Professional Documents
Culture Documents
(12)
Niko kao ona: Tereza Kesovija, već šest trofeja do 1976. godine
Photo: Foto dokumentacija Borbe/ XXZ
Po prokušanom receptu, dr Nikica Kalogjera ostvario je na Splitu ’76 još jedan uspjeh.
Nakon „Sedam galebova“ (1962), „Nima Splita do Splita“ (1964) i prave himne „Nono, moj
dobri nono“ (1969), stiže nam još jedna uspješnica: „Sviraj mi, sviraj“, koju je dr Kalogjera
povjerio najboljoj pjevačici na festivalu - Terezi! Ona je točno znala što se skriva u toj
pjesmi za koju je stihove napisao Ivica Krajač, i maestralno je otpjevala. Naravno, opet je
dobila Zlatni grb grada Splita
„Sviraj mi, sviraj“, na samome početku imala je pobjednički štih, a takve pjesme mala su
igračka u rukama velike Tereze. Premda je, tko zna iz kojih razloga bila ljuta na novinare
„Slobodne Dalmacije“, Tereza je
razdragano nakon uručenja
prve nagrade publike, držeći u
ruci Zlatni grb grada Splita,
izjavila:
I bila je u pravu.
I Kemal Monteno ima sve više pristaša na Prokurativama. Njegov nježni, tužni i
raspjevani glas tražio je i dobru pjesmu. A takvu je sam napisao i – otpevao („Hiljade
bijelih marama“).
Bilo je puno mandolina na Splitu ’76, puno lijepih pjesama, puno dalmatinskog i
mediteranskog ozračja u pjesmama. I činilo se da se sve vraća na stare staze i da se
utire put ka još boljim festivalima.
Teo Trumbić, koji se kao skladatelj proslavio s „Copacabanom“ i s još nekoliko dobrih
pjesama, nije se baš iskazao u najboljem svjetlu na Splitu ’76. Dogodi se i to da neki od
provjerenih autora požele zapjevati na sceni. „Ni samba, ni raumba, ni cha cha cha“
naslov je pjesme Tea Trumbića, koji je napisao i stihove uz pomoć Ivice Flescha. Zašto ju
je Teo želio sam pjevati valjda ni sam nije znao, ali zahvaljujući reakcijama publike,
Trumbić je neslavno završio svoju pjevačku karijeru. I dobro da je tako, jer nam poslije
ne bi mogao napisati sve one lijepe i uspješne pjesme.
U Večeri dalmatinske pjesme, koja sve više dobiva pravo građanstva, veliki uspjeh
postigla je skupina Delfini. Oni su otpjevali pjesmu Saše i Arsena Lukića „Tonbula“, koja
je čak i u ono vrijeme imala nostalgičan prizvuk vremena kad se u gradu pod Marjanom
živjelo na posve drugačiji način.
I opet cvijeće pada sa prozora Prokurativa, cvijeće za jednog vrhunskog pjevača Mikija
Jevremovića. Bilo je na splitskim festivalima dosta pjevača iz tadašnjih republika, iz
različitih govornih područja, ali po osobnom sudu pisca ovog feljtona Miki Jevremović je
najbolje osjetio mediteransku i dalmatinsku melodiku i tu je bio nenadmašan. Zato ga je
publika strahovito voljela. A imao je bogomdan glas. Stjepan Mihaljinec na stihove Drage
Britvića povjerio mu je pjesmu „U kamenu pjesma piše“. Savršeno!
3. MOJA OBALA (T. Dela Zotta-T. Dela Zotta) DŽO MARAČIĆ MAKI
10. NI SAMBA, NI RUMBA, NI CHA CHA CHA (T. Trumbić-I. Flesch/T.Trumbić) TEO
TRUMBIĆ
16. PLOVI MALA BARKA (H. Hegedušić-H. Hegedušić) VIS NOVI FOSILI
18. ZELENU GRANU S TUGOM ŽUTA VOĆA (Z. Runjić-T. Ujević) OLIVER DRAGOJEVIĆ
25. ŠJOR BEPO KAPITAN (Đ. Novković-Ž. Sabol) VIS PRO ARTE
(NASTAVIĆE SE)