svoju bogatu kolekciju filmova, jer
ivi u vicarskoj. U filmu naslovljenom prema mladi-
Relja je veliki filmofil koji se poput nekog celuloidnog
evu imenu, scenarist, redatelj i snimatelj Zoran Zeka-
junaka danas die iz pepela i s mukom pokuava po-
novi tijekom sedam godina prati Antinu transforma-
eti novi ivot. Iako su neka prijateljstva i meusobno
ciju iz djeaka u gotovo punoljetnu osobu, te biljei
povjerenje odavno nestali, Relja vjeruje u sebe, to je
njegova razmiljanja, svjetonazorske mijene i sve ono
razvidno i iz njegove gotovo terapeutske ispovijedi ka-
to bismo trebali nazivati sazrijevanjem. Dok je kao
meri, u kojoj on vrlo realno, neposredno i bez imalo
jedanestogodinjak Ante senzibilan klinac koji se ne
sustezanja govori o svojoj kalvariji.
ba lako prilagoava novoj sredini, eznui za mirnim
Kroz kalvariju prolazi i Zadranka Ana Maga, ena kojoj
djetinjstvom u starom kraju, svaka nova godina ivota
su mediji donedavno dodjeljivali titulu "najpoznatije
i emigrantskog staa njega pogrubljuje i od razboritog
hrvatske zatvorenice", protagonistica temom izuzetno
momka s osjeajem za pravdu pretvara u heavy-metalca
zanimljivog i neosporno intrigantnog, no tek polovino
te, naposljetku, skinheada koji prezire strance sline
uspjelog Znaka na Kajinu. U koncipiranju prie o bivoj
sebi. No to se moe razumjeti i manjim dijelom pripi-
kanjenici osuenoj zbog ubojstva mua u samoobra-
sati mladenakim hirovima, a veim trajnom i razvidno
ni, autorice su imale mogunost dvaju pristupa. Jedan
traumatinom osjeaju nepripadanja kojim je prota-
je pruao mogunost davanja uvida u itekako teku
123
naim suvremenicima, osobito se izdvaja jedan naslov.
izloena ena iz patrijarhalne obitelji, koja je u borbi
Nije rije o sasvim pristojnom, no suhoparnom bio-
za vlastiti ivot usmrtila agresivnog supruga, zbog e-
grafskom djelu Meandar eljka Seneia, prii o Juli-
ga je osuena na drakonsku zatvorsku kaznu, znatno
ju Kniferu, znamenitom hrvatskom slikaru s parikom
viu od standardne. Takav bi pristup pruio izravan, su-
adresom. Nije posrijedi ni akademski, predug i pomalo
gestivan, dinamian i uznemiruju prikaz tjeskobnih i
zamoran film Mo violonela scenaristice i redateljice
traumatinih intimnih i psihikih stanja mlade ene ko-
Anne Marije Dori, podnaslovljen kao Portret Monike
joj je oduzet kontakt s vlastitim sinom, a svjesna je da
Leskovar, nae elistice svjetskog glasa. Nije to ni do-
joj novi poetak u rodnom kraju nije mogu. Ti su mo-
kumentarni film Leo Junek Bogdana iia, pregledan i
tivi donekle naznaeni i ovako, jer su nemir i nesrea
pedantan, ali ne i nadahnut prikaz ivotnog i umjetni-
Ane Maga jednostavno neizbjeni i gotovo opipljivi,
kog puta ovog europski znaajnog slikara 20. stoljea.
a oituju se u svakom izgubljenom pogledu njenih su-
Naslov koji se izdvaja intimistikim ugoajem, suge-
znih oiju, pogledu gdjekad praenom usiljenim osmi-
stivnom poetinou i efektnim pribliavanjem kom-
jehom. Naalost, autorice su odabrale drugu, svakako
pleksne osobnosti svoje protagonistice, jest biografski
intrigantnu no znatno meku i benigniju koncepciju
dokumentarni film Marija hoda tiho redatelja Marka
filma, onu u kojoj je naglasak stavljen na zatvorske da-
Stania i scenaristice Paule Bobanovi, pria o ivot-
ne protagonistice i na njezino suoavanje s poinjenim
nom putu i jedinstvenom umjetnikom djelu osebuj-
zloinom, to se gledateljima otkriva itanjem zapisa
ne fotografkinje Marije Braut. Kao ena koja se nakon
iz njezina dnevnika. Takoer, vrlo je malo pozornosti
branog brodoloma u dobi od 38 godina neoekivano
posveeno aktualnom stanju (anti)junakinje koja, u ne-
nala na ulici i ivotnoj prekretnici, te koja se odluila
mogunosti pronalaenja bilo kakva posla u Zadru, za
sveeniki smjerno posvetiti, kako kae "samotnikom"
ivot danas zarauje kao spremaica na jednom kru-
i "vjetijem" pozivu umjetnike fotografkinje, Mari-
zeru. Dakako da recepcija dokumentarnog filma o Ani
ja Braut je i s punih osam desetljea ivota izuzetno
Maga ovisi i o apriornom miljenju koje svaki gledatelj
vedra, otroumna i energina ena, istinski dobri duh
ima o njoj, miljenju neizbjeno steenom i na temelju
Zagreba koji s fotoaparatom u ruci neumorno obilazi
tendencioznih, zlonamjernih i nerijetko posve lanih
ulice Gornjega grada. Dok prati priu gospoe Braut,
medijskih napisa, ija je zacijelo najkorisnija svrha bilo
priu za koju sama umjetnica tvrdi da "ima sumornu
da ukau na licemjerje, patrijarhalni duh i stvarni polo-
notu, ba kao i njen ivot", gledatelju u mislima odzva-
aja ena u naem drutvu.
njaju njezine rijei "ja odoh, fotografije ostaju..."
Meu dokumentarnim djelima o velikim umjetnicima,
* Manji dijelovi ovoga teksta iskoriteni su i u lanku "Idu dani..." dvotjednika Vijenac u broju 421. od 22. travnja 2010.
124
62 / 2010
ivotnu dramu, koju i sad doivljava branom nasilju
FESTIVALI I REVIJE
Josip Grozdani: Dokumenti vremena i ljudskih sudbina
FESTIVALI I REVIJE
UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.228(497.5)"2010"(049.3)
Jurica Stareini
Razloga za optimizam je dovoljno
62 / 2010
Uz program animiranih filmova na 19. Danima hrvatskog filma, 611. travnja 2010.
imaju snage konkurirati za Veliku nagradu. Guliver, dakle,

S pravom se ponosimo povijeu nae animacije. Napo-
ni po kojem kriteriju nije najbolji animirani film produci-
kon, to je vjerojatno jedini segment nae kulture koji je u
ran u Hrvatskoj u zadnjih dvadesetak godina, ali oznaava
jednom trenutku (krajem 1950-ih i poetkom 60-ih) stva-
vaan trenutak u novijoj povijesti nae animacije. Trenutak
rao globalne trendove i kroz Zagrebaku kolu crtanog fil-
u kojem je, po dobrom starom provincijalnom obiaju, na
ma ostao od enciklopedijskog znaaja sve do danas.
animirani film nakon stranih nagrada prihvaen i u vlasti-
udi stoga da je tek ove godine, prvi put od osnivanja
tom dvoritu.2
Dana hrvatskog filma, Velika nagrada, znana i kao Grand

Prix, pripala jednom animiranom filmu. Znai li to da je
Nagraeni
kvaliteta domae animacije toliko loija od ostalih filmskih
Zdenko Bai jedan je od prvih diplomanata Odsjeka za
rodova u zadnjih dvadesetak godina? To je, naravno, pita-
animirani film i nove medije zagrebake Akademije likov-
nje bez jednoznanog odgovora, ali priznanja na najugled-
nih umjetnosti i ve se svojim diplomskim radom Pria o
nijem festivalu animacije u Annecyju1 sugeriraju da veina
snijegu aneli u snijegu (2005) predstavio kao tankoutni
nezavisnih (u naim skuenim uvjetima to znai stranih)
individualist sklon boleljivoj estetici Tima Burtona, ma-
procjenitelja ne misli tako.
kar kod dizajna i karakterizacije likova. Kao i u Burtonovim
Je li onda pravi razlog u jo uvijek podcjenjivako-pokro-
filmovima, Baievi su protagonisti na neki nain posebni
viteljskom stavu filmske struke prema "arenim crteima
i potencijalno dragocjeni, ali nerazumijevanjem drutva
za djecu i glupe odrasle"? Sudei po broju studija i temata
svedeni na "svete idiote"; pojedince obdarene posebnim
posveenih animaciji u Hrvatskom filmskom ljetopisu, ako
talentima i nepokolebljivim moralom, meutim, nespo-
ova forma ima poseban poloaj u odnosu na ostale filmske
sobne razumjeti obine ljude i njihove ivotinjske nagone.
rodove, on moe biti jedino povlateni. Moda je zapravo
Bai je ipak skloniji izrazitijoj simbolici, pa njegov Guliver
stvar u pukoj sluajnosti.
utjelovljuje Geju, boicu Majku, prirodu koja je ivot i koja
Kad god je animacija ponudila neki snaan adut, uvijek
daje ivot. Baieva spretnost u voenju naracije i produk-
se naao neki drugi film koji je iz ovog ili onog razloga
cijska rasko spaavaju film dojma da se radi o "propovije-
prevagnuo. Primjerice, pretprologodinja pobjednica,
di", odnosno, o nenaruenom namjenskom filmu, a palji-
Ana Human, svoj je film Manire ine ovjeka Ruak (2008)
vi dizajn nadoknauje relativno malo animacije.
komotno mogla prijaviti u kategoriju animiranih filmova,
Govorei o Guliveru nije lo trenutak spomenuti trend ko-
ali je odabrala konkurenciju eksperimentalnih.
ji se, sluajno ili ne, nekako podudara s restauriranjem
Ove godine film Guliver Zdenka Baia iskoristio je ujed-
naeg najuspjenijeg animiranog serijala Profesora Bal-
naenost igranofilmskih radova meu kojima je bilo teko
tazara. Ba kao i u Baltazarovim pustolovinama, i u ovogo-
odabrati izrazitog favorita, te pretjeranu koliinu doku-
dinjem dugometranom projektu Joka Maruia, Dugi,
mentarnih i eksperimentalnih filmova gdje se kvaliteta
nema posebnih govornih uloga osim naratora, ime bi se
prorijedila masovnou. Namjenski filmovi pak rijetko
takve filmove moglo nazvati audiovizualnim slikovnicama,
1 God. 2008. Veljko Popovi dobio je nagradu FIPRESCI-jeva irija za

film Ona koja mjeri, a Simon Bogojevi Narath Posebno priznanje strunog irija za Moranu.
2 Iako su usporedbe nae novije animirane produkcije s uspjesima Zagrebake kole crtanog filma pretjerane i dosadne, usporedbe provin-
cijskih kompleksa naeg suvremenog drutva s onima iz sredine 20.

stoljea djeluju puno zabavnije. Naime, bio u okovima samoupravnog
socijalizma ili laissez-faire kapitalizma, hrvatski e umjetnik (ovdje mislim na dvije generacije animatora, ali usporedba vrijedi i ire) uvijek
morati ugled u svojoj zemlji traiti kroz potvrde stranih procjenitelja.
125
Guliver (Zdenko Bai)
Miramare (Michaela Mller)
jer estetski podsjeaju na sluanje tzv. audio-knjiga uz prat-
uenje i moda aljenje to tek nevolje zbliavaju ljude.
nju pokretnih crtea. Taj postupak esto utjee i na rei-
Trei nagraeni animirani film ove godine nagraen je
ju animiranih filmova, pa tako gledajui Gulivera, izraziti
za montau. To je pomalo neobino jer kod animiranih
primjer spomenutog pristupa, imamo dojam da bi se uz
filmova, koji se zapravo snimaju postupcima montiranja
minimalne zahvate mogao pretvoriti u mranu slikovni-
dvadeset i etiri mikrokadra u svakoj sekundi3, teko je
cu za tinejdere. Isti je sluaj s jo jednim primijeenim
odrediti pravila kvalitetne montae i usporediti ih s mon-
ovogodinjim filmom (Moj put Veljka Popovia) o kojem e
taom igranofilmskih ili dokumentarnih filmova (ve sam
neto vie biti reeno poslije.
na primjeru filma Miramare spomenuo da klasini monta-
lanovi Hrvatskog drutva filmskih kritiara svoje su sim-
ni rezovi ne postoje).
patije podijelili izmeu Gulivera i filma Miramare vicarske
Bilo kako bilo, radi se o filmu Nespavanje ne ubija Marka
redateljice Michaele Mller, koji su zajedniki osvojili na-
Metrovia, vrlo zanimljivom istraivanju jezika sna. Kao
gradu Oktavijan za najbolji animirani film godine. Mirama-
u prije spomenutim audiovizualnim slikovnicama, i ovdje
re je produciran kao diplomski rad na Akademiji likovnih
imamo naratora koji nam pripovijeda o svojoj odluci da
umjetnosti u Zagrebu, te e nakon Dana nastaviti svoj fe-
ne spava, ali za razliku od Gulivera i Mojeg puta, koje bi
stivalski ivot na najuglednijim svjetskim festivalima po-
s razumijevanjem mogle pratiti i slijepe osobe, jer sve
put Animafesta, Annecyja i Cannesa. Moda ak i pretjeran
kljuno ispriano je rijeima, te tek popraeno zanimlji-
uspjeh za film koji redateljski nije savren, ali koji svakako
vim vizualima, Metrovi se koncentrira u prvom redu na
djeluje drugaije i zanimljivije u poplavi digitalnih produk-
pripovijedanje slikom. Dojmljivi monokromatski raunalni
cija zbog injenice da je izveden u zahtjevnoj tehnici boje
modeli, koji su postali njegov zatitni znak jo iz vremena
na staklu. Autorica se ne zaustavlja na koritenju tehnike
zajednikog stvaralatva s Davorom Meureanom, ovaj
zbog tehnike same, ve poput svog zemljaka, jednog od
put nisu praeni etnozvukovima Cinkua, ali su jednako
najuglednijih suvremenih animatora uope i majstora ulja
dojmljivo uklopljeni u zvunu kulisu. Kao i u prethodnom
na staklu Georgesa Schwizgebela, istrauje mogunosti
radu Note (2008), Metrovi nastoji povezati eksperimen-
spajanja kadrova pretapanjima, geometrijskim paradoksi-
talne kadrove naracijom, a ovaj put su posebno zanimljivi
ma i nemoguim pokretima "kamere". Iako mjesto radnje
prijelazi iz budnog stanja u stvarnost modificiranu pod-
nije specificirano, pria o dvjema vrstama gostiju boga-
svjesnim. Marko Metrovi izgradio je ve solidnu karijeru
tim vicarskim turistima i ilegalnim imigrantima i sasvim
u animiranom filmu i ini se da konstantno nadograuje
razliitom prijemu na koji nailaze u mistinoj dravi na
svoj izriaj. Jedan je od autora za koje nas uvijek zanima
jadranskoj obali, nije pretjerano pretpostaviti da se radi o
gdje e ih nastavak stvaralakih istraivanja odvesti.
autoriinim dojmovima o zemlji u koju je dola studirati.

Kao vicarki koja je dobro upoznala Hrvatsku, vjerojat-
Ostali
no su joj likovi i okolnosti o kojima je snimila film dobro
Ve sam na poetku teksta iskazao odreenu skeptinost
poznati, a ini se da je taj dojam osjetljiv i gledateljima.
spram nagrada na Danima, te iako smatram da su sva tri
Nema lane patetike, osuivanja ni moraliziranja. Samo
nagraena filma vrijedna, moda i najuspjelija u ovogo-
3 Broj 24 nipoto nije jedini, u dananje doba digitalnih formata vjerojatno nije ni preteit, ali je najpoznatiji, te tako ovdje koriten metaforiki.
126
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
Jurica Stareini: Razloga za optimizam je dovoljno
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
Jurica Stareini: Razloga za optimizam je dovoljno
dinjoj konkurenciji, nipoto se ne bi smjelo zaboraviti ni
ambiciozniji u filmu Helixbauhaus gdje se hvata ukotac
nekoliko zbilja zanimljivih filmova koji nisu imali ast da ih
s kognitivnom teorijom i "tehnologijom razumijevanja",
ocjenjivaki iriji posebno istaknu.
odnosno, pokuava prikazati kako tee kognitivni proces
Moj put, novi film Veljka Popovia, koji je ve svojim pr-
tehnoloki i softverski, a kako bioloki.
vijencem Ona koja mjeri (2008) na sebe privukao panju
Dva filma vrijedi istaknuti i kao istaknute promaaje. Trina-
struke i medija, nastao je na temelju knjige i crtea Svje-
estominutna "misa" Tiina mora korak je unatrag u stvara-
tlana Junakovia, te se moe istaknuti kao vrlo uspjela
latvu Vjekoslava ivkovia. Film je to koji pokuava osvoji-
adaptacija. Potpuno raunalno animiran, uspio je zadrati
ti atmosferom i emocijama, a uspijeva jedino biti dosadan.
duh proizvoljnosti, ak sluajnosti razigranih linija Juna-
Patetina pria koja nastoji ponoviti remek-djelo Michala
kovievih crtea, a osvaja toplom priom o kameniu koji
Dudoka de Wita Otac i ki (2000) u okruju dalmatinskog
predstavlja posebnu ambiciju koju svatko, ma koliko mala
sela ne uspijeva uspostaviti emocionalnu vezu gledatelja s
bila, mora imati da bi ivio jedinstveni ivot. Zanimljivo je
likovima, a nema ni estetsku kvalitetu de Witovih minima-
da se u filmu ini kako Popovi nema povjerenja u pripovi-
listikih akvarela, pogotovo ne njegovu originalnost u ani-
jedanje slikom, iako mu je proli film bio uspjeno isprian
maciji. ivkovi je nesumnjivo talentiran autor, ali morat
potpuno bez rijei. Moda nije htio izostaviti Junakovie-
e pronai prie i estetiku koji bolje odgovaraju njegovu
ve reenice iz izvorne slikovnice koje su ga oduevile, a
talentu. Emocionalne prie o svakodnevnim tragedijama
moda je film namijenio mlaoj publici koja bi, po njego-
to zasigurno nisu.
vu miljenju, tee pratila priu s manje objanjenja. Veljko
Teko je pak shvatiti film Milana Blaekovia Zeko i potoi.
Popovi je i za vrijeme rada na Mojem putu pripremao jo
Nije jasno pokuava li biti ironian ili drutveno kritian,
jedan film, pa vjerojatno moemo oekivati da e se njime
ali ve na razini animacije djeluje kao neuspio pokuaj
vratiti blie estetici One koja mjeri. Iako moram istaknuti da
nastavka klasine disneyjevske animacije, samo s puno
je ovogodinjim filmom dojmljivo dokazao irinu svojeg
manje faza i duha. Koncipiran kao svojevrsni spot, manje-
talenta.
vie slikom ponavlja motive iz hip hop pjesme koja govori o
Odreeni potencijal svojim drugim filmom potvruje i
kojekakvim opepoznatim drutvenopolitikim kontradik-
Stjepan Mihaljevi. Jedan od najduih animiranih filmova
cijama iz nae novije povijesti. Ako su Sjene sjeanja (2005)
na Danima, trinaestominutni Plavi aneo izrazito je neus-
upozorile da se autor naih najpoznatijih dugometranih
pio u koritenju glazbe i odabiru glasovnih glumaca. Radi
animiranih filmova vie ne snalazi u novim tendencijama u
se o filmu ispunjenom gegovima i namijenjenom prven-
animaciji, ovaj film to je gorko potvrdio. Drugi pak doajen
stveno neobaveznoj zabavi i kao takvu uspjelo mu je u
nae animacije, Nedjeljko Dragi, u nekoliko jednominut-
kinu izmamiti glasan smijeh i usklike odobravanja, meu-
nih filmova iz serije Rudijev leksikon, koji su i ove godine
tim, kvalitetnije snimljeni zvuk, bolje odabrana glazba i
prikazani na Danima, pokazuje kako se klasinim sredstvi-
glumci razliitijih glasova svakako bi ga uinili dojmljivijim
ma i danas moe ponuditi duh i ivotnost.
i jasnijim, dok bi mu vra redateljska ruka dala vie dinamike. Ovako se ini da mu je najjai adut izvrsna karikatu-
Zakljune napomene
ra i dobro osmiljeni humor taman na granici vulgarnosti,
Ve injenica kako lako moemo nabrojati neuspjehe pro-
ali ne pretjerano prost. Uspije li Mihaljevi u jednom od
logodinje produkcije potvrda je kako dobrih animiranih
sljedeih filmova spojiti svoje kvalitete sa vrom priom
filmova i dalje ima. Dogovor o suradnji Akademije likovnih
i preciznijom reijom, vjerojatno e imati snane adute
umjetnosti u Zagrebu i Zagreb filma kao producenta i dis-
za osvajanje najire publike. Ako kratki animirani film jo
tributera ini se vrlo uspjean te je i ove godine ponudio
uvijek i moe doi do publike koja ga je, vjerujem, eljna.
nekoliko zanimljivih filmova (Miramare, Kolinje, Ispod...), a
Darko Baklia i Goran Trbuljak ostvarili su vrlo zanimljive
veseli nas i to ee na velikom platnu vidjeti poznatoga
eksperimente u animaciji. Baklia filmom Format promi-
"konjia" Zagreb filma, to je ovaj put bio sluaj na barem
lja pravila likovne kompozicije i zanimljivo ih suoava
pola pica. Kako je suradnja praktiki tek zapoeta, od nje
sa kompozicijom pokretnih modela (znai: istrauje kako
se moe u budunosti jo vie oekivati.
kompozicije iz slikarstva djeluju u filmu), a Trbuljak je jo
127
FESTIVALI I REVIJE
UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.21.038.6(497.5)"2010"(049.3)
eljko Kipke
Hrvatski filmski eksperiment i drutvena zbilja
umjetnika i filmskih djelatnika. Pogotovo potonjih, jer

Idua je 2011. godina jubilarna za Dane hrvatskog filma,
je u mediju nepokretnih prizora na slikarskoj povrini
a malo je vjerojatno da e se na domaoj eksperimental-
sustavno proizvodio uinak pokreta. Drugim rijeima,
noj sceni dogoditi neto znaajno, sudei prema tome
njegove slike hine osobine ekrana. Kneevi se Richte-
to se od nje moglo vidjeti tijekom travnja 2010. u ki-
rovu optikom kutu pribliio animacijom ilustriranih
nodvorani Studentskog centra, odnosno, na gotovo svim
prizora iz starih, predratnih asopisa, a Sari iaenom,
prethodnim revijama hrvatskog filma. Ne samo zbog to-
ponekad do neprepoznatljivosti rastegnutom optikom
ga to se stanjio dijapazon medijskog istraivanja, nego i
zagrebakog kolodvora. Oba su se hrvatska autora u me-
zato to se smanjila potreba za istim eksperimentom ili
dijskom smislu dotakla osjetljive domene neuhvatljiva
filmom "zatvorenog tipa". Jedan od razloga, koji nikako
prostora izmeu nepokretne i pokretne slike. Ona ne
ne treba zanemariti, jest umjetnika zbilja koja danas u
prestaje intrigirati filmske djelatnike koji svoja ostvare-
velikoj mjeri mora uvaiti socijalni kontekst. U slinim
nja uglavnom prikazuju na muzejskim i galerijskim ekra-
okolnostima, iroki opseg eksperimentiranja s drutveno
nima i zidovima.
osjetljivim temama nije neprihvatljiv, ali je njegova otri-
Na izlobi u bekom Kunsthalleu, posveenoj slikarskom
ca znatno otupljena, ako ne i ograniena.
opusu Edwarda Hoppera1 koji je, usput reeno, bio privr-
Nekoliko filmova prikazanih na 19. Danima hrvatskog fil-
en i gajio poseban odnos prema filmskom mediju, pred-
ma, poput Kneevieva Arhea 29, Greinerovih Pola sata
stavljeni su opusi umjetnika u ijim se radovima reflekti-
te Sarieva Putnika, koriste segmente drutvene zbilje
rala strategija tog amerikog slikara. Izmeu petnaestak
te automatski posebno se to odnosi na Pola sata Bo-
imena predstavljeni su i filmski eksperimenti veanina
risa Greinera izlaze iz strogog okvira eksperimenta i
Jonasa Dahlberga i Belgijanca Davida Claerbouta. Obojica
opasno se pribliavaju domeni dokumentarnog. S druge
su krajnje pasivnim kadrovima nastojali usporiti filmsku
strane, Kneevievo putovanje u ilustriranu prolost 20.
sliku ne bi li je pribliili dimenziji slikarskog medija. Pr-
stoljea, te recentnije fotosekvence sa zagrebakog Za-
vi je, gotovo neprimjetno, sunevim svjetlom rastakao
padnog kolodvora u kratkom filmu eljka Saria polaze
oblike u tri razliite prostorije, a drugi je dvokanalnom
od dokumentarnog materijala koji se medijski, optikom
projekcijom sugerirao priu o voajerima ogranienog
iskrivljene slike, dodatno dramatizira. Zanimljivo je kako
dometa s elementima trilera2. Komplementarno spome-
oba autora u svojim postupcima koriste iskustva kojima
nutim projektima, dva hrvatska autora nastoje aktivirati
je njemaki slikar Gerhard Richter svojedobno, sredinom
nepokretnu sliku, a finalni je rezultat na tragu slikarskih
1960-ih i poslije, privukao pozornost svjetske umjetni-
postupaka koji e se, vie ili manje uvjerljivo, predstav-
ke scene, a i dan-danas izaziva reakcije mlae populacije
ljati na galerijskim i muzejskim zidovima od 1970-ih pa
1 Western Motel. Edward Hopper and Contemporary Art, Kunsthalle,

Be 2008.
na zidu koji ih dijeli s obje strane istodobno vrte dvije razliite videoprojekcije. Na prvoj voza i suvoza iz unutranjosti automobila gledaju u
vjetrobransko staklo po kojem lijeva kia. Kamera ih prati s lea te gledatelji, kao i akteri, od silne kie ne vide ono to se zbiva ispred stakla.
Videoprojekcija traje neto preko 83 minute. S druge strane, na ekranu
u drugoj dvorani kia je prestala, usred pustopoljine je onaj isti automobil u kojem sjede akteri iz prvog dijela. Nita se ne mie, voza i suvoza
se ne vide, tek se povremeno zbog vjetra savija trava u polju pored ceste
ili se povijaju grane na drvetu u prvom planu. Druga videoprojekcija traje neto manje od 130 minuta.
2 Dahlbergov se projekt zvao Tri sobe (2008) i vrtio se na tri ekrana.

S minutama koje prolaze na ekranima se poinju zamjeivati promjene u obrisima prostorija. Pred oima strpljivih gledatelja polagano se
razgrauje i nestaje namjetaj u kuhinji, blagovaonici te spavaoj sobi.
Sunevi uzorci u njima neodoljivo podsjeaju na svjetlosne uzorke s Hopperovih platna. Claerboutova dvokanalna instalacija je iz 2004. i zove
se American Car. Sastoji se od dviju zamraenih dvorana. U njima se
128
62 / 2010
Uz program eksperimentalnih filmova na 19. Danima hrvatskog filma
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
eljko Kipke: Hrvatski filmski eksperiment i drutvena zbilja
sve do danas. U tom kontekstu svakako treba spomenuti
Sa slinim se nevoljama suoava film Hrvoja Juvani-
"laboratorijski" projekt Borisa Poljaka i Damira uia Sky
a Trg / 20. stoljee na filmu. U njemu autor uz podrku
Spirit iji duh je daleko od Richterova obrasca, no sva-
est koscenarista nastoji organizirati arhivski materijal
kako je blizak slikarskim efektima amerikog modernog
o zagrebakom glavnom trgu filmske urnale, razno-
slikarstva. I ne samo to u tom vrlo predanom i dra-
razne restlove, TV reportae i slino, snimljene izmeu
maturki korektnom eksperimentu sa slikom i zvukom
1915. i 1981. godine. S obzirom na elemente dokumen-
vatrometa, zbivanja na ekranu na momente podsjeaju
tarnoga te zbog redateljeva koritenja eksperimentalnih
na efekte koje su brojni zaljubljenici u eksperimentalni
postupaka, film je uvrten u program 6. ZagrebDoxa, a
film postizali izravnim intervencijama na celuloidnoj vrp-
mjesec dana poslije meu eksperimentalne naslove na
ci, bilo bojanjem bilo grebanjem. Bez obzira to pria o
reviji hrvatskih filmova u SC-u. Ideja da se resetiranjem
nebeskim duhovima znaajno ne mijenja klasini okvir
istog materijala proizvede est razliitih zagrebakih
tog anra te je bremenita njegovom prolou, ipak je
pria objedinjenih istom lokacijom nije nova, ali je te-
ona najzaokrueniji projekt na 19. Danima hrvatskog fil-
ma glavnoga gradskog trga svakako bila poticajna. Pri-
ma to se tie eksperimentalnih naslova.
je negoli je film premijerno prikazan u na ZagrebDoxu,
Oktavijanom nagraen naslov Vladislava Kneevia bio
inilo se da bi konani rezultat mogao konkurirati lanj-
je, nema dvojbe, tehniki vrlo zahtjevan, meutim, ar-
skom igranom omnibusu Zagrebake prie. Naime, kratke
hivska je graa, bez obzira na dodatnu animaciju i svje-
igrane prie uglavnom su zaobile pridjev "zagrebaki",
tlosne efekte, po sebi ve sadravala sve karakteristike
zbog ega je u naslovu omnibusa moglo stajati ime bi-
drutvene zbilje iz 1929. na koju se autor poziva. Dru-
lo kojeg europskoga grada. Pomalo otrcan konceptualni
gim rijeima, nizanjem iste konani bi uinak bio iden-
tos o istom materijalu u rukama sedam razliitih autora
tian karakteristina slika frivolnog drutva, njegovih
nije rezultirao suvislim organizmom. tovie, kaotini je
reklamnih kampanja u tiskovinama, stila odijevanja te, na
materijal, prekrojen prema autorskim zamislima Hrvoja
koncu, slutnja skoranjih drutvenih turbulencija na eu-
Juvania, Joka Juvania, Ivana Vidia, Davorke Feller,
ropskom tlu i ire. Naime, ulazni i izlazni materijal za Ar-
Ognjena aldarovia, Ivana Maruia Klifa i Lale Rai,
heo 29 bio je unaprijed jasan, samo je optikim trikovima
zadrao poetni status materijala u kaosu. Unato toga
trebalo dodatno dramatizirati simptomatinu godinu, u
to je Joko Juvani na samom poetku postavio drama-
kojoj posljednje dvije znamenke ve nagovjetavaju ne-
turki solidnu i nepretencioznu priu o dnevnoj i nonoj
volju. I premda ture najave, koje obino prate taj naslov,
rutini glavnog zagrebakog trga, a neto poslije je Da-
sugeriraju vezu s aktualnim stanjem u hrvatskom dru-
vorka Feller kvalitetno odradila svoj dio, silna potreba
tvu, ona se ne iitava iz pokazanog materijala. Slina je
za eksperimentom i nepotrebnim kompliciranjem ionako
veza preputena volji i mati pojedinaca u kinodvorani.
dosadnog i zamornog materijala filmu je priskrbila epitet
Odnosno, za nju je bio potreban kompleksniji scenarij
"inovnikog eksperimenta". Povijest zagrebakog trga
ili dodatni vizualni materijal, izvan okvira broja 29, s
nije se, slino Kneevievu projektu, maknula iz zadanih
elementima koji iz rakursa dananjice korespondiraju s
gabarita prologa vremena nisu pomogle ni tehnoloke
njim. Naime, za pretpostaviti je da e svaki zahvat u pro-
smicalice Ivana Maruia Klifa ili Lale Rai, koji inae
lost reflektirati drutvenu zbilju iz koje dolazi, ne isklju-
svoju medijsku strategiju u muzejima i galerijama teme-
ivo po njezinim tehnolokim prednostima ili pogodno-
lje na kompleksnoj optici novih tehnologija. Moda je
stima. Moda je autor otvorenim tonovima crvene, ute
autor filma trebao zaobii bliske suradnike ili poznanike
i naranaste nastojao proiriti utjecaj 1929. na nau zbi-
te otvoriti sluaj trga prema javnom natjeaju. Moda bi
lju, premda je autentini kolor originalnih ilustracija bio
na taj nain dobio otkaeniji i angairaniji materijal. Na
posve drugaiji. Trebao je, barem u uvodnim kadrovima,
koncu, eksperimentalno-dokumentarni omnibus, slino
zadrati crno-bijeli rakurs ili tonove zelene, plave i sepi-
igranom prethodniku, nije uspio, barem zakratko, na
je, karakteristine za sve prijeratne ilustrirane revije na
filmskom platnu preoblikovati zagrebaku svakidanjicu
europskom tlu, pa tako i one zagrebake. Moda bi tako,
te je oteti dosadi i dnevnoj rutini.
postupnim promjenama u koloru, stvorio dobru osnovu
Pola sata Borisa Greinera, koji se pribliio dokumentar-
za "vezu na daljinu".
nom anru, prema najavi njegova autora trebao je ki-
129
Splitu, francuski film Leptir i skafander (Le scaphandre et
sceni. U tu je svrhu redatelj i vlasnik tavanskog prostora
le papillon, Julian Schnabel, 2007) ili na vicarski doku-
pozvao u goste zvuna imena s iste scene, ozvuio ih i
mentarni film Zvuk insekata biljeka o mumiji (The Sound
stavio pod nadzor dvanaest skrivenih kamera. Zadatak je
of Insects: Record of a Mummy, Peter Liechti, 2008), koji je
bio pokazati duhovni i komunikativni potencijal uzvani-
ve ovjenan nagradom Europske filmske akademije za
ka tijekom druenja u intimnom i prijateljskom ozraju,
2009. godinu, prikazan na estom ZagrebDox-u te pri-
emu je trebala doprinijeti i zajednika izloba njihovih
kazivan u Dokukinu Croatia. Eksperimentalnoj sekciji na
radova koji su bili izvjeeni po itavom prostoru. Meu-
19. Danima hrvatskoga filma nije stran slian trend, no
tim, umjetniko se sijelo pretvorilo u niz nezanimljivih i
njezini autori vie koriste dokumentarni uzorak negoli
dosadnih kruoka, a sporadini dramatini trenuci tog
igranu podlogu. Samo je jedan naslov (Detourious Galeba
drutvenog eksperimenta sveli su se na, primjerice, pri-
Vekia) koristio igranu komponentu. Svi ostali autori, ak
mjedbu domaice kako palmino ulje nije dobro za pre-
i oni ije kratke dnevnike crtice vie naginju galerijskoj
nje fritula, odnosno, na monolog videoumjetnika u WC-u
produkciji negoli eksperimentalnoj u kinodvoranama
redateljeva tavana. Kao da su se svi uzvanici suzdravali,
(No Title Renate Poljak, Kuda plovi ovaj brod Vanje Uji
oekujui neko udo koje bi svakog trena trebalo stii iz
te Auto-portret Silvija Kolbasa) zadiru u resor dokumen-
smjera skrivene tehnike. S druge strane, nije pogreno
tarnog. ak je tvrdi crno-bijeli eksperiment Davora Sa-
ako se Greinerov eksperiment promatra u svjetlu doku-
nvincentija Rijeka razgraivao strukturu fotografije na
mentarca o zabrinjavajuem stanju na domaoj likovnoj
kojoj su snimljene tri figure na njoj pod okriljem stabla
sceni, na uzorku od 30 likova koji vie nemaju to rei
mukarac gleda u smjeru visokog dimnjaka. Spomenuti
jedni drugima. Uostalom, objektivi skrivenih kamera ne
motiv razgrauje u duhu richterovske optike, ime se
lau oni biljee sve, jednakom mjerom i bez rezerve.
opet vraamo na poetak, na sudbonosnu vezu izmeu
Na revijama domaih i stranih filmova, bez obzira na nji-
hrvatskog filmskog eksperimenta, slikarskog obrasca
hov predznak, sve je vie naslova u kojima je eksperi-
njemakog umjetnika te intrigantne poetike koju u sebi
mentalni anr legitiman i neodvojiv dio dokumentarnih
sadre ilustrirane revije, stari filmski urnali i zagonetne
ili igranih ostvarenja. Dovoljno je podsjetiti na pobjed-
fotografije.
nika na prvom izdanju Festivala mediteranskog filma u
130
62 / 2010
rurki detektirati stanje stvari na domaoj umjetnikoj
FESTIVALI I REVIJE
eljko Kipke: Hrvatski filmski eksperiment i drutvena zbilja
FESTIVALI I REVIJE
Kritini dani Ljetopisova kola filmske kritike
62 / 2010
Najbolje tekstove odabrali su voditelji radionice Diana Nenadi, Tomislav egir i Draen Ilini
to je zajedniko inkasatoru i torti s okoladom?

(Torta s okoladom, Dorotea Vui, 2010; Inkasator, Igor Mirkovi, 2009)
"Gotovo nita", mogao bi glasiti odgovor na pitanje po-
naivno i komino, pojaavajui satiriki element u prikazu
stavljeno u naslovu. Doista, konotacije koje naslovi ovih
glavne junakinje i njezina kako estetskog, tako i vrijedno-
filmova prizivaju, kao i njihov pozitivan, odnosno negati-
snog svijeta. Slian ritmizacijski i karakterizacijski uinak
van predznak (jasno je koji ide uz koji naslov), ve poneto
autorica Dorotea Vui postie vjetom upotrebom glaz-
odaju o donekle razliitim okusima koje filmovi ostavlja-
bene teme filma, pjesme Za mene je srea u izvedbi Gabi
ju nakon gledanja. Iako se oba ostvarenja bez oklijevanja
Novak i Radojke verko, koja ujedno doprinosi irokim
moe svrstati u kategoriju komedije, ona se razlikuju po
rasponom emocionalnih naglasaka te se i u svom tekstu,
svom tonu i to prvenstveno zbog emocionalno razliito
dodue na prilino simplificiran i jednostran nain, bavi te-
obojenih raspleta (sretan, za razliku od tunog, odnosno
mom koja se u filmu dotie: oprekom izmeu tradicional-
tragikominog kraja) te karakterizacije likova i okolnosti
nog, kuanski orijentiranog enskog svjetonazora i stava
u kojima se nalaze. Meutim, osnovna im je tema zajed-
"emancipirane" ene koja eli enska prava, karijeru, slavu
nika: u oba se sluaja karikaturalno i satiriki, uz veu ili
i materijalna dobra.
manju dozu suosjeanja, tematiziraju zastarjeli, konzerva-
Dogaaj koji uzurpira Vinjin sreen i samodovoljan ku-
tivni svjetonazori i ranjivost njihovih nosioca u situaciji u
anski svijet iznenadna je smrt njezina mua od sranog
kojoj neoekivan i iznenadan dogaaj poremeti sustav ko-
udara na samom poetku filma. Budui da su joj se djeca
ji je dotad ravnao rutinom njihovih svakodnevnih ivota.
ve odavno osamostalila i odselila u daleke krajeve, Vi-
Osim toga, ova filmska ostvarenja dijele i svoju najveu
njin se jednostavan ivot u potpunosti vrtio oko supruga,
slabost: satiriki potencijal koji svojom tek djelominom
a od svega joj je najvanije bilo pobrinuti se da gospodin
realizacijom sam sebe potkopava, emu emo se vratiti na
Peri nikad ne bude gladan. Nakon njegove smrti, sredi-
kraju teksta. Do toga emo doi kroz razmatranje razlii-
nje mjesto u njezinu ivotu je ispranjeno, ime je njezina
tih naina na koje filmovi pristupaju navedenoj temi.
uloga uzorite supruge i domaice koja ivi za druge dove-
Krenimo sa "slatkim" primjerom. Glavna junakinja Torte s
dena u pitanje. Vinja ne moe prihvatiti injenicu da vie
okoladom je Vinja Peri (koju vrlo uvjerljivo i anrovski
nikome nije potrebna te joj se u snu poinje pojavljivati
prikladno glumi Mirjana Karanovi), postarija sredovjena
mu, alei se da na nebu nema to jesti, jer nikako da na-
ena koja utjelovljuje figuru "savrene domaice": skro-
e kuhinju. Ona mu stoga preko noi na kuhinjskom stolu
mna, uredna te odlina i predana kuharica, iji je ivot
ostavlja kolae, ime se u karakterizaciju unosi i element
posveen brizi za druge. Ovakvoj karakterizaciji znaajno
kominog praznovjerja, a ujedno se daje povod za nadre-
doprinose vizualno najupeatljiviji dijelovi filma, statini
alni moment: u spomenutim kadrovima stola s kolaima
kadrovi stola snimljenog odozgora i prekrivenog raznim
vidimo kako oni, naizgled sami od sebe, kriku po kriku
slasticama, koji se ponavljaju vie puta s varijacijama te
nestaju. Brina domaica meutim tom metodom nikako
predstavljaju jedno od sredstava ritmiziranja u filmu. Po
ne uspijeva utaiti apetit pokojnog supruga niti ublaiti
svojoj estetici oni asociraju na enske revije, kuharice i
vlastitu tugu. Potraga za ljudskom toplinom izvan toplog
prirunike koji su neko enama davali savjete kako se pri-
doma donosi samo razoaranje: sina koji radi na brodu u
bliiti spomenutom kuanskom idealu. Danas takva sta-
Indijskom oceanu ne uspijeva ni dobiti na telefon (kerka
romodna, nesofisticirana, kiasta estetika djeluje izrazito
je dobila samo tri dana dopusta da iz Amerike doe na
131
prostorno i vremenski izrazito kompaktan, jer se radnja
danja na koji jednom ode djeluje samo obeshrabrujue i
dogaa u vremenskom razdoblju duine otprilike jednog
otuujue.
dana, u prostoru stana starog para, s tek dva vizualna "su-
Kad joj ni pokuaj samoubojstva ne poe za rukom, gos-
sreta" s vanjskim svijetom i to kad likovi izlaze na prozor
poa Peri, oajno eljna dospjeti na nebo kako bi svom
(od kojih je s jednog pogled na ulicu preprijeen rekla-
muu napokon priutila solidan obrok, odluuje okrutnost
mom koja prekriva itavu fasadu zgrade i daje povoda
i ravnodunost svijeta iskoristiti kako bi iz njega pobjegla.
za dokumentarni kadar u eksterijeru total zgrade doi-
Oito pretpostavljajui da mu to nee biti prvi put, obraa
sta prekrivene reklamom na uglu Zvonimirove i ubieve
se lokalnom sitnom lopovu i narkomanu s molbom da je
ulice u Zagrebu koji ujedno prua kratkotrajan odmak
ubije, u njenom stanu po noi, u zamjenu za novac koji e
od fikcionalne prie i smjeta je u kontekst gledateljskog
mu ostaviti na kuhinjskom stolu. Zbunjeni mladi dakako
iskustva izvanfilmskog ivota).
pristaje, ali u dogovoreno vrijeme pokua mugnuti iz sta-
Ovdje takoer radnju cijelog filma pokree ok koji pro-
na s novcima (i televizorom), ne obavivi posao. Vinja ga,
tagonistima poremeti rutinu i koji se dogodi na poetku
meutim, uhvati na djelu i snano izudara kiobranom, pri
filma, ali on u ovom sluaju dolazi izvana u obliku crnca
emu se on ni ne pokuava obraniti. Svijet se, dakle, na
koji im jednog jutra pozvoni na vrata kako bi oitao po-
Vinjino veliko razoaranje, ipak pokazao manje okrutnim
tronju struje. (Njega se, dodue, u filmu nikad ne prikae,
nego to se inio, a opasan i nasilan kriminalac spao je u
to je kljuno, budui da, s jedne strane, film uope nije o
njenim oima tek na nevaljalog, loe odgojenog djeaka,
njemu, nego o predrasudama starog para, i s druge, ostav-
koji ju je razljutio pokuajem prevare.
lja se mogunost da se taj pomalo nadrealni moment
Ova novonastala situacija, u kojoj je ljutnja nadjaala tugu
zapitajte se: moete li stvarno zamisliti da vam se jednog
i u kojoj Vinja ponovno osjea da ima kontrolu nad stvari-
dana, u Zagrebu, na vratima pojavi crni inkasator? shvati
ma, otvara mogunost bar privremenog simbiotikog od-
kao posljedica slabog svjetla na stubitu i loeg vida stare
nosa meu protagonistima. Izgubivi mogunost da igra
gospoe koja viri kroz rupicu na vratima.) Situacija je da-
ulogu uzorne supruge, Vinja, bez da je toga i svjesna, za-
kle u ovom pogledu suprotna od one u Torti s okoladom:
uzima u odnosu prema mladom prijestupniku ulogu stro-
dok je gospou Peri "unutranji manjak" odsutnost
ge i ljutite, ali brine majke te stavlja pregau kako bi mu
pokojnog supruga iz kuanstva nagonio da neku vrstu
podgrijala ufte. Naredne noi ponovno joj se u snu javi
zamjene za njega potrai izvan kue, branom paru u Mir-
njezin pokojni mu i zadovoljno je obavijesti da je prona-
kovievu filmu problem predstavlja "izvanjski viak" inka-
ao kuhinju i da vie nije gladan, to od gospoe izmami
sator nezgodne boje koe, koji svojom pojavom poremeti
iroki osmijeh zadovoljstva kojim film zavrava. Svjesno
funkcioniranje dotad stabilnog sustava. Stari brani par,
naglaena bajkovitost ovog "sretnog kraja" (dugotrajna
naime, prilino je konzervativan, pa svijest o prisutnosti
simbioza fine graanske gospoe i narkomana uliara nije
obojene osobe u njihovoj zgradi pobuuje izrazitu para-
lako zamisliva) sasvim je konzistentna s ostatkom filma,
noju oni se iskreno i ozbiljno boje za svoju sigurnost.
koji je fokaliziran kroz glavnu junakinju, ali istovremeno
Njihova je reakcija stoga razumljiva: za razliku od gospoe
odrava komiku, satiriku distancu od nje, prikazujui
Peri, oni se povlae prema unutra, zakljuavaju se u stan
je kao enu koja ivi u minulom vremenu i vrijednosnom
i odluuju sami oitati struju, to rezultira tragikominim
sustavu te se ne snalazi izvan tradicionalnih enskih uloga
raspletom: smru stare gospoe uslijed pada sa stolia
domaice, supruge i majke.
pri pokuaju oitanja brojila, dok njen suprug mirno drije-
Da vidimo kako stvari stoje s druge strane. U Inkasatoru
ma sa slualicama na uima.
Igora Mirkovia Pero Kvrgi i Marija Kohn utjelovljuju bra-
Inkasator dakle zavrava tamo gdje Torta s okoladom za-
ni par, u neto vie poodmakloj dobi od gospodina i gos-
poinje: kod smrti jednog od suprunika, koja u prvom
poe Peri, i podjednako utonuo u rutinu kunog ivota.
sluaju pokree zaplet, dok ga ovdje zakljuuje. Ovi se
U filmu nema glazbe, a vizualni stil je uglavnom realistiki,
filmovi, meutim, iz razliitih razloga, nikako ne mogu
tako da kominost i karikaturalnost prikaza prvenstveno
zamisliti kao nastavak jedan drugoga. Prvenstveno, na-
proizlaze iz scenarija (koji je zaslueno osvojio nagradu
ravno, zbog rodne razlike smrtnih sluajeva, budui da su
irija DHF-a) i odline izvedbe glumakog dvojca. Film je
tradicionalni patrijarhalni odnosi vaan aspekt teme u oba
132
62 / 2010
oev sprovod), a teaj izgradnje povjerenja i samopouz-
FESTIVALI I REVIJE
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
filma. Moralni znaaj smrti takoer je u oba sluaja bitno
noinih i ivanih staraca, koji svakog tko se i nakratko
razliit. U Torti s okoladom smrt Vinjina mua potpuno je
pojavi u njihovu dvoritu sumnjiavo pitaju "Koga trebate
nepredvidiva te figurira kao banalna, nasumina i besmi-
vi?" "Nesretni" kraj koji ih snae stoga djeluje zaslueno,
slena injenica na koju ovjek nikako ne moe utjecati i
ali ne uvodi pozitivan moment koji bi u film unio "lakou"
koja se kao takva suprotstavlja ureenom sustavu koji si
i spomenutu dobroudnost.
je izgradio kako bi lake podnosio ivot. U Inkasatoru, pak,
to je dakle zajedniko inkasatoru i torti s okoladom?
smrt nipoto nije sluajna, ve jasno proizlazi iz razvoja
Dosad smo se bavili razlikama izmeu ovih dvaju filmova;
radnje, odnosno iz niza dogaaja i odluka koje protago-
vratimo se za kraj njihovim slinostima (ujedno i najveoj
nisti donose, pokuavajui izbjei imaginarnu opasnost, a
slabosti). Kao protagoniste, i autorica i autor odabrali su
time dovodei do stvarne i potpuno nepotrebne nesree.
postarije ljude, istiui na komino karikiran nain zastar-
Smrt ovdje dakle pristie kao kazna ili, manje moralistiki
jelost njihovih svjetonazora i naina ivota (patrijarhalnog
reeno, kao neumitna konzekvencija (auto)destruktivnih
shvaanja enine drutvene uloge u prvom sluaju i rasiz-
strahova i predrasuda.
ma u drugom), izvan ijih se uskih granica slabo snalaze.
No najvanija razlika, koja filmovima daje poneto razliit
Prikazujui svoje likove kao relikte, ije je vrijeme odav-
ton, nalazi se, kao to je ve reeno, na podruju karakte-
no prolo i koji moda u nekoj mjeri zasluuju razumi-
rizacije, to jest gledateljskog odnosa prema likovima. Iako
jevanje, ali prvenstveno prizivaju saaljenje i podsmijeh,
oba filma odravaju satiriki odmak od svojih protagoni-
autori su donekle oduzeli otrinu satirikom potencijalu
sta, junakinja Torte s okoladom prikazana je s odreenom
svojih tema koje su itekako aktualne i to ne samo meu
mjerom suosjeanja, kao krajnje dobronamjerna osoba
penzionerima te se priklonili polu lagane, neobavezne
koja se, ne svojom zaslugom, nala u tekoj ivotnoj situ-
komedije. To im je, dodue, oito bila i namjera, tako da
aciji te, unato kominoj nerealnosti "sretnog kraja" njene
se ne radi o sluaju promaenog anra, meutim satira ko-
prie, film ipak na jednoj razini funkcionira kao feelgood
ja stane na pola puta uglavnom e imati suprotan uinak
movie, dobroudna i zabavna satira. Protagonisti Inkasato-
od deklariranog: njenu kritinost razoruat e ono to je
ra, s druge strane, potiu jedino saaljenje, budui da u
ostalo netaknuto.
prilinoj mjeri utjelovljuju stereotip konzervativnih, para-
Anja Ivekovi-Martinis
Otpor svakodnevici u 26 kadrova

(Osloboenje u 26 slika, Ivan Ramljak i Marko kobalj, 2009)
Inkontinencija, senilnost, osjeaj izostavljenosti ti ni-
kontekstu prve treba navesti Inkasatora Igora Mirkovia
malo prieljkivani simptomi tjelesne, mentalne i socijalne
iji se pristup u razradi odnosa ostarjelog branog para
degradacije predstavljaju nedae starosti, tree ivotne
krije u naglaavanju njihove zbunjenosti i neprilagodljivo-
dobi. Strah sredovjenog pojedinca od tim silnicama odre-
sti (a moda i inherentnog rasizma), dok se za drugu moe
enih poznih godina, a nadograen osjeajem prolaznosti
navesti Pola sata za baku Jure Pavlovia, u kojemu se polu-
onoga to nazivamo vremenom, esto je tematsko polje
satni posjet sina i unuka baki na selo pretvara u psiholoko
u djelima mnogih umjetnika. Ipak, u kontekstu igranog
rastvaranje generacijskog jaza baziranog na nerazumijeva-
filma rijetko se problematiziraju upravo problemi staro-
nju i sukobljenom odnosu urbanog i ruralnog.
sti, s tim da se likovi takvih djela najee ocrtavaju ili
Osloboenje u 26 slika, sedamnaestominutni drugi film Iva-
naglaavanjem odreenih karakternih finesa namijenjenih
na Ramljaka i Marka kobalja, takoer prikazan u sklopu
humoru, esto balansirajui na ivici ismijavanja, ili pak u
DHF-a, izdvaja se iz standardnog ocrtavanja pozicije starca
smjeru odreenih psiholokih razrada odnosa roditelja sa
u filmu, prvenstveno jer autori svom glavnom liku pruaju
djecom. Na Danima hrvatskog filma svjedoili smo filmo-
ne samo potpunu panju i potovanje, ve i dostojanstvo
vima koji koriste obje profilizacije te grube podjele u
u, za njega, i najsramnijim situacijama. Njihov je glavni
133
Unato namjeri da svoju ideju razrade u ve unaprijed
graanskom stanu zagasitih boja koje sugeriraju njegovo
odreenim brojevnim mjerilima, ovaj kratki film ipak ka-
fiziko i psihiko stanje, a prevladavajui osjeaj bespo-
rakterizira sasvim ujednaen ritam, garniran poduim
monosti i oekivanja izmjene dana visi u zraku. Pratimo
nepominim kadrovima koji variraju od ozuovski distan-
ga u njegovim potpuno osobnim svakodnevnim aktivno-
ciranih do krupnih planova lica, i tek nekoliko pokreta ka-
stima gleda sumo hrvanje na televiziji, tuira se i mijenja
mere, najznaajnije u kontekstu stareve subverzije koju
pelenu, kuha kavu i pui, besposleno sjedi na kauu ili pak
pratimo u jednom neprekinutom, glavinjajuem kadru.
dalekozorom promatra susjedstvo. Kljuno je u toj voajeri-
Minimalistiki stil filma, uparen s izraajnom fotografijom,
stikoj igri promatraa i promatranog to se taj starac, kao
daje mu umjetniku vrijednost te nadograuje osnovni ko-
ogoljeni subjekt pred naim oima, takoer formira kao
stur filma dosjetke. U tom smislu, humorni finale djeluje
promatra, on sa svog prozora promatra susjede te nailazi
kao izokretanje standardnog iitavanja art-filma, pogo-
na konstantne prepirke izmeu ostarjelog branog para,
tovo fenomena tzv. sporog filma koji sam sebe uzima ili
u kojima mukarac stalno maltretira enu. Glavni lik tako
smrtno ozbiljno (Pedro Costa, Sharunas Bartas) ili tek s
odlui intervenirati u njihov ivot te pruiti otpor, ne sa-
odreenom dozom (auto)ironije (Tsai Ming Liang). Ramljak
mo patrijarhalnoj ukorijenjenosti u sredini, ve i nepravdi
i kobalj tako se i stilski i tematski vie pribliuju autorima
na univerzalnoj razini, ali e ta konana intervencija biti i
vizualno naglaenih, iaenih komedija (Joo Csar Mon-
udarac nedvosmislenosti i banalnosti standardnih izmje-
teiro, Roy Andersson), u ijim je filmovima starost jedna
na njegova samotnikog ivota. Fotografije koje se starcu
od dominantnih tematskih odrednica, prikazana kroz teh-
nalaze u stanu od Titove sliice zataknute za okvir slike
niki minimalizam tableaux vivants te esto upotpunjena
do velike slike vojnog oslobaanja grada iznad kreveta, a
bizarnim rjeenjima i propitujuim metafizikim obrisima.
koju autori koriste i kao poetnu fotografiju u filmu, do-
Stremei izrazito vizualnome i prevladavajuoj atmosferi,
datno naglaavaju ne samo njegovu prolost, ve i njegov
Ramljak i kobalj tako ne samo da iskazuju istanan arti-
revolucionarni duh zatomljen u banalnim radnjama sva-
stiki pristup mediju, gotovo nepoznat u novijoj hrvatskoj
kodnevice.
kinematografiji, ve i izrazitu umjetniku hrabrost. Tek se
Osloboenje u 26 slika je tako metafilmska refleksija na Za-
dugometrani eksperimenti Lukase Nole s poetka deset-
franovievu Okupaciju u 26 slika, djelo u kojemu se fai-
ljea i prologodinji Crnci tandema Juri-Devi mogu po-
stika okupacija Dubrovnika prikazuje kroz 26 scena koje
hvaliti slinim kontemplativnim predznakom. Kontempla-
postupno vode nasilju i potpunoj dehumanizaciji. Ono
tivnost Osloboenja sugerira i potpuni izostanak dijaloga, a
to imponira u naslovu Ramljakova i kobaljeva djela je
u prvih nekoliko minuta i same glazbe, koja se ponavljaju-
konceptualna rigoroznost koju su si, naslanjajui se na
i osnovni motiv javlja nekoliko minuta nakon poetka, da
Zafranoviev naslov, zadali stvaranje djela u tono 26 ka-
bi se idui prema kraju sve vie pojaavala do dramatskog
drova. Ipak, kao to naslov takoer sugerira, zamijenjeni
finala i glazbenog kreenda.
su predznaci filmova te se na Osloboenje moe gledati kao
Osim stilski, okosnica je filma nadgraena i gotovo minija-
na negaciju Okupacije i implicirajue inherentnosti zla te
turnim simbolikim sugestijama koje je dodatno obogau-
stremljenje ka afirmaciji pravde, odnosno potrebe borbe
ju. Tako je glavni lik bezimen i utljiv poput junaka pageti
protiv nepravde. Osloboenje u 26 slika dijeli i neke slino-
vesterna, a ak i u eksterijernim prizorima on je gotovo
sti s Hanekeovim 71 fragmentom kronologije anse za koji
potpuno sam, to dodatno naglaava njegovu mitsku ulo-
je iskoriten tono 71 kadar osim statinih poloaja ka-
gu. U jedinom eksterijernom kadru s vie ljudi on je pak u
mere i snimanja pojedinaca u svakodnevnim aktivnostima,
drutvu promatranog branog para iz susjedstva, ime su
pa tako na primjer starac gleda televiziju u vieminutnom
uvelike naglaene zadane konture svemira ovoga kratkog
kadru, samo naglaavanje broja kadrova u naslovu kod oba

filma uzdie simboliku vanost svakog od tih kadrova i
filma. Osim ve spomenutih slika u stanu, simboliku ulogu ima i do samog kraja neizvjesna upotreba bosanskih
iznad fragmenta svakodnevnog ivota. U tom se smislu
dnevnih novina Osloboenje, koja varira nametnutu sim-
sva banalnost ivota ujednaava u kolekciji fragmenata
boliku od samog naslova filma pa do povijesnih referen-
tako da se naglaava psiholoko stanje lika te pripadajue
ci, dodatno naglaavajui provodnu nit filma. Potpunom
mu radnje.
redukcijom karakternih osobina, glavni je lik sveden na
134
62 / 2010
lik starac, bivi partizan, koji dane provodi u sarajevskom
FESTIVALI I REVIJE
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
arhetipski golu humanistiku crtu borca protiv nepravde
treba uiniti sve kako bi mu pomoglo da je zatre. Konana
te tako postaje intervencionistiki fantom iji minijatur-
utiha kojom odiu zadnji kadrovi filma, lieni i glazbe, a
ni in ima nesagledive posljedice ponovno oslobaanje
uronjeni u poetni svakodnevni osjeaj polaganog otku-
u kojemu se kriju i individualne i univerzalne pretenzije.
cavanja sata i, naizmjence vidljivog, otkucaja bila, suge-
Njegovo povraeno dostojanstvo stoga izvire iz sutinske
rirali bi nepromjenjivost i neumoljivu ciklinost stvari, da
transformacije koja ga od bespomonog i besposlenog
se ipak, u odlunom trenutku, usne starca ne razvlae u
staria pretvara u samilosnog borca protiv nepravde, ali
blagi smijeak koji poput otrice noa prekida sve robova-
i protiv stoike pomirenosti i sveobuhvatne stagnacije.
nje svakodnevici kojem smo svjedoili prije subverzije te
Povezivanjem faizma sa crticom unutar mikrokozmosa
on, dostizanjem spokojstva, postaje slobodan, ba poput
susjedstva, autori tako simboliki uravnjuju svaki zloin
Sarajeva kojeg je on sam oslobodio nepravde.
jer ako postoji pojedinac koji pati zbog nepravde, drutvo
Stipe Radi
Majka i ki
(Crveno, Sonja Taroki, 2009)
Od trenutka kada smo se rodili, majka postaje sreditem
usvajanjem jezika, Zakona, intervencijom Treeg ("oin-
naeg svijeta. Kao novoroenad iskusili smo ari istin-
ske" funkcije) i rjeenjem Edipova kompleksa ulaskom u
skog simbiotskog odnosa, od kojeg smo malo-pomalo
tzv. simboliki poredak (Drugo) irih drutvenih procesa. U
bivali odsjeeni ulaskom u svijet znaenja. Meutim, kom-
tom procesu majka je krucijalan faktor o kojem ovisi hoe
pleksne spone izmeu majke i djeteta ne miruju u svoj
li se djetetu dati do znanja da izvan njegova mikrosvijeta
svojoj dinamici ni kad dijete postane odrasla osoba, bez
postoji itava simbolika mrea razlikovnih odnosa. Ukoli-
obzira na njihovu meusobnu bliskost. Navedena kom-
ko se ona fokusira na dijete, u ovom sluaju, ker, tako da
pleksnost tog dijadnog odnosa tema je mnogih filmova,
svijet poinje i zavrava s njom, stvara se poligon za formi-
a meu njih moemo uvrstiti i kratkometrani film Crveno
ranje raznih sukoba, kako meusobnih, tako i unutarnjih.
Sonje Taroki, prikazan na 19. Danima hrvatskog filma.
Takvih sukoba, pak, mladoj djevojci u sreditu zbivanja fil-
Rije je o komornoj drami koja se bavi specifinim odno-
ma zasigurno ne nedostaje. Skuena s majkom u malenoj
som majke i keri, u interpretaciji Jasne Bilui i Marine
garsonijeri, Marina trpi konstantne prigovore, zahtjeve i
Redepovi. Njihov odnos u najmanju se ruku moe oka-
komentare. Stan je neuredan, a dojam kaotinosti naglaa-
rakterizirati kao konfliktan; tovie, daljnjim razvojem
va se praenjem Marininih ustrih pokreta kroz dvije pro-
radnje on poprima gotovo patoloku dimenziju. Takav pri-
storije stana (kupaonica i soba) koji podsjeaju na freneti-
kaz supostavljanja likova priziva tumaenje iz perspektive
no glavinjanje lavice u kavezu. Gotovo dokumentaristiki
Lacanove psihoanalitike teorije u kojoj je iskazana sva
nain snimanja dodatno pridonosi uvjerljivosti prikaza od-
problematinost zahtjeva kontrolirajuih majki iji nain
nosa likova i njihove smjetenosti u prostor, prepun hlad-
ophoenja s djetetom uvlai dijete u "kuu zrcala" ima-
nih tonova svijetlozelene, plave, smee i bijele boje, ba
ginarnog registra razvojnog naela definiranog stanjem
poput njihove meusobne hladnoe. Ipak, ambijentom
koji prethodi Edipovu kompleksu, stanja vrstog odnosa
dominira crveni ogrta gospoe majke, uvijek prisutne
majke i djeteta, neokrhnutog posredujuom instancom
u kadru, gdje god se Marina, koja je najee u fokusu,
Treeg koja se uplee u njihovu "sratenu" vezu. Naime,
nala. Tradicionalno, crvena se boja smatra bojom ljubavi,
od poetka ivota, dijete zapoinje svoj razvoj na temelju
ali i agresije a majka u svom odnosu prema kerki utje-
odreene imaginarne cjelovitosti cjelovitosti neposred-
lovljuje oboje.
nog odnosa s majkom i cjelovitosti slike o sebi koju stvara
Ona joj kopa po smeu, brine to si je ki obojila kosu,
pogledom u svoj odraz u stadiju zrcala. Meutim, iz svi-
izraava zabrinutost zbog loeg financijskog stanja u ma-
jeta slike odraza s kojim se identificira potrebno je izii
niri ose koja napadno zuji oko potencijalne rtve. Meu
135
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
Crveno (Sonja Taroki, 2010)
njima nema zadovoljavajue komunikacije. Nema ni fizi-
ini analogiju s kadrom iz prethodnog stana, te upuuje na
kog kontakta. Marina majku pokuava jednostavno ne gle-
istovjetnost unutranjih napetosti. Frenetinost Marininih
dati, to je prikazano zanimljivom izmjenom fokusa u
pokreta se smanjuje, ritam se usporava, meutim, i dalje
nekoliko navrata svjedoimo Marininu krupnom planu u
dominiraju hladne boje, hladan i taman interijer. Komu-
ijoj je pozadini zamagljena crvena spodoba. Isto tako,
nikacija s dekom ne bi se mogla nazvati ispunjujuom
Marina je pokuava i ne uti pali suilo za kosu, a u tre-
Marina se pretvara u osobu koja sveznadarski prigovara,
nutku gledanja kroz prozor odvraa panju od majina
zahtijeva i komentira, ba poput majke, a deko joj na
blebetanja potpuno se iskljuivi u off-u se moe uti
takvo ponaanje uzvraa "Netko je dosadan". Naposljetku,
samo ujednaen ritam kapi vode. Meutim, ne nazire se
komunikacija se i prekida majinim manipulativnim "pozi-
eksterijer u prizoru pogleda kroz prozor. Sve to se mo-
vom upomo" zbog navodnog poremeaja tlaka.
e vidjeti je zasljepljujua bjelina zida susjedne zgrade i
Taj trenutak potvruje prijanje pretpostavke o imaginar-
naslutiti mreasta struktura zastora za kojeg je Marina za-
noj naravi njihova odnosa. Marina, ne vodei rauna o
takla svoje prste. Prizor upuuje na svojevrstan autoriin
potrebama svog deka, gasi TV i uutkuje ga za vrijeme
komentar plan snimanja naglaava intenzitet duevnog
telefonskog razgovora, liava svoj prostor podsjetnika na
ivota lika koji se ujedno, po svemu sudei, osjea svoje-
simboliko Drugo utjelovljeno u TV-u. Nalazi se u emo-
vrsnom zatoenicom.
tivno nabijenom majinom svemiru evocirane ovisnosti o
Meutim, zatoenicom ega? ivot u "izbi" malih pro-
njoj i nemogunosti detektiranja to majka zapravo eli.
porcija s majkom, bez znaajnijih financijskih osnova za
No, majka u openitom smislu uvijek eli neto izvan dje-
osamostaljenje, zasigurno ograniava, no svojevrstan unu-
teta, a to je falus, to neke majke znaju djetetu adekvatno
tranji sukob, kao i njegovu meusobnu svezu s vanjskim
naznaiti uz pomo Treeg, simbolike funkcije, tradicio-
sukobom, u pravoj mjeri nasluujemo tek kad Marina po-
nalno shvaene funkcije oca (simptomatino je to je Ma-
sjeti svog deka Hrvoja. Uvodni kadar sekvence zapoinje
rina dijete samohrane majke). Lik Jasne Bilui, dakako, ne
njenim pogledom kroz prozor zagrebake viekatnice. No,
uspijeva u tome te implicitno zarobljava Marinu u vlastitoj
svijet koji joj je takorei na dlanu prekriven je mreom, to
imaginarnoj slici koja je preslika majke same. Marinin ne-
136
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
stabilan identitet sainjavaju ljubav i mrnja njezina vlasti-
jom se Marina bori i u majinoj neprisutnosti.
tog ogledanja u majci, to se oituje ponaanjem istovjet-
Ritmiki dekreendo filma redateljica naglaava svojevr-
nim majinom u oito sporednom odnosu s dekom, ali i
snim smirajem Marina se smjeta pored majke na kre-
crvenim lakom na nonim prstima u detalju stopala prije
vetu. Boje unutar zajednikog prostora vie nisu oprene.
no to e ih utaknuti u crvene lape nakon to se vratila
Marina vie ne nosi (komplementarnu!) svijetlozelenu,
majci u stan, odbivi druenje s dekom i prijateljima (ali
nego, slinu toplu ruiastu majicu, pri emu itav kadar
i poziv na useljenje s dekom, zbog financijskih razloga).
odie crvenkastim tonovima. Takoer, obje su znatno
Crveno na njezinim stopalima, dijelovima tijela neprisut-
otvorenije jedna prema drugoj, majka joj dodiruje kosu
nim unutar prijanjih kadrova, uglavnom snimanih u kru-
i ljubi ruku.
pnom i bliem planu upuuje na oitu, novootkrivenu
Hoe li se Marina odseliti i pronai svoje mjesto u dru-
poveznicu meu likovima.
tvenom poretku? Film je kratkometraan i samo prikazuje
Povratak djeteta u majine krokodilske ralje u kontekstu
situaciju izmeu majke i keri te na spomenuto pitanje ne
filma ne treba zauditi. Slijedei Lacanovu teoriju, ne
moemo znati odgovor. Meutim, ak i Marininim sudje-
smijemo zaboraviti registar realnog, onog neizrecivog i
lovanjem u simbolikom poretku, kroz socijalizaciju i pro-
neshvatljivog, traumatinog, koji u njegovoj kasnijoj fazi
nalaenje financijskog uporita u karijeri, mogue je da e
popunjava elemente u funkcioniranju imaginarnog i sim-
joj lik majke i dalje predstavljati ideal s kojim se u svakom
bolikog naela. Zbog odreenosti majinom udnjom
trenutku ogledava, takoer je spreavajui u adekvatnoj
Marina ustraje u vlastitoj, destruktivnoj udnji, koju zado-
izgradnji vlastita subjekta i ispunjujuih socijalnih odnosa.
voljava nepotrebnom patnjom, realnom silom, i odabire
U kolikoj e ona mjeri zaista stvoriti uvjete da izae iz
majku, svojevrstan centar gravitacije, nautrb drugih. Na-
svijeta slike, ovisi o poputanju spona u odnosu s majkom,
kon to "saznaje" da majci nije nita, Marina se uzrujana
odnosu koji najvie odreuje osobe kakve jesu i kakve
osamljuje gledamo je kako u kupaonici plae u kadru
postaju. Meutim, da patologija takvog odnosa nadasve
dueg trajanja, snimljenom u odrazu kupaonikog zrcala.
funkcionira i zarobljava u imaginarnim bojitima sukoba u
Takav filmski postupak definitivno upuuje na postojanje
kojima podlijeemo iracionalnim manipulacijama, prilino
unutarnjeg sukoba lika, tovie, na kulminaciju sukoba s
dojmljivo prikazuje redateljica Sonja Taroki u svom igra-
inkorporiranom slikom majke kao idealnog drugog s ko-
nom filmu te navodi na daljnja promiljanja.
Karla Lonar
137
FESTIVALI I REVIJE
UDK: 791-21(497.7)(049.3)
Dragan Rubea
ivoti na sporednom kolosijeku

Povodom Dana Kinoteke Makedonije u kinu Tukanac, Zagreb, 23-27. oujka 2010. i u Art-kinu Croatia,
iz svoje teke situacije, zainivi film nepodnoljivom doU tekstu objavljenom u asopisu DNK u izdanju rijekog
zom pesimizma i beznaa.
Drugog mora, Marin Lukanovi ini zgodnu paralelu iz-
Slian odnos alkoholiziranog oca skretniara i njegova
meu rijekih kina i pruge. Sva rijeka kina, ona zauvi-
sina prisutan je i u izvrsnom kratkom filmu Bube (2004)
jek izgubljena i ona koja uspjeno odolijevaju sveopoj
Igora Ivanova Izyja, u kojem njegov junak, sada odrasli
multipleksizaciji, nalaze se opasno blizu pruge. Onima
mladi zaposlen u punionici boca, saznaje za oevu smrt.
poput rijekog Art-kina vlakovi prolaze ravno pod prozo-
Ono to je spori Ristevski ugurao u 103 minute, to je
rom njegova ureda. Na otvaranju Dana Kinoteke Makedo-
Ivanov sublimirao u petnaest minuta. Tranice i njihovo
nije, kad je prije glavnog filma umjesto klasinih filmskih
kamenje pod kojim djeak kao pasionirani kolekcionar
novosti bila prikazana restaurirana kopija filmskih zapisa
buba traga za svojim eksponatima, opet su tu kao glavni
brae Manaki, za koje se vezuju poeci filma na Balkanu,
motiv. A jedini nain oslobaanja od nasilnog oca djea-
zviduk vlaka koji je prolazio iza zgrade Art-kina dogodio
kovo je pogreno postavljanje skretnice i izazivanje e-
se upravo u trenutku kad je na njegovu filmskom platnu
ljeznike nesree. Kao to se i djeaku iz Iluzije, tako se
proao vlak s okrunjenim glavama koje su posjetile Bito-
i djeaku iz Buba, u kojem vlak takoer prolazi uz samu
lu. Bio je to valjda prvi i jedini put da je nijemi film brae
kuu, osveta namee kao jedino rjeenje izlaska iz okrut-
Manaki dobio i svoju zvunu verziju. Ali tu se ne zavrava
ne stvarnosti.
naa pria o vlakovima koji su na Danima Kinoteke Make-
Iako Tetoviranje (1991) Stolea Popova reciklira ikonografi-
donije uglavnom zavravali na slijepom kolosijeku, kao i
ju klasinog zatvorskog filma i stavlja ih u politiki kon-
ivoti njegovih protagonista.
tekst, njegove ponajbolje uvodne sekvence ambijentira-
U Iluziji (2004) Svetozara Ristevskog teretni vlakovi goto-
ne su upravo na eljeznikoj stanici, gdje njegov glavni
vo da prolaze kroz junakovo stranje dvorite. U bijegu
akter biva uhien samo zato jer je miliciji bila sumnjiva
od alkoholiziranog oca, isprane majke, sestre sponzoru-
njegova poluprazna torba, pri emu se humor gradi ne-
e i kolskih nasilnika predvoenih sinom lokalnog po-
obinim odabirom filmskog soundtracka. Prije odlaska
licijskog "kabadahije", iji je omjer glave jednak omjeru
junaka na kolodvorski peron, na kojem je pokuao pro-
vrata, njegov dvanaestogodinji protagonist pronalazi
nai malo mira nakon brane svae, njegova ena izlazi
najsigurnije utoite u groblju vlakova i njegovim izgu-
iz kreveta i pali radio. Umjesto oekivanih narodnjaka,
bljenim i u korov obraslim tranicama. "Nada je najgo-
zaujemo The Clash (Rock the Casbah). Dok Popov proma-
ra od svih zala jer produuje ovjekovu patnju." Na tom
tra na stanici galeriju likova, koje znamo i iz njegovih
Nietzscheovu citatu poiva kompletna struktura filma
drugih djela: Gipsy Magic (1997), glazbene etno-stereo-
zainjena melankolijom Satieja (Gnossiennes) i galerijom
tipe zamjenjuje rock. Apsurd postaje jedina dramaturka
izgubljenih likova koja priziva duhove Koste Racina, tog
motivacija. A egzistencijalna problematika makedonskog
zaudnog pjesnika mladenakog beznaa i bijede. Motiv
drutva suoenog s krahom socijalistikog sistema nala
bullyinga podastire se krajnje plastino. A transformaci-
se na istom kolosijeku s pitanjem vjere (ali ne i religi-
ja jednog senzibilnog djeaka u nasilnika rezultirat e
je) kroz dva Isusova ukazanja njegovim narkomanskim
uznemirujuom zavrnicom, pri emu autor stavlja itavu
dvojnikom koji umire u pretjeranoj teatralnosti kadra, i
stvar u politiki kontekst jer se ubojstvo dogodilo nakon
njegovom tetovaom na junakovim prsima. Jer "milicija"
to je na kolskoj sveanosti odsvirana makedonska hi-
ne ubija samo Iliju u tipinoj hollywoodskoj zavrnici,
mna. Ristevski ne daje junaku nikakve anse da se izvue
ve i njegova tetoviranog Isusa, i to ravno u elo. Poput
138
62 / 2010
Rijeka, 25-29. oujka 2010.
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
Dragan Rubea: ivoti na sporednom kolosijeku
Kao lo san (Antonio Mitrikeski, 2002)
lika nasilnog policajca iz Iluzije (Dejan Aimovi), tako i
na utnju skriva u manastiru mladu Albanku u bijegu od,
lik okrutnog uvara u Tetoviranju postaje inkarnacija bru-
za krvnu osvetu spremnih, divljih hordi). No da bi se ula-
talnosti policijske drave. Ipak, najvea rtva zatvorskog
givao bjelosvjetskoj festivalskoj eliti koja mu je i dodijeli-
nasilja albanski je autostoper koji se naao na krivom
la Zlatnog lava, on slijedi zapadne kanone u prikazivanju
mjestu u krivo vrijeme. Ali koscenarist Mirko Kova pr-
balkanske klaonice kao popritu plemenskih sukoba u
venstveno je politiki i drutveno angairan pisac, pa taj
kojima su svi podjednako krivi.
angaman izlazi iz svake filmske pore, ponekad u nepo-
No dok je Manevski angairao dva izvrsna inozemna
trebnim stereotipima (neizostavni lik zatvorske "tetkice"
glumca, prerano preminulu Katrin Cartlidge i asketski
rezerviran je za Grka koji dobiva nadimak Pederakis, to
smirenog Gregoirea Colina, Antonio Mitrikeski je u filmu
je valjda najgora uvreda koja se mogla atribuirati naro-
Kao lo san (Kako lo son, 2002) angairao Roberta Englun-
du koji se ne prestaje svaati s Makedonijom oko njena
da koji se iz none more u Ulici brijestova preselio u lo
imena).
san, dakle, jo jednu nonu moru, dok pretvara student-
Uz "pedere" i ene, najgore su na Danima Kinoteke Make-
sku aulu u teatar drei predavanje studentima o krivnji i
donije prole make i poneki Albanac. U Tetoviranju ma-
zlu poput loe recitacije Shakespearea. Poput Pederakisa
ka je zavrila objeena u zatvorskom dvoritu, a u Prije
iz Tetoviranja, tako i ovdje imamo lik "traginog pedera"
kie (Before the Rain, 1994) Mila Manevskog ona zavra-
zaljubljenog u pogrenu osobu. Iako Zagreb postaje bi-
va ubijena na balkanskom vruem limenom krovu "To
lo koji europski grad, njegova imaginarna etvrt crvenih
je neoprostivo!" napisao je Aldo Paquola nakon njegove
svjetiljki s transvestitima i prostitutkama u izlozima,
premijere u rijekom HKD-u. Manevski je fino uskladio
smjetena tek par koraka od Kaptola, postaje smijena.
poetsko nadahnue i naturalizam crnog filma, balkansko
No najvee rtve u filmu ostaju ene i "ene". U Mitri-
nasilje u sukobima i netrpeljivostima Makedonaca i Alba-
keskog/Dukovskog postoje dvije vrste ene: "Penelopa" i
naca te univerzalne poruke o traginoj ljudskosti, ljubavi,
"svetica". Prva eka mua koji se vraa iz balkanske klao-
prijateljstvu i dobroti (pravoslavni pop koji se zavjetovao
nice i odmah biva silovana, a druga se ukazuje u junako-
139
to ih u Paskaljevia upotpunjuju gradski autobusi i rije-
Americi Tonya Kushnera.
ni brodovi s kompletnim simfonijskim orkestrom.
No, dramaturga Dejana Dukovskog ne prestaje uljati
U Branka Gape u filmu Vrijeme, vode (Vreme, vodi, 1980)
onaj "balkanski hemoroid u upku svijeta" iz drame Bure
rijeka postaje predmet razdora. Iako je snimljen prije 30
baruta (1998), koju je filmski adaptirao Goran Paskaljevi,
godina, on postaje aktualniji no ikad, kao proroanski
a u kojoj se kao u loem snu isprepleu tragine sudbine
nagovjetaj doba u kojem e voda postati suho zlato.
oajnika u svom antropolokom prokletstvu: tamo gdje
Njegovi junaci, seljani Sueva, koji se suoavaju s nedo-
se Manojloviev Mane u Buretu baruta vraa iz parike
statkom vode potrebne za preivljavanje, uz blagoslov
dijaspore u Beograd i moli taksista da ga izravno s aero-
popa mijenjaju smjer rijeke i poinju krasti vodu iz su-
droma odvede u crkvu da bi upalio kandila za due po-
sjednog sela Kamenovo, samo to seljane danas zamje-
kojnika, Manojloviev ejtan se sada vraa u makedonske
njuju neke monije multinacionalne korporacije. Gapin
vrleti iz jo jednog balkanskog rata. Moda nije ni slutio
film jedini se donekle udaljio od sveopeg beznaa i
da je taj hemoroid tako tvrd da ga ne bi mogla razoriti
oaja koji je dominirao Danima Kinoteke Makedonije.
ni najpreciznija laserska operacija. Zato se umjesto kla-
Zato su u programu nedostajale neke nove snage koje
sinog kirurkog zahvata prelo na operaciju zdruenih
bi mu ubrizgale malo razigrane leernosti i oslobodile
snaga. Svi oni pokuavaju, dakle, izbrisati iz podsvijesti
ga teatarskog balasta. To prije svega vrijedi za Atanasa
vlastita traumatska iskustva arhivirajui krvavu prolost u
Georgieva i njegovu dokudramu Plati i eni (Cash & Marry,
ladicu loeg sna. Samo to se odgovor na pitanje: "Mamu
2008) ije su junake tranice odvele ak do Bea, gdje
mu jebem tko je prvi poeo?" kako glasi originalni na-
bivaju zaustavljeni u purgatoriju izmeu makedonskog
ziv dramskog predloka u Buretu baruta pokuava pro-
tranzicijskog pakla i obeanog austrijskog raja u koji po-
nai u boksakom ringu. Me e se okonati ubojstvom.
kuavaju ui kupovinom ene za par hiljada eura. Umje-
Ubojica se ukrcava na vlak i izvrava samoubojstvo ak-
sto raspojasanog vjenanja s bubnjevima koje promatra
tivirajui bombu u kupeu u kojem se nalazila djevojka
Mitrikeski, Georgiev nam pokazuje vjenanice u izlogu
koja je putovala u posjet netom mobiliziranom momku.
koje stoje kao u nekom nedostinom prostoru. To je ma-
Vlakovi dakle ostaju konstanta na ovim prostorima, samo
kedonski film kakav najvie volimo.
Antonio Mitrikeski: "Ljubav i smrt se ne objanjavaju"

Razgovor povodom Dana Kinoteke Makedonije voen u Art-kinu Croatia, Rijeka, oujka 2010.
Sveana otvaranja ciklusa postjugoslavenskih kinematografija
u rijekom Art-kinu ne privlae samo njegovu vjernu publiku
i radikalne filmofile. Na njih dolaze i oni kojima je njegov prostor prilina nepoznanica. To su mahom pripadnici etnikih i
nacionalnih manjina. No, pouno je prisjetiti se gostovanja Jija
Menzela u tom kinu; gospoe iz eke besede doekale su ga s
pladnjevima slanih kiflica posutih kimom da se reiser ne bi vratio kui gladan. Nakon tih finih kiflica, zalivenih ekim pivom
i uvodnim protokolarnim besjedama, bilo bi prilino nezgodno
publici servirati jednog vankmajera. Zato je i bio odabran humorni Menzel. Ali rijeki Makedonci koji su pohrlili na otvaranje
Dana Kinoteke Makedonije, nakon uvodnog nastupa folklornog
drutva Ilinden doekali su Antonija Mitrikeskog, koji im je
predstavio svoj mrani film "Kao lo san", to ve pomalo granii
s mazohizmom. Dok je trajala projekcija filma, porazgovarao
sam u atriju kina s njegovim autorom.
140
Vai filmski poeci vezani su za enigmatino ime Koe Topenarova. Tko je zapravo on? Zato vas on tako esto proganja da ste mu posvetili ak dva filma?
Mitrikeski: Bio sam fasciniran istinitom ivotnom priom o dvoje ljudi koji se zaljubljuju i ele biti zajedno. On je u Makedoniji. Ona ivi u Albaniji. Dijeli ih
samo jezero. U tom periodu Albanija je bila izolirana
od ostatka svijeta. Da citiram apostola Pavla koji kae: "Ako jezike ljudske i aneoske govorim, a ljubavi
nemam, onda sam samo mjed koji jei ili cimbal koji
zvei''. U ime te ljubavi Koe ilegalno prelazi na drugu
stranu jezera, u Albaniju, elei samo uzeti djevojku i
vratiti se natrag. Tada su granice bile zatvorene. Koe
62 / 2010
voj eliji u odori Majke Tereze, poput anela iz Anela u
FESTIVALI I REVIJE
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
je uhvaen na granici, Albanci ne mogu shvatiti da je
tenzije. Razlike nas tjeraju da se upoznajemo. I u tome
doao zbog ljubavi. Oni kau, ptica ne moe da preleti,
je ljepota. Duga tranzicija, kriminal, siromatvo, velika
a ti si doao po ljubav. Koe je tretiran kao pijun, on
nezaposlenost. Da dalje ne nabrajam. Ne moemo kao
ivi godinama po albanskim zatvorima. Izoliran u tu-
autori i da hoemo pobjei od te realnosti. Moja real-
oj zemlji. Kad je umro Enver Hoxha granice su se opet
nost zove se Makedonija, koju povrh svega negiraju, ne
otvorile. Izmueni Koe vraa se zajedno s voljenom u
priznaju joj ime, cijepaju nas u identitete i objanjava-
svoj rodni kraj. Ta ljubav, ustrajnost da se doe do kraja
ju da predstavljamo opasnost, to je smijeno. Osob-
vlastitog sna fascinirala me da napravim dokumentarni
no volim diskretni Menzelov humor, ranog Formana,
film o Koi Topenarovu, a zatim i igrani Preko jezera
gdje se problemi prikazuju nenametljivim humorom i
zbog ljubavi cijeli ivot u zatvoru.
tragikomikom. Ja sam tako odrasao. Govorili su mi da

humor i smijeh oslobaaju, prazne negativne emocije
Dok se studentski dani filmaa s ovih prostora uglavnom
poput straha, boli i agresije, zbliavaju ljude. Ono to
vezuju za praku FAMU, vi ste odabrali Poljsku. Kakva vas
je reeno smijehom manje boli. Zato trenutno radim na
iskustva vezuju za taj period?
novom scenariju u kojem se pokuavam osloboditi od
Mitrikeski: Jo kao gimnazijalac oboavao sam doku-
te boli, sivila i teine koji ulaze duboko u psihologiju
mentarne filmove. Tada su prije igranih filmova u ki-
ovjeka. elim raditi svjetlije filmove, s vie humora.
nima prikazivali filmske novosti. Jako me fascinirala

istinitost, jednostavne i obine stvari. Imao sam prili-
Reiseri trenutno vie vole postavljati pitanja nego dava-
ku vidjeti dokumentarne filmove poljske crne serije
ti odgovore. Ne samo dokumentaristi. Va film Kao lo san
Munka, Karabasa, Bosaka. U meni se rodila elja da ih
adaptacija je drame Dejana Dukovskog Mamu mu jebem, tko
upoznam i nauim zanat od tih majstora koji su radili u
je prvi poeo? Imate li vi odgovor na to pitanje?

Mitrikeski: Na to pitanje, naizgled jednostavno, nije mi
lako odgovoriti. U nas ima jedna pjesma koja govori o
pealbarstvu. Govori o tome koliko je teko otrgnuti se
od svog rodnog mjesta i svojih blinjih. U toj pjesmi
postoji stih u kojem se pita: "Tko je prvi poeo da ide
u pealbu?" Mnogo boli, ali odgovora nema. Dukovski
u drami Mamu mu jebem, ko je prvi poeo? kae: "Neko je
rekao 'ajde idemo!' Svi smo se uhvatili kao slijepci za
tap, nema tko da kae stop, bratoubilaki rat, etnike tenzije. Ima li pobjednika? Svi su izgubili." Ne mogu
dati nijedan drugi odgovor osim da kaem da je ivot
jako kratak, popravnog ispita nema, i da zavrim rijeima glavnog junaka ejtana, koji kae: "Ljubav i smrt
se ne objanjavaju, cijeli ivot sam zaljubljen u obine
ljude. Ne moe pobjei od svoje koe, nitko ne moe.
Da sam mogao, da sam mogao vratio bih se na poetak.
Da, rekao je da nije tako trebalo biti. Da, rekao je, vrati
se. Boli me koliko te nema."
Filmskoj koli u du. Jednostavno sam se prijavio na

prijamni u d i bio sam izabran meu pet studenta.
Jako sam se radovao. Ostao sam tamo est godina. Asistirao sam kod velikih majstora poput Zanussija i Wajde, a dolazili su i gostujui profesori poput Polanskog.
Imali smo na raspolaganju mnogo filmova. Radili smo
njihovu analizu. Tada sam snimio prve kratke filmove i
dva TV filma. kola se zanima za svoje studente i sudjelovala je kao koproducent u mojim igranim filmovima.
Drago mi je da sam imao priliku studirati tamo. A ivot
je, kao to je govorio Wajda, prepun problema i ideja.
Svi filmovi koje smo vidjeli na Danima Kinoteke Makedonije
puni su oaja, sporednih kolosijeka, loih snova i egzistencijalnog beznaa. Kad je Susan Sontag odluila u ratnom
Sarajevu postaviti Godota, Sollers je rekao da je sarajevska
raja preumorna od patnji i ne treba joj Beckett ve Marivaux.
Kako to objanjavate?
Mitrikeski: Ovaj narod, moj narod i na narod, stalno je
povezan s ropstvom i nasiljem. To ja ta naa sudbina,
Da li ste vidjeli originalnu kazalinu verziju u reiji Aleksan-
ali i sudbina balkanskih naroda uope. Ta vjena borba
dra Popovskog (koja je gostovala i u zagrebakoj Gavelli)?
izmeu dobra i zla. U to je utkana i kolektivna memorija
Transfer teatra na film prilino je riskantan posao jer je rije
naih predaka. Izgleda da se ne moe pobjei od vreme-
o dvama posve razliitim medijima.
na u kojemu ivimo. Glupost granica, zatvorene grani-
Mitrikeski: Kazalina verzija dijeli se na sedam krugova:
ce, netrpeljivosti i razlike, bratoubilake vojne, etnike
Smisao, Radost, Vjeru, Nadu, Ljubav, ast i Grijeh. Neto
141
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
Antonio Mitrikeski u prvom planu na snimanju filma Kao lo san
poput krugova pakla iz Danteove Boanstvene komedije.
Nakon rijeke premijere dio publike je prigovorio filmu da
Ljubav je, kako to ree Dejan Dukovski, poput statike,
je okrutan prema enama. I doista, Dukovski tretira ene ili
iznevjerenih snova. Iluzija svijeta koji funkcionira u vla-
kao rtve silovanja ili ih svodi na anele/svetice. A nekako
stitoj nesavrenosti. Film se razlikuje po tome to sam
paralelno s distribucijom Grlieva filma Neka ostane me-
ja uzeo samo dvije prie koje sam povezao drukije, na
u nama, u kojem Mikija Manojlovia proganjaju traume

i krize sredovjenosti, u rijekom Art-kinu se odrala projekcija vaeg filma Kao lo san u kojem tog istog glumca
proganjaju traume rata. U oba sluaja rije je o mukarcu
naglaenog libida koji na neki nain misli penisom. Kako
to tumaite?
Mitrikeski: Na Balkanu postoje nasilje i strasti. U dramama Dejana Dukovskog postoji ena koja eka, ali i
puno promaenih ivotnih situacija. I ne samo kod ena. To se dogaa i mukim likovima. Likovi ne uspijevaju komunicirati i zato oni ne mogu ni dati ni dobiti.
Ljubav se teko iskazuje. U mukih likova emocije su
atrofirale. Mislimo da su mukarci u osnovi egocentrini slabii koji nisu u stanju izii na kraj sa svojim
strahovima, agresijom, ljubomorom i depresijom. Zaboravili su na mala zadovoljstva i radosti. ejtan je
prekasno poeo misliti na Ikoniju.
svoj nain, po svom vienju i intuiciji.

Kako ste doli do Roberta Englunda?
Mitrikeski: Znao sam da e scenarij teko komunicirati s
publikom, jer sam elio prikazati unutranje svjetove koji
poniru u dubinu due. Prikazati profesorovu tamnu stranu, njegovu kontroverznu prirodu, prikazati Europu koja
samo po sebi ne znai i bolji svijet. Dugo sam tragao za
glumcem koji bi mogao prenijeti taj lik na ekran. Robertu
smo predali scenarij preko njegova talijanskog agenta.
Prihvatio je odmah i rekao da bi sa zadovoljstvom odigrao ovaj lik i bez honorara. On je glumac koji je u stanju rei puno uz malo dijaloga, preteno kroz unutarnje
monologe, i uspio je pokazati da Europa sama po sebi ne
znai bolji svijet. Robert je to tako odigrao da Ivanov lik
preko njihove zajednike igre nije uao u poroni krug.
To je samo jo jedna zabluda o novom svijetu, o uenju.
142
62 / 2010
FESTIVALI I REVIJE
S obzirom da pripadate autorima koji vole priati priu, ini
U Makedoniji imamo odline filmske radnike koji su se
mi se da vam je razbijena dramaturgija predloka Dukovskog
profesionalno dokazali kod kue, ali i vani, na festiva-
bila izazov.
lima. Postoji i ono to se u vas naziva "festivalizacijom
Mitrikeski: Pri radu na scenariju s Dejanom, moje su za-
kulture". Tu je Festival filmske kamere Braa Manaki,
misli bile da napravim dvije prie i da se fokusiram na
Skopski filmski festival, Cinedays festival europskog
unutarnji monolog i na tamnu stranu ovjeka s kojom
filma, Asterfest festival dokumentarnog filma. Na nji-
se ne moe pomiriti, onim to nesvjesno nosi u sebi.
ma se ostvaruju kontakti i razmjenuju iskustva. Mi smo
Otud ejtanovo samoubojstvo. Bratoubilaki rat ua-
malena zemlja, a film je medij koji nas mnogo bre i
sno devalvira ovjeka, pretvara ga u ono ega se i sam
efikasnije pribliuje svijetu.
uasava. A s druge strane postoji tamna profesorova

strana, Europa koja automatski ne znai bolji ivot. Tu
Koliko je u makedonskoj kinematografiji prisutan "odljev
pravimo drugu priu na drugoj razini. Htjeli smo poka-
mozgova"? Vidimo da su se neki makedonski filmai afirmi-
zati da se srea krije u nama samima, u malim, naizgled
rali u pealbi. I Teona Mitevska ivi u Parizu. To vas pitam jer
obinim stvarima.
kao docent na Fakultetu za dramsku umjetnost pri Univerzitetu Sv. Kiril i Metodij u Skopju moete na neki nain izravno
Kakvi su vam planovi?
opipati autorski puls onih koji obeavaju. Da li su se neki od
Mitrikeski: Iz fonda kinematografije Makedonije dobio
njih nakon kraja studija afirmirali kao relevantni autori ili se
sam potporu za igrani projekt Djeca zimskog sunca pre-
sve svodi na reiju glazbenih videospotova?
ma scenariju Gordana Mihia. To je ljubavna pria am-
Mitrikeski: Makedonski film iznjedrio je afirmirane film-
bijentirana oko Prespanskog jezera. Pratimo doivljaje
ske radnike koji su nai najvei ambasadori. Dio njih
jedne obitelji, njihove radosti, elje, posao, fantazije i
poput Mila Manevskog, Teone Mitevske, Ive Trajkova i
boli. Pria je protkana lakim humorom. Pregovaramo s
Svetozara Ristevskog preteno ive vani, a rade u Make-
koproducentima iz drugih zemalja. Vjerujem u ovaj pro-
doniji, te povremeno i vani. Nije to odljev kadrova, ve
jekt i u svoje suradnike.
jedan oblik suradnje. Oni rade za Makedoniju. Postoji

tendencija za rad u drugim zemljama, ali teme kojima
Kako funkcioniraju koprodukcije u makedonskom filmu? Ko-
se oni bave ostaju duboko makedonske, premda ujedno
liko je jaka njegova nezavisna i niskobudetna produkcija?
i univerzalne. Iz katedre Fakulteta za dramsku umjet-
Mitrikeski: U posljednje vrijeme gotovo da nema filma
nost u Skopju izlaze odlini kadrovi i talentirani mladi
bez koprodukcije vie zemalja. Ali naalost sredstva
ljudi. Oni snimaju na fakultetu praktine filmove i dobi-
koja se odvajaju za film su malena, bez koprodukcije
vaju nagrade na raznim festivalima, od da i Sarajeva
se teko moe realizirati film. ine se napori da se u
do Amsterdama. Neki od njih zavravaju vani, a drugi
Makedoniji realiziraju bar dva dugometrana igrana fil-
ostaju u Makedoniji i orijentirani su na koprodukcije.
ma godinje. Komisija pregledava scenarije, nastoji dati
Uz sav tehnoloki napredak, svijet je postao jako malen.
ansu ne samo afirmiranim autorima ve i debitantima.
razgovarao: Dragan Rubea
143
NOVI FILMOVI
KINOREPERTOAR
Antikrist
62 / 2010
(Antichrist, Lars von Trier, 2009)
Kada autor (i to upravo povodom ovoga filma) nakon pro-
nja Sotone. Toliki konotacijski teret, priznat ete i sami,
jekcije u Cannesu ustvrdi: "Ja sam najbolji redatelj na svi-
ne pada nimalo lako na nejaka enska plea, ak i kad
jetu", ak i oni koji za knjievnu teoriju mnogo ne mare
su plea vlasnitvo Charlotte Gainsbourg. Maui svojom
vjerojatno e se s nostalgijom prisjetiti poziva na odstra-
mizoginom tezom kao crvenom krpom u celuloidnoj
njenje autorskog subjekta iz procesa analize/tumaenja
koridi, tekst ve na samome poetku kod gledateljstva
teksta, te e pokuati potisnuti sve zanimljivosti o ovoj
izaziva iznimnu nelagodu (bar kod onog njegova dijela
osebujnoj autorskoj osobi koje su tijekom posljednjih
koji se s poslovinom patrijarhalnom esencijalizacijom,
dvadesetak godina polusvjesno prikupljali kroz razliite
pa potom i demonizacijom enskosti nije voljan olako
intervjue, osvrte, izvjetaje s festivala i iz skandinavskih
sloiti). Taj politiki i simboliki grub i neotesan mane-
psihijatrijskih institucija. to se meutim dogaa kad
var (zamijenimo li enski simbol Davidovom zvijezdom,
Antikrista pokuamo nasilu iupati iz konteksta Trierova
ili kakvim drugim proizvoljnim znakom koji predstavlja
opusa i pokuamo film iitati kao proizvod anonimne (i
odreenu drutvenu skupinu, problem e biti donekle
kao takve nebitne) autorske funkcije?
oigledniji), ba kao i itav Antikristov prolog, koreogra-
Ve i samo grafiko oblikovanje naslova filma sugerira
firan poput pornoverzije reklame za Whirlpool, emocio-
bliskost (pa i identinost) ene i antikrista, novozavjetne
nalno izmjetaju gledatelja i onemoguuju, pa i ironizira-
figure (po sistemu 4 u 1) lanoga Krista; glavnog Kristova
ju proces gledateljskog suivljavanja, toliko nunog kad
neprijatelja; osobe koja ne vjeruje u Krista, i/ili utjelovlje-
je rije o igranome filmu (pogotovo kad isti tematizira
144
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
smrt djeteta). Zdruujui eros i thanatos u uvodnoj audio-
jetu (kao to se, uostalom, pred smrt ili u tekoj bolesti
vizualno naglaeno stiliziranoj, koreografiranoj i estetizi-
ljudi nerijetko i spontano znadu preobratiti).
ranoj sekvenci, djelo/prikazano skree pozornost na se-
Tragedija filmske prie, meutim, ne poinje smru sina,
be kao artefakt, proizvod kulturno-umjetnike povijesti
ve see u ljeto prije, kad Ona shvaa da ne moe pomiri-
(bez autora?), pa se i njegov egzibicionistiko-mizogin
ti vlastito majinstvo i znanstveni angaman. Piui u vi-
temelj u tom smislu nudi na tumaenje kao svojevrstan
kendici u Edenu doktorat o ginocidu, zadubljena u tekst
ideopolitiki artefakt, radije no kao doslovna teza.
a moda i pod njegovim utjecajem odjednom zauje
Nastavak filma (koji stilski varira izmeu reduciranih,
djeji pla. Premda uskoro shvati da pla nije sinov, ova
intimnijih, dokumentaristikih sekvenca meuljudske
pukotina u savjesti halucinatorni odjek vlastitog osje-
komunikacije i arealnih sekvenca ljudske komunikacije s
aja krivnje otvara prostor da, umjesto da uspostavi
prirodom) bavi se odnosom arhetipski oblikovanog lika
kritiniji odmak od predmeta vlastita istraivanja, para-
Njega (Willem Dafoe) i Nje (Gainsbourg). Supostavljajui
doksalno pounutri sve mizogine teorije o enama.
ih kroz radikalnu rodnu dihotomiju, autor razvija struk-
Osjeaj krivnje, jer pored majinskog haje za jo pokoji
turu muko-enskog odnosa i pridruenih im "priroda"
uitak (seksualni, intelektualni), isprva pokuava poti-
do grotesknih granica kojih se ne bi zastidjela ni visoko-
snuti, a nezadovoljstvo koje osjea, jer joj je nesebina
budetna ekranizacija Malleusa Maleficaruma, popularnog
i portvovna majinska uloga "neprirodna" i "neudobna",
vjeronaunog udbenika s kraja 15. stoljea. Zanimljivo
istresa na sinu, naopako mu obuvajui cipele. Majinska
je u tom smislu primijetiti koliko su zapravo dvoje prota-
agresija i agresija spram majinstva vrhunac pak do-
gonista oblikovani u skladu sa srednjovjekovnim (teolo-
ivljavaju kad sina (svjesno?) "odbacuje/zanemaruje", na
kim) percepcijama mukog i enskog, tj. muke i enske
prvo mjesto stavivi vlastiti (prirodni!) seksualni nagon i
prirode: ensko je, primjerice, kronino vezano uz tjele-
uitak. Meutim, nakon svoje "male smrti" i sinove veli-
sno/materijalno, i kao takvo je slabo (srednjovjekovni te-
ke i konane, Ona majinstvo prihvaa sranije no ikada
olozi ene su stoga smatrali podlonijima zaposjedanju
(moda upravo zato to sebe kao majku moe idealno
zlih duhova) te iracionalno, dok se uz mukarce vezuje
konstruirati samo uz objekt u odsutnosti) te ponire du-
uroena racionalnost i snaga volje. Ona i On na identian
boko u povijesno proskribiranu rodnu ulogu ne bi li se
nain predstavljeni su i u Antikristu. Ona je sva tjelesna:
iskupila za svoj grijeh. On, dakako (i sam polovino od-
od divljeg i nekontroliranog seksualnog nagona, preko
govoran za ivot i smrt djeteta), mora uiniti isto da bi se
intenzivnih tjelesnih manifestacija anksioznosti (drhtavi-
odrala rodna/drutvena ravnotea pa odlazi u "muku"
ca, povraanje, udaranje glavom u zahodsku koljku i sl.)
krajnost u racionalnost. Oboje pritom, dakle, kao to
do konanih luakih, "histerinih" ispada u kojima bru-
je ve sugerirano, spas pronalaze u glumi, "odigravanju"
talno fiziki zlostavlja Njega, a potom i sebe, spontanom
prikladnih drutvenih/rodnih uloga, tite se njima da bi
klitoridektomijom. On je, nasuprot Njoj, utjelovljenje
zakrili (kako od drugih, tako i od sebe) vlastite (prirodne)
istog razuma ija ga svjetlost vodi i kad mu je za nogu
instinkte, vlastite sebinosti, vlastito "ja" (koliko god ono
priarafljen mlinski kamen.
bilo teko dosezivo).
Logino, i kao to primjeuje Una Bauer u nadahnutoj
Zato je upravo odlazak u prirodu kunja i test za rodnu
analizi Antikrista (whiteflesh.blog.hr), i Ona i On zapravo
igru dvoje protagonista: iaenje iz drutva i civilizacije
su ludi pri emu je precizna dijagnoza njihova ludila
prilika je da se suoe sa svojom "istinskijom" ili ono
(ovo tvrdim ja, ne Una) upravo njihova rodna uloga, a
barem iskonskijom prirodom, onim ega se oboje u
unutarnji i meusobni konflikt likova posljedica je ne-
tom trenutku uasavaju. Meutim, ba kao to i naziv te
mogunosti noenja s istim esencijalno neprirodnim
prirode (Eden!) ironijski sugerira nemogunost bijega iz
ulogama koje im je dodijelila (dakako neprirodna) kul-
kranske civilizacije, jer smo je odavno pounutrili, jer
tura, pod golemim utjecajem Crkve, odnosno kranske
je ve srasla s nama toliko da je postala i naa vlastita
ideologije. I premda su oboje svjesni uvjetovanosti ovih
priroda, tako e i On i Ona fiziku prirodu doivjeti kao
kategorija (ona pie doktorat o ginocidu, on je moderan,
psihofiziki nepodnoljiv prostor red in tooth and claw
emancipiran mukarac) u trenutku krize/tragedije upravo
(lisica dere samu sebe, srna s mrtvoroenim mladune-
u njima pronalaze uporite, kao rijetku stabilnost u svi-
tom koje joj viri iz tijela kaska kroz paprat itd.) u kojem
145
razliitijim oblicima muenja od blinjih svojih (makar to
ostaje sasvim ravnoduna i/ili podere ga. To je (vlastita)
nipoto ne mora, jer joj je otac Bog) i na vlastitoj koi
priroda s kojom se On i Ona ne ele suoiti.
spoznaje ari ljudske prirode, moemo zakljuiti da se
Njezina zloslutna primjedba: "Priroda je Sotonina crkva"
Trier enama slui uglavnom da bi kroz kranske stere-
u tom je smislu logino (kransko) poricanje/odbijanje
otipe o njima uz Grace tu su Bess u Lomei valove (Brea-
vlastitih instinkata te izjednaavanje prirodnih poriva sa
king the Waves, 1996) i Selma u Plesaici u tami (Dancer in
Zlom, koje valja kontrolirati i/ili sasvim potisnuti. Ipak,
the Dark, 2000) u ekstremnom i najgrotesknijem obliku
injenica da je upravo Eden ta ista Sotonina crkva, odno-
ukazao (i) na paradokse i pukotine na kojima ova ideolo-
sno, da su "zlo" i "dobro" zapravo jedno te isto, moda je
gija poiva. U tom smislu antikrist/antikranin (kao i kod
najstravinija implikacija Antikrista i najtraginija spozna-
Nietzschea, uostalom) postaje i svojevrstan kompliment;
ja za Njega i Nju. Svijet u kojem su pristali ivjeti, siguran
tonije, postaje uporite za (brutalno, okrutno, /auto/
svijet sainjen od dihotomija (a sami su spas pokuali po-
destruktivno!) propitivanje temelja sustava zapadno-kr-
traiti u rodnoj) zapravo je kaos (to e vam, uostalom,
anske civilizacije.
potvrditi i lisica!) i nijedna religija, teorija ni doktorska
Uostalom, obraun Nje i Njega, stravino nasilan (to je
disertacija u nj ne mogu uvesti red.
preduvjet svake potene revolucije), kao i sraz rodnih
Premda smo na poetku teksta naprasito odluili od-
uloga: "razuma" i "osjeaja", na kraju i uzrokuje raspad
straniti autorsku funkciju iz diskusije, teta je propustiti
(destruktivnog) sustava prvi put u filmu Njime prevlada-
priliku za etiku kontekstualizaciju Antikrista u Trierovu
vaju osjeaji, pa, slobodan od svoje uloge, uguuje enu.
opusu osobito s obzirom na dio feministike kritike
Ovu suludu (i, dakako, nimalo neproblematinu) katarzu
(meu kojima je i Nicole Kidman) koji mu je nerijetko
kroz smrt/ubojstvo, osim kao osloboenje za Njega, pa i
predbacivao iivljavanje nad enskim likovima. Moda bi
za Nju (koja je svoju ulogu apsolutno pounutrila, pa je iz
ipak zanimljivije bilo odzumirati korak-dva iz takva ita-
nje samo smru mogla izai), valja shvatiti (ako je suditi
nja i promotriti "iru sliku", ono to bi mogla biti manje
po posljednjoj sekvenci gdje se stotine neidentificiranih
oita Trierova meta, a to je kranstvo (odnosno, njegove
ena penju uzbrdo prema Njemu) i kao osloboenje sim-
groteskne prakse) kao temelj zapadne civilizacije.
bolike ene; a moda i roenje nove, koja e se s pono-
Prisjetimo li se isusovskog lika Grace u Dogvilleu (2003)
som antikristom zvati.
koja se vei dio filma kranski smjerno podvrgava naj-
Mima Simi
Bijela vrpca
(Das weisse Band, Michael Haneke, 2009)
Postoji jedan stari, gotovo zaboravljeni britanski znan-
gaaj vojska ga naprosto prozove svojevrsnom "pauzom"
stvenofantastini horor iz 60-ih godina, Selo prokletih
u normalnom protoku stvari. Pa ipak, dva mjeseca poslije,
(Village of the Damned, Wolf Rilla, 1960), koji ne samo da
pokazuje se da su sve ene i djevojke s tog podruja trud-
je anticipirao najnovije djelo Michaela Hanekea, ve nei-
ne. Da bi stvar bila jo udnija, sve one raaju na isti dan, i
zbjeno poziva da se njime posluimo kao uvertirom za
to rasu super-inteligentne plave djece koja kao da su ispa-
tumaenje upravo Bijele vrpce. U malom britanskom selu
la iz radionice dr. Mengelea. Nakon tri godine ta su djeca
Midwich svi stanovnici i posjetitelji odjednom se iznena-
ve na stupnju razvoja dvanaestogodinjaka, ponaaju se
da onesvijeste. Pilot, koji nadlijee podruje, takoer gu-
udno, itavo vrijeme provode iskljuivo u vlastitoj grupi
bi svijest i njegov se avion srui. Zatim dolazi vojska koja
i ne pokazuju nikakve znakove ljubavi i savjesti. Otkada
na to mjesto upuuje promatraa s gas-maskom, ali se i
su se ta djeca pojavila, u selu je umrlo nekoliko ljudi i
on onesvijesti. Ubrzo nakon toga itavo se selo opet osvi-
postaje sve jasnije da ona imaju nadnaravne moi i zle
jesti, a u nedostatku pravog objanjenja za taj udan do-
namjere. Dolazi do prave pobune, no ona je na kraju fil-
146
62 / 2010
kada pti (poput njihova sina) padne sa stabla, priroda
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
ma uguena u plamenu iz kojeg moemo razaznati samo
rata, ono jednako tako moe reprezentirati bilo koje dru-
bijele i pakosne oi djece...
go europsko selo iz tog vremena. itav film je progresija
Na poetku Hanekeova filma prva sumnja takoer pada
kontinuiranog preusmjeravanja agresije: obini stanovni-
na djecu jer, kako kae sam redatelj: "Ja ne vjerujem da
ci, umjesto da se pobune protiv baruna i surove eksploa-
su djeca nevina. Samo otiite na neko igralite i proma-
tacije, iivljavaju se nad vlastitim lanovima obitelji, dok
trajte kako se djeca igraju u pjeaniku. Romantina ide-
pak zlostavljani lanovi tih istih obitelji starija djeca, na
ja o slatkom djetetu naprosto je projekcija vlastitih elja
primjer svoju zadovoljtinu nalaze u poniavanju mlae
roditelja." Djeca se u Bijeloj vrpci ve od samoga poetka
djece, i tako dalje. Dvadesetak godina poslije ta e djeca
kako nam povjerava narator i svjedok tih dogaaja, seo-
postati nacisti... Pa ipak, Haneke se nije zadovoljio psi-
ski uitelj ponaaju udno i drue se u skupinama. Kao
holokim tumaenjem podrijetla nacizma. Jer Bijela vrpca
i u Selu prokletih, tako i ovdje svjedoimo nizu udnih i
mnogo je vie od toga.
neobjanjivih dogaaja: zbog konopa razapetog izmeu
Crno-bijela slika, gotovo kliniki sterilna i s poneto au-
dvaju stabla, lokalni doktor pada s konja, zadobiva te-
re s fotografija Augusta Sandera, kao i dugaki i nerijet-
ke ozljede i zavrava u bolnici. Nedugo potom nestaje
ko statini kadrovi koji ponekad (kada je rije o prirodi)
barunov najstariji sin, da bi ga idue jutro pronali sve-
podsjeaju na Tarkovskog i (kada je rije o interijeru) na
zanog i isprebijanog u mlinu. U podmetnutom poaru
mizanscene Ingmara Bergmana, stvaraju unikantni filmski
ubrzo nestaje sjenik, a pretuen je i umalo oslijepljen i
univerzum koji gotovo da nas prisiljava da Bijelu vrpcu gle-
retardirani sin lokalne porodilje... Meutim, za razliku od
damo kao dokumentarno ostvarenje. Ovdje je ta tehnika
Sela prokletih, podrijetlo ovih zloina nije izvanzemaljsko
dovedena do vrhunca i potpunom odsutnou glazbe
i nadnaravno ono je "ljudsko, odve ljudsko". I za njega,
sva je glazba iskljuivo prizorna (kada uitelj ili barunica
premda su u velikoj mjeri kriva, nisu odgovorna djeca,
sviraju klavir ili kada pjeva kolski zbor). Kao i u Skrivenom
koliko roditelji i autoritarne linosti koje faktiki vladaju
(2005) ili Funny Games (1997), ni ovdje gledatelj nije tek
selom (djecom i enama): pastor, barun i lijenik. Premda
pasivni promatra, ve ga Haneke posebice statinim
ili upravo zato jer je radnja Hanekeova filma smje-
kadrovima, tijekom kojih se javlja prirodni nagon da po-
tena u fiktivno protestantsko njemako selo Eichwald u
gledom potraimo upravo nestalog protagonista, kao i
doba Njemakog Carstva pred poetak Prvog svjetskog
neprestanim velom tajne kojim su prekriveni, ali istovre-
147
milosti bezobzirnog lijenika, ona se odjednom vie ni-
u svojevrsni voajerizam, aktivnu participaciju, umjesto
je pravila da ne zna, ve mu je jasno dala do znanja da
pasivne rezignacije. Na neki nain, upravo je to i glavna
je svjesna te injenice. Bijela vrpca bi se, sukladno tome,
karakteristika fiktivnog njemakog sela u kojem represi-
mogla opisati i kao istraivanje bezdana sainjenog od
ja i potiskivanje tinja na svakom koraku: premda nitko
incesta, seksualne represije i konformizma. Pravo pitanje
od mjetana ne zna prave uzroke brojnih nedaa, sve se
nije koliko su podreeni subjekti u stanju patiti prije ne-
ipak zna. Sam manjak znanja ovdje zadobiva poziciju po-
go to e se pobuniti, nego upravo suprotno: koliko su
sjedovanja znanja jer je neznanje, odvraanje pogleda,
uope spremni biti podreeni, a ne i sami izvravati sline
taj naizgled pasivan in, ujedno jedan aktivan spoznajni (i
grozote poput vlastitih tlaitelja? jedan krajnje opipljiv
moralni) proces koji ima dalekosene konzekvencije.
primjer je i papiga lokalnog pastora koja je iz osvete bru-
Drutvo koje prikazuje Haneke temelji se upravo na toj
talno ubijena karama, a koja kao da stoji u dosluhu s
kobnoj meuigri znanja i neznanja, gledanja i odvraanja
jednom prijanjom Hanekeovom scenom ubijanja ivoti-
pogleda, preutne istine koja zbog nedostatka potpune
nja radi se o psu ubijenom golf palicom u Funny Games.
artikulacije nije manje brutalna. To je drutvo u kojem
I premda se Bijela vrpca moe tumaiti i kroz prizmu po-
je svaka mogunost konstruktivne pobune, koja se ne bi
drijetla nacizma, Hanekeovo seciranje ljudskih odnosa
svela tek na sadizam ili autodestrukciju, ve unaprijed is-
uvjetovanih pozicijama moi ima i univerzalni karakter,
kljuena. Pobuna se ovdje svodi na osvetu i iivljavanje,
to e, uostalom, potvrditi i sam redatelj u jednom inter-
na pronalaenje nedunih rtava, na potiskivanje pravih
vjuu kada kae: "Ideologija je ideja koja postaje apsolut-
uzroka problema i preusmjeravanje agresivnih nagona.
na. Svugdje gdje postoji potiskivanje, poniavanje, nesre-
Svatko tko doe u poziciju moi moe se iz rtve ubrzo
a i patnja, teren je spreman za svaku vrstu ideologije. Iz
pretvoriti u tlaitelja.
tog razloga Bijelu vrpcu ne valja razumjeti samo kao film
Paradigmatski primjer te dijalektike agresije na svakod-
o njemakom faizmu. Radi se o jednoj drutvenoj klimi
nevnoj razini predstavlja dehumanizirajui i poniavaju-
koja omoguuje radikalizam. To je temeljna ideja." Kada
i dijalog izmeu lijenika i njegove ljubavnice, koji se
bismo, umjesto kolskog uitelja koji odlazi iz sela ostav-
dogaa netom nakon to pri oralnom zadovoljavanju do-
ljajui misteriozne dogaaje i tinjajuu pasivno-aktivnu
tinom lijeniku meunoje nije bilo na razini zadatka:
agresiju iza sebe, zamislili drugaiji zavretak Bijele vrpce,
"Zato ne prestane s time? emu sav taj trud? Zato si
onda bismo vjerojatno zavrili u scenariju iz realnog ivo-
zanijemila? Nije da ti nedostaje talenta. Ja to naprosto
ta kao to je to, recimo, pokolj u poljskom selu Jedwabne.
vie ne mogu s tobom. Da budem iskren, gadi mi se.
Jednoga dana u srpnju 1941. jedna polovica stanovnitva
to sam ti uinila? Boe moj, nita mi nisi uinila! Runa
tog sela (Nijemci) ubila je drugu polovicu stanovnitva
si, neuredna, mlitava i smrdi ti iz usta. Je li to dovoljno?
(idove) oko 1600 mukaraca, ena i djece. Mukarce i
Stvarno sam pokuao... misliti na neku drugu enu dok
ene klali su noevima, kosama i sjekirama, dok su djecu
spavam s tobom. Na neku koja dobro mirii, koja je mla-
vilama bacali na krijesove. Svjedoci navode da su s gla-
da, manje oronula od tebe, ali moja mata to nije mogla.
vom neke ene ak igrali i nogomet. Zapis svjedoanstva
Na kraju, to si opet ti i onda mi doe da povraam i sra-
preivjelog idova iz Jedwabna iz 1945. najbolje saima
mim se samoga sebe. emu onda sve to? Jesi li gotov?
sav taj uas: "Lokalni huligani naoruani sjekirama, speci-
Ve odavno."
jalnim tapovima s avlima i drugim oruem za unitenje
Iako u tom trenu gledatelj ovom eksplozijom brutalne
i torturu, istjerali su sve idove na ulice. Za prve rtve
iskrenosti koja cilja na totalno ponienje i ponitenje dru-
svojih avoljih nagona odabrali su sedamdeset i pet naj-
gog subjekta moe biti zaveden i ljubavnicu smatrati
mlaih i najzdravijih idova. Nareeno im je da podignu
rtvom, stvar nije tako jednoznana i Haneke iznova u
i nose veliki Lenjinov spomenik, koji su svojedobno Rusi
igru uvlai ne toliko bezazlenu meuigru znanja i nezna-
postavili u sreditu grada. To je bilo nemogue teko, ali
nja. Naime, lijenikova ljubavnica je itavo vrijeme (kao
obasipani strahovitim udarcima idovi su morali to
to e se otkriti poslije u dijalogu) znala da ovaj seksualno
uiniti. Nosei spomenik, morali su jo i pjevati dok ga
zlostavlja svoju kerku, ali nije inila nita, jer je oito bila
nisu donijeli na odredite. Tamo su ih prisili da iskopaju
zadovoljena njezina vlastita elja. No im vie nije bila u
jamu i u nju bace spomenik. Nakon toga ovi su idovi
148
62 / 2010
meno razotkriveni brojni dogaaji itavo vrijeme uvlai
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
zatueni na smrt i baeni u istu jamu. Drugo muenje bilo
susjedi. Njemaka okupacija Poljske samo je omoguila
je sljedee: ubojice su prisilile jo ive idove da kopa-
da se agresivni nagoni, koji su oito tinjali i prije, sada
ju rake i u njih bace prethodno ubijene idove, a poslije
na brutalan nain i realiziraju. Kada bismo Bijelu vrpcu
su i oni ubijeni i pobacani u njih. Paljene su brade starih
pokuali prevesti i premjestiti u neki dananji kontekst,
idova, ubijana je novoroenad na prsima majki, rtve
onda pred sobom ne bismo imali samo agresiju u fran-
su udarali i prisiljavali na pjevanje, ples i tomu slino. Pri
cuskim predgraima (ime se Haneke posredno bavio u
kraju se pristupilo glavnoj akciji palei. Cijeli je gradi
Skrivenom) ili dobrosusjedske odnose koji se pretvaraju
okruila straa tako da nitko nije mogao pobjei, a svi su
u pravi pakao (kao to je to sluaj u Funny Games), ve i
preostali idovi poredani u etverored; rabina, vie od 90
jednu vjenu ljudsku karakteristiku a to je preusmjera-
godina starog idova i obrezivaa postavili su na elo, sta-
vanje agresivnih nagona na onoga tko nije kriv, ali nam
vili su im crveni barjak u ruke i s pjesmom potjerali prema
je u tome trenutku "pogodan" za to iskaljivanje. Posva-
taglju. Putem su ih huligani zvjerski tukli. Pored ulaza
ate se recimo s roditeljima, ali im ne moete uzvratiti,
stajalo je nekoliko huligana koji su svirkom na raznim in-
pa svoju bijes, posve iznenada i neplanirano, iskalite na
strumentima nastojali priguiti krikove nesretnih rtava.
supruzi, ili obrnuto, posvaate se sa suprugom, a umjesto
Neki su se od njih pokuali braniti, ali su bili bespomoni.
da njoj izrazite svoje nezadovoljstvo, u nekom drugom,
Okrvavljeni, ozlijeeni, stjerani su u tagalj. Nakon toga
nevezanom trenutku, izraavate pasivnu agresiju spram
tagalj je poliven benzinom i zapaljen. Potom su banditi
roditelja. Primjera je bezbroj, a svaki bi se sveo na zaklju-
krenuli po idovskim stanovima traei bolesne i djecu.
ak da u svima nama osim dobre strane postoji i zla, koja
Bolesne, koje su pronali, nosili su u tagalj, a djecu su ve-
samo eka poticaj i pravu priliku da se oivotvori. Ili kao
zivali po nekoliko za nogice i nosili ih na leima, stavljali
to e, komentirajui vlastito djelo, rei sam Haneke: "U
na vile i bacali u ar. Nakon poara iz jo neraspadnutih
svima nama jednako postoji zlo kao i dobro. Neprestano
tijela sjekirama su izbijali zlatne zube i na razliite naine
smo krivi, ak i kada zlo ne inimo namjerno. Sjedimo
obeaivali tijela svetih muenika."
u luksuznim hotelima, ivimo na grbai drugih iz treeg
Ono to je okantno u cijelom tom sluaju jest to da su svi
svijeta. Svi mi imamo lou savjest i ne inimo puno po
povjesniari dosad za ovakve grozote i masakr optuivali
tom pitanju." Naposljetku, bijela vrpca koju Hanekeov pa-
naciste, meutim, izveli su ga kao to pokazuje povje-
stor vee na ramena ili u kosu djece, simbol je upravo te
sniar Jan Gross u knjizi Susjedi: unitenje idovske zajednice
nepostojee nevinosti i iste savjesti, iluzije da smo dobri
u Jedwabnu (Neighbors: The Destruction of the Jewish Commu-
ak i kada inimo zlo.
nity in Jedwabne, Poland, 2001) dotad normalni i "obini"
Sreko Horvat
Invictus
(Clint Eastwood, 2009)
Najnoviji film redatelja Clinta Eastwooda u arite smje-
Meutim, povijesno se u tom filmu ne razabire izravno,
ta poneto recentnije razdoblje u ivotu junoafrikog
ve kroz prizmu knjievnog rada Johna Carlina pod na-
velikana Nelsona Mandele, odnosno, razdoblje nakon
slovom Playing the Enemy: Nelson Mandela and the Game
osloboenja od dugogodinjeg suanjstva tijekom apar-
That Changed a Nation (2008). Premda poneki kritiki
thejda, pogotovu poetni tijek njegova predsjednikova-
osvrti Carlinovo ostvarenje zbog stila, filmskog okusa i
nja. Pritom drutveno-politiki uteg uravnoteuje odno-
ritma razabiru kao pogodno za adaptaciju, razvidno je da
som sa sportskim uspjehom sudjelovanjem i pobjedom
scenaristika prilagodba Anthonyja Peckhama, a pogoto-
junoafrike nacionalne ragbi momadi na svjetskom pr-
vu redateljsko uprizorenje Clinta Eastwooda svjedoe o
venstvu odranom 1995. godine upravo u toj najjunijoj
svrhovitom prenoenju knjievne forme u filmski jezik.
afrikoj dravi.
Nedvojbeno je dramaturka, pa tako i slikopisna okosni-
149
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
ca utemeljena u rasnim dvojnostima bjelakog i crnakog
je zatitara, meutim, razraenija, njihovi se karakteri
predznaka. Od poetne sekvence, pa sve do zavretka,
i djelovanje usuglauju i u mikrosvijetu zajednice koja
svjedoimo o prvotnim suprotnostima, neprestanim na-
titi opstojnost Nelsona Mandele od mogune ivotne
petostima, zatim, izraenom nerazumijevanju, a, napo-
ugroenosti, ali i u makrosvijetu drutvenog okruenja
sljetku, i usuglaavanju rasnih principa. Tako izraena
iji jeziac na vagi postaje sportsko natjecanje. S druge
struktura filmske pripovjednosti svrhovito pomae gle-
strane, upravo zajednica ragbi igraa, ija djelotvornost
dateljevoj recepciji ustanovljene i prikazane filmske gra-
pomae ublaavanju rasnih napetosti i nadahnjuje itavu
e, nadgrauje knjievni izvornik temeljen na interpreta-
zemlju, ne uspijeva biti u potpunosti razabirljiva, osim
ciji povijesnog, ali, zasigurno, pojednostavljuje povijesnu
pojedinih njenih pripadnika. Ako su pritom pripadnici
stvarnost aparthejda koja je ozakonila rasnu podjelu ne
zajednice zatitara u odreeno ravnopravnim rasnim su-
tek na dva predznaka "bjelaki" i "crnaki" ve ak na
protnostima, tek je jedan ragbi igra crne boje koe, ali
etiri, umanjujui pritom drutveno-politike vrijednosti
je njegova djelotvornost znatna i u drutvenim i u sport-
i tzv. "obojenih", te Indijaca.
skim razmjerima.
Navedeno dramaturko pojednostavljenje povijesne
Zanimljivim nam se moe uiniti oblikovanje obiteljskih
stvarnosti uvjetuje odreenu strukturu niza protago-
zajednica sredinjih likova, predsjednika Mandele i mom-
nista, strukturu koja se zbog rasnih suprotnosti sasvim
adskog kapetana Pienaara. Naime, Pienaarova je obitelj-
razgovijetno razabire. Iako je nedvojbeno kljuan odnos
ska zajednica arhetipska u svom obitavanju ili potpori,
Nelsona Mandele (u iznimnom tumaenju prokuanog
pa se njeni odnosi profiliraju razmjerno glatko. Mande-
Morgana Freemana) i predvodnika ragbi momadi Fran-
lina je obiteljska zajednica, meutim, u rasapu, ali se taj
coisa Pienaara (u neto suzdranijoj interpretaciji Matta
rasap tek ovlano naznauje, pa neka vrsta njezina nado-
Damona), ne trebamo zaboraviti ni odnose unutar sku-
mjestka postaju lanovi predsjednikog ureda, pogotovu
pina Mandelinih "zatitara", ili ragbi igraa. Struktura
predstojnica.
150
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
Bez potekoa moemo ustvrditi da sredinji junak tije-
onalnost prikazanog. Moemo ustvrditi da snimateljski
kom filmske prie postaje poput svojevrsnog kataliza-
rad Toma Sterna vie oslikava ugoajnost i raspoloe-
tora proienja itavoj drutvenoj zajednici, ili njenim
nje iznimnih povijesnih zbivanja, uz redateljski nadzor,
pojedinim lanovima. Mandelino djelovanje poticaj je
ostavljajui gledatelju mogunost uspostave vlastitoga
rasnog pomirenja, a njegovo povijesno obitavanje u ka-
odnosa s podnebljem i razdobljem. Tomu svakako poma-
znionici otoka Robben nadahnue naizgled nedohvatne
e i glazbeni odabir Eastwoodova sina Kylea u suradnji s
sportske pobjede. Upravo zbog takva sredinjeg poloa-
Michaelom Stevensom. Razabirljiva montaa Joela Coxa i
ja lik Nelsona Mandele predoen je moda i bez nekih
Garyja D. Roacha u nekoliko se trenutaka poigrava s gle-
nedostataka. Marginalizacija obitelji tako postaje poput
dateljevom percepcijom, poput dviju sekvenci naznae-
osobnog odricanja prigodom postizanja viih drutvenih
nih opasnosti po ivot Nelsona Mandele, prve u segmen-
i dravnih ciljeva, a zdravstvene su tegobe posljedica ne-
tu zapleta, a druge u segmentu raspleta, kada se naznaka
prestanog samoprijegornog rada.
opasnosti proirila na itavo stadionsko gledateljstvo i
Scenaristiki je predloak veinom pravocrtan, pa mje-
natjecatelje. Oba su se nagovjetaja pokazala zamkom
stimice trpi od pretjerane predvidljivosti. Ipak je dostat-
gledateljevih oekivanja uslijed redateljskih i montaer-
no uinkovit da bi snanije vezao gledateljevu znatniju
skih postupaka, pa ti ritmiki skokovi ostaju tek zanimlji-
ukljuenost u tijek pripovijedanja. Redateljskom nad-
vi obrati u filmskoj prii.
gradnjom Clint Eastwood je uprizorenjem dosljedan u
Ipak, mogli bismo ustvrditi da je najvee dostignue
praenju scenarija. Takva dosljednost ipak je upotpunje-
ovog ostvarenja tumaenje uloge Nelsona Mandele Mor-
na i nekolicinom nadahnutijih sekvenci poput posjeta ra-
gana Freemana. Taj prokuani glumac oslonio se temelj-
gbi igraa kaznionici otoka Robben, posjeta oblikovanog
no na iskaz vlastite osobnosti, gotovo karizmatinosti,
i objektivnim redateljskim postupcima, ali i subjektivnim
kojom uz opseno istraivanje Mandelina ivotopisa i ka-
reminiscencijama kapetana momadi proetim s tegob-
raktera vieslojnim glumakim postupcima nadograuje
nom Mandelinom opstojnou u tom okruenju. U toj se
lik sredinjega junaka kojeg tumai. Zanimljivo je da mu
sekvenci usuglaavaju egzistencijalizam kaznionice i esen-
glumaku protuteu iznimnim ostvarenjem ne ostvaruje
cija postupaka Nelsona Mandele koja nadahnue crpi iz
Matt Damon, iji je status svakako zvjezdani u filmskom
poetskog iskaza invictus. Ako je takva sekvenca izniman
okruenju, ve u nizu naznaka glumica Adjoa Andoh u
Eastwoodov postupak, sekvenca zavrnice finalne ragbi
ulozi predstojnice predsjednikog ureda Brende Maziku-
utakmice prikazana je u slow-motionu. Percepcija proto-
bo. Nije uputno zaboraviti ni glumako ostvarenje Tonyja
ka vremena junoafrikih igraa, koji nastoje zadrati
Kgorogea kao stoernog u Mandelinu osiguranju, prem-
rezultat, kao i gledateljstva na stadionu u iekivanju
da podosta osvrta naglaava ulogu Scotta Eastwooda u
sueva zviduka, zasigurno potvruje takav redateljski
tumaenju ragbi igraa koji je postigao presudan pogo-
postupak. Meutim, filmski se gledatelj nalazi u svoje-
dak u finalnoj utakmici.
vrsnom procjepu prigodom recepcije prikazanog, pa e-
Film Invictus vrednuje se uglavnom s blagonaklonih sta-
ljeni postupak postaje redundantnim i postaje utegom
novita, moda vie zbog njegovih povijesno-drutvenih
u razabirljivosti, i toga segmenta filmskog gradiva, pa i
oznanica, nego iskljuivo filmskih. I premda tijekom
same cjeline.
praenja filmske grae gledatelj zasigurno percipira po-
Preglednost Eastwoodovih postupka, pa i stalan rast na-
svemanji "junako-pobjedniki" naglasak, i u pojedinom
petosti, otponac su vioj razini gledateljeve uivljenosti
segmentu Nelsona Mandele, kao i u segmentu sport-
u filmsku grau. Jasna je autorova naklonost spram povi-
ske momadi, pa, naposljetku, i u drutveno-rasnom
jesne vjerodostojnosti Nelsona Mandele, meutim, Clint
segmentu junoafrike dravne zajednice, nuno ipak
Eastwood zazire od pretjeranih redateljskih komentara,
moramo primijetiti odreeno konzervativno stanovite s
pa e glasovitoga borca za rasnu ravnopravnost radi-
kojeg scenarist Peckham, a pogotovu redatelj Eastwood,
je predoavati u bliskim ili srednjim planovima, negoli

gledatelju nametati izbor odabirom krupnih planova.
pristupaju obradi zahtjevne teme. Takvo stanovite uvjetuje i smjetanje toga ostvarenja u samu srednju struju
Objektivnost takvih postupaka ukida bilo kakvu naznaku
amerikoga filma, kao i drutva. U tekstu je ve naznaen
sentimentalnosti ili patetike, premda je znatna emoci-
nedostatak razraenije rasne vieslojnosti pa, naalost,
151
drutvenih ili osobnih nepogodnosti. Potpisnik se ovih
pacijama stanovnitva "obojenih" i Indijaca koje su, povi-
redova ne uspijeva oteti dojmu da Eastwood usuglaa-
jesno sagledano, itekako trpjele zbog rvnja aparthejda,
vanju filmske grae ovoga ostvarenja pristupa "linijom
pa su sasvim sigurno i pozdravile promjene u politikom
manjeg otpora", oslanjajui se vie na prestinost teme i
ivotu, ukidanje toga zloglasnog zakona, kao i predsjed-
sredinjega lika, negoli na istinski kvalitativnu stvarala-
nikovanje Nelsona Mandele.
ku, a sasvim sigurno i autorsku nadgradnju. Nema, ipak,
Pritom moramo spomenuti i zanemarivanje kompleksni-
u tome djelu dovoljno iznenaenja, dovoljno iznimnih
jeg drutvenog konteksta. Prisjetimo li se da se Mandela
redateljskih postupaka uklopljenih u naraciju koji bi
tijekom poetnog razdoblja predsjednikovanja suoava
filmsku cjelinu podigli na vii nivo. Kao da se Eastwood
ne samo s rasnom podijeljenou i netrpeljivou, ve
vie oslonio na rekonstrukciju i interpretaciju povijesne
i sa znaajnim dravnim problemima, poput kriminala i
i drutvene vjerodostojnosti, a manje na filmsku cjelovi-
nezaposlenosti, posvema je jasno da pobjeda sportskog
tost i moguu kontekstualnu vieslojnost.
predznaka ne moe rijeiti gotovo nita osim mogueg
Naposljetku, to je solidno ostvarenje, mjestimice i vie
rasnog pomirenja i usuglaavanja. Filmska cjelina Invictu-
od toga, a vrlo rijetko manje. No ipak tek ostvarenje ko-
sa doima se zacijelo previe ispolirano, sve dramaturke
jim je filmski velikan prestinog statusa, ovjenan nizom
prepreke sredinji junak, njegovi pobonici, pa i sport-
znamenitih nagrada, tek poastio drutvenog velikana,
ska zajednica prevladavaju bez nekih veih, ili barem
dobitnika Nobelove nagrade za mir. Drutveni je znaaj
naglaenijih potekoa, a zanemaruje se veina moguih
toga djela zasigurno vei od filmskoga.
Tomislav egir
Ljubavni ivot domobrana

(Pavo Marinkovi, 2009)
Pavo Marinkovi, nagraivani hrvatski dramatiar i pisac,
pokazati odvanost. Stoga e u svojoj rubrici otro iskri-
na posljednjem se festivalu igranog filma u Puli predsta-
tizirati restoran iji je vlasnik utjecajan investitor s jakim
vio svojim prvim samostalnim dugometranim igranim
politikim zaleem, to e mu donijeti brojne nevolje.
filmom Ljubavni ivot domobrana, melankolinom kome-
Kao to je to bio sluaj i s Treetom, Pavo Marinkovi je i
dijom smjetenom u suvremeni Zagreb. Treeta (2006),
u ovom filmu scenarist. Kao i kod prethodnika, Ljubavni
Marinkovievo prethodno djelo koje je koreirao s Dra-
ivot domobrana odlikuje vrsta narativna struktura ko-
enom arkoviem, bila je humorna drama o malom i
ja pomae preglednom i spretnom izlaganju dogaaja.
mirnom dalmatinskom otoku u kojem etvorica prijate-
Evoluciji glavnog lika, koji od sasvim nekonfliktne i be-
lja svakodnevno kartaju treetu. Nakon smrti jednog od
zline osobe postaje karakteran mukarac, doprinosi i
njih, preostala trojica pokuavaju pronai novog sudi-
dobro razraen lik Ines, njegove partnerice, ali i spored-
onika, a njihova potraga rezultira oslikavanjem raznih
nih likova u filmu (npr. Filip ovagovi u ulozi urednika
sudbina i odnosa stanovnika gotovo naputenog otoka.
Saine potencijalne knjige). Namee se podjela filma
Ovaj se put Marinkovi predstavlja filmom koji govori
na nekoliko dijelova slinog trajanja od kojih se svaki
o Sai (Nenad Cvetko), neuspjenom piscu nesreenog
zavrava knjievnom tribinom u kafiu-knjiari koje svi
privatnog ivota koji zarauje piui u gastronomskoj
Zagrepani prepoznaju kao kultnu Booksu. Razvoj lika
rubrici jednih zagrebakih novina. Kada u fitnes-centru
Sae i dogaaja oko njega u svakom je od tih dijelova
upozna Ines (Dijana Viduin, nagraena za ovu ulogu
izloen nepretenciozno i prirodno, to dovodi do lake
Zlatnom Arenom), bivu odbojkaicu koja je zbog oz-
identifikacije gledatelja s likom. U prvom od njih, sazna-
ljede prekinula karijeru, po prvi e puta biti primoran
jemo o Sainim privatnim problemima i odreenoj kre-
suoiti se sa sobom, promijeniti svoj bezlini karakter i
ativnoj krizi. Nakon upoznavanja s Ines, Sain se ivot
152
62 / 2010
u Eastwoodovu filmu ne svjedoimo o zanemarenim gru-
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
kree nabolje pa se time i njegovo pisanje poboljava.
zam, raste, razvija i mijenja se. Zagreb je u ovoj situaciji
Sredinji e se dio filma pokazati kljunim u Sainu ivo-
prikazan i kroz prizmu nostalgije u srazu onoga to je
tu, prvenstveno zbog dogaaja vezanih uz Ines i promi-
nekada bio i onoga to je sada. Kada bismo samo malo
jeni odnosa izmeu njih dvoje. Naime, taj je dio filma u
izmijenili reenice koje je Saa u filmu napisao o loem
poetku posveen odreenim naznakama da bi njihova
restoranu, lako bismo dobili definiciju dananjeg Zagre-
veza mogla prijei u neto ozbiljnije (prvenstveno zbog
ba. "Grad koji je nekada bio sinonim graanskog ukusa,
upoznavanja Ines sa Sainim roditeljima), ali je to ujed-
pretvoren je u svetite neukusa" ili "Ulice proarane na-
no i dio u kojem dolazi do njihova konanoga razlaza.
cionalnim obiljejima." No, taj ruralni, primitivni Zagreb
Iz svega navedenog uoljivo je da film posjeduje brojne
cijelo se vrijeme na odreen nain bori s onim "pravim",
elemente romantine komedije. Meutim, ljubavna je
urbanim, umjetnikim i kreativnim Zagrebom. Grad je to
pria ovdje vjeto upotrijebljena samo kao element koji
koji nije kao New York ili San Francisco (kako u jednom
glavnome liku omoguuje razvoj i spoznavanje samoga
trenutku u svojoj naraciji navodi glavni lik), nesavren
sebe. Kljuno je to ona tvori i podlogu za inteligentnu
je, ali svejedno je lijep. U svakom sluaju, film je posve-
studiju o ivotu u suvremenom Zagrebu. Prikaz zagre-
ta (ali i kritika) jednom gradu (uoljivo je to i vizualno,
bake malograantine kroz prizmu ruralnih monika i
brojnim kadrovima zagrebakih ulica i prepoznatljivih
novosteenih bogataa sumnjiva pedigrea koji dre kon-
gradskih mjesta kojima je filmska pria ispresijecana),
ce u politikom i javnom ivotu pomalo je stereotipan,
ali i njegovim kljunim mjestima (Booksa) i ljudima (Ivica
ali je barem djelomino utemeljen. Marinkovi u svom
Prtenjaa, Zoran Feri, Nenad Stipani i drugi) koji ine
filmu ismijava i kritizira upravo taj tip ljudi koji su po-
njegovu kreativnu okosnicu.
sljednjih nekoliko godina Zagrebu naruili njegov urbani
Sukob starog i novog primjeuje se i u odnosu glavnog
duh. Oito je da je jedna od glavnih uloga u filmu dodi-
lika s ocem, te u njemu takoer treba traiti uzroke Sa-
jeljena upravo gradu koji, kao svaki drugi ivi organi-
ina nesnalaenja u svijetu oko sebe, jer je oito da se
153
proputene prilike. "Svaki osjeaj ima rok trajanja i mo-
njegove beskarakterne linosti s obzirom da se karakter
da se jednom vrati u nekom drugom obliku", kae Saa
lika, pa i ovjeka, izgrauje upravo kroz sukobe s oko-
na kraju filma, svjestan vanosti koju je Ines odigrala u
linom. Taj e odnos, a pogotovo kada se uzme u obzir
njegovu ivotu, ali i dovoljno razuman da zna da takav
situacija da je Saa svoj posao gastronomskog kritiara
odnos nije imao budunost. Ili, kao to je to u filmu Fi-
naslijedio od oca, ostati vie-manje nepromijenjen do
lip ovagovi jednostavno saeo: "Glavno je da ti je ovaj
kraja filma, to dovodi u pitanje i navodno izgraen
sluaj pomog'o da se vrati u formu."
Sain karakter. On preko oeva konzervativizma i pri-
I dok je 500 dana ljubavi prvenstveno romantina kome-
govora utke prelazi, premda su neki od njih upueni
dija, kod Ljubavnog ivota domobrana nezanemarivi su i
izravno njemu i njegovoj djevojci (spomenuta scena
kriminalistiki elementi u prikazivanju spomenutog za-
upoznavanja). S druge strane, uzevi u obzir tu izrazito
grebakog miljea. U tim trenucima ugoaj filma podsje-
esto pojavu, filmu spomenute scene daju dodatnu ni-
a na film Otkucaj koji je moje srce preskoilo (Jacques Au-
jansu realistinosti.
diard, 2005). Tome su ponajprije doprinijeli autor glazbe
Ugoaj i atmosfera samoga filma neodvojivi su od nje-
Hrvoje Crni (HC Boxer), ija glazbena tema prii daje
gove ljubavne pria. Elegantna sjeta i melankolija (kao
ritam i dodatan ivot te prije premijere filma preminu-
i humor) kojima je ona proeta podsjeaju na neka od
li direktor fotografije Vedran amanovi. On je, kao i u
recentnih djela europske i svjetske kinematografije.
svojim prijanjim radovima, u suradnji s Marinkoviem
Osvrui se na nacionalne korpuse, uoljive su slinosti s
izgradio poetinost filma istovremeno uspjeno doara-
ekom komedijom i njezinim suvremenim predstavnici-
vajui dramatinost pojedinih scena. Unato tome to je
ma (naroito, u meunarodnim okvirima, vjerojatno naj-
rije o filmu koji je prvenstveno glumaki (vrlo dobri Ne-
poznatijim dananjim ekim autorom Janom Svrakom,
nad Cvetko i Dijana Viduin), amanovieva i Marinko-
koji je i generacijski blizak Marinkoviu). A u kontekstu
vieva suradnja stvorila je i elegantan vizualni prosede.
pojedinih djela (uz knjievne citate na djela Ljubav u do-
Pripovjedno, film je napravljen vrlo klasino, sa irokom
ba kolere i Dvanaest hodoasnika Gabriela Garcje Marque-
plejadom planova. Poetak filma, u kojem Saa u off-u
za) treba spomenuti slinost s amerikom romantinom
ita ulomak svoje prie Ljubavni ivot domobrana, istovje-
komedijom 500 dana ljubavi (/500/ Days of Summer, Marc
tan je kraju kada on, sada pisac s objavljenom knjigom
Webb), takoer prikazanom 2009. godine. Film je to o
pred publikom ita svoje djelo. Na taj je nain stvorena
ljubavnom odnosu izmeu Toma i Summer, dvoje mla-
zaokruena cjelina preglednog izlaganja sa zanimljivim
dih koji se zaljube i u tom osjeaju provedu jednu fazu
epizodnim ulogama, od kojih svakako treba spomenuti
svojih ivota. Meutim, na kraju e se filma oni rastati,
onu ekog glumca Jana Budara u ulozi Honze.
ali e svatko od njih iz tog odnosa izvui neto kori-
Postupan scenaristiki razvoj Pave Marinkovia, od filma
sno to e im s vremenom pomoi (to nije prikazano
Ajmo uti (Draen arkovi, 2001) preko Treete, doveo
ve samo naznaeno) da postanu bolji i ispunjeniji ljudi.
je do ovog posljednjeg, njegova prvoga samostalnog
Slino klasini romantini obrazac happy enda potkopava
djela, te pokazuje da je rije o autoru koji dobro vlada
i Marinkovi: ljubav Sae i Ines takoer nema budunost,
pravilima filmskog medija i vjeto izbjegava zapadanje
ali im je ona ipak pomogla u prevladavanju odreenih
u pretjeranu literarnost prie. Prisutni sitni nedostaci,
tekoa i prihvaanju sebe i svojih nedostataka, kao i u
poput ponekad doslovnog prikazivanja ve jasnih stvari,
osvjeivanju vrlina. Ines je Sai pruila onaj segment
u ovom su sluaju gotovo zanemarivi. Ljubavni ivot do-
ivota koji mu je omoguio veu dozu samopouzdanja
mobrana jo je jedan pokazatelj vieslojnosti inteligen-
i kreativnosti, to je dovelo i do njegova boljeg pisanja,
tne komedije te ujedno i naznaka svijetle budunosti
pa i objavljivanja na samom kraju filma, jednako kao to
hrvatskog filma.
je u Webbovu filmu Summer nagovorila Toma da ispravi
Vladimir eput
154
62 / 2010
Saa ocu nikad nije suprotstavio, to logino dovodi do
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
Mlijeko tuge
62 / 2010
(La teta asustada, Claudia Llosa, 2009)
Poetak rata malo je kada upitan. A kraj? ak i kada su
traume, neovisno svjedoi li njima cijela javnost ili jedino
potpisani mirovni sporazumi ili kada je jedna od zarae-
najblia okolina.
nih strana prisiljena na bezuvjetnu predaju, moe li se
Drama Mlijeko tuge peruanske redateljice i scenaristice
govoriti o definitivnom koncu sukoba? Moe li se uop-
Claudije Llose refleksija je te pomirbe i tih trauma. Film
e sprijeiti da ratovi unato svom prestanku i dalje ne
je velikim dijelom uspjela sinergija lirski isprianog sazri-
utjeu na svakodnevicu onih koji su ga preivjeli? Teku li
jevanja glavne junakinje i zastraujue pozadinske fak-
ratne traume i dalje? Mislima, krvlju, majinim mlijekom?
tografije koja je to sazrijevanje oteala i odgodila koliko
Ne treba otii na drugi kraj svijeta i doznati to misle i
god je mogla. Upravo u sugestivnom doaravanju jedne
kako se osjeaju preivjele rtve dojueranjih ratova. Pi-
osobne traume bez eksplicitnog navoenja tko ju je, ka-
tanje je samo u kojem trenutku ono mirnodopsko preva-
da i zbog ega uzrokovao, peruanska filmaica postie
gne nad onim traumatinim. Jer ivjeti se mora, ma kako
najvie. Na taj nain i rtvama u svojoj prii, ali i svim
bolno preivljavanje bilo. Graanski rat u Peruu, koji je
rtvama u stvarnosti, izraava jedinstveno suosjeanje.
izmeu 1980. i 1992. odnio vie od 70 000 ljudskih ivo-
Zbog toga film, iako prepoznatljivog folklora, dobiva
ta, primjer je da se najtei sukobi ne odvijaju izmeu na-
univerzalno znaenje. Gledajui ga prvi put nije lako do-
oruanih i meusobno suprotstavljenih strana. Politiki,
kuiti kontekst prolih dogaaja koji su tako dramatino
ideoloki ili ekonomski, svejedno. Kroz najtee sukobe
utjecali na sva zbivanja poslije. Novija peruanska povijest
prolaze civilne rtve rata razapete izmeu onoga to su
obiljeena je viegodinjim graanskim ratom koji je i
bile prije i onoga u to ih je rat pretvorio: u trajne svjedo-
redateljicu ponukao da u svom filmu oda poast najve-
ke vlastitih patnji. Poesto neizdrivih. I upravo zbog tih
im tragiarkama tog rata: silovanim i na druge naine
ljudi rat se teko zavrava samo inom potpisivanja mira.
zlostavljanim enama. U tim zloinima sudjelovale su sve
Jer pravi mir, unutarnji mir, mogu postii iskljuivo rtve.
strane u sukobu, pa iako je mogue zakljuiti da su u kon-
A taj put pomirbe sa sobom i svijetom oko sebe nove su
kretnom sluaju zloin uinile postrojbe gerilske skupine
155
vrijeme rata brutalno silovanje i ubojstvo supruga iji
upiranjem prsta na samo jednu stranu, koliko god ona
je spolni organ bila prisiljena gutati naznauju da e se
bila nemilosrdna u svojim zlodjelima. Zato je Mlijeko tuge
redateljica koristiti viestrukim asocijacijama. Gotovo na
film koji se obraa svim rtvama svih ratova zlostavljanim
rubu apsurda, jer su najstranija zla sama po sebi apsurd.
na iste ili sline naine. U njemu se zrcali i rat u Bosni i
Uvod u film predstavlja sredinji lik Fauste kao lik nikad
Hercegovini, i genocid poinjen u Ruandi, i kambodan-
dozrele mlade ene iji su strahovi doslovce priroeni.
ska polja smrti, ba kao i aktualni bliskoistoni sukobi.
Narodno vjerovanje u Peruu da traumatizirane trudnice
Odluivi se za portret jedne mlade ene koja je ratnu tra-
svoju bol prenose mlijekom na vlastitu djecu, unato ra-
umu, i stvarno i metaforiki, popila s majinim mlijekom,
zumskim objanjenjima, na Faustinu je primjeru samora-
Claudia Llosa samo polazi od konkretnih zbivanja da bi u
zumljivo. Logino, bolno, nerjeivo. Takva je i Fausta sve
svakoj sceni lokalnu priu s lokalnim simbolima ispriala
do pred kraj filma kada jedna trauma dokida drugu. Ili
univerzalnim rjenikom i univerzalnim porukama. Gdje
je barem pohranjuje u potisnuta sjeanja kako bi ivot
god je ta prepletenost najuoljivija, film je najdojmljiviji,
napokon dobio priliku. Na svom poetku film zatjee Fau-
magian i realistian istovremeno. Stoga ne udi da je u
stu u trenutku majine smrti, koja jo vie naglasi njezinu
svijetu naiao na gotovo unisona odobravanja. Uz uvijek
nesigurnost i strah od bolne prolosti i neizvjesne sada-
opravdano pitanje koliko su pozitivne ocjene, nagrade na
njosti. "Dijete mlijeka tuge", djevojka je usto i pri dnu
filmskim festivalima te priznanja ocjenjivakih sudova ne-
drutvene stratifikacije, bez novca i socijalne podrke,
pristrano vrednovanje jednog umjetnikog djela, a koliko
koja preminulu majku ostavlja na odru sve dok ne zaradi
iskazivanje potrebe da se, makar retroaktivno i izdaleka,
dovoljno novca za ukop u njezinu selu daleko u Andama.
osude zla i zloini o kojima progovara autorica filma.
Ujak joj ne moe pomoi jer i sam krpa kraj s krajem,
Potonje je shvatljivo. Podrka rtvama koje su u sredi-
a ona je limitirana u drutvenim kontaktima koji bi joj
tu Mlijeka tuge i osuda onih koji su sudjelovali u ratnim
priskrbili kakvu-takvu pomo. Ostavljajui majku svoje
zloinima, razumljiv je samoiscjeliteljski in. To je bila i
sredinje tragiarke na posmrtnoj postelji, redateljica sve
prvotna redateljiina namjera kada je odluila realizirati
njezine traume namjerno ostavlja otvorenima. Kao pod-
filmsku priu o vremenima koja su njezinu zemlju pretvo-
sjetnik da smrt uvijek odreuje ivot. Osim u trenucima
rila u jo jedno bojno polje Treeg svijeta, a o kojima osta-
kada ivot odreuje samog sebe, ma kako to bolno bilo.
tak svijeta malo zna, a puno se zgraava. Premda glavna
Dok god Fausta ne bude bila u prigodi sahraniti majku na
junakinja filma, djevojka Fausta, nije generacijski puno
nain da e se njezinim pokopom otrgnuti od "prestrae-
udaljena od redateljice (Claudia Llosa roena je 1976. go-
ne dojke" (izvorni je naslov filma upravo La teta asustada),
dine, dok je Fausta roena u vrijeme graanskog rata u
nema nade u pokoj. Ni ivih ni mrtvih u ovoj prii.
Peruu), njih su dvije jedna kao stvarna osoba, druga kao
Pritom redateljica u svom tekstu taj mukotrpni put pre-
metafora stvarnih osoba personifikacije razliitih strana
ma pokoju gradi oko Faustina odnosa s tri lika. Prvi je
peruanskog drutva. Autoriina elja da filmom premosti
odnos s majkom, drugi s novom poslodavkom, a trei s
te strane, koje su upravo tijekom rata bile najudaljenije,
vrtlarom i potencijalnim prvim mukarcem u njezinu i-
djeluje iskreno i nepretenciozno. To je jo jedna dobra
votu bez biljega nasilja. Mada lik majke fiziki prvi izlazi
odlika filma jer se gledatelj, bez obzira tko je, odakle je
iz filma, duhovno najdulje odreuje Faustu. Odrastajui
i koliko zna o Peruu juer i danas, najlake identificira s
u sjeni zloina koji je odredio majinu, a samim time i
redateljicom. S njezinom potrebom da svim peruanskim
njezinu sudbinu, djevojka se pretvara u nijemo svjedoan-
Faustama te njihovim majkama i obiteljima iskae poto-
stvo rata koji oito se nikad nije zavrio na pojedinanim
vanje i prui nadu za vlastiti mir. U tom je smislu film ni-
primjerima. Sukob, tko god u njemu sudjelovao, i na koji
ska simbola koji znatno bolje od eksplicitnih slika govore
god nain u njemu doivio zlo, traje i dalje. Ima li uope
o zlu, prevladavanju tog zla i novim preprekama na tom
naina kako ga zaustaviti? Faustino je provizorno rjeenje
putu. Pjesma umjesto bijesa. utnja umjesto osuivanja.
jednako simbolino kao i majino mlijeko koje metafo-
Perle umjesto suza. Cvjetovi umjesto strasti.
riki nikad nije prestala piti. Poimajui seksualni in kao
Ve prvi kadrovi u kojima bolesna majka glavne junakinje
in krajnjeg nasilja, a silovanje kao dominantni, ako ne i
kroz naricanje u pjesmi opisuje ono to joj se dogodilo u
jedini suodnos mukarca i ene, Fausta u svoju rodnicu
156
62 / 2010
Sendero Luminoso, autorica filma ne eli opteretiti priu
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
stavlja krumpir kao prepreku bilo stvarnom, bilo simboli-
jih ogranienja. Njihova komunikacija pone tei preko
nom silovanju. Silovanju koje je godinama prije doivjela
glazbe, odnosno, preko Faustinih pjesama o ivotu, bo-
njezina majka, nikad oporavljena rtva graanskog rata i
lima i nadanjima koje u profesionalnoj glazbenici dobiju
nasilja. Claudia Llosa pojedinim elementima u prii od
odgovarajuu sugovornicu. Malo-pomalo njih dvije preko
inicijalne seksualne agresije preko zlostavljanja silovane
pjesama i perla za svaku otpjevanu pjesmu uspostave od-
ene do naoko groteskna naina sprjeavanja nekog bu-
nos razumijevanja, ali u jednom trenutku tatina prevlada
dueg zlostavljanja postavlja temelje dvostruke emanci-
irinu te Ada Faustu doslovce izbaci na cestu. Ovaj odnos
pacije glavne junakinje, a kroz nju i vanog dijela drutva.
ponajvie govori o poslijeratnom Peruu u kojem sukobi
Tako uz emancipaciju temeljenu na mirnodopsku pomire-
vie nisu manifestno oruani, ali i dalje stvaraju jaz u ko-
nju, tei i emancipaciji vezanoj uz doivljavanje sebe kao
jem se jedna strana mora osjeati poraenom. Zato trei
seksualno svjesnog bia kojemu eros nije istoznanica za
kljuni Faustin odnos u filmu daje nadu da je pomirenje u
thanatos. Dakle, uz samopercepciju u kojoj volja za smru
svim svojim dimenzijama sa sobom, s drugima, s prolo-
nije izjednaena sa seksualnim inom.
u, sa sadanjou ipak mogue. Njega s druge strane
Ovaj je dio prie, ili preciznije reeno njezin kontekst,
uspostavlja vrtlar No koji e Faustu barem u poetnim
najbolje elaboriran i prikazan u filmu. I stvarno i metafo-
fazama osloboditi samonametnutih tereta. I umjesto go-
riki. Silovanje je, kako to pokazuju i povijesni i aktualni
molja, koji joj je skoro doao glave, ponudit e joj cvijet.
primjeri ratovanja, jedan od najperfidnijih oblika nameta-
I to ne krumpirov. Da je darovita, redateljica Claudia Llosa
nja moi protivniku gdje medij poruke o nadmoi postaje
pokazuje ba tom nenametljivom uporabom cvijeta, jer je
najintimniji i time najosjetljiviji dio ovjeka. Silovane e-
umjesto proklizavanja u patetiku vrtlarovu gestu prikaza-
ne, a ponegdje i mukarci, u ratu postaju, a u miru ostaju
la kao snaan i jednostavan in.
svjedoci beskrupuloznosti ostvarivanja ciljeva. ak i kada
Mlijeko tuge, dakako, nije film bez mana, ali dok god ga
protivnik u sukobu koji se time slui doivi poraz, kao
se gleda kao efektan spoj lokalnih tragedija i univerzal-
to se to 1992. dogodilo gerilcima Sendera Luminosa, do-
nih metafora, protjee mirno i uvstveno. U tome mu
kazi o njegovoj bestijalnosti kao vrsti oruja ne nestaju.
najvie pomae, ali iz drugog aspekta i najvie odmae
Faustina majka i Fausta za taj tip ratne beskrupuloznosti,
nastup glavne glumice Magaly Solier. Facijalno gotovo
same, na marginama drutva i bez ikakve institucionalne
nepomina, s rijetkim reenicama i emotivno paralizira-
zatite, nemaju rjeenja. Osim naricanja i krumpira. Za
na, glumiina Fausta je sve samo ne neupeatljiva. No,
neto drugo osim regresije nemaju ni vlastitog impulsa
to poesto odlazi u krajnost te je uvelike na gledateljima
niti pravog poticaja od okoline. Na trenutak dvostruke
da sami profiliraju sredinju junakinju i osmisle je onako
emancipacije koju pokuava osvijestiti redateljica stoga
kako oni sami doivljavaju mozaik simbola i injenica ko-
se eka i prije poetka i nakon kraja filma. Sve ovisi o
je nudi redateljica. Jesu li pritom spori tempo i nizanje
pojedinanim primjerima kakvih u Peruu, ali i u Bosni i
antikatarzinih prizora samo postupci kojima se nagla-
Hercegovini, Ruandi i drugdje ima nebrojeno mnogo. Uz
uje intrapsihiko stanje i nesigurnost sredinjeg lika ili
jedan ili drugi folklor.
Claudia Llosa jo uvijek nema dovoljno iskustva da ovako
I dok je Faustin odnos s majkom zapravo trajni odnos s
teku temu prebaci u laki filmski jezik? Ocjenjivaki sud
vlastitim i kolektivnim samoodreenjem, njezini odnosi s
Meunarodnog filmskog festivala u Berlinu, koji je 2009.
druga dva lika u filmu imaju drukije konotacije. Moda
njezin rad nagradio Zlatnim medvjedom, i Amerika film-
je najintrigantnija veza Fauste s Adom, dobrostojeom
ska akademija koja ga je ove godine nominirala za Oscara,
glazbenicom u ijem domu djevojka kao slukinja poku-
dali su prednost prvom tumaenju. Ipak, jedno ne poni-
ava zaraditi za majin ispraaj. U poetku se ini da Ada
tava drugo. Mlijeko tuge je film koji, ba poput drugog
kao pripadnica malobrojnije, ali socijalno neusporedivo
berlinskog laureata druge redateljice iz zemlje nedavno
utjecajnije peruanske bjelake elite (Faustino je podrije-
izale iz rata, Grbavice Jasmile bani, na sadrajno i stil-
tlo indijansko, odnosno mestiko) i sama trai naine ka-
ski pregnantan nain razlae ljudske patnje s namjerom
ko svoju u svakom pogledu deprivilegiranu posloprimku
da se one kolektivno osvijeste.
uiniti svjesnijom svojih mogunosti i udaljenijom od svo-
Boko Picula
157
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
Na putu
62 / 2010
(Jasmila bani, 2010)
U 20. stoljeu, pogotovu od njegove druge polovice, iz
nue iz klasine psihoanalitike jezgre, koja se protee
procesa tumaenja pripovjednih umjetnikih djela njihov
od zaetnika Freuda, makar to se psihodinamike grane
je tvorac izbaen. Poevi sa strukturalizmom sredinom
tie, do za pripovjednu teoriju veoma popularna Lacana,
stoljea, a nastavljajui se s gotovo svim poststruktu-
sve one psihoanaliziraju "neive" likove, njihove pobude i
ralistikim i postmodernistikim teorijama tumaenja
nesvjesne procese, kao da su bia iva, dok o autoru, koji
pripovjednih tvorba, autor je postao "kralj bez zemlje".
ivo bie jest, za razliku od pozitivizma, mue. Dakako,
Koliko je pozitivizam pokuao proniknuti u um autorov,
jedan bi od vrlo vanih argumenata zato je tako moglo
u njegove motive za stvaranje, u ove ili one zaneseno-
biti to da govoriti ili pisati na taj nain o autoru nije ni
sti ivotne, njegove radosti i alosti, strahove i brige, u
prilino ni pristojno. Ali to kada autori to sami rado ine?
zapravo cjelokupan osobni svijet tvorev i poloaj dru-
Dakle, kada sami govore zato ih je zaintrigirala odree-
tveni, toliko su strukturalistika, poststrukturalistika i
na tema. A koliko se interpretacijske teorije otklanjaju od
posmodernistika gledita povikala: "Dolje autor!" A to je
stvarateljevih misli, ideja i stavova iznesenih izvan umjet-
gledite paradigmatski izraeno u slavnu eseju Rolanda
nikoga djela, toliko oni sami vole govoriti o tome to su
Barthesa Smrt autora. ak i u modernizmu, koji je auto-
i zato mislili i iznijeli u svom djelu (to je opet u skladu
ra uzdigao na pijedestal Autora, vane su ideje koje je
s postmodernistikom idejom ravnopravnih interpretacij-
unio u svoje djelo, poruke koje je odaslao, ali, opet, ne i
skih subjekata).
on sam. O motivima koji pogone autora da stvara upravo
U svojim je intervjuima, od televizije do razliitih asopi-
to to stvara, ni slovca. Pa i u onim postmodernistikim
sa, Jasmila bani esto pripovijedala o motivima svoga
teorijama koje se naslanjaju ili u potpunosti crpe nadah-
stvaranja. Teme koje su je zanijele i kojima se bavi krajnje
158
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
su teke, i(li) osobite dobrim dijelom za zemlju u kojoj i-
Kada sam, dakle, prvi put vidio tu scenu djelovala mi je
vi (rije je, dakako, o Bosni i Hercegovini). U svom prvom
vrlo uvjerljivo i muno. No kada sam je vidio u kontek-
filmu Grbavica (2006), kojim je u Berlinu osvojila Zlatnoga
stu cjeline filma, ni priblino toliko. Zato to spominjem
medvjeda, zabavila se poslijeratnim posljedicama masov-
i supostavljam? Zato to je film umjetnost montae, sve i
nih silovanja, situacijom u kojoj silovana ena, usprkos
kad je snimljen u jednom kadru jer ne upravlja gledatelj
tomu za nju uasnu inu, ipak odlui zaeto dijete roditi
svojom voljom to e u filmu gledati, ve je na to "to"
i ve roeno odgojiti. U sreditu je spomenutoga filma
uvijek "primoran". Spomenuti je intervju bio nainjen u
odnos majke i keri tinejderice, kojoj mati skriva istinu
ispovjednom tonu, redateljica se inila vrlo iskrenom, a
o njezinu zaeu laui joj da joj je otac poginuli bonja-
dojam je bio ak pomalo i potresan. Jedan je mogui od-
ki vojnik. Kao kljuna scena mogla bi se istaknuti ona u
govor zato sam tu scenu, u spomenuta dva gledanja, ta-
kojoj mati i ki sjede za stolom u nekom ugostiteljskom
ko razliito doivio razliit kontekst. Ispovjedne forme
objektu, te kerka materu svoju u jednome trenutku upi-
i anrovi sve vie potiskuju one fikcionalne, izmatane.
ta da kakav joj bijae otac, kakvu kosu bijae imao i to
Banalno je vie i spominjati to da ivimo u reality svijetu.
njegovo ona ima: ui, nos, oi? Prvi sam put tu scenu vi-
Pa sukladno tomu "montani" slijed ispovijed /zbilja-film /
dio ne u cjelini filma, nego kad je kao isjeak bila prika-
fikcija djeluje potresnije nego slijed fikcija-fikcija. A drugi
zana u emisiji Nedjeljom u dva, u kojoj je Jasmila bani
je dakako taj da film ipak nije (dovoljno) vjeto i umjeno
sudjelovala kao gost. Opisana scena nije putena odmah
reiran. Koji je od ta dva odgovora istinit i jesu li moda
na poetku emisije, nego tek poto je voditelj sa svojom
i oba nemogue je rei, osim tek iskazati subjektivan
goom proveo neko vrijeme u razgovoru ponajvie ve-
dojam. No ono na to elim uputiti, neto je drugo: oito
zanom uz temu filma, dakle, sceni je prethodila rasprava
je da redateljica svoje filmove snima iz intenzivne, vlasti-
o masovnim silovanjima i njihovim posljedicama na silo-
te nutarnje potrebe, to uostalom i sama kae: "Bavim se
vane ene i njihovu djecu, opisi redateljiinih susreta s
onom temom koja me opini ili opsjeda. [...] Ne radim to
tim enama, pripovijedanje o ispovijestima tih ena, kao
da bih bila po novinama, nego da bih sama sebe izgradila
i propitivanje karaktera i psihe ljudi koji su u tome su-
kao linost." A ini mi se da ta pobuda i motivacija baca
djelovali, a koji su do rata bili "miroljubivi" i dobroudni
jedno zanimljivo svjetlo upravo na njezin drugi film Na
susjedi. Tema, dakle, ne samo bolna i krajnje muna nego
putu i da pokazuje kako djeluje nesvjestan proces pounu-
i teko shvatljiva. No, kao to sam ve spomenuo, tema
trenja ideologije u svom najiem obliku.
filma nisu sama silovanja, niti njihovi poinitelji redate-
U valjda svim intervjuima povodom tog filma, Jasmila je
ljica je rekla da film s takvom temom nikada ne bi mogla
bani isticala da joj je nakana bila snimiti film koji bi
snimiti, jer ne moe ni zamisliti da se uivljuje u situaciju
obje (ideoloke) strane prikazao s razumijevanjem, bez
tih nasilnika nego film ponajprije pokazuje poslijeratne
obzira na to to je ona identitetski i emocionalno veza-
traume tih ena i probleme roene djece tako zaete. 29.
na samo uz jednu. U njezinu intervjuu na portalu Radio-
sijenja 2006. u Jutarnjem listu Jasmila bani rekla je: "...i
televizije Uskosanskog kantona stoji sljedee: "Mene su
ja shvaam da ivim u ratu u kojem se seks koristi kao
doista zanimale njihove prie, zanimaju me ene koje
oruje u ratnoj strategiji poniavanja ena i kroz njih uni-
se prekriju nikabom da im se vide samo oi. Zanima me
tavanja jednog naroda! Dvadeset tisua ena sistematski
zato su to uradile i kako se osjeaju. [...] Prilazila sam
je silovano u Bosni. ivjela sam sto metara od prve linije i
takvim enama bez ikakve osude i one su mi se otvarale.
najvie sam se bojala tog oblika ratovanja. Od tada silova-
Priale su mi svoje prie to mi je pomoglo u pisanju i
nje i njegove posljedice za mene su postali opsesija: itala
graenju likova, a kasnije je puno pomoglo i glumcima
sam i pratila sve to se ticalo te teme. Nisam jo uvijek
da izgrade svoj lik. Mirjana Karanovi igra enu pod nika-
znala zato to radim i to elim s tim. Kada sam rodila
bom. [...] I ona je doista priala s takvim enama i ti su joj
svoje dijete, koje je nastalo iz ljubavi, materinstvo me je
razgovori pomogli da shvati kako je taj komad garderobe
s cijelim setom osjeanja koje je budilo navelo da se
zapravo njihova sigurnost. Ja se kao graanin ne slaem s ta-
zapitam to ono znai za enu koja ima dijete nastalo iz
kvim nainom odijevanja niti bih ga ikad prihvatila, ali film je
mrnje? Tada sam znala to hou od Grbavice i napisala
neto drugo (kurziv moj); lik mora imati svoje opravdanje i
sam je izmeu dojenja."
glumac ga mora razumjeti", odnosno, u Jutarnjem listu od
159
mora unititi, to zapravo ini "liberalna", politiki isprav-
njihove znance koji se sa mnom nisu htjeli rukovati, rekli
na, ali, opet, nita manje zato ideologija? Ona drugomu
su da se ne rukuju sa enama. Bili su to vehabije, odnosno
priznaje ovjenost, ali mu s druge strane sve to tu (nje-
kako sam to kasnije nauila, selefije (izraz vehabije je vie
govu) ovjenost ini ne priznaje. I gdje smo sad? U poli-
pogrdan) [...] Otila sam iz te kue nevjerojatno bijesna i
tiki ispravnom, ali i licemjernom svijetu: Ti si ovjek, ali
davala za pravo medijskoj kampanji koja je u to vrijeme
sve to ti misli i ini nije ispravno (zapravo "ovjeno").
vehabije predstavljala u vrlo nepovoljnom svjetlu i po-
Ja se kao graanin ne slaem s takvim nainom odijevanja niti
vezivala s al-Quaidom. Ipak, kad me prva ljutnja prola,
bih ga ikad prihvatila, ali film je neto drugo. (ponovljen ci-
poela sam istraivati zato njima toliko raste broj, zato
tat) Zato bi film bio neto drugo? I je li doista on neto
im prilaze ljudi koji su iz graanskih, intelektualnih i u
drugo?
velikom broju sekularnih obitelji. I najzad, to je to mene
K tomu, sadraj je filma zapravo veim dijelom suprotan
tako razbjesnilo da sam osjetila skoro pa mrnju, pa ja
citiranom, jer je veoma jasno razaberiva podjela na "do-
sebe smatram umjetnikom koji mora biti u stanju razu-
bru" i "lou" stranu, samo to antonime dobar-lo treba da
mjeti sve ljudske pojave. [...] Pokuala sam napraviti film
zamijenimo s antonimima slab-jak, odnosno, tolerancija
u kojem e ljudi bliski Amarovu gledanju na stvari rei
(snoljivost)-netolerancija (nesnoljivost). Luna (Zrinka
da je on u pravu. On u jednoj reenici kae: 'elim biti
Cvitei) je odgovorna, samosvjesna, spolno emancipira-
bolji ovjek.' To shvaa svako ljudsko bie. Ljudi koji dijele
na (ali opet ne preve u niti jednom trenutku njezina
Lunin svjetonazor bit e na njenoj strani. Ali publika nisu
spolnost ne prelazi u "preveliku" permisivnost, ak ni u
navijai, publika ulazi u duu svih likova. Zato je umjet-
situacijama ne samo prispodobivim jednokratnom seksu
nost specifina i divna jer je prostor kao ni jedan drugi." I
u (su)pijanom stanju dramaturki motiviranom prkosom i
za raspravu koja e uslijediti osobito vano: "Ja kao autor
srditou te eljom da se Amar (Leon Luev), objekt njezi-
ne mogu propagirati svoja vjerovanja jer bi to onda bila
ne frustracije, povrijedi u narcistikoj osveti), u svakome
propaganda. Kao umjetnik pokuala sam razumjeti jedan
je pogledu umjerena (njezina je vrlina u aristotelovskom
i drugi svijet, pokuala ispotovati oba, pokuala zavoljeti
ravnoteju), dok je Amar neodgovoran (zbog pia gubi
likove iz tog svijeta, a to je bilo posebno teko jer sam
posao), nesamosvjestan (lako je povodljiv), postaje spol-
vam priala iz koje sam pozicije krenula."
no pokoran (u skladu s religijskom dogmom), neumjeren
Sve bi se reeno zapravo moglo skratiti u iskaz: "I oni
(najprije u piu, a poslije u "radikalnoj" religijskoj zane-
(vehabije) su ljudi." Danas bi vjerojatno svaki "liberalni"
senosti). On jest prikazan kao lik koji posjeduje odreen
intelektualac drugaiji, vidljivo abloniziran i pogrdan pri-
uvstveni raspon i iji je identitetski preobraaj drama-
kaz "druge" strane nazvao politiki nekorektnim. Obino se
turki motiviran. Ali ne samo on, nego i svi ostali likovi
taj pojam vezuje uz "zatitu" svakojakih manjinskih grupa
vehabija, odnosno selefija, iako samovoljno pristupaju
unutar zapadnoga drutva i vjerojatno malo komu zvui
tom ogranku islama, u toj svojoj odluci motivirani su ne-
naredbodavno, ali ako latinizam nekorektan prevedemo
gativnim motivima: krizom identiteta (Bahrija), odnosno,
na hrvatski dobivamo izraz politiki neispravno, u kojem
svojim nezavidnim ekonomskim stanjem i drutvenim po-
se imperativna nota, makar mi se tako ini, puno jae u-
loajem (Nadja je u ratu ostala bez mua i s dvoje djece,
ti. A ta politika ispravnost uglavnom se sastoji u tome da
a Dija je esnaestogodinjakinja koja je postala siroe).
o Drugom govorimo s uvaanjem i razumijevanjem. Da te
Suprotno njima, Luna je prava "liberalna" Ivana Orleanska
Druge prikaemo i "prihvatimo" kao ljude. Na to veoma
koja bije boj jaui na idealima zapadne "multikulturne
lucidno, naravno i cinino, Slavoj iek domee i pita se:
demokracije". Treba ipak napomenuti da ona u filmu
Je l' to onda vrijedi i za naciste? Jer nije uope nemogue
spram vehabija nije pretjerano snoljiva i da za njih i nji-
zamisliti umiljeni dijalog u kojem Hitler (ili Himmler) go-
hov nain ivota ima manje razumijevanja od autorice,
vori: "Ali ja sam samo elio stvoriti bolji svijet." Jer koliko
kako u filmskom tako i u izvanfilmskom iskazu, ali to je
god to bilo sumanuto i udovino, to po svem sudei jest
dramaturki posve razumljivo, budui da ona ipak ini
bila njihova iskrena nakana. Ako klasina, politiki neisprav-
jednu od dviju ideolokih strana prikazanih u filmu. No,
na ideologija Drugog vidi kao neovjeka u svim njegovim
ak i tada za nju je lako nai opravdanje; uostalom, sve
vidovima, kojega se, koliko god to moralno bilo "teko",
su (autoriine) simpatije na njezinoj strani. Svaka njezina
160
62 / 2010
16. prosinca 2009: "Jednom sam kod prijatelja upoznala
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
emocionalna reakcija (pa makar ona bila burna ili nesno-
logije u neemu drugome: u onome to se ne govori. Ili u
ljiva) ima svoj "dobar" razlog: ona samo ne eli izgubiti
ravnodunosti i neobaziranju. Terorizam (ili bolje reeno
ovjeka kojega voli, a koji je zbog svojih karakternih sla-
u veoj ili manjoj mjeri revolucionarni teror koji god bio
bosti isprva potresao, a na koncu i unitio njihovu vezu.
predznak ispred ovoga revolucionarni danas uistinu jest
U filmu se, takoer, neizravno ali ipak dovoljno jasno im-
svjetska injenica). Najpoznatiji i medijski je najeksponi-
plicira, ako nita drugo, iskazuje makar mogui teroristi-
raniji onaj razliitih muslimanskih vjerskih grupa, ali da-
ki potencijal takvih grupa, to je posve suprotno onomu
to da nije jedini. Osnovni je problem zapadne "liberalne"
to je Jasmila bani u intervjuu rekla: "Puno smo sluali
ideologije (koja se u ovom filmu u punoj mjeri iskazuje,
i itali o tim kampovima, koje su u nas predstavljali kao
iako redateljica ivi u veinski muslimanskoj zemlji te je i
mjesta u kojima se obuavaju teroristi. Pretpostavljam da
pripadnica bonjakoga naroda) taj da se ko Vrag tamjana
je i toga bilo, ali ovaj na Jablanikom jezeru koji imamo
kloni razmiljanja o dubinskim uzrocima "antiliberalnih"
u filmu po podacima s kojim smo mi raspolagali, a kon-
drutvenih pojava. Prava bi pitanje bila: Zato se netko
zultirali smo i novinare i policiju, s tim nije imao veze."
odrie dijela svoga identiteta? Zato je nesiguran? Zato
Na putu nije klasian ideoloki film. "Negativni" likovi
postaje radikalan?
nisu zli, oni nisu udovita bez due i osjeaja, ali su u
Zanimljivo je opaziti da je veoma slinu ideoloku stra-
"slabosti". Zbog vlastite nesigurnosti, odnosno, elje za
tegiju poput bosanskohercegovakoga filma imao i ved-
sigurnou I ona je doista priala s takvim enama i ti su
ski film Udaljeni svjetovi (To verdener, 2008) Nielsa Ardena
joj razgovori pomogli da shvati kako je taj komad garderobe
Opleva koji se mogao vidjeti na prologodinjem Motovu-
zapravo njihova sigurnost (ponovljen citat) pristaju na gu-
nu, a u kojem je bio prikazan sukob zajednice Jehovinih
bitak dijela svoga (zapadnoga) identiteta (Amar prihvaa
svjedoka s "liberalnom", zapadnom kulturom. I dato da
restriktivna vjerska spolna pravila, Nadja da se Bahrija,
je opet bila rije o ljubavnoj pripovijesti s vrlo slinom an-
osim s njom, oeni s jo jednom enom, jo maloljetnom
tonimijskom podjelom strana. Najgora je posljedica takva
Dijom, a Dija, pak, da se sa esnaest godina uda za dvo-
pristupa ta da on pogled na odreeni fenomen zakriva
struko starijega mukarca i da bude "druga" ena). Tre-
zrcaljenjem vlastite idealne projekcije kojom se, katkada
ba se rei da mo ideologije raste to vie to ona manje
svjesno, a katkada nesvjesno, mute uzrok i posljedica.
koristi la, a to vie govori istinu. Problem je kod ideo-
Kreimir Kouti
Neka ostane meu nama

(Rajko Grli, 2010)
"Obvezno pogledajte film prije nego to prevarite volje-
ristiku notu, onu zadovoljtinu koja se gledateljima ina-
nu osobu", stoji kao upozorenje na forpanu novog filma
e daje napisom na kraju filma "po istinitom dogaaju".
Rajka Grlia Neka ostane meu nama. Ostaje nejasno to
Slian dojam htio je postii i sam redatelj svojim gosto-
se ustvari ovim upozorenjem htjelo poruiti. Jasno je pak
vanjem u emisiji Nedjeljom u dva, gdje je navodio kako se
to da se u filmu na preljub gleda kao na razonodu, stvar
zna za puno sluajeva preljuba, to bi valjda trebalo znaiti
gotovo u pravilu inherentnu braku te, napose, kao odliku
da je i ovaj film, koji se njima bavi, ustvari "realan". No
graanske klase grada Zagreba. Film se ustvari predstavlja
teko je ne pomisliti da takvi navodi nisu posve sluajni,
kao svojevrsni hommage dekadenciji tih srednjih slojeva,
nego imaju upravo reklamne namjere, a one u ovom slua-
na koje se gleda kroz prizmu afirmacije hedonistikog
ju filmu daju prizvuk traa koji kao takav ima zaintrigirati
uivanja u seksu, ali onako skriveno, bavei se opscenim
gledatelja. I to ne bilo kojeg gledatelja, nego onog koji pri-
tajnama likova. Tako da sve ostane meu njima. Jedno no-
pada najirem sloju hrvatske populacije, onima iznad 40
vinarsko pitanje nakon premijere filma, "Je li film realan?",
godina, i k tomu enama. Ostali su isto tako dobrodoli,
to god ono znailo, ciljalo je valjda na onu dokumenta-
no ve prokuane marketinke metode nalau kao najuti-
161
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
litarniju metodu profiliranje potencijalnog konzumenta i
rukom ba uvijek, no ima i ljubavnicu te usputne seksual-
prilagoavanje njemu. Ciljana skupina vjerojatno s istim
ne avanture. Glede spomenute rodne stereotipije ima ne-
udivljenjem kao i autor gleda na taj izumirui dekadentni
koliko ilustrativnih scenaristikih manevara kojim se ona
graanski stale i njihove intrige.
ustanovljuje. Jedan dijalog u sceni pred crkvom dosta je
Od te razine traa film se pretjerano ne udaljava niti u
ilustrativan po tom pitanju. Naime, Nikola prilazi mladoj i
jednom svom dijelu. Prpono prelazei preko bilo kakve
k tomu iznimno privlanoj djevojci (Nina Ivaniin), i onako,
dublje karakterizacije likova, ne nudi nam nikakvo obja-
protivno svakoj narativnoj koherenciji, izjavljuje: "elim ti
njenje motivacije aktera kako za seksualne, tako i za emo-
svriti po sisama." U ovom posve nerealistinom prizoru ta
tivne veze kojim se iskljuivo bavi. Opet, imajui sve to
jedna neuvjerljiva reenica rjeava problematini fabularni
u vidu, zanimljiva je redateljeva opaska, izreena istom
prijelaz od boinog popodnevnog ugoaja pred crkvom
prilikom, da je ovdje rije o jednom enskom filmu (za
do scene seksa. Zanimljiva je u tom kontekstu opaska
ene iznad 40), to u ovom kontekstu moe znaiti stere-
mladog hrvatskog estetiara Gorana Pavlia koji komen-
otipnu podjelu da se ovakvim temama, intrigama i prelju-
tira da je ovdje tematski i stilski Grli prigrlio poetiku
bima bave uglavnom ene. Smisao te izjave dobiva svoju
eksperimentalnog sinjskog umjetnika Bore Leeja, kojeg
puninu kad potom Grli svoj prijanji film Karaula (2006),
ne zabrinjava pretjerano uvjerljivost izgovorenih dijaloga
naziva mukim. Slina rodna stereotipija provlai se kroz
dok god uspijeva prenijeti poruku. Inae scena seksa koja
cijeli film. Tri glavna enska lika i dva muka, uzgred ree-
je uslijedila praena je dozlaboga patetinim recitiranjem
no brata, okosnica su radnje na ijem kraju shvatimo da su
Gundulievih stihova, to se moe detektirati i kao (zlo)
njihovi odnosi na razliite naine ispresijecani te da imaju
uporaba postmoderne estetike paradigme: kao mijenje
nekakvu zajedniku ljubavnu ili seksualnu prolost. Pa ia-
dviju estetika, visoke i "niske", i jo k tomu na nabanalniji
ko se priziva hedonistiko uivanje u izvanbranom seksu,
nain. Filmu se htjelo pripisati i pridjev "pornografski", to
skriveno pod postojanim drutvenim konvencijama, istina
bi zbog koliine i eksplicitnosti scena seksa bilo, svakako
je da nesmetano uiva samo glavni lik Nikola (Miki Manoj-
to treba naglasiti, posve deplasirano tvrditi. Iako to naje-
lovi). Iako u poznim godinama, Nikola nema problema na
e nije bila poanta autora takvih ocjena, u tome ipak ima
ljubavnom planu, osim to mu seks sa enom ne polazi za
i neke nehotine, paradoksalne istine koja se odnosi na
162
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
motivaciju likova, to jest na manjak iste, to je razvidno iz
nica kojom Nikolina supruga (naime, opet je rije o Dariji
spomenutog dijaloga, a tipino je za narativne obrasce u
Lorenci iji su likovi sukcesivno evoluirali od ljubavnice do
pornografskome anru. Damir Radi je, meutim, napra-
supruge) na red poziva ljubavnicu, "Kad nekog voli, eli
vio zanimljivu interpretaciju ovog uprizorenja, primijetivi
ga samo za sebe", u sebi krije duboko moralizatorsku notu
da je taj seks ustvari "motiviran injenicom da je ona (Ni-
podrazumijevajui da prvenstvo ima ozakonjeni partner i
na Ivaniin) Slovenka, ali ne kao lik u filmu. Iako ne glumi
da se stvari daju rijeiti bez treeg, jednako involviranog
Slovenku, govori mrtvo-hladno slovenskim naglaskom,
u ljubavni trokut. Dok film Zrinka Ogreste iznenaujue
to znai da nam Grli izvanfilmski signalizira da ona jest
intenzivno konstatira nelagodu, koju izaziva imperativ su-
Slovenka. Na eks-yu prostoru biti Slovenka znailo je da si
sprezanja od ljubavi i ograniavajui faktor braka, poseb-
seksualno emancipiranija enska nego u ostatku Jugosla-
no ideoloki zakukuljeno moe biti Grlievo poigravanje
vije, odnosno, primitivno reeno, da si 'radodajka'. To je
preljubima. Pritom problem nije u preljubu kao takvom,
ujedno skrivena ideo-politika motivacija ovog seksa, spoj
nego u prikazivanju te izvanbrane igre, dok je obitelj i
pornografske (ne)motivacije i politike."
brak neto to se ne propituje, ija funkcija u ovakvim
U diskrepanciji s likom Nikole, koji nie ljubavne podvige,
kolopletima, paradoksalno, nalazi svoju potvrdu, jer je
imamo zanimljiv motiv u liku Ksenije Marinkovi, koja pak
pretpostavka da izvanbrani izleti funkcioniraju dok ne
plaa seksualne usluge mlaahnom partneru. Ova injeni-
dovedu ustaljene norme u pitanje. Ni u jednom trenutku
ca u filmu bi moda i imala emancipacijski potencijal da ne
ne nasluuje se bilo kakva dvojba o samoj drutvenoj funk-
implicira da ena srednjih godina na seksualnom tritu
ciji braka ili, eventualno, o njegovoj nerijetko represivnoj
izvan braka ne uspijeva doi do seksa (besplatno). Osim
ulozi u drutvu. Sve se odigrava na najpovrnijoj osnovi,
toga, dodatnu razliku izmeu enskog i mukog oblikova-
nitko ni za to ne snosi posljedice i sve se na koncu vraa
nja likova podvlai to da se ona ipak zaljubljuje, no ostaju-
dobrim starim zadanim drutvenim obrascima. Upravo je
i bez novaca, ostaje i bez veze.
to nit koja se provlai kroz cijeli Grliev film.
U posljednjem filmu Zrinka Ogreste Iza stakla (2008) nala-
Teko je shvatiti to je bila inicijalna intencija ovog fil-
zimo niz motiva slinih filmu Neka ostane meu nama. Osim
ma. ak i ako nije bila namjera plasirati nam ideoloko-
slinog drutvenog miljea, hrvatske vie srednje klase, u
komercijalni proizvod (seks bez "gotovo ijedne psovke",
oba filma rije je o preljubu. Meutim, film Iza stakla, inae
kako ree Grli na televiziji) koji podilazi rasprostranjenoj
dramaturki daleko razraeniji te kompleksnijih ostvare-
stereotipiji te potvruje ustaljene vrijednosti kao jedine
nja kad je psiholoki profil likova u pitanju, u konanici se
mogue i trajne (to je valjda smisao poruke s kraja fil-
bavi konzekvencama preljuba unutar drutvenih gabarita
ma izgovorene na groblju: "Ove su kosti varale svoju enu
na koje se referira. No, simptomatino je da u oba filma
s onim kostima, a one su kosti tamo..." ukomponirano s
likovi ljubavnice, koju u Iza stakla glumi Darija Lorenci, a u
podizanjem kamere prema nebu), to onda jest? Moda
Neka ostane meu nama Nataa Dori, na kraju na neki na-
je odgovor u irokoj sponzorskoj paleti proizvoda koji su
in "izvise", dok se njihovi mukarci vraaju u sigurno okri-
prodefilirali kroz film, a moda nikakve namjere nije niti
lje obitelji. Pristup temi u ovim filmovima na prvi je pogled
bilo. No ak i da nije, tim gore. I u jednom i drugom slua-
gotovo oprean; prvi se bavi nelagodom koja proizlazi iz
ju nalazimo se na skliskom tlu poniranja u medij samoper-
ljubavi koja se odvija izvan braka, drugi ovla oslikava ari
petuacije postojeeg, potvrivanja i legitimiranja statusa
izvanbranih izleta koji ne moraju nuno biti kanjivi. Ali
quo. Kao to je kapitalizam u stanju apsorbirati sve, dok ga
pritom kazna stie one koji nisu integrirani u institucional-
se ne dovodi u pitanje, tako i institucija braka moe pod-
ne obrasce koje nameu norme, a to su, naravno, ljubav-
nijeti sve dokle god se ne propituje njena bazina funkcija.
nice. U filmu Iza stakla posebno zanimljivim dramaturkim
Uz nekakvo kvazierotsko oslobaanje, u filmu je na djelu
manevrom lik Darije Lorenci pogiba, dok frivolni rasplet
potvrda obiteljskih vrijednosti i kazna za one koji ih podri-
sudbine ljubavnice u filmu Rajka Grlia od traginog po-
vaju. A podrivaju ih ljubavnice ili pak ene koje nezado-
loaja samohrane majke "spaava" njezin suradnik, kojeg
voljne izlaze iz braka. Zato im je alternativa plaati seks ili
joj se dodijeli ba kao u djejoj igri spajanja parova po
biti kad-tad naputena ljubavnica, poruuje nam film Neka
principu da nitko ne ostane sam, pa da je kraj sretan. Ree-
ostane meu nama, a sve dobro ionako ostane u obitelji.
Jelena Ostoji
163
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
Neka ue onaj pravi
62 / 2010
(Lt den rtte komma in, Tomas Alfredson, 2008)
Izuzev morbidne burleske Park Chan-wooka e (2009),
u Razredu, pa vie preferiraju holivudizirane moralke tipa
vampirski film danas se najee ulaguje tinejderskim
Opasnih misli, tako se ne ele prepoznati ni u sudbini Al-
konzumentima, to dokazuje i planetarni uspjeh sage Su-
fredsonova pubertetlije, ve preferiraju bijeg u ispolirani
mrak koja tretira vampire kao ikone stila, usput koketira-
emo-svijet koji im nudi razvikana Catherine Hardwicke,
jui s potiskivanjem nagona, seksualnom apstinencijom i
iako je rije o autorici koja zna kako se suoiti s puber-
nekonzumiranom prvom ljubavlju; u svojoj biti ta je saga
tetskim morama (Trinaest, 2003). Za razliku od nje, smi-
veoma konzervativna koliko god pokuavala raskrstiti s
reniji Alfredson pretvara vampirizam u fino izbalansiranu
konvencijama vampirskog podanra uvoenjem vampira
i melankolinu studiju o otuenju i pubertetskoj ljubavi.
koji ne siu krv ljudima, ve ivotinjama, ime zapravo
Dakako, ni njegov komad nije imun na obnaena torza.
dokida seksualnu komponentu vampirizma (aluzije na zo-
No dok je Pattinsonov torzo doveo u trans nemali broj
ofiliju ipak ne dolaze u obzir).
njegovih oboavateljica, Oscarov torzo (Kre Hedebrant)
Neku vrstu ultimativne revolucije u genezi celuloidnog
blijed je poput vampirske puti njegove susjede Eli (Lina
tinejderskog vampirizma uinio je Alfredsonov komad,
Leandersson), dvanaestogodinje vampirice. Tamo gdje
koji je za klince koji misle ono to je u genezi pedagokog
je nimfeta Claudia (Kirsten Dunst) u Intervjuu s vampirom
filma Cantetov Razred (tj. Izmeu zidova, 2008) u odnosu
(Interview with the Vampire: The Vampire Chronicles, Neil
na hollywoodske Opasne misli (John N. Smith, 1995). Kao
Jordan, 1994) svedena na beskrvnu lutku nalik na Caro-
to klinci odbijaju prepoznati sebe i svoju svakodnevicu
llovu Alice Liddell, koja krasi policu pranjavog antikva-
164
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
rijata, Alfredsonova vampirica obino je neobina cura iz
ni odlazak vlakom nakon bazenske orgije splattera neka
susjedstva, koja ivi u snijegom zametenom bezlinom
vrsta pokuaja autorova zagovaranja alternativne obitelji.
stockholmskom radnikom predgrau nalik na Fargo bra-
Alfredsonov film promatra ivot kroz zamagljene prozo-
e Coen, iju sablasnu nonu tiinu prekidaju djeakovi
re. To i jest film o prozorima. Prozorima due i prozorima
njeni uzdasi. On skriva no pod jastukom i jednog dana
koji razdvajaju obinost od drugosti. Ve u uvodnoj sceni
bi moda mogao postati forenziar jer zna kako policija
imamo Oscarov anemini torzo skriven iza zamagljenog
moe dokazati da je rtva poara umrla prije nego to je
stakla. Bolniki prozor postaje mjesto s kojeg e Elin otac
buknuo.
deformirana lica skoiti u smrt, nakon to se umorio od
Zapravo, Alfredsonovi radikalni zahvati u epidermu (vam-
izigravanja kvartovskog serijskog ubojice koji je rtvama
pirskog) tinejderskog filma fino se naslanjaju na nedavni
putao krv da bi keri osigurao potrebnu dnevnu dozu
Ciklus vedskog filma odran u zagrebakom kinu Tuka-
eritrocita. U kljunoj sekvenci, u kojoj Oscar pita Eli je li
nac i rijekom Art-kinu Croatia, u kojem su takoer do-
vampirica, oni su razdvojeni staklom. A u jedinoj sekvenci
minirali tinejderi. To se pogotovu odnosi na film Kralj
u kojoj seksualnost postaje eksplicitnija (kad Oscar ugle-
ping-ponga (Jens Jonsson, 2008) u kojem je glavni lik in-
da Elinu vaginu dok je mijenjala mokru odjeu), susjedni
trovertirana djeaka zapravo pretila varijanta Alfredsono-
prozor postaje njeno najsigurnije mjesto za bijeg zbog
va mravijeg Oscara (obojica postaju rtve bullyinga). No
neplaniranog dolaska djeakove majke. Prozori iza kojih
ambijentacija i kolorit Alfredsonova filma puno duguju
se kriju nejasne figure jedino su mjesto iz kojeg dopire
ispranim likovima iz filma Vi ivi (2007) Roya Anderssona.
svjetlost koja para gluhu ledenu no.
Brat i sestra koji u Neka ue onaj pravi dijele troni stan s
Poput grkog sineasta Giorgosa Lanthimosa, koji u vam-
hrpom maaka dio su one iste klijentele iz neuglednog
pirski nazvanom Onjaku (2009) takoer pria o nonim
birca nalik na javnu kuhinju koju Anderssonov anker
morama odrastanja, gdje obiteljski dom postaje neka vr-
upozorava da se blii fajrunt i da je jo ostalo vremena za
sta jezive utvrde za Fritzlovu eru, tako je i Alfredsonov
zadnje pie. Tamo gdje Andersson igra na onirizam kadra
film veoma hrabar i na trenutke veoma brutalan u finom
u seriji nadrealnih tableaux vivants, Alfredson kombinira
balansiranju na tankoj ici izmeu nadnaravnog i hiperre-
bajkovitost s ikonografijom splattera.
alnog. Njega vie zanima jezik tiine i junakovo ponaa-
Oscar e zahvaljujui novoj prijateljici skupiti snage da se
nje, koje se na trenutak doima enigmatino. Alfredsonova
suoi s uenicima koji su ga sustavno maltretirali, a Eli e
mizanscena krajnje je beskompromisna i ogoljena u i-
u novom prijatelju pronai ljubav, prihvaanje, a moda
stoi kadra. Ona razotkriva sve nevjerojatnom vjetinom.
i novog donatora krvi. No kad joj on prui ruku kako bi
Pritom ne odustaje od istog horora. Horora drutva u
joj ponudio krv u ritualu bratimljenja, ona e se sagnuti
kojem odrasli nemaju nikakav utjecaj, ali i horora kao an-
i polizati je s poda poput ivotinje. Kad je tada napokon
ra. Upravo je glavni junak taj koji se ne odvaja od svog
upita: "Jesi li ti vampirica?", to je tada bilo najrazumnije
noa, dok zamilja kako e se osvetiti tom istom drutvu
mogue pitanje. Ali kad mu otac, kod kojeg je provodio
i nasilnim kolegama iz razreda. To je drutvo sastavljeno
vikend, predstavi svog ljubavnika zbog kojeg se razveo od
od izoliranih grupa koje uope ne znaju to se oko njih
Oscarove majke, djeak mu nije u stanju postaviti nikakvo
dogaa. U takvoj situaciji nasilje postaje jedini izvor rje-
pitanje, moda i zato jer mu se situacija uinila konfu-
enja i kulminirat e u sekvenci u kojoj Eli zadaje konani
zna te nije bio spreman na razgovor o oevoj seksualnoj
udarac uenicima koji su maltretirali Oscara, sekvenci ko-
orijentaciji. Kao da mu je bilo lake suoiti se s Elinim
ja je pretvorena u raskoan bazenski grand guignol.
vampirizmom nego s oevim homoseksualizmom. Time
Zato je Alfredsonov film neka vrsta Bildungsromana u ko-
Alfredson vraa arhetipu vampirske besmrtnosti njegovu
jem njegov lik upoznaje osamljenost i osvetu, ljubav i
poetsku vrstou i snagu mita. S druge strane, za razliku
strahove. Moda njegova voljena Eli jest vampirica. Mo-
od rigidne i konzervativne majke, koja se ne odvaja od

svoje elegantne bluze, lik oca portretiran je kao nekon-
da je zato i osuen s njome komunicirati na drukiji nain od obinih ljudi, putem Morseovih znakova. Ali ona
vencionalan tip koji bi se fino uklopio u komunu iz Mo-
je jedina osoba koja je bila u stanju pruiti mu emocije i
odyssonova filma Zajedno (2000) i djeak mu puno vie
panju za kojom je toliko eznuo.
vjeruje. S njime se osjea sigurnije. Zato je djeakov finalhrvatski filmski ljetopis
Dragan Rubea
165
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
Otok Shutter
62 / 2010
(Shutter Island, Martin Scorsese, 2010)
Novi film Martina Scorsesea zapoinje zaudnom uvod-
u raznovrsnim kostimiranim filmovima dakle sceno-
nom sekvencom: Leonardo Di Caprio (federalni maral
grafske i kostimografske intervencije. No Scorsese ov-
Teddy Daniels) i Mark Ruffalo (njegov partner Chuck Au-
dje ne staje na tome naime njih dvojica kao da stoje
le) stoje na palubi broda, pue i budui da im je to
ispred platna, odnosno stranje projekcije koja ocrtava
prvi zajedniki zadatak vode banalan razgovor radi
umjetno nebo, scena je raskadrirana na neobian nain
meusobnog upoznavanja. Ako u okviru prouavanja
izmjenjuje se velik i naem iskustvu nepotreban broj
gledateljskih recepcijskih procesa uvodnu scenu filma
kadrova kojima se prati potpuno statina situacija, ta-
uzmemo kao neku vrstu ugovora izmeu autora i gle-
koer kao da se ne pazi na kontinuitet, jer se izmeu
datelja, kao i svojevrstan temeljni metanarativni signal
kadrova razmjerno nespretno ree na pokret, tako da
koji gledatelja upuuje kako shvatiti daljnje izlaganje
rezovi postaju skokoviti i neelegantni. Ako uzmemo i to
ova prva sekvenca svojom zaudnou odreuje film
da dvojica detektiva izgovaraju oito vrlo klieizirane
na vie razina, i stoga nije neobino to je zaokupila
i obiljeene reenice iz detektivskih filmova 1940-ih i
panju mnogih kritiara.
50-ih, i to da ovi postupci zasigurno nisu sluajnost ili
Naime, radnja filma odvija se 1954. godine, Di Caprio
redateljska i montaerska nemutost, dobivamo zani-
i Ruffalo, odjeveni su u tipine kostime 50-ih, pue de-
mljivu razinu tumaenja. Naime, u naoj gledateljskoj
bele cigarete i iza njih je dimnjak trajekta iz tog vreme-
praksi prirodno prihvaamo takve rezove, pozadinu i
na to su sve opeprihvaene svjetotvorne konvencije
dijaloge (kao uostalom i crno-bijelu fotografiju, namet-
166
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
ljivu neprizornu glazbu i neuvjerljivu zvunu pozadinu)
ini mi se da bi ta koliina stilizacije odvlaila gledatelja
ako gledamo film zaista snimljen u tom razdoblju, no
od "navijakih" reakcija koje zahtijeva anrovski film ka-
Scorseseov stilizacijski postupak uvelike nam ouuje
kav Otok Shutter uostalom i jest, odnosno glumi da jest.
itavo zbivanje. Ovo funkcionira na dvjema razinama s
itava fabularna linija filma funkcionira kao vrsto struk-
jedne strane otpoetka nam se ukazuje kako je rije o
turirana igra. Naravno, ta igra posjeduje vrlo legitimne,
svojevrsnoj filmofilskoj citatnoj stilizaciji, o poigrava-
i ak uzviene razloge i motive, jer rije je o psihijatrij-
nju konvencijama filmova iz razdoblja koje se prikazu-
skom "igranju uloga" koje je smiljeno kako bi se jed-
je, no tu je i druga razina, koja kao da se kosi s ovom
nom pacijentu povratio um i spasilo ga se od lobotomi-
prvom. Stilizacija kao postupak u filmu obino potie
je. itava psihijatrijska ustanova tome pristupa ozbiljno
gledateljsko ouenje i koi pribliavanje likovima (ve
i profesionalno (smijeni su jedino policajci koji, to
stereotipiziran primjer filmovi su Quentina Tarantina u
primjeujemo tek u drugom gledanju, dok se pretvaraju
kojima nas ne pogaa eksplicitno nasilje), a ovdje je ona
da trae nestalu pacijenticu Rachel Solando dokono ba-
u kombinaciji s izlaganjem koje je u potpunosti prove-
caju kamenie po obali i avrljaju), posluno stvarajui
deno kroz svijest glavnog lika dakle s narativnim po-
iluziju kako je jedan od njihovih pacijenata vaan, zapo-
stupkom koji prema svim naratolokim zakonitostima
slen i opravdano nervozan federalni maral na zadatku.
potie maksimalno pribliavanje liku (odnosno, kolo-
Ako emo to promatrati iz "ozbiljne" perspektive, rije
kvijalno reeno, identifikaciju s likom). Na taj nain, ta
je o razmjerno naivnom poigravanju sa svjetotvornim i
prva sekvenca, osim stilizacijskog ugovora, samom svo-
narativnim potencijalima nekih metoda u psihoterapiji
jim "pogrenim" raskadriravanjem, neprirodnom poza-
(najnaivnije, ali i najslavnije je moda ono Hitchcockovo
dinom, klieiziranim razgovorom i anakronom glumom
rjeavanje traume od snijega Gregoryja Pecka u Opsjed-
stvara u gledatelju odreenu nelagodu te dojam snoli-
nutom) naime smijeno je pomisliti da bi u jednoj tako
kosti i ve otpoetka ukazuje kako u svijetu prie neto
strogoj kaznenoj ustanovi itav niz strunjaka vied-
nije u redu i kako stvari nisu onakve kakvima se ine
nevno igrao uloge i podredio itav sustav spasu jednog
odnosno oduzima izlaganju neku objektivnu, izvanjsku
pacijenta. No ova je narativna potka potentna za uvijek
perspektivu koja gradi povjerenje u naraciju.
tako zavodljivo traenje mizanabimskih tragova i pet-
Nakon trenutka u kojemu se dvojica detektiva iskrcaju
lji. Naime, moglo bi se rei kako itava ta psihijatrijska
na otoku, sklopovi u kadriranju koriste se u skladu s
igra u biti ogleda sam Scorseseov film i njegov kontekst.
dananjim konvencijama (anakroni slijed kadrova teme-
Klasini anrovski film naime nije visoko kotirao meu
ljito se naruava jednom megalomanskom prateom vo-
publikom koja od je od filma pokuala napraviti visoku
njom u totalu iz ptije perspektive, kadrom koji odmah
umjetnost. Martin Scorsese, koji sada ve funkcionira
podsjea na suvremene blockbustere). Ovdje se slaem
kao svojevrsni klasik amerikog filma, kao "ozbiljan"
s Damirom Radiem koji u svom tekstu u tjedniku No-
i "velik" redatelj ovdje se prihvaa filma koji uzdie i
vosti ukazuje na to kako je to odustajanje od reijske
velia konvencije anra. U nekoj mizanabiminoj struk-
stilizacije nedosljedno i moda stilski nedovoljno ambi-
turi Scorsese bi funkcionirao kao doktor Cawley, dakle
ciozno, no moda povratak na normirano filmsko izla-
uvaeni i cijenjeni strunjak koji pokree itavu mai-
ganje u trenutku kad se Daniels i Aule iskrcavaju na otok
neriju i na neki nain trivijalizira svoja znanja, radei
prilino smisleno funkcionira na ovoj drugospomenutoj
od njih igru i spektakl, a opet zadravajui ozbiljnost i
razini. Naime, u tom trenutku Daniels/Laeddis vraa se
uzvienost svoga poziva. Rekla bih kako tako i Scorse-
na poznat teritorij i tada zapoinje vrsto strukturirana
se naizgled skoio u trivijalnost anra, potujui veinu
igra koja prati procese njegove svijesti i ini ga da se
njegovih kodova, no iz toga opet napravio velik film.
osjea sigurnim u igri koja podilazi njegovoj iskrivlje-
Takoer, on uzima trivijalni narativni obrazac velikog
noj perspektivi, a nas uvlai u sebe, u stvaranje lane na-
obrata na kraju koji nam sve dotadanje dogaaje pri-
petosti i identifikaciju s Laeddisom. Istina, moe se rei
kazuje u novom svjetlu. Naravno, svaki je film detaljno
da je Scorsese trebao Laeddisovo ludilo podcrtavati ne
razraena struktura u kojoj se pojedinim postupcima na
pomou konvencionalnih sekvenci sna ili halucinacija,
tono odreenim mjestima vrsto odreuju gledateljska
ve ouenjem kojim je zapoeo u prvoj sekvenci, no
oekivanja i reakcije kognitivisti bi rekli kako se film
167
s tim povezano pitanje nasilja i agresivnosti i toga
mise en abyme jer gledamo psiholoki eksperiment o
koliko je ono opravdano i prihvaeno drutvenim nor-
psiholokom eksperimentu) uvjetovanja zakljuaka i
mama. Naime, mi kao gledatelji tijekom filma u potpu-
emocija. Otok Shutter idealan je za takvu vrstu proua-
nosti prihvaamo iznimno nasilniko ponaanje Teddyja
vanja tijekom viestrukih gledanja. Prvo i svako sljede-
Danielsa dok ga smatramo normalnim, no u trenutku
e gledanje u takvom tipu filma kodirana su na sasvim
kad shvatimo da je on najnasilniji pacijent u kaznenoj
drugaiji nain dok nas u prvom gledanju vodi glad za
umobolnici, stvari se mijenjanju odjednom nam nje-
daljnjim odvijanjem prie (porivi itatelja enke, rekao
govo prethodno ponaanje postaje ludo i devijantno.
bi Julio Cortzar u kolicama), u drugim gledanjima zani-
Ovo je podcrtano i njegovim razgovorom s policijskim
mljivo je otkrivati minuciozno razmjetene klopke pri-
upraviteljem koji istie kako su njih dvojica najnasilni-
premljene gledatelju da ga navedu na krivi trag. Naime,
ji u itavoj bolnici i kako imaju iste metode borbe za
mnogi kadrovi mogu se uspjeno uklopiti u razliita ko-
egzistenciju ("Bog voli nasilje!"). Najopasniji pacijent i
diranja neki kadrovi u prvom se gledanju ine kao ne-
upravitelj ne razlikuju se dakle mnogo, jedina je razlika
utralni kadrovi reakcije, dok u drugom imaju aha-efekt,
to su s razliitih strana linije "ludila".
primjerice, u trenutku dok jedna pacijentica govori o
Slina promjena u gledateljskom doivljaju dolazi i s ha-
doktoru Sheehanu, vidimo kadar Chucka Aulea kako je
lucinacijama koje su isprva vrsto markirane kao snovi
pozorno slua; takoer, tu je moda i najhrabriji postu-
i retrospekcije, a kako se Teddyjev um sve vie muti,
pak kada pacijentica zatrai au vode, Chuck Aule
one postaju prave halucinacije koje se ne razluuju od
donosi joj au u irem planu, ona je ispija u blizom
stvarnosti, a dijele se u dvije skupine. Prvi grozd ine
planu i sputa na stol u detalju koji predstavlja njezin
one povezane s njegovom enom i djecom te traumom
subjektivni kadar. Problem je to u blizom planu ona u
njihove smrti, drugi one koje se tiu njegove uloge u
ruci ne dri au, ve joj je aka zaokruena u obliku a-
oslobaanju koncentracijskog logora Dachau, a povezu-
e, kao u igri pantomime. Taj blizi plan mogao bi pred-
je ih njegova ki koja se pojavljuje u objema s reeni-
stavljati subjektivni kadar Teda Danielsa. Jednostavnije
com: "Zato nas nisi spasio?" Zanimljiv je mehanizam
reeno, u slijedu izmeu tri kontinuirana kadra, aa u
kojeg se film vrsto pridrava: svaki put kad se u igri
jednom trenu tek tako nestane. U prvom gledanju to
igranja uloga priblii vraanju na traumu sa enom,
nas uznemiri na nekom opaajnom rubu, ali dovoljno
odnosno spoznaji istine, lik Danielsa/Laeddisa vraa
da nas pone gristi crv sumnje i da nam se jo jednom
se na prethodnu traumu, i pred oima mu se priviaju
poljulja vjera u narativni autoritet. Takoer, tu su i Au-
slike iz Dachaua. U prvom gledanju dakle svjesni smo
leove replike i same ideje koje nam se ine naivne na
samo jedne njegove traume, one ratne, dok u drugom
prvo gledanje, no na drugo shvaamo da su to trikovi,
shvaamo kako ona postaje samo zamjena za onu pra-
otponci za Di Caprijev jednodimenzionalan monoman-
vu traumu a povezane su jednakim motivom krivnje
ski um koji se hvata za svaku od udica koje mu njegov
("Zato nas nisi spasio?"). Kritike esto napominju da
psihijatar servira.
je Scorsese trivijalizirao motiv Holokausta, valjda jedi-
Najzanimljivije viestruko kodiranje na narativnoj ma-
ni motiv uz moda pedofiliju koji u zapadnjakim
krorazini gledateljsko je doivljavanje opreke ludilo
drutvima ostaje do kraja tabuiziran i zabranjen za po-
/ mentalno zdravlje koja ini jednu od tematskih oko-
igravanje i stilizaciju. Ovdje je Holokaust prikazan na
snica filma. Naime, u filmu se esto propituju krilatice
gotovo stripovski nain (tome je vrata ponovno otvorio
antipsihijatrije poput "kad te jednom, proglase ludim,
Tarantino sa, za mnogo ije pojmove, poprilino neu-
sve to ini dio je toga" sve je to uklopljenu u tipi-
kusnim prikazom idovskog otpora nacizmu). Scorsese
nu hladnoratovsku mccarthyjevsku atmosferu 1950-ih
ovdje takoer nije posegnuo za realistikim metodama
gdje se poigrava idejama o pranjima mozgova, stvara-
prikazivanja ve je ratnu traumu, ba kao i onu s Laed-
nju pijuna i ubojica, kontroliranju umova subverzivnih
disovom suprugom, prikazao kao neto fantazmagori-
komunistikih elemenata i upravljanju njima odnosno
no i snano estetizirano. Osim faktografskih propusta
pitanjem koliko je lako nekim manipulirati ako ga se
(SS oficir u Dachauu posjeduje ploe Mahlera koji je kao
proglasi ludim. Osim toga, kroz itav se film provlai
idov bio strogo zabranjen za sluanje u Njemakoj),
168
62 / 2010
moe promatrati kao psiholoki eksperiment (ponovno
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
tu su papiri i snijeg koji lete u slow motionu, netipini,
Harryju nego primjerice u Kricima i aputanjima Ingma-
stripovski portreti Hitlera na zidu, krv koja se polagano
ra Bergmana, drugaiji je pogled na atomsku bombu u
razlijeva po podu, kao i iznimno nerealistina, gotovo
Poljupcu smrti Roberta Aldricha nego u Imamurinoj Crnoj
baletno koreografirana kadar-sekvenca strijeljanja nje-
kii, drugaije uznemirava ludilo u ok-koridoru Samuela
makih vojnika. Slino je i s retrospekcijom ubojstva e-
Fullera nego u Bergmanovoj Personi). A, takoer, Scorse-
ne i djece, koja gotovo kao da je iz neke mrane bajke
seova metarazina intertekstualnog poigravanja sa an-
od idilinog krajolika, do makabrinih djejih leeva
rom i njegovim konvencijama vodi nas jo jedan korak
i Michelle Willliams koja svoje ludilo glumi na tankoj
dalje od identifikacije i istinoslinosti, oduzimajui nam
granici stilizacije i klieiziranosti.
i ta mjesta za emotivno prianjanje.
Dakle, sve se ovdje razmatra iz jedne pastine/citat-
Ipak, kad nam se na kraju sugerira da Andrew Laeddis
ne pozicije svojstvene takvoj stiliziranoj vrsti filmova,
na lobotomiju ide svojevoljno jer se i izlijeen ne moe
a Scorsese s jedne strane o ozbiljnim temama ludila,
nositi s krivnjom, te kae neto to e vjerojatno biti
hladnog rata, atomske bombe, edomorstva i Holokau-
slavan citat : "Ponekad je bolje umrijeti kao dobar o-
sta progovara iz vrsto anrovske pozicije koja uvijek, u
vjek nego ivjeti kao udovite.", ne moemo a da na
svojoj vrstoj ikonografiji i na kraju razrijeenoj narativ-
kraju itavog tog filmofilskog kolaa s figom u depu ne
noj strukturi, ostaje na neki nain utjena i ne postavlja
osjetimo neku vrstu uzviene tragine zebnje.
Hana Jui
"velika" pitanja (lake je gledati smrt i patnju u Prljavom
Policijski, pridjev
(Poliist, adjectiv, Corneliu Porumboiu, 2009)
Zadivljenost velikim filmom esto raa neobine reakcije
skog vala zbog ega se neizbjeno mora postaviti pitanje
koje spreavaju verbalizaciju oduevljenja, a time i nu-
o budunosti same struje, odnosno, o sitnim promjena-
no oteavaju argumentiranu obranu. Jednom je u nekoj
ma do kojih bi nuno trebao dovesti ovakav film kako ne
raspravi jedan profesor reije rekao "Kad smo mi prvi put
bi dolo do ponavljanja. Dapae, epitet "rumunjski" jo se
gledali Sjene od Cassavettesa, utjeli smo tjedan dana."
od Smrti gospodina Lazarescua Cristija Puiuja (2005) pove-
Policijski, pridjev rumunjskog redatelja Corneliua Porum-
zuje s tematikom postkomunistikog tranzicijskog dru-
boiua definitivno je jedan od velikih filmova, i autentina
tva i kadrovima u ijem trajanju stignete dvaput oprati
reakcija na njega prije bi bila utnja ili kriavi nekontroli-
zube. ak toliko da se najnovije Prie iz zlatnog doba reda-
rani smijeh nego verbalna analitinost. Mogue je, narav-
telja Hfera, Marculescua, Mungiuja, Popescua i Uricarua
no, da se ne bi ba svi sloili s time, i to iz dvaju potpuno
o tragikomediji malog ovjeka za vrijeme komunizma
razliitih razloga. S jedne strane, masovno odlaenje iz
ine kao da ne znaju iz koje zemlje stiu. Valja napome-
kinodvorane zbog nedostatka koncentracije i strpljenja
nuti i kako je takozvani Slow Cinema trenutno veliki trend
svjedoi o mnogobrojnoj publici i dalje nespremnoj na
u nezavisnom filmu uope, to dodatno potvruje kako
estetsku izdrljivost koju zahtijeva novi rumunjski film, a
se Policijski, pridjev ne oslanja samo na temelje vlastite
s druge pak strane, ta je stilska struja ve iznjedrila neko-
nacionalne kinematografije, ve i na tradiciju jedne ope
liko uspjenica koje se sad natjeu s Policijskim, pridjevom
vaee stilske norme, a da pritom ipak nudi samostalna i,
za favorita meu poklonicima.
usudila bih se rei, neponovljiva opaanja o pitanju dru-
Ipak, ovo je izuzetno inteligentan film koji se svojim se-
tvenih zadatosti, ali i o filmu i anru uope.
mantikim razinama izdigao iz same definicije rumunj-
Fabularna okosnica prilino je jednostavna mladi, ne-
skog stila i time zatraio da ga se pojasni, verbalizira, a
davno oenjeni policajac Cristi (Dragos Bucur) na tajnom
ne iskljuivo doivi. Istovremeno se moe oznaiti i kao
je zadatku da u sluaju maloljetnika koji konzumiraju ha-
sam vrhunac, krajnji domet takozvanog Novog rumunj-
i pred kolom pronae dobavljaa i uhiti ga, prati ih i
169
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
pie iscrpne izvjetaje. Cristi nasluuje da mladi kojeg
dupire (dodue ideoloki obojanom i melodramatskom)
istrauje vjerojatno nije velika riba te da ga je prijatelj
reenicom "It's good to be married." No to nije jedina
oigledno odao iz nekih privatnih razloga. S obzirom da
poveznica. Filmski kritiar Scott Tobias tako usporeuje
e se zakon o posjedovanju promijeniti s ulaskom Ru-
sluajeve kojima se bavi policija u ova dva filma i nudi
munjske u Europsku uniju, to Cristi zna zbog putovanja
svojevrsnu opreku. Eliot Ness kao predstavnik pravde (i
na medeni mjesec u Prag i ne eli djeaku unititi ivot,
openito strane dobra unutar klasino narativnog i ame-
neprekidno izbjegava susret sa efom (Vlad Ivanov) ko-
riko konzervativnog obrasca) kroz film esto ponavlja
ji ga tjera na uhienje, odravajui pritom svoj rutinski
kako za policajca nisu bitna osobna stajalita, ve isklju-
brani ivot s profesoricom rumunjskog jezika (Irina Sa-
ivo ono to predstavlja. Ako je to zakon, tada ga se tre-
ulescu). Cristi je pritom jedan potpuno jednostavan tip,
ba pridravati bez obzira na sve, i tek ako se sam zakon
dok je njegov brak u svim pogledima toliko neopteree-
promijeni, tada ga moe i on podupirati. To se odnosi
no obian da to nadilazi kategorije simpatinog i prelazi
ponajvie na scenu u kojoj ga novinari upitaju to e ui-
u dirljivo. I njemu su samom svi njegovi postupci sasvim
niti ako se ukine prohibicija, na to Ness odgovara "Popit
normalni, od toga kako provodi dane do odnosa s prijate-
u pie." Drugim rijeima, ne radi se o obrani ideologije
ljima i enom. Ako njegov kolega ne zna igrati nogomet,
amerike vlasti 1920-ih, ve iskljuivo o obrani sustava i
tada sigurno ne zna nita s loptom pa nema razloga da
mehanizmu koji je potreban da bi se sustav odrao. To
se drue. Trenuci sa enom jo su reprezentativniji, pa
znai odrati svoju poziciju i ono to ona predstavlja radi
se ona ni najmanje ne ljuti to je pripit i nije oprao sue
ouvanja samog drutva.
(dapae ak joj je to i pomalo smijeno), a nakon to smo
Policijski, pridjev bavi se upravo tom pozicijom i njenom
ga veinu filma gledali u istoj odjei, ona mu za veerom
sistemskom uvjetovanou. Ovdje je situacija obrnuta,
kae da bi mogao promijeniti pulover, nakon ega Cristi
ef je onaj koji inzistira na ouvanju policijskog posla
dolazi na posao u novoj majici.
kao najjaeg nositelja zakona. Porumboiu se poigrava
U tom smislu Cristi ironino podsjea na detektiva Eliota
stereotipima istonoeuropskog zatucanog policajca i Cri-
Nessa (Kevin Costner) iz filma Nedodirljivi Briana de Palme
stija smjeta u ulogu onog koji je na trenutak razmiljao
(1987), koji takoer svoj policijski ivot neprekidno po-
svojom glavom i time gotovo izgubio vlastiti identitet.
170
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
On moda zaista jest na tragu neeg vanog, i moda
koji eli smanjiti trbuh. Na taj nain osobna svakodnevica
pokuava razumjeti kretanja europskog zakonodavstva,
prodire u ozbiljnost kriminalnog zapleta i ope se princi-
no umjesto da je naglasak na ishodu, Porumboiu ga stav-
pijelne dileme gube u onom konkretnom.
lja na sam postupak, na istragu koja se veinom svodi na
Porumbiou je to uspio ve i s prethodnim svojim filmom
okretanje nekih fascikala po radnom stolu te birokratske
12:08 Istono od Bukureta (2006), u kojem trojica likova
i uredske malverzacije. Cristi jednostavnim deduktivnim
takoer pokuavaju uspostaviti vlastiti odnos prema dije-
razmiljanjem dolazi do zakljuka kako ne bi trebalo na-
lu ivota za koji bi trebala vrijediti neka apsolutna istina.
gliti s uhienjem i izravno se suprotstavi svom nadle-
A ta se istina uvijek i jedino krije u imenovanju, bilo da se
nom, to u vrhuncu filma kulminira efovom reenicom:
radi o definiranju revolucije ili vlastite savjesti. Upravo je
"Ti jednostavno ne zna tko si."
to ono najzanimljivije u Policijskom, pridjevu, vjeti prikaz
Time se izravno propituje identitet kao okosnica bilo
kako ljudi ive u jeziku. Dijalozi su napisani tako pamet-
kojeg sistema i utemeljenost (Nessove) teze o njegovu
no da neprekidno i nepretenciozno prepleu doslovnu si-
perpetuiranju. Jer, upitno je to tono izvodi Cristi svo-
tuacijsku razinu (konkretno) s onom znaenjskom (ope).
jim besciljnim stajanjem ispred neije zgrade i izbjega-
Ako se Cristijev identitet uspostavlja kroz sustav, sam se
vanjem efa, jednako kao to je upitno zato njegov ef
taj sustav definira kroz jezik. I zbog toga je ovo nevje-
inzistira na naglom uhienju i prestanku istrage, dok je i
rojatan i neobian film, koji koristi semiotiku i lingvisti-
samom Cristiju neobino to djeaka odluuje izdati nje-
ku kako bi za glavnu tematsku okosnicu uzeo zapravo
gov najbolji prijatelj. Svi ti motivi tranzicijskog drutva
odnos izmeu oznaitelja i oznaenog, koliko god to u
koje je Rumunjima u naslijee ostavio Ceausescu dovode
filmskim terminima zvualo udno. Prvenstveno to ini
zapravo do krajnje toke gdje se treba zapitati o defini-
kroz verbalno, kroz samopropitivanje likova o rijeima
ciji policijskog posla. I to je upravo to Porumbiou radi,
koje koriste. Nazire se to ve pri poetku u sceni u ko-
on direktno stavlja likovima rjenik rumunjskog jezika u
joj Cristi diskutira s naelnikom o Brasovu, rumunjskom
ruke i tjera ih da sami pronau to im je initi.
gradiu koji se prije nazivao Staljinovim gradom, a koji bi
Ovo "tjera" je uvjetno reeno, jer gotovo je nevjerojatno
se obnovivi rueni krov crkve nekada davno napravljen
koliko Porumbiou uspijeva odrati doslovnu razinu i ni
od zlata mogao nazivati Zlatnim gradom, poput Praga,
u jednom trenutku ne gurati znaenje ispred sadraja.
i prizivati turiste. Prema naelniku, Brasov bi bilo Mali
Radnja je smjetena u oronuli rodni grad Vaslui koji ne
Prag, a Bukuret Mali Pariz, no Cristi ga upozorava da
moe na bolji nain predstavljati Rumunjsku kakvom je
se sam Prag ve naziva Malim Parizom. Kasnije, u sceni
vjerojatno doivljava prosjeni stanovnik, ili bar uspijeva
ruka Cristi i njegova ena raspravljaju o Cristijevoj pra-
u to uvjeriti gledatelja svojim nenametljivim odnosom
vopisnoj pogreci u izvjeu koji mu je pregledala kad ga
prema detaljima i time osigurati polje identifikacije ci-
je zaboravio kod kue. Kako je profesorica rumunjskog,
jeloj jugoistonoj Europi. Drutvo se oslikava scenograf-
upozorava ga da se od prije nekoliko godina promijenilo
ski i mizanscenski kroz najsitnije motive: ovjek koji
pravilo i da se neke rijei sada piu zajedno.
nespretno preskae rupu na cesti, Cristi koji sve to mu
Cristiju nije jasno zato bi se netko time bavio, ali prihva-
treba u kuhinji uzima sjedei na stolici, ena na balkonu
a da se stvari mijenjaju. Situacija koja je i naoj publici
zgrade s fasadom boje lavande kako trese tepih tigrastog
dobro poznata sugerira temu svojstvenu svim filmovima
uzorka, posvuda neki mali psi i lave. Policijska postaja
Novog rumunjskog vala optereenost prolou, ovdje
s metalnim ulubljenim ormariima, drvenim radnim sto-
prikazana i kroz neprirodno mijenjanje jezika (sjetimo se
lovima i starim kutijama od kompjutera definitivno ne
samo "porta", "nadnevka" i "zrakomlata"). Nadalje, vaan
odaje ozraje sigurnosti stupova drutva i pronicljivosti
je nain na koji ef ispravlja Cristija i njegova kolegu Ne-
pametnih detektiva, ve uhodanu radnu sjetu dopunjenu
lua dok prepriavaju rezultate istrage s obzirom na termi-
jekom zvonjave jeftinih mobitela u hodniku i neijim raz-
ne koje koriste, pa ih upozorava da rijei "cinker", "diler"
govorom u daljini. Svi likovi koje na trenutak upoznamo
i "pimp" pripadaju diskursu kriminalaca, a ne policajaca.
proviruju kroz svoje privatno, poput ene koja provjerava
Oni moraju koristiti rijei poput "dobavlja" i "svodnik"
policijske dosjee, a uri se na kavu s prijateljicom, kolege
kako bi neprekidno i u jeziku potvrivali vlastiti identi-
policajca koji na telefon pozdravlja svoju enu i drugog
tet, a time i vrijednosti koje predstavljaju. itava scena
171
stavili naglasak na procese koje vrijeme oblikuje, bilo da
antologiji, zapravo govori o razdoru izmeu konkretnih
ih opredmeuje, bilo da ih mijenja. Zdravstvo i polagana
situacija i opih pojmova, bilo kroz poimanje savjesti ili
birokratska smrt u Smrti gospodina Lazarescua, trudnoa
slubene dunosti. Time se bavi i sredinja scena u ko-
i odbrojavanje u 4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana Cristiana Mun-
joj Cristi i ena raspravljaju oko simbolikog znaenja
giua te prodiranje prolosti u zaustavljenu sadanjost u
pop-pjesme koju ona slua na Youtubeu. Upuivanje na
12:08 Istono od Bukureta, s Policijskim, pridjevom stavlja
tumaenje rijei kao slika, a potom kao simbola unutar
naglasak ne samo na fabularnu razinu, ve i na anrov-
poetskog koda, nadovezuje se na analogiju hvatanja kri-
sku. Drugim rijeima, stilski postupak odnosi se spram
minalaca s rezanjem groa, ali i na film openito. Dugi
anra tako da ga izokree: policijskog, kontekstualizira-
usporeni pratei totali jesu prikaz dosadnog i birokrat-
jui stereotipe policajaca u postkomunistikom drutvu;
skog pravog policijskog posla, a istovremeno su i de-
detektivskog, ogoljujui i izrugujui istrani postupak;
konstrukcija anra i ocrtavanje drutva. Konano, odnos
politikog, desaussureovski prebacujui naglasak s parole
oznaitelj/oznaeno upuuje i na sam zakon, kao pisani
na jezik. Sam Cristi nam na kraju iz rjenika proita defi-
i opi vrijednosni sistem te kao konkretni i podloan tu-
niciju anrovske odrednice ovog filma: "Policijski, pridjev
maenju realni sluaj.
roman ili film koji sadri kriminalne radnje koje su do
Svi poznati filmovi ove rumunjske struje koriste izjed-
neke mjere misteriozne, rijeene na kraju ingenioznou
naavajui odnos realnog i filmskog vremena, kako bi
policijskog slubenika ili detektiva."
Sonja Taroki
Prorok
(Un prophte, Jacques Audiard, 2009)
Od samog poetka Prorok je vrlo samouvjeren film, kao
u suvremenoj Francuskoj. Nakon dolaska u zatvor u po-
da zna da ima anse postati modernim klasikom. Ne-
etnoj sceni Maliku se postavljaju rutinska pitanja vezana
sumnjivo, rije je o jednom od vrhunaca prologodinjeg
za prakticiranje vjere i prehrambene navike (da li se moli,
svjetskog kinorepertoara, to potvruju i brojne nagrade.
jede li svinjetinu) te eli li biti u muslimanskom sektoru
Zbog tematskih i stilskih preokupacija pretendira zauze-
zatvora. uvari se sa zatvorenicima ophode iznimno pri-
ti slinu recepcijsku niu kao Garroneova Gomora (2008),
stojno vodei ih do elija, djelatnica ih zamoli da stanu
iako je rije o bitno razliitim ostvarenjima. Impozantno
uza zid uz kurtoazni s'il vous plait, a lijepo je vidjeti da, i
trajanje od preko dva i po sata, a u usporedbi s time re-
nakon to pohvatamo pravila surovog prehrambenog lan-
ducirana fabula, daju naslutiti da mu epske aspiracije ipak
ca i odnosa moi unutar zidina, ak i oni koji su na dnu uz
ne bi izdrale neto otrije seciranje. No, sreom, pro-
obrok dobivaju prekrasan hrskavi baquette, dulji od metra.
blematiniji aspekti filma odnos europske i amerike
Pretjerano bi bilo inzistirati na tvrdnjama o dokumentari-
sintakse, upotreba simbola te napadne retoriko-stilske
stikoj poetici, ali se oito postie visoka razina uvjerljivo-
intervencije uspjeno su kompenzirani onim dominan-
sti to u najmanju ruku ukazuje na realistiku motivaciju
tnim besprijekornim razvojem protagonista. Audiard
autora. Potvruje to i izrazito stvarnosni element dono-
je do sada izvrsno reirao nastupe svojih mukih likova
enje Sarkozyjeva zakona o zatvorenicima korzikanskog
(Trintignanta, Cassela, Kassovitza i Durisa) da bi kroz na-
podrijetla koji e izravno utjecati na fiktivna dogaanja
stup Tahara Rahima dobio priliku malo eksperimentirati
u zatvoru i odnose meu glavnim likovima.
"resetirati postavke" te izgraditi lik ab ovo, inei to vr-
Meutim, film negdje na treini trajanja naputa takav
stim ishoditem dramaturgije Proroka.
smjer i skree prema odreditima komercijalnijeg pri-
Prvi dio filma funkcionira gotovo kao etnografska studija
zvuka, a ono to nastavlja jasno zacrtanom putanjom
francuskog kaznenog sustava, kao i meuetnikih odnosa
psiholoki je i socijalni razvoj glavnog lika. Ubaen kao
172
62 / 2010
s rjenikom, koja se moe automatski pripisati filmskoj
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
loptica u sustav koji e odrediti pod kojim e se kutom u
on sam sebe), a djelovanje motivirano iskljuivo strahom.
svakom sljedeem trenutku odbiti, Malik El Djebena bie
Ako ne ubije, ubit e njega.
je bez filmski naznaene prolosti. Ili je ona tek skicirana.
Novi zakoni jasno su postavljeni ve prvim izlaskom u za-
U zatvoru je zavrio zbog navodnog napada na policajca,
tvorsko dvorite kada ga dvojica prebiju i uzmu mu tenisi-
to porie; na licu ima nekoliko oiljaka koji svjedoe o
ce. Sljedea lekcija koju e nauiti ope je mjesto zatvor-
odrastanju na ulici; Arapin je sjevernoafrikog podrijetla,
ske ikonografije i priziva u sjeanje Genetovu Ljubavnu
bez roditelja i nepismen, to e biti klju za kreaciju
pjesmu, mada se kroz rupu u pregradi kod Audiarda vie
jer, kao prvo, znai da ga je Republika propustila uini-
ne dimi uitak na koji obje strane pristaju. Reyeb, koji mu
ti graaninom, ime na sebe preuzima dio odgovornosti
pod tuem ponudi hai u zamjenu za oralni seks, prvi
za njegovo nepotivanje drutvenih normi. Kao drugo, u
e tako preseliti na Ahiret, ali iako mrtav, i dalje e du-
kontekstu tvorbe znaenja u filmu, on je prazno mjesto u
hom ostati prisutan kroz cijeli film. Da ne bi bilo zabune
koje se ona tek imaju upisati, to gledateljima omoguuje
oko Malikovih tjelesnih pobuda, ve nakon njihova prvog
vrlo prohodnu identifikaciju jer s istom zalihom znanja
upoznavanja uslijedit e scena kada sam u eliji lista por-
ulaze u taj isti zatvor. Ujedno, Malik je i ovjek "baen
nografski magazin. Do kraja e, kako bude napredovao
u svijet" to za sobom povlai kristolikost prisutnu ve
u zatvorskom miljeu, dobiti i televiziju, pa e seks moi
u naslovu. Dok se to i simboliki ne ostvari, a na emu
i gledati ne bi li ga kasnije dobio priliku i konzumirati
Audiard inzistira, doima se vie kao uplaena ivotinja
s prostitutkom u sobici za posjetioce, uz podmiivanje
zatoena u kavezu koja ispituje i njui teren. Vrlo malo
uvara. A ona je, zanimljivo, samo jedan od dva enska
govori, nervozno pokree glavu i pogled, no tek do prvog
lika u filmu. Druga, Ryadova ena, bar je dobila priliku
ubojstva, nakon kojeg e kretnje postajati sve sigurnije,
govoriti, a ini se da e nakon mueve smrti i pripasti
a njegov lik svoju pasivnu ulogu polagano zamjenjivati
Maliku to posljednji prizor sugerira. Obje su tu samo da
aktantskom. Identitet mu je do tada tvoren iskljuivo u
svojom pojavom kodiraju film kao par excellence muki.
odnosu na Druge (bijelci ga proglaavaju Arapinom, a ne
Rodna pripadnost ovdje ipak nije preduvjet za formiranje
173
bi zbog toga mogli biti otkriveni; zar odjednom nigdje
akcijskom filmu, a i naznake trilera trajanjem prilino je-
nema nadzornih kamera?).
njavaju) ve se iz te mukosti derivira mo kao njeno bit-
Nimalo suptilno nazvan prorokom, Malik nije tu da iskupi
no, a u sluaju Proroka i glavno tematsko obiljeje. Onaj
svoje grijehe, a kamoli nae on je tu da prenese u bu-
koji je posjeduje moe njome upravljati iz zatvora i vanj-
dunost sustav vrijednosti i to onakav kakav je zatekao.
skim svijetom, to pokazuje Cesareov lik. Ljigavost kroz
Jer on krivnju ni ne osjea. Niz mora u kojima se pojav-
sjajan nastup Niels Arestrup prenosi iz Audiardova pret-
ljuje Reyebov duh ne doimaju se kao proganjanje savjesti,
hodnika Otkucaj koji je moje srce preskoilo (2005), no ovdje
kao pokajanje, ve kao mirenje s injeninim, to ne bi
je pritom i jako okrutan. Kada upoznaje Malika i daje mu
trebalo mijeati. Jedinu stoga uspjelu simboliku vezu
"ponudu koju ne moe odbiti", zabranjuje mu da u njega
treba traiti u spomenutom snu o jelenu, dok su ostale
gleda, to je jasna demonstracija autoriteta. Poslije e to
prilino neuspjeno izvedene. Napisi koji se javljaju kroz
manifestirati i zornije u pokuaju da mu licom iskopa
film (ukupno 11 puta) opravdani su kao obiljeje Audiar-
oko. Njihov agresivan, ali i intimistiki arhetipski odnos
dova stila (njih je i prije koristio), ali u ovom sluaju nisu
uitelja i uenika, nedodirljiv sve do samog kraja, biti e
dosljedni cjelini. Neopravdano e tako, osim nekoliko
razvrgnut upravo klasinom inverzijom odnosa moi. Ra-
odrednica protoka vremena, imenom biti naznaena i dva
zlog tome je to je jedan od njih, onaj stariji, fiksiran, dok
nebitna lika (Hassan i Latif Egipanin; uz prethodno Reye-
se drugi, mlai, mijenja.
ba, Ryada i Jordija Ciganina), to do tog trena ve djeluje
Cesare je rasist i nasilnik, od prvog do posljednjeg trenut-
hipermaniristiki da bi onda posljednjim natpisom "40 da-
ka, a Malik se kroz film uspjeno prilagoava apsolutno
na, 40 noi" redatelj preao granicu kia jednoznanim
svim okolnostima u kojima se zatekne. to ne mora nu-
posezanjem za biblijskim motivom.
no znaiti da je pozitivac. Njemu je, ako primjerice rasni
Za to se vrijeme, dok je Malik u samici, vani dogaa ra-
parametar uzmemo u obzir, etnika pripadnost bilo koga
zrjeenje deus ex machina. Preostali lanovi Cesareove
nebitna dok god od nje ima koristi to kategoriki ide u
skupine meusobno se eliminiraju, a Ryad umire. Malik
prilog njegovom socijalnodarvinistikom oblikovanju koje
se zatim nakratko vraa regularnom zatvorskom ivotu.
ga pogoni uzlazno u kriminalnoj hijerarhiji. Jednako kao i
Cesare je pobijeen, ostaje sam na dvoritu, kao kolski
onoj prilagodbenoj jer od aliterata postaje trilingvalan.
nasilnik koji nema vie koga maltretirati. Nedugo zatim
U opreci s, banalno reeno, Cesareovim zlom, Malik bi
Malik konano doekuje slobodu; ispred zatvora eka ga
bio dobar taman koliko i Anakin Skywalker u posljednjoj
Ryadova udovica i sigurna pratnja od tri crna automobila.
epizodi Ratova zvijezda, s kojim, ini se, dijeli sklonost ka
On sada, ini se, postaje novi boss, a ne Isus.
proroanskim snovima. Ta paralela ima i zanimljivu podu-
Audiard se u jednom intervjuu odrie bilo kakvih stavova
darnost. Oba sna, naime, Anakinov o Amidalinoj smrti i
impliciranih filmom. No ne moe porei da je razvijaju-
Malikov o jelenima koji pretravaju cestu, ne samo to na-
i gledateljsku simpatiju k Maliku potpisao i ono to on
vjetaju budunost, nego su istovremeno i samoispunju-
predstavlja, odnosno, poruku koju afirmira njegov pozi-
a. Jelen je u mitologiji bie povezano s onostranim, koje
tivistiki (ne i pozitivni, da ne bude zabune) karakterni
ima mo pretkazanja koju onda inducira i kod osobe koja
razvoj. Kondenziranjem fabule na tri pojedinana izlaska
ga sanja. Jelen dakle predvia vlastitu smrt, pa nije Malik
iz zatvora (a izbjegavajui prikazati sporohod zatvorskog
taj koji vidi, nego onaj kojem je, iz nekog razloga, dana
vremena) te lanom katarzom izvedenoj iskljuivo u
mogunost da moe biti sigurniji u vlastitu budunost. To
formi, finale filma doivljavamo kao pobjedu lika ija je
je posve u skladu s time da kao gledatelji, nakon njegova
moralnost upitna. Zato se ini da su Gomorini sterilni po-
prvog delikta, poslije ni u jednom trenu ne strepimo hoe
stupci, kao paradigma stasajueg talijanskog neoneore-
li preivjeti to je glavni indikator posezanja za holl-
alizma, za nekoliko stepenica inteligentniji. Simbiotska
ywoodskim narativnim obrascima (primjerice, nakon tre-
veza demokracije i korupcije tamo je ogoljena, podastrta
eg slobodnog dana, kada s Ryadom izvri pokolj usred
gledatelju na rasud, dok je u ovom francuskom sluaju
grada u podne, nema nikakvih dramaturkih naznaka da
samo reificirana.
Uro ivanovi
174
62 / 2010
nekog standardnog anrovskog obrasca (oito nije rije o
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
Robin Hood
62 / 2010
(Ridley Scott, 2010)
Sila Boga ne moli! Ponekad, sila Boga koristi. Naravno,
kljunoj sekvenci filma. Naime, dotad sukobljeni i podije-
kada se na Boga pozivaju oni silni. U ideolokom postavu
ljeni Englezi skupljaju se na livadi ispod planine s iscrta-
najnovijeg povratka Robina Hooda na filmska platna krije
nim konjskim likom da bi razrijeili nesuglasice. Starine
se upravo ova poruka. Naime, to? Od samoga poetka,
sa sjevera krenule su na London kako bi se obraunale s
u prvome napisu prije samog otvaranja filma s vonjom
princem-kraljem Johnom (Oscar Isaac). Njegova porezna
preko Nottinghamske ume, kazuje nam se: "Kako bi se
politika ostavlja ih ponienim i uvrijeenim... i gladnima.
bilo pravednim, treba se odmetnuti od zakona. Zakon
No, naslovni lik filma dezerter iz vojske kralja Richarda
tlai ljude... Pravda je mogua tek izvan zakona..." Ova
(Danny Huston), Robin Longstride (Russell Crowe), koji od
postava o legendarnom odmetniku nosi idejnu dimenziju
puana postaje plemiem umiruje podjele. Patriotskim
hollywoodskog blockbustera kojime se Ridley Scott uputa
aktom povezani, Englezi kreu na francuskog agresora.
u boj s Jamesom Cameronom. Prvo pitanje koje se javlja
U jednom trenutku Robin sada ve sir Loxley kazuje:
piscu ovih redaka povodom najnovijeg oivljavanja legen-
"These people want liberty". Dakle, ne freedom (mirnu slo-
de o "mukarcima u tajicama" (Men in Tights, Mel Brooks,
bodu ravnopravnih, njem. korijen Frieden; staroengl. frith
1993) jest: "Zato opet? emu jo jedna pripovijest o hu-
vee ovu rije uz mir)... nego Liberty (slobodu poduzet-
dome Robinu?" Doba je recesije. Vrijeme je kada svodimo
nike utakmice, koja e nas danas dovesti do neoliberal-
raune prethodnog raskalaenog ivota. Trebamo se po-
nog konsenzusa, vezanog uvijek uz... rat. Naravno, ovo
kajati za sve nae grijehe kako bismo... oivjeli liberalizam!
iitavanje etimologije sasvim je subjektivno i namjerno
Zato? emu ova politika provokacija povodom jednog
provokativno.
blockbustera? Pa, temelj tomu nalazim u jednoj, gotovo pa
Ridley Scott svoju, jo jednu inaicu legendarne prie ra-
175
sekvence obrane domovinske obale, slijedi nesuvisla
se ve jednako tako rei "njegov" Russell Crowe) pokuaj
sekvenca obrauna kralja Johna sa svojom braniteljskom
povijesne rekonstrukcije. No, radi se o pseudopovijesti...
populacijom. I onda... legenda zapoinje... Ma, hajte mo-
lanoj, apokrifnoj historiografiji. Scenarij to ga potpisuje
lim vas! Iz sivila neuvjerljivog realistikog okvira, namah
Brian Helegeland pripovijest zapoinje u 1199. godini, na
se preoblaimo u "sherwoodsko zelenilo". O uvjerljivosti
povratku s krvavih Kriarskih ratova. In medias res... Engle-
takva autorskog postava ne treba dalje traiti ni slova.
zi osvajaju i pljakaju jo jedan francuski dvorac. Dakle,
Kako se film nosi sa svojom romantikom stranom? Sla-
pria Scottova Robin Hooda apokrifna je rekonstrukcija
bo ili gotovo nikako. Ljepota Lady Marion, koja je bila
dogaanja koja prethode zaetku legende. Fingirani lo-
okosnicom dviju gore navedenih inaica filmske legende,
gos koji prethodi mythosu! U suprotnom, bi li imalo smisla
ovdje je "grubo-poljoprivredne" naravi. Cate Blanchett
snimiti jo jednu priu o ve znanoj legendi? Scott re-
jednostavno nema karizmatsku osobnost mitske Marion,
ijski korektno vodi ovako postavljenu pripovijest. Toli-
a bome niti erosa. Kako to da naoiti Robert Longstride
ko korektno, da to namah postaje i "politiki korektnim".
nijednom ne poeli nazbilj s njome podijeliti slasti brane
Uvoenje karaktera naslovnog lika dano je u njegovu
lonice? Libido mu se, jednostavno, pretvorio u plug. Isto
ekumenskom suprotstavljanju samom kralju Richardu.
tako, glavni negativac utopio se u neuvjerljivosti prie
Pokolj muslimana, jednostavno, prema njemu bezboan
koja lavira izmeu realnosti i legende. Izdajnik Godfrey
je. No, u takvoj konstrukciji naslovnog karaktera gubi se
(Mark Strong) stereotipna je obrijana glava iju zlou jo
njegov karizmatski karakter. Realistiki Robin Hood gubi
vie karikiraju tijekom filma zadobivene brazgotine. Me-
jedini svoj raison d`tre... karizmu legende. Istodobno,
tafilmski danak, pak, to ga Scott (o)daje legendarnom Vi-
ono to bi u takvu postavu trebalo biti realistikim na-
tezu koji sa Smru igra ah u Bergmanovu Sedmom peatu
ime, rekonstrukcija bitaka i ratova (kao nuno zlo to ga
ne doprinosi ba niti karizmi Maxa von Sydowa (sir Walter
film duguje anru, no kojeg bi najbolje bilo preskoiti)
Loxley). Ponajbolje u tom postavu jo stoji svjesno kariki-
postaje tek digitalnom igrom, nepreglednom i nejasnom.
rana izvedba Oscara Isaaca kao kralja Johna.
Koreografskom dijelu posla posveeno je, moda, prema-
Reijski, Scottov film ostao je negdje na pola puta izmeu
lo pozornosti. S druge strane, takav "politiki korektni"
zanatske korektnosti i ve abloniziranih rjeenja. Broj-
Robin Hood namah je patriot koji zaboravlja sve prevare
ni totali, koji vratolomnim vonjama gledatelja bacaju
i manipulacije kojima je bio izloen u desetogodinjem
ponad nepreglednih zelenila engleskih uma, planina i
kriarskom pohodu. No nakon to je pobjegao od rata s
litica, ne daju dovoljno razloga ideolokom postamentu
Francuzima, englesko "krv i tlo" opet ga suprotstavljaju
britanskog patriotizma. Ako je ve dobrim dijelom svoj
tim istim Francuzima. Ne moram ni spominjati koliko se
film elio uiniti realistikijim od prethodnika, u mnogo
ovakav "otpadnik" od zakona zapravo dobrovoljno podvr-
emu je Scott trebao biti reijski samozatajnijim. Ovako,
gava zakonu nacije. Toliko o tenji za realistikom moti-
tamo gdje se realnost zahtijevala, gubi se preglednost, a
vacijom Scottova Robina Hooda.
tamo gdje se oekivala bajkovitost (romantika veza) sve
Postoje dvije inaice filmske legende o Robin Hoodu koje
ostaje nenadahnuto sivo i ablonsko. Koliko, pak, filmu
pamtim. Prva i neponovljiva je svakako ona Pustolovine Ro-
nedostaje duhovitosti, pokazuje nam sljedei primjer.
bina Hoodsa Michaela Curtiza (1938) s Errollom Flynnom.
Najduhovitiji dijalog u filmu je valjda onaj kada Robin i
Filmski je realna u svoj svojoj bajkovitosti... davno izgu-
Marion razgovaraju o njezinu u boju poginulom muu.
bljeno djetinjstvo. Ona druga, Robin Hood: princ lopova
Robin kae neto kao da je ovaj bio "dobar vitez" (engl.
(Kevin Reynolds, 1991) uvjetnom metafilmskom priom
good knight), dok mu ona odgovara da s njime nije bila ba
nadogradila je mit. Kevin Costner je i sam bio metafilm-
"dobra no" (engl. good night). I svi se prostoduno nasmi-
skom referencom svoje mitotvornosti tih godina (a bilo
jae. O duhovitosti ostalih sekvenci valjalo bi zakljuivati
je i cijeli niz drugih televizijskih i filmskih inaica). Gdje
ba preko spomenute.
u toj konstelaciji stoji Robin Hood Ridleya Scotta? Rekao

bih... nigdje! Scottov film sam razara mit, koji bi na kra-
U cjelokupnom opusu Ridleya Scotta Robin Hood svakako

nee biti svjetlijom tokom. Njegov je narativni povratak
ju htio obnoviti. Nakon patriotske, vrlo neuvjerljive i lar-
u matinu Englesku nadasve neuvjerljiv. Film izgleda kla-
purlartistike vizualno sasvim artificijelno nepregledne
sino hollywoodski, ali u negativnom smislu. ak nita od
176
62 / 2010
cionalizira. Njegov je Robin Hood (kojeg tumai, moglo bi
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
Scottu navlastitog osjeaja za vizualni glamur nije ostalo
svim subjektivno zakljuujem da je ona formalne, liberalne
u Robinu Hoodu. Pae, ini se da je i nesvjesno natetio
prirode.
samoj legendi. Ne mogu odoljeti i tomu a da ne pokuam
Robin Hood kulturni je artefakt par excellence. No, svaki je
iitati i, gore naznaeni, ideoloki podtekst Scottova
postmoderni kulturni artefakt potroake naravi. Nezgoda
Robina Hooda. Naime, u filmu su prikazani ratovi izmeu
je u tome, to Scottov film "troi" i legendu o neustrai-
Engleza i Francuza. Ridley Scott, jasno i nedvosmisleno,
vom odmetniku od zakona "koji krade od bogatih da bi
patriotski staje na stranu svojih sunarodnjaka. Za ovjeka
darivao siromane". U svijesti dugogodinjih gledatelja i
roena u South Shieldsu na sjeveru Engleske sasvim je
potovatelja ove mitske pripovijesti takav je Scottov od-
razumljiv ovakav domoljubni stav. No, emu demonizacija
mak od osnovne ideje Robina Hooda neoprostiv. Pozitivno
Francuza? Njihovi su likovi u filmu prikazani kao karika-
stremljenje ideje djela kontra "sile koja boga ne moli",
turalni statisti na irem planu engleskog samopreispitiva-
ali manipulira Njegovim imenom, zagovara tek neku ap-
nja. I dok je u nedavnu inae ne ba uspjelu Loachovu
straktnu pravednost. Nota bene, tko uti o neoliberalnom
filmu Traei Erica Francuz uzvien u heroja radnike
kapitalizmu, ili pak zagovara apstraktni liberty (kao Crowe
klase, ovdje su Francuzi stereotipni frogs. Taj poniavajui
u filmu), neka i ne spominje pravednost. A glede "odmet-
detalj podcrtan je i u sekvenci kada kralj Filip i francuski
nika" Robina Hooda, mogu tek citirati Branimira tulia:
dounik pohlepno jedu koljke. A glede, pak, "politike
"ovjee, ako eli da sazna, pristani na sve, ako eli da
korektnosti" i socijalne osjetljivosti Scottova Robina, sa-
mijenja ljude, ne odmei se."
Marijan Krivak
Traei Erica
(Looking for Eric, Ken Loach, 2009)
Dok nas neka statistika agencija zaduena za priku-
potom se dosjetio zgodnog i bezbolnog rjeenja: "ve-
pljanje neobinih podataka ne izvijesti o tonom broju
liki" Eric odigrat e samoga sebe, a ujedno posluiti kao
nogometaa koji su uli za britanskog redatelja Kena
"imaginarno zrcalo" glavnom protagonistu "malom"
Loacha, injenica da za njega zna barem Eric Cantona
Ericu manchesterskom potaru kojemu je u pedese-
za sada je dobar poetak. tovie, jedan od najveih i-
tima apsolutno sve krenulo u krivom smjeru, pa tako
vuih autora iz europskog "umjetnikog doma" potvrdio
i automobil kojim na samom poetku filma, u prilino
je francusku zvijezdu fabuloznog Manchester Uniteda
rastrojenu stanju, izazove prometnu nesreu. Napusti-
kao filmskog glumca. No, cijela pria o novom transferu
la ga je (druga) ena, neizruena pota nagomilala se u
zasluuje i koji redak vie. Umjetnik Loach, koji ne krije
ormaru, a dva rasputena posinka na kuni prag navlae
ljubav prema nogometu, ali su ga fiksacija na politiku
kriminalce i policiju u trenutku kada pokuava obnoviti
svakodnevice, socijalno osvijeteni realizam i lijeva po-
neprealjenu romansu iz mladosti. Jedino smirenje do-
litika orijentacija desetljeima drali podalje od glamu-
nosi mu idol s postera. Ukazuje mu se u osamljenikim
ra, zvijezda i estradnih arena, nije sam traio Cantonu.
halucinacijama izmeu zidova spavae sobe i nudi nogo-
Naprotiv, "umirovljeni" je nogometa to zvui nevje-
metne formule za izlazak iz osobne krize.
rojatno iz perspektive hrvatske antikulturne i prilino
Sitne, suhonjave pojave i sjetna lica, Loachov potar
barbaroidne nogometne zbilje pronaao redatelja, nu-
(Steve Evets) lako izaziva simpatiju, ali i asocijacije. U
dei mu se kao koproducent i glumac nakon to je vidio
njemu nije teko ugledati talijanskog Potara (Il postino,
nekoliko njegovih filmova. Scenarist Paul Laverty, zaslu-
1994) Michaela Radforda u dojmljivoj interpretaciji Ma-
an za neke od najmonijih Loachovih filmova posljed-
ssima Troisija, ijoj je provincijskoj malenkosti za otkri-
njih petnaestak godina Zovem se Joe (1998); epizodu
vanje potisnutih potencijala poetskih i revolucionarnih
u omnibusu Karte (2005) i Vjetar koji povija jeam (2006)
takoer trebao poticaj "velikog" lika iz "imaginarnog
177
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
zrcala". Bio je to Pablo Neruda: slavni pjesnik stidljivog
takva pripada remek-djelu Kes iz 1969, portretu djeaka
je talijanskog pismonou zatravio metaforama i socija-
koji pod svekolikim pritiskom (nesreene obitelji, repre-
listikim idejama, a na koncu (fatalno) oslobodio svih
sivne kole i drskih vrnjaka) jedinog prijatelja nalazi u
inhibicija. Slian prijenos dogaa se u Loachovu humo-
mladunetu sokola. Lakmus-papir njegova emotivnog i
ristinom scenariju: Cantona, kakva ga potar zamilja
drutvenog statusa upravo je izvanredna desetominutna
(u tretmanu samopomoi), pokuava osokoliti imenjaka
sekvenca sa kolskog igralita, u kojoj Loach nogomet
i vratiti ga u (drutveni i obiteljski) ivot, koji je ovaj
pretvara u neto "vie od igre", pokazujui i njegov po-
u oaju zamijenio osamljenikom potronjom jointa.
tencijalno frustrirajui sociopsiholoki utjecaj na formi-
Izmeu dimova povuenih iz potarova omamljujueg
ranje osobe. Optimistiniji pogled na (terapeutsku, ne i
smotuljka, duh nogometaa dijeli okrjepljujue savjete
opijatsku) ulogu nogometa nedugo nakon plodne niske
sluei se argonom koji najbolje poznaje: "Vano je do-
filmova iz posttatcherovskih 1990-ih: Rif-Raff (1991),
bro dodati, a ne zabiti!"
Kino kamenje (1993); Bubamaro, bubamaro (1994), Loach
Dodavanje i zabijanje! "ivot" i "Film" u kategorijama
pokazuje u melodrami Zovem se Joe, s radnjom ponovno
"Nogometa". I na bi redatelj/kritiar Zoran Tadi, da je
smjetenom u radniku sredinu. Lokalni klub u kot-
iv, zacijelo imao jo tota dopisati o svojem "svetom
skom gradiu, meu ostalim, postaje pribjeite bivih
trojstvu", vjerojatno izbjegavajui svaku politiku. Poli-
ovisnika, ali se na kraju pokazuje preslabim orujem za
tikom Loachu pak nije ni prvi ni posljednji put u pe-
rastjerivanje socijalnog i klasnog fatuma kojim su stalno
desetak redateljskih godina da posee za nogometnom
nadvijeni protagonisti. Konano, vjerojatno ne i posljed-
ikonografijom i/ili navijakom retorikom, ali je dosad, ci-
nje: kongenijalno zdruen s Olmijem i Kiarostamijem,
jenei stvarnost i "obine" ljude vie od igre, izbjegavao
sudjelovanje u trodijelnom omnibusu Karte Loach je
svaki oblik eskapizma u prilog tematizacije socijalne (ne)
iskoristio za priu o talijanskoj avanturi trojice kotskih
osjetljivosti politikog sustava i disfunkcionalnih obite-
navijaa. Putujui vlakom na rimsku utakmicu Celtica,
lji, prisutne u njegovu opusu od prvenca Cathy, vrati se
zbog izgubljene (ili ukradene) vozne karte, trojica mla-
kui (1966). Jedna od pamtljivijih "uloga" nogometa kao
dia neoekivano se suoavaju s problemima mnogo
178
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
vanijim od mogueg rezultata njihova kluba. Ovdje je
ji i "optimizmu volje" koju u njih ulau njegovi akteri,
nezrelost navijake trojke tek izlika za pripovijedanje
Loachovim filmovima redovito daje okus pesimistinih
o neem mnogo vanijem o aktualnoj demografskoj
i trpkih melodrama. Katarzina anarhija u zavrnici Tra-
dinamici na tlu globalizirane Europe, nedostatno osjet-
ei Erica, filma s nogometnom maskom, blagi je odmak
ljive na razliitosti i probleme svojih imigranata. Tom i
od takve orijentacije i ozraja, prispodobiviji uvjerenju
takvom samodovoljnom svijetu, Loach i Laverty oponi-
da se u drutvu nesankcioniranog nasilja jedino klinom
raju prijestupnikom i fakinskom solidarnou navijaa
klin izbija, nego osvijetenom otporu sustavu koji ga
sa sebi slinima i/ili takozvanim Drugima.
proizvodi. Socijalno-politiki korijeni osobnih problema
Loachove Karte mogu se shvatiti i kao svojevrsna uverti-
tek su krto i maglovito naznaeni, primjerice, u jed-
ra za Traei Erica, koji krianjem komedije i melodrame
nom od flashbackova u daleku prolost kojim se sugerira
podjednako trai put k solidarnosti i samopotovanju
da je razlog Ericove nesigurnosti autoritarna figura oca
nevidljivog "malog" ovjeka. A njega je oevidno zade-
koji je svojim "velikim oekivanjima" isprovocirao nje-
sila i "kriza mukosti", kao i niz prijanjih redateljevih
gove pogrene ivotne odluke (bijeg od prve ene Lily)
likova. Zbog nagomilanih frustracija, Eric je netrpeljiv
te posvemanje nesnalaenje u nevoljama. No, Loach i
prema neurednim posincima (iako njegov ivot nije
Laverty ipak se vie bave posljedicama nego uzrocima
nita uredniji), nepropustan za savjete i ale prijatelja,
toga izbora, implicirajui da ni sam Eric nije ba bio naj-
prilino netaktian i prema keri iz prvog braka. Do kraj-
bolji otac, ali zbog posve drugih razloga. Ipak mu daju
nosti je nesiguran u sebe, a uz to i ustraen prijetnja-
priliku da se iskupi za sve slabosti, uz malu pomo pri-
ma lokalnih kriminalaca koji su mu se upetljali u ionako
jatelja kojima je "klasna" otrica zacijelo blago otupjela,
zapetljanu svakodnevicu. U traganju za nekim novim ili
ali prijateljski i navijaki obrambeni mehanizam jo nije.
starim (rasplesanim, zaljubljenim i ponosnijim) Ericom,
Zato ih je i mogue doivjeti ponajprije kao iznimno za-
Loach traga za humornim i melodramskim razrjeenjem
bavno drutvance iz kvarta koje u dijegetskom sustavu
te vorovite individualne drame, a nalazi ga i opet upra-
Loachove komedije verbalnim dosjetkama, "gestama i
vo u glasu kolektiva. Savjetniki kor ine kolege-potari,
grimasama" ozbiljno konkurira simpatinoj "alo, alo"
koji mu ele vratiti osmijeh na lice i davno izgubljeno
engletini i kontroverznoj karizmi Erica Cantone.
samopouzdanje. Imaginirani Cantona u tijelu stvarno-
No, redateljeva ustrajna vjera u mo solidarnosti, pri-
ga Cantone, s motom "dodavati", tek je glasnogovornik
godno odjevena u dres Manchester Uniteda i blago
solidarnosti lansirane iz pubovskih seansi. Cantona je
rastresenu komediju situacije, ne oituje se samo na
zapravo simbolika "maska" najprije iva/organska, po-
transparentnoj ideolokoj razini njegova filma. Ona je
tom plastina/fabricirana iza koje stoji navijako tijelo,
razvidna iz naina na koji Loach, kao i uvijek do sada
a ono e u klimaktinom trenutku zajednike akcije sim-
sjetiti se, primjerice, Zemlje i slobode (1995) i Navigatora
bolikom destrukcijom uzvratiti nouveau riche zlostavlja-
(2001) svojim virtuoznim mizanscenskim razmjetanji-
u Ericove obitelji. A kada se "dodavanje" zavri, Loach
ma, drei se uvijek promatrake distance batinjene od
i Laverty, provukavi svojega tienika kroz sve stvarno-
direktnog filma, potkrjepljuje dinamiku odnosa izmeu
sne i fantazijske driblinge, mogu konano "zapucati" na
pojedinaca u grupi, ili izmeu pojedinca i grupe. Naj-
isti happy-end.
tjenje zdrueni upravo u pivskim sjedjeljkama i meui-
Sretni krajevi, ba kao ni halucinantne digresije, nisu
gri solidarnih potara, lakonska dijaloka odbojka iz La-
specijalnost Kena Loacha, koji je izrastao iz kitchen-sink
vertyjeva scenarija i Loachov reijski verizam potvruju
poetike britanskog free cinema, naturalizma i politikog
vanost "dodavanja" i na reprezentacijskoj i na izvedbe-
aktivizma. To su i najtrajnije uporine toke njegove
noj razini. A po tomu se, i bez ubojitog politikog ili
filmske karijere, koju desetljeima hrane pokuaji do-
patetinog poantiranja, prepoznaju izniman kreativni
sezanja socijalne pravde, egzistencijalnog reda i samo-
potencijal i humanistiki senzibilitet "sentimentalnog
potovanja meu pojedincima obiljeenima nezahval-
ljeviara", premda u light izdanju i uz "estradno" glasanje
nim (klasnim) podrijetlom ili poloajem. Spoznaja o
prve trube s manchesterskog travnjaka.
uzaludnosti takvih pothvata, unato emotivnoj energi-
Diana Nenadi
179
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
ivot i smrt porno bande
62 / 2010
(Mladen orevi, 2009)
Pojava orevieva filma u kontekstu suvremene srpske
partijskih ideologa. No, zato je slina sudbina prijetila
kinematografije predstavlja svojevrsni "filmski sluaj".
orevievu filmu?
ivot i smrt porno bande snimljen je u potpunoj autorskoj
ivot i smrt porno bande govori o mladom redatelju Marku
slobodi, a njegovi su problemi poeli u postprodukci-
i njegovoj skupini pornoglumaca koji, nakon neuspje-
ji. Naime, Goran Markovi, savjetnik ministra kulture,
nog bavljenja pornografskim filmom u Beogradu, putu-
odbio mu je odobriti sredtsva za prebacivanje na film-
ju srpskom provincijom gdje izvode svoj pornokabaret
sku vrpcu, navodno zgroen filmom. Situacija postaje
i ire ideje seksualne slobode meu seljacima. Jednom
paradoksalna uzme li se u obzir injenica da je odluku
prilikom Marku prilazi tajanstveni Franc s prijedlogom
donio ovjek koji je u Varioli veri (1982) i sam iskoristio
da za njega snima snuff filmove, posebnu vrstu porno-
masku anrovskog filma kako bi uputio kritiku mana-
grafije iji protagonisti pred kamerom najee bivaju
ma tadanjeg dravnog sustava. U obranu ivota i smrti
mueni, a potom i ubijeni. Protagonisti snuffa javljali bi
porno bande stali su redatelji iji su radovi u Jugoslaviji
se dobrovoljno, a snimke ubojstava kasnije bi se proda-
doivjeli istu sudbinu koja je prijetila oreviu: e-
vale dokonim zapadnjacima za velik novac. Budui da se
limir ilnik, iji su Rani radovi (1969) osvojili Zlatnog
ve dugo nalaze u financijskom kripcu, Marko i njego-
medvjeda u Berlinu, a kod kue bili izloeni nizu na-
va banda pristaju na ponudu. No, bavljenje snuffom po-
pada, naposljetku i zabranjeni, zatim Jovan Jovanovi,
lako dovodi do njihova kolektivnog i osobnog raspada.
iji je Mlad i zdrav kao rua neformalno zabranjen 1971.
ivot i smrt porno bande fikcionalna je inaica ore-
godine, a potpori se pridruio i Sran Dragojevi. Uz-
vieva cijenjenog dokumentarnog filma Made in Serbia
memo li u obzir atmosferu jednoumlja, koja je vlada-
(2005) u kojem je istraivao lice i nalije srpskog por-
la u kulturnoj i politikoj sferi u vremenu socijalizma,
nografskog biznisa. Neki od protagonista filma nali su
nije teko zakljuiti zato su ilnikove i Jovanovieve
svoje fikcionalne odraze meu lanovima pornobande,
estetsko-politike provokacije izazvale takve reakcije
a zanimljivo je da radnja ivota i smrti porno bande pod-
180
62 / 2010
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
sjea na radnju filma kojeg na poetku orevieva do-
u odreeni drutveni, ekonomski, pa i politiki kon-
kumentarca pornografski producent Slobodan Stanko-
tekst. Osim prvog mladia, koji se ubio pred kamerama
vi snima sa svojom skupinom pornogerilaca. Stankovi
jer "voli filmove i eli vidjeti kako to izgleda", nije ni-
e glumcima fabulu objasniti na sljedei nain: "Ideja
malo sluajno to su ostali protagonisti na neki nain
je neka vrsta pornogerile koja putuje kroz Srbiju, bori
bili pogoeni ratnim zbivanjima na Balkanu. Drugi je
se protiv konzervativnih ljudi. Ruimo seksualne tabue
protagonist bio snajperist koji je ubijao civile, a sada
i uz mnoge prepreke nadamo se uspehu u naoj sek-
umire od posljedica AIDS-a, koji je u ratu dobio preko
sualnoj revoluciji", dok e Marko svoj pothvat opisati:
igle. Trea je rtva stariji mukarac koji ivi na farmi s
"Reili smo da napravimo turneju po Srbiji. Ii emo po
fluorescentnim kravama, teladi s pet nogu, te unukom
selima. Bit e zanimljivo da vidimo kako seljaci reaguju
koja je teko oboljela zbog igranja na zemljitu otrova-
na nae seksualne provokacije. Seksualno obrazujmo
nom uranijem nakon NATO-ova bombardiranja. Oboje
Srbe. irimo vidike. To je naa gerilska misija!"
u snuffu sudjeluju zbog novca: snajperist je novac nami-
No, do seksualnog prosvjetljenja ruralne Srbije, daka-
jenio svojoj obitelji da se izvue iz bijede, a djed da bi
ko, ne dolazi, iako njihovi kabaretski nastupi posjeduju
svojoj unuci platio operaciju u Rusiji.
subverzivni potencijal u ruralnom kontekstu u kojem
Odnos "glumaca" prema svojim ulogama u snuffu odraz
se izvode. Transgresivne rodne i seksualne prakse ko-
je odnosa koji pornoglumci iz Made in Serbia imaju pre-
je izvode na pozornici (npr. transvestitstvo, seks sa
ma vlastitom radu u pornografiji. injenica da su prisi-
zemljom, oralno zadovoljavanje konja) licemjerne sek-
ljeni prodavati vlastita tijela jer nemaju drugog izlaza
sualne stavove pojaavaju do paroksizma, a kroz spe-
hiperbolizirana je u motivu snuffa. U Made in Serbia por-
cifian humor, estetizaciju, ironiju i teatralnost, njiho-
nografski se biznis nizom analogija izjednaava s tre-
va izvedba dobiva auru campa. Ba kao u filmovima s
nutnim socijalnim i ekonomskim stanjem zemlje, dok
plakata u Markovoj sobi, koje vidimo u prvome kadru
se u ivotu i smrti porno bande taj koncept odvodi jo
ivota i smrti porno bande, Pink Flamingos (1972) Johna
dalje. Dobrovoljno umiranje pred kamerama srpskoga
Watersa i The Rocky Horror Picture Show (Jim Sharman,
snajperista ironino se nadovezuje na njegovu priu o
1975), prakticiranje seksualnosti kroz camp i ovdje dje-
tome kako je sluajui vijesti za vrijeme rata bio pota-
luje oslobaajue, to demonstrira Ceca, transvestit ko-
knut da se sam prijavi za odlazak na frontu, a slino je
ji se preko dana zove Mirko, a koji bjei od kue gdje
s priom djeda iz Lapota ija je obitelj posluila kao
ga zlostavlja otac i prikljuuje se pornobandi kao jedan
pokusni kuni NATO-ovim bombarderima. Drugim rije-
od izvoaa. Isto tako, njihova groteska i smijeh imaju
ima, obojica su bili prisiljeni svoja tijela i duh staviti
obiljeja Bahtinova karnevalskog, jer kroz uniavanje i
u slubu neke ideologije (snajperist nacionalistike, a
unitavanje teme koju izvode, istovremeno ju i obnav-
djed imperijalistike), a sada rade isto to, ali za uitak
ljaju. Njihove predstave zato i djeluju kao lakmus-papir
dekadentnih bogataa na zapadu. Snuff zato postaje
ruralne patologije koja e se u svom najbenignijem obli-
sarkastini komentar lanih ideala koji se u kontekstu
ku manifestirati u zajedljivim dobacivanjima iz publike,
suvremenog srpskog drutva razotkrivaju kao politika
dok e uznemirenost koju izazivaju ironinim prikazima
pornografija (tonije snuff), tj. diskurs koji prestaje
seksa potaknuti dio seljaka da se organiziraju u grupu
biti fikcija i pritom pojedince liava njihove ljudskosti,
koja e lanove pornobande progoniti umama i selima,
pretvarajui ih u objekte topovsko meso razliitih
a zatim ih premlatiti i silovati. No, pornobanda e svoje
monika.
tlaitelje suoiti s prezrivim, sarkastinim podsmijehom
No, snuff pornografija nije destruktivna samo za one
koji e ih zbuniti, a potom i zaustaviti u njihovu nasilju.
koji se pojavljuju ispred kamere, ve i za one iza nje.
Uvoenjem motiva snuffa, pornografija gubi odmak
Ipak, iza kamere ne treba se shvatiti doslovno, jer na
campa i postaje bolno doslovna. U snuffu pornografija
kraju svakog snimanja jedan od lanova pornobande
prestaje biti fikcija i postaje stvarnost. Smrt i patnja vi-
dobiva zadatak da dokraji rtvu, ime i sam postaje
e nisu simulirani, a njegovi se protagonisti doslovno
protagonist filma. Bavljenje snuffom polako dovodi do
svode na potronu robu za neiji uitak. Motiv snuffa
dezintegracije pornobande, jer pristajanjem na sudjelo-
oreviu je potreban kako bi svoj film vrsto smjestio
vanje u njegovoj proizvodnji oni gube ironijski odmak
181
pripovjedna stila. Posezanje za dokumentaristikim sti-
stini smijeh tada prelazi u usiljeno cerekanje, esto
lom i ugoajem, a istovremeno brisanje granica izmeu
potpomognuto alkoholom i drogom, a njihova bi kon-
dvaju stvarnosnih svjetova unutar filma, takoer posje-
zumacija trebala uiniti da zaborave da su zbog novca
duje odreenu kritiku dimenziju jer dovodi u pitanje i
postali dio upravo onog mehanizma koji su bijegom iz
na odnos prema stvarnosti s ove strane platna. Pa iako
beogradskog pornobiznisa eljeli napustiti. ivot i smrt
je potrebno puno vie od nekoliko voice-overa i likova
porno bande u svojoj zadnjoj treini zato i postaje pria
koji s kamerom eu unutar kadra da bi se stvorio onto-
o dezintegraciji u kojoj gotovo svi tragino svravaju, a
loki zaista nestabilan prostor, koji prijeti da e se pre-
Marko i njegova djevojka na kraju i sami postaju prota-
liti s ovu stranu platna, za ivot i smrt porno bande vrijedi
gonisti snuffa, pretvarajui svoje samoubojstvo u vide-
parafraza izjave kultnog srpskog publicista, novinara i
om posredovani prizor ljubavi i smrti.
filmskog kritiara Bogdana Tirnania, koja kae da "ne
Jedan od lanova pornobande ipak pobjedi smrt odla-
govori film Mladena orevia o onome to se dogodi-
zei u pravoslavni samostan, a taj je motiv u najmanju
lo, nego se zemlji dogodio film Mladena orevia i pre
ruku paradoksalan. S jedne strane on moda predstav-
nego to je snimljen".
lja tenju za transcendencijom banalne doslovnosti snu-
Tirnanieva je izjava preuzeta iz Crnog talasa, knjige u
ffa, no, istovremeno, upravo je institucionalna religija
kojoj pie o filmovima-sluajevima bive Jugoslavije s
jedan od glavnih mehanizama perpetuiranja patrijar-
kojima oreviev film ne dijeli samo sudbinu s ove
halnih vrijednosti koje su i dovele do bolesnog stanja
strane platna (zabrane i kontroverze). ivot i smrt porno
drutva. Nedovoljno razraen ostaje i postupak mijea-
bande moe se shvatiti kao nastavak ili suvremeni odjek
nja fikcije i zbilje za kojim je orevi posegnuo jo u
tradicije crnog talasa, jer ba kao to su crnovalovci
Made in Serbia (angairanje fiktivnog glumca koji pred-
uspjeli okirati svojim prikazima psiholokog, moral-
stavlja njegov alter ego). U ivotu i smrti porno bande to
nog i drutvenog propadanja, isto ini i orevi. Estet-
se postie kombiniranjem triju pripovjedaa: Marka (i
ski beskompromisan i tematski intrigantan, ivot i smrt
njegovim estim voice-overima i snimkama), Vanje (jedan
porno bande hrabro je putovanje periferijom ljudskog
od lanova pornobande kojeg esto vidimo kako ee
duha, istovremeno duhovito i zastraujue, a njegovo je
s kamerom i snima dogaaje oko sebe) te sveznajueg
odredite spoznaja kako stapanje s bilo kojom vrstom
pripovjedaa koji kompozicijom i parametrima kadra te
politike, drutvene ili komercijalne fikcije nuno vodi
njihovom montanom organizacijom simulira prva dva
u destrukciju autonomije pojedinca i grupe.
Mario Kozina
182
62 / 2010
svojih kabaretskih predstava. Njihov ironino-sarka-
NOVI FILMOVI
Kinorepertoar
DODACI
Juraj Kuko
62 / 2010
KRONIKA
02. 03. Zagreb
11. 03. Karlovac
U Kulturno informativnom centru KIC odrana je tribina Kako bi

trebali govoriti hrvatski magarci? o sociolingvistici sinkroniziranja
animiranih filmova.
Zapoeo je projekt Kino u gostima u sklopu kojeg je film Na putu

Jasmile bani prikazan u gradovima bez kinodvorana Karlovcu, Krapini, Umagu, Trogiru i Slavonskom Brodu.
02. 03. Zagreb
12. 03. Vukovar
U sklopu Kratkog utorka Filmskih programa, posveenog kratkometranom filmu, u kinu Tukanac prikazan je izbor filmova
produkcijske kue Kinorama.
U dvorani Ruikine kue odrana je projekcija filmova Antonija

G. Lauera.
03. 03. Zagreb

Projekcijom filma Ne okrei se sine Branka Bauera u Multimedijalnom centru SC-a zapoeo je program EduFilm, posveen gledanju i diskutiranju o filmovima koji su obiljeili sedmu umjetnost.
04. 03. Zagreb

U 67. godini ivota umro je kazalini, filmski i televizijski glumac
Drago Metrovi Foka.
04-07. 03. Vinkovci, Zagreb, Rijeka

U dvorani Gradskog kazalita Joza Ivaki u Vinkovcima, Dokukinu Croatia i Art-kinu Croatia u Rijeci odran je 4. festival dokumentarnog rock filma DORF. Najboljim filmom po izboru irija i
publike proglaen je Prvi pravi enski zvuk Brankice Drakovi,
a posebnu nagradu irija dobio je film Radio Apokaliptiko Marka
Cvejia. Posebno priznanje za dosadanji rad dobio je redatelj
Peter Braatz.
08. 03. Zagreb

U sklopu programa EduFilm u Multimedijalnom centru SC-a odrana je projekcija filma H-8 Nikole Tanhofera uz predavanje
Nikice Gilia.
08-13. 03. Zagreb

U kinu Tukanac odrani su Dani frankofonije, revija filmova frankofonih zemalja.
10. 03. Split

Odrana je repertoarna premijera filma Neka ostane meu nama
Rajka Grlia.
13. 03. Zagreb

U 78. godini ivota umro je kazalini, filmski i televizijski glumac
Ljubomir Kapor.
14. 03. Bergamo

Na 28. meunarodnom filmskom festivalu Bergamo Film Meeting
film Kenjac Antonia Nuia osvojio je treu nagradu.
16. 03. Zagreb

U sklopu Kratkog utorka Filmskih programa u kinu Tukanac prikazan je izbor filmova produkcijske kue Bonobostudio.
19. 03. Vukovar

U dvorani Ruikine kue odrana je projekcija filmova Damira
uia.
21-27. 03. Zagreb

U kinu Gri odrana je 9. Revija amaterskog filma (RAF). Izmeu
ostalog, odrane su radionice sinkronizacije animiranog filma i
reije kratkog filma.
23-27. 03. Zagreb

U sklopu Filmskih programa u kinu Tukanac odrani su Dani
Kinoteke Makedonije.
26. 03. Rijeka

U Teatru Fenice odran je koncert filmske glazbe Zvjezdana praina orkestra Opere HNK Ivana pl. Zajca i Big Banda Josipa Forembachera.
27. 03. Zagreb

U 86. godini ivota umro je kipar, slikar, dizajner i autor animiranih filmova Aleksandar Srnec.
183
U Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog predstavljen je digitalno restaurirani film Lisinski Oktavijana Miletia.
28. 03. Zagreb

U kinu Tukanac odrana je premijera kratkometranog animiranog filma Tiina mora Vjekoslava ivkovia.
29. 03. Zagreb

U kinu Europa odrana je premijera dokumentarnog filma Lica
glumice Ana-Marije Bokor.
31. 03. Zagreb

U kinu Europa odrana je premijera video performansa Dva mukarca i jedna ena Vlaste Delimar, Antonia Gotovca Lauera i Milana
Boia.
06. 04. Rijeka

U Zajednici tehnike kulture Rijeka dodijeljena je Nagrada za
ivotno djelo Hrvatske zajednice tehnike kulture snimatelju i
djelatniku u neprofesijskom filmu Ervinu Debeucu.
06. 04. Zagreb

U sklopu Kratkog utorka Filmskih programa u kinu Tukanac prikazan je izbor filmova Kino kluba Zagreb.
06-11. 04. Zagreb

U kinodvorani Studentskog centra, kinodvorani Multimedijalnog
centra SC-a i u klubu SC-a odrani su 19. dani hrvatskog filma.
Veliku nagradu dobio je animirani film Zdenka Baia Guliver. Nagradu za reiju dobio je Marko anti za igrani film Nita osobno,
nagradu za najbolji scenarij Igor Mirkovi za igrani film Inkasator,
nagradu za najbolje glumako ostvarenje Marina Redepovi za
uloge u filmovima Crveno i Puni krug, nagradu za najbolju montau Nina Velni za igrani film pansko kontinent i Marko Metrovi
za animirani film Nespavanje ne ubija, nagradu za najbolju glazbu Dalibor Grubaevi za dokumentarni film Zajedno, nagradu
za najbolju kameru Almir Faki za igrani film amar, nagradu za
najboljeg debitanta Vladmir Gojun za reiju dokumentarnog filma Ciklusi, nagradu za najboljeg producenta Akademija dramskih
umjetnosti te posebnu nagradu eksperimentalni film Sky Spirit
Damira uia i Borisa Poljaka i animirani film Miramare Michaelle Muller. Nagradu Oktavijan Hrvatskog drutva filmskih kritiara dobili su filmovi Ljudi s mlijenog puta Miroslava Mikuljana
(dokumentarni film), Inkasator Igora Mirkovia (igrani film), Guliver Zdenka Baia i Miramare Michaelle Muller (animirani film),
Arheo 29 Vladislava Kneevia (eksperimentalni film), Hercegovina zemlja svjetlosti Mateja Metrovia (namjenski film) i Tamara
Obrovac & Rambo Amadeus Turbo funk Radislava Jovanova Gonza
(glazbeni spot). Oktavijana za ivotno djelo dobila je montaerka
Radojka Tanhofer. Nagradu Zlatna uljanica dobio je igrani film
Pola ure za baku Jure Pavlovia, nagradu Jelena Rajkovi igrani
film Crveno Sonje Taroki, a nagradu Salona odbijenih igrani film
Vie volim pse Mladena apina. U popratnom programu je odraan program Sjeanje na Vedrana amanovia, program Kuni
184
reklamni video KRV (glavnu nagradu osvojila je reklama za Gavrilovi patetu Natka Stipanieva), projekcija skate filmova Skate Pool Kino, radionice Media desk Hrvatske, eksperimentalnog
filma i filmske kritike Kritini dani, pitching forum Market ideja i
predstavljanje knjige Mate uria Kino pistola.
08-11. 04. Rovinj

U Multimedijalnom centru Rovinj odran je 2. festival etnografskog filma ETNOFILm.
62 / 2010
28. 03. Zagreb
DODACI
Kronika
08-11. 04. Varadin

U kinu Gaj, palai Herzer i Prvoj gimnaziji Varadin odran je
Internacionalni festival animiranog filma djece i mladih VAFI
VANIMIN. Glavne nagrade osvojili su filmovi Igra zemlje grupe
autora iz Hong Konga, Foto-safari Stelle Hartman i Moj najdrai
heroj Djejeg studija animacije iz Sankt Petersburga.
08.-14. 04. Velika Gorica

U Pukom otvorenom uilitu Velika Gorica odrana je revija dokumentarnih filmova.
11. 04. Zagreb

U kinu Tukanac odrana je premijera dugometranog dokumentarnog filma Tito bez maske Jakova Sedlara.
11. 04. Zagreb

U kinu Tukanac predstavljeni su filmovi i projekti Pulske filmske
tvornice.
11. 04. Rim

U sklopu Festivala nezavisnog filma u Rimu prikazan je program
suvremenih kratkih filmova splitskih autora Mediteranske teksture.
12. 04. Zagreb

U sklopu Filmskih programa u kinu Tukanac u spomen preminulog redatelja Zvonimira Berkovia prikazan je izbor njegovih
kratkometranih filmova i igrani film Putovanje na mjesto nesree.
13. 04. Zagreb

U sklopu Filmskih programa u kinu Tukanac u spomen preminulog redatelja Ante Babaje prikazan je izbor njegovih kratkometranih filmova i igrani film Izgubljeni zaviaj.
13-17. 04. Zagreb

U kinu Gri odran je ciklus filmova Irene kori Filmski tjedan
s Irenom kori.
15. 04. Zagreb

U multipleksu CineStar Zagreb pokrenut je trajni repertoarni
program nezavisnog filma Cinefest.
DODACI
Kronika
16. 04. Vukovar
01-25. 05. Zagreb
U dvorani Ruikine kue odrana je projekcija eksperimentalnog rada Endart Ivana Ladislava Galete uz komentare autora.
U kinima Europa, Tukanac, Gri, Studentski centar i bivoj zgradi Muzeja suvremene umjetnosti odran je 3. Subversive Film
Festival, posveen temi Socijalizam. Izmeu ostalog, odrana je
opsena retrospektiva jugoslavenskog filma (73 filma), retrospektiva Zagrebake kole crtanog filma te brojna predavanja,
konferencije, okrugli stolovi i paneli u kojima su sudjelovali Slavoj iek, Noam Chomsky, Michael Lebowitz, Gianni Vattimo,
Samir Amin, brojni redatelji i drugi.
17. 04. Funchal, Portugal
62 / 2010
Na 5. meunarodnom filmskom festivalu u Funchalu film Vjerujem u anele Nike Sviliia osvojio je Nagradu publike.
18. 04. Houston

Na 43. meunarodnom filmskom festivalu Worldfest igrani film
Ljubavni ivot domobrana Pava Marinkovia nagraen je Posebnom nagradom irija, a dokumentarni film Sudbina broja 13 Irene
kori dobio je Platinastu nagradu.
19. 04. Split

U multipleksu Broadway odrana je repertoarna premijera igranog filma Ljubavni ivot domobrana Pava Marinkovia.
20. 04. Zagreb

U sklopu Kratkog utorka Filmskih programa u kinu Tukanac prikazan je izbor filmova produkcijske kue Factum.
21-23. 04. Rijeka

U Art-kinu Croatia odran je program Rijeka i industrijska batina u
sklopu kojeg je odrano predavanje Zatita i restauracija audiovizualnog gradiva Carmen Lhotke i program filmova o Rijeci i njenoj
industriji iz fundusa Hrvatske kinoteke.
23. 04. Zagreb

U Muzeju Mimara odrana je javna rasprava o Zakonu o Hrvatskoj radio-televiziji.
24. 04. Linz

Na filmskom festivalu Crossing Europe film Crnci Zvonimira Juria i
Gorana Devia osvojio je nagradu za najbolji europski film.
24. 04. Sisak

U dvorani Doma kulture Kristalna kocka vedrine odran je 3.
meunarodni festival filmova o zatiti okolia Sisak Eco Film Festival (SEFF), nakon kojeg su filmovi festivala krenuli na turneju
SEFF u gostima po manjim gradovima.
03. 05. Rijeka

U Art-kinu Croatia prikazan je izbor recentnih i starih filmova
Foto-kinokluba Jadran te tribina Neprofesijsko filmsko stvaralatvo
70-ih u radnom okruenju.
04-14. 05. Zagreb

U sklopu 8. Queer Zagreb Festivala u kinu Europa odran je filmski program festivala.
09. 05. Bruxelles

Na Meunarodnom festivalu kratkog filma u Bruxellesu kratki
igrani film Tulum Dalibora Matania osvojio je glavnu nagradu.
11-12. 05. Zagreb

U Muzeju suvremene umjetnosti projekcijom recentnih hrvatskih eksperimentalnih filmova zapoeo je s radom filmski program Cro/Film/Lab.
12. 05. Meknes, Maroko

Na 10. meunarodnom festivalu animiranog filma u Meknesu
odran je program hrvatskih animiranih klasika.
12. 05. Beograd

U naselju Vraar sveano je otkrivena spomen ploa glumcu Karlu Buliu.
12-23. 05. Cannes

Na 63. canneskom meunarodnom filmskom festivalu u programu studentskih filmova Cinfondation prikazan je hrvatski animirani film Miramare Michaele Mller. Na filmskom sajmu March
du Film i u okviru programa Short Film Corner Hrvatski audiovizualni centar predstavio je hrvatsku kinematografiju, i to u
sklopu regionalnog paviljona South-East European Pavilion.
25. 04. Nica

Na 10. meunarodnom filmskom festivalu kratkometranog filma u Nici Leona Paraminski osvojila je Nagradu za najbolju ensku ulogu u kratkometranom filmu Tulum Dalibora Matania.
29. 04. Pariz

U Centru Georges Pompidou odrana je retrospektiva eksperimentalnih filmova Renate Poljak.
15. 05. Rijeka

U dvorani kino kluba Liburnija-film proslavljen je 51. roendan
Liburnija-filma otvorenjem stalnog izlobenog postava Pola stoljea Liburnija-filma te predavanjem Borisa Veliana o uvjetima i
mogunostima malih filmskih producentskih kua u Hrvatskoj.
18. 05. Split

U atriju Galerije umjetnina Split odrana je premijera dokumentarnog filma Akcija 9,99 Vlade Zrnia.
185
Kronika
23-29. 05. Zagreb

U kinu Europa odran je 4. Jewish Film Festival, posveen temi
Pravednici meu narodima. U sklopu festivala prikazan je i film
Pravednik Stepinac Jakova Sedlara te odrana filmska radionica
International Talent Workshop.
DODACI
Kreimir Kouti
FILMOGRAFIJA KINOREPERTOARA
od 4. oujka do 19. svibnja 2010.
U dvorani kinoteke Zlatna vrata i u ljetnom kinu Bavice odran

je 3. festival mediteranskog filma Split. Najboljim dugometranim filmom proglaen je film Onjak Giorgosa Lathimosa, a najboljim kratkometranim filmom Tulum Dalibora Matania. U konkurenciji festivala bili su i hrvatski dokumentarni filmovi Zajedno
Nenada Puhovskog i Potar s naslovne strane Tomislava Mria i Tomislava Topia te kratki igrani filmovi Osloboenje u 26 slika Ivana
Ramljaka i Marka kobalja i Pet lakih koraka Mie Prki.U sklopu
popratnog programa odrana je projekcija filmova Umjetnike
akademije Sveuilita u Splitu te program predavanja i radionica
FilmInkubator.
25-30. 05. Skoplje

U dvorani Kinoteke Makedonije odrani su Dani Hrvatske kinoteke u sklopu kojih je prikazan izbor filmova iz povijesti hrvatske
kinematografije.
27-29. 05. Poega

U dvorani Gradskog kazalita odran je 18. hrvatski festival jednominutnih filmova. Veliku nagradu osvojio je film Panorama
Diega Zucchija, Zlatnu plaketu Retrocesso Wagnera Jos Olimpia
Juniora, Srebrnu plaketu Other Being Mashaallaha Mohammadija,
Bronanu plaketu Bars & Tones Andre Chocrona, Specijalnu nagradu Plavog filma Dream Damira Tomia, Medalju UNICA-e film
Order is repetition of units Groga Bartha, a nagradu publike film
Kad bevme mladi Mieta apovskog. U popratnom programu premijerno je prikazan dokumentarni film Putevima vina Miroslava
Mirkovia.
31. 05. Zagreb

U sklopu objave dravnih Nagrada Vladimir Nazor, na podruju
filma nagradu za ivotno djelo dobio je redatelj Veljko Bulaji,
a godinju nagradu redatelj Branko Schmidt za igrani film Metastaze.
Aleluja! (Le missionnaire)

Francuska, 2009 pr. tvrt. Europa Corp, TF1 Films Production,
CiBy 2000, Rhne-Alpes Cinma, Canal Plus, TPS Star i Sofica Europacorp, pr. Luc Besson; izvr. pr. Eric Bassoff i Olivier Doyen sc.
Jean-Marie Bigard; r. ROGER DELATTRE; snim. Thierry Arbogast;
mt. Yves Beloniak i Julien Rey; gl. Alexandre Azaria; sgf. Hugues
Tissandier ul. Jean-Marie Bigard (Mario), David Strajmayster (Patrick/Doudi), Thiam Assatou (Nadine), Jean Dell (kapetan andarmerije), Michel Chesneau (naelnik mjesta), Benjamin Feitelson
(Roger), Jean-Gilles Barbier (Andr), Sidney Wernicke (otac Philibert), Philippe Faure (biskup), Franois Siener (Giancarlo), Lucie
Lucas (Sarah), Arthur Chazal (Lucien), Camille De Pazzis (djevojka), Julia Molkhou (djevojka), Liina Brunelle (djevojka) 91 min.
Alisa u zemlji udesa (Alice in Wonderland)

SAD, 2010 IGRANO-ANIMIRANI stud. Walt Disney Pictures; pr.
tvrt. Roth Films, The Zanuck Company i Team Todd; pr. Joe Roth,
Jennifer i Suzanne Todd i Richard D. Zanuck; izvr. pr. Chris Lebenzon i Peter M. Tobyansen sc. Linda Woolverton (nadahnut romanima Alisa u zemlji udesa i Alisa s one strane ogledala); r. TIM
BURTON; snim. Dariusz Wolski; mt. Chris Lebenzon; gl. Danny
Elfman; sgf. Tim Browning, Todd Cherniawsky, Stefan Dechant,
Andrew L. Jones, Mike Stassi i Christina Ann Wilson; kgf. Colleen
Atwood ul. Mia Wasikowska (Alisa), Johnny Depp (Ludi Klobuar), Helena Bonham Carter (Crvena kraljica), Anne Hathaway (Bijela kraljica), Crispin Glover (Stayne, Vitez od srca), Matt Lucas
(Tweedledee / Tweedledum), Marton Csokas (Charles Kingsleigh),
Tim Pigott-Smith (lord Ascot), John Hopkins (Lowell), Eleanor
Gecks (Faith Chattaway), Eleanor Tomlinson (Fiona Chattaway)
glas. Stephen Fry (Cerigradski maak), Michael Sheen (Bijeli zec),
Alan Rickman (Plava gusjenica), Barbara Windsor (puh), Paul Whitehouse (Oujski zec), Timothy Spall (Bayard) 108 min.
Antikrist (Antichrist)
Danska, Njemaka, Francuska, vedska, Italija i Poljska, 2009
pr. tvrt. Zentropa Entertainments, Zentropa International Kln,
Slot Machine, Memfis Film, Trollhttan Film AB, Filmstiftung
Nordrhein-Westfalen, Lucky Red, Zentropa International Poland,
Danmarks Radio (DR), Arte France Cinma, ZDF/Arte, ARTE, Film
i Vst, Sveriges Television (SVT), CNC, Canal Plus, Det Danske Filminstitut, Deutsche Filmfrderfonds (DFFF), Liberator Productions, Nordisk Film- & TV-Fond, Polski Instytut Sztuki Filmowej,
Svenska Filminstitutet i Zweites Deutsches Fernsehen (ZDF); pr.
Meta Louise Foldager; izvr. pr. Peter Garde i Peter Aalbk Jensen sc. Lars von Trier; r. LARS VON TRIER; snim. Anthony Dod
186
62 / 2010
24-30. 05. Split
DODACI
Filmografija kinorepertoara
Mantle; mt. sa Mossberg i Anders Refn; sgf. Tim Pannen ul.

Willem Dafoe (On), Charlotte Gainsbourg (Ona) i Storm Acheche
Sahlstrm (Nic) 108 min.
62 / 2010
Bijela vrpca (Das weisse Band - Eine deutsche

Kindergeschichte)
Austrija, Njemaka, Francuska i Italija, 2009 pr. tvrt. X-Filme Creative Pool, Wega Film, Les Films du Losange, Lucky Red i Canal
Plus uz potporu Medienboard Berlin-Brandenburg, Mitteldeutsche Medienfrderung, German Federal Film Board, Mini-Trait
Franco-Canadien, Deutsche Filmfrderfonds, Austrian Film Institute, Vienna Film Financing Fund, Ministre de la Culture et de la
Communication, Eurimages pr. Stefan Arndt, Veit Heiduschka,
Michael Katz, Margaret Mngoz i Andrea Occhipinti; izvr. pr. Michael Katz sc. Michael Haneke (prema vlastitoj ideji); r. MICHAEL HANEKE; snim. Christian Berger; mt. Monika Willi; sgf. Anja
Mller; kgf. Moidele Bickel ul. Christian Friedel (uitelj), Leonie
Benesch (Eva), Ulrich Tukur (barun), Ursina Lardi (barunica), Fion
Mutert (Sigi), Burghart Klauner (pastor), Steffi Khnert (pastorova ena), Maria-Victoria Dragus (Klara), Leonard Proxauf (Martin),
Levin Henning (Adolf), Johanna Busse (Margarete), Thibault Sri
(Gustav), Janina Fautz (Erna), Enno Trebs (Georg), Theo Trebs (Ferdinand), Rainer Bock (lijenik), Susanne Lothar (primalja), Roxane
Duran (Anna), Miljan Chatelain (Rudolf), Birgit Minichmayr (Frieda), Sebastian Hlk (Max), Kristina Kneppek (Else), Stephanie
Amarell (Sophie), Bianca Mey (Paula), Aaron Denkel (Kurti), Mika
Ahrens (Willi) 144 min.
Crazy Heart
SAD, 2009 pr. tvrt. Fox Searchlight Pictures, Informant Media
i Butcher's Run Films pr. T-Bone Burnett, Judy Cairo, Rob Carliner, Scott Cooper, Robert Duvall; izvr. pr. Leslie Belzberg, Eric
Brenner, Jeff Bridges i Michael A. Simpson sc. Scott Cooper
(prema istoimenome romanu Thomasa Cobba); r. SCOTT COOPER; snim. Barry Markowitz; mt. John Axelrad i Jeffrey Ford; gl.
Stephen Bruton i T-Bone Burnett; sgf. Ben Zeller; kgf. Doug Hall
ul. Jeff Bridges (Bad Blake), James Keane (menader), Anna Felix
(konobarica), Paul Herman (Jack Greene), Tom Bower (Bill Wilson), Ryan Bingham (Tony), Beth Grant (Jo Ann), Rick Dial (Wesley
Barnes), Maggie Gyllenhaal (Jean Craddock), Debrianna Mansini
(Ann), Jerry Handy (kauboj), Jack Nation (Buddy Craddock), Ryil
Adamson (Ralphie), J. Michael Oliva (Bear), David Manzanares
(Nick), Colin Farrell (Tommy Sweet), William Marquez (lijenik),
Robert Duvall (Wayne) 112 min.
Cure biraju (Leap Year)

SAD, Irska, 2010 stud. Universal Pictures; pr. tvrt. Spyglass Entertainment, Birnbaum/Barber, BenderSpink i Octagon Films; pr.
Gary Barber, Chris Bender, Roger Birnbaum, Jonathan Glickman
i Jake Weiner; izvr. pr. Su Armstrong i J.C. Spink sc. Deborah
Kaplan i Harry Elfont; r. ANAND TUCKER; snim. Newton Thomas
Sigel; mt. Nick Moore; gl. Randy Edelman; sgf. Colman Corish,
Irene O'Brien, Anna Rackard i Brendan Rankin; kgf. Eimer Ni Mhaoldomhnaigh ul. Amy Adams (Anna Brady), Matthew Goode
(Declan), Adam Scott (Jeremy), John Lithgow (Jack Brady), Noel

O'Donovan (Seamus), Tony Rohr (Frank), Pat Laffan (Donal), Alan
Devlin (Joe), Ian McElhinney (sveenik), Dominique McElligott
(mladenka), Mark O'Regan (kapetan), Maggie McCarthy (Eileen),
Peter O'Meara (Ron), Macdara Fatharta (otac Malone), Kaitlin
Olson (Libby), Liza Ross (Edith), Marcia Warren (Adele), Michael J.
Reynolds (Jerome), Ben Caplan (Realtor), Catherine Walker (Kaleigh), Michael FitzGerald (Fergus), Brian Milligan (Bobbo), Flaminia
Cinque (Carla), Vincenzo Nicoli (Stefano) 100 min.
Daybreakers
SAD, Australija, 2009 stud. Lionsgate; pr. tvrt. Australian Film
Finance Corporation, Paradise, The Pacific Film and Television
Commission i Furst Films pr. Chris Brown, Bryan Furst i Sean
Furst; izvr. pr. Peter Block sc. Michael i Peter Spierig; r. MICHAEL
i PETER SPIERIG; snim. Ben Nott; mt. Matt Villa; gl. Christopher
Gordon; sgf. Bill Booth; kgf. George Liddle ul. Ethan Hawke
(Edward Dalton), Harriet Minto-Day (Lisa Barrett), Claudia Karvan
(Audrey Bennett), Willem Dafoe (Lionel 'Elvis' Cormac), Damien
Garvey (senator Westlake), Michael Dorman (Frankie Dalton), Sahaj Dumpleton (vampir beskunik), Sam Neill (Charles Bromley),
Allan Todd (poslovni ovjek), Gabriella Di Labio (poslovna ena),
Isabel Lucas (Alison Bromley), Jay Laga'aia (senator Turner) 98
min.
22 Bullets (L'immortel)
Francuska, 2010 pr. tvrt. Europa Corp, TF1 Films Production,
Marie Coline Films, SMTS, Canal Plus, CinCinma i Sofica Europacorp; pr. Luc Besson i Pierre-Ange Le Pogam; izvr. pr. Didier
Hoarau sc. Eric Assous, Richard Berry, Alexandre de La Patellire
i Mathieu Delaporte (prema istoimenome romanu Franza-Oliviera
Giesberta); r. RICHARD BERRY; snim. Thomas Hardmeier; mt. Camille Delamarre; gl. Klaus Badelt; sgf. Philippe Chiffre; kgf. Carine
Sarfati ul. Jean Reno (Charly Matte), Kad Merad (Tony Zacchia),
Gabriella Wright (Yasmina Telaa), Richard Berry (Aurelio Rampoli),
Marina Fos (Marie Goldman), Jean-Pierre Darroussin (Martin Beaudinard), Fani Kolarova (Christelle Mattei), Claude Gensac (Mme
Fontarosa), Venantino Venantini (Padovano), Moussa Maaskri (Karim), Catherine Samie (Stella Matte), Jessica Forde (Clothilde),
Carlo Brandt (Fontarosa), Daniel Lundh (Malek Telaa), Philippe
Magnan (Pothey), Dominique Thomas (Papalardo), Max Baissette
de Malglaive (Anatole Matte), Luc Palun (Pascal Vasetto), Lucie
Phan (Pat), Martial Bezot (Frank Rabou) 115 min.
Fantastini gospodin Lisac (Fantastic Mr. Fox)

SAD, V. Britanija ANIMIRANI stud. Twentieth Century Fox Film
Corporation; pr. tvrt. Indian Paintbrush, Regency Enterprises i
American Empirical Pictures; pr. Allison Abbate, Wes Anderson,
Jeremy Dawson i Scott Rudin; izvr. pr. Arnon Milchan i Steven M.
Rales sc. Wes Anderson i Noah Baumbach (prema istoimenome
romanu Roalda Dahla); r. WES ANDERSON; snim. Tristan Oliver;
mt. Ralph Foster, Stephen Perkins i Andrew Weisblum; gl. Alexandre Desplat; sgf. Francesca Berlingieri Maxwell glas. George
Clooney (gosp. Fox), Meryl Streep (ga Fox), Jason Schwartzman
187
Iron Man 2
Urugvaj, Argentina, Njemaka, panjolska, 2009 pr. tvrt. Ctrl Z

Films, Rizoma Films, Pandora Filmproduktion, Ibermedia, Montevideo Socio Audiovisual i IDTV Film; pr. Fernando Epstein; izvr.
pr. Agustina Chiarino i Fernando Epstein sc. Adrin Biniez; r.
ADRIN BINIEZ; snim. Arauco Hernndez Holz; sgf. Alejandro
Castiglioni ul. Fernando Alonso (Julio), Diego Artucio (Omar),
Fabiana Charlo (Mariela), Andrs Gallo (Fidel), Federico Garca
(Matas), Nstor Guzzini (Toms), Esteban Lago (Gustavo), Ernesto
Liotti (Danilo), Carlos Lissardy (Kennedy), Nacho Mendy (Miguel)
84 min.
SAD, 2010 stud. Paramount Pictures i Marvel Studios; pr. tvrt.

Marvel Entertainment i Fairview Entertainment; pr. Kevin Feige;
izvr. pr. Louis D'Esposito, Susan Downey, Jon Favreau, Alan Fine,
Stan Lee, David Maisel i Denis L. Stewart sc. Justin Theroux
(nadahnuto istoimenim stripom); r. JON FAVREAU; snim. Matthew
Libatique; mt. Dan Lebental i Richard Pearson; gl. John Debney;
sgf. Page Buckner, Michael E. Goldman, David F. Klassen i Suzan
Wexler; kgf. Mary Zophres ul. Robert Downey Jr. (Tony Stark),
Don Cheadle (pukovnik James 'Rhodey' Rhodes), Scarlett Johansson (Natalie Rushman/Natasha Romanoff), Gwyneth Paltrow (Pepper Potts), Sam Rockwell (Justin Hammer), Mickey Rourke (Ivan
Vanko), Samuel L. Jackson (Nick Fury), Clark Gregg (agent Coulson), John Slattery (Howard Stark), Jon Favreau (Happy Hogan),
Paul Bettany (Jarvis/glas), Kate Mara (U.S. Marshal), Leslie Bibb
(Christine Everhart), Garry Shandling (senator Stern), Christiane
Amanpour (Christiane Amanpour), Philippe Bergeron (detektiv Lemieux), Tim Guinee (bojnik Allen), Eric L. Haney (general Meade),
Yevgeni Lazarev (Anton Vanko) 124 min.
Hvala ti za ljubav (Remember Me)
Iz Pariza s ljubavlju (From Paris with Love)
SAD, 2010 pr. tvrt. Summit Entertainment i Underground Films

and Management; pr. Trevor Engelson i Nick Osborne; izvr. pr.
Carol Cuddy i Robert Pattinson sc. Will Fetters; r. ALLEN COULTER; snim. Jonathan Freeman; mt. Andrew Mondshein; gl. Marcelo Zarvos; sgf. Scott P. Murphy; kgf. Susan Lyall ul. Caitlyn Rund
(jedanaesetogodinja Alyssa Craig), Moiss Acevedo (Mugger),
Noel Rodriguez (Mugger), Kevin P. McCarthy (policijski zapovjednik), Chris Cooper (narednik Neil Craig), Robert Pattinson (Tyler
Hawkins), Lena Olin (Diane Hirsch), Gregory Jbara (Les Hirsch),
Ruby Jerins (Caroline Hawkins), Pierce Brosnan (Charles Hawkins),
Angela Pietropinto (konobarica), Tate Ellington (Aidan Hall), David
Deblinger (profesor), Emilie de Ravin (Ally Craig), Meghan Markle
(Megan) 113 min.
Francuska, 2010 pr. tvrt. Europa Corp, M6 Films, Grive Productions, Apipoula, Canal Plus uz uee TPS Star i JTP Films; pr. Luc
Besson, India Osborne i Virginie Silla; izvr. pr. Anson Downes i Linda Favila sc. Adi Hasak (prema ideji Luca Bessona); r. PIERRE MOREL; snim. Michel Abramowicz; mt. Frdric Thoraval; gl. David
Buckley; sgf. Jacques Bufnoir; kgf. Olivier Briot ul. John Travolta
(Charlie Wax), Jonathan Rhys Meyers (James Reece), Kasia Smutniak (Caroline), Richard Durden (ambasador Bennington), Yin Bing
(M. Wong), Amber Rose Revah (Nichole), Eric Godon (ministar),
Chems Dahmani (Rashid), Sami Darr (svodnik), Julien Hagnery (kineski odrpanac), Mostfa Stiti (Dir Yasin) 92 min.
Gigante
Jack i Jill (Jusqu' toi)

Invictus
SAD, 2009 stud. Warner Bros. Pictures; pr. tvrt. Spyglass Entertainment, Revelations Entertainment, Mace Neufeld Productions
i Malpaso Productions; pr. Clint Eastwood, Robert Lorenz, Lori
McCreary i Mace Neufeld; izvr. pr. Gary Barber, Roger Birnbaum,
Morgan Freeman i Tim Moore sc. Anthony Peckham (prema
knjizi Johna Carlina Playing the Enemy: Nelson Mandela and the
Game that Made a Nation); r. CLINT EASTWOOD; snim. Tom Stern;
mt. Joel Cox i Gary Roach; gl. Kyle Eastwood i Michael Stevens;
sgf. Tom Hannam i Jonathan Hely-Hutchinson; kgf. Deborah Hopper i Daryl Matthee ul. Morgan Freeman (Nelson Mandela),
Matt Damon (Franois Pienaar), Tony Kgoroge (Jason Tshabalala),
Patrick Mofokeng (Linga Moonsamy), Matt Stern (Hendrick Booyens), Julian Lewis Jones (Etienne Feyder), Adjoa Andoh (Brenda
Mazibuko), Marguerite Wheatley (Nerine), Leleti Khumalo (Mary),
Patrick Lyster (gosp. Pienaar), Penny Downie (ga Pienaar), Sibongile Nojila (Eunice), Bonnie Henna (Zindzi), Shakes Myeko (ministar sporta), Dan Robbertse (Boer) 134 min.
188
Kanada, Francuska, 2009 pr. tvrt. Yum, Quad Productions,

Remstar Productions, Studio 37, Mars films, TF1 Films Production uz uee Canala Plus, CinCinma i podrpku i Angoa-Agicoa;
pr. Bruno Chiche, Nicolas Duval-Adassovsky, Maxime Rmillard,
Andr Rouleau, Yann Zenou; izvr. pr. Justin Bartha sc. Jennifer
Devoldre; r. JENNIFER DEVOLDRE; snim. Arnaud Potier; gl. Gonzales; sgf. Herv Gallet; kgf. Alix Deschamps ul. Mlanie Laurent (Chloe), Justin Bartha (Jack), Valrie Benguigui (Myriam), Billy
Boyd (Rufus), Maurice Bnichou (recepcionar), Graldine Nakache
(Jose), Yvon Back (Didier), Dorothe Berryman (Jackova majka), Jessica Par (Liza), Jackie Berroyer (Chloov otac), Eric Berger
(Jrme), Ari Elmaleh (Pedro), Andrew Greenough (Pat) 80 min.
Jednostavno savrena (She's Out of My League)

SAD, 2010 stud. DreamWorks SKG; pr. tvrt. Mosaic Media Group; pr. Eric L. Gold, David B. Householter i Jimmy Miller; izvr. pr.
George Gatins sc. Sean Anders i John Morris; r. JIM FIELD SMITH; snim. Jim Denault; mt. Dan Schalk; gl. Michael Andrews; sgf.
Jim Gloster; kgf. Molly Maginnis ul. Jay Baruchel (Kirk), Alice
Eve (Molly), T.J. Miller (Stainer), Mike Vogel (Jack), Nate Torrence
62 / 2010
(Ash), Bill Murray (Badger), Wallace Wolodarsky (Kylie), Eric Chase Anderson (Kristofferson Silverfox), Michael Gambon (Franklin
Bean), Willem Dafoe (takor), Jarvis Cocker (Petey), Wes Anderson
(Lasica), Karen Duffy (Linda Otter), Robin Hurlstone (Walter Boggis), Hugo Guinness (Nathan Bunce), Helen McCrory (ga Bean),
Juman Malouf (Agnes) 87 min.
DODACI
62 / 2010
DODACI
(Devon), Lindsay Sloane (Marnie), Kyle Bornheimer (Dylan), Jessica St. Clair (Debbie), Krysten Ritter (Patty), Debra Jo Rupp (ga
Kettner), Adam LeFevre (gosp. Kettner), Kim Shaw (Katie), Jasika
Nicole (Wendy), Geoff Stults (Cam), Hayes MacArthur (Ron), Andrew Daly (gosp. Fuller), Sharon Maughan (ga McCleish), Trevor
Eve (gosp. McCleish), Adam Tomei (Randy), Robin Shorr (Tina Jordan) 104 min.
Kako izdresirati zmaja (How to Train Your Dragon)

SAD, 2009 ANIMIRANI stud. DreamWorks Animation; pr. tvrt.
Mad Hatter Entertainment, Mad Hatter Films i Vertigo Entertainment; pr. Bonnie Arnold; izvr. pr. Kristine Belson i Tim Johnson
sc. William Davies, Dean DeBlois i Chris Sanders (prema istoimenome romanu Cressida Cowella); r. DEAN DE BLOIS i CHRIS
SANDERS; mt. Maryann Brandon i Darren T. Holmes; gl. John
Powell; sgf. Pierre-Olivier Vincent glas. Jay Baruchel (Hiccup),
Gerard Butler (Stoick), Craig Ferguson (Gobber), America Ferrera
(Astrid), Jonah Hill (Snotlout), Christopher Mintz-Plasse (Fishlegs),
T.J. Miller (Tuffnut), Kristen Wiig (Ruffnut), Robin Atkin Downes
(Ack), Philip McGrade (Starkard) 98 min.
Kick Ass
SAD, V. Britanija, 2010 stud. Marvel Studios; pr. tvrt. Plan B Entertainment; pr. Adam Bohling, Tarquin Pack, Brad Pitt, David Reid,
Kris Thykier i Matthew Vaughn; izvr. pr. Jeremy Kleiner, Stephen
Marks, Mark Millar i John Romita Jr. sc. Jane Goldman i Matthew
Vaughn (prema istoimenome stripu Marka Millara i Johna Romitaa
Jr); r. MATTHEW VAUGHN; snim. Ben Davis; mt. Eddie Hamilton,
Jon Harris i Pietro Scalia; gl. Marius De Vries, Ilan Eshkeri, Henry
Jackman i John Murphy; sgf. Joe Howard, John King i Sarah Stuart; kgf. Sammy Sheldon ul. Aaron Johnson (Dave Lizewski/KickAss), Garrett M. Brown (gosp. Lizewski), Clark Duke (Marty), Evan
Peters (Todd), Deborah Twiss (ga Zane), Lyndsy Fonseca (Katie
Deauxma), Sophie Wu (Erika Cho), Elizabeth McGovern (ga Lizewski), Christopher Mintz-Plasse (Chris D'Amico/Red Mist), Stu
'Large' Riley (Huge Goon), Mark Strong (Frank D'Amico), Michael
Rispoli (Big Joe), Randall Batinkoff (Tre Fernandez), Dexter Fletcher (Cody), Chloe Moretz (Mindy Macready/Hit-Girl), Nicolas
Cage (Damon Macready/Big Daddy), Yancy Butler (Angie D'Amico),
Omari Hardwick (narednik Marcus Williams) 117 min.
Legija (Legion)
SAD, 2010 pr. tvrt. Bold Films; pr. David Lancaster i Michel Litvak; izvr. pr. Jonathan Rothbart i Gary Michael Walters sc. Peter
Schink i Scott Stewart; r. SCOTT STEWART; snim. John Lindley;
mt. Steven Kemper; gl. John Frizzell; sgf. Jeff Higinbotham; kgf.
Wendy Partridge ul. Paul Bettany (Michael), Lucas Black (Jeep
Hanson), Tyrese Gibson (Kyle Williams), Adrianne Palicki (Charlie),
Kevin Durand (Gabriel), Jon Tenney (Howard Anderson), Willa Holland (Audrey Anderson), Kate Walsh (Sandra Anderson), Charles
S. Dutton (Percy Walker), Dennis Quaid (Bob Hanson), Jeanette
Miller (Gladys Foster), Cameron Harlow (Minivan Boy), Doug Jones (Ice Cream Man), Josh Stamberg (Burton), Yancey Arias (Estevez) 100 min.
Lovac na glave (The Bounty Hunter)

SAD, 2010 stud. Columbia Pictures; pr. tvrt. Relativity Media,
Original Film i Madhouse Entertainment; pr. Neal H. Moritz; izvr.
pr. Ryan Kavanaugh, Donald J. Lee Jr, Ori Marmur, Robyn Meisinger sc. Sarah Thorp; r. ANDY TENNANT; snim. Oliver Bokelberg;
mt. Troy Takaki; gl. George Fenton; sgf. Jane Musky; kgf. Sophie
Carbonell ul. Gerard Butler (Milo Boyd), Jennifer Aniston (Nicole
Hurley), Gio Perez (ujak Sam), Joel Garland (Dwight), Jason Kolotouros (Gelman), Matt Malloy (Gary), Jason Sudeikis (Stewart),
Adam Rose (Jimmy), Christine Baranski (Kitty Hurley), Dorian Missick (Bobby), David Costabile (Arthur), Lynda Gravatt (sutkinja),
Peter Greene (Mahler), Jeff Garlin (Sid), Siobhan Fallon (Teresa),
Jayne Houdyshell (Landlady), Cathy Moriarty (Irene), Ritchie Coster (Ray), Mark Budd (Stickman) 110 min.
Ljubavni ivot domobrana

Hrvatska, 2009 pr. tvrt. Alka film i Hrvatska radiotelevizija; pr.
Jozo Patljak sc. Pavo Marinkovi; r. PAVO MARINKOVI; snim.
Vedran amanovi; mt. Dubravko Slunjski; gl. Hrvoje Crni Boxer;
sgf. Velimir Domitrovi; kgf. Branka Tkalec ul. Nenad Cvetko
(Saa), Dijana Viduin (Ines), Sinia Popovi (Mladen), Jan Budar
(Honza), Filip ovagovi (Filip), Zoran ubrilo (Braco), Frane Periin (general), Damir aban (Pero), Slobodan Milovanovi (Keko),
Marinko Prga (Miki), Tono Lonza (Sain otac), Asja Jovanovi (Saina mater), Sandra Lonari (Marijana), Milan Pletina (Stanko),
Milan trlji (urednik), Robert Kurbaa (Gogo), Svetlana Patafta
(Nensi), Nikola rek (Luka), Jasmin Telalovi (konobar kod Mladena), Sinia Braji (konobar kod Brace) 85 min.
Mlijeko tuge (La teta asustada)

Peru, panjolska, 2009 pr. tvrt. Institut Catal de les Indstries
Culturals, Ministerio de Educacin y Cultura, Obern Cinematogrfica, Televisi de Catalunya, Televisin Espaola, Vela Producciones i Wanda Visin S.A; pr. Antonio Chavarras, Claudia Llosa
i Jos Mara Morales sc. Claudia Llosa; r. CLAUDIA LLOSA; snim.
Natasha Braier; mt. Frank Gutirrez; gl. Selma Mutal; sgf. Patricia
Bueno i Susana Torres; kgf. Ana Villanueva ul. Magaly Solier (Fausta), Susi Snchez (Ada), Efran Sols (No), Brbara Lazn (Perpetua), Delci Heredia (Carmela), Karla Heredia (Severina), Fernando Caycho (Melvin), Miller Revilla Chengay (Melvincito), Spencer
Salazar (Jonathan), Summy Lapa (Chicho), Mara del Pilar Guerrero
(Mxima), Leandro Mostorino (Jhonny), Anita Chaquiri (Abuela),
Edward Llungo (Marcos), Daniel Nez (Amadeo) 95 min.
Mostar United
Italija, Slovenija, 2009 DOKUMENTARNI pr. tvrt. Stefilm produkcija, Petra Pan Film Produktion u suradnji sa Lichtpunt, YLE
FST, NRK, RTV BiH, RTV Slovenija, TSI; pr. Edoardo Fracchia i Petra Selikar; izvr. pr. Elena Filippini i Stefano Tealdi sc. Claudia
Tosi; r. CLAUDIA TOSI; snim. Brand Ferro; mt. Rasmus Hgdall
Mlgaard; gl. Daniele Rossi 73 min.
189
Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Austrija, Njemaka, 2010 pr.

tvrt. Deblokada, Coop99 Filmproduktion, Pandora Filmproduktion i Ziva Produkcija uz podrku Eurimagesa, Ministarstva kulture
Kantona Sarajevo, Fondacija za kinematografiju Sarajevo, Austrian Film Institute, Medienboard Berlin-Brandenburg, Filmfonds
Wien, Mitteldeutsche Medienfrderung, Hrvatski audiovizualni
centar, Sarajevo grad filma pr. Barbara Albert, Karl Baumgartner,
Raimond Goebel, Damir Ibrahimovi, Leon Luev i Bruno Wagner
sc. Jasmila bani; r. JASMILA BANI; snim. Christine A. Maier;
mt. Niki Mossbck; gl. Brano Jakubovi; sgf. Amir Vuk; kgf. Lejla
Hodi ul. Zrinka Cvitei (Luna), Leon Luev (Amar), Ermin Bravo (Bahrija), Mirjana Karanovi (Nadja), Marija Kohn (Lunina baka),
Nina Violi (Sejla), Sebastian Cavazza (Dejo), Jasna Beri (lijenica),
Izudin Bajrovi (Jusuf), Luna Mijovic (Dija) 100 min.
Na rubu tame (Edge of Darkness)

SAD, V. Britanija, 2010 stud. Warner Bros. Pictures; pr. tvrt. GK
Films, BBC Films i Icon Productions; pr. Tim Headington, Graham
King i Michael Wearing; izvr. pr. Gail Lyon, Danton Rissner, David
M. Thompson, E. Bennett Walsh i Suzanne Warren sc. William
Monahan i Andrew Bovell (nadahnuto istoimenom tv-serijom
Troya Kennedyja-Martina); r. MARTIN CAMPBELL; snim. Phil Meheux; mt. Stuart Baird; gl. Howard Shore; sgf. Greg Berry, Mark
Satterlee i Suzan Wexler; kgf. Lindy Hemming ul. Mel Gibson
(Thomas Craven), Ray Winstone (Jedburgh), Danny Huston (Jack
Bennett), Bojana Novakovi (Emma Craven), Shawn Roberts (David Burnham), David Aaron Baker (Millroy), Jay O. Sanders (Bill
Whitehouse), Denis O'Hare (Moore), Damian Young (senator Jim
Pine), Caterina Scorsone (Melissa), Frank Grillo (agent), Wayne
Duvall (ef policije), Gbenga Akinnagbe (detektiv Darcy Jones),
Gabrielle Popa (Emma kao mala), Paul Sparks (policijski detektiv
iz Northamptona), Christy Scott Cashman (detektivkaVicki Hurd)
117 min.
Neka ostane meu nama

Hrvatska, Srbija i Slovenija, 2010 pr. tvrt. Mainframe Productions, Yodi Movie Craftsman, Studio Maj uz podrku Ministarstva
kulture Republike Hrvatske, Hrvatska radiotelevizije, Ministarstva
za kulturu Republike Srbije, Filmskog sklada Republike Slovenije
i Eurimagesa; pr. Igor Nola sc. Rajko Grli i Ante Tomi; r. RAJKO
GRLI; snim. Slobodan Trnini; mt. Andrija Zafranovi; gl. Alan
Bjelinski i Alfi Kabiljo; sgf. Ivo Hunjak; kgf. Blanka Budak ul.
Miki Manojlovi (Nikola), Bojan Navojec (Braco), Ksenija Marinkovi (Marta), Daria Lorenci (Anamarija), Nataa Dori (Latica),
Nina Ivaniin (Davorka), Buga Simi (Maja), ivko Anoi (Nino),
Kreimir Miki (Jura), Ivana Roi (Tamara), Helena Buljan (Lada),
Nikola rek (Luka), Dora Poli (Milka), Miljenko Brlei (dr. kegro), Iva Mihali (Divna) 87 min.
Neka ue onaj pravi (Lt den rtte komma in)

vedska, 2008 pr. tvrt. EFTI (presents) Sandrew Metronome Distribution Sverige AB, Filmpool Nord, Sveriges Television, WAG,
The Chimney Pot, Fido Film AB i Ljudligan i uz uee Canala
190
Plus; pr. Carl Molinder i John Nordling sc. John Ajvide Lindqvist
(prema istoimenome vlastitome romanu); r. TOMAS ALFREDSON;
snim. Hoyte Van Hoytema; mt. Tomas Alfredson i Dino Jonster;
gl. Johan Sderqvist; sgf. Eva Norn; kgf. Maria Strid ul. Kre
Hedebrant (Oskar), Lina Leandersson (Eli), Per Ragnar (Hkan),
Henrik Dahl (Erik), Karin Bergquist (Yvonne), Peter Carlberg (Lacke), Ika Nord (Virginia), Mikael Rahm (Jocke), Karl-Robert Lindgren
(Gsta), Anders T. Peedu (Morgan), Pale Olofsson (Larry), Patrik
Rydmark (Conny), Johan Smnes (Andreas), Mikael Erhardsson
(Martin), Rasmus Luthander (Jimmy) 115 min.
Otok Shutter (Shutter Island)

SAD, 2010 stud. Paramount Pictures; pr. tvrt. Phoenix Pictures,
Sikelia Productions i Appian Way; pr. Brad Fischer, Mike Medavoy,
Arnold Messer i Martin Scorsese; izvr. pr. Chris Brigham, Laeta
Kalogridis, Dennis Lehane, Gianni Nunnari i Louis Phillips sc.
Laeta Kalogridis (prema istoimenome romanu Dennisa Lehanea);
r. MARTIN SCORSESE; snim. Robert Richardson; mt. Thelma Schoonmaker; sgf. Max Biscoe, Robert Guerra i Christina Ann Wilson;
kgf. Sandy Powell ul. Leonardo DiCaprio (Teddy Daniels), Mark
Ruffalo (Chuck Aule), Ben Kingsley (dr. Cawley), Max von Sydow
(dr. Naehring), Michelle Williams (Dolores Chanal), Emily Mortimer (Rachel 1), Patricia Clarkson (Rachel 2), Jackie Earle Haley (George Noyce), Ted Levine (Warden), John Carroll Lynch (zamjenik
Warden McPherson), Elias Koteas (Laeddis), Robin Bartlett (Bridget Kearns), Christopher Denham (Peter Breene), Nellie Sciutto
(sestra Marino), Joseph Sikora (Glen Miga) 138 min.
Percy Jackson i Olimpijci: Kradljivac gromova (Percy Jackson

& the Olympians: The Lightning Thief)
Kanada, SAD, 2010 pr. tvrt. Fox 2000 Pictures, 1492 Pictures,
Imprint Entertainment, Sunswept Entertainment i TCF Vancouver
Productions; pr. Michael Barnathan, Mark Morgan, Guy Oseary,
Mark Radcliffe i Karen Rosenfelt izvr. pr. Thomas M. Hammel
sc. Craig Titley (prema istoimenome romanu Ricka Riordana);
r. CHRIS COMUBUS; snim. Stephen Goldblatt; mt. Peter Honess;
gl. Christophe Beck; sgf. Ross Dempster, Dan Hermansen, James
Steuart, Sandi Tanaka i Greg Venturi; kgf. Rene April ul. Logan
Lerman (Percy Jackson), Brandon T. Jackson (Grover Underwood), Alexandra Daddario (Annabeth), Jake Abel (Luke), Sean Bean
(Zeus), Pierce Brosnan (gosp. Brunner/Chiron), Steve Coogan
(Had), Rosario Dawson (Perzefona), Melina Kanakaredes (Atena),
Catherine Keener
(Sally Jackson), Kevin McKidd (Posejdon),
Joe Pantoliano (Gabe Ugliano), Uma Thurman (Meduza), Maria Olsen (ga Dodds/Furija), Julian Richings, (Ferryman) 118 min.
Plan B (The Back-up Plan)

SAD, 2010 pr. tvrt. CBS Films i Escape Artists; pr. Todd Black, Jason Blumenthal i Steve Tisch; izvr. pr. David J. Bloomfield i Rodney
Liber sc. Kate Angelo; r. ALAN POUL; snim. Xavier Prez Grobet;
mt. Priscilla Nedd-Friendly; gl. Stephen Trask; sgf. Priscilla Elliott;
kgf. Karen Patch ul. Jennifer Lopez (Zoe), Alex O'Loughlin (Stan),
Michaela Watkins (Mona), Eric Christian Olsen (Clive), Noureen
DeWulf (Daphne), Melissa McCarthy (Carol), Tom Bosley (Arthur),
62 / 2010
Na putu
DODACI
DODACI
Maribeth Monroe (Lori), Danneel Harris (Olivia), Robert Klein (dr.

Scott Harris), Linda Lavin (Nana), Carlease Burke (Tabitha), Adam
Rose (Louie), Cesar Millan (Cesar Millan), Peggy Miley (Shirley),
Sadie May Beebe (Dakota), Logan Lauriston (Mack) 106 min.
62 / 2010
Planet 51
panjolska, SAD, V. Britanija, 2009 ANIMIRANI pr. tvrt. Ilion
Animation, HandMade Films i Antena 3 Films; pr. Guy Collins i
Ignacio Prez Dolset; izvr. pr. Mercedes Gamero, Ricardo Garca
Arrojo, Peter D. Graves, Albie Hecht, Stephen Margolis, Albert
Martinez Martin, Patrick Meehan, Javier Prez Dolset, Juan Antonio Prez Ramrez, Mercedes Rey, Jose A. Rodriguez i Michael
Ryan sc. Joe Stillman; r. JORGE BLANCO, JAVIER ABAD i MARCOS MARTNEZ; mt. Alex Rodrguez; gl. James Seymour Brett;
sgf. Fernando Jurez glas. Dwayne Johnson (kapetan Charles T.
Baker), Jessica Biel (Neera), Justin Long (Lem), Gary Oldman (general Grawl), Seann William Scott (Skiff), John Cleese (professor
Kipple), Freddie Benedict (Eckle), Alan Marriott (Glar), Mathew
Horne (vojnik Vesklin), James Corden (vojnik Vernkot) 91 min.
dan, Oleg Mutu i Alexandru Sterian; mt. Dana Bunescu, Theodora

Penciu i Ioana Uricaru; gl. Hanno Hfer i Laco Jimi; sgf. Cezara
Armasu, Dana Istrate, Simona Paduretu i Mihaela Poenaru; kgf.
Brandusa Ioan, Ana Ioneci, Dana Istrate i Luminita Mihai ul. Diana Cavallioti (Crina), Radu Iacoban (Bughi), Vlad Ivanov (Grigore),
Tania Popa (Camelia), Liliana Mocanu (Marusia), Teodor Corban
(bojnik), Emanuel Parvu (inspektor), Calin Chirila (partijski aktivist), Avram Birau (fotograf), Paul Dunca (fotografov pomonik),
Viorel Comanici (partijski sekretar), Ion Sapdaru (policajac Alexa),
Virginia Mirea (Alexova ena), Gabriel Spahiu (susjed) 155 min.
Prorok (Un prophte)
Rumunjska, 2009 pr. tvrt. 42 Km Film i Periscop Film u suradnji

s Racova i Raza Studio i podrku HBO-a; pr. Corneliu Porumboiu;
izvr. pr. Marcela Ursu sc. Corneliu Porumboiu; r. CORNELIU PORUMBOIU; snim. Marius Panduru; sgf. Mihaela Poenaru ul. Dragos Bucur (Cristi), Vlad Ivanov (Anghelache), Irina Saulescu (Anca),
Ion Stoica (Nelu), Cosmin Selesi (Costi), George Remes (Vali), Dan
Cogalniceanu (Vic), Alexandru Sabadac (Alex), Anca Diaconu (Doina), Radu Costin (Victor) 115 min.
Francuska, Italija, 2009 pr. tvrt. Why Not Productions, Chic

Films, Page 114, France 2 Cinma, BIM Distribuzione, Union
Gnrale Cinmatographique (UGC), Celluloid Dreams, Sofica
UGC 1, Sofica Soficinma 4 i Soficinma 5 uz uee France 2,
Canala Plus, CinCinma te uz podrku Rgion Ile-de-France,
Conseil Rgional de Provence-Alpes Cte d'Azur i Centre National
de la Cinmatographie (CNC) (in partnership with); pr. Lauranne
Bourrachot, Martine Cassinelli i Marco Cherqui sc. Thomas Bidegain i Jacques Audiard prema izvornom scenariju Abdela Raoufa Dafrija i Nicolasa Peufaillita); r. JACQUES AUDIARD; snim.
Stphane Fontaine; mt. Juliette Welfling; gl. Alexandre Desplat;
sgf. Etienne Rohde; kgf. Virginie Montel ul. Tahar Rahim (Malik
El Djebena), Niels Arestrup (Csar Luciani), Adel Bencherif (Ryad),
Hichem Yacoubi (Reyeb), Reda Kateb (Jordi), Jean-Philippe Ricci
(Vettori), Gilles Cohen (Prof), Antoine Basler (Pilicci), Lela Bekhti
(Djamila), Pierre Leccia (Sampierro), Foued Nassah (Antaro), JeanEmmanuel Pagni (Santi), Rabah Loucif (Malikov odvjetnik), Taha
Lemaizi (Hassan), Mohamed Makhtoumi (Tarik) 155 min.
Pria o prvaku (The Blind Side)
Ricky
SAD, 2009 pr. tvrt. Alcon Entertainment i Zucker/Netter Productions; pr. Broderick Johnson, Andrew A. Kosove i Gil Netter; izvr.
pr. Timothy M. Bourne, Molly Smith i Erwin Stoff sc. John Lee
Hancock (prema knjizi The Blind Side: Evolution of a Game Michaela Lewisa); r. JOHN LEE HANCOCK; snim. Alar Kivilo; mt. Mark
Livolsi; gl. Carter Burwell; sgf. Thomas Minton; kgf. Daniel Orlandi ul. Sandra Bullock (Leigh Anne Tuohy), Tim McGraw (Sean
Tuohy), Quinton Aaron (Michael Oher), Jae Head (S.J. Tuohy), Lily
Collins (Collins Tuohy), Ray McKinnon (trener Burt Cotton), Kim
Dickens (ga Boswell), Adriane Lenox (Denise Oher), Kathy Bates (gica Sue), Catherine Dyer (ga Smith), Andy Stahl (ravnatelj
Sandstrom), Tom Nowicki (profesor knjievnosti), Libby Whittemore (profesorica), Brian Hollan (Jay Collins), Paul Amadi (Steve
Hamilton), IronE Singleton (Alton), Hampton Fluker (David), Rhoda Griffis (Beth), Eaddy Mays (Elaine), Ashley LeConte Campbell
(Sherry) 129 min.
Francuska, Italija, 2009 pr. tvrt. Eurowide Film Production, FOZ,

Teodora Film, BUF, France 2 Cinma u suradnji sa Coficup 3, Backup Films, Uni toile 5 i uz uee CinCinma, Canala Plus i Le
Pacte; pr. Chris Bolzli, Claudie Ossard i Vieri Razzini sc. Franois
Ozon; r. FRANOIS OZON; snim. Jeanne Lapoirie; mt. Muriel Breton; gl. Philippe Rombi; sgf. Katia Wyszkop; kgf. Pascaline Chavanne ul. Alexandra Lamy (Katie), Sergi Lpez (Paco), Mlusine
Mayance (Lisa), Arthur Peyret (Ricky), Jean-Claude Bolle-Reddat
(novinar), Marilyne Even (Odile) 90 min.
Policijski, pridjev (Politist, adjectiv)
Prie iz zlatnog doba (Amintiri din epoca de aur)

Rumunjska, Francuska, 2009 pr. tvrt. Mobra Films i Why Not
Productions; pr. Cristian Mungiu i Oleg Mutu sc. Cristian Mungiu; r. HANNO HFER, RAZVAN MARCULESCU, CRISTIAN MUNGIU, CONSTANTIN POPESCU i IONA URICARU; snim. Liviu Marghi-
RIP: A remix manifesto

Kanada, 2009 DOKUMENTARNI pr. tvrt. Eye Steel Film i National Film Board of Canada; pr. Mila Aung-Thwin i Katherine Baulu;
izvr. pr. Sally Bochner, Daniel Cross i Ravida Din sc. Brett Gaylor;
r. BRETT GAYLOR; snim. Mark Ellam; mt. Tony Asimakopoulos i
Brett Gaylor; gl. Olivier Alary 80 min.
Robin Hood
SAD, V. Britanija, 2010 stud. Universal Pictures; pr. tvrt. Imagine
Entertainment, Relativity Media i Scott Free Productions; pr. Russell Crowe, Brian Grazer i Ridley Scott; izvr. pr. Michael Costigan,
191
(Solon), Hans Matheson (Ixas), Ashraf Barhom (Ozal), Mouloud Achour (Kucuk), Ian Whyte (eik Suleiman), Nicholas Hoult (Euzebije), Vincent Regan (Kepheus), Polly Walker (Kasiopeja), Alexander
Siddig (Hermes), Tamer Hassan (Ares), Danny Huston (Posejdon),
Nina Young (Hera), Jane March (Hestia), Nathalie Cox (Artemida),
Agyness Deyn (Afrodita) 106 min.
Svi ostali (Alle Anderen)

Njemaka, 2009 pr. tvrt. Komplizen Film, Sdwestrundfunk i
Westdeutscher Rundfunk; pr. Dirk G. Engelhardt i Janine Jackowski sc. Maren Ade; r. MAREN ADE; snim. Bernhard Keller;
mt. Heike Parplies; sgf. Silke Fischer i Volko Kamensky; kgf. Gitti
Fuchs ul. Birgit Minichmayr (Gitti), Lars Eidinger (Chris), HansJochen Wagner (Hans), Nicole Marischka (Sana), Mira Partecke
(izletnica), Atef Vogel (izletnik), Paula Hartmann (Rebecca), Carina
N. Wiese (Chrisova sestra), Laura Zedda (Baby) 119 min.
Samson i Dalila (Samson and Delilah)

Australija, 2009 pr. tvrt. CAAMA Productions i Scarlett Pictures;
pr. Kath Shelper sc. Warwick Thornton; r. WARWICK THORNTON; snim. Warwick Thornton; mt. Roland Gallois; sgf. Daran Fulham; kgf. Heather Wallace ul. Rowan McNamara (Samson), Marissa Gibson (Delilah), Mitjili Napanangka Gibson (Nana), Scott
Thornton (Gonzo), Matthew Gibson (Samsonov brat) 101 min.
Slobodna zona (Green Zone)

SAD, V. Britanija, Francuska i panjolska, 2010 Universal Pictures; pr. tvrt. Studio Canal, Relativity Media, Working Title Films i
Antena 3 Films; pr. Tim Bevan, Eric Fellner, Paul Greengrass i Lloyd
Levin; izvr. pr. Liza Chasin i Debra Hayward sc. Brian Helgeland
(nadahnuto knjigom Imperial Life in the Emerald City: Inside
Iraq's Green Zone Rajiva Chandrasekarana); r. PAUL GREENGRASS;
snim. Barry Ackroyd; mt. Christopher Rouse; gl. John Powell; sgf.
Dominic Watkins; kgf. Sammy Sheldon ul. Yigal Naor (general Al
Rawi, Said Faraj (Seyyed Hamza), Aymen Hamdouchi (Ayad Hamza), Matt Damon (Miller), Nicoye Banks (Perry), Jerry Della Salla
(Wilkins), Sean Huze (Conway), Raad Rawi (Ahmed Zubaidi), Amy
Ryan (Lawrie Dayne), Greg Kinnear (Clark Poundstone), Michael
O'Neill (pukovnik Bethel), Allen Vaught (pukovnik Jonathan Vaught), Paul Rieckhoff (Gonzales), Brendan Gleeson (Martin Brown),
Antoni Corone (pukovnik Lyons) 115 min.
Sudar titana (Clash of the Titans)

SAD, V. Britanija, 2010 stud. Warner Bros. Pictures; pr. tvrt. Legendary Pictures, Thunder Road Pictures i The Zanuck Company;
pr. Kevin De La Noy i Basil Iwanyk; izvr. pr. William Fay, Jon Jashni i
Thomas Tull sc. Travis Beacham, Phil Hay i Matt Manfredi (prema
izvornom scenariju Beverleyja Crossa za istoimeni film iz 1981);
r. LOUIS LETERRIER; snim. Peter Menzies Jr; mt. Vincent Tabaillon
i Martin Walsh; gl. Ramin Djawadi; sgf. Patricio M. Farrell, James
Foster i Troy Sizemore; kgf. Lindy Hemming ul. Sam Worthington (Perzej), Liam Neeson (Zeus), Ralph Fiennes (Had), Jason
Flemyng (Calibos/Acrisius), Gemma Arterton (Io), Alexa Davalos
(Andromeda), Tine Stapelfeldt (Danae), Mads Mikkelsen (Draco),
Luke Evans (Apolon), Izabella Miko (Atena), Liam Cunningham
192
pijun iz susjedstva (The Spy Next Door)

SAD, 2010 pr. tvrt. Relativity Media i Robert Simonds Productions; pr. Robert Simonds; izvr. pr. Ryan Kavanaugh, Ira Shuman,
Solon So i Tucker Tooley sc. Jonathan Bernstein, James Greer i
Gregory Poirier (prema ideji Jonathana Bernsteina i Jamesa Greera); r. BRIAN LEVANT; snim. Dean Cundey; mt. Lawrence Jordan; gl.
David Newman; sgf. Bryce Perrin; kgf. Lisa Jensen ul. Jackie Chan
(Bob Ho), Amber Valletta (Gillian), Madeline Carroll (Farren), Will
Shadley (Ian), Alina Foley (Nora), Magns Scheving (Poldark), Billy
Ray Cyrus (Colton James), George Lopez (Glaze), Katherine Boecher (Creel), Mia Stallard (djevojka), Maverick McWilliams (Chad),
Quinn Mason (Carl), Margaret Murphy (majka), Esodie Geiger
(ravnatelj), Arron Shiver (znanstvenik), Lucas Till (Larry), Richard
Christie (sudac) 94 min.
Traei Erica (Looking for Eric)

V. Britanija, Francuska, Italija, Belgija, panjolska; pr. tvrt. Sixteen
Films, Film Four, Canto Bros, Wild Bunch, France 2 Cinma, Why
Not Productions, BIM Distribuzione, Tornasol Films, Les Films du
Fleuve, Radio Tlvision Belge Francophone; pr. Rebecca O'Brien;
izvr. pr. Vincent Maraval, Eric Cantona i Pascal Caucheteux sc.
Paul Laverty; r. KEN LOACH; snim. Barry Ackroyd; gl. George
Fenton; sgf. Julie Ann Horan; kgf. Sarah Ryan ul. Steve Evets
(Eric Bishop), Eric Cantona (Eric), Stephanie Bishop (Lily), Gerard
Kearns (Ryan), Stefan Gumbs (Jess), Lucy-Jo Hudson (Sam), Cole
Williams (Daisy), Dylan Williams (Daisy), Matthew McNulty (mladli Eric), Laura Ainsworth (mlada Lily), Max Beesley (Ericov otac),
Kelly Bowland (Ryanova djevojka), Des Sharples (Jack) 116 min.
U banani (In the Loop)

V. Britanija, 2009 pr. tvrt. BBC Films, UK Film Council i Aramid
Entertainment Fund; pr. Kevin Loader i Adam Tandy; izvr. pr. Simon Fawcett, Christine Langan i David M. Thompson sc. Jesse
Armstrong, Simon Blackwell, Armando Iannucci, Tony Roche i Ian
Martin; r. ARMANDO IANNUCCI; snim. Jamie Cairney; mt. Anthony
Boys i Billy Sneddon; gl. Adem Ilhan; sgf. Nick Dent, kgf. Ros Little
62 / 2010
Ryan Kavanaugh, Charles J.D. Schlissel i James Whitaker sc. Brian Helgeland (prema ideji vlastitoj i Ethana Reiffa i Cyrusa Vorisa);
r. RIDLEY SCOTT; snim. John Mathieson; mt. Pietro Scalia; gl. Marc
Streitenfeld; sgf. Alex Cameron, Anthony Caron-Delion, Ray Chan,
Marc Homes, John King, Matthew Robinson, Mike Stallion, Tom
Still, Mark Swain, Remo Tozzi i Karen Wakefield; kgf. Janty Yates
ul. Russell Crowe (Robin Longstride), Cate Blanchett (Marion
Loxley), Max von Sydow (sir Walter Loxley), William Hurt (William
Marshal), Mark Strong (Godfrey), Oscar Isaac (princ John), Danny
Huston (Rikard Lavljega Srca), Eileen Atkins (Eleanora od Aquitanije), Mark Addy (fratar Tuck), Matthew Macfadyen (erif od
Nottinghama), Kevin Durand (Mali John), Scott Grimes (Will Scarlet), Alan Doyle (Allan A'Dayle), Douglas Hodge (sir Robert Loxley),
La Seydoux (Isabella od Angoulmea), Robert Pugh (baron Baldwin), Gerard McSorley (baron Fitzrobert) 140 min.
DODACI
DODACI
DODACI
ul. Peter Capaldi (Malcolm Tucker), Harry Hadden-Paton (posluitelj), Samantha Harrington (Malcolmova tajnica), Gina McKee
(Judy Molloy), Tom Hollander (Simon Foster), Olivia Poulet (Suzy),
Chris Addison (Toby Wright), James Smith (Michael Rodgers),
Zach Woods (Chad), Mimi Kennedy (Karen Clark), Anna Chlumsky
(Liza Weld), Enzo Cilenti (Bob Adriano) 106 min.
62 / 2010
Zakon brae (Brothers)

SAD, 2009 stud. Lionsgate; pr. tvrt. Relativity Media, Sighvatsson Films, Michael De Luca Productions i Palomar Pictures; pr.
Michael De Luca, Ryan Kavanaugh i Sigurjon Sighvatsson; izvr. pr.
Scott Fischer, Zach Schiff-Abrams, Jon Feltheime i Tucker Tooley
sc. David Benioff (prema izvornom scenariju Susanne Bier i Andersa Thomasa Jensena za film Brdre iz 1994. godine); r. JIM SHERIDAN; snim. Frederick Elmes; mt. Jay Cassidy; gl. Thomas Newman;
sgf. Guy Barnes; kgf. Durinda Wood ul. Jake Gyllenhaal (Tommy
Cahill), Natalie Portman (Grace Cahill), Tobey Maguire (satnik
Sam Cahill), Clifton Collins Jr. (bojnik Cavazos), Bailee Madison
(Isabelle Cahill), Sam Shepard (Hank Cahill), Mare Winningham
(Elsie Cahill), Taylor Geare (Maggie Cahill), Patrick John Flueger
(vojnik Joe Willis), Jenny Wade (Tina), Carey Mulligan (Cassie Willis), Omid Abtahi (Yusuf), Navid Negahban (Murad), Ethan Suplee
(Sweeney), Arron Shiver (A.J.), Ray Prewitt (Owen) 105 min.
Zvuk insekata biljeke o mumiji (The Sound of Insects:

Record of a Mummy)
vicarska, 2008 IGRANO-DOKUMENTARNI pr. tvrt. Liechti
Filmproduktion; pr. Peter Liechti; izvr. pr. Franziska Reck sc.
Peter Liechti (prema pripovijetki Dok ne postanem mumija Masahikoa Shimade); r. PETER LIECHTI; snim. Matthias Klin i Peter Liechti; mt. Tania Stcklin; gl. Christoph Homberger, Norbert
Mslang i Martin Schtz 87 min.
ivot i smrt porno bande

Srbija, 2009 pr. tvrt. Film House Bas Celik; pr. Sran Golubovi
i Jelena Mitrovi; izvr. pr. Igor Kecman sc. Mladen orevi; r.
MLADEN OREVI; snim. Nemanja Jovanov; mt. Marko Gluac
i Milina Trisi; sgf. Zorana Petrov; kgf. Jelena orevi i Vesna
Teodosi ul. Mihajlo Jovanovi (Marko), Ana Aimovi (Una),
Predrag Damjanovi (Vanja), Radivoj Kneevi (Johnny), Sran
Jovanovi (Maks), Ivan orevi (Ceca), Bojan ogovi (Dragan),
Nataa Milju (Sofija), Aleksandar Gligori (Rade), Marijana Aranelovi (Darinka), Sran Mileti (Cane), Nemanja Jovanov (Markov
snimatelj), Ana aki (Markova devojka) 90 min.
Duko Popovi
BIBLIOGRAFIJA
KNJIGE
Quentin Tarantino
Nemilosrdni gadovi / Biblioteka Hey Joe 30 / Izdava areni duan
/ Za izdavaa Saa Husnjak / Naslov izvornog izdanja Inglourious
Basterds / Urednik Krunoslav Jajeti / Prijevod Denis Perii / Lektura Zora Radi / Struni suradnik Kristijan Mili / Korice Van Dali /
Oblikovanje Nemresh Vjerowat / Grafika priprema Eop Jimmy, Kc
/ 238 stranica, veljaa 2010.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 729388
Sadraj: Poglavlje prvo / Bilo jednom u... Francuskoj pod nacistikom okupacijom / Poglavlje drugo / Nemilosrdni gadovi / Poglavlje
tree / Njemaka veer u Parizu / Poglavlje etvrto / Operacija kino
/ Poglavlje peto / Osveta divovskog lica
Kreimir Purgar
Preivjeti sliku / Biblioteka Intermedia / Nakladnik Meandarmedia Zagreb, Meandar Zagreb / Za nakladnike Branko egec/Ivana
Pleji / Urednik Branko egec / Lektura/korektura Jasmina Han /
Design/koncept Designsystem / Design/izvedba Meandarmedia /
Layout Meandarmedia/Damir Pogai / Naslovna stranica Igor Ekinja, Desktop, 2006. / 178 stranica, fotografije, Zagreb, 2010.
ISBN 978-953-7355-58-6
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 732487
Sadraj: Uvod / 1. Ikonologija i ideologija: Prema teoriji slike u
suvremenoj umjetnosti / 2. Istina slike i vizualni obrat: Fotografija
i reprezentacija / 3. Slika tijela koje nedostaje: Od Transamerike
do Pollocka i natrag / 4. Slika protiv antislike: Preivjeti sliku
Americana Dona De Lilla Intersemiotike hladne slike Joseph
Kosuth i Dogville Mediji i cinziam slike Christopher Dreaeger
/ 5. Apstrakcija kao rezervna strategija slike: Ikonoklazam i zavoenje kod Julija Knifera Primjer prvi: Znakovi koji (ne) zavode
Primjer drugi: Serijalnost i varijacije u sustavu Primjer trei:
Temporalnost slike / 6. Ironija i eksces: Nestajanje skulpture u
drutvu spektakla Ironija bioetike Wim Delvoy Ironija savrenstva Kristian Koul Autoironija subjekta Ivan Koari
/ 7. Nestajanje predmeta slike Vidljivost la carte Avangarda i
umjetnost dogaaja Dereprezentiranje slike svijeta / 8. Filmsko
vrijeme u slikarskom prostoru Dinamine i statine slike nepomirljiva razlika? Od teorije montae prema teoriji umjetnosti
Montani postupak i kubistiko slikarstvo "Filmsko slikarstvo"
kao znak kulturalnog preokreta / 9. Metaforika slike kod Wima
Wendersa: Prema dijalektici slike i teksta Mo i nemo slike
Pokretne slike ili slike u pokretu? Reprezentacijska dvojba /
Bibliografska napomena / Biljeka o autoru
193
ZagrebDox / International Documentary Film Festival Meunarodni festival dokumentarnog filma February 28th March 7th
2010 28. veljae 7. oujka 2010. / Izdava Publisher Nenad
Puhovski, FACTUM / Urednica kataloga Catalouge Editor Inesa
Anti / Autori tekstova Text Authors Inesa Anti, Claas Danielsen, Tiha Gudac, Petra Hofbauer, Mario Kozina, Diana Nenadi,
Nenad Puhovski, dr. Hrvoje Turkovi / Prevoditelj Translator
Duko avi / Lektura Proofreading Mirna Belina / Prelom Layout Dejan Kuti
Sadraj Contents: Tko je tko Who is Who / Uvodne rijei Forewords / iri Jury / Nagrade Awards / Slubena konkurencija
Official Competition / Meunarodna konkurencija International Competition / Regionalna konkurencija Regional Competition / Slubeni program Official Program / Kontroverzni dox
Controversial Dox / Happy Dox / Glazbeni globus Musical Globe
/ Stanje stvari State of Affairs / DOK Leipzig izbor suvremenog njemakog dokumentarnog filma DOK Leipzig Contemporary German Documentary A Selection / Hrvatski autodox
retrospketiva Croatian Autobiographical Documentary A
Retrospective / In memoriam Ante Babaja / Faktumentarci Factumentaries / Filmovi studenata MA ADU Student Films of MA
ADU / Y(o)u nostalgija Y(o)U Nostalgy / ZagrebDox Pro / Posebna dogaanja Special Events / Index / Kontakti Contacts /
Hvala Thank You / Impressum / Sponzori i partneri Sponsors
and Partners
19. Dani hrvatskog filma, 6.-11. travnja 2010. / Izdava Sveuilite u Zagrebu Studentski centar u Zagrebu / Za izdavaa mr.
sc. Niko Vidovi / Urednik Tomislav Mri / Vizualni identitet
Hrvoje/Dario / 96 stranica, fotografije, Zagreb, 2010.
Sadraj: Tablica dogaanja / Raspored projekcija filmova u konkurenciji / Tko je tko / Predgovor / Izbornici programa konkurencije / Ocjenjivaki sud / Nagrade / Filmovi u konkurenciji /
Igrani filmovi / Dokumentarni filmovi / Animirani filmovi / Eksperimentalni filmovi / Namjenski filmovi / Glazbeni spotovi /
Popratni program / Noi hrvatskog filma Mala Pula / Zlatni
Oktavijan za ivotno djelo / Sjeanje na Vedrana amanovia
/ Predstavljanje knjige / Kritini dani / Market ideja pitch forum / Radionica MEDIA desk Hrvatske / Knjievni salon / Improvizirajui s filmom / FER / Skate pool kino / KRV Kuni reklamni video / Zabava, tulumi... / Kazalo redatelja / Impressum
Subversive Film Festival / 1. 25. 05. 2010 / Za izdavaa Udruga Bijeli val / Glavna urednica Dora Baras / Autori tekstova
Midhat Ajanovi Ajan, Igor Bezinovi, Tomislav Brlek, Nevena
Dakovi, Velimir Grgi, Sergio Grmek Germani, Mario Kozina,
Bruno Kragi, Marijan Krivak, Tomislav Kurelec, Jurica Pavii,
Nenad Polimac, Damir Radi, Dragan Rubea, Tomislav aki,
Mima Simi, Miroljub Stojanovi, Andrej prah, Antoine Thirion, Hrvoje Turkovi, Kreimir Zimoni, WHW / Prijevod Markita Franuli, Snjeana Hasna, Vanja Jageli, Ivana Latkovi,
Joko Tomasovi / Lektura Goran Pavli / Dizajn Ruta / 178 stranica, fotografije, Zagreb 2010.
Sadraj: Uvodnik / Meunarodna konferencija Kolaps neolibe-
194
ralizma i ideja socijalizma danas / Okrugli stolovi / Predavanja /

Paneli / Retrospektiva jugoslavenskog filma 1955. 1990. / Zagrebaka kola animiranog filma 1951. 1990. / Kompleksni laboratorij suvremenog latinoamerikog filma / Istonoeuropski
film ezdesetih / Retrospektiva Glaubera Roche: Estetika gladi
/ Film kao subverzivna umjetnost: Suvremeni politiki film: Radikalne filmske prakse danas? / Izloba: Umjetnost uvijek ima
posljedice / Promocije knjiga
Animafest Zagreb 2010 / 20. svjetski festival animiranog filma

/ 20th World Festival of Animated Film 01. 06. 06. 06 2010.
Zagreb Kratkometrano izdanje / Short Film Edition / Izdava/Publisher Hulahop d.o.o. / Urednica/Editor Marina Koul /
Suradnik/Collaborator Igor Prassel / Prevoditeljica/Translation
Ivana Ostoji / Lektorica/Proofreading Mirna Belina / Autori
tekstova/Texts by Marco de Blois, Nigel Davies, Borivoj Dovnikovi, Luis Cook, Olivier Cotte, Ron Diamond, Michaela Mertova, Marcel Mller, Martina Petaj, Madi Piller, Igor Prassel, Hrvoje Turkovi / Oblikovanje/Design Damir Gamulin, Tina Ivezi
/ 341 stranica, fotografije, Zagreb, svibanj 2010.
ISBN 978-953-55238-3-3
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 740172/A CIP catalogue
record for this book is available from the National and University Library in Zagreb under 740172
Sadraj/Contents: Uvodnici/Introduction / Selekcijske komisije/
Selection Committees / iri/Jury / Nagrade/Awards / Natjecateljski program/Competition Programme / Veliko natjecanje/
Grand Competition / Studentsko natjecanje/Student Competition / Natjecanje filmova za djecu/Films for Children / Natjecanje namjenskih filmova/Commissioned Films Competition
/ Panorama / Velika panorama/Grand Panorama / Studentska
panorama/Student Panorama / Hrvatska panorama/Croatian
Panorama / Majstori animacije/Masters of Animation / Frdric
Back / Izbor Luisa Cooka/Luis Cook's Favorites / Karel Zeman /
Jacques Drouin / Hrvatski animirani film 1960.-1961./Croatian
Animated Film 1960-1961 / Iz svjetskih studija/World Studios
/ Aardman Animations / Acme Filmworks / Folimage / Fokus:
vicarska animacija/Focus: Swiss Animation / Retrospektiva Georgesa Schwizgebela/Georges Schwizgebel Retrospective / vicarska animacija juer/Swiss Animation Yesterday / vicarska
animacija danas/Swiss Animation Today / vicarski studentski
film/Swiss Student Film / Posebni programi/Special Programs /
Cartoon East / Jedanaestero u pokretu/Eleven in Motion / Obiteljski program/Family Program / Fantastini gospodin Lisac/
Fantastic Mr. Fox / Gosti iz galaksije/Visitors from Galaxy / VAFI
Varadin / Animafestpro / Predavanja, prezentacije, diskusije,
razgovori s autorima, radionice/Lectures, presentations, discussions, Q&A, workshops / Popratna dogaanja/Special Events /
Izlobe, performansi, dodatne projekcije, koncerti/Exibitions,
performances, additional screenings, concerts / Raspored/
Schedule / Indeks/Indeks
Filmski programi / filmski ciklusi proljee/ljeto 2010. / travanj-lipanj 2010. / God. 10. br. 27, 64 stranice / Nakladnik Hrvatski filmski savez / Za nakladnika Hrvoje Turkovi / Urednica
Agar Pata / Suradnica Viktoria Kreli / Oblikovanje Fiktiv
62 / 2010
KATALOZI
DODACI
Bibliografija
62 / 2010
DODACI
DODACI
ISSN 1334-529X
Sadraj: Sjeanje na Erica Rohmera / Francuska Jurica Pavii:
Eric Rohmer jedan od najveih / Redateljska filmografija /
Biografija redatelja / Sjeanje na Antu Babaju / Hrvatska Nenad Polimac: Ante Babaja umjetnik dojmljiva stila / Biografija redatelja / Filmografija / Sjeanje na Zvonimira Berkovia /
Hrvatska Nenad Polimac: Zvonimir Berkovi nepoznato o
poznatom redatelju / Zapis s web stranice Pulskog filmskog
festivala / Biografija redatelja / Filmografija / 200 godina od
roenja Fryderyka Chopina / Poljska Irena Paulus: Fryderyk
Chopin pjesnik klavira na filmu / Filmografija / ene.es / panjolska Veleposlanstvo Kraljevine panjolske: Rije na poetku ene.es (Muher.es) / Alemka Lisinski: ene u panjolskom
filmu heroine s dramom / Biografije redatelja / Filmografija
/ Ciklus suvremenog brazilskog filma / Luiz Fernando G. de
Athayde, Embaixador do Brasil na Crocia: Rije na poetku:
Ciklus suvremenog brazilskog filma / Dragan Rubea: Kad tata
voli Pedra / Biografije redatelja / Filmografija / Ciklus filmova Jacquesa Rivettea / Francuska Bruno Kragi: Jacques Rivette najosebujniji redatelj novoga vala / Biografija redatelja
/ Filmografija / Glumaki ciklus Grarda Philipea / Francuska
Tomislav Kurelec: Grad Philipe zvijezda evropskog filma /
Filmografija / Biografija / 50 godina od snimanja filma Psiho /
SAD Nenad Polimac: Psiho legendarni horor triler / Psiho /
Almodvarove fusnote / SAD, panjolska, Francuska, Njemaka
Mima Simi: Mona (melo)dramatina gomilica / Biografije
redatelja / Filmografija / Program filmskih projekcija od 6. travnja do 1. srpnja 2010.
SUMMARIES FOR ISSUE 62

Summer 2010

Tomislav Jagec
Before and After Good Morning
The author of the text, the producer of the 2007 feature-length documentary Good Morning (Dobro jutro) by Ante Babaja and Babajas close
associate in the final years of his life, describes how the directors
final piece of work was created and discusses in detail the problems
Babaja and his associates were faced with. Also mentioning other
plans (and films) of this classic of Croatian film in his later years, the
text describes how technological developments made it easier for
directors to realize their artistic ideas. However, considering the fact
that we are talking about documentary film, the text also describes
Babajas life during that period and tries to define his role in Croatian society and cinema of the time, with evident indications of the
posthumous treatment of one of the most important Croatian film
directors ever.
Petar Krelja
The Birch Tree the film that never fades

The text describes the structure of Babajas feature film Breza (The
Birch Tree, 1967) from narrative specificities, through photography
subtleties, to the symbolic weight of individual characters and relationships between them. Explaining the meaning of the triangle Janica
Marko Labudan Joa Sveti, the author draws complex conclusions
about the structure of the world. At the same time, the naturalism of
the mud and wrinkled faces of the peasants is highly aestheticized
in the hands of the skilled director of photography Tomislav Pinter.
Fatalism and pessimism, most evident in Janicas destiny, imbue the
whole story. For example, the scene in which Janica is being cured by
means of pagan rituals can be understood as a direct announcement
of death and the macabre counting rhyme Jedna pura dva pandura revives in Labudans consciousness a montage sequence with scenes
from previous parts of the film. Furthermore, it is interesting to see
that Marko Labudan is actually the main character in the film, his relationship with Janica is actually logical (their appearance and their
behaviour are different from those of others), and his final transformation, in which he becomes aware of his loss after the encounter
with a birch tree, is prepared in a gradual and meticulous manner by
way of a skilled narration.
Slaven Zeevi
Reconstruction of Rijeka for specific purposes: Ante Babaja's
documentary Jedan dan u Rijeci
When discussing great authors special attention is very often dedicated to their early works in which (possibly) the authors greatness
can already be perceived. The author of this essay analyzes the 1955
documentary (engaged) film A Day in Rijeka (Jedan dan u Rijeci) by Ante
195
Tomislav egir
The Structure of The Lost Home Country
The Lost Home Country (Izgubljeni zaviaj, 1980) by Ante Babaja was
created in cooperation with author Slobodan Novak as an adaptation
and reconstruction of Novak's novella of the same name. In terms of
its narrative structure, we can discern three time levels the contemporary, the pre-war and the post-war one. The contemporary level is
the narrative framework, the pre-war one is the key dramaturgical
segment, while the post-war one represents the transitional period
when the protagonist leaves his homeland. The father-son relationship is the skeleton of this extraordinary film. At the same time, this
is the film that investigates space, specifically the exterior. Furthermore, it is characterized by picturesque imaging evident in each of its
narrative segments. The film has ethnographic and historical values,
it employs music and scattered mythical implications. Undoubtedly,
The Lost Home Country is one of Ante Babajas best films, which makes it also one of the best films of Croatian cinema.
Irena Paulus
Symbolism of sound in Ante Babajas fiction films
Music and noise in Babajas feature-length films are definitely an important a component of his poetics from populism to elitism, from
historicity to modernity. However, while we can say that King's New
Clothes (Carevo novo ruho, 1961) and The Birch Tree (Breza, 1967) make
use of music in an innovative fashion, in his later feature-length films
Babaja uses the music primarily as the so-called muzak, neutral and
passive music, adapted to the basic characteristic of the film. In the
film Gold, Frankincense and Myrrh (Mirisi, zlato i tamjan, 1971) a symbolic value is attached to sounds and in The Lost Home Country (Izgubljeni
zaviaj, 1980) the passivity of the protagonist is also depicted by means of sounds. Although unobtrusive, music, speech and noise can all
be intertwined in a modernist fashion, in such a manner so as to erase
the differences between these categories.
THE FACES OF AMERICAN CINEMA

Iva uri
Monsters inside us and aliens above us: representation of
science and the role of scientists in american science-fiction
films of the 1950s
The text offers an analysis of science fiction films produced in Hollywood in the 50s, whose narratives often sceptical towards scientific progress serve as antimilitary propaganda. Critical studies often
connected the fear of the A-bomb and the global destruction to the
concept of paranoia (of communism) as the cultural and psychological
interpretative model for dealing with science fiction of the period. In
The Day the Earth Stood Still (Robert Wise, 1951), compared here to its
2008 remake (Scott Derrickson), the antiwar message is embodied in
an alien named Klaatu, who sends the message of piece to extremely
hostile and distrustful Americans. The article also discusses the role
of the scientist in these films, structurally the scientist is often in
the centre of the narrative, usually being the one who is opposing the
government/army, as in The Thing from Another World (Christian Nyby,
1951). Forbidden Planet (Fred M. Wilcox, 1956) serves here as an example of sceptical attitude towards the role of science. But still, although
they do question the roles of army, science, faith and progress, science fiction films of the 50s still perpetuate the dominant discourse of
American propaganda by means of religious iconography and defence
of the US traditional values.
Dejan D. Markovi
American film underground and experimental cinema
American avant-garde (experimental) film is a valuable, although not
that well-known, tradition based on which we can follow the development of the idea of an alternative to Hollywood in authors such as
Maya Deren, Kenneth Anger, Stan Brakhage and others. Through the
films by Bruce Conner and links with the American Beat movement,
the text comes to the New American film by Mekas brothers but also
John Cassavetes, whose Shadows and other films left a trace in the
narrative cinema as well. In the 1970s, structural film was most influential in this context and, considering the importance of thematizing
projection as a material act, special attention in the text is dedicated
to this aspect in films by American experimentalists, independent and
underground film directors and conceptual artists. Marginal themes
and provocativeness, such as that in films by Bruce Conner and Andy
Warhol, is only one of the aspects of the same phenomenon or a variation of the same tradition of American alternative cinema.
Juraj Bubalo
Apocalypse Now in the context of American popular culture

and counterculture
This essay tackles the understanding of the film Apocalypse Now in the
context of its own culture and time, not only the time in which it was
created (New Hollywood, end of 70s) but also the time (1969/1970)
the iconographic indicators of which have been consciously and meaningfully presented in the film so as to provide a countercultural
image of America and the Vietnam War. The author thus explores the
196
62 / 2010
Babaja in order to describe contextual, poetical and stylistic mechanisms that were present during its creation from film conventions
to the political norms of the 1950s. Linking the film with Croatian
film tradition (Jedan dan u turopoljskoj zadruzi by Drago Chloupek), the
author explains the perception of the city as the place of workers
that appear in different forms, which is completely in accordance with
the period of general modernization and industrialization of Yugoslav
society. The link between Babajas documentary debut and his later
documentaries and feature-length films can be found in the break
with the ideological need to present things as they should be, or in
the need to introduce double meanings. This is why the city life in A
day in Rijeka is presented as a series of lively episodes.
DODACI
Summaries
62 / 2010
DODACI
Summaries
references to American popular and mass culture (rock music, surfing,

metafilmic quotations of some scenes and selection of actors, use of
drugs and elements of explicit sexuality: the Playboy magazine, Henry
Millerss Sexus, etc.) in the context of the countercultural events of
the time and interprets the film as the first American countercultural
war film. Analyzing metafilmic and functional meanings of rocknroll
songs in the film (The End, Satisfaction, Suzie Q), the author explains
the techniques Coppola used as director, co-screenwriter and co-producer to present the idea of American conflict in Vietnam (with the
thesis of American soldiers alienation through the introduction and
consummation of his own culture and the absurdity of that approach
to warfare) which is in harmony with the idea formed in the context
of countercultural movements. Coppola uses the mythic structure of
Conrads Heart of Darkness (interpreted in the text by way of a reference to Joseph Campbells concept of the monomyth) as a foundation
to introduce a series of surrealist and symbolic war scenes that, as the
author indicates, stem from the testimonies and war reports marked
with a countercultural perspective, such as those of Michael Herr, the
author of the book Dispatches. Michael Herr contributed to the film
perspective not only because his book influenced the director but
also by way of narrative authorship, contextualising and articulating
presented events and themes. Under the eternal philosophical layer,
Apocalypse Now is also about Coppolas revisionist contemplation of
both the film and the Vietnam War.
eljka Matijaevi
Gap between counter-cultural object-free desire and cultural
wish directed towards an object: Revolutionary Road
The essay analyzes Sam Mendes' film Revolutionary Road, focusing on
the main characters of Frank and April Wheeler. Analyzing in the first
place the Age of Anxiety which is followed by the countercultural revolution, it interprets the lives of the protagonists as deeply marked
by the paradoxes of the age. Further on, the difference between them
is being established as the difference between the psychoanalytic
wish, as directed towards an object, and psychoanalytic desire, which
is object-free. Therefore, a difference between the reformist position
of Frank and the radical position of April bears similarities to the future radical countercultural movement of the next decade.
Danijel Rafaeli
Agram die Hauptstadt Kroatiens by Oktavijan Mileti

Oktavijan Miletis film Agram Die Hauptstadt Kroatiens was considered
lost for over sixty years. After being found at the Berlin Bundesfilmarchiv, the film is placed in the context of Miletis professional work
with a special emphasis on his work for the German film company
Tobis.
ESSAYS
Marijan Krivak
A little bit of soul / On the occasion of four films by Majid
Majidi in the Iranian Film Cycle III, Film Programmes, March
2010
This essay uses the four films presented as part of the Iranian Film
Cycle III in Zagreb (Father, Children of Heaven, The Colour of Paradise,
Baran) to interpret in ethical and philosophical terms the specific auteur poetics of Majid Majidi. The films Father, Children of Heaven and
The Colour of Paradise are linked by a specific children perspective and
sympathetics, the purpose of which is to send out a message that we
should never forget to be children, not even in the adult world. The
three films also sharing the father and son relationship theme tackle adult themes from the perspective of the small ones: what is that
desire to own something, what is a wish to help someone? Children
of Heaven thus follow Kants ethics and The Colour of Paradise, Majidis
conversation with God, Spinoza (Deus Sive Natura) in the story of
a father who saves his soul after saving from an accident his blind
son who talks to divine creatures. The film Father reverses the story
the son accepts his stepfather after he saves him from death the
stepfather searched for him in the desert where he was lost, literally
in the desert of the soul. Baran no longer tackles the father and son
relationship, discussing Love in general by telling a story of a search
for a girl who was disguised as a man. The philosophical subtext for
the film is Levinas ethics.
FROM THE HISTORY OF CROATIAN CINEMA

Dejan Kosanovi
From the life of Dalmatian fishermen: feature-length film Die
Korallenprinzessin (1937)
The text presents the results of the research on the shooting and production of the not so well-known film Die Korallenprinzessin (Victor Janson, 1937), the first co-production of Yugoslavia and Germany, shot at
exterior locations on the islands of Zlarin and in Drvenik near ibenik,
featuring Svetislav-Ivan Petrovi, Hilde Sessak, Carlheinz Schroth, Ita
Rina and Wilhelm Knig. The text shows the reports on the shooting
and the premiere of the film published in the Split daily newspaper
Novo doba and the Berlin Film-Kurier.
197
O SURADNICIMA
Juraj Bubalo (Zagreb, 1976) diplomirao je filozofiju i sociologiju u Zagrebu, gdje radi kao nastavnik i prevoditelj. Pie tekstove s
podruja popularne glazbe, knjievnosti i filma za razne internetske portale. Uz strune lanke (Filozofska istraivanja, Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine) objavio knjige putopisa Put Indije (2007) i Sto dana Azije (2010).
Tomislav egir (Zagreb, 1970) diplomirao je povijest i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje tekstove o
filmu, stripu i likovnim umjetnostima u vie asopisa; suradnik na HRT-u. Zagreb. Koautor je knjige Hrvatski filmski redatelji I. (2009).
Dobitnik godinje Nagrade Vladimir Vukovi za filmsku kritiku u 2009.
Nikica Gili (Split, 1973), diplomirao komparativnu knjievnost i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao te
doktorirao filmolokom tezom. Na Odsjeku za komparativnu knjievnost Filozofskog fakulteta radi kao docent i predstojnik Katedre
za filmologiju. Objavio knjige Uvod u teoriju filmske prie (2007) i Filmske vrste i rodovi (2007), s Brunom Kragiem uredio Filmski leksikon
(2003). Priredio je za tisak knjigu Ante Peterlia Povijest filma: rano i klasino razdoblje, lan je savjeta knjievnog asopisa Ubiq i urednitva web-asopisa Images. Glavni urednik u ovom asopisu.
Josip Grozdani (ibenik, 1969), diplomirao strojarstvo na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Objavljuje u Vijencu; suradnik na HTV-u.
Sreko Horvat (Osijek, 1983) objavio je knjige Protiv politike korektnosti: od Kramera do Laibaha, i natrag (2007), Znakovi postmodernog
grada (2007), Diskurs terorizma (2008), Totalitarizam danas (2008), Budunost je ovdje: svijet distopijskog filma (2008) i Ljubav za poetnike
ili Zato moemo voljeti samo u znakovima (2009); priredio knjigu Slavoja ieka Pervertitov vodi kroz film (2008). lan urednitva Zareza,
Europskog glasnika i H-altera. Dobitnik diplome Vladimir Vukovi za najboljeg novog filmskog kritiara u 2007. te godinje Nagrade
Vladimir Vukovi za filmsku kritiku u 2008. Suorganizator Subversive Film Festivala u Zagrebu.
Anja Ivekovi-Martinis (Zagreb, 1984) apsolventica je komparativne knjievnosti i antropologije. Koautorica kratkog etnografskog
filma Gospa Marta. Honorarno radi u Institutu za antropologiju u Zagrebu.
Tomislav Jagec (Varadin, 1968) diplomirao je filmsku i televizijsku reiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, radio za Radio-televiziju Zagreb, Hrvatsku radio-televiziju i Sender Freies Berlin (Rundfunk Berlin Brandenburg). Za dokumentarnu radiodramu
etvorica u mraku, u koautorstvu s Darkom Rundekom i Ankom Savi, nagraen je nagradom ke Blomstrm festivala Prix Futura (Prix
Europa) Berlin. Scenarist je i redatelj veeg broja dokumentarnih i jednoga srednjometranog igranog filma. Od 1999. do 2005. s berlinskim kinima Arsenal i Babylon suorganizirao je filmski festival Kroatische Filmtage. Od 2004. do 2007. kao producent i kosnimatelj
suraivao je na filmu Dobro jutro Ante Babaje, a od 2005. do 2007, kao producent i koscenarist, na nedovrenom dugometranom
igranom filmu Drvo ivota Zorana Tadia.
Hana Jui (ibenik, 1983), diplomirala je komparativnu knjievnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje pohaa
Poslijediplomski doktorski studij knjievnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma. Znanstvena novakinja na znanstvenom projektu
Filmskog enciklopedijskog rjenika u LZ Miroslav Krlea. Studira filmsku reiju na Akademiji dramske umjetnosti; autorica je filma Danijel
(2009), nagraenog na FRCI.
eljko Kipke (akovec, 1953), slikar, pisac, konceptualni umjetnik i filmski autor. Diplomirao slikarstvo na ALU u Zagrebu (1976), pohaao Slikarsku majstorsku radionicu. Predstavljao je Hrvatsku na Venecijanskom biennaleu 1993, a dvije godine kasnije na Kairskom
biennaleu. Pie eseje i kritike o eksperimentalnom filmu te likovnoj praksi u dnevnoj tampi i asopisima. Snima i kratke filmske prie.
Objavio je osam knjiga: Iluminatori novoga ciklusa (1989), Vodi kroz subterraneus (1992), uvajte se imitacija (1993), Od Obilja do Mjeseca
(1998), Bilo kakva slinost sa stvarnim ljudima i zbivanjima namjerna je (2004), Od veljae do veljae (2005), Sei-khai-reich: katalog snova (2006)
i Figura 17 Nebo moe priekati (2007).
Dejan Kosanovi (Beograd, 1930), diplomirao reiju na Akademiji za pozorinu umetnost u Beogradu, doktorirao filmolokom tezom
na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (1983), gdje radi kao profesor. Objavio je knjige Poeci kinematografije na tlu Jugoslavije,
1896-1918 (1985), Kinematografska delatnost u Puli, 1896-1918 (1988), Trieste al cinema: 1896-1918 (1995), Stranci u raju (s D. Tucakoviem, 1998), Leksikon pionira filma i filmskih stvaralaca na tlu jugoslovenskih zemalja 1896-1945 (2000) i dr.
Kreimir Kouti (Zagrebu, 1976), apsolvent komparativne knjievnosti i lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Filmske kritike objavljuje u Vijencu; suradnik na Treem programu Hrvatskoga radija i urednik u ovome asopisu od 2009.
Sanja Kovaevi (Zagreb, 1969), diplomirala sociologiju na Filozofskom fakultetu i dramaturgiju na ADU. Scenaristica, koscenaristica i
dramaturgija televizijskih serija (Nai i vai, Zlatni vr, Zabranjena ljubav, Dobre namjere). Pie filmske studije i radiodrame.
Mario Kozina (Zagreb, 1987), student komparativne knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suradnik HTV-a. Dobitnik Povelje
Vladimira Vukovia za najboljeg novog filmskog kritiara u 2008.
Petar Krelja (tip, 1940), diplomirao komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autor je velikog broja dokumentarnih filmova i etiri cjeloveernja igrana filma (Godinja doba, Vlakom prema jugu, Stela, Ispod crte). Urednik monografije Golik (1997) i
autor knjige dnevnikih zapisa Ispod crte (2005), filmski je kritiar i urednik filmskih emisija na Radio Zagrebu i na Hrvatskom radiju.
Filmske tekstove probrao je u knjizi Kao na filmu: ogledi 1965-2008 (2009). Od 1995. do 2001. urednik u ovome asopisu. Dobitnik
godinje Nagrade Vladimir Vukovi za filmsku kritiku u 2005. te iste nagrade za ivotno djelo, kao i niza nagrada za dokumentarne
i igrane filmove.
Marijan Krivak (Zagreb, 1963), diplomirao komparativnu knjievnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao
filozofiju (2006). Tekstove o filmu, videu i teoriji objavljuje od 1989. Objavio je knjige Filozofijsko tematiziranje postmoderne (2000), Protiv!
(2008), Biopolitika (2008) i Film... politika... subverzija! (2009). Zaposlen na Filozofskom fakultetu Sveuilita Josip Juraj Strossmayer u Osijeku.
198
O suradnicima
Juraj Kuko (Split, 1978), diplomirao komparativnu knjievnost i panjolski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je student
doktorskog studija filmologije. Radi kao filmski arhivist u Hrvatskoj kinoteci. Objavljivao u vie asopisa i novina (Zarez, Vijenac, Veernji list, Vip.movies i dr.).
Karla Lonar (Zagreb, 1984), diplomirala sociologiju i komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivala je
recenzije na internetskoj stranici Filmski.net.
Dejan D. Markovi (Beograd, 1948), srpski kritiar, esejist i prevoditelj, diplomirao anglistiku na Filolokom fakultetu u Beogradu. Od
1992 ivi u Kanadi. Objavljivao u Filmskoj kulturi, Oku, Quorumu, Knjievnoj rei, Knjievnim novinama i Letopisu Matice srpske. Autor je
knjige Nije sve to bio samo rock'n'roll: antologija kontrakulture (Beograd 2003).
eljka Matijaevi (Zagreb, 1968), diplomirala komparativnu knjievnost i francuski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1993), gdje
je danas izvanredna profesorica na Odsjeku za komparativnu knjievnost. Magistrirala je (1997) i doktorirala (2000) radovima o lakanovskoj psihoanalizi na Cambridgeu. Objavila je knjige Lacan: ustrajnost dijalektike (2005) i Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan (2006).
Diana Nenadi (Split, 1962), diplomirala na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu. Filmska kritiarka, urednica filmskih emisija na
Treem programu Hrvatskoga radija, glavna urednica Zapisa, suraivala je u vie novina i asopisa. Urednica je Naklade Hrvatskog
filmskog saveza i potpredsjednica Hrvatskog drutva filmskih kritiara. Dvostruka dobitnica godinje Nagrade Vladimir Vukovi za
filmsku kritiku (1996, 2006).
Jelena Ostoji (Zenica, 1984), apsolventica sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalna suradnica u Zarezu, objavljivala na
Treem programu Hrvatskog radija i ureivala Diskrepanciju.
Irena Paulus (Zagreb, 1970), diplomirala muzikologiju na Muzikoj akademiji u Zagrebu, magistrirala i doktorirala filmskom temom na
Filozofskom fakultetu u Zagreb. Suradnica na Treem programu Hrvatskoga radija. Objavila je knjige Glazba s ekrana: hrvatska filmska
glazba od 1942. do 1990. godine (2002) i Brainstorming: zapisi o filmskoj glazbi (2003).
Boko Picula (ibenik, 1973), diplomirao politologiju i novinarstvo na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu, gdje je magistrirao
meunarodne odnose. Surauje na Hrvatskoj televiziji i radiju.
Duko Popovi (Vukovar, 1952), od 1981. se bavi novinarstvom. Bio je tajnik Kinokluba Zagreb, radio u koli narodnog zdravlja Andrija
tampar. Autor je vie videofilmova. Uredio je monografiju Kinoklub Zagreb filmovi snimljeni od 1928. do 2003. (2003).
Stipe Radi (ibenik, 1987) student je politologije u Zagrebu, zavrio preddiplomski studij novinarstva. Na natjeaju Human Rights
Film Festivala podijelio drugo mjesto za filmsku kritiku. Objavljuje i poeziju.
Daniel Rafaeli (Bitola, 1977) diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; kao filmski arhivist i povjesniar radio u
Hrvatskoj kinoteci (2002-2010), god. 2007-2010. naelnik Odsjeka za zatitu i restauraciju filmskog gradiva. Scenarist i koredatelj
dokumentarnog filma Druga strana Wellesa. God. 2010. Dobitnik Nagrade Vjekoslav Majcen za istraivanje i promoviranje hrvatske
filmske batine.
Romana Roi (Velika Gorica, 1963), diplomirana filmska i TV redateljica (1999), autorica TV emisija i dokumentarnih filmova (Savka rua hrvatska, Parlaonica i dr.); radi i u kazalitu (Breza).
Dragan Rubea (Opatija, 1956), diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje u Novom listu, Vijencu i dr. Objavio knjigu
Govor tijela: zapisi o neholivudskom filmu (2005). Dobitnik godinje Nagrade Vladimir Vukovi za filmsku kritiku u 2003.
Mima Simi (Zagreb, 1976), diplomirala komparativnu knjievnost i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; magistrirala rodne
studije na Srednjoeuropskom sveuilitu u Budimpeti (CEU). Objavila je knjigu proze Pustolovine Glorije Scott (sa stripovima Ivane Armanini) te Otporna na Hollywood: ogledi iz dekonstrukcije tvornice snova (2009). Dobitnica godinje Nagrade Vladimir Vukovi za filmsku
kritiku u 2007.
Jurica Stareini (Karlovac, 1979), apsolvent na Geodetskom fakultetu. lan urednitva asopisa Libra libera. Autor stripova i nekoliko
nagraivanih kratkih animiranih filmova. Od 2010. urednik u ovome asopisu.
Vladimir eput (Osijek, 1985), apsolvent ekog jezika i knjievnosti i francuskog jezika i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu. Voditelj Salona Matice hrvatske.
Sonja Taroki (Zagreb, 1988), studira diplomski studij filmske reije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je zavrila
preddiplomski studij filmske i TV reije; studentica komparativne knjievnosti na Filozofskom fakultetu.
Slaven Zeevi (Dar-es-Salam, 1967), filmski montaer i kritiar (Kinoteka itd.), izrauje znanstveni magisterij iz povijesti hrvatskog
filma na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Montirao je filmove i TV serije Lukasa Nole, Hrvoja Hribara, Petra Krelje i dr.
Uro ivanovi (Rijeka, 1981), apsolvent je antropologije i komparativne knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Glavni je
urednik asopisa K.
Iva uri (Zagreb, 1979) diplomirala je sociologiju i komparativnu knjievnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; izvanredna je studentica filozofije i religijske kulture na Filozofskom fakultetu Drube Isusove. Od 2008. znanstvena je novakinja zaposlena na Odsjeku
za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Objavljivala je u Zarezu, Filozofskim istraivanjima, Libri liberi, Novom listu i drugdje.
199
UPUTE SURADNICIMA
Hrvatski filmski ljetopis kvartalni je asopis za filmologiju i filmsku kritiku, evidentiran u FIAF International
Index to Film Periodicals i u Arts and Humanities Citation Index (A&HCI), koji objavljuje filmske studije,
rasprave, eseje, izvjetaje, prikaze i recenzije.
Hrvatski filmski ljetopis u naelu ne objavljuje tekstove koji su prethodno bili objavljeni na internetskim
stranicama, online-asopisima, u zbornicima i drugim tiskovinama, te molimo suradnike da prilikom predaje
tekstova izbjegavaju viestruko predavanje tekstova. Ukoliko neki autor eli ponovno objaviti tekst izvorno
tiskan u Hrvatskom filmskom ljetopisu, molimo da to uradi samo uz doputenje urednitva, uz navoenje prvoga objavljivanja u naem asopisu. Ukoliko je tekst ponuen Hrvatskom filmskom ljetopisu itan na radiju,
molimo da se to navede u biljeci.
Mole se autori studija i eseja da uz rad priloe saetak (moe ga se staviti na poetak teksta). Preporuljivo
je da autori sami priloe ilustracije koje odgovaraju tekstu ili predloe kako ilustrirati tekst (ukoliko je to
potrebno), s tim da ilustracije trebaju biti u dovoljno visokim rezolucijama za tisak (15 cm irine, 300dpi),
radi ega se s materijalima mogu obratiti urednitvu. Ilustracije trebaju biti popraene legendama.
Tehnike upute: Svi prilozi trebaju biti predani u digitalnom obliku kao Wordov dokument (.rtf, .doc) na kojem je provedena temeljna pravopisna provjera. Preporuuje se upotreba fonta Times New Roman veliine
slova 12 toaka, u proredu od 1.5 retka, s marginama stranice od 2.54 cm. Naslovi i podnaslovi teksta piu
se podebljano (boldom), dok se kurzivno piu strane rijei i svi naslovi samostalnih djela (filmova, knjiga,
asopisa, kompozicija itd.); naslovi nesamostalnih djela (lanaka u asopisima, poglavlja u knjigama i zbornicima) piu u navodnicima. Citati se donose uspravno, u gornjim navodnicima ("), a citati unutar citata u
polunavodnicima (').
Citiranje: Filmovi se citiraju tako da se navede hrvatski naslov, a u zagradi izvorni naslov filma, redatelj i
godina, npr. Pomrina (L'eclisse, Michelangelo Antonioni, 1962).
Literatura se navodi na kraju lanka u sljedeem obliku, za knjige, lanke u periodici, u knjigama ili zbornicima te na internetu:
Peterli, Ante, 2001, Osnove teorije filma, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada
Turkovi, Hrvoje, 2009, "Pojam poetskog izlaganja", Hrvatski filmski ljetopis, god. 15, br. 60, str. 11-33.
Kragi, Bruno, 2006, "Ford, Peterli i mi", u: Gili, Nikica (ur.), 3-2-1, kreni!: zbornik radova u povodu 70.
roendana Ante Peterlia, Zagreb: FF press, str. 103-117.
Kukuljica, Mato, 2004, "Kratki pregled povijesti hrvatskog filma (18961990)", Zapis, god. XII, posebni
broj (6. kola medijske kulture), <http://www.hfs.hr/hfs/zapis_list.asp>, posjet 15. lipnja 2010.
Reference se navode unutar teksta lanka, u zagradi s prezimenom autora, godinom izdanja i stranicom
(Turkovi, 2009: 15). Ako je autor spomenut u tekstu, onda se u zagrade stavlja godina izdanja i broj stranice
(2009: 15). Za vie uzastopnih upuivanja stavlja se oznaka ibidem: (ibid., 17); za parafraziranje i ope upuivanje stavlja se: usp. Turkovi, 2009. Ako je pojedini autor u istoj godini objavio vie radova, uz godinu se
dodaju oznake a, b, c... (npr. Turkovi, 2009a; Turkovi, 2009b). Biljeke se piu na dnu stranice, veliinom
fonta od 10 toaka, arapski numerirane, a u njima se navode zapaanja, komentari i dodatna objanjenja.
200

Hrvatski Filmski Ljetopis 62/2010

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hrvatski Filmski Ljetopis 62/2010

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

hrvatski filmski ljetopis

Urednitvo / Editorial Board: