SAM SMITH || DAMIR URBAN || MARILYN MANSON || BRKOVI

Broj 17. / veljača 2015. 15 HRK

Srbija 199 DIN / Slovenija 2,5 EUR / BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR / Makedonija 100 DEN

INTERVJU
IVAN
VILIBOR
SINČIĆ
HOZIER
STEVIE
NICKS

VLADA AZEALIA
BANKS

DIVLJAN BELLE
AND
SEBASTIAN
VJEČITI OPTIMIST
ZALJUBLJEN U ŽIVOT
I GLAZBU
00215

9 771848 926005
 ray-ban.com
10 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 R ol l i ng S t one SADRŽAJ velja č a 2015.

RS17
“All the News That Fits”
ROCK & ROLL
13 Hozier
Upoznajte 24-godišnjeg
kantautora Andrewa
Hozier-Byrnea, pjevača hita
“Take Me To Church”.
Tekst ANDY GREEN

16 Ian Anderson
Intervju s frontmanom skupine
Jethro Tull povodom reizdanja
albuma iz 1975. Minstrel in the
Gallery.
Tekst ZORAN STAJČIĆ

30 Courtney Barnett DAMIR URBAN

Predstavljamo australsku O novom
albumu i
pjesnikinju čiji je nadolazeći
najvećem
debi jedan od najinteligentnijih
solo koncertu
albuma 2015. godine. karijere; str. 78.
Tekst SIMON VOZICK-
LEVINSON

44 Goran Ivandić BRKOVI

Zagrebačka
Tragična sudbina slavnog
glazbena
bubnjara Bijelog dugmeta atrakcija koja je
ekranizirana je i uvrštena u spojila pankere
ovogodišnji ZagrebDox. i napirlitane
Tekst HRVOJE HORVAT plavuše;
str. 86.
52 Tomislav Vukelić
Tomfa
Pjevač Kawasaki 3P-a govori o
novom albumu Goli zbog pasa te
otkriva kako im je želja nastupiti
na Exit festivalu.
Tekst ZORAN STAJČIĆ

POLITIKA
FOTO: MILICA CZERNY URBAN; JOSIP REGOVIĆ

56 Ivan Vilibor Sinčić

Vođa pokreta Živi zid prijeti
tradicionalnim političkim
strankama u Hrvatskoj
pred parlamentarne izbore:
“Natjerat ćemo HDZ i
SDP na koaliciju koja će ih
uništiti.”
Tekst DINKO BOIĆ

4 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 TEME
64 Vlada Divljan
Osobni pogled frontmena
nekadašnjih Idola, na bogatu
karijeru, kao i njegova
razmišljanja o glazbi, vremenu
i životu.
Tekst ZORAN STAJČIĆ
Sam Smith
70
Od nekadašnjeg pomoćnog
konobara u londonskoj
zalogajnici do pop kralja
slomljenih srca. Sad se napokon
može nasmiješiti.
Tekst PATRICK DOYLE
76 Repetitor
Energični noise, punk i alter
rock trio iz Beograda govori o
svojoj karijeri, albumu koji će
snimati na proljeće te usporedbi
života u Beogradu i Zagrebu.
Tekst VEDRAN HARČA
92 Stevie Nicks
Stvarateljica mitova umotana
u maramu: za karizmatičnu
pjevačicu Fleetwood Maca sve
se promijenilo ali, opet, i ostalo
isto.
Tekst BRIAN HIATT
100 Marilyn Manson
Ovako izgledaju srednje
godine vampira s
holivudskih brežuljaka - više
je posjeta teretani a manje
apsinta.
Tekst ERIK HEDEGAARD
RECENZIJE
109 Bob Dylan
Obradom romantičnih pop
pjesama koje je nekad pjevao
Frank Sinatra, Dylan se upustio
u još dublji blues i pronašao je
novi put u rock povijest.
Tekst DAVID FRICKE
111 Singlovi
U ovom broju
recenziramo
nove pjesme
Elementala,
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
Prodigyja,
Urbana, Faith
No Morea,
Zvonimira
Varge...
123 Videoigre Rolling Stone HRVATSKA
Kroz spektar dobro
promišljenog izbora dizajna,
UREDNIK/IZDAVAČ: Toni Moškov
ekipa iz Turtle Rock Studiosa IZVRŠNA UREDNICA: Ela Radić
SURADNICI: Vedran Harča, Dinko Boić,
stvorila je “Evolve” - inteligentnu Rea Hadžiosmanović, Tena Gašparac, Anđelo
igru za taktičare. Jurkas, Zoran Stajčić, Hrvoje Horvat, Michel
Petković, Vedran Brkulj, Borivoje Dokler
Tekst B.I.F. DESK: Milan Pavlinović
ART DIREKTORICA: Dijana Kasavica
124 Hi-Fi FOTOGRAFI: Mateja Vrčković,
Mario Pavlović, Josip Regović
Optoma projektor, Audio
KOLUMNISTI:
Technica slušalice, zvučnici Ivana Simić Bodrožić, Drago Munjiza
GLAVNI OPERATIVNI DIREKTOR:
Neolith i nova serija Loewe Ivica Horvat
televizora budućnost su zvuka ivica.horvat@s3mediji.hr
IZVRŠNA DIREKTORICA PRODAJE
i slike. OGLASNOG PROSTORA:
Tekst ANDREJ ANDRLIĆ Maja Weber
maja.weber@s3mediji.hr
126 RS Indie PRODAJA OGLASNOG PROSTORA:
Mario Miletić
Pišemo o valjevskom MC-ju i mario.miletic@s3mediji.hr
glazbeniku Mr. Rabbitu, r’n’r
IZVRŠNA DIREKTORICA MARKETINGA:
Marija Lukić
bendu Ljubičice iz Pančeva te marija.lukic@s3mediji.hr
PRIJEVOD I LEKTURA:
o jedinstvenoj glazbenoj pojavi Baraohara; Višnja Grgić, Ivana Duvnjak,
koja se odaziva na ime ZAA. Mirela Priselac Remi
Tekst MICHEL PETKOVIĆ FOTOSERVISI: Guliver/Getty Images, Rex,
Pixsell
128 Filmovi
IZDAVAČ: S3 Mediji
Zavrtnica 17, Ured: Drenovačka 2
10000 Zagreb; tel: +385 1 4961 103
Donosimo pregled filmova s
www.s3mediji.hr
neengleskog govornog područja, TISKARA: Radin print d.o.o.
Gospodarska 9, 10431 Sv. Nedelja
od kojih su neki zaradili DISTRIBUCIJA: Tisak d.d., Vetel d.o.o.,
nominacije za ovogodišnje Centrosinergija d.o.o.
NAKLADA: 10.000
Oscare te tri nova holivudska ISSN: 1848-9265
potencijalna hita.
Tekst PETER TRAVERS Nakladu revidira ABC Hrvatska.
Copyright @ 2015 by ROLLING STONE LLC. Sva prava pridržana. Zabranjeno
reproduciranje cjeline i dijelova bez dozvole. Ime i logo ROLLING STONE je
registrirani zaštitni znak ROLLING STONE LCC-a, a licencirani su za S3 Mediji d.o.o.
Rolling Stone USA
UREDNIK&IZDAVAČ: Jann S. Wenner
IZVRŠNI UREDNIK: Will Dana
ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA:
Nathan Brackett
ASISTENT GLAVNOG UREDNIKA:
Sean Woods
SENIOR NOVINARI: David Fricke,
Brian Hiatt, Peter Travers
SENIOR UREDNIK: Christain Hoard
ART DIREKTOR: Joseph Hutchinson
KREATIVNI UREDNIK: Jodi Peckman
VANJSKI UREDNIK: Jason Fine
POTPREDSJEDNIK: Timothy Walsh
IZDAVAČ: Michael Provus
VODITELJ DIGITALNOG: Gus Wenner
GLAVNI UREDNIK POSLOVANJA:
John Dragonetti
LICENCE & POSLOVANJA:
Remi, Maureen A. Lamberti (Executive Director),
Elemental Aimee L. Schecter (Senior Manager),
Kathleen Taylor (Coordinator)
Copyright © 2015 by ROLLING STONE LLC. All rights reserved. Reproduction in
whole or in part without permission is prohibited. The name ROLLING STONE and
the logo thereof are registered trademarks of ROLLING STONE LLC, which
trademarks have been licensed to S3 Mediji d.o.o.
FOTO: WALTER SIROTIĆ
rollingstone@rollingstone.hr
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I N G S T ON E | 5
 UVODNIK

Teška vremena....
T O N I M O Š KOV

P
ROŠLO JE 60 stavno se nametao sam od sebe.
da na od izlaska Razgovarali smo s Ivanom Vilibo-
našeg dvobroja, ali rom Sinčićem, novim licem na hr-
nismo gubili vrije- vatskoj političkoj sceni. Kako smo
me i išli na skija- prošle godine napravili intervju
nje (za to nemamo s Mirelom Holly i Ivom Josipo-
novca), nego smo napravili naše vićem, došao je red i na Sinčića.
prvo specijalno izdanje koje ćete Još uvijek žalim za činjenicom da
moći pročitati za desetak dana. nam predsjednica Kolinda Gra-
Specijal ponosno nosi naziv “100 bar-Kitarović nije dala intervju
najboljih albuma 1955.- 2015.”. (u kampanji smo predlagali pa-
Obradili smo diskografiju cije- ralelni intervju, na koji je pristao
le bivše Jugoslavije, a na ovom gospodin Josipović), ali ima vre-
zadatku snage su udružili naši mena, pet godina neće tako brzo
recenzenti kojima smo prido- proći. Valjda ćemo nakon Velimi-
dali osmoricu uglednih glazbe- ra Bujanca i sličnih i mi dobiti pri-
nih šmekera (producenti, glaz- liku. Možda da angažiramo Nives
beni kritičari, radijski voditelj...). Celzijus za taj zadatak? Ako su to
Trinaestorica “izbornika” dali su dvoje već dobili VIP pozivnicu za
svaki svojih 100 najboljih albu- inauguraciju, onda je to možda
ma, a spajanjem svih popisa dobi- put kojim trebamo krenuti kako
li smo 100 najboljih. Prvotni plan bismo dobili intervju od izabra-
mi je bio da najprije izađe speci- ne nam predsjednice. I kako smo
jal pa da ga zatim prati redovno opet dobili komentare na Facebo-
izdanje Rolling Stone magazina, oku da živimo od stranih dotaci-
ali planovi su tu da bi se mijenjali. ja, jer smo se usudili komentirati
Kako naše poslovanje ovisi o pri- inauguraciju, poručujem da pre-
hodima od prodaje oglasnog pro- življavamo od oglašivača i čitate-
stora i prodaje na kioscima, u za- 100 NAJBOLJIH lja, a dotacije u Hrvatskoj dobija
dnji tren promijenio sam odluku. naš prvi Specijal izlazi za 10 dana i na njega smo ponosni. HDZ u vidu oprosta duga naja-
Specijal će se prodavati na kiosci- Nadamo se da će postati kolekcionarski primjerak. mnine za prostor u centru Zagre-
ma tri mjeseca po cijeni od 20 kn, ba, dok u istom trenutku plaća
dok je redovni broj u prodaji mje- predsjednički apartman u hotelu
sec dana i ima cijenu 15 kn. Da ne bih doveo nekoga u zabludu da Sheraton za novoizabranu predsjednicu. I da, kad će i kako pred-
smo podigli cijenu ili da smo promijenili sadržaj magazina, ipak sjednica vratiti ili donirati milijun kuna (koje je dobila iz državnog
sam se odlučio da prvo izađe redovno izdanje. Uz sve navedeno i proračuna za troškove kampanje) kako je obećala? Toliko o dota-
oglašivački budžeti još nisu definirani za ovu godinu pa nam ni cijama i onima koji ih dobijaju...
prihod nije baš na nivou planiranog, a troškovi su porasli zbog još Uz sve intervjue malo smo se posvetili i radu HDS-a i ZAMP-a
jednog izdanja. Eto, nema zavjere, nije kriva tiskara, a nismo ni te predstojećim nam Porinom, ali i završenim Zagrebačkim festi-
propali, samo pokušavam biti odgovoran prema zaposlenicima, valom. I jedna i druga manifestacija puna su nelogičnosti i nedo-
dobavljačima i državi. staje im glamura i spektakla koji bi trebali pratiti ovakve viso-
Nakon ne baš sjajnog uvoda, nekoliko riječi i o broju koji pred kobudžetne manifestacije. Uz sve to prilično su hermetične i naše
vama. Našu naslovnicu krasi jedan i jedini Vlada Divljan, a samim propitivanje smatraju napadom, a ne novinarskom znatiželjom i u
tim možete i zaključiti tko je na broju jedan u našem specijalu. konačnici našim poslom. Manifestacija zbog manifestacije nikad
Iako ne baš u najboljoj formi, Vlada nam je dao intervju i na tome nije nikome donijela ništa dobro. Kao primjer, možete li se sjetiti
smo mu zahvalni (toliko da je i pokoja suza potekla kad smo pri- tko je prošle godine dobio Porina za album godine, a tko je pobi-
mili intervju u samom deadlineu prije slanja magazina u tiskaru). jedio na Zagrebačkom festivalu? Ne mogu ni ja. Možda lakše pi-
Hvala gospodine Divljan na trudu i vremenu odvojenom za nas (i tanje, tko je ove godine nominiran za album godine? I tko je pobi-
vas, naše čitatelje). Uz ovaj intervju tu su još i razgovori s (toliko jedio na Zagrebačkom festivalu? Ako ne znate odgovore ni na ova
traženom na našoj FB stranici) Stevie Nicks, Marylinom Manso- pitanja, upravo ste potvrdili tezu da se ove manifestacije organi-
nom, zvijezdom ovogodišnjih Grammyja Samom Smithom, a tu ziraju samo za uski krug o kojem odlučuju već navedena strukov-
su još uoči njihovih koncerata i Damir Urban, Brkovi i Repetitor. na udruženja. Više o tome na stranicama koje slijede.
Donosimo vam i intervju koji će vjerojatno izazvati podijeljene Uživajte u ovom broju i za deset dana potražite specijalno izda-
reakcije, ali nakon predsjedničkih izbora i zadnjih anketa jedno- nje – 100 najboljih albuma!

6 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
PISMA ČITATELJA
Sretno cijeloj
redakciji
PO Š T OVA NA R E DA KCI JO,
pr venstveno sve pohvale.
Čitam vas redovno i zaista uži-
vam. Drago mi je da se ozbiljno
bavite domaćom scenom i pra-
vite recenzije i intervjue i s ne
toliko etabliranim mladim lju-
dima, bendovima, glumcima,
strip crtačima, svima onima
koji čine neki oblik subkulture
na ovim prostorima. Teško je
zadovoljiti ukuse i želje svih lju-
bitelja muzike i zato mi zaista
ne smeta što se na naslovnica-
ma do sada nije pojavio ovaj ili
onaj, ili zašto dosad niste pisa-
li o nekim temama ili bendovi-
ma. Polako, nakon 100 brojeva
svi će doći na svoje and more;).
Ono čemu sam se nadao, a eto,
nije se desilo, jeste da u pra-
zničnom dvobroju ugledam
listu top 50 domaćih albu-
ma. Od posljednjeg dvobroja
s Urbanom na naslovnici pa do
ovog aktualnog recenzirali ste
nekih 60, možda i više doma-
ćih albuma. Bili su zastuplje-
ni svi muzički pravci i nisam
mogao vjerovati da je region,
s obzirom na okolnosti, tako
“plodan”. Zaista ste se potru-
dili i ostalo je, barem po mom
mišljenju, još samo da se u po-
sljednjem broju u godini na-
pravi ta famozna top 50 rekapi-
tulacija, koja bi više nego dobro
pokazala da Rolling Stone na
ovim prostorima nikako nije
slučajno, nego da je ovdje odav-
no trebao biti. Navedena je top
10 lista, ali bi ona puno uvjer-
ljivije izgledala kada bi se vi-
djelo da ste imali jako težak za-
datak jer su izvan odabranog
top 10 kruga ostali i Laibach,
Borghesia, Marčelo i mnogi
drugi i druge. Nadam se da
općeniti pad tiraža, a u zadnje
vrijeme i broja stranica/forma-
ta RS-a nije početak gašenja.
Ne volim se miješati u poslo-
ve izdavaštva, ali možda je vri-
jeme da povećate cijenu kako
bi barem “tvrdi” primjerci za-
držali isti format i broj strani-
ca. Drago mi je da radite tek-
stove o legendama regionalne
scene poput EKV-a, to mapira-
nje ex-yu bendova je jako važno
za razumijevanje i praćenje do-
maće muzičke scene i pokaza-
telj je onima koji dolaze da se
visoki standardi i naporan rad
itekako isplate, ali i da nisu
baš svi uzori negdje na zapadu.
Sretno cijeloj redakciji jer ste u
zadnjih godinu i nešto uradi-
li lavovski posao. Važniji nego
što mnogi u ovim vremenima
besparice i postratnih trauma
mogu i zamisliti.
Pozdrav, Esko

Reakcija na tekst o
Zagrebačkom festivalu
POŠTOVANI, U PROŠLOM BROJU VAŠEG
časopisa objavljen je kritički osvrt na Za-
grebački festival u kojemu je posebno
problematizirano pitanje “sukoba inte-
resa” nekoliko poznatih glazbenih auto-
ra, članova žirija koji biraju pjesme koje
ulaze u festival i istodobno imaju moguć-
nost da njihova pjesma automatski uđe
u festival.
Kako bi Vaši čitatelji imali potpunu in-
formaciju, molimo da prenesete i ovaj
dio našeg odgovora na upit Vašeg novi-
nara, koji niste uvrstili, a mislimo da je
potrebno znati: “Važno je naglasiti da o
pobjedniku 62. Zagrebačkog festivala
ne odlučuje izborna komisija koja je bi-
rala pjesme za festival već poseban žiri
sastavljen od umjetničkih direktora če-
tiri hrvatska festivala popularne glazbe
(Splitski festival, Festival dalmatinske
šansone Šibenik, CMC festival te RockOff
festival). Niti jedan od njih nema pjesmu
koja sudjeluje na ovogodišnjem Zagre-
bačkom festivalu.”
Dodajemo i pojašnjenje:
HDS se na ovaj korak - djelomično po-
zivni natječaj u kojemu izravan prolaz
imaju samo članovi iz-
borne komisije, ugled-
ni i dokazani skladate-
lji i istodobno redovni
članovi društva, koji-
ma vjeruje da će doni-
jeti dobru pjesmu, ali i
prepoznati te u finale
“propustiti” kvalitetne
konkurentske pjesme -
odlučio kao isključivi organizator festi-
vala. Organizator riskira financije, vrije-
me i trud kako bi imao kvalitetan festival
kojeg će prepoznati i struka i publika. Ne-
koliko jakih autora jamče nekoliko sigur-
nih jakih pjesama, a zajedno s njima i ne-
koliko sigurnih jakih izvođača. Njihov
odaziv privlači nove autore i izvođače te
daje naznake o smjeru festivala. Tim se
rukovodilo novo vodstvo festivala.
Princip djelomično pozivnog natječa-
ja/odabira nije ništa novo ni nepoznato,
ni kod nas niti u svijetu - organizatori fe-
stivala oduvijek traže kombinacije koji-
ma će zadovoljiti interese i kvalitete, ali i
atraktivnosti festivala, jednako kao i in-
terese publike i glazbene struke.
Festival je dobar koliko su dobre pjesme
na njemu. Prošlogodišnji je dokazao da se
radilo o dobrom potezu. HDS se potrudio
da članovi izborne komisije nemaju nika-
kav utjecaj na pjesme koje su naknadno kao
svoje favorite izdvojili publika i mediji - oni
se za taj utjecaj nisu niti u jednom trenut-
ku niti zalagali. U izjavama za javnost svi su
igrali fer i timski za sve festivalske pjesme.
Reakcije struke i javnosti su izrazito po-
zitivne: tako se na novo izdanje festivala,
iako su znali da pjesme tri ili četiri čovjeka
mogu izravno ući, svejedno i ove godine pri-
javilo mnogo autora koji su sudjelovali proš-
le godine. Ali ne samo oni nego i gotovo 100
posto više drugih autora i bendova u odno-
su na prethodnu godinu.

8 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
Nekoliko rečenica ca jedemo, na primjer, mesne
konzerve, grickajući krezu-
ličnu sumnju. Znam dobro,
iz bogatog iskustva s našim
hvalospjeve o nekakvom Mi-
kiju Solusu, uspoređujući ga
i zapažanja bi mrkvicu i ostalu zelenjavu. prijašnjim glazbenim časopi- s Johnnyjem Štulićem, da je
A kakvu novu 2015. godi- sima, sve te fore kako se gla- to čista blasfemija. Ne znam
PRO ŠL A J E E VO G ODI NA nu želimo, premda smo već sila gase. Prvo se smanji for- po čemu i po kojim kriteriji-
dana i bili ste dobri na svim sada loše krenuli na doma- mat ili se u međuvremenu uz ma, neka ih navede autor. Je-
poljima, prvenstveno onim ćem i globalnom terenu, naj- jad, kuku i motiku povisi cije- dino ako se možda zaljubio?!
glazbenim jer ona je zapra- prije s otpuštanjima novinara na, pa onda stanji broj strana, Dotični mladac ne spada ni
vo na ovim vašim stranica- u ovoj korumpiranoj, dezo- pa se ostane bez oglašivača a u istu rečenicu s Johnnyjem
ma sukus svih stvari. Plijeni- rijentiranoj i kronično bole- dalje neću ni pomisliti. Bila jer on pjeva nekakve rimi-
li ste pažnju raznovrsnošću snoj zemlji gdje nikada nije bi prava šteta da nakon No- ce za djevojčice, dok su maj-
drugih tema, od kazališnih bilo više tema i posla za te iste mada, Heroine, Ritma, IQ-a, storove pjesme bile bez rima
predstava, filmova, videoi- novinare? Mega muzike, Kooksa i vi ne- i za ovakve koji slušaju Miki-
grica do ekonomalija, raznih U ludilu koje nas tek oče- stanete... ja nabacivanje svega i svače-
pogleda u susjedova dvorišta kuje ove godine mi skloni- Za kraj nekoliko rečenica i ga, k’o sa zidarskom fanglom
i neizostavne politike. Sva- ji mirotvorstvu i dijalogu s zapažanja. Ne znam kako ste bez imalo originalnog zvuka
šta nešto vrlo dobrog i po- razumijevanjem, na lijepim koncipirani, ali upada u oko i ili ritma, mentalno nedokuči-
zitivnog u ovom tmurno-si- cvjetnim livadama i prostori- iz broja u broj se vidi i osjeti vi pojmovi. Zar vi u redakci-
vom nevremenu, gdje nas je ma gdje se čuju sasvim drugi, kao da časopis pišu samo tri- ji mislite da smo mi blesavi?!
snašla sveopća kriza i sa svih uhu neizmjerno ugodniji to- četiri ista novinara koji imaju Kada je prateći autor Pogur-
strana ljudskih djelatnosti novi nekih drugih ritam sek- svoje favorite i tako se name- kas dao i singlu još pet zvjez-
ugrožena, ionako već dobra- cija sasvim suprotnih buci ću, što je nedopustivo. Jedan dica, to je već bilo čisto šup-
no ogoljela egzistencija koju gomila prosvjednika, cvrča- novinar neka se bavi jednom kanje i ako tako nastavi i ove
je vrlo dobro, kao kirurškim nju zapaljenih automobilskih temom ili neka ima najviše godine, možda s izlaskom al-
laserom a ne nožem secirao guma i prasaka kalašnjikova, dva članka, a ne temu, član- buma bude i felacio. Užas!!!
Toni Moškov, glavni urednik željno očekujemo iz mjeseca ke i još piše recenzije?! Očit Osim toga, miljenice su mu
u svojoj sirovo-jestivoj novo- u mjesec svaki vaš novi broj, primjer takvog izvitoperenog i ove naše nove i mlade kanta-
godišnjoj čestitci, gdje umje- iako mi ovaj “smanjeni” for- pisanja je g. Anđelo Pogurkas utorice, svakoj od njih daje po
sto pečenih prasaca i puri- mat nije drag i izaziva popri- koji iz broja u broj piše ode i četiri zvjezdice - ispravite me
ako griješim. Veliki propust
u zadnjem broju vam je bilo
Drago nam je da su prepoznali trud koji tar u leđa. To su profesionalci kojima veze da neobjavljivanje imena auto-
HDS ulaže u festival i korist koju oni za sebe bi ušli u bilo koji festival zabavne glazbe u ze- ra recenzija za najbolji strani
mogu imati od toga. Drago nam je da vjeruju mlji ionako ne trebaju. Ali, kvalitetan festival album i pjesmu godine, kako
i HDS-u i autorima koji su članovi izborne ko- zabavne glazbe treba svima. Nadamo se da će bismo bolje znali odakle vje-
misije. Njima pak - i onima koji su birali pje- 62. izdanje Zagrebačkog to biti. tar puše jer je Anđelo s jed-
sme za prošlu, kao i onima koji su birali za ovu nostranim nakanama novi
godinu - zahvaljujemo na zalaganju kojim za- Hvala na uvrštenju album ocijenio s dvojkom a
jedno Zagrebačkom festivalu dajemo novi vje- Hrvatsko društvo skladatelja na listi je pobjednički i pje-
sma je na trećem mjestu (?!).
Toliko od mene, srdačan po-
Poštovani netko, Kao što organizator riskira financije, vri- zdrav, svako dobro i popra-
jeme i trud kako bi imao kvalitetan festival vite se...
e-mail sam primio s adrese press@hds.hr, a (iako o tome prosuđuju slušatelji/gledatelji, Dražen Bunjevac,
kao pošiljatelj stoji ZAMP Press. Kako bih a ne organizator), tako i ja kao izdavač riski- Virovitica, Mikešburg
znao tko mi se uopće obraća, molio bih da ram financije, vrijeme i trud kako bih izda-
mi to razjasnite, a dodatno bih zamolio da se vao magazin (o njegovoj kvaliteti prosuđuju
pisac ovog reagiranja potpiše imenom i pre-
zimenom. Vjerujem da nisu svi skladatelji u
čitatelji), pa vas molim da ne vrijeđate moju
inteligenciju ovakvim reagiranjima. Reagi- Kontaktirajte nas
RH pisali ovo reagiranje pa bi bilo lijepo, ali ranje ćemo objaviti, samo bih vas zamolio da Šaljite nam svoje prijedloge, ideje i
i profesionalno ne skrivati se iza imena in- mi objasnite koji je dio ovog poduljeg e-mai- kritike za našu rubriku “Pisma
čitatelja”. U toj rubrici ćemo
stitucije. la reagiranje, a pojašnjenja ostavite za neki
objavljivati neke od najzanimljivijih
Uz navedeno, molio bih vas da pročitate drugi PR koji ćete slati povodom festivala. Uz pisama koje nam pošaljete, a vaše
još jednom tekst objavljen u dvobroju jer ni reagiranje, pitat ćemo struku i javnost koliko ćemo prijedloge i kritike svakako
na jednom mjestu ne dovodimo u pitanje po- je sve ovo pozitivno i natjecateljski, s čim vi si- uzeti u obzir. Samo naslovite pismo
s “Pisma čitatelja” i šaljite ih na
bjednika festivala, nego dovodimo u pitanje gurno nemate problema jer navodite da su re- našu adresu.
regularnost natječaja u kojem članovi žirija akcije struke i javnost izrazito pozitivne. Mi-
od organizatora na dar dobivaju mjesto na fe- slim da će to najbolje razjasniti naše, a vidim PISMA za ROLLING STONE,
stivalu i direktno su plasirani na festival. Iz i vaše nedoumice oko teksta i izbora pjesama S3 Mediji d.o.o,
tog razloga dio odgovora koji smo dobili nije na festivalu. Tekst o svemu tome možete pro- P.P 753, 10001 Zagreb.
bitan jer, ponovit ću još jednom: u tekstu ne čitati na stranici 46. ovog broja Rolling Stone Pisma postaju vlasništvo
ROLLING STONEA i mogu biti
pišemo o pobjednicima, nego o legitimitetu magazina. objavljena u tiskanom izdanju
natjecanja i izbora pjesama koje će se izvodi- Pozdrav, Toni Moškov magazina ROLLING STONE.
ti na festivalu. Urednik/izdavač @ Rolling Stone Croatia E-MAIL rollingstone@rollingstone.hr

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 9
 MIŠLJENJE

THE PLAYLIST
STRUČNJAKA

NAŠE NAJDRAŽE PJESME, ALBUMI I VIDEOSPOTOVI OVOG TRENUTKA

5. Colleen
Green
“Pay Attention”
Da je ova savršena pop-

Common
punk poslastica objav-
ljena 1995., stalno bi se
vrtjela na MTV-ju. Svi
obožavatelji Weezera s
početka karijere sigurno Pitali smo repera i glumca –
će je voljeti. koji je nominiran za Oscara za

1. Rihanna, Kanye West pjesmu “Glory” u filmu Selma

– da nam kaže što misli o pet
i Paul McCartney pjesama.

“FourFiveSeconds” spot STARE

Najveća ovogodišnja mini supergrupa snimila je crno-bijeli Curtis Mayfield
uradak u skladu sa svojom jednostavnom, emotivnom pjesmom: “We the People Who Are
Ri i Ye u traperu izražavaju svoje osjećaje, a Paul prebire po Darker Than Blue”
akustičnoj gitari. Skoro da se radi o izgubljenoj sceni s A Hard Čovječe, ova me pjesma zbilja
Day’s Night. dira. Vidi se glas koji se bori.
Curtis je pokušavao reći svim
Afroamerikancima da smo
6. Young Thug svi isti.
2. Steve Earle and “Speed Racer”
the Dukes Future-freak beat producen- Do or Die
“Po Pimp”
“Baby Baby Baby (Baby)” ta u usponu iz Atlante, Metra
Boomina, vrući flowovi ra- Ovo je čikaški klasik. Kad god
“I got a girl that live way down ga čujem, podsjeća me na to
stopljene lave i glupav, lako

FOTO: ERIC PENNA; PRINCE WILLIAMS/WIREIMAGE; TED BARRON; SHAWN BRACKBILL; GULIVER/REX, GULIVER/GETTY IMAGES
South/A little town they call odakle dolazim. Objavljen je
‘Shut My Mouth’ ”, pjeva junak pamtljiv tekst – zbog ove je
pjesme Young Thung najzani- 90-ih, ali mi smo živjeli u
roots rocka na svom novom al- 70-ima.
bumu Terraplane, u ovom ko- mljiviji glas u hip hopu danas.
madu blues gitare iz razdoblja NOVE
Chess Recordsa, hrapavog voka-
la i chicken-graese basa. D’Angelo
“The Charade”
Stvarno volim ovu pjesmu. “All
3. Torres “Strange Hellos” we wanted was a chance to
talk/’Stead, we only got outli-
Ova najnovija pjesma kantautorice u usponu počinje kao balada koja ned in chalk”. Revolucionarna
polako ključa – a onda bljesne u bijesni grungy rock. Jedva čekamo njezin je. Osjetite u njoj duboku bol.
novi album Sprinter (treba izaći u svibnju).
Lupe Fiasco
“Deliver”
4. Courtney Barnett Lupe je jedan od najkulerski-
“Pedestrian at Best” spot jih MC-ja danas. Poznaje geto,
ali pokazat će vam drugu stra-
U prvoj pjesmi s njezinog nadolaze-
nu geta. I može doskočiti bilo
ćeg albuma, australska kantautorica
kojem stilu beata.
ismijava fejkere u glazbenom svi-
jetu (“Gimme all your money and
I’ll make some origami, honey/I DeJ Loaf
think you’re a joke, but I don’t “Try Me”
find you very funny!”) preko Ona ima jedinstven glas u De-
oštrih gitara u stilu Nevermin- troitu. Sviđa mi se sirovost – i
da. Spot, u kojem Barnett kad kaže: “Rock that all-white
glumi depresivnog klauna, when I’m feelin’ godly”. Tu se
još je smješniji. vidi dubina.

10 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 Ljepota Fitness
& zdravlje
33% 17%

Prehrana
16%
Moda
16%

Veze 100%
& lifestyle magazin za
modernu
7% zenu!

Na svim kioscima od 28. ožujka!

 SUSRET: IAN ANDERSON STR. 16 | MARK RONSON Q&A STR. 54

Nevjerojatan
Hozierov
uspon
Upoznajte pjevača hita
“Take Me to Church”
Tekst: Andy Greene

P
RIJE NEŠTO MANJE OD
dvije godine Andrew Ho-
zier-Byrne sjeo je za kla-
vir u roditeljskoj kući blizu
Dublina kako bi radio na pjesmi
koja se zove “Take Me to Chur-
ch”. Hozier-Byrne bio je glazbenik
koji se pokušavao probiti, često ga
se moglo vidjeti na večerima otvo-
renih mikrofona po gradu. Ispred
njega bila je bilježnica puna tek-
stova, od kojih su neki iskaziva-
li njegovu frustraciju organizira-
nom religijom – posebno poviješću
maltretiranja homoseksualaca od
Katoličke crkve i zataškavanja zlo-
stavljanje djeca. “Samo sam mu-
mljao i na pamet mi je pala ideja
o zboru”, kaže 24-godišnji kantau-
tor koji nastupa pod imenom Ho-
zier. “Tada sam otišao na tavan i
snimio mali demo”.
Danas je vokal koji je tom prili-
kom snimio ključan sastojak svjet- DRUKČIJI OD
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

skog hita. “Take Me to Church” s DRUGIH

vremenom je osvojila ljestvice u ci- Hozier u
jelom svijetu (i došla na drugo mje- Seattleu, u
stu u SAD-u), hvalile su je Taylor listopadu 2014.
Swift i Adele te je dotad nepozna-

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 13
 ROCK&ROLL
HOZIER
tom irskom pjevaču donije-
la istaknute nastupe u Satur-
day Night Live i na Victoria’s
Secret Fashion Show. “Uvijek
sam se smatrao vrlo, vrlo mrač-
nim umjetnikom”, kaže Ho-
zier. “Nisam mislio da bi se ra-
dijima u Irskoj mogla svidjeti
moja glazba – ili bilo kojoj je-
benoj radijskoj stanici, oprosti-
te na izrazu”.
Uzvišena balada koja miješa
blues, gospel, folk i soul, “Take
me to Church” ne zvuči poput
ičega na Top 40 radijskim lje-
stvicama 2015. Hozier to pri-
pisuje činjenici da je odrastao
u drugačijem okruženju od ve-
ćine hitmejkera. “Živjeli smo
duboko u irskim selima”, kaže.
“Imali smo jako, jako lošu in-
ternetsku vezu”. Glavni mu je
izvor glazbe bio njegov otac koji
je svirao bubnjeve u blues rock
bendovima i koji je posjedovao
veliku kolekciju vinila i kaseta.
“Postao sam opsjednut korije-
nima afro-američke glazbe”,
kaže Hozier. “Volim Muddyja
Watersa i Ninu Simone. Uz to,
pogledao sam Braću Blues ti-
suću puta”.
Sam je naučio svirati gitaru
i pjevao je u školskom zboru.
Primljen je na prestižni du-
blinski Trinity College kako bi
studirao glazbu, no odustao je
GLAS
ANĐELA
Hozier na
Victoria’s
Secret
Showu
misleći da je bolje ako to vri-
jeme provede pišući pjesme.
“Take Me to Church” nasta-
la je iz osjećaja neugodnosti
prema povremenoj homofobi-
ji kojoj je svjedočio kao dječak.
“Bila je jednostavno
pasivno prihvaćena”, “Ne želite
kaže. “Bilo je i mizo- da pjesma
ginije”. Njegov mu je
postane veća koja je inspirirana iz-
sirovi demo priskrbio
ugovor s nezavisnom
od vas, zar
izdavačkom kućom, ne?”, kaže
što ga je sparilo s pro- Hozier.
ducentom Robom
Kirwanom, poznatim po svom
radu na albumima U2-a, Zoo-
ropa, Pop i All That You Can’t
Leave Behind. Kirwan i Hozier
proveli su nekoliko tjedana za-
mjenjujući programirani poza-
dinski beat na demu s instru-
mentima uživo – ali Hozierov
originalan vokal u “Take Me to
Church” bio je toliko snažan da
ga se Kirwan nije usudio dira-
ti. “Toliko je duše u njegovom
glasu”, kaže producent.
Mala irska produk-
cijska tvrtka napra-
vila je spot za pjesmu
vještajima o ruskim
represivnim anti-ho-
moseksualnim za-
konima. Crno-bije-
li isječak u kojem je
gay muškarac brutalno pretu-
čen dok njegov partner bespo-
moćno gleda postao je viralan
nakon što je objavljen u rujnu
2013. (sad ima oko 79 miliju-
na pogleda na YouTubeu). To
je privuklo pažnju ljudi, poput
glavnog skauta Columbia Re-
cordsa, Justina Eshaka, koji
je nagovorio Hoziera da potpi-
še ugovor mjesec dana kasnije.
“Jutro nakon što sam čuo pje-
smu, skočio sam na avion za
Dublin”, kaže Eshak.
Turneja 2014. dovela je Ho-
ziera prvi put u Ameriku. Swift
je poslušala njegov nastup u
klubu u Nashvilleu, a nakon
toga ga hvalila preko Twittera.
“Ona ima više sljedbenika nego
Bog”, kaže Hozier. “Tako da je
to bila velika stvar”. “Take Me
to Church” nastavila se penja-
ti na američkim ljestvicama,
a pomogao joj je i nastup na
SNL u listopadu, nekoliko dana
nakon što je objavio album. Još
nije usporila: mjesecima ka-
snije, pjesma je i dalje sigurna
u Top 5 na Billboardovoj Hot
100 ljestvici.
Pjevačev je kalendar bio is-
punjen nastupima preko Boži-
ća i ne sumnja da će imati vre-
mena snimiti novi prije 2016.
“I dalje pokušavam shvatiti što
se događa”, kaže. “Mislim da
sam imao nevjerojatnu sreću
da je pjesma uspjela”. Rekavši
to, muči ga mogućnost da pje-
sma “Take Me to Church” po-
stane preuspješna. “Ne želite
da pjesma postane veća od vas”,
kaže. “Mislim, želite li? Možda
i želite. Ne znam. Izgleda da ću
saznati”.

KAKO SU U INDUSTRIJI ZAVOLJELI KADA PJESME PROCURE

Brzi odgovori Björk i Madonne
pokazuju nov način oporavka
od piratstva
Kad je 2004. U2-ov album How to Dis-
mantle an Atomic Bomb procurio na inter-
netu dva tjedna prije predviđenog, izdavač-
ka se kuća pomučila kako bi smanjila štetu
brzo ga streamajući na MTV-jevoj internet-
skoj stranici. Ti su tjedni vječnost u
je napravila isto sa šest pjesama s albuma tara.) “Naravno, ne želite da
Rebel Heart nakon curenja u prosincu. “Žu- se to dogodi”, kaže Tom
rili smo se što smo brže mogli kako bi pri- Corson, predsjednik
premili glazbu”, kaže Guy Oseary, Madonnin RCA Recordsa koji se
menadžer. “Predvidjela je i rekla: ‘Ne zanima brinuo o curenjima
me, odmah ću ga objaviti’ ”. izvođača poput Kelly
U staro doba CD-a, skladišta i trgovi- Clarkson. “Ali jedna
na s glazbom, curenje albuma moglo je biti od dobrih nuspojava Björk
i puno razornije. Dok u doba Spotifyja i iTu- digitalne distribucije je
nesa curenja pomažu stvoriti publicitet. da se, kad je potrebno,
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; GULIVER/REX

usporedbi s tim kako su proš-
li mjesec Björk i Madonna re-
agirale na preran dolazak
njihove glazbe: nakon što
je album Björk, Vulnicu-
ra procurio sredinom siječ-
nja, njezina ga je izdavačka
kuća brzo, unutar tri dana,
stavila na iTunes, a Madonna
Madonna je prozvala curenje svog
albuma, za koji se sumnja da je
povezan s hakerom u Izraelu,
“duboko poražavajućim”, ali
pjesme s albuma Rebel Heart
prodale su se u solidnih 146.
000 skidanja. (Predstavnici
Björkine izdavačke kuće, One
Madonna Little Indian, nisu imali komen-
možete brže oporaviti”.
Skoro sve zvijezde danas se
moraju boriti s curenjem, od Nicki Minaj do
Fall Out Boya čiji se album Beauty/Ameri-
can Psych nedavno pojavio na internetu prije
predviđenog datuma objave. “To je pomalo
kao da otvorite poklone prije Božića”, kaže
su-menadžer FOB-a Jonathan Daniel. “Ali
više nije toliki problem”. STEVE KNOPPER

14 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .

Na snimanju novog
albuma pankera iz Šanka?!
Što sprema najvažniji
bend nove punk
generacije
N
A H R VA T S K O J
glazbenoj sceni, ili
bolje rečeno mimo
nje, već neko vrije-
me egzistira niz interesantnih
punk bendova od kojih neki,
usprkos popriličnom ignori-
ranju većine glazbenih me-
dija, redovno pune klubove
i imaju rijetko odanu, pone-
kad i fanatičnu publiku. Naj-
važniji bend ove nove punk
generacije svakako je zagre-
bačka četvorka Šank?! koja je
i prije prvog teksta o sebi dva
puta rasprodala Mali pogon
Tvornice, napunila veći pro-
stor istog kluba te na “šutku”
tjerala istomišljeni-
ke u gotovo svim ze-
mljama bivše Juge.
U nešto više od go-
dinu dana koliko je
prošlo otkad su se
pojavili na našim
stranicama, njihove
je street rock himne
poput “Zagreb gori”
pjevala i publika u
Beogradu ili Saraje-
vu, a na nedavnom koncer-
tu u Vintage Industrial Baru
u prvim redovima tiskali su
se pankeri iz Splita, Kranja,
Osijeka, Pule... Uskoro će izaći
i na pozornicu male dvora-
ne Doma sportova, gdje će 7.
ožujka s Brkovima i Kišom
metaka ponovno potvrditi da
je “do it yourself” pobijedio
zastarjele i sve beznačajnije
diskografe. Ubrzo nakon tog
koncerta objavit će i četvr-
ti studijski album u samo pet
FOTO: ROBERTO PAVIĆ
godina postojanja, s kojeg su
nam pretpremijerno pustili
nekoliko pjesama.
“Album će imati 14 pjesama,
a radni naslov je Naša stvar
U STUDIJU
prema jednoj od njih. Zadnjih ikakvog okolišanja, “direktno
mjeseci puno je frendova otiš- u glavu”, Rakić bijesno urla
lo živjeti vani i tekst govori o kako “propada naša stvar” sa-
tome”, objašnjava basist Dinko vršeno detektirajući da smo
Deumić. preostali samo mi koji odavde
Druženje sa “šankerima” za- nismo uspjeli pobjeći i oni koji
počeli smo u garaži na Treš- nas svakodnevno tjeraju da to
njevci, gdje upravo završavaju poželimo. Mrvine metal gita-
novi materijal. re spajaju se s rafalnom palj-
NJIHOVA STVAR
Dečki iz Šanka?! najavili su novi album za ožujak, a radni
naziv mu je Naša stvar
“Prvi put sve radimo sami, bom ritam-sekcije čije se br-
čak i produkciju. Osim miksa, zine i siline ne bi posramio ni
njega radi Igor Meister Ma- Motörhead, a sve to kulminira
lečić. Totalni ‘do it yourse- višeglasno otpjevanim refre-
lf’”, kaže gitarist Ivan Mrkoci nom, jednim od najjačih oruž-
Mrva dok stojimo u prostori- ja i zaštitnim znakom Šanka?!.
ji bez grijanja. Već i u ovoj, nedovršenoj verzi-
“Tjedan dana snimamo, ji jasno je da će ta pjesma po-
onda se tjedan dana liječimo stati koncertni favorit i pono-
od prehlade”, šali se pjevač sni stanovnik “hall of famea”
Alen Rakić. bendova repertoara. Na tom
Preslušavanje smo započeli tragu je i “Demagogija”, još
sa spomenutom “Našom stva- jedna od stvari koju će s čla-
ri” u kojoj do izražaja dola- novima grupe na predstoje-
zi sve ono što ovaj bend čini ćim svirkama zasigurno pje-
tako moćnim i posebnim. Bez vati barem desetak fanova na
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E |
stageu, nabrijani komad Oi!
punka i “srednji prst” svima
što nas truju lažnim obeća-
njima i mržnjom kojom smo
svakodnevno zasipani sa svih
strana. Od takvog “singalon-
ga”, međutim, na nekim su
pjesmama s novog albuma
svjesno odustali.
“Ne želimo da sve stvari
budu na istu foru, da posta-
nemo predvidljivi i previše se
ponavljamo”, ističe bubnjar
Bojan Mišćin, a Dinko doda-
je: “Bit će tu stvarno svega,
imamo i akustičnu stvar,
jednu baladu...”
Potvrda njegovih riječi stigla
je u sljedećim skladbama rad-
nih i poprilično zajebantskih
naziva “Novosadska” i “Prigod-
na”, od kojih je druga trenu-
tačno i glavni kandi-
dat za prvi singl. U
njima ćete primije-
titi utjecaje najzna-
čajnijih punk grupa
toga vojvođanskoga
grada, od žešćih tre-
nutaka Atheist Rapa
do Generacije bez
budućnosti i Ritma
nereda, te povreme-
no nabasati i na me-
lodične solaže u tradiciji metal
bogova iz Iron Maidena.
Sve ove pjesme, kao i još
mnogo toga, imat ćete prilike
čuti u ožujku, kada Naša stvar
(ako se u međuvremenu ne
predomisle u vezi imena albu-
ma) ugleda svjetlo dana, a za
kraj su mi otkrili i kako izgle-
da kreativni proces Šanka?!.
“Mrva najčešće napravi melo-
diju, a onda je zajedno razra-
đujemo. Iako nema pravila,
nekad donese samo riff. Tek-
stove uglavnom pišu Dinko i
Alen”, opisuje Bojan, a Rakić
pojašnjava: “Dobro se upotpu-
njujemo – kada mi nedostaje
poneki stih, smisli ga Dinko. I
obrnuto.” VEDRAN HARČA
15
 ROCK&ROLL
INTERVJU

“Nije baš povoljno svirati

u Europi sljedećih mjeseci”
Ian Anderson iz Jethro
40. JUBILEJ
Tulla za RS govori o Ian Anderson
reizdanju albuma
Minstrel in the Gallery

G
RU PA JETHRO
Tull bogatim reizda-
njem albuma Min-
strel in the Gallery
obilježava četrdesetu godišnji-
cu njegova objavljivanja 1975.,
što je ujedno bio povod za raz-
govor s Ianom Andersenom,
frontmenom i multiinstru-
mentalistom, ponajviše pozna-
tom po flauti koju je zauvijek
uklopio u instrumentarij rock
glazbe. Neobično je bilo što je
intervju sa 67-godišnjim glaz-
benikom bio dogovoren u 9 sati
ujutro, što je svakako najrani-
ji termin koji sam kao novinar
do sada imao s nekim iz svijeta je bliže originalnom zvuku stu- takav, posvećen je tome i to je svemu nisu to bili idealni uvje-
glazbe. Ian je dakako bio svjež dijskih snimaka. Kao što znate, njegov put. Ja sam naučio pu- ti za snimanje ploče. Nije bilo
i, što je najvažnije, dobro ras- a nadam se da znate, tijekom stiti. Čini mi se bolje prepustiti komoditeta vlastitog kreveta
položen za razgovor. godina puno se presnimavalo taj posao energiji mlađih i svje- i druženja s obitelji i prijate-
na kazete radi skraćivanja al- žijih snaga, da vrate kvalitetu ljima, čak smo snimali u mo-
U čemu je razlika između buma, kopije su se prvo radile kojoj se nadamo u ovo moder- bilnom studiju, što znači da
novog 40 th Anniversary La zbog kazeta koje su bile komer- no visokotehnološko vrijeme. smo mogli bilo gdje snimati. Na
Grande Edition izdanja albu- cijalne, zatim su rađene kopi- Vinilne ploče se opet vraćaju u kraju, sve je dovršeno u lijepom
ma Minstrel in the Gallery i po- je za CD, pa je nakon svih ovih modu. Jeste li planirali objaviti studiju u Londonu. Odlazak od
sljednjeg remasteriranog iz- godina teško pronaći kvalite- Minstrel in the Gallery i na tom kuće zapravo je bio motiviran
danja tog albuma 2002., kad tu prvotne vrpce koju želimo nosaču zvuka? manjim porezom nego u Veli-
je uvršteno i pet novih bonus čuti. Vraćamo se na original- Što se vinila tiče, to je sva- koj Britaniji, no na kraju smo
pjesama? ne multikanalne vrpce i pažlji- kako dio odgovora na potra- shvatili da nam se to ne ispla-
Najveća razlika je u origi- vo radimo na njima, izoliramo žnju publike i nekoliko tisuća ti i platili smo taj porez da bi
nalnim stereo miksevima koje smetnje i sve dižemo u digital- primjeraka će sigurno biti oti- nam bilo udobnije svake veče-
smo napravili još 1975. koji su nu domenu, u kojoj se napo- snuto. Komercijalnu odluku na ri. Život proveden u izbjegava-
dodatno remasterirani za CD sljetku radi restauracija kva- kraju donosi Warner Bross koji nju plaćanja poreza na kraju će,
izdanje. Sada imamo novi re- litete zvuka. Nadam se da je je otkupio katalog od EMI-ja, nadam se, dovesti do toga da
miks, stereo i 5.1 surround za- on sve ove godine još uvijek sa- koji ga je prvotno otkupio od se osjećaš krivim. Moj stav je
hvaljujući mom prijatelju Ste- čuvan na master vrpci. Zaista Chrysalis Recordsa. da volim živjeti u zemlji u kojoj
venu Wilsonu, zaslužnom za delikatan tehnički proces. Na- Album Minstrel in the Gallery sam rođen, pa i platiti poreze
mnoge remikseve Jethro Tulla. posljetku, ja sam prilično lijen ste snimali u Monte Carlu u ka- koje ona traži.
FOTO: CARL DUNN/WARNER MUSIC

Zaista se bavi hvalevrijednim
poslom, sluša originalne snim-
ke, nastoji raslojiti stvari točno
onakvima kakve su bile, postići
isti glavni balans među instru-
mentima, ali istovremeno naći
tehnička rješenja da bi dobio
čišći zvuk koji bolje udara; što
čovjek i ne mislim ostatak ži-
vota provesti u studiju. Tu su
zato Steven Wilson, moj tako-
đer stari prijatelj Jack Jackson
koji će mi pomoći s tim stvari-
ma, dok primjerice moj tako-
đer dobar prijatelj Jimmy Page,
to radi sam. On je jednostavno
otičnim uvjetima. Pričalo se da
je bend bio prilično nefokusi-
ran. Sjećate li se tog razdoblja
i zašto ste ga radili u Monte
Carlu, je li razlog bio sličan kao
i za Rolling Stonese?
Radili smo daleko od kuće,
smještaj nam je bio loš, sve u
Poznato je da su i fanovi benda
uvijek dvojili oko toga je li bolji
Minstrel in the Gallery spram
albuma Aqualung iz 1971. Kako
vi gledate na to?
Mislim da ima nešto zajed-
ničkog u ta dva albuma, bio bi
to pristupu pisanju pjesama,

16 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
većina je nastala u hotelskim
sobama isključivo u pratnji
akustične gitare, osmišljavao
sam glazbu i stihove često sam
u studiju. Prvo sam svirao sam,
a drugi bi došli naknadno na-
dograditi svoj dio. Takav pri-
stup sam na nekim pjesmama
primijenio na Aqualungu, a
na Minstrel in the Gallery bilo
je više pjesama nastalih na taj
način. Stvarao sam podlogu
samostalno u studiju, na koju
bi drugi jednostavno kliknu-
li i dodali svoj dio koji bi bio
naša zajednička glazba na po-
zornici. Tako je to više-manje
kantautorski album, znatno
više se koristi akustična gita-
ra i ojačana je forma kvinteta,
nasuprot kvarteta koji je inače
prevladavao. To bi bila glavna
obilježja albuma Minstrel in
the Gallery.
To je ujedno bio i zadnji album
za tadašnjeg basistu Jeffreya
Hammonda. Zanimljivo je da
je nakon odlaska prestao svi-
rati rock i potpuno se posve-
tio slikanju.
Točno. Jeffrey je bio takav
lik. Kad je nešto odlučio, to je
moralo biti tako. O odlasku je
odlučio još za vrijeme snima-
nja. Vratio se svojoj prvoj ljuba-
vi - slikarstvu. On je još 1970.
rekao kako će svirati u bendu
pet godina i točno je to i napra-
vio. Bez obzira na naše nagovo-
re da ostane, ustrajao je u svo-
joj namjeri.
Kad već spominjemo basiste,
prošle godine je umro Glenn
Cornick. On je bio s vama go-
tovo u samim počecima Jet-
hro Tulla.
Nedostaje mi stari Glenn.
On je bio standardni član Jet-
hro Tulla, s obzirom na to da
je došao sa mnom sa sjevera
Engleske. Bili smo bliski zbog
okruženja u kojem smo odra-
sli, zbog prijateljstva, za razliku
druge dvojice članova Micka
Abrahamsa i Clivea Bunkera
koji su iz Lutona. Neko vrijeme
je bilo sve u redu, a onda je iz-
među Glenna i Micka došlo do
ozbiljnih nesuglasica. Za mene
je u tom trenutku bilo važni-
je zadržati Glenna, a pustiti
Micka Abrahamsa. Vjerujem
da je uz pomoć diskografa i
našu pomoć mogao napravi-
ti bolje i profitabilnije stvari sa
svojim bendom Blodwyn Pig.
Glenn je pak napustio Jethro
Tull 1971. kako bi kroz našu
diskografsku kuću napravio
svoj bend Wild Turkey. Nije
otišao zbog svađe ili nečeg slič-
nog. Postoji do današnjeg dana
neka obiteljska veza starih čla-
nova Jethro Tulla.
Krenuli ste od prog rocka,
imali fazu folk rocka, potom
electronic i hard rocka da
biste završili u world musicu.
Može se reći da ste prošli sve.
Po diskografiji Jethro Tulla
se mogu izučavati razdoblja
rocka. Kako se osjećate kad
pogledate unatrag?
U trenutku kreativnosti i
stvaranja pjesme zadnje na
što mislim je li to prog rock,
folk ili nešto treće. Ne radim
glazbu u nekom određenom
stilu, nego se kasnije formira
mišljenje u kojem sam smje-
ru više krenuo. U principu se
volim centrirati u rocku koji
naravno nije elvisovski rock
’n’ roll, nego naginje nečem
progresivnijem. Ono što stva-
ram u rocku ustvari je bri-
tanski rock pod snažnim utje-
cajem druge zapadnjačke
glazbe, u prvom redu mislim
na klasičnu i narodnu glaz-
bu. Moja izloženost
bluesu i jazzu u dje- “I danas
tinjstvu osjeti se kao postoji neka
utjecaj u ranijim al- obiteljska
bumima, dok danas veza starih
više ne jer znam da članova
se neću probuditi Jethro Tulla”
ujutro i u ogledalu
vidjeti tamniju stranu bjelije
strane blijedog “Whiter Shade
Of Pale” muškarca. Neću ni-
kada imati ni iskustvo ni kre-
dibilitet crnog afroamerički
ukorijenjenog autora, što je
po meni preduvjet bluesa. Sli-
jedeći ga dublje u povijest i
društvenu povijest (grana po-
vijesti koja se bavi životnim
iskustvima običnih ljudi kroz
povijest, op.a.),, jasno je da od deni u nadi kako će se tržište u
crnaca proizlazi ta glazba i da
ne pripadam tom povijesnom
i socijalnom kontekstu. Mogu
imitirati blues onako kako ga
imitiraju bijeli glazbenici kao
Eric Clapton, koji to odlično
radi, međutim to nije moja
glazba i ne mislim da bi mi to
bio dobar odabir karijere. Na-
rodna glazba i klasična glazba
su odgovorne za snagu moje
glazbe praktično od 1969.
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E |
Održavate li koncerte u po-
sljednje vrijeme?
S obzirom na to da ste iz Hr-
vatske, čekam dan kada će neki
promotor iz Hrvatske, Sloveni-
je ili Srbije nazvati i predloži-
ti turneju. Veselio bih se tome,
no jasno mi je da su ekonomske
prilike prepreka, tako je gotovo
svugdje gdje sviramo. Već smo
morali nekoliko stvari promije-
niti u planovima zbog situacije
s eurom. Ruske datu-
me smo odgodili zbog
pada tečaja rublje. U
trenutku kada je na-
pravljena ponuda pro-
motora bilo je u redu,
ali ubrzane promjene
utječu na to da stva-
ri nisu iste kao na početku pa si
ljudi neće moći priuštiti karte.
Svirali smo u Grčkoj pred sam
kraj milenija i početkom mile-
nija, ali sad je jasna situacija u
toj zemlji. Slično je i u drugim
zemljama u kojima smo nastu-
pali pa su stvari krenule u ne
baš dobrom smjeru, na primjer
u Argentini. Promotor je poma-
knuo koncerte s ožujka na stu-
međuvremenu malo oporaviti.
Moramo paziti na te svari. Nije
baš povoljno sljedećih nekoliko
mjeseci biti na turneji u Europi
u trenutku kada je euro slabiji.
Dok platim cijelu ekipu i cari-
ne… Kod promjene tečaja uvi-
jek je bolje kad su valute stabil-
ne. Zato kažem da bih se veselio
profesionalnom pozivu iz Hr-
vatske, bio bi to dobar znak eko-
nomske stabilnosti. ZORAN STAJČIĆ
17
 ROCK&ROLL
IMPRESIJE
“Bilo je veličanstveno”, rekao je
Yusuf o svom ulasku u Dvoranu
slavnih. “A Nirvana je bila
eksplozivna”.
volim biti dugo u studiju. Ne-
koliko je puta htio da opet po-
slušamo neke dijelove, ja sam
rekao: ‘Završio sam, Rick. Ne
želim ponovno.’”
Yusuf se spremao krenuti na
svoju prvu turneju po sjever-
noj Americi od 1976. Nastup u
njujorškom Beacon Theatreu
odmah je bio rasprodan, ali ga
je otkazao kad je saznao da je
New York zabranio paperless
ticketing, što je uzrokovalo pre-
visoke cijene na tržištu prepro-
daje karata. “To je samo insti-
tucionaliziralo preprodaju, a to
nije u redu”, kaže.
Otkazivanje u Beaconu samo
je najsvježije odvažan, prin-
cipijelan i (po mišljenju mno-
gih) potez sebi na štetu u dugoj
Yusufovoj karijeri. Rodio se
pod imenom Steven Demetre
Georgiou u Londonu, sin oca
Grka i majke Šveđanke. Ge-

Zlatne godine
SUSRET orgiou je odrastao u vrijeme
kad je njegov rodni grad posta-
jao centar rock svemira. “Imao
sam sreće”, kaže. “Živio sam u
ulici u kojoj je bio 100 Club, a

Yusufa Islama
Dick James Music (izdavač Be-
atlesa) nalazio se 4 kuće niže
od kafića moga oca. Sve je bilo
blizu, na West Endu u Lon-
donu”.
Kada je prvi put čuo Boba
Dylana, život mu se promi-
jenio. 18-godišnji Georgiou
Bivši Cat Stevens nemirnu publiku u Brooklyn’s cu iz 2011. te modernu plavu počeo je svirati u londonskim
Barclays Centru. Do trenutka jaknu. Više nego ikad otkako kafićima pod imenom Cat
još se bori sa svojom u kojem mu se pridružio gos- se vratio svjetovnoj glazbi prije Stevens i pisati buduće klasi-
prošlošću – i pel zbor na euforičnoj “Peace osam godina, izgleda kao rock ke poput “The First Cut Is the
pobjeđuje

N
ITKO NIJE IMAO
velika očekivanja
od Yusufa Islama
na ceremoniji uvo-
đenja u Rock and Roll Kuću
slavnih 2014. Mediji su se usre-
dotočili na Nirvanino ponovno
okupljanje i beskonačnu sapu-
nicu Kissa, a uglavnom su pre-
vidjeli činjenicu da je bivši Cat
Stevens trebao odsvirati svoj
najistaknutiji nastup u Ameri-
ci otkako se povukao iz glazbe-
nog svijeta 1978.
Nakon veselog govora u
kojem je izbjegavao spomenu-
Train”, činilo se kao da je cijela
publika u areni na nogama te
s njim pjeva svaku riječ. “Bilo
je veličanstveno”, kaže Yusuf.
“Bilo je odlično pjevati bez ba-
rijera, a zbog zbora, završetak
je zvučao poput klimaksa. Moj
mi je sin pustio Nirvanu prije
nekoliko godina, a njihov je na-
stup na kraju bio jednostavno
eksplozivan”.
Osam mjeseci kasnije, Yusuf
(66) pijucka čaj u konferen-
cijskoj sobi na vrhu Sonyjeve
zgrade u središtu Manhatta-
na. Njegov uvijek prisutan tje-
lohranitelj, snažan čovjek, 193
cm, sjedi na stolici kod glaso-
zvijezda.
Yusuf je opušten i srdačan,
ali svi ostali djeluju pomalo
nervozno. Njegov sin panič-
no diže pogled s laptopa kad
razgovor skrene s glazbe, a dva
glasnogovornika sjede vani.
Prije intervjua, inzistirali su
da budem “osjetljiv” kad se radi
o “religiji i prijašnjim kontro-
verzijama”.
Razgovor je počeo sigurnim
temama: Tell ‘Em I’m Gone,
Yusufov novi album sa snaž-
nim utjecajem R&B-a, nje-
gov treći od 2006. Preselio se
u Dubai 2010. (“Sviđa mi se
što je sunčano”), ali doputo-
Deepest”. Tuberkuloza ga je
skoro ubila 1968., ali njegova
je karijera eksplodirala 1970.
kad su se “Father and Son” i
“Wild World” počeli vrtjeti na
radiju. Bila je to era emotivnih
kantautora i Stevens je savrše-
no odgovarao radijskim valo-
vima, uz bok Jamesu Tayloru i
Carly Simon.
Čak i kad je već postao velika
zvijezda, Stevensu je bilo teško
uživati – tuberkuloza mu je po-
mogla da to uvidi. “Tuberkulo-
za je vrlo tugaljiva vrsta bole-
sti”, kaže. “Nekoliko sam puta
uzeo LSD, ali sam se držao po-
dalje od života rock zvijezde jer
FOTO: DANNY CLINCH

ti religiju ili politiku, Yusuf se
popeo na pozornicu s akustič-
nom gitarom i odsvirao pre-
krasnu izvedbu pjesme “Father
and Son” iz 1970. koja je utišala
vira. Yusufov 29-godišnji sin,
Yoriyos, sjedi i gleda u laptop.
Yusufova prosijeda kosa sjedi-
ja je nego ikad, nosi sunčane
naočale, sivu peace train maji-
vao je u Los Angeles kako bi
snimio album s Rickom Rubi-
nom. “Sve smo napravili u tje-
dan dana”, kaže Yusuf. “Neke
smo pjesme snimili iz prve. Ne
sam bio jako zabrinut za svoje
zdravlje. Postao sam vegetari-
janac, posvuda sam nosio kov-
čeg pun vitamina i posebnih
napitaka, gdje god sam išao”.

18 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 Sve se promijenilo jednog
dana 1976. kad je Stevens pli-
vao u oceanu blizu Malibua.
Dok je pokušavao doplivati na-
trag do obale, shvatio je da je
struja prejaka i da ne može pro-
tiv nje; nakon što se neko vri-
jeme borio, nalazio se na rubu
utapanja. “Nisam više imao
snage”, kaže Yusuf. “Mogao
sam otići samo na jedno mje-
sto, kod Boga. Nikad nisam
sumnjao u to da Bog postoji, ali
nikad ga nisam zazvao jer se či-
nilo da je s mojim životom sve
u redu. Ovo je bilo pitanje živo-
ta ili smrti”.
Zavjetovao se na potpunu
odanost Bogu ako ga spasi i
odjednom ga je val gurnuo
prema obali. Nedugo zatim,
njegov mu je brat David dao
primjerak Kurana. “To je bilo
prije nego što je islam bio po
naslovnicama”, kaže Yusuf.
“Iranska revolucija nije bila
nigdje na vidiku. Osjećao sam
kao da otkrivam neku nevjero-
jatnu, neizmjernu tajnu”.
Unutar dvije godine, Cat Ste-
vens posao je Yusuf Islam. Po-
svetio se Alahu, zaključivši da
su sve vrste glazbe protive vjeri.
Odbio je ugovor za snimanje i
prodao sve svoje gitare. Jedini
izvori prihoda dolazili su mu
od objavljivanja, ali odrekao se
tantijema svih pjesma koje su
bile protiv Boga: “Sve što je po-
ticalo na ljubav bez braka ili je
bilo previše eksplicitno na sek-
sualnom području moralo je
otići”. To je iznosilo 40 posto
njegovog opusa. “Na primjer,
‘The Boy With a Moon and Star
on His Head’. Možda vam se
čini kao da je sve u redu, ali tip
vodi ljubav s farmerovom kćeri
na dan svog vjenčanja. Tako
da, ne…”
Yusuf se udaljio od glazbe-
nog svijeta. “Slabo se sjećam
da su se stvari poput Madonne,
MTV-ja i Michaela Jacksona
događale, uopće me to nije za-
nimalo”, kaže. “Što se mene ti-
calo, posljednja odlična ploča
bila je Song in the Key of Life
Stevieja Wondera.” Yusuf se
posvetio vlastitoj obitelji koja
se širila, seriji muslimanskih
FOTO: GULIVER/REX
škola koje je osnivao u Engle-
skoj i Small Kindnessu, do-
brotvornoj organizaciji koji je
osnovao kako bi pomogao žr-
tvama rata i gladi u Trećem
svijetu.
Svih tih godina, Yusufova
djeca uzalud su pokušavala na-
govoriti ga da ponovno počne
svirati gitaru. Ali nekoliko mje-
seci nakon 11. rujna, Yusuf je
uzeo akustičnu gitaru koju je
njegov sin jednom donio kući.
Bilo je kasno navečer, a nje-
gova je obitelj spavala. “Pomi-
slio sam: hajde da probam”,
kaže. “Tražio sam F i našao
sam ga. Ne sjećam se koje sam
pjesme svirao, ali kad sam za-
vršio, počeo sam plakati”.
Dvoumio se oko toga bi li
trebao ponovno početi svirati,
ali rat u Afganistanu
je jačao, a u Iraku se
nazirao novi sukob.
Yusuf kaže da svijet
treba vidjeti barem
jednog nenasilnog
muslimana na TV-u.
“Toliko je neprijatelj-
stva na svijetu”, kaže.
“Mnogi muslimani
su mi prišli, rukova-
li se sa mnom i rekli:
‘Hvala! Hvala ti!’ Ja
predstavljam ono
kako oni žele da ih
se vidi. Jako se puno
toga zajedničkog za-
boravi kad svjedoči-
mo ovakvim ekstre-
mima u svijetu”.
Bez velike pompe,
počeo je nastupati
po Europi, a odsvi- “Nikad nisam podupirao
rao je i nekoliko ma-
njih nastupa u Ame-
fetvu na Rushdieja…
rici. Nije izišao pred Kako možete ignorirati
veliku publiku dok treću zapovijed?
ga Jon Stewart nije
pozvao da nastupi Islamsko je načelo da
na Rally to Restore morate poštovati zakon
Sanity and/or Fear
2010. godine. Yusuf
zemlje u kojoj boravite.”
je sudjelovao u smi-
ješnom skeču – izveo je “Peace
Train” dok je Ozzy Osbourne
nastupio s “Crazy Train” – što
je ponovno potaknulo kontro-
verzu koja je četvrt stoljeća sli-
jedila Yusufa.
Nakon što je 1989. ajatolah
Homeini proglasio fetvu pro-
tiv pisca Salmana Rushdieja,
Yusuf je pred publikom na lon-
donskom Sveučilištu Kingston
rekao da se “(Rushdieja) mora
ubiti. Kuran je jasan: ako netko
okleveće proroka, mora umri-
jeti”. Yusuf je kasnije djelomič-
no povukao komentar, ali taj
problem nije nestao. Kad je
Rushdie čuo da se Yusuf glu-
pira s Ozzyjem Osbourneom,
uvrijeđen nazvao je Stewarta.
“Postalo mi je jasno da je Yusuf
između dva svijeta i da nije ni-
malo jednostavno”, rekao je
Stewart prije dvije godine. “Ne
bih napravio skeč da sam znao,
mislim da ne bih… Smrt kao
sloboda govora je nešto preko
čega ne mogu prijeći”.
I dalje je to osjetljiva tema
za Yusufa. Kad sam je načeo,
njegov je sin podigao pogled,
izgledao je zabrinuto. “Ljudi
VIŠE
NIJE
CAT
Yusuf u
Londonu,
1986.
to moraju preboljeti”, rekao je
vidno iživcirani Yusuf. “To je
bilo prije 25 godina. Sad imam
sivu kosu. Dajte, molim vas.
Bio sam dovoljno naivan kad
sam pokušao biti iskren i obja-
sniti ljudima svoje stajalište.
Što se mene tiče, to ne bi treba-
la biti tema mog života”.
Time je, izgleda, tema zavr-
šena, Yoriyos izgleda kao da je
odahnuo. Ali Yusuf si ne može
pomoći. “Čvrsto vjerujem u
zakon”, kaže. “Nikad nisam bio
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E |
zagovornik fetve protiv Rus-
hdieja, ali ljudi to ne žele čuti
jer neprestano govore da vje-
rujem u zakon bogohuljenja.
Samo kažem, kako možete po-
ricati treću zapovijed? Musli-
mansko je načelo da morate
poštovati zakon zemlje u kojoj
boravite”.
Odgovor i u kojima ne
žali, poput ovoga, razlog su
što Rushdie i mnogi njego-
vi istomišljenici ne mogu
oprostiti Yusufu, a on zna da
njihova svađa nikad neće zavr-
šiti. “Takav je život”, kaže. “Ne
želim sebe stavljati u te okvi-
re, ali ako pogledate bilo kojeg
proroka, on će uvijek imati ne-
prijatelja”.
Jedna od pjesama na Yusufo-
vom novom albumu zvuči kao
da se želi pozabaviti kontro-
verzijom: “Cat and Dog Trap”.
“Cat’s in a cage”, pjeva. “Cha-
ined to a stone/Empty bowl
by his side”. Yusuf priznaje da
je pjesma autobiografska, ali
odbija objasniti inspiraciju za
neprijateljski nastrojenog psa,
iako je Rushdie vrlo vjerojatan
sumnjivac. “Nekad me prati-
la mjesečeva sjena”, kaže Yusuf
kad ga se uvede u temu. “Sad
me slijede sve te zablude, koje
su poput utega. Samo želim pi-
sati glazbu iz srca i dati ljudi-
ma poruku mira i potragu za
boljim mjestom”.
Islamska država dovela je
Ameriku na rub još jednog
rata u Iraku, ali Yusuf je zbog
toga neobično optimističan.
“Pozitivno je to što su spojili
frakcijske glasove kako bi jed-
noglasno rekli da (ISIS) nema
nikakve veze s islamom. Mu-
slimani su bili pod mnogim
tiranima i opresivnim režimi-
ma. O tome se radilo u Arap-
skom proljeću, ali problem
nastaje pri pokušaju vođenja
revolucije”.
Na kartama za Yusufove
nastupe u Americi pisalo je
“Yusuf/Cat Stevens” – ustupak
obožavateljima njegovih kla-
sičnih albuma te potez čovjeka
koji se konačno osjeća ugodno
oko svoje prošlosti. “Kad to-
liko dugo bježite, mogli biste
shvatiti da ste predugo bježa-
li”, kaže. “Dođe vrijeme da ka-
žete: čekajte. Malo sam zalu-
tao sa svog puta”. ANDY GREENE
19
 ROCK&ROLL
PROFIL

Azealia Banks slobodna je žena

Nakon što se
godinama borila sa
svojom starom
izdavačkom kućom,
reperica je spremna
proslaviti svoj
debitantski album

6
. ST UDE NOG A ZE A-
lia Banks poslala je
tweet svojim sljedbe-
nicima, kojih ima 500.
000: “Voila!!!” Skoro tri godi-
ne nakon što ju je njezina brit-
ka pjesma “212” preko noći pro-
slavila, 23-godišnja reperica i
pjevačica iz Harlema konač-
no je objavila svoj dugo odga-
đani debitantski album, Broke
With Expensive Taste. “Srce mi
je udaralo”, sada kaže. “Sjedila
sam za svojim kuhinjskim sto-
lom u gaćicama i običnoj majici.
Osjećala sam samo sreću i olak-
šanje i to, to”.
Malo kasnije, Banks pije u
luksuznom njujorškom stanu
svog menadžera Jeffa Kwa-
tinetza, koji je album objavio
preko svoje neovisne izdavač-
ke kuće Prospect Park Recor-
ds. “Snimila sam toliko pje-
sama o tulumarenju”, kaže,
smijući se. “Sada možemo tu-
lumariti”.
Banks je na albumu Broke
With Expensive Taste radila
od 2012., kada je, u prvim tre-
nutcima svog uspjeha, potpisa-
la ugovor s Interscopeom. Ali
njezin se odnos s izdavačkom
kućom brzo pogoršao, a u si-
ječnju prošle godine – kad joj
je album bio gotov, bez ikakvih
naznaka o datumu objavljiva-
nja – javno je molila Intersco-
pe da je pusti. “Bilo je zbilja fru-
strirajuće”, kaže. “Puno sam se
molila da odem od njih. Mi-
slila sam: ‘Zašto surađujem s
ovim ljudima kad mi samo lažu
u lice?’ ”
FOTO: NIKKO LA MERE

U godinama nakon “212”,

Azealia je postala poznata i po
svojim nesporazumima s dru-
gim umjetnicima (uključuju-
ći T.I.-a i Iggy Azaleu), kao i po

20 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 svojoj glazbi koja miješa rap,
pop, dance i ostalo u dosljedno
inventivne mješavine. “Ako ste
žena, lakše ćete privući pčele
medom nego octom – a ja sam
ispuštala mnogo octa”, kaže.
“Stvorila sam situaciju u kojoj
me nisu htjeli slušati. Svi su
mislili: ‘Ova kuja cijelo vrijeme
previše priča.’ ”
Nadalje, Banks ističe da je
velik dio odrastanja proživje-
la pred očima javnosti. “Kad
ste mladi, neke su vam stva-
ri dopuštene, a ja sam to iteka-
ko iskorištavala”, kaže. “To mi
je pružalo užitak, ono: ‘Jebi ga
– imam 20, 21 godinu. Imam 3
milijuna dolara. Imam hit. Be-
splatnu votku donose mi u gar-
derobu. Promotor mi je upravo
kupio travu. Daju mi besplatnu
odjeću. Jebeš sve.’ Odlično sam
se zabavljala i ništa ne bih pro-
mijenila”.
Azealia kaže da je tadašnji šef
Interscopea, Jimmy Iovine, odi-
grao ključnu ulogu u tome da je
nagovori da potpiše za njegovu
izdavačku kuću, a njegov odla-
zak 2014. vidi kao prekretnicu.
“Kad je on otišao, tek je tad po-
stalo loše”, kaže. “Viđala sam ga
i pitao bi me: ‘Što je s tvojim al-
bumom?’ To bi me posramilo”.
Interscope ju je oslobodio
ugovora u srpnju, a njezin ne-
zavisno objavljeni album pro-
bio se među Billboardovih Top
30. “Žao mi je zbog vas što je to-
liko trebalo da ga čujete”, kaže.
“Puno je starih pjesma zapravo
razmišljanje vrlo male djevoj-
čice: ‘Moja pička, mmm, da da
da’. Sad kad imam 23 godine,
moji su tekstove malo zreliji”.
Unatoč tome, Banks brzo do-
daje da i dalje voli pjesmu koja
ju je proslavila kad je imala 20
– kaže da se nije dvoumila oko
toga treba li je staviti na Broke
With Expensive Taste. “Kad
slušam ‘212’, osjećam se kao
vještica”, kaže. “Osjećam da će
mi krila probiti majicu. Stvarno
je mračna, možda zato što sam
je napisala kad sam bila vrlo
ljuta. Skoro je kao ‘Firestarter’
od Prodigyja.” Banks se vra-
golasto nasmiješila. “Svaki put
kad čujem ‘212’, uzbudim se.
FOTO: MAŠA GOJIĆ
Spremna sam se tući, spremna
sam se jebati, spremna sam tr-
čati, spremna sam piti. Idemo”.
SIMON VOZICK-LEVINSON
SASSJA
Taktično, praktično
i opasno zarazno
MC-ica čiji se prvijenac Taktički
praktično očekuje s nestrpljenjem
T
UZL A K AO V IŠE STOL J ET N I
“grad soli” i industrijsko središte
Bosne i Hercegovine, bogato nalazi-
štima energetskih i mineralnih siro-
vina, poslijeratnim generacijama naše regije ne
predstavlja mnogo. Njima danas Tuzla prven-
stveno znači - hip hop centar zemlje, kolijevka
najznačajnijeg bosanskog hip hop kolektiva Fm
Jama koji u svojim redovima ponosno broji Edu
Maajku, Frenkieja, Defence, Baga Sound, ali i
jedno od najzanimljivijih novih imena u regiji,
mladu i talentiranu MC-icu Sassju. Svojim sim-
patičnim, energičnim glasom, osvježavajućim
reggae flowom te nepretencioznim, ali vrsno
ustrojenim stihovima, Sassja, pravog imena Sa-
nela Halilović, u nepunih je pet godina osvoji-
la regionalnu publiku koja s nestrpljenjem oče-
kuje njen album prvijenac Taktički praktično.
Najavljen za početak ožujka u izdanju Menar-
ta i predstavljen singlom “Etikete” u duetu s Mi-
relom Priselac Remi, album će uz reggae, dub i
dancehall beatove, i mastering producenta Ko-
oladea, zacijelo potvrditi zašto Sassju njeni fa-
novi zovu – kraljicom.
Još u osnovnoj školi Sassja je pisala pjesme
koje je potom zamijenila “sviruckanjem” gitare
i pokušajem da osnuje vlastiti bend. Međutim,
s manjkom interesa tadašnjih kolega za rap i
reggae, ostala je godinama usamljeni jahač,
sve dok njen talent nije prepoznala ekipa s Fm
Jama. “Oni su utjecali na moje znanje i muzički
ukus. Moguće da nikada ne bih slušala doma-
ći rap da nisam čula Edu Maajku, a Defence i
Baga Sound su me uputili u reggae. U posljed-
nje vrijeme najviše “smaram” Frenkieja i Soula,
jer mi je sve ovo novo i trebaju mi savjeti svaki
dan”, otkriva Sassja, prisjećajući se istovreme-
no različitih glazbenih faza kroz koje je prošla,
od ženskastog popa i r’n’b-ja, preko 2Paca, Ni-
FROM TUZLA
WITH LOVE
Sanela Halilović
Sassja
rvane, Led Zeppelina i Korna, do, kako kaže,
“usporavanja” na Boba Marleyja i reggae. “Mu-
ziku volim, odmah rimam na taktove, previše
je sveta ‘zika da je dijelim na žanrove,” spominje
Sassja u jednoj pjesmi s albuma. “Danas najviše
slušam dub i ska, na kućnim gidama je sevdah
obavezan, a ovih dana na playlisti su i Gužva u
16ercu i Samostalni referenti.”
Paralelno s glazbenom karijerom Sassja je
završila i studij farmacije koji je plaćala dava-
njem poduka iz tehničkog i vektorskog crta-
nja, kako bi mogla jednog dana, s diplomom u
džepu, posvetiti se – glazbi: “Mnogim ljudima
u BiH je nezamislivo da neko može studirati i
raditi u isto vrijeme, a ako još uz to ima i neki
hobi, kao što je meni muzika bila, onda je takva
osoba vjerovatno ‘totalna budaletina’”.
Svjesna ekonomske i političke situacije svoje
sredine, Sassja takve probleme unosi u stihove
dajući komentar o društvenim prilikama BiH
i Balkana: “Moja sredina utiče na muziku koju
stvaram. Da sam rođena, recimo, na Jamaj-
ci pisala bih vjerovatno o rastafarijanizmu, ra-
sizmu, uličnim bandama i travi, a ovako me u
Tuzli zanimaju drugačije teme i sukobi”, smije
se Sassja. Vlasti zamjera konzervativnost i ma-
njak senzibiliteta u shvaćanju kako je hip hop
postao zaštitni znak Tuzle i kako bi se u tu kul-
turu trebalo ulagati. “To u biti nije samo rap,
pokazali smo da imamo odlične muzičare u
svim žanrovima, ali je većina otišla iz države
negdje gdje ih cijene kao umjetnike.”
I Sassja bi se jednoga dana voljela okušati
izvan granica našeg jezičnog područja, ali se
za sada prvenstveno želi posvetiti regiji i kon-
certnim nastupima, od kojih izdvaja zagrebač-
ku promociju albuma u klubu KSET 13. ožujka
te koncert u ljubljanskom klubu Channel Zero
tri dana kasnije. Sretna što se napokon može
baviti onime što toliko voli, ističe kako u čaro-
liji svega što joj se u posljednje vrijeme događa,
želi ponajprije uživati najviše što može.
REA HADŽIOSMANOVIĆ
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 21
 ROCK&ROLL
AKTUALNO
Angažirani blues u Savskoj; a
gdje je nestao angažirani rock?
Zašto, za razliku od,
recimo, Amerike, kod
nas glazba ima sve
manju društvenu
ulogu i značaj?
G
DJE JE N ESTA L A
rock glazba s rada-
ra društvenih zbi-
vanja u Hrvatskoj?
Ponajprije mislimo na nedav-
ne predsjedničke izbore, ali
i na ukupnu sliku hrvatske
rock stvarnosti pa je zaključak
jasan; glazba kod nas ima sve
manju društvenu ulogu i zna-
čaj. Glazbenici su, a i mnogi
drugi umjetnici, kao noje-
vi pozabijali glave u pijesak i
svatko čuva mišljenje za sebe
da ga netko, ne dao bog većeg
zla, slučajno ne čuje. Na tragu
one stare poslovice da je “poli-
tika kurva” mnogi su, čini se,
odlučili ne biti joj partner.
22 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
Međutim stvari nisu tako
jednostavne u predjelima
društvenog angažmana. Jer
učili smo u školama da je čo-
vjek zoon politikon, tj. “poli-
tička životinja”, ili barem biće.
Pa ako se on neće baviti politi-
kom, bavit će se politika njime,
a tako nam otprilike i jest. Či-
njenica je da se kod nas u po-
litiku, glazbu i sport razumiju
baš svi, svi nešto potiho ko-
mentiraju, ali nikako da do-
bijemo neki jači, artikulirani
politički manifest, pa i od rock
glazbenika.
Borut Šeparović je s Mon-
tažstrojem taman negdje u
vrijeme zadnjih predsjednič-
kih izbora nastavio s druš-
tveno- angažiranim teatrom
kakav njeguje od početka
rada Montažstroja, a predsta-
va “Gdje je revolucija, stoko?”
ostala je najbliže što smo se
primakli angažiranoj scenskoj
umjetnosti. Rock glazbenici
su u međuvremenu zabora-
vili ideale za koje ginu buda-
le, pjevao je davno Bora Đor-
đević, i posvetili se razbibrizi
i eskapizmu. Ne svi; General
Woo opasno je “lajao” na iz-
vrsnom zadnjem albumu Pad
sistema, ali je ukupan doma-
ći pop i rock sistem očito pao.
Čak se i pri korištenju pjesa-
ma u predsjedničkoj kampa-
nji Kolinde Grabar-Kitarović
omaklo nekoliko skandalči-
ća oko prava i dozvola za kori-
štenje nekih pjesama, recimo
“Moje domovine”, pa je Zrin-
ko Tutić na kraju ispao najan-
gažiraniji domaći glazbenik.
No sve skupa samo je dodat-
no iskazalo nevoljkost pop au-
tora da uđu u utrku s bitnim
temama.
Sjetimo li se situacije od
prije pet godina, u prvoj kam-
panji predsjedničkog kandi-
data Ive Josipovića pjevalo je i
sviralo sve živo s domaće rock
DOČEK UZ GLAZBU
Miroslav Škoro
nastupio je na
koncertu povodom
dočeka Branimira
Glavaša u Osijeku
scene, gotovo kao manifest
potpore predsjedniku-glazbe-
niku. Ove godine samo su u
završnom krugu izbora u Za-
grebu “za” Josipovića nastu-
pili Psihomodo pop i Vatra,
zasigurno najviše apolitični
bendovi koje imamo. Rock je
stavljen na stranu zabave, ne
provocira se nego se zabavlja,
iako nam je sve manje do za-
bave. S druge, desne strane
pop spektra itekako su aktivni.
Thompson je očekivano stigao
u šator branitelja koji već četiri
mjeseca protestiraju u zagre-
bačkoj Savskoj cesti i dao im
potporu. Pa onda održao kon-
cert krajem 2014. u Areni Za-
FOTO: DAVOR JAVOROVIĆ/PIXSELL
greb na kojem je svojoj publici
poručio: “Moramo izaći na iz-
bore, izabrati onu osobu koja
će braniti Domovinski rat i
naše vrijednosti (…) Za Hr-
vatsku! To je izraz domolju-
blja. Već kad se nismo 90-ih
obračunali s komunizmom,
 obračunajmo se sada 2015.”
(!?) Znamo tko je to za koga bi
Thompson htio da ljudi glasa-
ju, što je, dakako, legitimno.
Ali o kojim to komunistima
Thompson priča nikome nije
jasno, osim ako znamo da kon-
zervativna desnica izmišlja
babaroge, proizvodi ozbiljnu
shizofreniju u društvu i voli
plašiti ljude. Čitava situacija
oko protesta branitelja u šato-
ru zapravo je bila dodatna po-
zornica predsjedničkih izbora.
Nekako u isto vrijeme u
SAD-u su na The Concert
for Valor (na Dan veterana) u
Washingtonu nastupili mnogi
ozbiljni rock glazbenici i opet
isprovocirali reakcije javno-
sti. Neki vani ne mogu otvo-
riti usta a da im netko ne za-
mjeri, a čini se da i oni najviše
vole baš takve situacije. Prije
akustičnog seta Brucea Sprin-
gsteena, on, Dave Grohl i Zac
Brown zajedno su izveli elek-
trificiranu i naelektriziranu
verziju stare pjesme “Fortuna-
te Son” Johna Fogertyja (Cree-
dence Clearwater Revival) i po
nekim američkim medijima
smjesta bili optuženi za pro-
vociranje, da su izabrali ne-
primjerenu pjesmu a upitno
je opet postalo i njihovo do-
moljublje. Jer što to znači kad
netko pjeva “I ain’t no fortu-
nate son” u današnjoj Ame-
rici? No razlika između za-
jedničkog stava američkih
ratnih veterana i rock glazbe-
nika prema situaciji s vetera-
nima u SAD-u teško da može
biti različitija spram situacije
kod nas. Najkraće rečeno, mi-
nistar branitelja Fred Matić –
kojeg iz Savske uporno poku-
šavaju “deložirati” bez obzira
na zaštitu koju branitelji imaju
od države, a neki i primanja od
25 tisuća kuna – dobro bi pro-
šao u društvu Grohla, Spring-
steena i ostalih.
Ovi detalji pokazuju koli-
ka je moć rock glazbe u tur-
bulentnim vremenima, ako
glazbenici odluče ne skrivati
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
glavu u pijesak. Pribrojimo li
im i Toma Morella (Rage Aga-
inst the Machine) koji je nakon
ubojstva afroameričkoga gra-
đanina u Fergusonu snimio
i izveo pjesmu “Marching on
Ferguson”, jasno je da Sprin-
gsteenova “American Skin (41
Shots)” iz 2000. – nekrolog po-
licijskom ubojstvu tamnopu-
tog stanovnika New Yorka s
41 metkom – dobiva nastavak.
Kao što je nastavak dobila i
policijska brutalnost u SAD-u
odmah nakon Fergusona, još
jednim ubojstvom tamnopu-
tog stanovnika, a nakon toga i
odmazdom s “druge strane” u
kojoj su ni kriva ni dužna hici-
ma iz pištolja stradala dva bi-
jela policijska službenika u au-
tomobilu u New Yorku.
Sve to govori nam o osjet-
ljivosti svjetskih glazbenika
Socijalna nepravda i politička
korektnost kod nas su često krivo
interpretirane, što se vidjelo i u Savskoj.
prema događanjima u druš-
tvu, a reakcije istog tog druš-
tva, pa i u Americi, govo-
re nam o utjecaju i moći koju
rock glazbenici još uvijek
imaju u svojim rukama. Ako
je žele iskoristiti. Naravno, ne
i kod nas, iako život ne piše
samo romane, nego i značajne
rock pjesme. Ako bismo ovu si-
tuaciju iz SAD-a “prepisali” na
domaći teren, onda bi priklad-
na usporedba bila kad bi, reci-
mo, na koncertu za ratne ve-
terane nastupili Hladno pivo,
Elemental i TBF. No teško da
ovo troje ili neki rock izvođači
imaju išta zajedničko s ideolo-
gijom dizajniranog šatorskog
angažmana iz Savske ceste.
Socijalna nepravda i poli-
tička korektnost kod nas su
često krivo interpretirane, što
se vidjelo i u Savskoj gdje neki i
dalje redovito spominju opake
“crvene”, komuniste i ostale
neprijatelje, iako svi znamo
da je kod nas i normalna ljevi-
ca gotovo nepostojeća i ishla-
pjela. Teško da se netko mora
bojati ljevice, ali neki se boje
neodgovorne desnice kojoj iz-
mišljanje imaginarnih nepri-
ZA VETERANE
Bruce Springsteen i
Dave Grohl pokazali
su pjesmom da dijele
stavove američkih
ratnih veterana
jatelja i 2015. ostaje omiljen
postupak. Glazbenici Miroslav
Škoro, Mate Bulić i još neki
nastupili su u Osijeku na doče-
ku Branimira Glavaša, pušte-
nog iz zatvora, a on je odmah
iskoristio prastarog jokera i
optužio sve “sluge Bruxellesa i
Washingtona”.
Često se tijekom zadnjih
dvadesetak godina znalo do-
goditi da su kod nas glazbenici
bili neka vrsta eskort-servisa
političarima, manekeni mno-
gih političkih opcija i ispomoć
političarima na putu do vrha.
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E |
Jedino je 2001. akcija Majki,
Parnog valjka i Gibonnija
pokazala da rock scena ima
snage javiti vlasti da je treba
mijenjati i to je bio jedini su-
visli, organizirani i ciljani po-
litički potez domaćeg rocka
u zadnjih dvadesetak godina.
Bilo je još nekih izdvojenih po-
kušaja, ali oni su više dugova-
li moralu pojedinih glazbeni-
ka (El Bahattee, General Woo)
nego organiziranoj akciji.
A i taj prijeteći osjećaj da
se ništa neće promijeniti u
našem sve više bipolarnom i
hipokrizijom izjedenom poli-
tičkom sustavu, bez obzira na
to da li na vlast došao HDZ
ili SDP, vjerojatno je ljudima,
pa i glazbenicima, do kraja
otvorio vrata sumnji u smi-
slenost bilo kakvog djelova-
nja. Tu smo gdje smo, pomo-
ći nema, manimo se ćorava
posla. Je li baš tako? U tre-
nutku kad grčka Syriza slavi
pobjedu ljevice na parlamen-
tarnim izborima, priča o “tre-
ćem putu” i domaćem Vilibo-
ru Sinčiću koji se iznenada
ugurao na treću poziciju na
nedavnim predsjedničkim iz-
borima, govori nam da kod
nas ima dosta nerealizirane
političke volje glasača. Dapa-
če, svoj treći put Sinčić je ne-
davno, nakon 300.000 glaso-
va koje je dobio na izborima,
pretvorio i u treću poziciju
udruge Živi zid po popularno-
sti, odmah iza HDZ-a i SDP-a.
Imati “publiku” od 300.000
ljudi nije mala stvar, mogli
bismo reći da je Sinčić sa Živim
zidom imao najveći “hit” proš-
le godine. Nesumnjivo je da
domaći glazbenici imaju sve
manje hitova a i sve manje pu-
blike. Možda i zbog toga što
im je milije sudjelovati u nje-
zinu “uspavljivanju” The Voi-
ceovima i sličnim bezazlenim
šouovima nego se baviti aktu-
alnim temama oko nas. Do-
maćem rocku možda je vrije-
me da se okrene, ako već ne i
da krene. Ako treba, neka na-
prave šator pa sviraju u njemu,
kad su i drugi shvatili da je ak-
cija jedino logično stanje ljud-
skog uma. Samo mi se čini da
bi neke druge iz šatora deloži-
rali iz Savske isti dan kad bi ga
postavili. HRVOJE HORVAT
23
 ROCK&ROLL
ROCK
PSIHODELIJA
Moskva
MOSKVA
“Bitno je
nastaviti, u
inat svemu”
Riječani o albumu
LoveSexDistortion i
stanju na riječkoj
rock sceni
R
I J E Č K A MO S K VA
ima novi album Lo-
veSexDistortion, a
nakon singla “Svijet
je naš” s Ivanom Dečakom raz-
govarali smo s autorom i gita-
ristom Vladimirom Tomićem.
Na novom albumu imate ne-
koliko obrada pjesmama psi-
hodeličnog rocka, a ostalo su
pjesme na hrvatskom. Kakva
vam je bila ideja ploče?
Nakon dolaska novoga ba-
sista Sanjina shvatili smo da
se provlači nit psihodeličnog
rocka, zapostavljenog i nedo-
voljno istraženog žanra u Hr-
vatskoj. Ščepali smo ga, po-
vukli i cijela stvar je počela
nekontrolirano bujati, nismo
se ni snašli i eto devet pjesama
i minutaže koja zadovoljava
format albuma. Tri riječi iz na-
slova su odavno nadrasle en-
gleski jezik i imaju univerzal-
nu prepoznatljivost i značenje,
24 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
a kovanica zvuči kao uvjerljiv
moto. Te tri riječi čine i zača-
ran trokut, kad ljubav doživi
svoju distorziju to se odražava
i na seks, što može dovesti do
prestanka ljubavi ili otvaranja
mogućnosti nove, gdje se priča
može i ne mora ponoviti.
Nakon debitantskog albuma
niste koncertno zaživjeli. Pla-
nirate li više nastupati?
Konačno imamo odličan
menadžment koji je prepo-
znao što radimo, vjeruje u nas,
imamo izvanrednu komuni-
kaciju i već su uspješno do-
govorili promotivne koncerte
širom Hrvatske. Naravno da
nam je svirka uživo najvažnija
stavka postojanja.
Koje su klasične boljke mla-
dog benda poput vašeg u su-
sretu s glazbenom scenom?
Kao i uvijek, tu je lamen-
tacija o klupskim prostorima
gdje se može svirati rock koji
je posljednjih godina u defen-
zivi. Specijaliziranih portala i
radijskih emisija čak i ne ne-
dostaje pa se uspijevamo na-
metnuti pokojim singlom, ali
čini nam se da se radio difu-
zija ne odražava osobito na te-
renu, ne uspijeva se nametnuti
u stvarnom svijetu, da se izra-
zim geekovski.
U vašoj glazbi čuju se utjeca-
ji bendova My Bloody Valen-
tine i Sonic Youtha te neopsi-
hodelije, a na novom albumu
referirate se i na Jacka Whi-
tea i Black Keyse. Kako stva-
rate glazbu?
U godinu i pol dana koliko
se album gradio mijenjao se
i razvijao moj glazbeni ukus i
način sviranja. Puno sam po-
slušao starih i novih bendova,
zakačio se za mnogo odličnih
izvođača i ne bih mogao upe-
riti prst u jednog ili dva izvo-
đača koji su me, htio ili ne htio,
inspirirali. Ali ako netko želi
prepoznati Jacka Whitea ili
Black Keyse u onome što ra-
dimo, ne mogu mu zabraniti.
Kad su već spomenuti, White
mi je iritantan, nikad me nije
impresionirao i nisam prepo-
znao ništa što mu se pripisuje.
Sad sam se stavio na strelja-
nu modernih rock purista, ali
tako mislim. A bogami, Black
Keyse bih želio vidjeti sljede-
ći put kad se, primjerice, Noa
odluči na novu brodograd-
nju. Pogotovo nakon “fanta-
stičnog” nastupa na INmusi-
cu. Jedna dobra udica na koju
nisam bio imun je album Ki-
selina beogradskog benda Pop
Mašina.
Što mislite o riječkoj rock
sceni?
Riječki rock kao nekakav
mit je malo izblijedio, iako se
manifestacija tog naziva re-
dovito održava, vrijedni ljudi
su ujedinjeni oko tog projekta
kako bi održali taj fenomen ko-
liko-toliko živim. Je li on pri-
vremeno u zombi fazi teško je
reći jer riječki bendovi sviraju,
snimaju i objavljuju albume.
Još se nismo nikada okoristili
rock spregom s poglavarstvom,
ali poznato nam je da je Grad
vrlo senzibiliziran u očuvanja
riječkog rock identiteta. Što se
tiče klupskih prostora u Rije-
ci, nikada nije bilo bolje. Radi
pet-šest klubova gdje se redovi-
to svira, a Palach kao dio nasli-
jeđa smo izabrali za promociju
FOTO: MOSKVA PRESS
albuma 12. ožujka. Bitno je na-
staviti raditi, u inat svemu. Na
kraju krajeva, ima li što ljepše
od ljubavi, seksa i distorzije?
ANĐELO JURKAS
 U STUDIJU

Novi jadi Imagine Dragonsa

Rokeri iz Vegasa koji
stoje iza pjesme
“Radioactive” riješili
su problem s vokalom,
imaju novi album
demo pjesama kako bi došli do
13 konačnih za novi album koji
izlazi u veljači. Među kandida-
tima je funky blues melodija,
“I’m So Sorry”, i emotivna če-
žnja uz Beach Boys harmonije

‘Č
OVJEČE, GROZNO
mi je ovo”, kaže pje-
vač Imagine Dra-
gonsa Dan Reyno-
lds. Za mikrofonom je u
privatnom studiju benda u Las
Vegasu, pokušava se spremi-
ti za završni krik u novoj, tje-
skobnoj pjesmu pod imenom
“Friction”. Reynolds se podvr-
gnuo operaciji glasnica 2012.,
skoro je dvije godine izvikivao
hit “Radioactive” na turneji.
Vikanje iz petnih žila u studiju
nosi svoj rizik, ali nekad nema
drugog izbora. “To će štetiti
mom glasu”, kaže za svoje naj-
glasnije trenutke. “Ali to je klju-
čan dio benda”.
Imagine Dragons duboko
su u procesu snimanja albu-
ma Smoke + Mirrors, nasljed-
nika njihovog multiplatinastog
hita iz 2012., Night Visions.
Time se bave šest dana u tjed-
nu, prolaze kroz više od 100
u “Smoke + Mirrors”. Ima puno
velikih pop hookova i olujnih
beatova, većinom su ih sami
producirali, te nekoliko pjesa-
ma dugogodišnjeg suradnika
Alexa Da Kida.
Uspjeh albuma Night Visi-
ons iznenada je odveo Imagi-
ne Dragons iz klubova s kapa-
citetom od 150 ljudi i kasina
do arena i nevjerojatnih na-
stupa s Kendrickom Lamarom
na Grammyjima 2014. Tu je
i večer kad je bend nonšalan-
tno došetao na afterparty Katy
Perry, dok su se ostali gosti do-
vezli u limuzinama i luksuznim
sportskim autima. “Prošle je
godine bilo trenutaka u koji-
ma smo se pogledali i pomisli-
li: ‘Mi tu ne pripadamo’ ”, kaže
Reynolds, nadodavši da i dalje
vidi Imagine Dragons više kao
alt rock bend nego kao pop silu
s Top 40 ljestvica.
Prije nego što su počeli sni-
mati, Reynolds bi nekad odbio
pet demo pjesama na tjedan,
KAKO ISTRENIRATI ZMAJA
Sermon, McKee, Reynolds i Platzman (slijeva)
vičući na svoj laptop u 2 uju-
tro. “Uglavnom je to bilo kad
sam bio tužan i depresivan”,
kaže smijući se. Velik dio tek-
stova na novom albumu bavi
se pjevačevim razmišljanjima
o vjeri i svrsi, slijedeći vlastiti
put, drugačiji od duboko kon-
zervativnog mormonskog od-
goja. “Mnogo je borbe i pot-
pune radosti, potpunog slavlja
i zbunjenost na ovom albu-
mu”, kaže.
Kad su završili s turnejom,
Reynolds, gitarist Wayne Ser-
mon, basist Ben McKee i bub-
njar Daniel Platzman kupili su
kuću kako bi izgradili svoj stu-
dio iz snova, napunili ga sta-
rom opremom i uokvirenom
porukom Paula McCartneya
iznad kamina. “Između nas je
neobično zdrav odnos”, kaže
Reynolds. “Mislim da je to zato
što nemamo druge prijatelje
osim jednih drugih. Ali još nas
dosta odrastanja čeka. Nada-
mo se da će ovaj album biti
korak u pravom smjeru”.
STEVE APPLEFORD

OTKRIVENI PRVI IZVOĐAČI OSMOG OUTLOOKA

Dolaze Run The Jewels, Jeru The
Damaja, The Betnutsi, DJ EZ...
Outlook, vodeći svjetski festival bass glaz-
be i sound system kulture, vraća se na pre-
krasnu hrvatsku obalu i od 2. do 6. rujna
2015. dovest će brojne izvođače iz vrha dub,
reggae, hip hop, drum ‘n’ bass, garage, dub-
step, house i srodne glazbe. Outlook je po-
znat svojoj lokacijama, tvrđavi Punta Christo,
FOTO: DENISE TRUSCELLO; POZITIVAN RITAM
Pete Rock, jedan od najvećih hip hop pro-
ducenata svih vremena, nastupit će na Har-
bour stageu a pridružit će mu se Jeru The
Damaja i The Beatnuts, njujorški reperi i pro-
ducenti. Mala i Coki iz Digital Mystikz ponov-
no u Pulu donose svoj “teški” dubstep zvuk,
festivalski miljenik DJ EZ vraća se na traže-
nje mnogih prošlogodišnjih posjetitelja, a
uz Mumdance pridružit će se i najbolji novi
glazbenik po izboru Gilesa Petersona Little
Outlook ne bi bio isti bez nastupa i divne
energije Davida Rodigana, voditelja BBC ra-
dija kojem će se pridružiti Protoje & The Indi-
ggnation, nove vodeće snage reggae glazbe.
To su samo neki glazbenici koji će gostova-
ti na festivalu, a do početka Outlooka bit će
predstavljeni još mnogi. Organizatori festiva-
la započeli su i prodaju najpovoljnijih ulazni-
ca za posjetitelje iz Hrvatske i regije prigodno
nazvane ranograbilice. Ograničen broj ulazni-

poluotoku Štinjanu i pulskoj Areni. Simz. Prva drum ‘n’ bass imena prikazat će ca može se nabaviti putem Entrio sistema i
Run The Jewels stižu sa svjetske turneje i s cijeli spektar tog poznatog žanra, od najve- na pretprodajnim mjestima u Hrvat-
vrha ljestvica najboljih albuma prošle godine. ćih zvijezda do legendarnih glazbenika, a skoj. Cijena ulaznice ranograbilice je
Taj duet čine legende alternativne struje hip prije svega tu je veliki nizo- 660 kuna, a mogu je kupiti svi dr-
hopa, njujorški glazbenik i producent El-P i zemski dvojac Noisia. žavljani Hrvatske, Srbije, BiH,
Killer Mike koji je debitirao na Outcastovom Počasni gost festiva- Makedonije, Crne Gore i
hit albumu Stankonia. Na pozornici će udru- la bit će Cutty Ranks, Kosova uz predočenje
žiti snage s Flatbush Zombies, trenutno naj- vokalist dancehall dokaza o državljan-
vrućim izvođačima novog hip hopa. i reggae scene. Run The stvu. M.P.
Jewels

ROL L I NG S T ON E | 25
 ROCK&ROLL
Nominacije: autentično
osrednji “Božić u Rozgi”
Zašto je događaj u
kinu Europa prije
sličio na karmine
hrvatske glazbe nego
na nominacije za
nacionalne glazbene
nagrade?
Z
A PORIN SE GODINAMA
piše i govori da bi se
nešto trebalo učiniti da
bi mu se vratila važnost
i stari sjaj. Stalno se nešto i radi
na tome, no svaki put se činilo
kako ta, donedavno diskograf-
ska glazbena nagrada, svaki
put potone dublje. Kako da je u
živom blatu u kojem koprcanja
samo ubrzavaju potonuće. Po-
sljednje velike promjene koje je
doživio pred 22. održavanje za-
kazano za 6. ožujka ove godine
u Splitu bile su vidljive u četvr-
tak, 5. veljače, u dvorani zagre-
bačkog kina Europa, u večeri
svečanog proglašenja nomini-
ranih. Broj kategorija drastič-
no je srezan s pedesetak na 31.,
dakle skoro dvostruko. Izbače-
na je kategorija “Hit godine”,
kao što su izbačeni i diskografi
iz prefiksa – sada se zove Glaz-
bena nagrada Porin, s nagla-
skom na strukovni karakter.
To je ukratko ono što je vidlji-
vo prema vani. U unutrašnjem
sklopu stvari stoje malo druga-
čije, da ne kažemo isto.
Glomazno izborno tijelo nije
dirano, kao što je ostao i isti eli-
minacijski princip unutar dva
kruga glasanja, po sistemu da
se s prvotnih velikih lista dođe
do tri, odnosno do pet nomi-
niranih u glavnim kategorija-
ma, da bi se u drugom krugu
izabrali pobjednici kategori-
ja. Pitanje je koliko je dobro
djelomično mijenjanje susta-
va i naravno, postoji li studija
za pokriće tako nečega, jer za
sve učinjeno bi trebali postoja-
26 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
PORIN
ti argumenti, kao što postoje i
protuargumenti. Jedno od go-
rućih problema koji su izazivali
prigovore u većini dodjela pro-
teklih godina bila je kategori-
zacija i brojne greške koje su
je pratile. I u petak su se sami
glazbenici sprdali s tim tije-
kom čitanja nominacija. I naj-
više nominirani Ivan Dečak je
ironično kazao da je kategori-
ja alternativne glazbe njegova,
a ne kategorija rocka. A i opet
se Damir Urban po tko zna koji
put našao među alternativci-
ma. Čovjek je odavno marker
pop kulture na ovim prostori-
ma, za desetak dana će svirati u
Domu sportova, singl “Priđi mi
bliže” je hit na radijskim stani-
cama, ali eto, struka za njega
kaže da je alternativac.
Samo gledajući te stvari,
stare boljke su ostale. Poma-
ka nema. Smanjenje kategori-
ja ima argument da su mnoge
isuviše specijalizirane katego-
rije služile da jedni te isti “fah
idioti” iz godine u godinu dobi-
vaju kristalne kipiće i da su zato
bile bespotrebne. Ali smanjenje
njihovog broja je od nekih ka-
tegorija pak učinilo usko grlo,
u koje je nabacano svega i sva-
čega, negdje i 40-50 izdanja ra-
znorodnih stilova. Otišlo se u
drugu krajnost. “Fah idioti” više
neće dobivati ništa. Najdalje što
će moći dobaciti u ekstremnim
situacijama bit će nominacije.
Smanjenjem broja kategori-
ja prividno je olakšano gloma-
znom biračkom tijelu (primje-
rice moj glasački broj je 1168)
da ne razbija glavu oko kate-
gorija u kojima mnogi nisu po-
slušali ni jednu pjesmu, a kamo
li album i glasaju iz vica, da
ne kažemo iz čiste zajebanci-
je. A to glomazno tijelo je i ovog
puta dobrim dijelom glasalo iz
vica u kategoriji koju su vjero-
jatno rijetki preslušali. Najbolji
primjer je jedna od nominaci-
ja u kategoriji br. 26, “Najbo-
lji album popularne duhovne
glazbe”, odnosno album Božić
u Rozgi. Smijalo se potiho, ali
čujno u kinu Europa kad je taj
album bio pročitan, naravno
zbog seksualne konotacije. Tko
je uopće od valjda 2000 i kusur
njih s pravom glasa slušao nešto
iz te kategorije? Ali bilo je zato
lako pročitati i kliknuti kvači-
cu kraj nečeg mašti tako las-
civnog kao što je Božić u Rozgi.
Struka je morala kliknuti na
to. Zapamtila je Rozgine hito-
ve godine.
SLAB ODAZIV
U polupraznom
kinu Europa okupili
su se uglavnom
samo glazbenici koji su
dobili neku nominaciju ili
su pak - čitali nominacije
No ovaj tragikomičan pri-
mjer služi samo da bi ukazao
kako je pristup u nominacij-
skom postupku u najmanju
ruku pogrešan. Novo pitanje je
kako postići da struka stvarno
nešto ocjenjuje na temelju pre-
slušavanja i naravno žanrovske
potkovanosti? Treba li napra-
viti novu segmentaciju birač-
kog tijela u kojem bi bilo nemo-
guće da pojedinci mogu glasati
u svim kategorijama? Možda bi
to bilo na tragu rješenja. Pa još
možda ograničiti opciju glasa-
nja tako da bez preslušavanja
nema ni mogućnosti donošenja
suda. Ili pak da nema ponuđe-
nih imena albuma i izvođača,
nego da svatko upiše one koja
nominira, pa nek’ se vidi tko je
što poslušao. Osobno ne vidim
drugi način za spas struke u
tom slučaju, osim tog jednog
jedinog ispravnog puta da se
mora preslušavati, trošiti sate
na slušanje i na temelju toga do-
nositi odluke. Jedino tako stru-
FOTO: PETAR GLEBOV/PIXSELL
ka može dobiti neki pečat vri-
jednosti i u svojim redovima i
izvan njih. Kao i u mnogočemu
u ovome društvu, potrebna je
strukturna promjena. Dotad,
Porin i nema neku vrijednost.
Jer kako može imati kad se
glasa po principu “za ovog sam
čuo-za ovog nisam čuo”, a jedini
ispravni princip je “ove sam sve
PRESLUŠAO”. Treba li još do-
kaza? Ako se analiziraju nacio-
nalna Top 40 radijska lista In-
stituta hrvatske glazbe i njena
televizijska ekstenzija u obliku
trač magazina, jasno je da oni
uvjetuju i nominacijski rasplet
na Porinu, naravno osim kad je
riječ o Božiću u Rozgi (za koju
se sad već mogu kladiti da će
i dobiti Porina u kategoriji br.
26), iako se Porin dobrim dije-
lom bavi albumima.
Spominjanjem singlova do-
lazi se do novog poglavlja pro-
blematike Porina koji zbog
lošeg nominacijskog sistema
nema dovoljno snažan pečat
struke, dodatno gubi i na svo-
joj privlačnosti za široki sloj pu-
blike jer je izbačena kategorije
“Hit godine”. Razlog je isti kao
što se i književna nagrada Ki-
klop odrekla književnog hita
godine jer je nagradu trebalo
uručiti Nives Celzijus, a to je
sram struke od ukusa publike.
U sklopu Porina to je bila jedi-
na nestrukovna nagrada. Uki-
danjem “Hita godine” izbačeni
su s Porina oni najpopularniji
(bez obzira na to što kažu po-
daci Top 40), njima su zalu-
pljena vrata pred nosom, nji-
hov show business nije nešto
što zanima struku. To guranje
stvari pod tepih cijelu situaci-
ju čini još gorom. Kao što su
gospoda književnici iz Kiklo-
“Porin mora početi hvatati
korak s vremenom”
Ante Magzan, novi izvršni direktor Porina govori o promjenama unutar te glazbene nagrade,
smanjivanju kategorija, vraćanju ugleda i o potencijalnim preprekama u ostvarivanju ciljeva
Za početak, otkud poriv za
ulazak u strukturu Porina, s
obzirom na to da do sada niste
bili direktno vezani uz glazbu?
Utemeljitelji Porina su me
krajem prošle godine pozva-
li da se priključim organiza-
cijskom timu, što sam i pri-
hvatio jer mi je to što žele
pa podvili rep i šmugnuli s na-
gradom pred Nives Celzijus,
tako su i ovi što sad drže Porin
šmugnuli pred estradom. Da
su Kiklopovci bili istinske njuš-
ke sa stilom, uručili bi autorici
“Gole istine” nagradu i onda je
odmah uzeli u žiri iduće godi-
ne. Ako ništa drugo, bar bi bili
sigurni da bi morala pročitati
50-60 naslova od kojih bi joj se
popravio vokabular, možda bi
uistinu postala dama sa stilom.
Da su Porinovci istinske njuške
sa stilom dali bi “raji” još pone-
ku kategoriju, možda neku “oz-
biljniju” kao što je rock ili al-
ternativa, možda bi se začudili
kako ta “raja” ne bi promašiva-
la poput struke, a možda bi se
dalo i estradnjake dići na neki
kvalitetniji nivo. Ovako su ih se
prezrivo riješili i napravili svoj
tulum koji je po onome kako
je sve izgledalo u kinu Euro-
pa, prije sličio na karmine hr-
vatske glazbe, a ne na progla-
šenje nominacija nacionalne
glazbene nagrade. Kino Eu-
ropa bilo je poluprazno. Nije
bilo nikakve glazbe u podlozi
(a riječ je o glazbenoj nagradi),
veliko kino-platno iskorišteno
je za powerpoint prezentaci-
ju, govornica je bila gurnuta u
kut pozornice, voditeljica “ce-
remonije” koja ne vidi ili igno-
rira prazne redove pred sobom
rekla je da je “lijepo što smo se
okupili u tolikom broju”. U pu-
blici su uglavnom bila samo
ona glazbena lica koja su čita-
napraviti zvučalo poprilično
zanimljivo. Porinu i nekim
drugim projektima u kojima
sam do sada sudjelovao je slič-
no možda to što se želi napra-
viti nešto novo i drugačije, a
meni je super biti dio toga i
pomoći da Porin učinimo bo-
ljim i relevantnijim.
la nominacije. Čak me na ulazu
jedna kolegica novinarka pi-
tala koje nominacija čitam, a
kad sam joj rekao ni jednu i da
došao popratiti događaj kao
novinar, uputila mi je pogled u
stilu “što sam uopće dolazio?”.
Sve se usukalo, smanjilo…
Porin je već prije doživio bro-
dolom, a sad je izgledalo kao
da su mnogi sko-
čili i s čamca za
spašavanje koji
je ostao polupra-
zan, dok posada
i dalje ima osje- Pitanje je
ćaj da plovi veli- koliko će
kim brodom. I to
što se zove stru- diskografi
ka je rascjepkano. biti agilni u
Estrada koja se
bavi gažama i bi- budućnosti s
znisom više neće obzirom na
imati potrebu po-
javljivati se na Po-
to da Porin
rinu, nije ni po- nije više
sljednjih nekoliko
godina. Estrad-
diskografska
njaci su svoju ve- nagrada
ličinu dokaziva-
li tako što su slali
nekog drugog da
pokupi kipić u njihovo ime, pa
je jedino prisutnost njihovih
pjesama stvarala privid i njiho-
ve prisutnosti. Oni novi koji se
probijaju talentom, koji ne žele
savijati kralježnicu i objavlju-
ju na internetskim servisima
i kreiraju potpuno novu para-
lelnu scenu, također nemaju
što tražiti na Porinu. Pitanje je
Koje pozitivne strane donosi
22. dodjela glazbene nagrade
Porin u odnosu, primjerice, na
prethodne dvije godine?
Osim smanjenja broja ka-
tegorija i njihovih spajanja te
približavanja datuma održa-
vanja prethodnoj godini na
koju se nagrade i odnose, re-
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E |
i koliko će diskografi biti agil-
ni u budućnosti, s obzirom na
to da Porin više nije diskograf-
ska nagrada.
Na kraju, tko je ostao? Ostao
je dio scene koji je nedovoljno
jak da od svoje glazbe napra-
vi samostalni estradni biznis
model, oni involvirani i ovi-
sni o brojnim glazbenim or-
ganizacijama koje
im stvaraju privid
da se u njihovim
karijerama nešto
događa, kao i oni
kojima odgovara
pažnja koja im se
trenutno ukazu-
je i zbog toga su
prilično neutral-
ni u svemu tome
po sistemu dokle
ide -ide. To je
sklop koji za svoju
himnu može uzeti
pjesmu “Auten-
tično osrednji”
grupe Pavel. Eli-
minirano je sve
što bi moglo otvo-
reno zgražati, ali i
ono što bi moglo
izazvati udivljenje. Stvoreni su
svi preduvjeti za ono od čega
svaka glazbena scena na ovom
svijetu bježi, a to je predvid-
ljiva dosada osrednjosti. Do
te mjere da najviše uzbuđenja
stvara kategorija najboljeg al-
buma popularne duhovne glaz-
be jer se na njoj našao jedan
Božić u Rozgi. ZORAN STAJČIĆ
pozicioniranja Porina kao
glazbene nagrade, otvaranja
samog događaja dodjele na-
grada za publiku i još nekih
sitnih osvježenja, jedna od
najznačajnijih promjena je to
što smo omogućili da od ovog
Porina ne samo diskografi,
nego i nezavisni autori, glaz-
27
benici, izdavači, producenti,
novinari i svi drugi kojima je
stalo do domaće glazbe mogu
prijaviti skladbe i albume koje
smatraju kvalitetnima i po-
tencijalno konkurentnima za
neku od kategorija Porina.
Što smatrate najvećim pre-
prekama u ostvarenju zami-
šljenog?
Vjerojatno u ovoj godini ne-
ćemo napraviti sve što smo
htjeli, ali nekako mislim da
je bitno od nekud početi. Pro-
mjene koje se rade nisu nešto
što se napravi jednom i onda
stane, već ih vidim kao nešto
što će se nastaviti i idućih go-
dina.
Porin više nije diskografska,
već glazbena nagrada. Zašto
to smatrate važnim?
U zadnjih dvadesetak godi-
na, koliko postoji Porin, svjet-
ska glazbena industrija do-
živjela je značajne promjene,
kako po pitanju tipa glazbe
koja se stvara, tako i po pita-
nju njene distribucije do slu-
šatelja. Jednako kao mnogi
drugi nosači zvuka u prošlo-
sti, tako je i CD prestao biti
dominantan način konzuma-
cije glazbe i tu ulogu su polako
preuzeli online glazbeni ser-
visi. Isto tako je i diskografija
kao jedan od ključnih dijelo-
va glazbene industrije polako
počela poprimati jednu novu,
drugačiju i moderniju ulogu.
Istodobno se počelo pojav-
ljivati sve više novih oblika
neovisnog stvaranja i objav-
ljivanja glazbe te njenog pre-
zentiranja publici. Dogodila
se i događa se kontinuirana
evolucija glazbene industri-
je koja će se nastaviti i u bu-
dućnosti, a ako ih nismo svje-
sni i ne prihvatimo promjene,
vrijeme će nas vjerojatno vrlo
brzo pregaziti, a jaz između
hrvatske i svjetske glazbene
scene će se još više produbiti,
čime će se domaća glazba do-
datno marginalizirati. A to ne
želimo. Upravo je zato odluče-
no da Porin jednostavno mora
početi hvatati korak s vreme-
nom i fokusirati se ne samo na
pojedine svoje segmente, nego
na glazbu i kvalitetu glazbe.
Zato je od ove godine Porin
“glazbena nagrada”, odnosno
nagrada cjelokupne glazbe-
28 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
ne zajednice koja podjednako
predstavlja autore, izvođače,
producente, diskografe i ne-
zavisne izdavače.
Zašto je smanjivanje kategori-
ja bilo nužno?
Vremenom se broj katego-
rija počeo povećavati toliko
da je počeo dovoditi u pitanje
smisaonost i važnost osvoje-
nih nagrada, kako iz perspek-
tive autora i izvođača, tako i iz
perspektive publike. Najlogič-
niji potez je bila optimizaci-
ja kategorija, o kojoj se dosta
raspravljalo proteklih godina
a ove je godine to i učinjeno.
Smatrate li da je jedan od
većih problema koji je i uvje-
tovao mnoge probleme oko
Porina glomazno biračko tije-
lo koje može glasati po raznim
nahođenjima(ne treba zabo-
raviti da je skoro kompletni
staf nekih diskografskih kuća
do sada imao pravo glasati),
a da primjerice gotovo nitko
nema obavezu preslušati po-
nuđeno?
Biračko tijelo je definitiv-
no jedan od važnijih elemena-
ta glazbene nagrade i nešto na
čemu je već u ovoj godini rađe-
no dosta, a u nadolazećim go-
dinama mu se svakako treba
dati još više pozornosti i uči-
niti ga primjerenijim vreme-
nu u kojem živimo.
Ne stvara li to opasan pro-
blem površnosti jer veli-
ki broj njih glasa po sistemu
“za koga su čuli”, a ne “što su
preslušali”?
Ne bih se složio s tvrdnjom
da članovi biračkog tijela gla-
saju po tom sistemu, a u sklo-
pu sustava za glasanje mogu i
jednostavno preslušati sve do-
stupne skladbe ili/i pogledati
video spotove, prije nego nekoj
od njih daju svoj glas.
Jeste li razmatrali možda da i
biračko tijelo bude specijalizi-
Ante
Magzan
rano u svojevrsne klastere, od-
nosno da nitko ne može glasati
u svim kategorijama jer je prije
vjerojatno da takvih glazbenih
mastermindova ipak nemamo,
ni u redovima diskografa, ni
glazbenika, ni glazbenih no-
vinara?
Naravno, to je jedan od
smjerova u kojem bi se u bu-
dućnosti moglo ići, ali sve od-
luke o biračkom tijelu i daljnju
strategiju glazbene nagrade
Porin definiraju isključivo
utemeljitelji nagrade, koji će
i nakon ovogodišnje manife-
stacije dodjele nagrada, u su-
radnji sa svim predstavnicima
raznih segmenata glazbene in-
dustrije, nastaviti raditi na bu-
dućnosti Porina.
Zašto je kategorija Hit godi-
ne bila toliko sporna? Čini se
da se njenim ukidanjem Porin
odriče i dobrog dijela publike
koja ga je pratila.
Ove se godine dosta radilo
na sređivanju broja kategorija.
Neke su spojene, a neke ukinu-
te. Jedna od njih je i hit godi-
ne što se nekima svidjelo, a ne-
kima baš i ne. Ne vidim to kao
odricanje od publike ili nešto
slično jer Porin, jednako kao
i glazba, nastaje i postoji zbog
publike. Uz to, ove je godine
prvi put Porin potpuno otvo-
ren za javnost, tako da publika
konačno može i uživo sudjelo-
vati u najvećoj hrvatskoj glaz-
benoj manifestaciji. Ukidanje
nekih kategorija poput Hita
godine vjerojatno otvara novi
prostor za neke nove nagrade,
a na cjelokupnoj je glazbenoj
zajednici, koja naravno uklju-
čuje i medije, da konstruktiv-
no sudjeluje u cijeloj priči i da
tu priliku iskoristi na najbolji
mogući način.
Kako mislite vratiti ugled i
vjerodostojnost Porinu među
glazbenom strukom jer nije
bilo teško ne zamijetiti da pri-
likom proglašenja nomina-
cija u kinu Europa nije bilo
uglednih i poznatih glazbenih
imena, ako se ne računaju oni
koji su bili uključeni u proto-
kol o čitanju nominacija? Jeste
li zvali primjerice prošlogodiš-
nje laureate?
Osim samih izvođača, na
proglašenju su prisustvovali i
predstavnici diskografa, auto-
ri, producenti, mediji i mnogi
drugi članovi glazbene zajed-
nice kojih je zapravo bilo puno
više nego smo očekivali, i hvala
im na tome. U usporedbi s pri-
jašnjim proglašenjima nomi-
nacija, ovogodišnje je proglaše-
nje ipak jedan pozitivan korak
naprijed, a dogodine će, nadam
se, biti još i bolje. Promjene koje
radimo bitne su ne samo za bu-
dućnost Porina kao najdugo-
vječnije i najprestižnije doma-
FOTO: IVO ČAGALJ/PIXSELL
će glazbene nagrade, nego i za
neku zdraviju budućnost cjelo-
kupne domaće glazbene scene,
odnosno svih onih koji stvara-
ju glazbu, žive od glazbe i vole
glazbu. ZORAN STAJČIĆ
 MALADY LANE
VINYL Jedni od članova kolektiva
House of Pablo
NOVI KLUB
U CENTRU
GRADA
Trodnevni program
otvaranja
U zagrebačkoj Bogoviće-
voj ulici otvoreno je novo
okupljalište, prostoru kojem
će intervenirati brojni glaz-
benici, glumci i likovnja-
ci, pretvarajući ga u svoje
novo omiljeno mjesto za
druženje, zabavu, opušta-
HOUSE OF PABLO

Festival bendova
nje i - ples. Riječ je o klubu
Vinyl koji je počeo s radom
na petak 13. a već je prvu
večer pokazao što će imati
u svojoj ponudi.

s DIY filozofijom
Tijekom trodnevnog pro-
grama otvaranja u različi-
tim terminima od jutra do
večeri u prostor su zvuč-
no intervenirali brojni glaz-
benici različitih žanrova.
Kako se s jutarnjom kavom
slaže zvuk klasične violi-
Katrana. Radi se o bendovima su nastupili Muscle Tribe Of
ne, moglo se provjeriti uz Ovogodišnje, treće koji su potpuno sami i bez po- Danger And Excellence, Killed
virtuoznu Tenu Novak. Svi-
izdanje, traje tri dana

rali su i Damir Prica Kafka,
braća Alen Sinkauz i Nenad
Sinkauz, osnivači benda
East Rodeo i audiovizual-
nog projekta Day of the
year, te elektroakustični
band Azot.
Noć je toga, ali i svih idu-
ćih vikenda bila rezervira-
na za plesne ritmove koje
kombinira rezidentni DJ tim
- petkom će to biti kolaž-
ni program Off The Record,
a subotom Vinyl Attack
(retro vs. moderno). Uz njih
se na plesnom podiju može
ostati doslovno do zore, jer
Vinyl svoja vrata zatvara u
4 sata ujutro. M.P.
FOTO: MARIO PAVLOVIĆ; JULIEN DUVAL
P
RV I HOUSE OF
Pablo Festival održan
je u prosincu 2013. u
zagrebačkom klubu
KSET. U nešto više od godinu
dana događaj je narastao na
trodnevni festival, dva dana,
točnije 20. i 21. veljače rezer-
virali su za Veliki pogon Tvor-
nice kulture, a treći dan, 22.
veljače, za svojevrsni akustični
after party u KSET-u iz kojeg
je ta ideja i krenula. O čemu je
točno riječ? House Of Pablo je
kolektiv šest zagrebačkih ben-
dova koji iza sebe već imaju
respektabilan broj koncerata,
a čine ga Killed A Fox, Muscle
Tribe Of Danger And Excellen-
ce, Straight Outta Fridge, Ma-
lady Lane, Ref lex Kid i She
Loves Pablo. Svoju DIY filo-
moći domaćih diskografskih A Fox, Straight Outta Frid-
kuća (s kojima ni ne surađuju, ge i Elephant Stalker. Pozor-
niti imaju ugovore), usko pro- nicu su drugog dana okupi-
filirani na stoner rock i srod- rali She Loves Pablo, Malady
ne žanrove stvorili respekta- Lane, Reflex Kid i Mahatma.
bilni dio hrvatske scene koji “Treći dan ćemo samo piti i
ravnopravno sa stranIm izvo- družiti s publikom, slušati naj-
đačima uredno koncertiraju i draže bendove i zasvirati par
imaju turneje po Europi. Dakle pjesama u akustičnom aran-
u pitanju su itekako kvalitet- žmanu.” – tim riječima House
ne i napredne glaz- Of Pablo kolektiv na-
bene snage koje su, “Treći dan javili su završni dan
nažalost, u domaćem ćemo samo koji je na neki način
estradiziranom me-
piti, družiti se poklon vjernim fa-
dijskom mainstrea- novima. Iako je ne-
mu gotovo u potpu-
s publikom i obično promijeniti
nosti nepoznate, čak malo svirati.” lokaciju jednog festi-
i u trenutku kad su vala, ekipa iz House
u stanju iznjedriti trodnevni Of Pablo nipošto ne želi zabo-
događaj koji su približno po- raviti i zanemariti klub iz kojeg
pratile tri tisuće posjetitelja u je sve krenulo.
Zagrebu. Nije tu više riječ o bu- U PRODAJI JE BIO OGR ANI-
dućnosti, već o sadašnjosti hr- čen broj festivalskih ulaznica
vatske scene. Stoga i Rolling po cijeni od 45 kuna. Cijena

zofiju tijekom godina dove-
li su na profesionalnu razinu,
pa se pored uvijek dobro po-
sjećenih koncertnih nastupa,
samostalno napravljenih iz-
danja i spotova na njihovom
kontu povećava broj snimaka
novi izvođača poput Portma-
na, Elephnat Stalkera, Bruta,
Stone i u buduće toplo prepo-
ruča House of Pablo festival
kao dobru priliku za upozna-
ti zvukovlje i rodonačelnike
te sub-scene. Prva dva dana
House Of Pablo Festivala
(petak 20. i subotu 21. velja-
če) održani su u Velikom pogo-
nu Tvornice kulture. U petak
za koju ste dobili pregršt vr-
hunske glazbe. Nadamo se da
će House of Pablo nastaviti sa
ovim festivalom i iduće godi-
ne, jer nam ovakvi festivali ne-
dostaju u Hrvatskoj. Rolling
Stone će i dalje davati podrš-
ku veseloj ekipi ovog kolekti-
va. ZORAN STAJČIĆ

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 29
 ROCK&ROLL
NOVO LICE
Courtney Barnett:
lukavost je rođena
Upoznajte australsku
pjesnikinju čiji je
nadolazeći debi jedan
od najinteligentnijih
albuma 2015.
U
JESEN
Courtney Barnett
krenula je na naj-
važniji put u svom
životu. Australska kantauto-
rica upravo je objavila kolek-
ciju dosjetljivih, šarmantnih
pjesama garage popa pod na-
zivom The Double EP: A Sea
of Split Peas i bila je na putu
za New York odsvirati seriju
nastupa na godišnjem festi-
valu CMJ Music Marathon.
“Bila sam na Novom Zelandu
jednom ili dva puta, ali nikad
na drugoj strani svijeta”, kaže
27-godišnja Barnett iz svog
30 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
doma u Melbourneu. “Bilo je
super uzbudljivo, ali i popri-
lično ogromno. Kao, osjeti su
preopterećeni! Po noći nisam
mogla spavati”.
Sljedećih je mjeseci njezi-
na popularnost u SAD-u brzo
rasla, što joj je pomoglo da
2013. zgrabi mjesto po izboru na
prošlogodišnjoj Coachelli i
ovogodišnjem Bonnaroou –
i da snimi vlastiti debitant-
ski album, Sometimes I Sit
and Think and Sometimes I
Just Sit (treba biti objavljen
24. ožujka), jedan od najišče-
kivanijih indie albuma 2015.
Jedna od najboljih pjesama
na novom albumu, ćudlji-
va, čeznutljiva “An Illustra-
tion of Loneliness (Sleepless
in New York)” govori o nje-
zinom prebukiranom isku-
stvu na CMJ-u. “I lay awake
at three, staring at the ceiling/
ZAVESTI I
ZAPALITI
Barnett na
koncertu
It’s a kind of off-white/Maybe
it’s a cream,” pjeva pospanim,
bezizražajnim licem. “I think
I’m hungry/I’m thinking of
you, too.”
Barnett je posebno dobra u
prikazu naizgled svakodnev-
nih misli i događaja u lukavo
smiješnim tekstovima struje
svijesti – kao manje tajnovi-
ti Stephen Malkmus ili Jerry
Seinfeld s fuzz pe-
dalom. “Volim pi- “Volim pisati o
sati o stvarima koje
stvarima koje bi
bi inače ostale ne-
primijećene”, kaže.
inače ostale
Njezina do danas neprimijećene”,
najpoznatija pje- kaže Barnett.
sma, “Avant Gar-
dner” iz 2013. govori o lijenom
popodnevu koje iznenada po-
staje vrtoglav napadaj alergije
i panike. Još jedan svijetli tre-
nutak s njezinog novog albu-
ma je sjajna, energična “Dead
Fox” u kojoj se nalazi usred 10-
satne vožnje od Melbournea
do Sydneya, pitajući se hoće li
peludna groznica izazvati fa-
talan sudar. “Kišete li kad vo-
zite?”, sad kaže. “Ja da, stalno.
To je zastrašujuće!”
Iako često zvuči opušteno
dok pjeva, Barnett kaže da je
anksioznost velik dio njezi-
nog života. “Od toga oduvijek
patim”, kaže. “Kad nisam ra-
dila, malo bih poludjela. Tih
dana uvijek ima nešto što mi
zaokuplja um”.
Barnett je odrasla u sunča-
nom gradiću na obali, sat vre-
mena od Sydneya. Kad je bila
tinejdžerica, njezina se obi-
telj preselila u nešto hladni-
ji, kišni Hobart u Tasmaniji.
“Na kraju je to bilo odlično, ali
mislila sam da su mi rodite-
lji strašno uništili život”, kaže.
“Bila sam očajna. Sjećam se da
sam puno slušala Nirvanu na
svojim slušalicama i ignorira-
la roditelje na brodu na putu u
Tasmaniju”.
K ad je imala 20 godi-
na, u potrazi za življom kul-
turnom scenom, preselila se
u Melbourne gdje otad živi.
Tada joj je cilj bio postati pro-
fesionalna glazbenica, bez
plana B. “Govorila sam za sebe
da sam tekstopisac od sred-
nje škole”, kaže. “Samo nisam
uopće pisala dobre pjesme”.
Nakon što je nekoliko godi-
na nastupala oko Melbournea
s bendovima i samostalno, na-
pisala je prve pjesme na koje
je istinski ponosna: one na
njezinom EP-ju iz 2012., I’ve
Got a Friend Called Emily
Ferris (koji je poslije ponovno
objavljen kao pola The Double
EP-ja). Za svoj probitak kaže
da se radi o opuštanju. “Od-
lučnost da napišem najbolju,
savršenu pjesmu
nije bila tu, a što
sam radila do tog
trenutka: trudila
se napisati pjesmu
koju će svi voljeti”,
kaže. “Kad sam se
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
odmaknula od te
potrebe da impresioniram,
napisala sam pregršt pjesama
koje mi se sviđaju”.
Prošle godine, kad se pri-
čalo o tome da će se nastavi-
ti raditi na The Double EP-
 ju, Barnett i njezin tročlani
bend – odvažnog imena the
Courtney Barnetts – poče-
li su raditi na njezinom al-
bumu, snimajući u studiju u
Melbourneu blizu njezinog
doma. Lagano glasna dinami-
ka gitara na njezinom novom
albumu ponekad odjekuje ti-
nejdžersku ljubav prema Ni-
rvani, a inspiracija za vrtlog
psihodeličnih tekstura na al-
bumu dolazi iz manje pozna-
tog izvora. “Stalno sam se vra-
ćala albumu A Ghost Is Born”,
kaže Barnett, citirajući kao
ključno iskustvo rokanje na
Wilcovom albumu iz 2004. na
još jednom putovanju iz Syd-
neya do Melbournea. “Volim
što ide od ekstremne tišine do
bolne buke”.
Nije se žurila sa završetkom
albuma - “Dugo mi treba da
donesem odluke”, kaže - za-
vršila ga je prošlog proljeća.
Sad se sprema promovirati
ga najistaknutijom turnejom
dosad, uključujući dio nastu-
pa u SAD-u na proljeće i ljeto.
“Volimo svirati glasno i poma-
lo grubo”, kaže za svoj bend.
“Bit će zbilja zabavno”.
SIMON VOZICK-LEVINSON

ČETIRI KANTAUTORA KOJA

TREBATE ZNATI 2015.
Andrew Combs
Combs se preselio u Nashville iz istog razlo-
ga kao i svi: svi su njegovi omiljeni pisci tek-
stova živjeli tamo. 28-godišnji dečko iz Da-
llasa otad je posao ključan dio kantautorske
zajednice istočnog Nashvillea. Njegov nado-
lazeći album, All These Dreams (treba izaći na
proljeće), spaja pisanje poput Krisa Kristoffersona sa slikovitom
produkcijom u stilu Roya Orbisona. Ali Combs kaže da ne planira
napustiti svoj regularan posao pisca tekstova za izdavače Music
Row. “Pisanje volim više od bilo kojeg drugog aspekta ove kari-
jere”, kaže.

Lady Lamb the Beekeeper

“Volim miješati stvarnost s trenucima iz
snova kako bih stvorila svijet koji je napo-
la stvaran, a napola izmišljen”, kaže Aly Spal-
tro iz Brooklyna. Neobično scensko ime ove
25-godišnjakinje inspirirano je snom – kao
i mnogo njezinih hrabrih folk rock melodija:
poslušaj tekst o NLO-u na njezinom veselom debitantskom albu-
mu, After (treba biti objavljen u ožujku).

Jessica Pratt
FOTO: MELISSA MADISON FULLER; SHERVIN LAINEZ; COLBY DROSCHER; BETH BEHLER

Na njezinom drugom albumu, On Your Own

Love Again, 27-godišnja Pratt otišla je u, kako
ga sama zove, “samonametnuti egzil”, sele-
ći se iz San Francisca u L.A. gdje je imala ne-
koliko prijatelja. Iako je rezultat iznenađu-
juće samouvjeren – u prvom je planu njezin
sladak, visoki glas i lepršavo prebiranje po gitari – tema izolaci-
je prevladava. Pratt kaže: “Kao da posipam pop prašinu po tuž-
noj vreći”.

Johanna Warren
“Iscjeljenje je glavna točka u mom životu”,
kaže 26-godišnja Warren. To potječe od nje-
zinog posla na farmi medicinskog bilja u Por-
tlandu u Oregonu do njezinog novog albuma,
nūmūn (treba biti objavljen ovog proljeća),
čije su lagane psihodelične melodije posve-
ćene mjesecu. Pjevačica dodaje: “Glazba je za mene poput ča-
robne meditacijske vježbe”.
 OSVRT

“Sonic Highways”
Možeš povezati sve ove ljude glazbe, ali i daje mu uvid i u trenutak u
i mjesta ovim “Sonic kojem se ta glazba stvarala. Svaki grad i
svaka priča ima i emotivnu notu koja vas
Highwaysima”. Ovo je još dublje uvlači u svaku epizodu, a tako i
muzička mapa Amerike.

N
tjera da pogledate cijeli serijal. Priznajem
da sam “Sonic Highwayse” pogledao u dva
A ŠU PROŠLU NA SLOVNICU dana, što je zahtijevalo podosta koncen-
krasio je Dave Grohl. U inter- tracije jer svaka epizoda traje 60 minuta.
vju je pričao o svom novom al- Nakon nekoliko tjedana pogledao sam
bumu, ali i projektu koji prati sve epizode još jednom da vidim li je to
taj album. Tom projektu posvetit ću ovaj bio samo wow efekt koji vas obično drži
tekst. Priznat ću da sam novi album Foo samo kod prvog gledanja. U mom slučaju
KARLOVAČKO Fightersa preslušao čim je izašao i nisam
bio baš oduševljen, ustvari nije prenio
drugo gledanje samo je potvrdilo sve na-
pisano. Ovaj dokumentarac je must have
NOVI IZGLED emociju na mene. Nakon toga slučajno
sam na “HBO On Demand” naletio na do-
svakog zaljubljenika u glazbu, ali jedna-
ko tako svatko tko želi glazbenu povijest
ZA BUDUĆNOST kumentarac “Sonic
Highways” koji je
upoznati iz nekog
drugog kuta mora
nastao paralelno sa pogledati “Sonic
Karlovačko pivo na svojoj etiketi pono- stvaranjem i snima- Highways”. Možda
sno nosi grb grada Karlovca u kojem se njem tog albuma. I i najvažnije, nakon
proizvodi. Nov izgled Karlovačkog piva dan danas ne mogu gledanja dokumen-
odlikuju moderan dizajn te stiliziran i mo- shvatiti da HBO tarca album Sonic
derniziran grb grada Karlovca kojim do- Adria nije uložio ni Highways postao
miniraju prekrasne sirene – inspiracija za kune u promociju je omiljena glazbe-
sinoćnji događaj. Misteriozan svijet sirena ovog dokumentar- na podloga u mom
na jučerašnjem događaju bio je odličan ca, dok na billbo- životu i vrti se na
uvod kojim Karlovačko otvara novo po- ardima reklamira- repeatu i sad, dok
glavlje pivske mitologije. ju sve ostale serije u pišem ovaj tekst.
programu. Jer kad pogleda-
“Ovim događajem uplovili smo u buduć- “Sonic Highways” te dokumentarce
nost. Karlovačko pivo ima dugu tradici- su definitivno re- shvatit ćete o čemu
ju, no to je pivo koje se stalno razvija i mek-djelo koje bi govore pjesme na
okrenuto je budućnosti. Nova etiketa trebalo uk ljučiti albumu. I vjerujte
ponosno pokazuje svu strast i umijeće u obaveznu lekti- mi na riječ, svaka
koje ulažemo u naše Karlovačko. Pod- ru u srednjim ško- pjesma vr ti vam
sjećamo i na hrvatski ječam kojeg kori- lama. Grohl koji je pred očima slike
stimo u Karlovačkom pivu. Za nov izgled zapamćen kao bub- DAVE GROHL
iz epizode i grada
Karlovačkog inspirirale su nas sirene – njar Nirvane i posli- Frontmen Foo Fightersa u prosincu, na o kojem pjeva. Ako
simbol karlovačkih rijeka koje su oduvijek je toga uspješno na- koncertu u Južnoafričkoj Republici. za vas vrijedi ona da
povezivale ljude. Tako i naše Karlovačko stavlja karijeru sa glazba ima smisla
povezuje sve nas optimiste i zaljubljeni- svojim Foo Fighter- samo ako je prati i
ke u život, a vjerujemo da će tako biti i sima, nikad mi nije djelovao kao reži- suvisli tekst, onda znate o čemu pričam.
u budućnosti u koju plovimo”, istaknula ser dokumentarnih filmova. I to kakvih! Iskreno se nadam da ćete pogledati sve
je Branka Slaveska, predsjednica Uprave Ideja da snimanje albuma popratiš do- epizode i uživati, kao što se nadam da
kompanije HEINEKEN Hrvatska. kumentarnim filmom o povijesti glazbe će što više mladih ljudi u ovoj zemlji po-
u SAD-u i to u legendarnim gradovima gledati “Sonic Highways” i shvatiti što je
Karlovačko pivo novog izgleda, ali istog Chicagu, Washingtonu. New Orleansu, glazba, kako nastaje i pokreće nove stva-
vrhunskog okusa, uskoro stiže na tržište. Seattleu, Los Angelesu, Austinu, Nas- ri. Kao što sam naveo, HBO Adria nije
U proizvodnji Karlovačkog piva koriste hvilleu i New Yorku sama po sebi zvuči uložila ni kune u promociju ovog do-
se prirodni sastojci: slad napravljen od dobro, ali kad uspiješ prenijeti emocije do kumentarca i ovaj tekst nije PR za seri-
ječma s hrvatskih polja, voda, kvasac i gledatelja onda je to velika stvar. jal. Ovo je samo mišljenje izdavača ma-
hmelj. Karlovačko pivo ne sadrži konzer- Grohl kaže da je ideja bila snimiti gazina koji držite u ruci i koji se do sada
vanse, aditive niti sirovine GMO podrije- album u različitim studijima diljem Ame- nikad nije upustio u recenziranje albu-
FOTO: GULIVER/REX
PLAĆENI OGLAS

tla. Ukoliko se u njemu uživa umjereno, rike, a to se onda pretvorilo u dokumen- ma ili filmova jer to i nije moj posao. Ipak
pivo može biti dio zdravog stila života. tarac. U svakom od gradova Grohl priča “Sonic Highways” imaju sličnu premisu
Osim toga, pivo sadrži manje kalorija s glazbenicima, producentima, tekstopis- kao i Rolling Stone te zato zaslužuju i ovaj
nego mnoga druga pića stoga ne čudi cima i tako gledatelju daje uvid u povijest osvrt. TONI MOŠKOV

da su u njemu uživaju i brojne dame.

 KOLUMNA
Ljubav prema ratu
I VA NA S I M I Ć B O D R O Ž I Ć
M
EĐU NJIMA SU
bila i dvojica
dvadesetogodiš-
njaka koji su se
krajem siječnja
ove godine našli
u jednom zadimljenom zagrebač-
kom kafiću netom prije odlaska na
ukrajinsko bojište kao dio pukovni-
je Azov. Jedan od starijih, neformal-
ni vođa, tridesetdevetogodišnjak,
dao je otkaz i ostavio ženu i dijete.
Tvrdi kako ima ideale, a u rat ne ide
zbog plaće, nego isključivo iz uvje-
renja. I ne zna se što je tu luđe, nje-
gov vlastiti sustav ili ovaj vanjski koji
putem medija, bez ijednog navodnog
znaka, prenosi njegove riječi kao da
se zaista radi o idealima. Priču nije
teško raskrinkati, dovoljno je napra-
viti jedan nezahtjevan misaoni ek-
speriment. Iz rata, bilo kojeg, ako se
vrati živ, lako je moguće da će biti ra-
njen, još je veća mogućnost za doži-
votni PTSP. Upropastit će život sebi,
ženi, djeci i svima u bližoj okolini. Dvadesetogodišnjaci su već
gotovi, prvi put kad se sretnu s raskomadanim ljudskim mesom,
banalnim i svirepim zlom na frontu, s ostatkom normalnog ži-
vota mogu se pozdraviti. Nisam za to da se ljudima išta brani, pa
čak ni samoubilačke misije, iako su ove takve samo jednim dije-
lom, jer će stradati i ljudi koji to ne žele, ali sam čvrsto za to da
se stvari nazovu pravim imenom.
Idemo se ubijati u Ukrajinu.
Idemo ratovati jer se ne znamo nositi sa svakodnevnim do-
sadnim i neispunjenim životom zato što smo dosadni i neispu-
njeni ljudi koje može podići samo akcija u kojoj ima krvi. Idemo
jebat mater Rusima jer oni dosta sliče na Srbe koji su nama jeba-
li mater prije dvadeset godina. To se zove projekcija, i spominje
se u udžbeniku iz psihologije za srednje škole, to je jednostavan
proces u mozgu, to nije ideal. Idemo u Ukrajinu da se maknemo
od žena, majki, punica, koje nam peru mozak banalnim glupo-
stima kao što je pospremanje smrdljivih čarapa za sobom i pre-
uzimanje dosadne odgovornosti, koje su vječno nezadovoljne, u
ratu je bolje, tko te pita za te gluposti, tamo je sve životno važno.
Tamo smo mi životno važni. Idemo pobijediti većeg i jačeg pro-
tivnika, jer sebe volimo vidjeti kao Davida naspram Golijata,
mi smo pravednici i kao takvi zaslužni ostati na životu, izvojeva-
ti pobjedu, dobiti svu slavu, naš lik će se pronositi Majdanom (ili
nekim drugim mjestom), to je narcizam, a ne ideal. Idemo, jed-
nostavno, zato što imamo viška testosterona i manjka pameti, a
to se u dosadni, pristojan građanski život teško uklapa, a zove se
devijacija u ponašanju.
Idemo jer smo jedinstveni i jedini vidimo pravu istinu, koju čak
ni Društvo Ukrajinaca u Hrvatskoj ne vidi, primili su nas hladno,
34 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
ali možda, kaže jedan ratnik, otvore
oči nakon što vide naše poteze. E pa,
još jedna vijest, Društvo Ukrajinca u
Hrvatskoj je uplašeno za svoje rođa-
ke i prijatelje u ratnoj zoni i radije bi
da rat prestane, nego da objeručke
prihvate kalašnjikove i jurnu u boj.
Druga vijest, koju bi dragovoljci,
pretpostavljam, najmanje htjeli čuti
(pored one da je ime pukovnije Azov
napisano na ćirilici), odnosi se na
njihovu jedinstvenost, koja to nije.
S druge strane granice, samo tri-
stotinjak kilometara od vas, eno još
jedne skupine jedinstvenih. Ne upo-
trebljavaju refleks jata, puštaju malo
dužu bradu, žene su im isto dosadne,
u okolini ih baš ne uvažavaju, životi
su im neispunjeni, nije im bilo dosta
devedesetih pa se spremaju i ovih
dana pale za Rusiju. Ako je ovo suvi-
še uvredljivo, može ih smiriti činjeni-
ca da pored njih jedinstvenih iz Za-
greba i Čačka postoje u bataljunima
oni iz Španjolske koji su nekad nešto
pročitali o davnom građanskom ratu pa bi i oni isto tako, već su
na putu. Ima čak i ludih Šveđana, oni su baš pukli, s obzirom na
dugu povijest njihove zemlje bez ratova, ne treba im naročito za-
mjeriti. Na sve ove vijesti o hrvatskim i dragovoljcima iz ostalih
europskih zemalja, oglašavaju se i službene institucije, ministar-
stva vanjskih poslova i vrhovni zapovjednici. Uglavnom izjavljuju
da nemaju ništa s tim, da države ne potiču odlaske svojih građa-
na na strana bojišta, ali trebalo bi im ponuditi jednu daleko bolju
ideju. Država bi, umjesto da se pere od upletenosti u bilo kakve
priče s bojišnicama, trebala upravo organizirati siguran i plaćeni
prijevoz na ukrajinsko bojište. Isto bi trebala napraviti Srbija sa
svojim Šumadincima, bilo bi sjajno kad bi tim autobusima otiš-
li na front svi oni koji žele ratovati, može i u pratnji predstavni-
ka vlasti zadnjih dvadeset godina. Tada bi se napokon stvorila oz-
biljna šansa za normalizaciju odnosa između, recimo, Hrvatske i
Srbije, ostali bi ljudi koji ne žele ratovati nego se baviti dosadnim
svakodnevnim stvarima. Oni koji svoj idealizam upregnu u pisa-
nje zadaće sa sedmogodišnjakom, smišljanje što će svaki dan sku-
hati, čišćenje garaže i ostalo. Tada bi se, prvi put, stvorila šansa za
prave odnose, naravno, pod uvjetom da civile iz Ukrajine i Rusi-
je te sve one koji ne žele ratovati dovezu nama, kad već voze pra-
zne autobuse nazad. Možda bi to bilo efikasno rješenje za sve za-
interesirane stranke. I nitko ne bi trebao imati ništa protiv toga,
samo kad bi se stvari nazivale pravim imenom, kada bi dragovolj-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
ci bili dovoljno velike face da se ne skrivaju iza takozvane želje za
pomoći ukrajinskom narodu kao veliki idealisti. Ljudi vole razne
stvari, i to je u redu, neki tako jednostavno vole rat. I to bi im tre-
balo omogućiti, da ga prakticiraju što više, sa sebi sličnima. Bilo
bi to pošteno prema svima.
 TVORNICA
Indie rock riffovi
za kraj zime
U zagrebačkom klubu
svirat će Siddharta,
Stefanovski, Overkill...
V
ELJAČU U TVOR-
nici kulture obilje-
žili su teški i moćni
riffovi bendova koji
čine kralježnicu zagrebačke
scene, obaraju rekorde u Slo-
veniji i predstavljaju najsvježiju
domaću indie rock struju. Dva
dana festivala House Of Pablo
održali su se u petak, 20. i su-
botu 21. veljače, u Velikom po-
gonu Tvornice kulture. U petak
su nastupili Muscle Tribe Of
Danger And Excellence, Killed
A Fox, Straight Outta Fridge
i Elephant Stalker, dok su po-
zornicu drugog dana okupiratli
She Loves Pablo, Malady Lane,
Reflex Kid i Mahatma. House
Of Pablo kolektiv pokazao je
publici sve adute koji čine ovu
izuzetno agilnu grupaciju za-
grebačkih bendova.
U petak, 27. veljače sloven-
ska industrial rock grupa
Siddharta koncertom je obilje-
FOTO: TVORNICA PRESS
žila impresivnih dvadeset go-
dina na sceni. U dva desetljeća
postavili su nebrojeno glazbe-
nih rekorda u Sloveniji, a u Za-
greb su se vratili nakon neko-
SEIR
Vlatko
Stefanovski
promovirat će
svoj aktualni
album
5
GODINA
GARANCIJE
NA NAOČALNE
LEĆE
liko sezona pauze. Posljednja
subota u veljači bila je rezervi-
rana za nastup grupe Jonathan
u Velikom pogonu. Bilo je to
idealno zaokruživanje njihove
sjajne godine u kojoj je objav-
ljen debi album Bliss, skinut
više od 10.000 puta s njihove
Bandcamp stranice, i nakon
koje su nominirani za Porina
u kategoriji Najboljeg novog
izvođača. Svojevrsno zagrija-
vanje dečki iz Rijeke odradili
su u subotu, 21. veljače, kad su
u Malom pogonu održali Con-
verse Robber Tracks radionicu
u kojoj su pred publikom radi-
li pjesmu.
Početkom ožujka u Tvorni-
cu stižu američki trash metal
bend Overkill na svoj prvi
ČALNE
AO
5
hrvatski nastup. S njima, u
sklopu Killfest Toura stižu i
NA N
LE
Sanctuary, Methedras i Subor-
ĆE
ned. Sredina ožujka pripast će
u ruke Vlasti Popić, bučnoj
post punk trojci iz Varaždina
GO
koja će 13. ožujka predstavi- IN
A G A R A NC
IJ
D
ti novi album Kvadrat. Dan
nakon Vlaste Popić u Tvorni-
cu se vraća jedan od najvećih
gitarističkih virtuoza naše re-
gije Vlatko Stefanovski koji će
promovirati još uvijek aktual-
ni album Seir.
M.P.
www.lideroptike.hr
 ROCK&ROLL
LIBAR
Eklektična i unikatna
glazbena pojava iz Splita
Počeli su kao klapa,
razvili se u punokrvni
r’n’r bend a upravo
rade na novom albumu
V
OLJELI IH ILI NE,
Libru teško može-
te osporiti da u
našim krajevima
predstavljaju sasvim unikatnu
glazbenu pojavu. Počeli su kao
eksperimentalna klapa spaja-
jući vokalnu tradiciju Dalma-
cije s pop i rock standardima,
dok posljednjih godina peto-
ricu pjevača prati eklektičan
i svirački moćan rock ‘n’ roll
bend. Uoči nedavnog koncer-
ta u omiljenom im zagrebač-
kom klubu Sax!, razgovarali
smo s trojicom vokala Libra,
Nikolom Čelanom, Sinom Ja-
kelićem i Mariom Alajbegom
koji su se vratili u prošlost i pri-
sjetili se kako je njihova priča
36 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
krenula sasvim slučajno, kao
svojevrsni predah od redov-
nih klapskih angažmana koji je
potom postao nešto puno više.
“U devetom mjesecu 2007.
vratio sam se u Split nakon što
sam ostao bez posla u jednoj
zagrebačkoj firmi. Da bih pre-
živio i zaradio dnevnu kintu,
počeo sam tražiti gaže. Kako
sam ranije s klapom Iskon pje-
vao na vjenčanjima i sprovodi-
ma, dio te ekipe mi je rekao da
imaju nešto što se zove klapa
Libar i da im se mogu pridru-
žiti. Još iz vremena Iskona bili
smo u kontaktu s magazinom
Livingstone iz Rijeke koji su ra-
dili neki event u Splitu. Njihova
šefica marketinga me je traži-
la da okupim ekipu koja bi na-
stupila na tom eventu. Odradi-
li smo klasičnu klapsku gažu,
no u off programu smo potpu-
no ad hoc krenuli pjevati stva-
ri poput ‘Knockin’ on Heaven’s
Door’ i ‘Moja voda’. Direktor
Livingstonea je totalno odva-
lio i toliko se oduševio idejom
da se na klapski način rade pop
i rock standardi i ponudio nam
je da snimimo CD, koji će izaći
uz magazin kao dar čitatelji-
ma. Uvjet je bio da pjesme koje
obradimo s Dalmacijom i dal-
matinskim melosom nemaju
baš nikakve veze. Okupili smo
ekipu splitskih muzičara, ušli
u studio i kada je to zazvučalo,
akustično s plastičnim žicama,
prenerazio sam se i rekao osta-
lima: ovo što imamo je nešto
puno trajnije od jednokratnog
dara čitateljima. Denis Rebić,
koji je to naručio, angažirao
je Igora Kordeja da napravi
cover, poslao je album najja-
čim novinarima starije garde
na recenziju i svi su odušev-
ljeno reagirali. Na prvom kon-
certu u Splitu, opet u organi-
zaciji Livingstonea, okupilo se
‘ODRASLI’
S lijeva: Tonči
Radić, Andro
Rivier, Sina Jakelić,
Nikola Čelan,
Nikola Colnago,
Mario Alajbeg, Ivan
Ivanišević i Marin
Koceić
tisuću ljudi, na Trsatskoj gra-
dini u Rijeci također je gleda-
lište bilo prepuno... Imali smo
launch kojim je bilo zagaran-
tirano puno toga”, uvodi nas u
priču Nikola.
Za debitantski album 2009.
dobili su nagradu Prvi Indexi
u Sarajevu, no neki članovi od-
lučili su se vratiti matičnim
projektima i iz izvorne posta-
ve ostali su samo Čelan, Andro
Rivier i sada već bivši gitarist
Vojan Koceić. Dolaskom novih
ljudi odlaze sve dalje od klap-
skih korijena i postaju puno-
krvni rock bend.
“Još u staroj postavi napra-
vili smo ‘Pusti da ti leut svira’ u
metal varijanti. Došli su Sina i
Mario, nakon njih i Nikola Col-
nago iz klape Cambi. Svi smo
FOTO: MARIJO BAŠIĆ
prijatelji 20-25 godina, pjeva-
li smo u istim klapama, išli za-
jedno u školu i u jednom smo se
trenutku samo ekipirali i kre-
 nuli raditi autorske stvari”, na- Libar je vjerojatno jedini no nam stvaraju velike proble- prog rock, premda je izvorno
stavio je Čelan, a Sina je dodao: bend koji može funkcionira- me, ali i još veći inat. Na kraju bila nešto sasvim drugo. ‘Dite’
“Vojan, njegov brat Marin, ti na festivalima u rasponu od ćemo doći tamo gdje trebamo”. je bila nekakav dalmatinski
koji je zamijenio Jana Ivelića RockOff-a do Splitskog ili ši- Na pitanje što im je donijela rock, obradili smo Đelu Jusi-
Pelu na bubnjevima, i ja smo benskog festivala. Zanimalo ta nominacija iskreno priznaju: ća u metal verziji. Volimo ek-
imali bend šest-sedam godina. me smatraju li da se u tome “Ništa, osim činjenice da sperimente bilo koje vrste, ne
Pisao sam pjesme i jednu od krije razlog što ih dio “pravo- smo se našli u istoj rečenici s samo glazbene. Želimo sura-
njih sam pustio Čelanu i Andri. vjernijih” rock kritičara i pro- The xx i alt-J koji je trenutno đivati s ljudima za koje znamo
Čelan je odmah reagirao: ovo motora ignorira i doživljava sigurno najinteresantniji indie što i kako rade te želimo da i
ide na šibenski festival šanso- potpuno pogrešno. projekt. Takve nominacije daju oni daju svoj obol našoj priči.
ne, na što sam mu odgovorio “To govori puno više o tim ti razlog da radiš dalje, ne daju Da se kroz bend dogodi više
da ne idem na nikakve festiva- kritičarima, nego o nama. Mi da staneš kada ti se dogodi po- vrsta umjetnosti”.
le. No razuvjerio me i ‘Dite’ je se bavimo glazbom i podjed- luprazna dvorana na koncer- “Do it yourself” pristup u za-
otišlo u Šibenik, gdje je osvo- naku važnost pridajemo i klap- tu, iako se to nama dosad nije dnje vrijeme su proširili i na iz-
jilo tri nagrade. Shvatili smo skoj tradiciji i rock ‘n’ rollu koji desilo. Puno ti znači što te pre- davanje albuma jer više nema-
da u bendu postoji više auto- nam je prirodni background”, poznaju i izvan granica Hr- ju diskografa.
ra i samo smo odabrali najbo- otvara priču Nikola, a pojaš- vatske”. “Čak i Arcade Fire, koji su
lje pjesme”. njava Alajbeg: “S rockom je Na koncertima nastupaju u 2004./2005. bili najbolji indie
“Ono što najviše veseli je krenulo, a klape su došle kasni- nekoliko varijanti, što ovisi o bend na svijetu, u jednom su
da nam pjesme imaju momentu snimili DIY
nešto što se zove odgo- IZLET U album. Libar stjecajem
đeno djelovanje. ‘Dite’ SUSJEDSTVO okolnosti nema izda-
je imala dobar launch Libar na vača i sve se bolje osje-
na šibenskom festivalu, koncertu ćamo u toj varijanti,
ali je tek godinu dana lani u Mikser shvatili smo da može-
nakon toga krenuo pravi Houseu u mo sami. Razvili smo
interes za nju. Ista stvar Beogradu vlastitu komunikaci-
dogodila se i s ‘Kapima’ ju i vlastite vrijednosti.
– album je izašao 2012. Album možda i izađe
i poslije skoro tri godine za nekog diskografa, ali
ekipa nas zaustavlja na to mora biti na zado-
ulici i hvali tu pjesmu”. voljstvo svih, a ne tipič-
Sina i Mario su nam na hrvatska priča koja
potom otkrili i kako je smiješna i nikome ne
izgleda njihov proces donose ništa”.
stvaranja glazbe. “Zar bismo se trebali osjećati kao da nešto Za kraj, zamolio sam
“Postoji nekoliko na-
čina na koje radimo,
krivo radimo samo zato što smo svestrani?” ih da komentiraju biza-
ran fenomen koji se po-
dosta toga ovisi i o po- sljednjih godina poja-
stavi. Znaš i sam kako je u glaz- je, kad smo sazreli i mentalno prostoru u kojem sviraju. vio na hrvatskoj estradi, a koji
bi u Hrvatskoj, ako radiš nešto i vokalno”. “Libar je firma koja raspola- bismo mogli nazvati “klambu-
što je trenutno neisplativo, to “Zar bismo se trebali osje- že s proizvodima koji se zovu ricom”, odnosno spojem klap-
ne mogu svi pratiti. Umiješa ćati kao da nešto krivo radi- rock koncert, u trajanju od dva ske tradicije s nekim zabavnjač-
se posao, stvaran život... Neke mo samo zato što smo svestra- do tri sata s pola autorskih pje- kim, lakonotnim “hororima”.
pjesme nastanu doma i dođu ni? Ponekad smo raspravljati sama i pola prearanžiranih co- “U trenutku kada smo odba-
gotove u bend, a druge zajed- trebamo li ići na festivale ili vera; zatim silent electric za cili naziv klapa, iskreno smo se
nički aranžiramo u prostori- ne, no u konačnici, iza svoje prostore poput Voćnog trga gnušali činjenice da se klap-
ji za vježbanje. Tako ćemo po- pjesme stojiš, a promocija ti je ili Pjace u Splitu, s manjom ska pjesma pretvara u neka-
kušati napraviti i novi album, potrebna. Mislimo da bi se ta količinom zvuka, ali potpuno kav novokomponirani glazbe-
da ga većinom aranžira cijeli rock i alternativnija ekipa tre- istim repertoarom. Treći dio ni fenomen. Svi smo pjevali na
bend. Vokale uvijek radimo u bala zapitati zašto nas nikad je akustični program namije- omiškom festivalu koji je in-
nekoj komornoj varijanti. No ne pozivaju na festivale kao njen eventima različitih firmi, stitucija zaštićena od UNES-
u kreativnom procesu sudje- što su INmusic ili Terraneo. gdje zaradimo novac za pro- CO-a kao baština čovječan-
luju svi članovi grupe – ako Ili se objavi tekst kako je Nina storiju u kojoj vježbamo, plati- stva, i znamo razliku između
Alajbeg, na primjer, aranžira Romić nominirana za nagradu mo struju... Ali ono gdje se re- stadionskog klapskog zvuka
nešto, još nas je osmorica koji IMPALA, u kojem se navodi aliziramo je autorski dio priče i izvorne a cappella tradici-
mu predlažemo da drugačije da je to s ovih prostora uspje- i repertoar sve više punimo onalne glazbe koju obožava-
snimimo gitaru ili zamijenimo lo i Dubiozi kolektiv i Bambi svojim stvarima. Svaki bend s mo i štujemo. Nemamo nika-
stih. Za ‘Odrasle’ (singl s Rock Molestersima. Nas nitko ne jednim ili dva albuma ne može kvih dodirnih točaka s kojima
Off-a, op.a.) bas dionicu je na- spomene, a 2013. smo tu no- napraviti cjelovečernji koncert bismo se mogli naći u tom kon-
pravio klavijaturist Elvis Sršen. minaciju osvojili mi i Frenkie. bez covera. Općenito, volimo tekstu i bili smo izuzetno sret-
FOTO: MARIJO BAŠIĆ

Jedino još nismo probali skla- Zašto takvo ignoriranje? Vje- se igrati žanrovima, ako nam ni kada smo shvatili da smo
dati svi zajedno jer mislimo da rojatno zato što nas još uvijek pjesma zvuči kao electro pop, rock bend, a ne klapa jer je dio
svaka postava mora dugo ‘ži- percipiraju kao klapu. Borimo tako ćemo je i napraviti. ‘Odra- te priče otišao sasvim u smje-
vjeti’ skupa”. se s tim predrasudama i stvar- sli’ je na kraju ispala skoro pa ru komercijale”. VEDRAN HARČA

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 37
 ROCK&ROLL

Mistična
divota jazza ske, a uveliko se vrti na radij-
IZVAN GRANICA
“Instrumentalna
MAJAMISTY TRIO skim stanicama u Srbiji, Crnoj glazba nema
Upoznajte akademsku Gori, Grčkoj, Poljskoj, Finskoj, jezičnu barijeru”,
Španiji, Engleskoj, Ukrajini i kaže Maja
glazbenicu Maju SAD-u.
Alavanović

S
IN TAGM A JA ZZ Y
pop nedovoljna je za
opis zvuka akadem-
ske glazbenice Maje
Alavanović u pratnju momaka
iz Majamisty Tria koji promo-
viraju aktualni album Love.
Koji su korijeni vaše glazbe?
Pripadamo jazz sceni, iako
naša muzika nije jazz u naj-
užem smislu te reči. Koreni
našeg zvuka su u mojoj ljubavi
prema muzici Rahmanjinova,
Skrjabina, Debussyja, Satiea,
a u jazzu uzori su Aziza Mu-
stafa Zadeh, Tord Gustavsen,
Pat Metheny, čija mi je muzi-
ka uvek predstavljala ideal. Tu
je i uticaj vokalnog jazza.
Snimili ste dva albuma i za vas
se čulo i u inozemstvu.
Drugi album Love izašao je
u oktobru 2014. za Cosmic So-
unds i u toku tri meseca imao
je nekoliko odličnih kritika,
više puta se našao na best of li-
stama od Australije do Engle-
Jeste li ograničen instrumen-
talnom glazbom ili imate i
pjesama s vokalom?
Instrumentalna muzika
nema jezičku barijeru, ali je
kudikamo zahtevnija za sluša-
nje i razumljiva mnogo užem
krugu ljudi nego vokalna.
Svetska, a od nedavno i do-
maća scena preplavljena je in-
strumentalnom muzikom. Na
prvom i drugom albumu po-
javljuje se u pojedinim kompo-
zicijama pjevačica Aleksandra
Drobac koja se triju pridružu-
je kao četvrti instrument, ne-
mamo tekstova. U naslovnoj
numeri “Love” dva muška i
dva ženska vokala udružuju
se u hor koji peva “Volim te”
na nekoliko jezika i pojačava
muzičku tenziju do emotiv-
nog transa.
Možete li živjeti od svoje glaz-
be ili je to zasad samo hobi?
Još uvek nismo došli do tog
stadijuma da od glazbe može-
mo živeti. Još uvek ulažemo u
naš proizvod i očekujemo da
će to u budućnosti doneti re-
zultate. Danas niko ne živi od
prodaje albuma, a u Srbiji ni
od autorskih prava. Ne postoji
nikakav marketing koji pokri-
va ovo polje, muzičari su pre-
pušteni sami sebi i svojim me-
nadžerskim sposobnostima,
što oduzima mnogo stvaralač-
ke energije. Ostaje nada da se
može živeti od koncerata, što
je verovatno moguće ako se
dokopate svetske scene. Ma-
terijalna korist svakako nije
motiv jer muziku ne prilago-
đavamo ukusu mase. Ono što
nam je bitno je da sačuva-
mo radost stvaranja i svežinu
ideja, a sve ostalo ako dođe,
dobrodošlo je.
Radite li i drugu glazbu?
Nedavno sam sa pijanistki-
njom Irinom Mitrović obja-
vila album Tangomanija sa
nuevo tango muzikom za dva
klavira argentinskog kompo-
zitora Pabla Zieglera. Zovemo
se Majrina piano duo i posto-
jimo deset godina, a trenutno
planiramo da naš album pro-
movišemo u Norveškoj.
Imate li planova osim koncer-
tne promocije novog albuma?
Već smo dobili više poziva
za 2015. od nekoliko značajnih
festivala u Srbiji, a prvu slede-
ću koncertnu promociju oče-
kujemo u martu ove godine u
Beogradu. Moj najveći cilj je
sačuvati radost stvaranja, gra-
diti sebe kroz glazbu, dati sebi
slobodu i prostor za stvaranje,
a svi ostali ciljevi - probiti se
na evropskoj, a potom i osta-
lim svetskim scenama, snima-
ti i zarađivati od toga - ne zavi-
se samo od nas i našeg truda,
nego i od elementa sreće.
ANĐELO JURKAS

Bernard
Sumner
NEW ORDER U NOVOM POGLAVLJU
Prvi LP benda bez basista i
utemeljitelja Petera Hooka
New Order nastao je u vrijeme nagle promje-
bilo je hladno, vlažno i mračno”, tvrdi. “To je
dobro vrijeme za pisanje stihova.” Dvije pje-
sme, “Plastic” i “Restless”, snimili su u Sumne-
rovom kućnom studiju i studiju bubnjara
FOTO: MAJAMIATY TRIO PRESS; GULIVER/REX

ne, nakon smrti Iana Curtisa 1980. i raspada
Joy Divisiona. Nekih 35 godina poslije, zvijez-
de new wavea rade na novom albumu, usred
nešto manje tragične, ali ipak značajne krize:
ovo im je prvi album nakon odlaska basista i
jednog od utemeljitelja, Petera Hooka. Basist
je bend napustio 2007., a njegovo mjesto zau-
zeo je Tom Chapman iz Bad Lieutenanta.
Pjevač Bernard Sumner kaže da su nove
pjesme počeli skladati prošle zime. “Kišilo je,
Stephena Morrisa. Bend se nada da će album
dovršiti do jeseni kad bi ga trebali i objaviti.
Sumner tvrdi da možemo očekivati težak
elektronski zvuk s “orkestralnom atmosfe-
rom”. “Neki ljudi smatraju da je elektronska
glazba hladna i neromantična”, kaže. “Ali u
današnje vrijeme, računalo je kadro prenijeti
sve što mozak zamisli. Uzbuđujuće je. Upravo
smo to pokušavali postići tijekom 80-ih.”
PUJA PATEL

38 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 Ponovno na vrhu europske
liste najboljih festivala
Ove godine publiku će
zabavljati Hardwell,
Motörhead, Škrtice...
J
EDINST V EN FESTI-
valski koncept, dva fe-
stivala u dvije države,
na dvije jednako pri-
vlačne lokacije: Petrovaradin-
ska tvrđava, već dokazana kao
mamac za muzičke zvijezde, te
velika pješčana Jaz, jedna od
najvećih atrakcija Jadrana.
Na ovogodišnjoj dodjeli Eu-
ropskih festivalskih nagrada za
2014., morski dio EXIT Avan-
ture, Sea Dance u Budvi, pro-
glašen je za najbolji europski
festival u kategoriji do 40.000
posjetitelja po danu. To je ujed-
no prvi put da titulu najboljeg
u jednoj od vodećih kategorija
dobije festival u svom premi-
jernom izdanju. U konkurenci-
ji s više od 400 europskih mu-
zičkih festivala te 11 finalista
iz devet zemalja, Sea Dance je
pobijedio eminentne svjetske
festivale kao što su njemački
Berlin Festival, mađarski Volt,
nizozemski Best Kept Secret i
Hideout sa Zrća.
Tim koji kreira Exit još jed-
nom je ostvario nemoguće.
Nakon osvojene titule najbo-
ljeg europskog festivala krei-
rani je novi, jedinstven festi-
valski koncept, dva festivala u
dvije države, na dvije jednako
privlačne lokacije: Petrovara-
dinska tvrđava, već dokazana
kao mamac za muzičke zvijez-
de, te velika pješčana Jaz, jedna
od najvećih atrakcija Jadra-
na. Osam nezaboravnih dana
vrhunske zabave s preko 800
izvođača koji su nastupili na
više od 40 bina smještenih na
Petrovaradinskoj tvrđavi i bud-
vanskoj plaži Jaz, privukli su
FOTO: EXIT PRESS
publiku sa svih strana svijeta.
Prošlogodišnju Exit Avan-
turu otvorili su Queens of
the Stone Age na uvodnom,
EXIT
Rock@E XIT festivalu, a
nakon toga je uslijedilo spekta-
kularno otvaranje Exit festiva-
la uz sjajan nastup doajena pop
avangarde Pet Shop Boys. Ni
prošlogodišnji kišni dani
u cijeloj regiji nisu po-
kvarili planirane na-
stupe. Festivalski fa-
novi uživali su uz
Rudimental, pjevali
s Damonom Albar-
nom, a u nekim tre-
nucima na zadovolj-
stvo frontmena grupe
Hurts nadjačali refrene
hitova “Stay”, “Illumina-
ted” i “Wonderful Life”.
Emotivni naboj sjećanja na
prošlo ljeto pojačavaju riječi
kojima je najtraženiji produ-
cent današnjice Skrillex završio
svoj nastup na prepunoj glav-
noj bini Petrovaradinske tvr-
đave: “Exit, oduševljavaš me!
Mislim to iz sveg srca. Ovo je
najbolji festival u cijeloj Euro-
pi!”. Sonny John Moore, kako USPJEŠNA PREMIJERA
je puno ime ove superzvijezde, Sea Dance u Budvi proglašen je najboljim europskim festivalom u
svoje riječi je potvrdio otkazav- kategoriji do 40.000 posjetitelja po danu.
ši privatni let te večeri kako bi
ostao do kraja na tvrđavi, ne tura počinje na Petrovaradin- Na Exit festival stiže i glo-
samo nakon svog nastupa u su- skoj tvrđavi 9. srpnja i trajat balna superzvijezda Har-
botu, nego do ranih jutarnjih će deset dana, sve do 18. srpnja dwell koji će premijerno
sati u ponedjeljak. Zbog ova- na budvanskoj plaži Jaz. Exit nastupiti u Dance Areni u
kvog poteza slavni producent slavi 15. rođendan, a poznati su sklopu svjetske turneje na
je tako postao vlasnik “naj- i prvi potvrđeni glavni izvođa- kojoj promovira novi album
skuplje” ulaznice za Exit jer je či kao što su Motörhead koji će United We Are.
zbog još jednog dana na festi- s publikom proslaviti 40. godi- Ako volite avanture, vrije-
valu odlučio iz vlastitog džepa na neumornog rada, te Adam me je da planirate svoje ljeto-
izdvojiti petocifrenu sumu do- Beyer koji na Dance Areni slavi vanje. Jedinstvena ulaznica za
lara za novi let do sljedećeg na- dva desetljeća na svjetskoj tech- više od deset dana Exit Avan-
stupa na turneji! no sceni. Potvrđeni su još i po- ture može se kupiti za samo 69
Jamiroquai, Example, Un- pularni kalifornijski rokeri Ea- eura. Komplet ulaznica za Exit
derworld i drugi favoriti Sea gles of Death Metal, njemački festival mogu će kupiti po cije-
Dance festivala priredili su techno velikan Chris Liebing, ni od 58 eura, dok za tri dana
koncerte za pamćenje, a svi detroitski techno tandem Octa- zabave na predivnoj plaži Jaz
ljubitelji elektronskog zvuka ve One, domaća supergrupa i Sea Dance festivalu treba iz-
imali su priliku da na pje- Škrtice koju predvode Zoran dvojiti 24,99 eura. Za sve koji
ščanoj plaži, usred dana uži- Kostić Cane iz Partibrejkersa i žele da uz ulaznice na vrijeme
vaju u ljetnim setovima elek- Boris Mladenović iz Jarbola, a osiguraju prijevoz i smještaj na
tronskih majstora kao što uskoro će biti objavljeni i broj- oba festivala, kompletni pake-
su Timo Mass, Patife, Roger ni drugi izvođači na preko 30 ti mogu se pronaći na www.
Sanchez, Mark Knight i broj- festivalskih bina od Petrovara- exittrip.org, službenoj turistič-
ni drugi. Ovog ljeta Exit Avan- dina do Jaza. koj agenciji Exita. M.P.
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 39
 ROCK&ROLL
PONOVNO ROĐENJE
Kako je dance glazba
spasila Belle and Sebastian
Deveti album
škotskih indie pop
veterana donosi
iznenađujući zaokret
prema blještavom
sintesajzerskom
grooveu
P
LES U KLUBOVIMA
nije nužno prva stvar
koja većini ljudi pada
na pamet kad razmi-
šljaju o Belle and Sebastian,
škotskim majstorima sjetnih
melodija i pomaknutih tekstu-
alnih digresija. Zato pomalo
iznenađuje što pjevač Stuart
Murdoch, jedne kišne zim-
ske večeri u stanu u Glasgowu,
svoju mladost opisuje kao niz
noćnih pijanki. “Proplesao sam
kroz 80-e i 90-e”, tvrdi 46-go-
dišnji Murdoch.
Nije uvijek bilo lako: krajem
80-ih, tijekom fakulteta, Mur-
doch je patio od sindroma kro-
ničnog umora. Idućih sedam
godina bio je previše umoran
da bi završio studij ili našao
stalni posao – ipak, imao je vre-
mena zabavljati se po lokalnim
klubovima, kad bi god stigao.
“Čak i kad sam bio previše bo-
lestan za rad, ako sam imao i
40 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
malo snage, subotom navečer
bih izašao sâm van i plesao”,
kaže. “Ostatak bih se tjedna
oporavljao. Baš sam bio glup.”
Danas, gotovo 20 godina
nakon što je prizdravio i pomo-
gao utemeljiti Belle and Seba-
stian, Murdoch se vratio svojim
ranim utjecajima. Girls in Pea-
cetime Want to Dance, priklad-
no nazvan deveti album benda,
pun je raskošnih sintesajzer-
skih dionica i pulsirajućih ri-
tmičkih naglasaka – oštar je to
zaokret od uobičajenog toplog
i ugodnog indie popa B&S-a.
“Mnogo je naših starijih pje-
sama nastalo samo uz gitaru i
neke akorde na klaviru”, kaže
Murdoch. “Na ovom albumu
okosnica je ritam.”
Peacetime je prvi album Belle
and Sebastiana nakon Write
About Love iz 2010. – za koji
Murdoch sada priznaje da mu
se nije u potpunosti posvetio.
Naime, u isto je vrijeme pisao
glazbu i režirao svoj dugogo-
dišnji projekt, filmski mjuzikl
God Help the Girl. “Snimili smo
album”, priznaje Murdoch, “ali
ja sam i dalje većinu vremena
razmišljao o filmu.”
Prije godinu dana, s obzirom
na to da je film bio dovršen,
bend je odletio u Atlantu kako
BELLE
NA BALU
Bend u
Glasgowu
(s Jacksonom
i Murdochom,
trećim i
četvrtim
s lijeva).
bi radili s producentom Benom
Allenom čije prethodne surad-
nje uključuju Animal Collective
i CeeLo Greena. “Dugo nismo
bili zajedno”, kaže Murdoch.
“Pomislili smo: ‘Jao, sjećamo li
se uopće kako se to radi?’”
Inicijator novog zvuka bio je
gitarist Stevie Jackson. “Rekao
sam: ‘Želim da ovo bude disco
album’ – u šali”, kaže Jack-
son koji u slobodno vrijeme
vodi bend zvan Disco Shark.
Album koji je nastao ne bismo
baš mogli nazvati Groznicom
subotnje večeri, ali je svakako
materijal Belle and Sebastia-
na s najviše groovea. Sve je to
u bend unijelo svježu energi-
ju. “Volio bih da odmah sni-
mimo još jedan album, ali mo-
ramo na turneju”, kaže
pjevač. (U sklopu nove
turneje SAD će posje-
titi krajem ožujka, a na-
stupi će biti popraćeni
pomaknutim vide-
oprojekcijama ra-
čunalnih igrica
iz 80-ih.) “Volim
pop glazbu, više
nego ikad. Do ne-
vjerojatnih razmjera”,
kaže Murdoch. “Svaki
mi dan spasi život.”
SIMON VOZICK-LEVINSON
MOČVARA
UVOD U
PROLJETNU
SEZONU
Disciplina kičme
promovirat će box
set Ove ruke nisu
male...3, reizdanje s
njihovim hit
albumima
Proljetnu koncertnu se-
zonu u Močvari započetu
sjajnim nastupima skupina
Kultur Shock i Earth i Fink
obogatit će i Thurston
Moore Band, Jarboe (ex
Swans), Iva Bittová, Bad
Manners i drugi. Poseb-
no se izdvaja ekskluzivni
koncert “najbolje jugoslo-
venske grupe svih vreme-
na” Disciplin A Kitschme.
Koja i Kičma u Močvari će
promovirati box set Ove
ruke nisu male... 3, reizda-
nje koje sadržava albume
Uživo! Najlepši Hitovi!, De-
čija pesma te eksplozivne,
komercijalno najatraktiv-
nije Zeleni zub na plane-
ti dosade i Nova iznenađe-
nja za nova pokolenja koji
su bendu osigurali status
općeg mjesta u pop kul-
turi. Za ovu priliku set lista
će biti prilagođena sadr-
žaju box seta, s pojača-
nim brojem starih pjesa-
ma, a ono “ekskluzivni”
FOTO: SØREN SOLKÆR; MOČVARA PRESS
još je jedno iznenađenje
- sadašnjoj postavi Disci-
pline priključit će se i ne-
kadašnji zagrebački člano-
vi i suradnici skupine te će
u zajedničkom jam sessio-
nu dati svoje učešće u pje-
smama prve faze grupe
uz koje su odrastale
generacije. M.P.
Disciplina
kičme

M.O.R.T. - kad vas boli uvo…
Razgovor s
pobjednicima prvog
RockOff festivala
S
INJSK A PUNK BLUES
četvorka John, Zvrk,
Kikos i Mile, poznati-
ji kao M.O.R.T., pro-
teklih šest mjeseci su dobrano
skrenuli pažnju, prvo izvrsnim
debijem Odjel za žešće, a potom
unikatnim koncertnim nastu-
pima, što im je uveliko
pomoglo i da pobijede na
prvom festivalu mladih
izvođača RockOff, odr-
žanom u Tvornici kulture
krajem godine.
Proteklih mjeseci o vama
je bilo dosta riječi, pobi-
jedili ste na RockOff-u i
zagrebačka publika vas
je dobro prihvatila. Kako
se to odrazilo na vaš rad?
Odlično. Imamo puno
nastupa pa skoro da i ne
moramo vježbati stari re-
pertoar. Tako imamo više
vremena raditi nove stva-
ri. A i lakše je ugovori-
ti koncerte nakon pozi-
tivnih recenzija koncerata na
skoro svim glazbenim porta-
lima. Imamo bolje uvjete i sad
nas zovu na nastupe pa se ne
moramo stalno nuditi. Prošlu
godinu smo imali 46 koncera-
ta, neka ove bude 60.
Što znači M.O.R.T. i kako je na-
stalo ime benda?
M.O.R.T. je bolest sred-
njeg uha, dalmatinski “uvo”.
To je kad možete reći “Ma boli
me uvo za...., e pa bolujete od
M.O.R.T.-a.
Imate li poziva za nastupe i
izvan Hrvatske?
Svirali smo već u BiH i Slo-
veniji. Imamo pozive iz Srbi-
je, Makedonije i Crne Gore. Tu
se već stvara problem udalje-
nosti i manjka mjesta za svir-
ke. Trebalo bismo imati turne-
FOTO: M.O.R.T. PRESS
ju četiri, pet dana zaredom, a
to je teško posložiti. Ali svaka-
ko ćemo tijekom ove godine po-
sjetiti te zemlje.
PREDSTAVLJAMO
Uspoređuju vas s Majkama i
Partibrejkersima, no opet ste
na unikatan način spojili punk
i blues. Koji su vaši glazbe-
ni korijeni, što slušate, što je
svakome bio okidač za ulazak
u glazbu?
Majke i Brejkersi su instituci-
je na ovim prostorima i njihov
rock ‘n’ roll ni krvavo sranje
od rata nije zaustavilo. Sluša-
li smo ih jer cijenimo rock bez
pozerstva, onaj “drito u kost”
PLANOVI ZA NOVI ALBUM
“Kreativnosti nam ne nedostaje, fali samo vremena”, kažu dečki
stav, uzmi ili ostavi. Volimo i
EKV, ali trenutno imamo slič-
nije instrumente za kreiranje
zvuka kao Majke i Brejkersi
pa nas ljudi uspoređuju. Tko
zna u kojem pravcu ćemo dalje
stvarati. Glazba može odvesti
u stotinu smjerova, ali jedno je
sigurno: ne volimo se ponav-
ljati. Slušamo različitu glazbu i
u bendu se baš ne podudaraju
grupe koje slušamo. Na turneji
se često teško dogovaramo što
ćemo pustiti u kombiju.
Sinj ima festival Sars i grupe
M.O.R.T. i Maršal i može se reći
da tako mali grad ima svoju
alternativnu scenu. Kako to
objašnjavate?
Sinj ima puno više bendo-
va. Imamo još dva festivala uz
SARS, to su Gljevstock i In Me-
moriam Branimir Vugdelija.
U gradu djeluju dvije udruge
SUK i SKUP koje koriste zajed-
nički prostor. U prosjeku svaka
dva tjedna u Sinju se održava
koncert nekog alternativnog
benda, tako da scena posto-
ji. Razlog tome je zajedništvo
svih bendova i publika, okupi
se 150 ljudi i kad nemaju pojma
o bendu koji svira. Što se tiče
grupa, postoje Darkvud, Ševa,
Nosači zvuka, Salauk, Rada-
gast, Beerkrieg, Jare i još neki
mlađi koje ni mi ne možemo
popratiti. I svi imaju svoj đir i
svoj zvuk.
Vjerujem da ste bili ugodno
iznenađeni prijemom Odjela
za žešće kod kritike i publike.
Zgotovili ste ga prilično brzo,
s obzirom na to da ste godinu
dana prije njega objavili album
za Slušaj najglasnije! Zdenka
Franjića. Jeste li produktivni
poput Johnnyja Branimira Štu-
lića ili se nakupilo materijala
spremnog za objavu?
Kreativnosti nam ne nedo-
staje, fali samo vremena. Svi
imamo i nekih drugih obave-
za uz bend pa nemamo proba
koliko bismo htjeli. Inače bi
možda i sljedeći album bio
gotov. Ali sad će pričekati dok
se ne skupi dovoljno kvalitet-
nog materijala. Odjel za žešće
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E |
je napravljen za četiri, pet mje-
seci. Od prije smo imali pjesme
“Začaran” i “Tango” i možda
još jedan, dva riffa. Sve osta-
lo je nastalo iza Demofesta, a
snimljeno je u prosincu, ali na-
ravno da nismo snimili sve što
smo napravili.
Je li uspjeh prvog albuma
istovremeno i uteg za drugi
album? Osjećate li taj pritisak
visokih očekivanja?
Možda smo to osjećali kad su
krenule recenzije počet-
kom jeseni. Ali sad jedva
čekamo raditi nove stva-
ri, stare smo već dovolj-
no prosvirali, neke čak
i izmijenili za koncer-
te. Novi album vjerojat-
no neće izaći ove godine.
Možda ćemo objaviti naj-
avni singl na jesen. Neće-
mo najavljivati nešto što
nije zgotovljeno.
Iako ste pobijedili na Ro-
ckOff-u, pokazali ste da
imate stav i da se ne želi-
te uhvatiti na neke udice:
na Facebook stranici Ro-
ckOff-a upućen je prijed-
log svim izvođačima, a vi
ste odgovorili da ne že-
lite doživjeti sudbinu U2. O
čemu se točno radilo?
Radi se o tome da će se Ro-
ckOff kompilacija tiskati u
100.000 primjeraka i dijeliti
besplatno. To će platiti spon-
zor. Ako zbrojite koliko su svi
sudionici RockOff-a prodali
albuma u zadnje dvije godine,
teško ćemo doći blizu te brojke.
A još dijelimo publiku... Čemu
to? Svi se žale da im nedostaje
mjesta za sviranje. Pa poveži-
te nas u šest ekipa po tri benda
i organizirajte turneju po re-
giji. To je puno bolje ako želite
pogurati bendove. Ali izgleda
da će organizirati i koncert pa
ćemo onda pristati. Međutim,
sve je malo napravljeno navrat-
nanos. Valjda će sudionicima
sljedeće godine biti sve detalj-
nije objašnjeno i organizirano.
A U2 priču s novim albumom i
guranjem pod nos znate.
ZORAN STAJČIĆ
41
 Rock&RoLL
Noć rijetkih užitaka,
bacača plamena i padova
Donosimo pet
ključnih trenutaka
s dodjele britanskih
glazbenih nagrada
B
il a je to noć Ri-
jetkih užitaka i jed-
nog pada koji je
ukrao šou na dodje-
li BRit awards u londonu.
ed Sheeran (britanski muški
solo izvođač, Mastercard bri-
tanski album godine) i Sam
Smith (BRits nagrada za glo-
balni uspjeh, britanski glaz-
benik koji se probija) potvrdili
su svoj status zvijezda u uspo-
nu, pobravši po dvije nagrade
svaki u o2 areni. no naslove
je preotela zvijezda u padu –
Madonna, koja se dramatično
stropoštala niza stube za vrije-
me nastupa.
Madonna je kasnije na in-
stagramu objavila kako
je “dobro.” Po svemu
drugome, šou je bio
atipično šminker-
ski, vodila su ga te-
levizijska lica ant-
hony McPartlin i
Declan Donnelly, a
bilo je i mnogo svjet-
skih zvijezda, među
kojima su na stupili
taylor Swift i Kanye West.
Donosimo pet ključnih trenu-
taka:
1. Kanye West zapalio
atmosferu
nakon što ga je najavila su-
pruga Kim Kardashian, Kanye
je zatražio da ustanu glazbe-
ni šefovi iz prvih redova. ne-
obično, mnogi su ga posluša-
li – tek da bi bili nagrađeni
prljavom izvedbom nove pje-
sme “all Day,” uz tucete stati-
sta, nekoliko gostujućih repe-
ra te par bacača plamena koji
su naoko ostali bez pogona na
pola puta. Britanske društve-
ne mreže umjesto toga opalile
42 | Rol l i n g S t on e | v e l j a č a 2 0 1 5 .
brit awards
su po Kanyeu, no bez obzira na ove su godine, Royal Blood to
njihovo mišljenje, ipak je to bio doista i učinili, preuzimajući
najuzbudljiviji dio večeri. nagradu za britanski bend od
2. Madonna pada jimmyja Pagea iz led Zeppe-
Madge se vratila na pozor- lin. “ovo nam je veliko izne-
nicu BRitsa nakon dva deset- nađenje,” rekao je frontmen
ljeća izbivanja i sve se odvija- Mike Kerr okupljenima. “a vje-
lo glatko. izvela je “living for rojatno i još veće iznenađenje
love,” izgledala kao demon- nekima ovdje, koji možda ni
ski seksipilna toreadorica, a ne znaju tko smo.” nakon ogo-
“vibra” kao finale sezone špa- ljene ali brutalno učinkovite
njolskog True Blooda. no tada, izvedbe “Figure it out”, bend
u naizgled koreografiranoj je na sigurnom putu da posta-
kretnji koja je pošla po zlu, ple- ne slavan.
madonna vs. kanye
Kanye je izveo “prljavu” verziju stvari “All
Day”; Madonna je pala niz stube i ukrala show.
sač ju je povu- 4. Povratak iznenađenoga
kao za plašt koji se lica Taylor Swift
nije skinuo, a Madonna je pala iznenađen izraz za vrijeme
niza stube uživo na interne- Kanyeova kao da je govorio
tu. Manje bi zvijezde možda uime nacije, a izvrstan nastup
ostale na podu, no Madonna otvaranja, naoko nalik Cabare-
se gotovo izvukla sa stilom – tu na “Blank Space,” potvrdio
iako je s plesnim kretnjama na- je njzin status trenutne Kraljice
stavila malo opreznije nakon popa. njezina pobjeda u kate-
toga. Kao što će morati i nje- goriji međunarodne solo izvo-
zin plesni pratitelj nakon zasi- đačice – iznenađujuće, njen
gurno spektakularne špotanci- prvi BRit award ikad – po-
je iza pozornice. Kad se igraš s novno ju je vratila na poznati
bikom, dobiješ rogove. teren “ne vjerujem, škvadro”
3. Okrunjeni Royal Blood govora. “Dolazim u englesku
Prošle je godine frontmen i nastupam već osam godina,
arctic Monkeysa alex tur- tako da sam sretna,” rekla je
ner naširoko razglabao o vra- prije nego je dodala, “ne bih
ćanju rock & rolla na BRits. bila ovdje da nema jednog od
mojih najboljih prijatelja koji
me vodio po pubovima i nau-
čio me kako skuhati fini čaj –
Volim te, ed Sheeran!”
5. Povratak britanske glazbe
a merički je kontingent
doveo zvijezde, no večer je do-
kazala da domaći služe za više
od odvođenja amerikana-
ca u pubove. Sigurni nastupi
Sheerana (koji je mlatio gitaru
poput bubnja u izvedbi “Blood-
stream” potpomognutoj loop
pedalom), Smitha (koji je ot-
pjevao “lay Me Down” ispred
gudača u bijelom) te nadolaze-
ćeg georgea ezre (koji je “Bu-
dapest” odsvirao ispred svje-
tlećeg elvisovskog znaka ezra)
možda nisu bili napeti, no po-
kazali su kako trenutno ne ne-
dostaje istinskih britanskih
priča o svjetskom uspjehu.
Možda jednog dana i dopuste
Britancu da zatvori šou.
MaRK SuTheRland
PoPiS PoBjeDniKa:
Britanski spot godine:
One Direction, “You and I”
Britanski glazbenik koji se
probija: Sam Smith
Mastercard britanski album:
Ed Sheeran, X
Britanska solo izvođačica:
Paloma Faith
Britanski solo izvođač:
Ed Sheeran
Britanski bend: Royal Blood
Međunarodni solo izvođač:
Pharrell Williams
Međunarodna solo
izvođačica: Taylor Swift
Međunarodni bend:
Foo Fighters
nagrada kritičara:
James Bay
Britanski producent:
Paul Epworth
Britanski singl:
foto: guliver/rex
Mark Ronson ft Bruno
Mars, “Uptown Funk”
Britanski globalni uspjeh:
Sam Smith

koncert
Kako su Urban i Četvorka
pobijedili loš razglas
Raport sa sold out
svirke u Domu
sportova; intervju s
Urbanom pročitajte
na stranici 78.
U
R ba n j e i m ao
sve karte složene
kao savršen timing.
ali ispada da se ra-
dilo i o borbi nekoliko frakcija i
polova glazbene scene. S jedne
strane Urban s druge Škoro,
između njih oliver. Uskoro
massimo, Čola, brkovi, imena
za masovno podilaženje i udo-
voljavanje. među njima Urba-
nov je sold out lijepo stršao da-
jući nade da izvođači koji ni na
koji način ne podilaze publi-
foto: goran jakuš/pixsell
ci mogu imati respektabilan
koncertni feedback u domaji.
medijski je posao sjajno
odrađen. Poklopilo se stva-
ri zbog kojih se Urbanov na-
stup u Domu sportova pretvo-
rio u jedan od potencijalnih
koncertnih događaja sezone,
a ne samo jednokratni rast
izvođača iz klupskog u dvo-
ranske prostore. Činilo se da
je po stvorenom hypeu i inte-
resu bilo sasvim komotno re-
zervirati Veliku dvoranu ili
bar dva dana male. Raspo-
ložen bend prijatelja najuren
pozitivnim tremom, niska go-
stiju od gibonnija u ulozi ba-
siste (prvi i jedini puta dosad
su u toj kombinaciji svirali na
jednoj od večeri Zlatne Kugle
u Ksetu), Vave (danak laufer
danima), mozartina i dječ-
ji zbor uz aktualnu “Priđi mi
bliže” i predizvođačice milica
Šerbedžija i Dunja ercegović/
lovely Quinces, sve je nago-
vještalo nezaboravan provod.
Prateći tonsku probu činilo
se kako će razglas biti savr-
šenim, niveliranim, moćnim,
razgovjetnim. no, onda je već
od odnosa prema predizvo-
đačicama krenulo suočavanje
večer za
pamćenje
Damir
Urban
s klasičnim hrvatskim sleeper
tretmanom ljudi i njihove pro-
fesije. ton majstori su uspjeli i sviranja predstavlja razlog
unakaziti dobar dio doživljaja
šlampavim pristupom opisu
svog radnog mjesta i odgo-
vornosti.
naime, bend je nakon suge-
stibilnog intra “Venecija tone” finalnim kakofoničnim cres-
ušao dinamično i žestoko s na-
mjerom razvaljivanje publike.
loop “black tattoo”,
“R u k e ”, “K u nde - Ton majstori
ra” bile su tris za di-
su uspjeli
namično otvaranje,
no umjesto pokora-
unakaziti
vanja dobili su suo- dobar dio
čavanje s kardinal- doživljaja.
no traljavo miksom
zvuka. moćne bas linije “crne
tetovaže” utopljene, vokal bez
dinamike, gitare i bubnjevi
nedefinirani. Kaotičnom lov-
ljenju pjesama po prepozna-
vanju s albuma kumovala je i
relativno mlaka reakcija pu-
blike. Urban & 4 su predugo
zajedno da bi ih išta takvoga
ve l j a č a 2 0 1 5 . | Rol l i ng S t on e |
obeshrabrilo. Kužio je ćelavi
od starta da stvari nisu u per-
fect pitchu, ali to ih nije omelo
da isporuče očekivano sjajnu
svirku i zabavljanje razvojem
stvari, igranjem zvukom, za-
plesavanjima, usporavanjima,
baladiranjima, pa vraćanjima
u groove.
izlaskom prvo gibonnija
a potom Vave i zbora sve se
okrenulo oko sredine koncer-
ta kada su na akustičnoj gi-
tari prisjetili “moje vode” a
odmah potom grunuli “Svijet
za nas” praćeni sjajnim zbo-
rom mozartina. to su se do-
imali prijelomnim trenucima
koncerta kada traljav razglas
nadjača zbog od tri tisuće gla-
sova u refrenu “moje vode”.
Vjerojatno zbog tV snimanja
koncerta light show je bio ne-
funkcionalan dobar dio svir-
ke, osim do pred kraj, mini-
malističkih 5 ledica efektno
su blještale u crveno, dok su
sjajne video instalacije pla-
ćale danak efektu zbog loše
složenog lighta. Smjenjuju se
“Robot”, “Kada se vode povu-
če”, “Kasno je”, “moja”, “ako
se napijem do smrti”, balad-
ne i dinamičnije stvari unu-
tar kojih se razvlači osmijeh
kada shvatiš kako funkcio-
nira jedna efektna i prirod-
no spojena glazbena družina
kojoj radost stvaranja glazbe
zašto to rade.
bend dolazi do dva tri bisa
na kojima će dati “astrona-
uta”, “mjesečev rog”, “Dva
metra (balada o vojniku)” i
cendom “arome Satanice” za-
vršiti trosatni nastup u kojem
su zadržali pozici-
ju. ovo je koncert
na kojem su fanovi
samo potvrdili zašto
toliko vole ovu glaz-
benu postavu i nji-
hov način, dok na
konto tehničkih tra-
ljavosti neće garnirati novi
peek karijere kakvim je bio
nezaboravan nastup na Rokaj
festu 2008. kada su ljudi ne-
koliko mjeseci nakon viđenog
prepričavali nastup Urbana
kao nešto najbolje što je do-
maći izvođač predstavio na
ovim prostorima. anđelo jurkas
43
 ROCK&ROLL

ŽIVOT I SMRT
Goran Ipe Ivandić
proslavio se kao
bubnjar Bijelog
dugmeta; umro je
1994. godine

DOKUMENTARAC

“Izgubljeno dugme” o životu,

dopu i smrti Gorana Ivandića
prvo, pa tako i u povezivanju čujući i Ivandićevu tragičnu netko druži sa mnom tolike
Tragična sudbina rocka i narkotika. smrt u Beogradu 1994. godine i onda napravi takvu
slavnog bubnjara Prva autentična priča o Ipe Ivandić s ekipom vjero- glupost, to me stvarno vri-
Bijelog dugmeta “padu” nekoga glazbenika s jatno je bio jedini koji je kupio jeđalo.” Nakon što je odslu-
ekranizirana je i paketima hašiša oko njega kilogram nečega (hašiša), a žio zatvorsku kaznu najmlađi
– i dakako sveopćim zani- dobio još tri, i to prema svje- član Dugmeta vratio se 1983.
uvrštena na manjem javnosti – dogodi- dočanstvima upućenih tri kile u sastav, a nakon njegova ras-
ZagrebDox te DORF la se 1977. uhićenjem Gorana “budžavog”, neupotrebljivog pada nizom dvojbenih poslov-
u Vinkovcima

‘S
Ipe Ivandića, bubnjara Bije- hašiša. Što je ključni argu- nih odluka i sumnjivim tran-
log dugmeta, i njegovih ko- ment da su mu “napakirali” sakcijama opet je sam sebe
EX, DRUG S & lega Ranka Bobana, Zlatka kako bi medijski efekt kasni- početkom devedesetih doveo

FOTO: OGNJEN BLAŽEVIĆ; VICAN VICANOVIĆ; ARHIVA FILMA “IZGUBLJENO DUGME”

rock ‘n’ roll” stara
je i mitska svjetska
priča o, dakako,
seksu, drogi i rock and rollu.
Na domaćem terenu u veći-
ni slučajeva bila je to izmišlje-
na, ili zamišljena priča, svo-
jevrsni anglosaksonski rock
model koji su mnogi domaći
glazbenici željeli “prepisati”,
ili se samo praviti da ga slije-
de. Neki i jesu. No prije javnih
priča EKV-a, Gorana Bare-
ta ili nedavno Rajka Dujmi-
ća, a tko zna koliko je još taj-
nih priča, droga je kao tabu
tema u svijet domaće estrade
ušla kroz vrata Bijelog dugme-
ta koje je u mnogočemu bilo
Holda i Gorana Kovačevića.
Dokumentarni film “Izgublje-
no dugme” redateljsko-produ-
centskog trojca Robert Bubalo
(utemeljitelj Mediteran Film
Festivala u Širokom Brijegu),
Renato Tonković i Mario Vu-
kadin uvršten je u program fe-
stivala ZagrebDox i DORF u
Vinkovcima i prvi put donosi
cjelovitu priču o Ivandiću. Ali
priča “Izgubljenog dugmeta”
ne staje samo na toj epizodi
“pakovanja” 1977. – opći kon-
senzus upućenih je da su Ivan-
diću “napakirali” kako bi se ri-
ješili i Dugmeta ili ga barem
“olabavili” – nego se nastavlja
i kasnijim događajima, uklju-
jeg uhićenja bio što dojmljiviji. do ruba ponora, djelomič-
Među legendarne priče spada no prouzročenog i početkom
i ona o glavnom policajcu u rata u kojemu neke investici-
Sarajevu koji je sve obavio, a je više nisu bile sigurne, što
kojeg su svi lokalci je završilo padom
znali, kao i njegovu s osmog kata hote-
O Ivandiću u
želju da jedva čeka la u Beogradu. Je li
da stane na kraj toj
filmu govore bilo samoubojstvo ili
dugokosoj i bučnoj Bregović, ubojstvo mnogima
histeriji zvanoj Bi- Bebek, nije sasvim jasno ni
jelo dugme. Uspjeh Islamović... danas, iako se u služ-
S.A.R.S-a danas po- benoj istrazi zaklju-
tvrđuje da je za zdravlje bolji čilo da se radilo o Ivandićevu
makar i budžav lebac, a kako samoubojstvu.
je 1977. bilo s budžavim haši- Budući da se kroz prizmu
šem, možemo samo zamisliti. Ivandićeve sudbine provlači i
Bregov ićev komentar u ona o Bijelom dugmetu, ekipa
filmu je pragmatičan: “Tada filma u 80-ak minuta zahva-
sam bio stvarno ljut. Da se tila je ovim jednostavnim i

44 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 toplim filmom i širi kontekst,
osvrnuvši se na glazbene do-
gađaje u kojima je Ipe sudje-
lovao, kao i na ekstreman
uspjeh grupe i na psihološ-
ki okvir koji je u društvu, ali i
među članovima benda, stvo-
rio rastući, do tada nezabilje-
žen uspjeh i fenomen Dugme-
ta. Sve je postalo drugačije,
a prava velika zvjezdomanija
sredinom sedamdesetih godi-
na, do tada nedostižna “prog-
rokerima” i ostatku estrade,
odjedanput je dovela do veli-
ke zarade, velikih koncerata i
turneja, životnog stila uspore-
divog s onim engleskih i ame-
ričkih rock zvijezda.
Od kojih su se neke, daka-
ko, i “rokale” svime i svačime.
Pa je onda bio red da se proba
i kod nas, vjerojatno je pomi-
slio mladi Ipe u
trenutku kad su
u Torontu u ve-
ljači 1977. uhi-
tili Keitha Ric-
hardsa a o tome
izvještavali svi
svjetski mediji.
Ako se te godine
podudaralo uhi-
ćenje njih dvoji-
ce (bez da ima
neka tajna veza),
1994. smrt Mi- ZANIMLJIVA PRIČA
lana Mladeno- Autori filma govore
v ića i samou- da su željeli prikazati
bojstvo Kur ta zanimljivu priču koju
C oba ina opet mnogi ne znaju
su imali slučaj-
ne simboličke podudarnosti s
događajima oko navodnog sa-
moubojstva Ivandića. Nakon
raspada Dugmeta Ivandić se
početkom devedesetih finan-
cijski zadužio zbog planiranih
projekata poput dovođenja
velikih svjetskih rock zvijez-
da na Pag (plažu Zrće), a niz
dvojbenih transakcija doveo
ga je i do poslova s Fikretom
Abdićem u Beču. Začarani
krug loših poslovnih poteza
FOTO: ARHIVA FILMA “IZGUBLJENO DUGME”
dotakao je i početak rata u
kojemu su poslovni partne-
ri, kao i novac s njima, ubrza-
no “nestali”.
U “Izgubljenom dugmetu”
ispričane su i neke emotiv-
ne priče Ivandićevih suvre-
menika i prijatelja, a među
razgovorima s glazbenicima i
kritičarima (Goran Bregović,
Željko Bebek, Ranko Boban,
Alen Islamović, Zoran Red-
žić, Darko Glavan, Petar Ja-
njatović, Petar Popović i
drugi) nalaze se i autentič-
na, privatna svjedočanstva
Ivandićevih tadašnjih djevo-
jaka i njegove sestre, sjećanja
koja daju najveću emotivnu
težinu filmu. Neki su, poput
bubnjara Milića Vukašino-
vića Miće, duhoviti u humo-
rističnim izjavama koje čine
protutežu ne baš humornoj
priči, priči za koju je jasno da
i oni koji sudjeluju u filmu ni
danas ne mogu potpuno obja-
sniti što se i kako dogodilo.
Teorija zavjere ima promi-
nentno mjesto, iako i Ivandi-
ćeva psihološka stanja o koji-
ma govore svjedoci navode na
pomisao da je ozbiljna depre-
sija uzela maha.
Autori filma
i sami govore da
nisu išli u smje-
ru istraživanja
f ilmsko-doku-
mentarnog rječ-
nika, nego su
prije svega želje-
li prikazati za-
nimljivu priču
koju mnogi ne
z naju. “Izg u-
bljeno dugme”
u dobroj mjeri
govori i o kari-
jeri Dugmeta,
pri čemu su po-
sebno dragocje-
ni videomaterijali poput ri-
jetkih koncertnih snimaka
(najviše s koncerta kod Haj-
dučke česme), televizijski na-
stupi iz 1975. i 1976. godine,
do sada nekorištene privatne
fotografije Ivandićeve rodbi-
ne i snimke s Ivandićeva spro-
voda. Pokopan je u Beogradu
u grobnici suprugine obite-
lji. Prema izjavama sudionika
bio je to tužan i tmuran kraj
priče koja na početku filma
govori upravo suprotno. O op-
timističnoj budućnosti u kojoj
je dečko fasciniran bubnjevi-
ma stigao u Bijelo dugme, a
s njim na poziciju najvećega
domaćega glazbenog fenome-
na čiji su članovi mnoge stva-
ri prolazili prvi put. Pa su se
neki na tom putu i pogubili.
HRVOJE HORVAT
 ROCK&ROLL
Lančani sudar karaoke
večeri, Dore i demo festa
62. Zagrebački
festival - mjesto
izgubljenog kompasa
N
IŠTA NIJE ČUDNO
kad u nekad najpo-
znatijem festiva-
lu šlagera i plesnih
melodija takvih više nema, pa
čak ni to da pobijedi dubro-
vački bend Silente koji ni
sam ne zna što svira i koji
u samo nekoliko mjeseci
svoj identitet prvo traži
na festivalu rock debi-
tanata, a potom na Za-
grebačkom festivalu. U
prošlom broju RS-a bilo
je riječi o mogućem su-
kobu interesa na Festiva-
lu zbog članova izbornog
žirija koji su mogli bira-
ti svoju pjesmu. Jedan od
članova tog žirija bio je
Nikša Bratoš, koji je pro-
ducent grupi Silente od
prvog albuma Lovac na
čudesa pa sve do pobjed-
ničke pjesme “Čudna ili
čudesna”. Uistinu čudna i ču-
desna koincidencija.
62. Zagrebački festival, odr-
žan 16. siječnja u Hypo centru
i prenošen na Drugom progra-
mu HTV-a, samo je dokazao
da se pristup domaćim glazbe-
nim sadržajima serviranim na
taj i slične načine mora izmije-
niti iz korijena i svakako una-
prijediti. 62. Zagrebački festi-
val nažalost je pokazao kako
je taj sklop u kojem se publi-
ka mora prilagođavati doga-
đaju, a ne događaj publici pot-
puni promašaj. Ishlapjela su ta
vremena kad su glazbeni festi-
vali natjecateljskog tipa služi-
li kao najvidljivije mjesto na
kojem su se određivali odre-
đeni trendovi i radijski ured-
nici dobivali produkcijski ma-
terijal za eter. Uostalom i tada
su festivali imali ciljnu skupi-
46 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
KOMENTAR
nu jer je bila riječ o popular-
no prozvanoj ‘‘zabavnoj glazbi”,
odnosno plesnim melodijama
kako bi se načinila distinkci-
ja od folklorne i klasične glaz-
be. Taj termin ‘‘zabavna” nema
više svoju svrhu i za njega po-
stoji ladica “pop”. Zagrebački
festival danas samo predstav-
lja mjesto izgubljenog kompa-
sa jer su i voditeljice čas pomi-
njale zabavnu, čas pop glazbu.
Od 130 prijavljenih izvođača
ono što je odabrano izgledalo je
kao da je odabrano ratarskim
principom nabacivanja gnojiva
po vinogradu, stilski posve na-
sumično: od arhaičnih heavy
metalaca do jednako tako ar-
haičnog dancea jedne Colonie,
od poznatih festivalskih vete-
rana poput Gorana Karana,
Rajka Dujmića i Nene Belana,
do mladih pop i rock izvođa-
ča, od koji su neki odijevanjem
sakoa valjda umislili da je au-
tomatski i to što izvode neki
retro šlager.
Postavlja se pitanje: za koju
publiku je to uopće rađeno?
Uzmimo dobni ključ. Za one
starije tu je bilo previše kreve- rala u vremenima kad TV pu-
ljenja i kiča. Nije tu bilo ničega blika nije mogla birati sadržaj.
što bi im zagolicalo nostalgi-
ju. Mladi pak taj format go-
tovo da uopće ne doživljavaju.
Dakle to je okamina koja je po-
stala svrha sama sebi. Upravo
zato joj treba targetiranje. Fe-
stival šansone ima smisla. Fe-
stival šlagera ima smisla. Festi- stavio prije nego li je zapjevao.
val klapa ima smisla. Festival
RAZNOLIKO DRUŠTVO
Colonia (lijevo) se drži arhaičnog
dancea; rock grupa Keops predstavila
se pjesmom “Odlazim” koja je bila
potpuni promašaj.
novih izvođača ima smisla. Fe-
stival narodne glazbe ima smi-
sla, ali festival zabavne glazbe
ovolikog stilskog opsega je be-
smislen, bez obzira na tradici-
ju. Dapače, baš tradicije radi
on se mora postaviti u jasno
definirane gabarite. Možda je
najbolji primjer najgledljivijeg, na neki drugi žiri, čiji jedan
i time najopravdanijeg, a to je
dodjela Porina za klasiku i jazz
koji je i kao svečanost posebno
odvojen od glavne dodjele (koja
pati od slične boljke), i tako ima
publiku koja ne želi riskirati da
segment koji je zanima bude
kontaminiran ‘‘padobrancima
s Marsa”. Time svakako ima
težinu i važnost. Formula ‘‘za
svakog ponešto” je funkcioni-
62. Zagrebački festival je izgle-
dao kao lančani sudar Dore, fe-
stivala demo bendova i provin-
cijske karaoke večeri. U takvoj
situaciji uzalud i Alen Bjelinski
i najbolji prateći orkestar u ze-
mlji – kako ih je Karan pred-
Razgovori s raznim gosti-
ma u pauzama izme-
đu pjesama događaju
su davali novu dimen-
ziju nesrazmjera. Već
se nakon pjesme “Od-
lazim” grupe Keops
(koja je potpuni pro-
mašaj za bilo koji fe-
stival jer nema tog ži-
rija koji bi se “napalio”
udijeliti bodove pjeva-
ču koji sto puta izgo-
vori riječ “odlazim” -
taj je otišao i prije nego
je došao), počele spo-
minjati riječi ‘‘kvalite-
ta” i ‘‘San Remo”, što
je ubrzo postalo man-
tra koja se ponavljala.
Ni manje, ni više nego
kvaliteta i San Remo.
Upravo je to igno-
rantsko samoljublje
najopasniji faktor – obično slje-
FOTO: MARKO PRPIĆ/PIXSELL; PETAR GLEBOV/PIXSELL
pilo samocenzure koje sprječa-
va mogućnost otvaranja očiju.
Jer ako se oči otvore, onda se
lako može vidjeti da iza te ‘‘kva-
litete” stoje članovi kompozi-
torskog žirija koji uvrštavaju
svoje pjesme i usmjeravaju ih
član na benigno pitanje novi-
narke “Koji su kriteriji po ko-
jima glasate za pobjednika?”,
počne zamuckivati i čupati se
 na neke izlizane fraze. Onda
se može dogoditi i da se čuju i USPJEŠNI
vokalne ‘‘kvalitete” nekih koji POČETAK
stvarno ne zaslužuju biti na- GODINE
zvani pjevačima, toliko da se Jonathan
zapitate kako li tek zvuče neki
od 130 prijavljenih koji nisu
dobili priliku nastupiti. A tek
kad se pomisli na Sam Remo,
najznačajniji festival talijan-
ske pop glazbe koji od počet-
ka zna kojoj publici se obra-
ća i kakav zvuk njeguje – sve
ono što Zagrebački festival
nema. Jer nema karakteristič-
nog zvuka Zagrebačkog festi-
vala, sve do odjavne špice kad
Bjelinski revijalno pokrene svoj
orkestar i vokaliste na “Zagreb,
Zagreb (Vraćam se Zagrebe
tebi)” i tu postaje jasno da Za-
grebački festival jednostavno
treba ograničiti na šlagerske
NAJAVA

Jonathanov najveći
okvire. Treba ga vratiti u proš-
lost i tako mu dati dignitet, uči-
niti bar jednu večer živim taj
duh koji je presahnuo, jer ovo

nastup dosad
što je sad niti ima veze sa Za-
grebom, niti romansiranim ne-
kadašnjim ozračjem. Jer kad se
kaže Zagrebački festival, zna se
na što se misli. Ne misli se na
ovo što se događalo na njego-
vom 62. izdanju, to se što prije ma, imali su dva rasprodana koncerta u Pa-
želi zaboraviti.
Indie bend iz Rijeke predstavio lachu, premijerni dolazak na Pozitivan kon-
je prvijenac Bliss i nove pjesme

Neke stvari je jednostav-
no nemoguće modernizirati i
puno je vrjednije održavati ih u
njihovoj koliko-toliko original-
noj formi. U slučaju Zagrebač-
kog festivala, bolje da postoji
jedna revijalna večer u kojoj i
nema natjecanja, nego da pot-
puno izgubi identitet, jer ako
ima identitet, onda ima i di-
gnitet, a tako i publiku. Ovo na
što sad sliči taj festival je ravno
ideji da je primjerice vodstvo
Montreaux Jazz Festivala s do-
laskom i popularnošću rocka
odlučilo da postane Montrea-
ux Rock Festival jer je to, eto,
dikat vremena. No možda je i
usporedba kriva jer Zagrebfest
nema diktat vremena, on je
potpuno izgubljen u vreme-
nu i prostoru. Možda da di-
rekcija festivala posjeti kolege
u Krapini i Festival kajkav-
skih popevki, možda im sine
neka ideja o čuvanju identite-
FOTO: LAA AGENCIJA
R
I J E Č K A I N DI E PE T OR K A JO - čano” je impresivnom brojkom od čak 10.000
nathan koncertom je u Velikom po-
gonu Tvornice kulture 28. veljače,
njihovom dosad najvećem samo-
stalnom nastupu, idealno zaokružila uspješ-
nu prošlu godinu. Jonathan je već imao jedan
nastup u Velikom pogonu, ali tada je bio pred-
grupa na rasprodanom gostovanju Editorsa.
Ovaj put bili su glavni i predstavili su debi-
tantski album Bliss i potpuno nove pjesme,
što je bila njihova zagrebačka premijera. Novi
radovi stvarani su proteklih tjedana
u G.I.S. studiju u Kastvu i tijekom Bend je
sljedećih mjeseci emitirat će se na nominiran i
radijskim postajama. Drugi album
za najboljeg
počet će snimati početkom prolje-
novog
ća, ali prvi maxi singl “Getting Clo-
ser Is Keeping Us Apart” pojavio se izvođača
već u drugom djelu veljače. Sadrža-
vat će dvije pjesme, “Juvenile” i “Try To Get
Even”, i bit će dostupan za download s Band-
camp stranice Jonathana.
Na neki način koncertom u Tvornici bend
stavlja točku na album Bliss s kojeg su ski-
cert, bili su podrška Editorsima i rasprodali
su Mali pogon Tvornice kulture. Sve to “poja-
downloada albuma s njihove Bandcamp stra-
nice i nominacijom za Novog izvođača godi-
ne na 22. Porinu.
Svojevrsno zagrijavanje za Veliki pogon Jo-
nathan je odradio u Malom pogonu 21. ve-
ljače, kad su održali svoju prvu The Conver-
se Rubber Tracks radionicu na kojoj su uživo,
pred publikom, s instrumentima u rukama
radili pjesmu. Skladanje, razrada ideje, me-
lodije, aranžmana i teksta su najintimniji dio
života jednog benda, najčešće skri-
ven u nečijoj sobi ili rupi za vježba-
nje, promijenjen stotinu puta dok
nije dobio formu s kojom su svi za-
dovoljni. Kako taj proces izgleda kod
njih otkrili su iz prve ruke, nepo-
sredno i autentično.
Usporedo s radionicom pjesme s
Blissa doživjet će svoje prvo pojavljivanje u
filmu. Grupa riječkih srednjoškolaca završa-
va dokumentarno-igrani film “Ja sam ljubav”,
čiji je cilj promicati ljubav kao pozitivnu i naj-
važniju pojavu u današnjem društvu bez obzi-

ta. Ovako se samo stječe dojam nuta tri singla, “Maggie”, “Communicate!” i ra na dob, spol, vjeru, socijalnu situaciju i sek-
da im jako nedostaje Dora i da “Pictures” i zahvaljujući kojem su obišli re- sualnu orijentaciju. U svom radu koristit će
izvan tog okvira teško sagleda- giju. U 2014. su nastupali, između ostalog, u pjesme “Paperman”, “Love”, “Umbrellas in The
vaju stvari. ZORAN STAJČIĆ Splitu, Puli, Vinkovcima, Beogradu i Tučepi- Sun” i “Pictures” kao glazbenu pozadinu. M.P.

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 47
 ROCK&ROLL
NOVO

Reakcija na loš rock ‘n’ roll “Maske su izraz divljenja i nevini. Što se striptiza tiče, “Naša baza je jasna i glasna
Bend NE oformljen je seksepilu, medijskom uspjehu rado. Vjerujemo da će naši na- glazba, stilski neograničena,
lani, a probili su se i karijerizmu dotičnih dama. stupi sadržavati elemente me- želimo moći i smjeti sve. Ako
već s prvim singlom

K
R A J E M PRO Š L E
godine iznenada se
pojavila grupa NE,
čiji članovi skrivaju
identitete iza maski estradnih
zvijezda, i prvim singlom “Roll
End Rock” brutalno trančira-
la lešinu rock ‘n’ rolla. Nismo
odoljeli da ne istražimo što
se krije iza ovog tajanstvenog
benda i na “obavijesni razgo-
vor” priveli smo “polugolu čla-
nicu” grupe, potpisanu kao A1.
“NE je afirmativni pristup
dosadnoj, učmaloj, predvidlji-
voj glazbenoj ponudi na naci-
onalnoj i regionalnoj sceni one
glazbe koju vole nazivati rock
‘n’ rollom, tako da se umjesto
dosadnih, učmalih, balkan-
skim načinima protektiranih
i na silu medijima i klubovi-
ma plasiranih i uguranih ben-
dova konačno ponudi nešto
moćno, energično, svježe, kva-
litetno i uzbudljivo. Okupili
smo se početkom prošle go-
dine, kad se skupila kritična
masa mužjaka i ženki kojima
se prelila čaša dok su gleda-
li i slušali ono što nam se nudi
kao novo i dobro na sceni. Uz
časne iznimke nema ničeg ni
novog ni dobrog.”
Zanimalo nas je i što ih je
navelo na odavanje počasti Se-
verini, Nini, Lani i Jeleni.
Ujedno je čin štićenja privat-
nosti, s obzirom na to da su
muški dio članova benda i
jedna članica imali taj privile-
gij podijeliti romantične tre-
nutke s nekim od naših maski-
ranih naličja. Mi u stvari samo
volimo sve ono što je iza glazbe
osoba čija smo naličja koristili
za davanje počasti.”
Upitali smo ih kad će se “ra-
zotkriti”. “Već je sve razotkri-
veno prvim taktovima prve
stvari. Sadržajem smo pristu-
pili potpuno otvorenog dlana i
ono što nudimo je direktno, a
forma je samo naš način zaba-
ve. Dakle, radimo ono što nam
je fora i što nas zabavlja, pazeći
pritom da ne stradaju nedužni
đusobnog skidanja publike i
članova i članica benda.”
Cijela priča, od motiva koji
su ih natjerali da počnu zajed-
no svirati do njihove glazbe,
djeluje kao veliki srednji prst
upućen svima i svakome.
“Poprilično. Samo što se
radi o minimalno pet srednjih
prstiju koliko je članica i čla-
KRIJU IDENTITET
“Otvoreni smo u
sadržaju a forma
je samo naš način
zabave”.
nova. A konačni broj saznat
će se tek na kraju našeg glaz-
benog puta, ali nije sve u sred-
njim prstima i fistingu, imamo
i puno ljubavi u prsima.”
Važnije od svega, NE su
moćan i moderan rock bend
koji se jednako dobro snalazi
u indieju, punku i garažnom
bluesu na tragu Jona Spencera.
nam se vrišti vrištat ćemo, ako
nam se pjeva pjevat ćemo, a
ako nam se pleše sentiš radit
ćemo balade za intimne tre-
nutke. Nismo limitirani glaz-
benim pravcima i zapravo nas
ta mogućnost šaranja izuzet-
no zabavlja, dokle god kva-
litetom zadovoljavamo naše
standarde.”
Pjesme s debitantskog albu-
ma došle su čak do Amerike i
nekih poznatih ljudi.
“Materijal ćemo nakon sni-
manja proslijediti na postpro-
dukciju i mastering u LA Stu-
dios u Los Angelesu, u London
i možda Barcelonu. Naši su-
radnici čekaju kraj veljače
kada ćemo gotove snimke slati
u inozemstvo, a radi se o lju-
dima koji su sudjelovali u re-
alizaciji albuma The Battle of
Los Angeles RATM-a i Rela-
tionship Of Command At The
Drive In.”
Na pitanje kada će jav-
nost čuti njihov album i vi-
djeti koncert, član A1 je od-
govorio: “Debitantski album
predstavit ćemo u jesen, do
tada ćemo svaki mjesec obja-
viti jedan singl, a svirat ćemo
čim ponude budu sadržava-
le adekvatan honorar nastupu
najboljeg benda u regiji i šire.
Ukratko, ako ste oduševlje-
ni s NE u pravu ste, ako niste,
gluhi ste”. VEDRAN HARČA

ČUJEŠ?!: INTROVERS + SLEEPYHEADS + LOLITA

Program zagrebačkog kluba KSET-u te su na najbolji mogući način na- ri Sleepyheads koji su, uz starije pjesme,
javili sljedeće izdanje programa. Nakon predstavili i neke nove koje će se naći na
KSET i u ovoj godini uspješno dub/reggae/funk ritmova na red je došla njihovom skorom novom izdanju. Večer su
FOTO: DALIBOR GRUBAČEVIĆ-EDDIE

prati i promovira neovisne
bendove
Siječanjski Čuješ?! predstavio je Udrio-
ground, Bucu i Kalašnjikove i Humano-
fon, tri izvođača koja su vrlo ugodno izne-
nadila i rasplesala mnogobrojnu publiku u
jedna tematska večer gdje svaki od ben-
dova predstavlja jedno desetljeće glaz-
be. Prvi su na redu nastupili Introvers koji
kombiniraju ex-yu rock i grunge glazbu pri
čemu su predstavili sve pjesme sa svog
nadolazećeg EP-a pa tako i najavni single
“Savjest”. Sljedeći su nastupili indie roke-
zatvorili koprivnički indie pankeri situira-
ni u Zagrebu – Lolita, koji su također pred-
stavili novi materijal s EP-a “Doll House” i
održali plesnu atmosferu do kraja progra-
ma. Pratite sve novosti vezane uz Čuješ?!
na: https://www.facebook.com/cujesKSET
M.P.

48 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .

Povratak ljigavca
Bob Odenkirk vraća se na ekrane kao veličanstveni ljigavac Saul
Goodman, u sjajnoj crnohumornoj preteči serije “Na putu prema dolje”
Tekst: Rob Sheffield
P
OSL JEDNJI PUT
kad smo vidjeli Saula
Goodmana, kupovao
si je novi život. Dok je
serija Na putu prema dolje od-
brojavala posljednje epizode,
a Walter White oboružavao
se za posljednju bitku, njegov
masni odvjetnik Saul osigu-
rao si je autobusnu kartu za
Nebrasku, u želji da pobjegne
i u djelo provede “plan Z” sva-
kog sitnog prevaranta iz ame-
ričkih kriminalističkih priča.
Novo ime. Novi grad. Novi
FOTO: URSULA COYOTE/AMC
identitet koji mu pruža prili-
ku da ostatak života provede
kao nitko i ništa. Kao što je
rekao Walteru: “Ako budem
imao sreće, u najboljem slu-
čaju, za mjesec dana postat ću
TELEVIZIJA
voditelj pekarnice u Omahi.”
Prema konceptu serije Better
Call Saul možda biste mogli
biti skeptični. Kao što bi sam
Saul rekao, kad si suočen s ka-
tastrofom iz koje se ne možeš
izvući lažima, postoji nekoli-
ko opcija: serija bi mogla po-
stati prethodnica Na putu
prema dolje ili se protumači-
ti kao jadan pokušaj očajni-
ka, nastalog nakon gašenja
neponovljivog crnohumornog
pustinjskog klasika. Možda
Vince Gilligan i cijela ekipa
s mreže AMC poriču istinu –
poput Waltera Whitea, bilo im
je preteško odustati od života i
postati voditeljima pekarnice.
No nakon samo nekoliko epi-
zoda, jasno je da je Saul Go-
OSLOBODITE GA
KRIVNJE!
Odenkirk na sudu.
odman dovoljno uvjerljiv lji-
gavac koji se uspješno nosi sa
svojom poviješću. Bob Oden-
kirk zaista je pravo otkrive-
nje u ulozi Saula, mnogo je
smješniji i mračniji nego što
je dao naslutiti u seriji Mr.
Show. Što je stariji, sve mu
bolje pristaje imidž jefti-
nog gada – ili za ulogu ljiga-
vog prevaranta poput Saula
zaista treba imati petlje.
Gledajući unatrag, čini se
čudnim što se Saul u Na putu
prema dolje pojavio tek sredi-
nom druge sezone, s obzirom
na to da se odmah pokazao
likom presudnim za dram-
sku kemiju. Walter White od
početka zna da je riječ o sit-
nom irskom prevarantu koji se
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E |
“prodaje” kao odvjetnik Židov.
Kao što je Saul objasnio: “Moje
pravo prezime je McGill. Pre-
tvaram se da sam Židov zbog
drugih dečki. Svi žele tipa koji
ne preza ni pred čime za svoju
ekipu, da se tako izrazim.”
U seriji Better Call Saul sazna-
jemo kako jeftini odvjetnik
iz Albuquerquea zvan Jimmy
McGill stvara novi identitet
i biva upleten u zločinačko
podzemlje. Radnja se doga-
đa početkom 2000-ih, kad je
Saul još uvijek Jimmy. Radi
kao javni branitelj koji se za
suđenja priprema u muškom
WC-u u zgradi suda, gleda-
jući se u ogledalo i izgovara-
jući “Vrijeme je za šou, ljudi!”
poput Roya Scheidera u filmu
Sav taj jazz. (“To je rečeni-
ca iz filma”, odgovara izner-
viranim službenicima suda.)
Njegovo su gorivo kava iz au-
tomata i jeftini očaj, vozi oro-
nulog Suzuki Esteema i zastu-
pa najgore prijestupnike. Kad
branitelj priđe poroti i započ-
ne govor s riječima: “OK, vatra
je gorjela – to znamo”, to je
loš znak.
Atmosfera serije nije ni pri-
bližno mračna kao ona u Na
putu prema dolje – slični-
ja je crnom humoru. Micha-
el McKean sjajan je u ulozi
Saulova starijeg brata Chuc-
ka, djelomično pravičnog
odv jetnika kakav Jimmy
nikada ne bi mogao posta-
ti. Jonathan Banks ponav-
lja odličnu ulogu snagato-
ra Mikea Ehrmantrauta.
Poput Saula, Jimmy previše
priča i kad ga se stjera u kut,
previše se znoji. Ako se kli-
jent plaši uzeti odvjetnika –
jer možda ga već i to prika-
že krivim – Jimmy razvuče
najveći osmijeh i kaže: “Ljudi
ispadaju krivi samim činom
uhićenja.” Ali uz odvjetnika
poput njega, svatko bi se činio
krivim. Ako je Na putu prema
dolje bila priča o običnom čo-
vjeku koji se pretvorio u ubo-
jitog kralja metha, ovo je priča
o već iskvarenom tipu čija je
duša oduvijek bila moralna
kloaka. Znamo kamo je Saula
odvela priča. Ali poanta seri-
je Better Call Saul jest utvrdi-
ti da baš i nije imao drugog iz-
bora.
49
 ROCK&ROLL
“HRŠPILAŠI
su virtuozi i
dobri su,
‘radodajni’
ljudi”, kaže
Pavlica Bajsić
Brazzoduro
o timu
predstave
Igre zvuka i tišine
KAZALIŠTE
“Hoerspiel” je spoj
kazališta i radija u
neobičnom obliku
‘H
O E R S P I E L” J E
scensko-eter-
ska izvedba koja
u Kuli Lotrščak
vraća gledatelje i slušatelje u
prošlost rekonstrukcijom ra-
dio-dramskih materijala. S au-
toricom Pavlicom Bajsić Braz-
zoduro razgovarali smo o tom
nesvakidašnjem projektu i nje-
noj inspiraciji zvukom.
Zašto ste “Hoerspiel” izveli
u Kuli Lotrščak? Koliko je in-
timno okruženje pomoglo
izvedbi?
Spletom okolnosti, rađanje
“Hoerspiela: male igre za slu-
šanje (i gledanje)”, prve pred-
stave nečega što smo nazvali
radiofonijskim teatrom, dakle
mjestom na kojem se susreće
nevidljivi eter i vidljivi teatar,
bilo je lagano, gotovo intuitiv-
no, a opet nekako vrlo točno. U
Kuli Lotrščak sam 2007. imala
svoj prvi “eksces”, autorski izlet
nastao u međusobnom proži-
manju performansa i postava
zvučnih instalacija “Tišina/Le
Silence”, u suradnji s dvadese-
tak prijatelja iz Zagreba, Pari-
za i Berlina. Osim što se radi o
mjestu koje može puno pomo-
ći projektima koji se žele uvući
u prostor i iz njega kretati u
izvedbu bilo koje vrste (izdvoje-
no i osamljeno “srce grada”, više
etaža, toranj i terasa na tornju,
drveni podovi, niše uz prozore,
50 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
a i sam pogled), radeći u Kuli
ja sam se dobro i hrabro osje-
ćala. Za to se moram zahvali-
ti nedavno iznenada preminu-
loj Marini Viculin, ravnateljici
Klovićevih dvora. Osim u Kuli
Lotrščak, do sada smo igra-
li samo na otvorenom, u atri-
ju MUO-a, na Ljetnim noći-
ma Teatra Exit. Ne znam kako
bi “Hoerspiel” funkcionirao u
strogo kazališnom prostoru, ali
izgleda da ću i to uskoro otkri-
ti jer mi se pružila velika prili-
ka da u ovoj godini realiziram
berlinsku adaptaciju, s 10 ta-
mošnjih izvođača i bojim se da
ovog puta neću moći pobjeći od
kazališne scene.
Približili ste publici radio-dra-
mu, kakvo mjesto ona zauzima
na kulturnoj sceni?
Istina je da “Hoerspiel” ima
okvir svojevrsnog vremeplo-
va o radiju, kazališno-radijske
igre u kojoj nešto više od sat
vremena zavirujemo u svijet
“malih ljudi iz radijske kutije”,
ali ispod toga, u srce i žile tog
svijeta, na manje vidljivom te-
renu, utkana su neka druga pi-
tanja koja nemaju veze samo
s nostalgijom starih radijskih
dana. Radi se između ostalog
i o ispitivanju različitih načina
doživljavanja zvuka. Radio je
jedinstveni primjer “akuzma-
tičkog medija”, zvuk koji stiže
do nas odcijepljen je od svog
izvora, od svog porijekla, od
svojih izvođača. On također
dokida vrijeme i prostor, život i
smrt, transcendira. Moj pokoj-
ni otac, Zvonimir Bajsić, pisao
je o kreativnim mogućnostima
rada u zvuku, na radiju, o tome
kako je doživljaj slike kompri-
miran, a kako je doživljaj zvuka
slobodan, neograničen. I vizu-
alan. I emotivan. Kako omo-
gućuje bezbroj individualnih
asocijacija. I kako je materi-
jal radija tišina, kao i njena ne- la u predstavu.
gacija: čujno. U ovom trenutku
jedini eter u kojem se “proizvo-
di umjetnost” a ne samo “govo-
ri o umjetnosti” je eter Hrvat-
skog radija, što god mi mislili
o njemu, slušali ga ili ne. Tko
uopće još osim njih proizvo-
di program koji zahtjeva bilo
kakvu vrstu koncentriranog
slušanja, program koji u
slušatelju budi i kre-
atora? Ili krenimo
od početka, tko
uopće još proi- Pavlica
zvodi umjetnič- Bajsić
ki radijski pro- Brazzoduro
gram za djecu?
U emisiji Audio.
doc na Trećem
programu HR-a
sam čula da je sluh po-
sljednje osjetilo koje umiru-
ći gubimo. A znamo da još ne-
rođena beba u trbuhu slušajući
spoznaje svijet. Onda se logič-
no pitam zašto se danas histe-
rično bojimo slušanja? Zašto
od svoga uha radimo idiota?
Na projektu je sudjelovao tim
talentiranih glumaca-pjeva-
ča. Koliko je takav spoj inter-
pretacija pridonio doživljaju
izvedbe?
Moram biti iskrena i reći da
je u ovakvim projektima izbor
suradnika veliki dio kreativ-
nog posla. Oni su glumci, radij-
ski autori, glazbenici i ton-maj-
stor, a povezuje nas senzibilitet
i prijateljstvo. To su Jelena Mi-
holjević, Sven Medvešek, Ivana
Rushaidat, Dino Brazzoduro,
Ljubica Letinić, Matija Anto-
lić, Ante Perković, Nina Bajsić
i Ivan Zelić, a odnedavno i Ma-
rino Frankola na kreaciji svje-
tla i Espi Tomičić na svemu što
nam treba. Ja često radim s
puno ljudi, jedino tako znam,
ali ih pažljivo biram, “hršpila-
ši” su svaki u svom polju virtu-
ozi i dobri su, “radodajni” ljudi,
zajedno rastežemo kablove i
ulažemo sve što imamo, srce,
dušu i razglas. Da je “Hoer-
spiel” bend, u njemu bi svaki
bio vrhunski solist, ali se ne bi
pravio važan solažama. Moj
osjećaj je da sam samo stvori-
la kreativnu situaciju, otvara-
la prozore i svoja pitanja i stra-
hove, a u kojoj se onda cijela ta
struktura gotovo spontano u
zajedničkim probama poveza-
U “Hoerspielu” spajate aku-
stično s vizualnim, što je jako
dobro prihvatila publika. Čime
ste bili inspirirani?
Ideja o povezivanju radija i
kazališta, etera i scene, u meni
se kristalizira godinama, iako
možda ne toliko svjesno. Radio
je oduvijek za mene bila oaza
u kojoj sam se mogla
najkreativnije i naj-
slobodnije isku-
šavati, jedini je
problem bio da
sam vrlo rijet-
ko bila u pri-
lici dobiti bilo
kakvu povrat-
nu informaciju,
kritiku, osvrt. A i
smetalo me ograniča-
vanje samo na jedan eter,
eter Hrvatskog radija, koji pri-
tom prolazi sve teže i teže dane,
zgnječen u procjepima nera-
zumijevanja moćnika pa vlada
atmosfera kao pred potop.
Istovremeno, radeći kao dra-
maturginja na predstavama
suočavala sam se s potpunom
ignorancijom rada na zvuku,
podcjenjivanjem njegove kre-
ativne moći. I onda mi je jed-
FOTO: IRINA STEIGER
nog dana bilo dosta. Dogodila
se suradnja s Reneom Medve-
šekom koja mi je dala krila. Pa
sam i poletjela. TENA GAŠPARAC
 Razuzdan svijet
i mašta spolova
Teatar &TD predstavlja Raula Damontea Batane Copi-

T
“Teškoće s izražavanjem”
KO JE ŽENSKO, TKO
muško, tko je žen-
stven, tko stvaran,
tko lažan, tko što želi?
Je li predmet želje znak za ra-
zumijevanje “istinitosti” sek-
sualnosti neke osobe? Jesu li
društvena obilježja prikaziva-
nja seksualnosti ili identite-
ta u odnosu sa stimulacijom
žudnje? Pitanja su na koje će
vam pokušati odgovoriti reda-
telj Edvin Liverić i glumačka
ekipa Bojan Navojec, Dean Kri-
vačić , Dado Ćosić i Vesna Sti-
linović u najnovijoj predstavi
Teatra &TD “Teškoće s izra-
žavanjem” argentinskog pisca
ja. Pred gledateljem se otkriva
razuzdan, kaotičan, zabavan,
inovativan i drzak svijet koji
Copi stvara iz vlastitih bolnih
iskustava. Kao i Jean Genet, s
kojim je dijelio očaranost pod-
zemljem i njegovim jezikom,
Copi je ustanovio vrlo suptilnu
klasifikaciju seksualnih identi-
teta, s vrlo maštovitom grada-
cijom ženstvenosti i muževno-
sti. Što se obilježja muževnosti
više zahtijevaju i pretpostav-
ljaju, postaju sumnjiva do te
mjere da se svaka spolna ljestvi-
ca obrće i u njoj se više nitko ne
može prepoznati. Izvedbe su na
rasporedu 16. i 19. ožujka u Ve-
likoj dvorani &TD-a, s počet- C
kom u 20 sati. M.P.
M

CM

MY

CY

CMY

HUMANITARNI KONCERT “ZVIJEZDE

KOMEDIJE I PRIJATELJI ZA PAVA”
U kazalištu Komedija 9. ožujka 2015. održat će se humanitarni
koncert čiji će prihod biti uplaćen na račun mladog Dubrovčanina
stradalog na Badnjak 2014. Pavo Hađija (24), student iz Dubrov-
nika, na Badnjak je teško nastradao u prometnoj nesreći vraćajući
se kući svojim najmilijima. U smrtoj opasnosti prebačen je zrako-
plovom u Zagreb, na Kliniku za traumatologiju, gdje je i operiran.
Teško mu je nagnječena leđna moždina u području petog vratnog
kralješka uz frakture prvog, drugog i četvrtog vratnog kralješka.
Pavo je potpuno oduzet, samostalno diše i govori, ali paralizira-
ne su mu obje noge, trup te obje šake. Kako Pavi slijedi dugotraj-
na rehabilitacija, kazalište Komedija se priključilo brojnim udru-
gama i pojedincima koji žele pomoći mladom Dubrovčaninu te
će 9. ožujka održati humanitarni koncert, na kojemu će sudjelo-
vati zvijezde Komedije: Sandra Bagarić, Jasna Bilušić, Mila Elego-
vić, Danijela Pintarić, Renata Sabljak, Vanda Winter, Ervin Baučić,
FOTO: PRESS TEATAR &TD

Đani Stipaničev, Goran Malus i Adalbert Turner-Juci, a pridružit će

im se i prijatelji-glazbenici koji svojim nastupom također žele dati
obol ovoj akciji. Orkestrom kazališta Komedija ravnat će dirigent
Krešimir Batinić. Voditelji programa su Igor Mešin i Saša Buneta.
Cijena ulaznice je 80 kuna. M.P.
 Q&A
Tomislav
Vukelić Tomfa
O novom albumu Kawasaki 3P-a, Goli zbog
pasa, želji da nastupaju na Exit festivalu i
mogućnosti da napokon nađu nekog velikog
sponzora Tekst: Zoran Stajčić
P
JEVAČA ZAGREBAČKOG K AWASAKI 3P-a TOMISLA-
va Vukelića Tomfu uhvatili smo u trenutku dok bend užur-
bano traži novu prostoriju za probe jer su objavili novi
album, a ovom mnogoljudnom bendu je vlastiti prostor za
svirke postao glavna potreba zbog kompliciranosti do-
govora i izbora termina. “Ne možemo ništa napravi-
ti. Dobijemo termin od dva sata, tek se ugrijemo i
onda moramo izać’ van. I kak’ onda? Zato nam treba
vlastiti prostor gdje nema pritiska gledanja na sat”,
objasnio je Tomfa, a u tom spontanom tonu je
nastavljen razgovor. Treći album Goli zbog
pasa predstavit će na neobičnoj dvod-
nevnoj promociji u zagrebačkoj Tvor-
nici kulture.
Zašto imate najprije koncert u Malom
pogonu, a onda u Velikom?
U Malom pogonu smo samo svi-
rali novi album Goli zbog pasa,
a u Velikom pogonu će biti
regularni veliki koncert.
Fora nam je to bilo napra-
viti isti dan kad je izašao
album. Odmah ga svira-
ti uživo. Nekako je to is-
palo slučajno sad u velja-
či. U biti, nismo znali kad
će nam ploča točno izaći.
Moglo je biti i prije mjesec dana.
Bilo je fora. Bilo je komada, inače to ne
bismo radili.
Zašto ste album nazvali Goli zbog pasa?
Nazire li se to prva društveno-angažira-
na poruka Kawasaki 3P-a?
Mislim da ne, iako se možda u tome nađu
političari, da smo goli i bosi zbog njih, ali to
je samo dio teksta iz pjesme “Sjekirom u
glavu”. Joj, da znaš koji su nam sve naslovi
albuma padali na pamet… Imali smo pro-
blema s tim.
Možeš li reći neke od njih?
Uh, Svijet pčela, Doktor Albert… Za-
pravo je svaki dan bila neka nova fora
i svaki dan nam se svidjelo i ju-hu, svi
sretni, a onda idući dan “ne”. I opet sve
ispočetka. Gurnuli smo se u pakao glu-
posti. Baš bez veze, a bilo je najjedno-
stavnije uzeti neki stih. Tako je došlo
i ovo ime. I fora je, može se shvatiti na
više načina. Ono, gol si zbog pasa. Jebo
mene mali pas. Nek’ me uzme cijelog.
52 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
Tekstovi su i dalje poznati brend Kawasaki 3P-a.
Da, ali ovog puta su se uključili i drugi članovi benda, Toni, Vi-
duka, Demirel… To mi je okej, daje malo širine. Ja obično pišem
neke minimalizme, a oni su pak širili stvari. Mislim da će škva-
dra to skužiti.
Za prvi singl je izabrana pjesma “3problema”. Poletna je, kao da
odašiljete poruku da je u zvuku benda sve po starom.
Meni se sviđa da je “3problema” izašla prva baš zato što je živah-
na, no druge stvari mi nisu takve. Malo su mi mračnije. Onak’ mi
se čini da imamo malo više gitaristički album. Nije kao prvi, a nije
ni kao Idu Bugari i to mi je dobro. S ovakvim sastavom benda ne
možeš raditi iste studijske albume jer svatko vuče na svoju stranu,
svatko sluša drugačiju muziku.
Je li to malo i rizik za publiku, s obzirom na to da ste se izborili za
svoj status na sceni?
A nakon prvog su im bili čudni Bugari u smislu da je previše ple-
sni album pa su se navikli. Tako će, mislim, biti i s ovim. To je taj
Kawasaki 3P spoj. Kod nas baš ima svega, nikad nismo ni imali
jedan žanr. Meni je to idealno.
Dugo ste ga snimali.
Pa znaš i da nismo. Kad sve zbrojim snimali smo ga dva
mjeseca, ali su nam ta dva mjeseca dugo trajala. Najavi-
li smo ga prije dvije godine, a onda je trebalo proći vreme-
na da skužimo da to moramo. Jedino tako možemo raditi
novi album, da presiječemo stvar i sebe natjeramo. A Bu-
gare smo svirali fakat dugo. Snimali smo u tri studija i za-
dovoljni smo kako je ispalo.
Edi Cukerić vam je radio produkciju. U kakvom tonu
je to proteklo?
Radili smo skupa. Nije mu bilo lako jer je
imao osam ljudi na vratu. Bilo je situaci-
ja da nešto poštima pa ode nekaj obavi-
ti, a mi onda preštelamo opet kako se
nama sviđa. Ma odličan je Edi. Uopće
ne pije, malo jede i priča hrvatski. To
je jako zanimljivo.
Vraćate li se aktivnom koncertira-
nju nakon velikog koncert u Tvor-
nici?
Već se veselim. Nisam dugo
imao diskus herniju od vožnje u
kombiju. Volio bih da sviramo
s Motörheadom. Ići ću na Exit
kako god bilo zbog tog koncerta.
Znači tipujete na Exit?
Tako je. Tipujemo na Exit.
Kako se zove glavni lik na
Exitu? Konstantine, javi se!
Biste li ikad snimili pjesmu za
reklamu za pivo?
Nije nas nitko ni pitao. Ne
znamo. Možda bi bilo teško
nekim poslovnim ljudima ispu-
niti želje i napraviti sve u nekom
roku jer ni sami nismo sigurni
da to možemo. Valjda zato i ne-
mamo jake sponzore.
Scena je živnula posljednjih nekoli-
ko godina, ima puno novih i mladih imena.
Vi ste već veterani, kako se vidite na glaz-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
benoj sceni?
Mi smo nekako sredina. Srednji bend, ni-
kuda ne žurimo, nikoga ne jurimo, nikoga
ne ugrožavamo. Mi smo k’o svinja u blatu.
Nama je super.
 Q&A
Mark Ronson
snili činjenicu da su pred kraj njegove karijere, ispred njegova ho-
tela, urlali klinci koji se nisu ni rodili u vrijeme kad je objavljen
njegov posljednji hit-album?
Koliko je autobiografskog u pjesmi “Leaving Los Feliz”
Progovara o novom funkerskom singlu,
ljubavi prema Steely Danu i govori kakvu
bi glazbu stvarala Amy Winehouse da je
još živa. Tekst: Brian Hiatt
M
ARK RONSON U SVOJOJ JE OSNOVI DJ I
producent drugim umjetnicima – svoj če-
tvrti samostalni album smatra usputnim
projektom. No na njegovom konceptual-
nom, novom albumu Uptown Special, Bruno Mars
i on imaju opaki hit, “Uptown Funk” – pje-
smu koja podsjeća na one Morrisa Daya i
Timea i daje naslutiti raznovrsnost novog
materijala na kojem gostuju glazbeni-
ci od Kevina Parkera iz Tame Impale do
Mystikala i Stevieja Wondera. 39-godiš-
nji Ronson zadovoljan je uspjehom pje-
sme, ali nakon agoničnih mjeseci tije-
kom kojih je nastajala, sretan je što ju
je završio. “Jako sam ponosan”, kaže,
“jer sam mnogo puta izašao iz studija i
pomislio: ‘Jebi ga, valjda me neće’. Ali
onda bismo se vratili u studio i poku-
šali spasiti stvar.”
Na albumu se osjeća jaki utjecaj Steely
Dana, pogotovo u stihovima koje je za
album napisao romanopisac Micha-
el Chabon. Jesi li imao Steely Dan na
umu?
Svaki put kad pišeš stihove o zani-
mljivim likovima i čudnim antijunaci-
ma, razmišljaš o zlatnom standardu koji
želiš dostići. Rekao bih da prisutnost Steely
Dana nikad nije bila opipljivija u modernoj,
živućoj glazbi – čujem ih na albumima Daft
Punka, ali i u glazbi Ariela Pinka.
Jesi li u rezervi imao još nekog slavnog
pisca? Mislim, smatraš li da bi Jonathan
Franzen razvalio?
(Smije se) Michael je bio jedina osoba o
kojoj sam razmišljao. Smatrao sam to ekspe-
rimentom koji tek treba iskušati. S obzirom na
to da je riječ o autoru koji je dobio Pulitzerovu
nagradu, pomislio sam: ‘Smijem li ga uopće pi-
tati bi li bio voljan izmijeniti neki dio teksta?”
No njemu je sve to bilo kul. Na umu sam imao
pjesme kao što je “Automatic” Pointer Sister-
sa – to je pop R&B pjesma sa stihovima: “Sve
što mogu prevaliti preko usana je bujica ap-
surdnosti”. Želio sam tu i tamo ubaciti neku
upečatljivu frazu.
Ovo je tvoj treći hit s Brunom Marsom,
nakon “Locked Out of Heaven” i “Gorilla”.
Jasno je da među vama postoji čarolija.
Bruno u sebi ima nešto toliko sjajno da je
jezivo. Sa svima se može jebeno povezati – po-
stoje umjetnici koji su u svom svijetu i čija
glazba može dirnuti svakoga. Takav je bio
i Michael Jackson. Kako bismo inače obja-
54 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
koja govori o starijem tipu koji se u klubovima osje-
ća dislocirano?
U New Yorku izlazim u klubove i ondje se družim s
prijateljima svog mlađeg brata i sestre koji su nekih 15
godina mlađi od mene. Osjećam se kao Ujak Mark i
pitam: “Što, dovraga, radim ovdje?” Ali ne odlazim
ondje da bih se napio i upucavao djevojkama koje su
20 godina mlađe od mene. Kao DJ, volim izlaziti da
bih čuo koje pjesme vrti neki novi DJ. Pjesma govori i o
tome koliko se usamljenim možeš osjećati u go-
lemom noćnom klubu.
“I Can’t Lose” evocira stil iz 80-ih i glaz-
bu Jama i Lewisa. Je li te nadahnula
neka od pjesama koju su producirali?
Nije, ali zbilja mi se sviđa zvuk koji
su puštale crnačke radijske postaje
od ‘79. do ‘84. Kad smo snimili “Up-
town Funk”, svi su pitali: “Na koju ste
se pjesmu oslonili?” Ni na koju! Kad
Jeff Bhasker i ja počnemo jammati uz
Brunu na bubnjevima, sigurno neće-
mo svirati Mahlera.
Što misliš, koji je period bio zlatno
doba produkcije?
Ako govorimo o hip hopu, bio je to
period albuma The Chronic, Midnight
Marauders i Fear of a Black Planet – a
oni su, stilski, vrlo različiti. Ako opće-
nito govorimo o zlatnom dobu i svježi-
ni, bilo je to vrijeme između ‘74. i ‘79.,
kad je bilo popularno višekanalno sni-
manje, a ploče postale skup sport: Off
the Wall, Aja, Songs in the Key of Life.
Kako ti se čini današnji pop zvuk?
U prošlosti su ljudi uz pomoć tehnolo-
gije unaprjeđivali glazbu – Nile Rodgers
i Duran Duran poigravali su se sa sempli-
ranjem vokala, Bowie i Eno upotrijebili su
prvi harmonizer kako bi stvorili čudnovate
zvukove. Danas ljudi rabe tehnologiju kako
bi brže i lakše snimali albume i zamaskira-
li loše izvedbe. Ja i dalje snimam na traku i
mnogo vremena ulažem u izvedbe jer sma-
tram da je u tome ključ. Podsvijest prepoznaje
da je riječ o živom tkivu koje diše.
Razmišljaš li ikada kakvu bi glazbu stvarala
Amy Winehouse da je živa?
Možda bi snimila country blues album, možda
bi se prepustila čistom jazzu. Zbilja nemam
pojma. Mislim, uvijek se najugodnije osjećala u
jazzerskim harmonijama. No siguran sam, bez
obzira producirao joj album ja ili netko drugi,
natjerala bi suradnike da stvore nešto potpu-
no novo.
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
Bacimo se na posve drugu temu. Jesi li znao da
internet bruji o tome da si kao dijete skladao
naslovnu pjesmu za crtić ThunderCats?
Znam! Nevjerojatno čudno! Mislim da se
netko zafrkavao s mojom stranicom na Wiki-
pediji. Čitao sam to naglas i pomislio da je baš
smiješno. Rekao sam: “Ma, neka piše.”
 RollingStone Hrvatska & SAE Institute
organiziraju

BAND COMBAT
2015.
Natjecanje je otvoreno za sve mlade ljude iznad 18 godina
koji su završili četverogodišnju srednju školu ili je završavaju
tokom 2015. godine, a do sada nisu objavili
singl ili album za nijednog izdavača

Mladi neafirmirani bendovi imati priliku snimiti

iz Hrvatske, Srbije, Bosne album u studiju SAE
i Hercegovine, Crne Instituta, nastupiti
Gore, Slovenije i na Exit festivalu
Makedonije dostavljat 2015., uz medijsku
će svoje glazbene podršku i promociju
uratke od magazina
23. veljače do Rolling Stone
31. ožujka. Žiri Hrvatska. Također,
Rolling Stone pobjednik će dobiti
magazina i SAE medijsku podršku
Instituta proglasit na MTV Adria,
će najbolji bend kao i digitalnu
15. lipnja ove distribuciju pjesme
godine. kroz izdavačku kuću
Pobjednik će “LamPshade Media”.

Raspored natjecanja:
# 23.02. – 31.03.2015. – prijave
# 01.04. – 15.04.2015. – biramo 10 najboljih po izboru žirija
# 16.04. – 31.05.2015. – promocija 10 najboljih uz glasanje publike
# 01.06.2015. – zatvaranje glasanja (zbrajanje glasova publike i žirija)
# 15.06.2015. – proglašenje pobjednika

Prijavite se na: http://www.rollingstone.hr/band-combat/

 “NATJERAT
ĆEMO HDZ I SDP
NA KOALICIJU
PROPASTI”
Ivan Vilibor Sinčić i njegov pokret Živi zid prijete tradicionalnim
strankama u Hrvatskoj: u razgovoru otkriva planove za parlamentarne
izbore, govori o prijateljima iz grčke Syrize i teorijama zavjere

Z
Tekst: Dinko Boić
A JEDNE BESKOMPROMISNI BOR AC
protiv nepravednog sistema, za druge po-
litikant i šarlatan. Što god o njemu mi-
slili, Ivan Vilibor Sinčić najkontroverzni-
ja je pojava na domaćoj političkoj sceni.
Od političkog debija na prošlogodišnjim
predsjedničkim izborima, na kojima je
posve nenadano osvojio treće mjesto, Sinčić je sa svo-
jom strankom Živi zid iznimno aktivan. Medijski sve-
prisutan, čini se, čvrsto je odlučio kapitalizirati uspjeh
na predstojećim parlamentarnim izborima. Ako je
vjerovati anketama, za prelazak izbornog praga ne
mora brinuti. U atmosferi zagrijanoj mjerama štednje
diljem Europe, pokreti poput Živog zida prijete naru-
šavanjem dominacije tradicionalnih parlamentarnih
stranaka. Njihova retorika je proturežimska a hoće
li takva biti i politika, ako osvoje dovoljno mandata
kako bi je proveli, vidjet će se. Sa Sinčićem smo raz-
govarali o svim pitanjima koja je inicirao u javni dis-
kurs, ali i o onima koja su postavili njegovi kritičari.

F O T O G R A F I J A : M A R I O P A V L O V I Ć
56 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 57
Jeste li bili iznenađeni uspjehom na predsjedničkim izborima?
Očekivao sam sjajne rezultate na predsjedničkim izborima. Tim
više što smo najavili kandidaturu u lipnju prošle godine, a mediji
su nas ignorirali do dana kad sam postao službeni kandidat i kada
to po zakonu više nisu smjeli. Tijekom kampanje zapostavljali su
me do određene razine i bio sam najmanje zastupljen predsjed-
nički kandidat. Naši članovi, vodstvo i simpatizeri pokazali su da
je moguće napraviti nemoguće i skupiti 16 tisuća potpisa, što nije
uspjelo nikome osim ove tri velike stranke, odnosno koalicije. Po-
stavili smo cilj da maksimalno iskoristimo priliku i prezentiramo
svoj program građanima. Da se kao jedna nova, mlada i neoptere-
ćena grupa školovanih i iskusnih pojedinaca predstavimo s novim
idejama koje će izvući društvo iz krize i političke močvare koja se
ne mijenja posljednjih 20 godina i koja je dovela zemlju u ovakvo
stanje. Tako da nisam iznenađen. Poduprli su nas mladi ljudi, ra-
zočarani ljudi i nastavit ćemo tim putem i dalje.
Podrška vaših birača oscilira u istraživanjima javnog mišljenja.
Koliko mandata očekujete na parlamentarnim izborima? S koli-
ko biste bili zadovoljni?
Što se tiče podrške javnosti, mislim da
smo negdje desetak posto u ovom tre-
nutku. Prema jednoj anketi podrška je
porasla s 10 na 12, 5 posto, a prema dru- “NE MOGU REĆI
KOLIKO ĆEMO
goj sa 7 na 7, 8. U ovom trenu ne mogu
reći koliko ćemo mandata osvojiti. To
MANDATA OSVOJITI.
ovisi o nama i našem radu i tempu koji
moramo održati. Ali i o našim protiv-
nicima te događajima koji će se u Hr-
vatskoj do izbora zbivati. Bili bismo za-
dovoljni s 10–15 saborskih zastupnika. TO OVISI O NAŠEM
Ako ostvarite takav rezultat, mogli
biste biti u poziciji da odlučujete o for- RADU, ALI I O NAŠIM
PROTIVNICIMA. ALI
miranju nove vlada. Kako ćete se po-
staviti u tom slučaju? Koalirati ili stvori-
BILI BISMO
ti političku krizu koja znači ponavljanje
izbora?
To ovisi o tome kako će proći izbori i
koliko će tko dobiti mandata. Ponavljam
da nije moguća koalicija sa SDP-om i ZADOVOLJNI S 10–15
HDZ-om, odnosno strankama koje će
okupiti u koaliciji, zato što oni predstav-
ljaju isti sustav koji provodi istu politiku
ZASTUPNIKA.”
u svim pitanjima, a razlikuju se tek ideo-
loški. Čelnici i mnogi članovi tih stranaka potekli su iz istog bivšeg
režima kao i politike koje su provodili oni i njihove vlade u prote-
klih 25 godina. S pet milijuna stanovnika spali smo na gotovo če-
tiri, proizvodnje nema, društvo pati, zdravstveni sustav je loš... Po
svim pokazateljima mi kao država i društvo propadamo. I tim lju-
dima se više ne smije prepustiti kormilo. Treba nam “reset” tog su-
stava. Trebaju nam nove ideje i institucije koje će raditi svoj posao.
Dakle, u toj hipotetskoj situaciji u kojoj odlučujete o formiranju
vlasti, isprovocirali biste ponavljanje parlamentarnih izbora?
Ne. Mi želimo natjerati SDP i HDZ na međusobnu koaliciju. U
Grčkoj je, primjerice, Pasok propao jer je koalirao s “protivnikom”.
Građani su vidjeli da se radi o istim strankama kojima je cilj za-
držati postojeće privilegije. Naš cilj je natjerati ih da se ponovno
spoje u istu “stvar” i da njihovi glasači vide da se ne radi o ljudima
koji rade za njihovu dobrobit, nego će sve učiniti za vlast.
Program Živog zida koji ste predstavili u kampanji za predsjed-
ničke izbore činio se sklepanim na brzinu. Jeste li nešto mijenjali?
Program Živog zida postoji već četiri godine. Velikim djelom se
sastoji od monetarne reforme. On trenutačno jest u nadogradnji.
Mi ćemo od jednog idejnog programa na četrdesetak stranica uz
pomoć stručnjaka koji nam pomažu napraviti izvedbeni program,
algoritam, koji će izvedbu razraditi korak po korak. Program nije
58 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
napravljen na brzinu. On idejno odražava ono za što se borimo go-
dinama i iza čega stojimo.
U tom programu spomenuli ste chemtrailove (dugotrajne tra-
govi koji na nebu ostaju nakon preleta zrakoplova i koji, navod-
no, nisu samo kondenzat nego sadrže kemijske supstance), zbog
čega su vas u dijelu medija i javnosti spominjali s podsmjehom.
Što privatno mislite o njima? Postoji li zavjera velikih razmjera i
kako ćete se postaviti prema tome?
Što se tiče chemtrailova mnogi ljudi, pogotovo oni koji nas prate,
pitaju o tome. Narod to zanima. A što god narod zanima, mi kao
političari i zastupnici naroda moramo postaviti to pitanje. Pitanje
chemtrailova spomenuto je i u Hrvatskom saboru. Tim se bave i u
Švedskoj. U Srbiji je, recimo, zatražena istraga. Mislim da je to, na
upit naroda, posao za inspekcije. Državno odvjetništvo, Hrvatska
vojska i druge institucije trebaju istražiti je li se tu krši zakon ili to
ne postoji. Smatram da postoje indicije da se radi o zaprašivanju
iz zrakoplova i da to treba istražiti što prije.
Predstavnik ste internetske generacije koja je odrasla uz razne
teorije zavjere i s velikom skepsom gleda na službenu politiku i
medijsku scenu. Tko su glavni manipu-
latori? Tko doista vodi svijet i donosi
odluke ako “službena” verzija nije vje-
rodostojna?
Službena verzija za svakoga tko zna
čitati pokazuje istinu. Imate vjerovni-
ke i dužnike. Nije tajna da je samo 5-10
posto ljudi na svijetu u ulozi vjerovnika,
a ostatak su dužnici ovisni o njihovom
novcu. U sustavu u kojem se bez novca
ne može doći ni do čega, svijetom uprav-
ljaju oni koji imaju monopol na njegovo
stvaranje. To su prije svega međunarod-
ni kreditori-bankari i s njima povezani
političari i tajkuni.
Radi li se tu o slučajnosti ili je takav su-
stav posljedica interesnih skupina koje
“guraju svoju priču”?
Uglavnom su to interesne skupine.
Tu ne dominira jedna struja. Radi se
o mnogim interesima, no u predno-
sti su oni kojima je dano pravo stvara-
nja novca, dok je drugima ono oduzeto.
To pravo oduzeto je cijelim državama
i društvima. Znamo što se dogodilo 1994. i to stalno ponavljam.
Kako ćete se boriti protiv toga u Hrvatskoj? Zar nije riječ o nad-
nacionalnom problemu?
To jest internacionalni problem, ali je on prisutan i na razini dr-
žave. Financijski sustav kakav imamo u Hrvatskoj uzurpira demo-
kraciju. Ako narod izabere zastupnike s programom, on se bez fi-
nancija ne može provesti. Pošto je zabranjeno financiranje iz svoje
banke, ono mora doći od privatnih kreditora, međunarodnih ili
domaćih banaka koje su - prodane. Ako interesnim grupama pro-
jekt nije po volji one ga neće financirati, a program se neće prove-
sti. Izdat će svoje biračko tijelo. Grupe koje drže kreditni i mone-
tarni suverenitet financirat će političku struju koja im nije opasna.
Izbore uglavnom dobivaju oni koji imaju mnogo novca i medijskog
prostora, a to su banke i korporacije okupljene oko njih. Oni kon-
troliraju te čimbenike.
Spomenuli ste kako ste bili u medijskoj izolaciji. Od predsjed-
ničkih izbora stalno ste prisutni u medijima. Je li se promijenio
vaš stav?
Mediji u Hrvatskoj okupljeni su oko dvije velike grupacije – EPH
i Styrije. Ono što mogu reći, a to znam iz razgovora s profesorima
monetarne politike, jest da je monetarna reforma tabu tema u hr-
vatskom društvu. I oni su, kada su ih pitali o ekonomskim proble-

mima, rado govorili o porezima ili izvoznoj politici, a kada bi nešto
i rekli o monetarnoj politici, redovito ih se rezalo. To je tema o kojoj
je bilo zabranjeno pričati i drago mi je da smo je nametnuli. To je
naša poanta – ili možemo napraviti reformu monetarne politike
ili možemo raditi mikro poteze, da ne kažem zezati se, kako su to
radile stranke do sada. Za nas je neozbiljna politika bez kontrole
novčane mase. Kontrola novca dana je privatnim bankama i one
se ne bore za interese građana, nego za svoj. Narod koji bira vlast
mora imati opciju koja se bori za njegove interese.
A što je s elektronskim medijima - internetskim portalima i
televizijskim kućama? Kakva su vaša iskustva s njima? “Velike
teme” danas je sigurno lakše inicirati u javnost nego prije pet-
naestak godina...
Sjajna je stvar da imamo internet. Mnogi alati redukcije infor-
macija i cenzure više se ne mogu koristiti, komunikacija je dvo-
FOTO: MARIO PAVLOVIĆ
smjerna i izrazito brza te sveprisutna. Portali stvaraju ravnotežu
jer ako ne objave tiskovine, portali sigurno hoće, a onda će se mo-
rati očitovati i tiskovine. S portalima je slično kao i sa tiskovinama
jer iza njih sjede novinari odnosno ljudi koji opet imaju svoj način
rada i prenošenja ili stvaranja, ponekad iskrivljavanja informacija.
PODRŠKA Recimo, jednom sam kazao kako
je Živi zid humanistička stranka,
Tijekom fotografiranja a nekoliko medija je prenijelo – ko-
za Rolling Stone u munistička.
Zagrebu, Sinčića su Jedna od osnovnih stvari za koje
zaustavljali građani. se zalažete je povratak mone-
“Poduprli su nas mladi tarnog suvereniteta i primarne
ljudi, razočarani ljudi i emisije novca u državne ruke.
nastavit ćemo tako.” Razumijete li dovoljno dobro eko-
nomiju i monetarnu politiku da
biste proveli takav društveni ek-
speriment koji bi mogao loše završiti?
Ako bih bio zastupnik ili premijer, ne bi bio moj posao da pro-
vedem monetarnu reformu. Kao političar zastupam program mo-
netarne reforme koji je u nadležnosti specijalista, stručnjaka, ljudi
koji se time bave cijeli život i oni će provesti naš program. U vladi i
ministarstvima sjedit će ljudi koji će ga moći provesti. Suverenitet
i monetarna reforma nisu bauk. Sve zemlje u svijetu, osim članica
EU, provode primarnu emisiju novca. Taj pojam naći ćete u svim
udžbenicima. To je nešto što bi trebalo biti normalno, a ne kuri-
ozitet ili prijetnja. Evo, i sada Europska središnja banka provodi
kvantitativno olakšavanje – stvaranje novca iz ničega i puštanje u
opticaj uz kamatu od dva posto. Neće biti opasnih posljedica. To
je strogo kontroliran proces.
Tiskanjem velike količine kuna privremeno bi se riješio problem
dugova, no kuna bi postala bezvrijedna. Čime bi se plaćala uvo-
zna roba i usluge? Svjesni ste da Hrvatska ne proizvodi dovoljno
roba za vlastite potrebe, a da o modernoj industriji ne govorimo?
Štampanje novca pogrdan je izraz za nešto što se treba zvati
stvaranje novca jer se danas novac uglavnom stvara elektronič-
kim putem. Papirnog novca je relativno malo u opticaju. Nitko ni-
kada nije rekao da bismo stvorili veliku količini novca. Da poja-
snim – ako imate jelo koje je bljutavo i fali soli, ono ne valja. Isto
je i ako soli ima previše. Ali ako sol pravilno dozirate, ono će biti
ukusno. Mi trenutno imamo balansiranu deviznu vrijednost – iz
države izlazi približno onoliko deviza koliko u nju ulazi. Mi više
uvozimo nego izvozimo, no zbog turizma i priljeva deviza smo “na
nuli”. U ovom času nije opasno provesti monetarnu reformu i isko-
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 59
ristiti primarnu emisiju za ulaganje u pro-
izvodnju.
Kazali ste da vam je Mahatma Gandhi
uzor. Tko vas je još inspirirao u političkom
djelovanju? Ne mislim nužno na pojedin-
ce, nago na glazbu, dokumentarce, filmo-
ve, umjetnost...
Da, Gandhi mi je veliki uzor. To je bio
primjer masovnog građanskog neposlu-
ha spram tiranije i kolonizacije. Valja spo-
menuti slične pokrete u Južnoafričkoj Re-
publici koji su 50-ih i 60-ih godina pružali
otpor apartheidu. Osobno bih izdvojio Je-
remyja Rifkina koji je napisao sjajne knji-
ge o budućnosti civilizacije i svim aspekti-
ma društva koji će morati biti reformirani.
Što vas je motiviralo na politički anga-
žman? U godinama ste kada većina ljudi
ima drugačije životne prioritete.
Vidio sam da dio ljudi veoma loše
živi u ovom sustavu. Osobno nemam
takvih problema, nemam ni kre-
dit. Shvatio sam da nije bitno samo
moje nadograđivanje i znanje i da
moram nešto učiniti za društvo.
AKTIVIZAM NA DJELU
Najbolji način činio mi se aktivi- “Syriza je krenula u dobrom smjeru i morat će izaći iz
zam, odnosno aktivizam povezan eurozone ako misli napraviti ikakve promjene u Grčkoj.”
s politikom. Dakle, da se direktno S Ivanom Pernarom (lijevo); s članovima Živog zida
napadnu položaji u institucijama i da sprečava deložacije ljudi iz njihovih domova (dolje)
se unutra stave ljudi koji drugačije raz-
mišljaju i naravno da promijene zakone.
Jasno mi je da aktivizam bez političke po-
drške nema mnogo efekta. Imao sam spo-
znaju kako funkcionira financijski sustav
i vidio sam da koči razvoj društva. Znao
sam da nešto treba učiniti i priključio sam
se Facebook prosvjedima 2011. godine pro-
tiv vlade Jadranke Kosor koji su bili reflek-
sija Arapskog proljeća. Tamo sam upoznao
ekipu koja na sličan način razmišlja i for-
mirali smo stranku i udruge. U samo ne-
koliko godina postigli smo sjajne rezultate.
Neki analitičari vaše stavove uspoređu-
ju s nacionalsocijalizmom. Kako to ko-
mentirate?
To su provokacije. Nemamo nikakve
veze s tom ideologijom, ni s bilo kojom dru-
gom. Mi se borimo za pravdu. Ono čime se
bavimo spada u domenu ljevice, a s druge
strane bavimo se monetarnim suverenite-
FOTO: MARIO PAVLOVIĆ; PETAR GLEBOV, JURICA GALOIĆ/PIXSELL

tom, to jest povratkom vlastitog novca hr-

vatskoj državi, što je na neki način desno
pitanje. Ali mi smo mladi i neopterećeni ljudi i nemamo apsolut-
no nikakve veze s nacionalsocijalizmom i drugim ideologijama iz
prošlosti. Ovo je novi model i tako ćemo ga prezentirati.
Prozivani ste zbog ustaškog pozdrava. Zašto se otvoreno ne
ogradite od fašizma?
To nije točno. Više puta sam se ogradio i od fašizma i od komu-
nizma i svih drugih totalitarističkih ideologija iz prošlosti. To sam
učinio u emisiji “Otvoreno” nakon prvog kruga predsjedničkih iz-
bora a kasnije sam to ponovio više puta. Oni koji tvrde da se nisam
ogradio govore neistine.
U kampanji ste isticali da je Ina u vlasništvu domaćih tajkuna, što
imate dokumentirano. Zašto dokumente niste nikada predočili
javnosti? Jeste li se zaletjeli s takvim istupom?
Ne. Ja sam na temelju dojave iz Ine i dokumenata dao takvu izja-
vu i podijelio dokumente novinarima koje je to interesiralo. Nešto
od tih dokumenata objavljeno je na internetu. Bilo je komentara
da nema temelja za moje izjave, ali dokumenti koje su takvi obja-
vili su zapravo neka nebitna pisma, a ne dokumenti na kojima pišu
vlasnički udjeli. Mi tu priču vrtimo i dalje i želimo da se do kraja
istraži pitanje kriminala u Ini i njenih vlasnika.
Dakle, i dalje tvrdite da Ina nije vlasništvo MOL-a i Hrvatske? Tko
su domaći tajkuni koji su vlasnici Ine? Možete li ih imenovati?
Ostajem pri rečenom. Prije svega hoću da se to istraži na teme-
lju dokumenata koje imaju sve institucije. To što su one korum-
pirane i paralizirane i krše zakone o roku odgovora na prijave je
druga stvar.

60 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
Jeste li ih proslijedili DORH-u?
DORH-u je to proslijeđeno, ali ne može se očekivati od DORH-a
da to procesuira. Iz iskustva znamo kako radi DORH. Godinama
ne dobijete odgovor, ako ga ikada dobijete kada su teme osjetljive.
Kazali ste kako bolje kotirate od MOST-a metkovskog gradona-
čelnika Bože Petrova i stoga je njima više u interesu koalirati s
vama, nego obratno. Nije li to malo nepromišljeno? Radi se o lju-
dima koji imaju političke rezultate, a vi se tek trebate dokazati.
Tu je i D’Hondt koji honorira predizborne koalicije.
Što se koaliranja tiče, pozvao sam sve stranke koje nisu bile dio
sustava na državnoj razini i koje nisu dovele do ovog stanja na su-
radnju. Mislim da je Živi zid u posljednje četiri godine, dakle prije
pojave MOST-a ostvario i više nego sjajne rezultate na terenu. Or-
ganizirali smo prosvjede, tribine, podijelili smo više od sedam ti-
suća knjiga... Naš rezultat je i onaj na predsjedničkim izborima.
Stranka smo koja ima ljude u cijeloj zemlji, dok je MOST za sada
fokusiran samo na Metković i okolicu. Treba vidjeti što će se doga-
đati do parlamentarnih izbora. Mislim da MOST nije toliko sjajan
koliko se u medijima prezentira, a nisu ni previše inovativni. Na
lokalnoj razini ni ne možete napraviti
“NA LOKALNOJ RAZINI
mnogo toga – možete tek srezati troš-
kove i štedjeti na svojoj upravi. I onda se
to predstavlja kao revolucionarni potez.
To je jednostavan potez koji znači da ste
spremni nečega se odreći. MOŽETE SAMO
Jeste li razgovarali o imenima na listi
i eventualnoj izvršnoj vlasti? Iz Živog REZATI TROŠKOVE.
I ONDA JE TO KAO
zida jedino ste se vi profilirali. Građa-
ni bi željeli znati kako ćete kadrovirati
REVOLUCIONARNI
ako dođete u tu poziciju.
Mi nismo vojska jednog čovjeka kao
neke druge stranke. Profilirali smo de-
setak ljudi. Tu sam ja koji sam odradio
predsjedničku kampanju. Zatim je tu POTEZ. TO SAMO
Vladimira Palfi koja je bila u “Otvore-
nom” i odradila je dosta javnih nastu- ZNAČI DA STE
SPREMNI NEČEGA SE
pa. Ivan Pernar je također poznat jav-
nosti. I Hrvoje Runtić je imao nekoliko
ODREĆI.”
javnih nastupa i poznat je u Slavoniji.
Isto tako, Damir Trnačić gostovao je u
“Dnevniku” i u raznim drugim emisija-
ma. I naši ostali članovi, poput Jakova
Perice, Siniše Gabrića i Janka Škodara također su bili medijski pri-
sutni. Dakle, imamo desetak članova koji su prošli cijeli put i koji
su lokalno poznati. Ne mogu se uspoređivati s onim koliko sam ja
prepoznatljiv, ali mi se zalažemo da se drugi naši članovi profili-
raju i oni će biti ljudi na našim listama. Na liste možda uvrstimo i
profesore specijaliste s kojima radimo, ako se oni budu željeli izlo-
žiti i zamjeriti sustavu. Ništa nije nemoguće.
Tko su oni?
Sastali smo se s njima i odlučili da nećemo još izlaziti s imenima.
Prema vašim riječima, u kontaktu ste sa Syrizom, no oni su izni-
mno lijeva stranka, što se za vas ne može reći. Kako ocjenjuje-
te njihov dosadašnji rad? Mislite li da će se slomiti pred Troikom
(Europskom komisijom, Europskom središnjom bankom i Među-
narodnim monetarnim fondom)?
U kontaktu smo sa Syrizom. Pozvan sam u Grčku još za vri-
jeme kampanje. Neki dan nam je stigla zahvala na našoj čestit-
ci. Syriza je krenula u dobrom smjeru i morat će izaći iz eurozone
ako misli napraviti ikakve promjene u Grčkoj. Ne mogu istovre-
meno tražiti nove kredite i reprogram ili oprost duga. Tako se ne
može ništa postići. Mislim da će izaći kao pobjednici u sukobu s
Troikom. Ako oni ne uspiju provesti što su obećali, narod će se ra-
zočarati u politiku i svatko sljedeći tko ponudi promjene neće ga
se shvatiti ozbiljno.
Svojedobno ste rekli kako ste dobili prijetnju u obliku buketa,
novčića i pisma. Znate li tko stoji iza toga? Prijete li vam još?
Ne znam tko stoji iza tog pisma. Spominjala su se neka imena,
no ništa zaista ozbiljno. Što se tiče novčića, prodat će se na dražbi
a novac će biti iskorišten u humanitarne svrhe. Prijetnja me nije
uplašila. Bilo je provokacija i svega, ali treba ostati hladne glave
i izdržati sve to. To je dio posla. Dolazile su prijetnje telefonom i
mailom, ali nemam dokaza da su bile sustavne. To su bile neuku-
sne i nezrele provokacije fanatika.
Što mislite o prosvjedima u Savskoj?
Prosvjede u Savskoj sam podupro od prvog dana jer branitelji u
ovom sistemu gube kao i ostale društvene skupine. Podupro sam
sve branitelje kao populaciju kojoj ukidaju mirovine i žele sma-
njiti primanja novim sistemom plaćanja – prema radnom stažu.
Međutim, žao mi je što se prosvjed previše približio HDZ-u. Bilo
je tu nekih donacija kampanji Kolinde Grabar-Kitarović i pucao
se vatromet kada je pobijedila. Došlo je, nažalost, do otvorenog
svrstavanja, a HDZ kao stranku koja predstavlja ovaj sustav ne
mogu poduprijeti. Pozivam sve branitelje, ako žele budućnost svo-
joj djeci, da prestanu podupirati opcije
koje su nas dovele do ovakvog stanja.
Pa i njihovog.
Što mislite o utjecaju Katoličke crkve u
Hrvatskoj i njenom financiranju iz pro-
računa. Treba li revidirati vatikanske
ugovore ili je u redu da Crkva dobiva
stotine milijuna iz proračuna osiroma-
šene države?
Što se tiče vatikanskih ugovora, Hr-
vatska više nije u stanju držati se i do-
govora i odnose s Katoličkom crkvom
ponovno treba urediti. Ugovori su me-
đunarodni sporazum između Vatika-
na i RH, a odnos s Katoličkom crkvom
treba biti kao i sa svim drugim vjerskim
zajednicama. Utjecaj Katoličke crkve u
Hrvatskoj je velik. Mnogi se izjašnja-
vaju vjernicima, no utjecaj na politiku
i nije prevelik – narod je opet izabrao
jednog Josipovića koji je agnostik, a ne
jednog Bandića koji se predstavljao ka-
tolikom.
Dakle, potegnuli biste pitanje revizije vatikanskih ugovora.
Da, ali to nam ne bi bio prioritet.
Jeste li vjernik? U što vjerujete?
Vjernik sam. Odgajan sam kao katolik ali razočarao sam se u
Crkvu kao instituciju koja se nije dovoljno solidarizirala s naro-
dom.
Gdje izlazite i kakvu glazbu preferirate?
Nemam vremena izlaziti i nisam nikada to volio. Više volim
pročitati knjigu, provesti vrijeme s prijateljima u nečijem domu...
A što se glazbe tiče slušam svašta, ali nemam omiljenu grupu ili
pjevača.
Barem žanr?
Niti to.
Znači, uglavnom slušate radio?
Da.
Pratite li domaću glazbenu scenu?
Ne stignem je pratiti, kao ni estradu općenito.
Što mislite o ZAMP-u i ugovoru s HRT-om?
Treba postojati određena naknada onima koji su stvorili glaz-
bu. Ali ne smije se događati ono što se sada događa, da pojedinci
dobiju više no što zaslužuju a da to plaćaju, primjerice, ugostitelji
koji zatvaraju objekte jer ne mogu plaćati te namete. Treba revi-
dirati cijeli postupak autorske naknade.
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 61
 EKONOMIJA
Strah od budućnosti
D R AG O MU NJ I Z A
P
OV IJEST SE N EU MO -
ljivo ponavlja i koliko
god se “nove” generaci-
je nadale da su one oda-
brane da izbjegnu već
doživljene obrasce, ipak
se čini da je to gotovo nemoguće. Na
YouTubeu se mogu pogledati rado-
vi dvojice futurista/analitičara, šved-
skog liječnika Hansa Roslinga i Do-
omsday “proroka”, Britanca Stephena
Emmotta. Iako žive u istome svijetu i
analiziraju iste podatke, Šveđanin je
optimist i trendove tumači veoma po-
zitivno - ljudima nikada nije bilo bolje
i čeka ih napredak u kvaliteti života -
dok je Britanac pesimist i ukazuje da
je zemlja prenapučena a postojeći re-
sursi nedovoljni za opstanak, ako se
zadrže ovakvi trendovi. Kada se po-
jedinačno pogledaju analize, obojica
su uvjerljivi na svoj način i argumenti
analize koje iznose ne mogu se odba-
citi. Međutim, vjerojatno će se desiti
nešto treće jer je život puno komplek-
sniji i teži za predviđanje nego bi to
bilo kakvi trendovi mogli ukazati.
Jasno je da stvaranje dodatne vri-
jednosti nije linearan proces, da posebno raspodjela nije nikada
ravnopravna i da u vremenima slabije konjunkture distribuciju
pokušavaju kontrolirati ekskluzivniji slojevi (obrazovaniji, boga-
tiji, geografsko-položajno sretniji, nasilniji...). Razlika u pogledu
na svijet između ljevice i desnice je upravo u tome. Lijevo orijen-
tirani, posebno u dobrim vremenima, tvrde da su svi ljudi braća
i da svatko ima pravo na iste uvjete života. Desno orijentirani i u
dobrim vremenima tvrde da je elita (poduzetnička, nacionalna,
rasna, stranačka...) zaslužna za boljitak ostalih i “predodređe-
na” za forsiranje, jer ako forsiramo najbolje, nabolje će pomicati
i prosjek. Veći je izazov u praksi, posebno u oskudici, kada nema
dovoljno za preraspodjelu. U takvim uvjetima često ljevičari, za-
državajući lijevu demagogiju, preraspodjelu provode desničar-
ski i nemali broj vlada i država lijevoga predznaka ne uspijevaju
osigurati ravnopravnost u društvu, osim za sebe i svoje bližnje.
Desne vlade, da bi se održale na vlasti i stvorile konsenzus, po-
kušavaju u elitni dio društva “ugurati” što je veći broj državlja-
na pa na kraju nije razvidno tko je pripadnik “elite” a tko nije.
Kada je socijalizam/komunizam “izgubio” u prošlom stoljeću
i kad se činilo da je došao “kraj povijesti” filozofi, političari, mi-
slioci pa i makroekonomisti su se bacili na “popravljanje” kapi-
talizma, ali nisu uspjeli. Iako se činilo da globalizacija funkcio-
nira, nakon usporavanja rasta u Kini i Rusiji dolazi do “trzavica”
između civilizacija, a u stvari se događa bitka za ograničene re-
surse i energiju. Najbolji primjer za to je Grčka, kolijevka civili-
zacije, koja se unutar EU ponašala kao što je to radila naša bivša
62 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
država: falsificirala je podatke i nije
vraćala kredite, ali nije ni poboljšava-
la društveni sustav, nego je navikavala
stanovništvo na sve veću razinu zadu-
ženja koja nije bila u korelaciji sa stva-
ranjem dodane vrijednosti. Za kolaps
Grčke nisu krive grčke elite, nego “sje-
vernjaci” koji su prestali davati kre-
dite, a i ne žele oprostiti dugove iako
nisu nikada platili svoje (ratna odšte-
ta kao primjer Njemačke)!? I ako nam
ne oproste dugove, kome će prodava-
ti svoje automobile i ostale proizvode?
Dakle, stvara se ponovo složena “ma-
trica” odnosa gdje prosječnome čo-
vjeku nije lako izabrati stranu. Treba
li izabrati “njemačku” stranu jer smo
mi dio toga civilizacijskoga kruga? Ili
se solidarizirati sa žrtvama posrnulo-
ga kapitalizma, po obrascu Interna-
cionale, kao što to ponovo rade nova
ljevica u Sloveniji ili Radnička fron-
ta u Hrvatskoj? Kapitalizam je “kriv”
za sve, ali pitanje je što je alternativa?
Ne može strategija biti ukinuti kapi-
talizam, to se je već pokušalo u proš-
lome stoljeću a posljedice je osjetilo
ili osjeća (Venezuela, Sjeverna Kore-
ja, Kuba...) neizmjerno velik broj ljudi. Biti menadžer u takvo-
me okruženju je teško i kompleksno. Na poslovnim školama te
uče da je menadžer onaj tko daje primjer ostalima, dolazi prvi
na posao a odlazi zadnji i ima moralnu uzoritost za provođenje
tuđih vizija, stvarajući dovoljno dodane vrijednosti i za vlasnika
i za zaposlenike, bez obzira ima li mjesta za sve njih u tom okru-
ženju. Međutim, danas je vrijeme “rightsizinga”, (čitaj downsi-
zinga) i prosječni menadžer ne može postići zadane ciljeve bez
da ošteti jednu od zainteresiranih strana: ili stranu kapitala ili
stranu rada. Biti vlasnik/osnivač jednako je teško. Kako objasni-
ti menadžerima i zaposlenicima da moraju biti efikasniji, bez ob-
zira na cijenu? Više raditi, a manje zaraditi. Radno mjesto ne bi
trebalo biti zagarantirano, a povećana efikasnost imperativ. Ali
baš zbog toga što je dio ljudi spreman riskirati pod svaku cije-
nu a drugi nije postoje klasne i socijalne razlike, a sistem filtrira
one na putu prema gore od onih na putu prema dolje! Problem
nastaje kada je onih na putu prema dolje previše i koji tada ne
mare zašto je to tako, naprosto su oni jača strana u tome trenut-
ku. Na individualnome nivou, dobra strategija je obrazovati se i
kretati se u krugu obrazovanih, čitati i dolaziti do informacija –
to nikada nije bilo lakše nego danas. Vjerojatno su jedina prava
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
elita na ovome svijetu onih koji čitaju i razmišljaju pa na osnovu
toga donose odluke (provode zacrtanu strategiju), bez obzira na
sveopći kaos u svijetu informacija i rašireni strah od budućno-
sti. Ne ostavljaju baš sve opcije otvorenima, nego donose odluke
brže od drugih.
 najbolje
što se dogodilo
muškarcima...
OSIM ŽENA!

n a s v i m k i o s c i m a o d 2 8 . o ž u j k a
64 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 “Ne smemo
zaboraviti da
život ima
i lepe strane”
Osobni pogled Vlade Divljana, frontmena nekadašnjih Idola,
na bogatu karijeru, kao i njegova razmišljanja o glazbi,
vremenu i životu.
Tekst: Zoran Stajčić

O
VLADI DIVLJANU, JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH
predstavnika novog vala, nedavno se puno govorilo u
medijima zbog njegova zdravstvenog stanja, odnosno
zbog hospitalizacije u Beču. Divljan je imao proble-
ma zbog preležane upale trbušne maramice, kako je i
izvijestio u priopćenju i od čega se uspješno oporavlja.
Rolling Stone se pak vodio drugim razlogom. Uskoro
izlazi posebno izdanje 100 najboljih albuma 1955-2015 – Diskografija svih dr-
žava Ex Yu pripremano kao svojevrsni who is who u glazbi na ovim prostori-
ma otkada i postoji termin popularne glazbe. Kritičari, novinari i producenti
načinili su listu na kojoj je vrh zauzeo album Idola Odbrana i poslednji dani.
Razgovor s Vladom, prvotno samo o albumu, prerastao je u nešto više, a to je
njegov osobni pogled na gotovo cjelokupnu karijeru, razmišljanje o glazbi, vre-
menu i okolnostima njena nastajanja, kao i njenom značenju za njega osobno.

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 65
 VLADA DIVLJAN
Po mišljenju glazbenih stručnjaka iz re-
gije koji su se odazvali sastavljanju liste
najboljih 100 albuma iz regije, Odbrana
i poslednji dani Idola proglašena je naj-
boljim u specijalnom izdanju Rolling Sto-
nea. Vjerujemo da vam je drago zbog te
časti.
Iskreno, veoma mi je drago, naročito što
se ovo dešava 33 godine posle objavljiva-
nja albuma i skoro četvrt veka od raspada
bivše nam zajedničke domovine. S druge
strane, moram da priznam da sam sve-
stan činjenice koliko je to sve relativno jer
je kvalitet muzike ili bilo koje umetnosti
jako teško objektivno izmeriti. No, činje-
nica da se o toj ploči govori i da se sluša te
da je “muzički svesna” omladina ponovo ot-
kriva mi izuzetno prija.
Kad biste vi morali napraviti vlastiti izbor
albuma Idola, koji bi po vama bio najbo-
lji i zašto? Iako je to uvijek nezahvalno pi-
tanje za svakog glazbenika zbog subjek-
tivne vezanosti za svoja glazbena djela.
To bi bila svakako Odbrana i poslednji
dani, na kraju krajeva izbor i nije prevelik
(smije se). A zašto? Mislim da je to ploča
snimljena kada smo bili na vrhuncu kako
kreativnosti tako i prijateljstva, naročito
između mene i Srđana Šapera. Također,
sazreli smo i “oslobodili” se kao muzičari i
što je najvažnije, ušli u sve s puno ambici-
ja, ali bez ikakvih kalkulacija.
U kakvom je ozračju teklo snimanje tog
albuma, što vam je ostalo najupečatljivi-
je u sjećanju?
Počeli smo da radimo, koliko se sećam
sredinom novembra, to je obično neko re-
lativno tmurno i “neinspirišuće” vreme, u
prilično sindikalnim uslovima Radio Be-
ograda, u studiju XIII. Bilo nas je gomi-
la, dakle bend plus Goran Vejvoda, koji je
u tom momentu bio neka vrsta stalnog, ali
pridruženog člana, zapravo prilično nede-
finisanog statusa; zatim Mile Pile Mile-
tić, sa statusom zvaničnog snimatelja, ali
praktično bez prethodnog iskustva više-
kanalnog studijskog snimanja; muzičar,
producent i snimatelj Dušan Mihajlović
Spira, u ovom slučaju takođe prilično ne-
definisanog statusa i inženjer Joca Viško-
vić kao tehničko vodstvo. Uskoro su nam
takođe došli i ugledna engleska novinar-
ka Viviane Goldmann i francuski fotograf
kome sam nažalost zaboravio ime. Sredi-
nom decembra trebalo je da idemo na svoju
prvu turneju po Poljskoj, a oni su došli da
za New Musical Express prave reportažu
o tome – rock iza gvozdene zavese. To nije
bila previše obećavajuća situacija, znate
kako se kaže, “mnogo babica, kilava deca”,
ali se situacija sama od sebe uskoro reši-
la. Ostali smo samo mi iz benda, Mile Pile
i Joca Višković, koji je pazio da se snima-
nje ne raspadne po šavovima “zbog tehnič-
kih smetnji”.
66 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
U kakvom sjećanju vam je ostala društve-
na klima iz tog perioda, što je za vas obi-
lježilo to vrijeme, točnije ulazak u studio?
Što se društvene klime tiče, već je bilo
prošlo godinu i pol dana od kako je Tito
umro i na to i na rotaciju predsednika smo
se već bili navikli. Događaji na Kosovu su
već bili dovoljno daleko, živeli smo navi-
knuti, odnosno navikavajući se, na par-ne-
par vožnje i razne druge nestašice. Najveći
događaj koji pamtim ticao se vojnog udara
u Poljskoj (13. prosinca 1981. op.a.) jer nam
je zbog toga otkazana dvonedeljna turne-
ja po Poljskoj koja je trebalo da se dogodi
otprilike na polovini snimanja albuma, s
idejom da se snimanje nastavi u januaru.
Taj višak vremena, tzv. rupu u snimanju,
iskoristio sam da sve što smo do tada sni-
mili presnimim na kasetu i dobro preslu-
šam kod kuće. Na neki način to je bio sud-
bonosan momenat u nastanku Odbrane
jer sam uvideo razne problemčiće i greš-
Branili smo pravo
na različitost,
pravo na odmak
od socijalističkog
kolektivizma,
pravo na rušenje
tabua.
ke, pre svega u aranžmanima i uspeo da ih
ispravim. A rekao bih da su se i neke ideje
oko samog koncepta kojim smo se bavili,
ako mogu tako da kažem, pročistile i ispo-
lirale. Mislim da je to dosta doprinelo kva-
litetu ploče.
Je li to bio veliki pritisak za vas i osta-
tak benda? Naime “dobra zezancija” na
prvom albumu vas je vinula u rodonačel-
nike nečeg potpuno novog na ovim pro-
storima. Je li i tada postojalo “prokletstvo
drugog albuma”?
Za mene kao muzičara, autora na neki
način i da i ne. S jedne strane , posle tog
prvog uspeha i velike ljubavi od novinara,
došlo je do laganog “zahlađenja odnosa”
između nas i medija. Nije mi se dopadala
ideja da ostanemo zapamćeni kao one hit
wonder, ambicije su mi bile daleko veće. S
druge strane, pesme na kojima smo radili
i ideje koje smo imali bile su dovoljno dru-
gačije i više intuitivno smo osećali da smo
na pravom putu. Što se “prokletstva dru-
gog albuma” tiče, to je na neki način ve-
čito, pre svega zato što se prvi album u 90
posto slučajeva radi bez velikih kreativnih
pretenzija i pritisaka. Jednostavno se tru-
diš da radiš najbolje što znaš i umeš, dodu-
še uz probleme drugačije vrste, ali uglav-
nom si nepoznat i bez prethodnog uspeha
i, samim tim, pritisaka te vrste. S dru-
gim albumom, naravno ako je prvi uspe-
šan, od tebe se nešto očekuje, da se doka-
žeš, po mogućnosti uradiš nešo barem tako
dobro ako ne i bolje. Za mnoge je to poče-
tak kraja jer pretenzija ume da bude “smr-
tonosna”, što se nama u ovom slučaju nije
desilo jer smo imali snage i načina “to re-
invent ourselves”.
Figurativno i u stvarnosti, što se branilo?
Branili smo pravo na različitost, pravo
na odmak od socijalističkog kolektivizma,
pravo na rušenje tabua i pravo na izazov od-
nosno postavljanje pitanja, kako sebi sami-
ma tako i društvu u celini. Na primer, cela
ta priča s pravoslavljem i religijom uopšte
za mene je na neki način, osim provokaci-
je bila upravo to – pitanje upućeno i sebi i
društvu: A šta ćemo s ovim? Iako nisam re-
ligiozan, osećao sam da guranje pod tepih
nikako ne može izaći na dobro. Također, to
pitanje sa ćirilicom na omotu svakako je
govorilo o određenoj šizofrenosti društva,
bio je svojevrsni skandal upotrebiti ćirilicu
na rock and roll ploči dok je, s druge stra-
ne, to bilo prvo pismo koje smo učili u školi.
Je li taj album bio trenutak kad ste se
nužno morali osjećati važnima?
Rekao bih da smo bili ponosni jer smo
bili svesni da smo napravili nešto drugači-
je, a što se tiče “važnosti” ceo život bežim od
toga da se osećam “važnim”. Mislim da je
ta “važnost” udobna, samouljuljkujuća ali
u isto vreme pogubna i nadovezuje se na
ono o čemu sam pričao; vrlo brzo se izgubi
humor i preraste u pretencioznost.
Puno godina kasnije je utvrđeno kako
je taj album bio prvi koji je metaforički
predvidio raspad Jugoslavije (“Poslednji
dani”, “Igrale se delije”…). Koliko je istine
u tome, gledano s vaše strane? Kako ste vi
to doživljavali tada, a kako sada?
Mi, ili bolje da govorim u svoje ime, ja
nisam radio tu ploču s idejom da govorim o
Jugoslaviji i da se mnogo bavim politikom,
ali rekao bih da je ova ploča neka vrsta
predskazanja tog raspada, jer iako mislim
da je Jugoslavija imala smisla, shvatao sam
i da kao društvo nismo dovoljno zreli i da
smo već uveliko krenuli stranputicom.
Je li istina da ste tim albumom namjerno
htjeli staviti na kušnju uši svih onih koji su
vas počeli obožavati s prvim albumom?
Je li to bio najveći trik koji su Idoli htje-
li izvesti?
 1 ca znao da smo napravili nešto posebno i s
DEČKO KOJI
OBEĆAVA
1) Idoli - fotosession za
potrebe albuma Odbrana i
poslednji dani.
(2) S bendom Ljetno kino;
kroz koji mjesec im izlazi
live album. (3) Divljan
1982. godine.
3 van, a s druge veliki entuzijasta, pi-
FOTONA OTVORU: JURICA GALOIĆ/PIXSELL; NA OVOJ STRANI: GORANKA MATIĆ; WALTER SIROTIĆ; BRIAN RAŠIĆ
Ne, ali hteli smo da svoju publiku “spre-
mimo na sve” odnosno da se, posle Mini
LP-ja i Paket aranžmana koji su već i sami
stilski i tematski različiti, pokažemo u još
jednoj inkarnaciji. Te promene su pritom
dolazile sponatano, intuitivno i dolazile su
sa pesmama a ne kao plod prethodnih fi-
lozofskih rasprava ili velikih marketinških
strategija. U slučaju Odbrane, to su bile
pesme “Maršal je moj bog” i “Isus je naš
maj”, prvu sam napisao ja, a drugu Šaper,
sve ostale ideje su se nadovezale na to i
došle su kasnije tokom snimanja albuma.
Jeste li bili zadovoljni albumom kad ste
ga snimili?
Da, bio sam veoma zadovoljan, verujem
da se i ostatak benda tako osećao. Sećam se
da sam ga bezbroj puta preslušao na svom
walkmanu, što se dešavalo samo kad mi se
nešto istinski dopada. Na kraju, pored svih
nedoumica i tehničkih problema sa koji-
ma smo se suočili kao novopečeni produ-
centi, bili smo, kao bend, prilično u formi.
Iz JNA se vratio bubnjar Kokan Popović, s
kojim smo Zdenko i ja prethodno godina-
ma svirali u grupi Zvuk ulice i što se kaže,
disali kao jedan... Iako se Idoli često po-
minju kao “nesvirački” bend ili kao čudo
nastalo na tri akorda, istina je daleko od
toga. Da Zdenko, Kokan, prethodno Boža,
i ja nismo proveli dane i dane probajući u
vešernici pretvorenoj u prostoriji za probe i
da nije bilo Zvuka ulice, ne bi bilo ni Idola,
barem ne ovakvih kakve danas znamo.
Je li bio zadovoljan izdavač?
To biste morali njih da pitate. Sećam se
da je tadašnji urednik za rock Siniša Škari-
te strane bio vrlo zadovoljan. Na kraju, pri-
hvatili su i ćirilicu i do kraja nas podržali.
Jedino su sugerisali, i to smo prihvatili, da
izbacimo stih “Maršal je moj bog” jer bi to,
kao najveća blasfemija, verovatno zausta-
vilo ceo album. S druge strane, verovatno
bi bili srećniji da je ploča bila komercijal-
nija jer se tiraž u odnosu na Mini LP sma-
njio nekih pet puta.
U ovom slučaju još jednom je potvrđeno
kako je novi val najsvjetliji moment ovdaš-
nje scene. U kakvom vam je sjećanju ostao
Paket aranžman, iz vremena prije nego je
objavljen, ideja da se jednim albumom
predstave tri nova izvođača?
Paket aranžman je bio pomalo “neželje-
no dete”, da ne kažem nužno zlo, za sva tri
benda, na koji smo na neki način morali da
pristanemo. Svi snimci su nastali u studi-
ju pokojnog Enca Lesića i on je bio njihov
2
vlasnik, tako da je mogao da pravi
dogovore s Jugotonom i bez nas. S
druge strane, rekao bih da je svakom
bendu bilo stalo da se nešto objavi pa
makar i zajedno. Naravno, danas mi
je izuzetno drago što je ta ploča izaš-
la i mislim da su ti snimci među naj-
boljima koje smo napravili, ne na-
ravno po tehničkom kvalitetu, nego
pre svega po atmosferi i autentično-
sti. Uostalom da Enco nije otvorio
svoj studio 1979. i da nije bio takav
kakav je bio, s jedne strane poslo-
tanje je kako bi se naše muzičke pu-
tešesvije odvijale. Sto se tiče novog
talasa kao pravca, kao što sam već
u ranijim intervjuima govorio, mi
kao glavni akteri bilo smo dovoljno
odrasli da budemo svesni situacije i
racionalizujemo svoje ideje, a opet dovoljno
mladi da se ne bojimo eventualnih posledi-
ca. Jer ne smemo zaboraviti da su mnogo
tema koje je novi talas načeo bile u to doba
politički i društveno škakljive.
Iste godine je snimljen i film redatelja
Miše Radivojevića “Dečko koji obećava”,
u kojem je također društvo iz Paket aran-
žmana. Koliko je taj film pomogao u eta-
bliranju nove scene, je li on bio znak da
novi val ne obuhvaća samo glazbu, nego
da ima i širi kontekst?
Možda grešim, ali mislim da je taj film
dobio na značenju u godinama koje su do-
lazile. Daleko od toga da sam ga smatrao
nevažnim i da mi nije imponovalo što se
pojavljujemo u “pravom” filmu. Nevero-
vatno je i da se glavni lik zove Slobodan
Milošević koga udarac veslom u glavu od
strejtaša pravi pankerom. No tada mi se
sve to činilo pomalo veštački iskonstruisa-
nim, nije mi se dopadalo što ga je režirao
Miša Radivojević, čovek u “srednjim godi-
nama”, niti što glavnu ulogu igra Aca Ber-
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 67
 VLADA DIVLJAN
ček, koga nikako nisam video kao panke-
ra, što je najveći deo ekipe, ako izuzmemo
Nebojšu Pajkića, tada urednika spoljnog
programa u SKC-u, bio “u drugom filmu” u
odnosu na nas muzičare. Drugim rečima,
želeo sam da to radi neko od nas, neko ko
je mlađi i pre svega insajder, a u filmu je to
jedini bio Koja, kompozitor i jedan od glav-
nih glumaca. Pitanje je takođe i koliko je
novi val imao širi kontekst, koliki je značaj
imao van urbane muzičke scene i omladin-
ske štampe. Šire gledano, ako zanemarimo
uticaj koji je neosporno imao pa i još uvek
ima na tu, nazovimo je, “urbanu scenu”,
sve je ostalo po starom. I dalje su Dugme i
Čorba prodavali najviše ploča, narodnjaci
nezadrživo nadirali, a sadržaji bliski rural-
nom i “srednjem putu”, odnosno middle of
the road bili daleko najpopularniji.
Je li vas iznenadila i možda pomalo upla-
šila popularnost koju je postigao Mini LP?
Ne, naprotiv, obradovala nas je. Zapra-
vo iznenadila jeste, ali prijatno, ali uplaši-
la definitivno ne.
Jeste li planirali ozbiljno se baviti glaz-
bom kad ste ga snimali?
Ja sam planirao da budem profesional-
ni muzičar od svoje desete godine, takore-
koć oduvek. Nekako sam, duboko u sebi,
u to i verovao uprkos upozorenjima rodi-
telja i ostalih “objektivnih” pokazatelja.
Imao sam i tzv. back up, to je bila škola i
kasnije studij geologije, ali sam sebe uvek
zamišljao kao ovo što jesam. Potpuno su
netačne, barem što se mene tiče, razne ro-
mantične i budalaste storije, koje još uvek
kruže internetom, da sam neposredno
pred nastanak Idola “naučio tri akorda na
gitari” da bih mogao da izigravam muziča-
ra. Zapravo, činjenica da se Šaper i Krstić
prethodno nisu bavili muzikom i da nisu
svirali ni jedan od instrumenata, mada
se Srđan kasnije, baš na Odbrani, prilič-
no dobro snašao na synthu, bila je veoma
privlačna i intrigantna za novinare i oni su
je proširili na čitav bend. Na kraju, Idoli su
sve svoje ploče odsvirali sami, kako je i pot-
pisano. Uostalom, Zdenko Kolar, Kokan
Popović i ja, ekipa koja je snimila i Odbra-
nu, još smo 1977. mesecima svirali pod
ugovorom svako veče u jednom od tada
najprestižnijih klubova u Beogradu.
Idemo na Čokoladu, je li to bila namjerna
provokacija u glazbenom smislu ili vraća-
nje u komercijalne vode i želja da se posti-
gne uspjeh kao s Mini LP-jem?
Čokolada je, na žalost, ispala dosta dru-
gačija nego što sam ja to planirao, no za
to ne krivim nikoga drugoga do sebe sa-
moga. Na kraju krajeva, za razliku od svih
predhodnih, i mojih kasnijih izdanja, ovde
smo kalkulisali, baš smo želeli da napravi-
mo ploču koja će nas vratiti na vrhove ma-
instream lista i pomoći nam da zaradimo
nešto više novca. Muzički gledano, treba-
68 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
NIJE BILO
SUMNJE
“Planirao sam
da budem
profesionalni
muzičar od svoje
desete godine,
takoreći oduvek.”
lo je da bude mnogo više camp, a mnogo
manje middle of the road nego što je ispa-
lo. Ali mi je rad u prestižnom londonskom
studiju Eden, u kom je sve zvučalo dobro,
ako tako može da se kaže, prilično razmek-
šao kriterije. A ruku na srce, na toj ploči
ima najmanje mojih pesama, osim pesama
“Radostan dan”, “Ja sam tu” i “Vetar i za-
stave”, uglavnom se pojavljujem kao aran-
žer i autor nekih od refrena ili delova tek-
sta. Naime, posle Odbrane sam se bacio na
polaganje zaostalih ispita i rad na diplom-
skom na geologiji jer je upisivanje postdi-
plomskih studija bilo jedini način da od-
ložim dolazak u JNA. Da se vratim na
finansijski momenat, čija se važnost u “ro-
mantizovanim” pričama o rocku često pre-
viđa. Daleko od toga da je novac bio pre-
sudni momenat ili glavni motiv u mom, a
rekao bih i bilo kome članu Idola, bavljenju
muzikom, ali je činjenica da su nam se fon-
dovi posle Odbrane u priličnoj meri osuši-
li, da ne kažem presahli jer ne smemo za-
boraviti da se prodala pet puta manje nego
Mini LP.
O Šest dana juna se obično nekako malo
priča, po čemu ga vi držite značajnim?
Šest dana juna je praktično moj prvi sa-
mostalni LP, a izašao je pod imenom Idola
pre svega zato što je Jugoton, uglavnom iz
finansijskih razloga, na tome insistirao.
Na snimanju su učestvovali svi dotadaš-
nji članovi Idola osim Krstića, s kojim više
nisam želeo da radim. Uostalom, to je bilo
i fizički nemoguće jer je on je tada bio u
JNA i Kokana Popovića, koji je odlučio da
se bavi sopstvenim projektima. Bubnjar je,
na moje veliko zadovoljstvo, bio Ivan Piko
Stančić, koji je prethodno više nego us-
pešno producirao Mini LP. Gitare je, osim
mene, svirao i Dragoslav Gagi Mihailović,
koji je par godina kasnije s Milanom Mla-
denovićem osnovao Katarinu II, preteču
EKV-a. To je istovremeno bila i poslednja,
proširena i veoma ambiciozno zamišlje-
na postava Idola koja na žalost nikada nije
zaživela, očigledno nam nije bilo suđeno.
Da se podsetimo, LP Šest dana juna je so-
undtrack iz istoimenog filma čiji je finan-
sijer bio Jugoton i morao sam da ih poslu-
šam, kao što sam morao da s ploče skinem
i nekoliko, po meni vrlo dobrih, instrumen-
talnih tema jer je novi urednik za rokenrol,
Vojno Kundić (Siniša Škarica je u među-
vremenu postao glavni urednik) smatrao
da će višak instrumentala uplašiti publi-
ku. Na taj kompromis nije trebalo da pri-
stanem, ali sam se, posle snimanja koje se
prilično odužilo, dosta umorio i nije mi bilo
do preganjanja s Jugotonom. Jedva sam
dočekao da “zapalim” na zasluženi višeme-
sečni boravak u Americi tako da se tu priča
o Idolima kao bendu definitivno završava.
Smatram ga značajnim jer na njemu ima,
da budem neskroman, par dobrih pesama
(“Ona to zna”, “Ljubavi”), a tu je i moj prvi
i jedini naručeni narodnjak (“Ja je zovem
meni da se vrati”) koji je među ljubiteljima
narodne muzike doživeo priličan uspeh i
razne obrade i dan danas se svira po kafa-
nama. I na kraju, dopada mi se kako smo
odsvirali celu ploču.
Filmska glazba oduvijek vas je privlačila.
Što ste u njoj vidjeli privlačno, s obzirom
na to da je za razliku od sviranja u bendu,
toj glazbi namijenjena pozadinska uloga?
Jednostavno obožavam muziku, od na-
rodne, izvorne naravno, do klasične, od vo-
kalne preko vokalno-instrumentalne do
instrumentalne, da ne nabrajam. Film-
FOTO: RUDI URAN
sku i uopšte tu takozvanu primenjenu mu-
ziku volim i zbog tih raznih ograničenja
koja ti se neminovno nameću, od toga
da radiš po zadatku, da ti nisi glavni već
samo deo, uglavnom veoma bitan, jednog
mnogo većeg sistema, preko toga da moraš
da misliš o vremenu u kome se radnja de-
šava, prilagođavaš se čitavom nizu raznih
drugih stvari - dijalogu, zvučnim i video
efektima, vremenu koje imaš da razviješ
muzičku temu - od par sekundi do više
minuta, načinu na koji je snimljen, odno-
su svetla i tame, pokretu kamere, budže-
tu... Dakle moraš da uključiš mozak i paziš
da sve vreme ostane ne samo uključen, već
i veoma dobro “naštiman” boreći se s ra-
znim “zamkama”. Naravno, veoma je bitno
sa kim radiš, kakav je pre svega režiser ali
i ostali iz ekipe. I kad imaš sreće da radiš
s pravim ljudima, a ja sam je, čini mi se,
relativno često imao, taj rad je prava mi-
lina i zapravo ti ostavlja dosta mogućno-
sti za kreativnost, eksperiment, pokušaj
da deluješ na podsvest gledaoca. Jer ljudi
često nisu ni svesni zvukova koje čuju, po-
staju svesni tek kada tu muziku iznenada
isključiš... Mene sve to jednostavno ispu-
njava, uzbuđuje i odmara od onoga čime
se inače bavim, a to je rad s bendom i svi-
ranje u bendu.
Kako možete opisati vaš period života u
Sydneyu? Što je bilo dobro, a što loše?
Hmm, odakle da krenem? Da sam malo
vredniji, bar kada je pisanje u pitanju, ve-
rovatno bih o svom životu u Australiji na-
pisao knjigu jer bilo je, pre svega, druga-
čije. Nije bilo lako, dapače, morao sam da
počnem od nule, da krenem ispočetka. To
je bilo i najbolje i najgore, zapravo bilo bi
fantastično da sve to vreme nisam morao
da zarađujem, dakle borim se za egzisten-
ciju. A kada si freelancer - kada te ne čeka
nikakav koliko-toliko siguran posao, niti
poznaješ bilo koga tko bi u tome mogao da
ti pomogne - nije nimalo jednostavno. Na-
ravno, imao sam svo to muzičko iskustvo
koje niko ne može da ti oduzme, ali pone-
kad bi mi se učinilo da mi i to iskustvo više
odmaže nego pomaže. Možda je najsvetlija
tačka moja jednoipogodišnja specijalizaci-
ja na veoma prestižnoj filmskoj akademiji
AFTRS, gde sam završio dizajn zvuka, ali
i koponovao muziku za više kratkih filmo-
va. Neki od njih, kao i moj rad na njima su
bili zapaženi i višestruko nagrađivani na
festivalima u Australiji i šire. Bio sam čak
nominovan za AFI Award (ekvivalent au-
stralijskog Oscara) za sound design u krat-
kom filmu The Drip (Kapljica) režisera
Nicka Tartara.
Što vas je “povuklo” da se vratite? Primje-
ra radi, Johnnyja Branimira Štulića oči-
gledno ništa ne može privući natrag.
Živeo sam u Sydneyu šest godina, ali
sam otišao sa idejom da ostanem mesec
dana. Dve stvari su me toliko dugo zadr-
žale: ljubav i rat. Pošto je ljubav prestala,
a srećom i rat, vratio sam se. Iako veoma
volim Australiju i mislim da sam tamo
dosta naučio i što se muzike tiče, naročito
filmske, mislim da je moje mesto ovde, na
jugoistoku Evrope.
Zanimljivo je da ste se albumu Odbra-
na i poslednji dani vratili s Vlada Divljan
Old Stars Bandom i da je B92 1996. obja-
vio taj album snimljen uživo, godinu dana
prije nego ste se odlučili vratiti iz Austra-
lije. Vjerujem da je izvođenje tog albuma
1996. ostavilo na vama snažan emotivni
utisak, s obzirom na vrijeme i događaje.
Da, u pravu ste. To se desilo takore-
ći spontano i veliku zaslugu nosi i Srđan
Gojković Gile koji je u to doba svirao u
mom Old Stars Bendu i koji me je prak-
tično nagovorio na sve to. Također su ve-
liki doprinos dala dva klasičara, moj stra-
ri prijatelj Saša Šandorov i Boris Bunjac, a
ne smemo zaboraviti ni Zdenka Kolara, s
kojim sviram praktično ceo život, i Marka
Moj, kako ga
nazivate, večni
optimizam,
dolazi iz ljubavi
prema životu i
onome čime
se bavim.
Milivojevića najpoznatijeg kao poslednjeg
bubnjara EKV-a. Izuzetno dobre reakcije
kritike i prijem publike me je između osta-
log naveo i da razmišljam o nastavku kari-
jere na Balkanu.
Rambo Amadeus je početkom 90-ih sni-
mio album za djecu, nedavno je dječji
zbor Čuperak s Kojom snimio dječju ver-
ziju “Neukusu treba reći Ne”, no čini se da
ste vi i Srđan Gojković Gile bili pioniri te
ideje da se djeci na edukativan i zanimljiv
način prenese misao rocka. Snimili ste za-
jedno Rokenrol za decu i Rokenrol bu-
kvar krajem 80-ih. Otkud ideja i od čega
ste krenuli?
Desilo se to spontano, kao i većina do-
brih stvari. Ja sam u to doba izdao svoj
prvi solo album Tajni život AP Šandorova
s kojeg je najveći hit bila pesma “Ona radi
u rudniku”, izuzetno popularna i među
decom.Također sam jednom nedeljno sam
pisao i izvodio songove za decu na teksto-
ve Ljubivoja Ršumovića Ršuma. Kako sam
u to doba svirao s Giletom jednog dana
smo, u dokolici, došli na ideju da napravi-
mo rock ‘n’ roll ploču za decu. Odneo sam
par demosa Ršumu kome se to jako dopa-
lo i zahvaljujući svemu tome nastale su te
dve ploče i pozorišna predstava, koja se u
pozorištu Boško Buha igrala preko dve go-
dine iz nedelje u nedelju. Primetili smo još
tada da deca sve više slušaju narodnu mu-
ziku i želeli smo da im ponudimo alterna-
tivu. Tadašnja deca su danas mladi ljudi i
izuzetno mi je zadovoljstvo kada mi kažu
da su s Rokenrol za decu prešli pravo na
Odbranu.
Zajedničku poveznicu ste pronašli i s
Maxom Juričićem, za koji mjesec vam
izlazi i zajednički live album. Kako je došlo
do suradnje Vlade Divljana i Ljetnog kina?
Max i ja smo prijatelji već više od tride-
set godina i dosad smo već u par navra-
ta sarađivali. Izuzetno mi je prijao rad sa
grupom Le Cinema koju su osim njega či-
nili i Piko Stančić (bubanj) i Marino Pela-
jić (bas) – ritam sekcija grupe Film. Maxu
se jako dopala pesma “Najlepša” (s albuma
Sve laži sveta) i želeo je da napravi letnji hit
u Hrvatskoj sa svojim bendom Ljetno kino.
S druge strane, meni se dopalo kako Ljet-
no kino zvuči, ta neobična kombinacija in-
strumenata (ukulele, klarinet, udaraljke).
Bez velikih pretenzija, snimili smo ‘‘Naj-
lepšu” a potom u proširenom sastavu Ljet-
no kino Big Band i još tri pesme. Moram
priznati da sam veoma zadovoljan tom sa-
radnjom, ja sam doneo pesme a Max vrsne
muzičare. Najdraže mi je što smo prime-
tili, svirajuci koncerte, da je EP privukao
mlade ljude koji na te nove pesme reagu-
ju uglavnom bolje i glasnije, nego na stare,
proverene hitove Idola.
Meni je izvrstan vaš posljednji EP s Ljetno
kino Big Bandom 4 godišnja doba, jedan je
od najtoplijih i najpozitivnijih uradaka po-
sljednjih godina. Odakle izvire taj vaš, na-
zovimo ga, vječni optimizam?
Pre svega, hvala na komplimentu. Naj-
više iz ljubavi prema životu i onome čime
se bavim, kao i iz činjenice da sam našao
svoju ‘‘drugu polovinu”, o čemu govori
“Samo jednu ljubav imam”. To su zapravo
pesme nastale u različitim periodima koje
su lepo legle kao celina. Sigurno da su za
to vrlo zaslužni Max i njegova “rukom bi-
rana” ekipa, ljudi sa kojima radi godina-
ma a to su Vlade (klarinet), Buki (bubanj),
Kuzma (harmonika), Marino (bas), Surka
(beatbox), Stane (čelo) i Gonzo (udaraljke),
koji je napravio i odlične video klipove za
sve četiri pesme. Mislim da ovaj optimizam
o kome pričate dolazi do izražaja i zato što
se rock autori danas uglavnom bave “mrač-
nijim” temama, što je razumljivo s obzirom
na to kakva su vremena, ali ne smemo za-
boraviti da život ima i lepe strane.
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 69
OSLOBOĐENJE

SAMA
SMITHA
Od pomoćnog konobara u londonskoj zalogajnici
do pop kralja slomljenih srca. Sad se napokon
može nasmiješiti. Tekst Patrick Doyle

T
EŠKO GA JE PREVIDJETI: KRUPA N
muškarac visok 190 cm u plišanom,
tamno plavom Armanijevom sakou, sa
srebrnim naušnicama u obliku križa (nje-
gov zaštitni znak), za sobom ostavlja njež-
ni miris parfema Bleu de Chanel. Ako vas
zagrli, parfem vam ostane u nosnicama. “Moja je baka
uvijek nosila Chanel No.5”, kaže. “Zbog nje sam odabrao
Chanel.” Vedra je večer, za Samom se okreću glave dok
hoda otmjenim londonskim kvartom Knightsbridge. Ne-
koliko koraka ispred hoda njegov zaštitar, visoki brada-
ti tip zvan Adi s kojim se ne valja zafrkavati. Hodaju sli-
kovitom ulicom Motcomb, na putu do Samova frizera.

F O T O G R A F I JA : T H E O W E N N E R

70 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 71
 SAM SMITH
“Ovo je moja ulica iz snova”, kaže. “Kuće
su nevjerojatne, sve je čisto, podsjeća na
atmosferu iz romana Charlesa Dickensa.
Možda si jednog dana ovdje kupim kuću,
nakon četvrtog albuma.”
Skrećemo iza ugla i izbijamo na promet-
nu ulicu s mnogo dućana, punu ljudi koji u
posljednji čas obavljaju kupovinu. Ovdje ih
još više prepoznaje Smitha. “Jesi li to ti?”,
pita ga čovjek u odijelu, s iPhoneom u ruci;
Smith klimne glavom pa se rukuju. Minu-
tu poslije, prilazi mu mladi otac: “Znam
da je otrcano, ali – može li se moj sin foto-
grafirati s tobom?” Smith pristaje i pozira
sa zabundanim dječakom, a onda nas Adi
usmjerava dalje.
22-godišnjem Smithu ovo je jedna od
rijetkih prigoda da šeće Londonom, ot-
kako je postao možda i najveća nova me-
đunarodna pop zvijezda. “Prije tri mjese-
ca ovuda sam hodao bez problema”, ističe.
Zastaje na uglu kod Harrodsa, luksuzne
robne kuće koja se prostire na
18.000 kvadratnih metara. Po-
sjećuje je još od djetinjstva. Ek-
Jacksonom”, ali se kostriješi zbog usporedbi: “Živcira me što
sterijer je osvijetljen ljudi ne mogu probaviti dvije pop zvijezde koje ne izgledaju
kao Golden Nugget u
Vegasu, optočen svje- kao uobičajene pop zvijezde.”
tlima, s nekoliko gole-
mih izloga.
“Nije li nevjerojatno?”, kaže i upija
atmosferu.
“Nije nevjerojatnije od tvog glasa”, uba-
cuje se muškarac srednjih godina s vu-
nenom kapom na glavi. Čini se da nas je
prisluškivao. Smith se hihoće; prelazimo
preko ulice, a čovjek dodaje: “Priča se da će
zbog tebe Adele ostati bez posla!”
U posljednje mu vrijeme ovo često go-
vore. Ubrzava korak i nervozno se smije:
“Jesi li ga čuo?” Otkako se prošle godine
probio jednostavnom, ali epskom “Stay
With Me”, nazivaju ga muškom inačicom
Adele. Lako je zaključiti zašto – oboje dola-
ze iz Velike Britanije, imaju sjajne glasove,
pjevaju o slomljenim srcima i ne izgleda-
ju kao da su izašli iz Disneyeva laboratori-
ja. Smith Adele naziva svojim “Michaelom
Jacksonom” – obožava je od svoje 16. godi-
ne – ali naglašava: “Različiti smo i bojim
se da će je stalne usporedbe razljutiti.” Do-
daje: “Smeta me što ljudi ne mogu proba-
viti dvije pop zvijezde koje pjevaju o svo-
jim emocijama i pritom ne izgledaju kao
sve druge pop zvijezde.”
Prije nekoliko godina Smith je radio u
obližnjoj zalogajnici, u dijelu grada u kojem
su smještene financijske institucije. Bio je
pomoćni konobar i za večeru jeo ostatke
ribe s prženim krumpirićima. Kad bi imao
slobodnu večer, kaže, sjedio bi kod kuće i
72 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
trusio bocu vina skupljajući hrabrost da
sam ode u neki od gay barova. Svoju osa-
mljenost opisao je u “Stay With Me”, pje-
smi s gospel ugođajem u kojoj progovara
o posljedicama seksa bez emocija. “Imao
sam mnogo veza za jednu noć”, prizna-
je. “Sprijateljio sam se s nekim sumnjivim
ljudima s kojima se više ne družim.” U isto
vrijeme zaljubio se u oženjenog muškarca.
Nekoliko pjesama sa Smithova debitant-
skog albuma, In the Lonely Hour – na pri-
mjer, “I’ve Told You Now” koja progovara o
situaciji u kojoj je otvorio dušu nekom pre-
vrtljivcu – detaljno opisuju upravo taj lju-
bavni brodolom. “Lani sam se zaljubio u
heteroseksualnog lika koji mi nije uzvra-
tio ljubav”, tvrdi Smith. “Bio sam taocem
vlastitog uma.”
Lonely Hour postao je hit na Top 10 lje-
stvicama u cijelom svijetu i prodao se u više
od 3,5 milijuna primjeraka. Bio je nomini-
ran za šest Grammyja, uključujući katego-
Smith naziva Adele “svojim Michaelom
rije za “Najboljeg novog izvođača” i “Album
godine”. Osvojio ih je četiri - za izvođača,
pop album, pjesmu i snimku godine. Tur-
neja je odavno krenula, a uskoro se spre-
ma za koncerte u Europi, Novom Zelan-
P
du i Australiji.
OSTAO JE DIJELOM SVIJE-
ta o kojem je sanjao još kao
dječak – bio je dijete koje
je voljelo scenu i odrasta-
lo u ruralnom dijelu Engle-
ske. Danas razmjenjuje sms-ove s Ri-
hannom. (“Jebeno je obožavam.”) Pjevao
je s Bonom, Sealom i Chrisom Martinom
na nedavnom humanitarnom koncertu
Band Aida, u organizaciji Boba Geldofa.
(“Bilo je nadnaravno... A Seal je nevjero-
jatno mišićav.”) Pozvan je na tulum povo-
dom 25. rođendana Taylor Swift. (“Do-
pustila mi je da u ruke primim njezin
Grammy”), gdje je s Jay Z-jem i Beyoncé
raspravljao o najboljim pariškim restora-
nima. Večeras je malo pod stresom jer još
nije odgovorio na e-mail Eltona Johna.
Swift je od početka bila Smithova oboža-
vateljica. Prisjeća se kako ga je početkom
prošle godine pozvala da joj se pridruži na
pozornici londonske O2 Arene. “Nikada
neću zaboraviti trenutak kad sam stajala
na pozornici, tijekom tonske probe, i čeka-
la da izađe Sam. Bend i ja u svojim smo ga
in-ear monitorima čuli kako pokraj pozor-
nice pjeva u mikrofon”, kaže. “Svi su stali
ukopani i pogledali me: ‘Ma čekaj malo.’
Bili smo totalno osupnuti jer uživo zvuči i
bolje nego na snimkama.”
Beyoncé mu je nedavno rekla da ima glas
“mekan kao maslac”. “Svi pjevači imaju
onaj trenutak u kojem puni glas prelazi u
falset, kad im glas napukne”, kaže Smit-
hov kolega tekstopisac, Jimmy Napes. “Ali
Samov je glas toliko suludo visok da je pu-
canje nemoguće. Tonove koje većina ljudi
pjeva u falsetu on pjeva punim glasom,
snažno. Ima nevjerojatno rijedak talent.”
Sat vremena poslije, Sam izlazi iz salona
s tek mrvicu kraćom kosom. Odlazimo u
njegovu ulicu iz snova i sjedamo na terasu
bara, ispod svjetlećih, ljubičastih pahulja.
Naručuje svijetlo pivo. U prolazu se zau-
stavlja Napes, veseli 30-godišnjak u kož-
noj jakni. Ne može ostati dugo; žena mu
je pred porodom.
Napes pita Smitha
hoće li djetetu biti
kum, a Smith iza-
zov prihvaća ozbilj-
no. “Mnoge ću uznemiriti tim krstitkama”,
kaže. “Čak i ako bude zakazan koncert, ot-
kazat ću ga. Beba će uz mene postati gay.”
“Stavit ću ga u nosiljku na prsa i odvesti
u G-A-Y”, šali se Napes.
“To je gay bar”, kaže Smith. Napes doda-
je: “Ako nije bilo dovoljno jasno.”
Uskoro se pojavljuje još ljudi iz Smithove
ekipe, uključujući njegova tri menadžera,
19-godišnju sestru Lily i cimericu Tiffany,
elegantnu brinetu s kojom se druži od svoje
pete godine. Smith i Tiffany već četiri godi-
ne žive zajedno, a nedavno su se preselili u
stan u istočnom Londonu iz kojeg puca po-
gled na Temzu. U svom se stanu voli dugo
brčkati u kadi i slušati Lanu Del Rey. Više
se ne viđaju tako često – nekoć bi se vra-
tili s posla, jeli pileća krilca i gledali Izgu-
bljene. Zajedno su gledali kraljevsko vjen-
čanje na velikom ekranu u Hyde parku, sa
smiješnim šeširima na glavi. “U pet uju-
tro, strusili smo bocu crnog vina pa nam je
pozlilo”, kaže Smith. “Prespavali smo veći-
nu vjenčanja.”
Smith, sestra Lily i 18-godišnja sestra
Mabel, za Badnjak su izradili iste tetova-
že: na zglobu su tetovirali rimski broj tri
koji označava njihovu povezanost. (I tata
je htio tetovažu. “Odgovorili smo ga. Samo
bi pokvario stvar”, kaže Lily. Smith odobra-
vajući kima.)
Cijela ekipa ulazi u elegantne crne kom-
bije koji ih voze u Gymkhanu, jedan od po-
najboljih londonskih indijskih restorana
 smješten u kvartu Mayfair, gdje će nesluž-
beno obilježiti Smithovu uspješnu godinu.
“Ovo je kao Posljednja večera”, kaže Smith
namještajući se za kvazi-ozbiljnu fotogra-
fiju na kojoj sjedi u sredini stola, u jednoj
od privatnih prostorija restorana. Naruču-
je “Ooty Town Gimlet”, izrazito slatko alko-
holno piće s đumbirom ukrašeno ružinim
laticama – nakon njega još šestero ljudi na-
ručuje isto. Također naručuje crno vino za
sve. Dok diksilend bend svira jazz, konobar
iznosi tanjure s večerom od sedam sljedo-
va, između ostalog, šiš-ćevape
i vindaloo gulaš od veprovine.
Kad Smith izađe u grad, ne
postoje granice. (Večerašnji će
račun biti toliko visok da će se
predstavnik diskografske kuće
požaliti: “Pregazio sam budžet.
Ubit će me zbog ovoga.”) Na
zaslonu svog iPhonea ima fo-
tografiju na kojoj pozira uz
guzicu striptizete. Kad je u lip-
nju 2014. album predstavljen
u SAD-u, Smith je slavio uz
runde martinija i tekile. Na
podu hotelske sobe se “kopr-
cao kao riba”, dok ga
je prijatelj polijevao
vodom Fiji. “Idući Kakav glas
sam dan nastupio
kod Lettermana. Gore: u Londonu,
rujan 2014.
Izgledao sam kao da
Desno: s Lorde,
visim o niti”, kaže.
Karlie Kloss, Swift
Swift se prisjeća i Jessie J
kako je sa Smithom (s lijeva) na
u studenom pohodi- dodjeli nagrada
la American Music AMA, 2014. “U
Awards. “Bili smo sebi nosi nešto
u prvom redu i uži- čisto”, kaže Swift.
vali u nastupu Ari-
ane Grande”, kaže.
“Oboje uživamo gledajući nastupe drugih
umjetnika. Na kraju je zaplesala na zbilja
seksi i kul način, a Sam i ja smo povikali:
‘To, mala, to!’, pogledali se i umrli od smi-
jeha. Imala sam osjećaj da ćemo zauvijek
ostati prijatelji.”
Smith ima velike planove za američ-
ku turneju. Tijekom večere priznaje da u
Orlandu želi posjetiti zabavni park “Wi-
zarding World of Harry Potter”; u Atlan-
ti želi otići u Magic City, slavni striptiz
klub. (“Žao mi je striptizeta jer sam na
neki način feminist – želio bih ih ogrnuti
FOTO: GULIVER/REX; GULIVER/GETTY IMAGES
jaknom”, kaže. “Ali ne možeš sve uzimati
tako ozbiljno.”) Za zabavu nakon koncer-
ta u Madison Square Gardenu zakupili su
klub Skylark, ali predomišlja se. “U Boom
Boom Roomu je tako zabavno. I to je gay
klub! Ondje su se Beyoncé i Solange posva-
đale. Da možda odemo onamo? Hajdemo.”
(Na kraju ipak ostaju pri Skylarku.) Kaže
da ne želi otići iz Vegasa bez da pogleda
nastupe pop zvijezda. “To se zove trostru-
ka prijetnja – pogledaš Cher, onda Celine
Dion, a onda Britney.”
“Britneyin je nastup grozan”, kaže jedan
od članova ekipe. “Zaista otužno.”
Smith ne mari: “Moj najdraži Britneyin
album je Blackout. Na njemu se još osjeća
njezina prisutnost. Borila se za nešto. Što
god to bilo, borila se. Volim i Circus. Uvijek
si govorim: ‘Ako je Britney preživjela 2007.,
i ti ćeš ovo preživjeti.’”
Razgovor se okreće ka Grammyjima
(razgovor je vođen prije dodjele). Proš-
le je godine prisustvovao ceremoniji i ve-
ćinu se vremena dosađivao. “No tijekom
Beyoncéinog nastupa, izgubio sam glavu”,
tvrdi. Smith je “100 posto” siguran da će
mu ove godine upravo ona preoteti nagra-
du za “Album godine”. Njegovi se menadže-
ri ne slažu. “Ne bih rekao da to itko smatra
ozbiljnim albumom”, kaže jedan od njih.
“Ali zaslužuje nagradu više od mene”,
kaže Smith koji pod tušem često pjeva
“Drunk in Love” i zna cijelu koreografi-
ju iz spota. “Bilo bi me sram da ga dobi-
jem umjesto nje. Da ga dobijem, darovao
bih joj ga.”
Smith je odrastao u 400 godina staroj,
komfornoj ružičastoj kući s bazenom u
Great Chishillu, seocetu pokraj Cambrid-
gea. Njegova je majka bila burzovna agen-
tica u Tullet Prebonu, velikoj tvrtki uvršte-
noj na londonsku burzu. S ponosom odaje
da su njegove pra-tetke bile jedne od prvih
brokerica u Londonu. Obitelj je često od-
lazila na putovanja: posjećivali su majči-
ne prijatelje u Abu Dhabiju, ali i putovali
u Španjolsku i Italiju. (“U djetinjstvu sam
obožavao Toskanu”, kaže Smith.) Njegov
otac, osobni trener koji je radio pola rad-
nog vremena, često je ostajao kod kuće i
odgajao djecu. “Tijekom života imao sam
jak ženski utjecaj”, priznaje mi idući dan.
“Mama i sestre su izrazito snažne žene. Bio
sam okružen najboljim prijateljicama. Mi-
K
slim da je u meni jača ženska strana.”
AD JE IMAO DEVET GO-
dina roditelji su mu kupi-
li rabljeno pojačao i mi-
krofon. Dok je tata kuhao
ručak, Sam bi sjedio na sofi
u dnevnoj sobi i uz pratnju pjevao hito-
ve Johna Legenda, Nore Jones, Britney i
Beyoncé. Ponekad, kad bi roditelji organi-
zirali zabave, pred kraj večeri zamolili bi
Sama da nastupi. “Mama i tata bi popili i
rekli: ‘Otpjevaj nam nešto!’” kaže. “Svaki
put kad pričam o ovome, zvuči kao da su
bili nasrtljivi, ali nisu.” U ono je vrijeme
već odlazio na satove pjevanja kod profe-
sionalne jazz pjevačice i
glumio u dječjim inter-
pretacijama predstava
kao što je Rocky Horror
Picture Show. (“Cijeli je
grad brujao o njemu”,
kaže cimerica Tiffany.)
Samovi roditelji pro-
našli su učitelja glume
koji mu je pomogao da
se domogne londonskog
West Enda, gdje je pjevao
u dječjim predstavama i
u zborovima mjuzikala
kao što je Južni Pacifik.
“Prvi sam se put okušao u
tome. Prvi sam put bio u
garderobi gdje bi mi ljudi govorili: ‘Bravo!’”,
kaže. “Navukao sam se na taj osjećaj.”
U 13. godini, kolega iz škole pitao ga je
misli li da je gay. “Okrenuo sam se i rekao:
‘Da’”, kaže Smith. “I sve se promijenilo.”
Smith tvrdi da ga je većina učenika pri-
hvaćala i da je njegovo djetinjstvo “u 80
posto situacija bilo sretno”. U ranim ti-
nejdžerskim godinama napisao je “zbi-
lja emocionalno” ljubavno pismo popular-
nom, umjetnički nastrojenom klincu dvije
godine starijem od njega. Ispostavilo se da
je klinac hetero, ali mu je otpisao dugač-
kim, obazrivim pismom, rekavši Smithu
da ga smatra samo prijateljem. “To me i
danas raznježi”, kaže Smith staklenim po-
gledom. “Ostatak školskih dana pazio je
na mene. Ako bi me netko zadirkivao, stao
bi u moju obranu. A mogao mi je zagorča-
ti život, znaš?”
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 73
 SAM SMITH
Neki su mu i zagorčavali život. Jed-
nom je posudio gumicu drugog učeni-
ka i gledao kako ju je ovaj poslije oprao.
“Rekao je: ‘Ne želim dijeliti gumicu s
gayem’”, kaže Smith. Na trenutak zasta-
je. “Seronja. Nadam se da će ovo proči-
tati.” Drugom prilikom, dok je šetao gra-
dom s tatom, netko se provezao pokraj i
povikao “tetkica”. “Bilo mi je neugodno
zbog tate, mogu misliti kako se on osje-
ćao kao roditelj. Želio sam nekoga ubiti.
Uvijek sam se sramio zbog drugih. Mene
to sve i nije diralo. Jednostav-
no to ignoriraš, shvaćaš?” Iro-
nično, najgori se incident dogo-
dio nakon što se odselio iz svog
gradića: neposredno nakon do-
laska u London, napali su ga jer
je bio našminkan. “Dobio sam
udarac u vrat, doletio je niot-
kuda”, kaže Smith. “Nije mi baš
S
bilo lako.”
MITH JE BIO PRE-
da ni obožavatelj
Lady Gage. Kad je
imao 17, krivotvorio
je ispričnicu u kojoj
je stajalo da je bolestan kako
bi mogao stati u red za karte za
Gaginu turneju Monster Ball u
O2 Areni. “Bio sam u prvim redovima,
odjeven po Gaginoj mjeri!” priznaje. Na-
žalost, iz školskog računala zaboravio
je izbrisati krivotvorenu ispričnicu pa
je završio tri dana u kazni, a i kod kuće
su ga dočekale velike nevolje. “U sekun-
di bih sve ponovio”, tvrdi. “Bez Gage, ne
bih bio ovdje gdje jesam.” Gaga kaže da
joj je saznanje o Smithovu nadahnu-
ću bilo “jedno od najsnažnijih iskusta-
va, kao umjetnici. Ja sam bila Sam. I na
mnoge načine, ja sam i dalje Sam.”
Smith je prošlo ljeto javno priznao da je
gay. Njegova objava nije digla previše pra-
šine, što je možda znak napretka. Njegov
otvoreni stav prema vlastitoj seksualnosti
u nekim je dijelovima gay zajednice naišao
na kritiku: u kolovozu je na blogu Gawker
objavljen članak pod naslovom “Sjeba-
ni gay konzervativizam Sama Smitha”.
Autor je nekoliko Smithovih misli uzeo
na zub, uključujući i njegovu kritiku apli-
kacija za spojeve kao što su Grindr i Tin-
der, ali i izjave: “Morao sam pažljivo izaći
iz ormara – želim da moje pjesme pjevaju
apsolutno svi.” “Ukratko, Smithova je filo-
zofija da želi biti gay, ali ne previše”, napi-
sao je novinar.
“U tim komentarima uopće nije bilo du-
bine”, kaže Smith. “Ja sam romantik. Uz
Grindr i Tinder gubi se dio romantično-
sti. Nečije lice ukloniš s ekrana jednim po-
kretom prsta. Tipovi u koje sam se zalju-
bljivao nisu najljepši na svijetu. Da sam ih
74 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
vidio u aplikaciji, jednostavno bih ih uklo-
nio s ekrana.”
“Ne znam što pokušavam postići, ali
nešto ipak pokušavam, shvaćaš?”, doda-
je. “Pokušavam promijeniti gay zajednicu,
oduvijek sam tvrdio isto: želim biti pjevač.
Ne bih želio biti samo gay pjevač. Premda
to jesam. Shvaćaš? Progovaraš li ti svaki
dan o svojoj heteroseksualnosti?”
Smithova obiteljska idila počela se ras-
padati tijekom njegovih tinejdžerskih go-
dina. Krajem 2008., kad mu je bilo 16,
Zemlja Sama
Gore: s mlađim
sestrama, Lili (s
lijeva) i Mabel.
Desno: s bivšom
simpatijom, plesačem
Jonathanom
Zeizelom, 2014.
majka je izgubila posao. Ubrzo nakon
toga, u Daily Mailu pojavio se članak s
naslovom da je brokerica dobila otkaz “jer
je previše vremena ulagala u sinovljeve
pop snove”. Pisalo je da je njegova majka,
Kate Cassidy, ostala bez posla kojim je
godišnje zarađivala 500.000 funta zbog
“teške greške” – navodno je zlorabila tvrt-
kino “vrijeme i resurse” kako bi promo-
virala Samovu karijeru. “To nije istina,
100 posto”, kaže Smith. Njegova je majka
na sudu osporila otkaz. “Mama je i dalje
uznemirena zbog toga. Zbilja je uznemi-
rena jer joj to utječe na pronalazak novog
posla.”
Nedugo potom stvari su postale još
gore, kad je obitelj otišla na jednotjedni
odmor u New York. Prvi dan odmora šetali
su ispod brooklynskog mosta kad je jedna
od sestara briznula u plač: vidjela je kako
otac šalje sms poruku drugoj ženi. Tog su
im dana roditelji priopćili da se razvode.
“Nismo imali izbora nego šetati Central
parkom i razgovarati”, kaže Smith. “Sestre
su plakale. Ja sam plakao. Iznebuha smo
se morali nositi sa svim time.”
Na idući će album uvrstiti pjesmu o ra-
stavi. Dan nakon naše večere, tijekom pre-
daha od snimanja spota, pustio mi je dio
pjesme na iPhoneu. “Nikome je nisam pu-
stio”, kaže. “Ovo je samo primjer koliko će
duboko osobne pjesme biti na drugom al-
bumu.” Balada se zove “Scars” i otvoreno je
pismo roditeljima. Drži mi mobitel uz uho:
This is for my mother, from the older
brother of your children, me.
Glad you found your lover,
’cause it wasn’t our father who
made you laugh and happy.
It’s been a long five years, I’ve
cried 1,000 tears, and here we
are after the war.
But we’re so much better now,
the skies are clearer now.
“Sviđa ti se?”, pita me, ugasiv-
ši pjesmu nakon prvog refrena.
“Vrlo je duboka. Pustio sam
je samo članovima obitelji. Pla-
kali su svaki put kad bih im je
pustio.”
Dan prije, Smith je nazvao
razvod “najdražesnijim preki-
dom svih vremena.” Ali
danas govori: “Rekao
sam to da sam sebe
uvjerim. To sam činio
od prvog dana, znaš?
Pretvarali smo se da
smo OK, ali sve nas je
pogodilo.”
S 18 godina Smith
se preselio u London i
počeo raditi u zalogaj-
nici u kvartu u kojem
su smještene financij-
ske institucije. Snimio je pjesmu “Little
Sailor” koja se sad čini kao pretkazanje
(“Willing to do anything if I write a hit
song/And I’ll ride this tide/I’ll put some
makeup on”). Poslao ju je Elvinu Smithu,
pjevaču kojeg je vidio da nastupa prije
Adele. Od pjesme nikada nije bilo ništa, ali
Elvin je postao Smithov menadžer. Ugovo-
rio je suradnju s Napesom, iskusnim tek-
FOTO: SAM SMITH/INSTAGRAM; JONATHAN ZEIZEL/INSTAGRAM
stopiscem. “Na snimci je njegov glas zvu-
čao anđeoski”, kaže Napes. “U prostoriji je
zvučao još bolje. Nevjerojatno.” Zajedno
su napisali “Lay Me Down”, istinitu priču
o poznaniku i smrti njegova djeda; njego-
va je udovica na pogrebu doživjela srčani
udar i umrla za nekoliko dana. Pjesma je
završila u rukama dance pop dvojca Dis-
closure. “Mislili smo da pjesmu pjeva dje-
vojka jer je imao visok glas”, kaže Howard
Lawrence iz Disclosurea. Smitha su uzeli
da otpjeva “Latch”, veselu i nekonvencio-
nalnu rave pjesmu s jazzerskim akordi-
ma. Smith je i dalje radio u zalogajnici, a
pjesma je dospjela na radio. “Razgovarali
smo mobitelom i zajedno slušali pjesmu na
radiju”, kaže Lawrence. U listopadu 2012.
dospjela je na britanske top-ljestvice i ne-
koliko mjeseci provela među Top 40. “Ni
u snu nismo očekivali da će se toliko za-
vrtjeti”, kaže.
Veći dio albuma In the Lonely Hour sni-
mljen je u dva tjedna, otprilike jedna pje-
sma dnevno, u staroj adaptiranoj viktori-
janskoj školi u kvartu St. John’s Wood – u
istom studiju u kojem je Adele snimila svoj
debitantski album. (Smith je surađivao i
s Adelinim skladateljima, Eg Whiteom i
Fraserom T. Smithom.)
Jednog dana, u Napesovom podrum-
skom studiju, Sam i on pisali su pjesme i
ostali bez ideja. Izašli su na pizzu sa skla-
dateljem Williamom Phillipsom i završili
u iskrenom razgovoru o Smithovom sek-
sualnom životu. “Zbilja sam se začudio”,
priznaje Napes. “Rekao je: ‘U redu, pričaj-
mo o tome’, i tako je i
bilo.” Zajedno su na-
pisali “Stay With Me” “Pokušavam promijeniti gay zajednicu.
Želim biti pjevač. Ali, ne bih želio biti samo gay pjevač.
i snimili je samo nekoliko sati Premda to jesam. Shvaćaš? Progovaraš li ti svaki dan
poslije uz jednostavnu pratnju
bubnja, klavira i orgulja. Napes o svojoj heteroseksualnosti?”
se prisjeća kako je Smitha na-
tjerao da stane u različite di-
jelove studija, na drugačijim distancama
od mikrofona, i nebrojeno puta pjeva har-
monije refrena. “Morao je trčkarati uoko-
lo i od vlastitog je glasa stvorio zbor”, kaže
Napes. “Kad smo pritisnuli tipku play,
harmonije refrena su se posložile i znali
smo da je pjesma čarobna. Nikad to prije
nisam doživio. Bio je to poseban trenutak.”
Diskografska kuća pokušala je pjesmu
“odvesti drugim putovima, slali su je ra-
znoraznim ljudima”, kaže Napes. “No mi
smo se stalno vraćali na onaj dan. Govori-
li smo: ‘Pokušajmo prešišati demo.’ Na al-
bumu je na kraju završila demosnimka.”
Smith se u ožujku probio na američko
tržište, nakon što mu je pošlo za rukom do-
govoriti nastup u Saturday Night Liveu –
za praktički nepoznatog momka, to je rije-
dak slučaj. “Kad sam vidjela njegov nastup
u SNL-u, shvatila sam koliko je snažan
njegov dar”, kaže Lady Gaga. “Bila sam s
dečkom, idući sam dan trebala opet kre-
nuti na turneju, a Sam je pjevao ‘Stay With
Me’. Oboje smo doživjeli iskrenu emotivnu
reakciju. Sjećam se, pomislila sam kako je
nesvakidašnje doživjeti tako organsku re-
akciju na modernog umjetnika.”
Iza pozornice u Fox Theatreu u Atlanti,
Smithov je kovčeg otvoren usred prosto-
rije, a na njemu izgužvana plava košulja.
Pokraj kovčega je stolić s grickalicama na
kojem su krekeri sa sirom i žitne pahulji-
ce. “Mrzim nered”, kaže Andrea, Smitho-
va vrckava asistentica, s poda diže omote
od bombona i baca ih u smeće. Smith u ku-
paonici radi vokalne vježbe, a onda izla-
zi kako bi bacio pogled na svoju donekle
skromnu, novu odjeću koju će nositi tije-
kom turneje: pet identičnih košulja s gum-
bima, s bijelim ovratnikom. Naziva ih “po-
prilično svećeničkima”. Jedna je košulja
posve bijela. “U njoj malo izgledam poput
Michaela Bubléa”, kaže.
Turneja je započela u siječnju a Smith
je imao malo vremena za probe. “Zapra-
vo sam potpuno usran od straha”, kaže.
“Turneja se održava po arenama, a imam
tek jedan album. Koji traje samo 35 minu-
ta!” Nastup je upotpunio produljujući neke
pjesme, dodao je one s prethodnog EP-ja i
obradio “My Funny Valentine”.
Napominje članu ekipe da večeras nitko
ne bi smio izaći na piće. “Želim da svi budu
u punoj spremi”, kaže Smith. Večeras ništa
od Magic Cityja. Noć prije njegova je ekipa
otišla na ranu večeru koja je sabotirala nje-
gov pokušaj da konzumira samo sok s čili
prahom. “Nije uopće ukusno”, priznaje.
“Ali da budem iskren, želim izgubiti kile
prije Grammyja.” Smith se nedavno vratio
s odmora u Australiji gdje su ga fotogra-
fi uhvatili na plaži, bez majice. “Ta jebe-
na fotka, strahovao sam da će se dogodi-
ti. Jako sam svjestan svog tijela. Ponekad
sam ponosan što ne izgledam poput dru-
gih pop zvijezda. Ali onda postoje momen-
ti kad pomislim: ‘Uh, da bar imam trbuš-
V
njake poput Biebera.’”
EĆINU ODMOR A PROVEO
je s Jonathanom Zeizelom,
plesačem kojeg je upoznao
na setu spota “Like I Can”
snimanog krajem prošle go-
dine. “Nevjerojatan je. Zbilja je dobro-
hotan i vrlo talentiran. Nevjerojatan je
plesač. I vrlo drag.” Tijekom putovanja
družili su se s lokalnom pop zvijezdom
Ricki-Lee, plesali do šest ujutro i kupali se
goli. (“Poslije smo komentirali: ‘Možda to
i nismo trebali učiniti, ocean je pun mor-
skih pasa.’”)
Smith ne želi pripisivati previše znača-
ja vezi s Zeizelom. “Dopustio sam mu da
prespava u mom krevetu više od tri puta,
a to dugo nisam nikome dopustio.” (Neko-
liko tjedana poslije, glasnogovornik disko-
grafske kuće rekao je da je veza završila.)
Idući dan, tijekom tonske probe, Smith
izgleda napeto. Nervozno hoda pozorni-
com, odjeven u sivu majicu kratkih ruka-
va i majicu s kapuljačom, obrazi su mu ru-
menkasti dok kažiprstom uporno tapka po
mikrofonu. Moli da se ugase svjetla u dvo-
rani i izgleda iživcirano kad se to dogo-
di tek za nekoliko minuta. Pjesmu “Like
I Can” sviraju s pogrešnim početkom, a
bend zaboravlja novi početak pjesme “La
La La”. “Jeste li to uvježbali?”, ispitivač-
ki ih podbada. Član ekipe za miks pultom
govori mu da je sve u redu i da je sve na-
mješteno.
Smith se povlači iza pozornice kako bi
dva sata odspavao i pogledao nekoliko epi-
zoda serije The Real Housewives of Atlan-
ta. Dok razgovaramo u njegovoj gardero-
bi, izražava zabrinutost zbog
publike. “Mjesta su sjedeća, ali
nadam se da će ustati”, kaže. To
se i dogodi, istog momenta kad
Smith, do tada zaklonjen zaslo-
nom, izađe na obasjanu pozornicu. Imao
je pravo: za razliku od mnogih pop pje-
vača koji se muče kako bi tijekom koncer-
ta zvučali kao na snimci, Smithov se glas
čini boljim, kao da pjeva bez gotovo ika-
kvog napora. U publici su djevojke koje
mobitelima slikaju selfieje, ali i elegantno
odjeveni parovi koji su izašli na spoj i čini
se da znaju svaku pjesmu. Razdragano po-
zdravljaju kraj “My Funny Valentine” koju
Smith izvodi a cappella i završava beskraj-
no dugim tonom.
Prije “I’ve Told You Now” priča priču o
večeri kad se napio i svojoj hetero simpatiji
priznao osjećaje. “Jeste li se ikada zaljubili
u nekog komu se niste sviđali?”, pita, a pu-
blika odgovara urlikom. Potpuna je tišina
tijekom izvedbe “Lay Me Down” uz prat-
nju klavira, a kad je završe, publika ustaje
i viče gotovo minutu. Smith napravi korak
nazad, smiješi se i upija atmosferu.
Pola sata poslije, između dvije serije
upoznavanja s fanovima, Smith sjeda na
jednostavnu stolicu postavljenu na poplo-
čani pod. “Ovo je bilo nevjerojatno”, kaže.
“Pao mi je kamen sa srca. Osjećao sam se
mnogo moćnije. Lani smo se nakon zavr-
šetka nastupa preispitivali: ‘Je li im se svi-
djelo?’ Ali večeras smo sišli s pozornice i
rekli: ‘Ma, ovo im se moralo svidjeti.’”
Nakratko zašuti, a onda se prisjeća po-
sljednjeg trenutka s pozornice. “U glavi
sam pomislio: ‘Zbilja sam sretan. Da, zbi-
lja sam jako sretan.’”
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 75
REPETITOR
Milena
Milutinović,
Boris
Vlastelica i
Ana-Marija
Cupin

76 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 “Ostanimo glasni
IZBLIZA

i neposlušni”
Repetitor, energični noise, punk i alter rock smo došli, i Srbima u Gračanici i Leposavi-
ću i Albancima u Prištini. Posle smo mese-
trio iz Beograda govori o svojoj karijeri, albumu cima slegali utiske i definitivno bismo vo-
leli da opet sviramo tamo. Napravili smo o
koji će snimati na proljeće te usporedbi života u

B
toj turneji i film koji je na YouTubeu.”
Zagrebu i Beogradu. Tekst: Vedran Harča Održali su i velik broj nastupa izvan gra-
nica bivše Juge. Jezična barijera nikad im
nije predstavljala problem: “Publika u ino-
stranstvu je ista kao ovde, reaguje na ener-
EOGR ADSK A TROJK A REPETITOR JEDAN JE OD
giju koju šaljemo i kao da razume o čemu
onih bendova koji vas pouzdano neće ostaviti ravno- pevamo bez problema. Sigurno da razume-
dušnim, bilo da ih gledate kako na pozornici ostavljaju vanje samih reči dodaje još jednu dimenzi-
i zadnji atom snage ili njihov bučan i energičan koktel ju, ali kao što i mi slušamo Tinariwen, bend
Tuarega iz Malija i razumemo ih, tako su i
noisea, punka i alter rocka slušate na studijskim snim- zapadnjaci nas razumeli.”
kama. Prije snimanja nove ploče i nedugo nakon što su Na koncertima u Nizozemskoj upozna-
napunili Veliki pogon Tvornice, s frontmenom Borisom Vlastelicom pri- li su i Antu Čikaru, nekadašnjeg zagrebač-
kog rock kritičara koji od 90-ih živi u Am-
sjetili smo se nekih najzanimljivijih trenutaka njihove karijere, kao što je sterdamu.
poznati nastup 2008. godine na Art & Music festivalu u Puli. “Tim nastu- “Samo se pojavio na tonskoj probi. Ušao
pom smo se probili i ovde u Srbiji jer su mediji preneli da je neki lokalni je u klub s gomilom ploča koje nam je spre-
mio za poklon. Dobili smo svo troje po pri-
bend pobedio na festivalu u Puli, čak nas je koji iscrpi energiju velikom brzinom i ma- merak od svake ploče pa nam je odmah
prepoznao taksista na autobusnoj kad smo sira živce. Sviđa mi se šta se dešava sa Za- bilo jasno da je reč o ozbiljnom kolekcio-
se vratili. To je bio prvi i jedini takmičar- grebom poslednjih godina. Kao da ima naru, ali nismo znali tko je on sve dok nam
ski festival na kom smo učestvovali, jer smo puno više mesta i klubova nego ranije, neko kasnije nije ispričao. Doneo nam je
hteli da se bar jednom dokažemo i tako for- mnogo je koncerata, događaja, dešavaju neke jako retke ploče, recimo kompilaci-
malno. Sve je prošlo izvrsno, bilo je dosta se stvari, živi grad. To mi je mnogo drago ju beogradskih bendova Želim jahati do
ljudi, a još nas niko nije znao pa smo izne- jer nam se nije svidelo kako je tiho i mirno ekstaze, za koju sam do tada mislio da ne
nadili sve prisutne svirkom i uzeli nagradu noću u evropskim gradovima. Ne bih voleo postoji više primeraka. Opet smo se sreli
i žirija i publike. Treba istaći da je vrata za da se to desi kod nas na ovim prostorima, prošle godine kad smo se vratili u Am-
bendove iz Srbije otvorio Goribor godinu voleo bih da ostanemo glasni i neposlušni.” sterdam.”
pre na istom festivalu, kada su zamalo po- “Ja”, prva objavljena pjesma Repetitora, U trenutku pisanja ovog teksta, spre-
bedili, a posle nas je pobedio još jedan bend 2007. je izašla na kompilaciji Jutro će pro- maju se za prve nastupe u Estoniji, Litvi
iz Beograda – Multietnička atrakcija, tako meniti sve?, zamišljenoj kao presjek nove i Letoniji, kao i za dužu europsku turne-
da je to bio dosta značajan festival za po- srpske scene. Zanimalo nas je kako danas ju. Mogu li od svega toga zaraditi za nor-
sleratno povezivanje dve scene.” gledaju na tu scenu i jesu li se uopće osje- malan život?
Od samog početka, na Repetitor je naj- ćali dijelom te priče. “U odnosu na to kako narod živi ovde na
više utjecao grad u kojem žive. “Naš zvuk “Radilo se o različitim bendovima koji su Balkanu, nama je više nego dobro od mu-
je dosta inspirisan stvarima koje mi vidi- se pojavili u isto vreme i nisu imali previše zike. Ne ide nam ni staž ni penziono osigu-
mo kao specifične za Beograd; nervoza, veze jedni s drugima. Pošto je ta kompila- ranje, al ko zna da li će za tim i biti potre-
gužva, kontradiktornosti gde se spajaju cija upravo tako i predstavljana, kao presek be, što kaže ST.”
lepo i ružno, siromašno i bogato, urbano i scene, onda je to skroz ok. Ta kompilaci- Razgovor smo završili s nekoliko riječi o
ruralno, staro i novo, konstantna i još uvek ja je pokrenula neke stvari s mrtve tačke.” novom albumu. “Novi album planiramo da
uzaludna težnja vlasti da uguši omladinu, Neke od najdražih koncerata održali su snimamo na proleće, posle neke od turne-
FOTO: SRĐAN VELJOVIĆ

noćni život, slobodu i spontanost. Beograd
i voliš i mrziš kad živiš u njemu. Nikad nije
dosadno, uvek ima ljudi, ima neka kafana
ili trafika da radi u svako doba, što ga čini
zanimljivim za život, ali je opet ovo grad
na Kosovu, gdje su bili i jedini srpski bend
koji je nakon petnaestak godina odlučio
tamo svirati: “Bilo je katarzično i za nas i za
ljude u publici. Tamo su ljudi baš željni ova-
kve svirke, mnogo im je svima značilo što
ja, kada smo najusviraniji. Od snimanja do
izdavanja stvari znaju da se otegnu, ali po-
trudit ćemo se da bude brzo. Bit će i težih i
lakših stvari, čini mi se da će biti raznovr-
sniji od ova dva, ali teško je reći.”

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 77
78 | Rol l i n g S t on e | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 damir urban objavio
je novi studijski
album “mamut”, a
pisanje pjesama
za njega naziva
terapijom. “albumu
je prethodila
teška godina”, kaže
u intervjuu uoči
najvećeg solo
koncerta u karijeri

Kad
TeksT: anđelo
jurkas

najsretniji
čovjeK na svijetu
opjeva smrt
f o t o g r a f i j a : m i l i c a c z e r n y u r b a n

ve l j a č a 2 0 1 5 . | Rol l i ng S t on e | 79
S
damir urban
JediMo nA PoZoRnici Jednog ZAgRe-
bačkog kluba usred promocije novog studijskog
albuma Mamut. Pozornica je dnevni boravak,
klub je raspoređen istim đirom. Marko, luka,
Saša, Sandi i dado strateški razbacani po kauču,
promoviraju svoj rad, ali zapravo tek čekaju svir-
ku. Pričamo o albumu, spotovima, omotu, prepli-
tanju smrti kao centralnog motiva tom sjajnom
baladnom downtempu. onda sviraju, pogriješe,
počnu otpočetka, ne fabriciraju, guštaju. Sve je
javna proba. i dobijete ljude, a ne proizvode. Uz lika čiju glazbu cijeniš
i doživljavaš više ili manje osobno, zapravo imaš čovjeka s kojim nije
problem razgolititi dosta intime, pričati bez kalkuliranja, bez spomi-
njanja velevažnih riječi kao “projekt”, “diskografski plan”, “strategija”.
U toj ljudskosti zna biti momenata kad Stvar je zakotrljana singlom i u izvedbe-
bude sam sebi nepoznanicom pa stoga nom dijelu drugačijem lirskom pristu-
što mu vrijedi danas, možda bude dru- pu gotovo storytelling komada “Sutra
gačijim sutra. Ali u toj neuhvatljivosti ili ćemo pričati”, slijedio je jednako efek-
neispunjavanju očekivanja leži i dobar tan “manje je više”, minimalistički pri-
dio privlačnosti djeteta koje se još uvijek stup videu koji je radila supruga Mili-
igra s glazbenom Rubikovom kockom. ca, koja ujedno slovi i kao prirodni a
Prije najvećeg solo koncerta u karijeri, ne samo službeni fotograf benda. Tko
21. veljače u Zagrebu, prokopali smo Ur- odlučuje i kako s kojim stvarima izla-
bana iznutra. zite van kao reprezentima novog ma-
terijala?
Vlasnik si jednog od albuma protekle Pa često se događa upravo taj paradoks
godine, ali i svoje solo karijere. Je li te da su oni koji me cijene zbog toga što se
reakcija zatekla, jesi li je očekivao ili si od mene ne može očekivati da radim “po
tog momenta feedbacka s medijima za- pravilu”, “dobroj formuli”, koji poštuju to
pravo lišen pa je dovoljno kad si s ben- što radim kako mi se sviđa i što ne ispu-
dom zadovoljan snimljenim? njavam očekivanja, opet budu iznenađe-
Što se ovog pitanja tiče, istina je neg- ni jer nisam ispunio ono što su zamisli-
dje na sredini. Možda nisam tip koji baš li da bih mogao ili trebao. Bit je u tome
traga za informacijama i komentarima,
ali s druge strane nisam ni lišen feedbac-
ka pa sam svjestan, kao i bend, uostalom,
da mene novo zanima i uzbuđuje, sve što
radim pokušam dovesti do ruba, tako mi
je zabavnije. nema kod nas baš neka-
kvih protekcija, nastojimo raditi tako da
izvučemo maksimum i nitko nema po-
vlašteni status zato što je “naš”, pa tako
ni Milica. naravno da suradnja s njom
dođe prirodnije, ali kad nešto njezino
ne smatram dobrim, kažem joj to. Što
se pak podjele rada tiče, svi koji sudjelu-
ju u radu imaju pravo na svoje prijedlo-
ge. Ako me svojim argumentima uspiju
uvjeriti da su u pravu, onda stvari krenu
po njihovom, ali obično ispadne tako da
ja, možda zato što sam najbrbljaviji, prvi
dajem prijedlog.
Samoća, preživljavanja ljubavi dvoje
ljudi, propitivanja odnosa, života, sve
velike i toliko puta načete teme, lako bi
bilo skliznuti u manirizam, međutim ne
događa se. Smrt je centralni moment
novog albuma i pritom si izbjegao pa-
tetiku, ali i morbidnost. Doživio sam je
više kao pripadajući dio života i logič-
ni nastavak, bez religioznih konotacija.
Odakle taj motiv, moralo je biti isprepli-
tanja s prilično teškim životnim razdo-
bljima i autobiografskim momentima?
Album, barem u našem slučaju, a s ob-
zirom na to da tekstove ja pišem onda
govorim o osobnoj perspektivi, uvijek
nastaje iz neke moje životne okolnosti.
godina prije izdavanja Mamuta je iz ne-
koliko razloga bila teška pa je normalno
da su tekstovi i “boja” albuma takvi, ali
moglo se desiti i drugačije. Sva te ta ži-
votna iskustva, pa tako i smrt roditelja,
u mom slučaju oca, zauvijek obilježe i
promijene. Pisanje pjesama je sasvim si-
gurno neka vrste terapije, iako ne znam
koliko uspješne, način kako neke stvari
sebi možeš posložiti, a ipak ti dozvolja-
va da ponekad, kroz fikciju i bez potrebe
da budeš u potpunosti dokumentaran,

“piSanje
da su reakcije na album dosta dobre. na- daš priliku da publika u to sama upiše
ravno da nas to veseli, ali se tim ne zano- neko svoje značenje i proživi neku svoju

pjeSama
simo previše. Jednako bismo stajali iza emociju. Često se desi da ljudi pročita-
snimljenog i da su nas popljuvali. ju u tekstu nešto što ja u njega, za sebe,

je SaSvim
S obzirom na dosadašnji stil rada i etiku, nisam upisao, ali ništa nije ljepše od si-
za vjerovati je da osim desetka objavlje- tuacije kada pjesma započne, u svakome

Sigurno
nih pjesama još ih bar toliko stoji zavr- tko je sluša, neki svoj život.
šenih, načetih, započetih, strukturiranih Zbog strukture, slagalica, pristupa glaz-

do razine objavljivanja. Je li tako ili si
zasad zatvorio Mamut session pa nema
“opasnosti” od brzog izdavanja albuma
po zatvaranju koncertnog kruga s ovim?
naravno da ima skica, prčkarija, za-
početih pjesma pa čak i završenih koje
nisu objavljene. Ali sam svjestan toga
da nije sve što napravimo uvijek dovolj-
no dobro i vrijedno objavljivanja. Sum-
njam da ćemo se hvatati popravljanja
ili neke Mamut “franšize”, previše nas
toga novog zanima da bi se vraćali sta-
rim ostacima.
neka vrSta
bi, već prilikom prvih studijskih preslu-
šavanja novih materijala workflow me
silno podsjetio na Yorkeov, Greenwo-
terapije, odov i Radiohead pristup glazbi. Oko
kojih se izvođača i da li uopće vrtio zvuk
iako ne i princip rada novog albuma? Što se slu-
šalo osim Mahlera i čitalo mimo Brechta
znam koliko u periodu nastanka albuma?
Rad spomenutih ljudi izuzetno cije-
uSpješne.” nim pa mi usporedba s njima čak po-
malo i laska, nemam ništa protiv! teško
mi je nekoga izdvojiti, slušam jako puno
glazbe i na dnevnoj bazi bi se moji favo-

80 | Rol l i n g S t on e | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 izvan
pravila
“Mene novo
zanima i
uzbuđuje,
sve što radim
pokušam
dovesti do
ruba, tako mi
je zabavnije.”
riti mogli mijenjati. Slična situacija je i u
književnosti, nemam nekih velikih pre-
ferencija među autorima, a ni žanrovi-
ma, da bih mogao uprijeti prstom i reći:
eto, baš to ili taj je izvršio snažan utjecaj.
inspiraciju često nalazim, iako suprot-
no ustaljenom mišljenju da se inspiraci-
ja za tekst nalazi u književnim djelima,
a za glazbu u drugim skladateljima i u
posve drugim medijima. okidač za stva-
ranje glazbe ili teksta mi može biti doživ-
ljaj nekog filma, izložbe ili predstave. Ali
kada bih baš morao izdvojiti nešto, istina
je da sam slušao puno više klasike nego
ranije, ali bih morao priznati i da, reci-
mo, Mahler nije bio visoko na listi.
Osim video nastavka, Mamut ima efek-
tno likovno oblikovanje nagrađivanog
ilustratora i slikara Tomislava Torjan-
ca te se dokazuje artističkim djelom na
više razina. Kako ste se prepoznali vas
dvojica i realizirali suradnju?
tomislav i ja smo prijatelji već godi-
foto: marko jurinec/pixsell
nama, suradnja je bila prirodni nasta-
vak druženja ljudi sličnog senzibilite-
ta. Zanimljiva je priča o tome kako smo
se uopće upoznali i počeli družiti. Kako
sam kao klinac želio postati strip crtač,
ta ljubav prema stripu, grafičkim nove-
lama, ilustracijama i slikovnicama me
nikad nije napustila. tako sam, ima
tome dosta godina, otkrio i tomislava i
zaljubio se u njegov rad, posebno u ilu-
stracije iz slikovnice “djevojčica i div”.
Milica je nekim čudom uspjela stupi-
ti potajno s njime u kontakt i dogovori-
ti da mi kupi jednu ilustraciju iz knjige.
ispalo je da on jednako cijeni moj rad
koliko i ja njegov pa su dogovorili da mi
umjesto nje on uruči ilustraciju. i tako
smo kliknuli. naša je “poslovna” surad-
nja krenula kad je tomislav imao veliku
izložbu u Klovićevim dvorima prije godi-
nu dana, a za koju sam mu radio glazbe-
nu podlogu za jednu prostoriju s radovi-
ma i izveo mu mali glazbeni performans
na otvorenju. on je stostruko uzvratio
uslugu napravivši naš, do sada sigurno,
najbolji omot. Bez imalo želje da mu la-
skam, zaista smatram da je Mamut u
tom smislu ravnopravno glazbeno, koli-
ko i likovno djelo.
U kojoj je fazi već dugo spominjani do-
kumentarac Nataše Antulov o snimanju
Kundere i Mamuta? Već se dvije godine
priča o premijeri.
Ah, muke po produkciji. dokumenta-
rac je zapravo gotov, očekuje nas sređi-
vanje tona i kolora, ali za to treba iskeši-
rati još dosta love pa sve stoji. Primarno
nam je bilo važno završiti album, snimi-
ti spotove pa bi nas financijski dotuklo
da smo istovremeno ulagali i u završa-
vanje filma. Srećom, nataša je napravi-
la film koji nije tematski vezan za album,
niti za period u stvaranju i radu benda pa
će on moći živjeti i izdvojeno od Kunde-
re i Mamuta, možda kao dokument vre-
mena ili naprosto sličica iz života benda.
dakle, film stoji i čeka svoj red i visoko
nam je na listi prioriteta.
Na sljedećim diskografskim nagrada-
ma tipa Porin svaka druga situacija osim
prilične dominacije Mamuta u kategori-
jama albuma godine, singlova godine i
sličnih pečata karijere bit će lako objaš-
njena inercijom tog tijela i zapravo ne-
zainteresiranošću za išta osim njiho-
vih klasičnih krugova. Koliko ti je stalo
do nagrada i potvrde karijere, kakve su
se primjerice dešavala Goranu Baretu s
Teškim bojama ili Gibonniju s Judi, zviri
i beštimje?
nemam pojma što će biti na Porinu,
teško je tako nešto predvidjeti. nagra-
de i priznanja mi stvarno nisu motiv niti
vjetar u leđa, ne maštam o njima, ne gle-
dam unaprijed, ne nadam im se. Bilo bi
licemjerno reći da me nagrada i pohva-
la struke ne veseli i da mi ne godi dobar
ve l j a č a 2 0 1 5 . | Rol l i ng S t on e | 81
 artiStički na više
razina
“Mamut je ravnopravno
glazbeno koliko i likovno
djelo”, kaže urban o
efektnom vizualnom
rješenju aktualnog albuma,
djelo umjetnika tomislava
torjanca.

82 | Rol l i n g S t on e | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 feedback u tom smislu, ali me izosta-
nak ne boli.
Četvorka je kao i obitelj, zar ne? Podo-
sta većih regionalnih bendova za koje
znamo zapravo ne funkcionira tako, već
ih nakon dvije dekade rada još samo
interes i lova zadržava zajedno pa je
uzročna posljedica i sličan pristup glaz-
bi. Kod vas tog nema. Još uvijek je rad
na glazbi zapravo igra i prilično otvo-
ren odnos, unatoč personalnim pro-
mjenama.
Jesmo, kao obitelj smo, a onda znaš da
u obitelji postoje tu i tamo i sitnih na-
drkanosti, ali da su to ipak tvoji ljudi
za koje bi dao bubreg u istom trenutku
kad bi ih poslao kvragu. to su ljudi koji
već puno godina na tjednoj bazi sviraju
skupa, dijele kilometre u kombiju, sate i
sate snimanja, tremu i gušt koncerata,
dobar komad života. ne znam kako bih
preživio da su mi to poslovni suradnici,
a ne prijatelji i obitelj. Predugo se znamo,
previše toga smo prošli skupa i stvarno
ne vidim kako bi nam se desilo da posta-
nemo kolege koji ubiru lovu ili su tu zbog
nekog drugog interesa, osim zbog glazbe.
S druge strane, svatko iz benda ima neki
svoj projekt koji svi zajedno podržavamo
i guramo pa tako čak i ako postoje neka-
kve glazbene različitosti, ostvarujemo ih
i potičemo međusobno. ono što nas drži
zajedno kao bend je zaista samo i isklju-
čivo zajedničko uživanje u istraživanju i
stvaranju glazbe.
A ljudi? Kolege? Suvremenici? Kakav
je odnos s tvojim sugrađanima ili pak
nekim drugim poput Leta 3, Bareta,
PC&VC i njihovim frontmenima. Nikad
nisam imao dojam da se radilo o nekoj
osobitoj simpatiji ili uvažavanjima, da-
pače ta miroljubiva koegzistencija je
više hinjena, bar s njihove strane. Ali
kroz intervjue i razgovore mogao se
iščitati rivalitet i neke više ili manje
otrovne strelice.
iznimno cijenim sve spomenute kolege
i zaista ne osjećam nikakvo rivalstvo ni
potrebu za zapišavanjem teritorija. Ako
je i postojana neka pozitivna ljubomora,
ona je kod mene postojala prije možda
20 godina, ali me nije tjerala da govorim,
mislim ili radim nekome loše iza leđa,
već naprotiv, da ja budem bolji. naravno
da su mi neki kolege draži u privatnom
smislu, da se s nekima radije sretnem, a
da s nekima nisam u posebnim frendov-
skim odnosima. Ali nije to ništa specifič-
no za rock, niti je netrpeljivosti, to je tako
foto: milica czerny urban
u svakom dijelu života. S obzirom na to
da sam i sam njihova publika, uzimam si
za pravo i komentirati i kritizirati kada
se sretnemo, ali podržavam sve napore,
vrijedan rad, vesele me njihovi dobri al-
bumi i svirke. Uostalom, nužno je da po-
držimo jedni druge pa makar i samo na-
čelno jer su vremena kakva jesu. dok
jedni drugima držimo leđa i scena će biti
bolja i zanimljivija.
U jednom dijelu karijere bilo je bliskih
suradnji i koncertnih gostovanja, in-
tenzivnih druženja s Gibonnijem. Jesu
li sudari tih svjetova donijeli obostrano
neke nove perspektive i vidike u odno-
su prema glazbi, osim menadžerice Li-
dije Samardžije?
gibo je prije svega moj prijatelj i su-
djeluje u jako puno stvari koje radim
tako da presluša, komentira, predloži ili
bar odšuti, makar u tom slučaju znam
što mu to znači. i obratno. to naše pri-
jateljstvo je dovoljno čvrsto i veliko da se
ni ne moramo čuti baš svaki dan, a niti
mora biti realizirano u nekom zajednič-
kom projektu jer smo obojica svjesni da
su naši glazbeni svjetovi ipak različiti.
Slušamo različite bendove, imamo ra-
zličite želje i planove, furaju nas razli-
čiti glazbeni porivi i u tome jest čar. Po-
vremena gostovanja na svirkama, neka
sitna “uplitanja” i slično su super prilika
da podijelimo ono što obojica volimo i ra-
dimo, ali glazba nije jedino što nas veže
i čini prijateljima. lidija nam je samo
bonus (smije se).
“gibonni je prije Svega moj
prijatelj, Sudjeluje u puno Stvari
koje radim tako da preSluša,
komentira, predloži ili bar odšuti,
iako znam i što mu to znači.”
Zadnje vrijeme poznata je suradnja s
Vatrom u pjesmi “Tremolo”. Kroz kari-
jeru takvog se velikog hita sjećaju oni
koji su pjevušili “S dlana Boga pala si” s
En Faceom. Bila je prerada “Glas Jeka”
zbora Ex Mozartine, “Black Tattoo” s
Hauserom prije popularizacije crosso-
ver obrada 2Cellos, surađivao si s Pu-
tokazima. S kim bi volio raditi? Neko-
liko puta spominjali su se Josipa Lisac
i Arsen Dedić.
Kod mene je problem što me previše
toga zanima i veseli i kada te suradnje
ne bi bile medijski prezentirane i na neki
način “dovršene” i time dostupne i vid-
ljive, vjerujem da bi ih bilo i više. ovako
se moram donekle paziti i štopati da ne
ispadne da svaki 6 mjeseci imam neku
novu suradnju. Sve navedene su proi-
zašle iz privatnih druženja ili slučajnih
susreta u kojima smo kliknuli i poželje-
li napraviti nešto zajedno pa iza svake u
potpunosti stojim i sretan sam što se de-
sila. U principu me ne privlače suradnje
zbog nečijeg imena ili eventualno kom-
patibilne začudnosti ili glazbenog izri-
čaja. danas me više zanimaju suradnje
s ljudima izvan glazbe, možda bih radije
surađivao s ljudima koji se bave kazali-
štem ili filmom ili s torjancem na nekom
projektu, nego baš dueti ili suradnje u
klasičnom glazbenom smislu. ima ljudi
koje iznimno cijenim i za koje mi je čast
da ih znam, ali to ne znači da s njima tre-
bam ili želim raditi.
Također nisu rijetki izleti u druga umjet-
nička područja, crtanje, pisanje, kazali-
šte, film. Taj izvedbeni nemir zapravo je
prednost. Radiš u suradnji s Radom Šer-
bedžijom i kao gost predavač na Filo-
zofskom fakultetu u Rijeci.
na Sveučilištu u Rijeci je prije nekoli-
ko godina krenuo studij gluma i medi-
ji koji je inicijalno pokrenuo i na kojem
radi i moj prijatelj Rade. Kako sam, kao
glazbenik, ali i kao glumac, bio pozvan
sudjelovati u jednoj njihovoj studentskoj
produkciji, tako je njemu palo na pamet
da bih novu generaciju mogao malo po-
dučiti nekim stvarima iz svoje “domene”.
Bilo me frka, jedno sam ga vrijeme uvje-
ravao da je lud, ali Radi ne možeš reći ne
ako je on nešto zamislio i odlučio. i bio je
u pravu. da ne ispadne da pretjerujemo
i radimo od mene profesora, držao sam
im dio vježbi iz pjevanja, učio ih nešto o
tehnici snimanja (snimali smo neke stva-
ri kod nas u studiju), a Brechta na kojem
smo radili smo imali prilike izvesti i
uživo, na dodjeli nagrada portala teatar.
hr. Unatoč tome što mi je nastava bila i
stres i velika odgovornost, ipak je ispalo
da je super iskustvo u kojem smo uživa-
li podjednako i ja i studenti, nadam se.
Rad sa studentima me potaknuo da i ja
naučim nešto više o glazbi i da neke stva-
ri istražim pa sam se tako ponovo zain-
teresirao za zvuk i njegove mogućnosti.
imao sam sreće pa su me pozvali i na
filmsku akademiju Film Factory pozna-
ve l j a č a 2 0 1 5 . | Rol l i ng S t on e | 83
 damir urban
promocija
U prosincu, u zagrebačkoj
Tvornici, na predstavljanju
albuma Mamut
tog mađarskog redatelja Bele tarra da
upravo o zvuku i njegovim mogućnosti-
ma održim malu radionicu. eto, ispada
da sam od Radinih ideja ja najviše pro-
fitirao, ali nije ni čudno jer je svako dru-
ženje i rad s njim dragocjeno iskustvo.
Ne tako davno bio si dijelom jednog od
rijetkih smislenih glazbenih TV showo-
va “Maestro” na HTV-u. Vidjelo se koli-
ko ti je stalo u dječjoj ufuranost u diri-
gentsku ulogu.
“Maestro” je stvarno bio predivan pro-
jekt u kojem sam, iako mi je bilo i stresno
i naporno, jako uživao. teško pristajem
na šou televizijskog formata, rijetko što
me zaintrigira, rijetko se poklopi da mi
se svidi tema, način, ekipa koja sudjelu-
je. ipak, na “Maestro” sam relativno brzo
pristao, najviše iz želje da naučim nešto
novo, a onda i zato što sam zaista osjetio
da postoji šansa da je moguće da ćemo
nekoga potaknuti na istraživanje i slu-
šanje klasične glazbe, da je moguće da
će netko poželjeti zasvirati, naučiti nešto
novo, zavoljeti glazbu. Meni je, kao glaz-
beniku, prilika da na tako nešto utječem
stvarno bila ogromna stvar. Ako je samo
jedan klinac negdje kliknuo na klasiku
zbog “Maestra”, nitko sretniji od mene.
S druge strane, puno sam naučio, upo-
znao divne ljude, glazbu s jedne potpu-
no druge strane, otvorio mi se cijeli novi
mali svemir, ali sam i saznao da više ni-
84 | Rol l i n g S t on e | v e l j a č a 2 0 1 5 .
kada nijednog dirigenta neću mirno
moći gledati kako dirigira.
Pričajući o smislenosti revival i reunion
kulture, a znajući koliko su ovi prosto-
ri nostalgičarski nastrojeni, ispalo je da
bi osim Azre, Haustora i Idola još samo
Laufer imao medijskog smisla i stvar-
nih potreba publike. Posljednjih godi-
na razmišljalo se o toj ideji, ali se ipak
odustalo. No da vam se ponudi primje-
rice 30.000 eura po koncertu, bi li bilo
moguće kupiti Laufer za još pokoji show
ili turneju?
Po pitanju i načinu na koji si mi ga po-
stavio, dalo bi se naslutiti da upravo ti
namjeravaš organizirati reunion lau-
fera. S obzirom na to da si već ponudio
i cijenu od 30.000 eura po nastupu, što
se mene tiče, odmah ti mogu potvrditi
(smije se). trenutno smo svi zaokuplje-
ni svojim životima, bendovima i vlasti-
tom glazbom i sumnjam da postoji neka
unutarnja potreba za ponovnim okuplja-
njem. S druge strane, s Vavom sam jako
dobar prijatelj i postoji mogućnost da
nas dvojca u budućnosti napravimo neke
nove pjesme. Međutim, ima li za to po-
trebe okupljati laufer ili ne, nisam sigu-
ran. ipak, život me stotinu puta deman-
tirao i naučio da je ovo pitanje najbolje
završiti s rečenicom “koliko god nešto u
određenom trenutku nemoguće izgleda-
lo, u životu je ipak sve moguće”.
Jesi li ikad osjećao da bi mogao postati
zarobljenik samo jedne pjesme, primje-
rice hitova “Budi moja voda”, “Odlu-
čio sam da te volim” ili “Black Tattoo”?
naravno da jesam i da nisam ovako
glup, to bi se vjerojatno i dogodilo. imam
nekakav čudan čip u glavi i kad nešto
zasmrdi da bi moglo postati veće i zna-
čajnije od drugog, moram to obustavi-
ti. tako sam imao fazu kada na koncer-
tima nismo svirali “Budi moja voda” pa
smo tako pomogli ostalim pjesmama da
zauzmu svoje mjesto. to isto smo prošli
i s “Malom trubom”, “Black tattooom” i
još ponekima. Kada osjetim da je prošlo
dovoljno vremena i da su stvari sjele na
pravo mjesto, te pjesme ponovo vraćamo
na set liste. Često čujem primjedbe da si
tako radim medvjeđu uslugu i onemogu-
ćavamo veći uspjeh, međutim, stvari gle-
dam dugoročno i sve pjesme podjednako
volim. Možda tako ne idemo ka vrhu, ali
zasigurno duže trajemo.
Na račun zaštitničkog odnosa grada Ri-
jeke prema tebi i bendu u smislu omo-
gućavanja prostorija za probe i studio,
foto: nina đurđević/pixsell
tebi ili Mrletu i Prlji davanja stana, fi-
nancijskih stimulansa radu, javlja se
podosta ljubomornih koji preispituju
te zasluge a nemaju problema s tim u
drugačijim slučajevima.Primjerice Emil
Tedeschi uzdržava rad svojeg štićeni-
ka Dubravka Ivaniša i njegove prate-
će trupe. Je li tu išta sporno ili je samo
tužno što drugi gradovi ne slijede Ober-
snelov primjer? Ili se miješaju kruške i
jabuke kada se privatno zaštitništvo po-
duzetnika brka s gradskim/javnim an-
gažmanom?
Znaš što, zapravo mi je žao da je ta
priča tim putem krenula jer mi se sva-
kodnevno događaju situacije u kojima
mi ljudi govore nešto u stilu “a lako tebi,
dobio si stan od grada”, ili “lako vama,
vama je grad dao prostoriju”. Kao i obič-
no istina je ipak poprilično drugačija. i
što se stana tiče, i što se prostorije i ate-
ljea tiče, radi se o tome da uredno pla-
ćamo najamninu i sva davanja prema
gradu, kao i komunalije. dakle, ne radi
se o nikakvom daru, već o prilici da na
određen broj godina, ako uredno izvr-
šavamo svoje obaveze, unajmljujemo te
prostore. naravno da time imamo neku
određenu sigurnost u smislu da nas baš
neće, kao što to privatni najmodavac
može, izbaciti iz stana. ne posjedujem
nikakvu nekretninu i nisam ništa dobio
na dar. naravno da smo zahvalni gradu
za svu podršku i pomoć koju dobijemo i
za mogućnosti koje nam se pružaju, ali
pogrešno je to dovoditi u korelaciju s
privatnim sponzorstvima ili slično. Kad
već spominješ emila tedeschija i kako
on pomaže Pipse, to je potpuno njihova
stvar i u to zaista ne ulazim, niti imam
išta protiv, naravno ako je sve legalno.
obersnel i Rijeka cijene i poštuju glaz-
benike i druge umjetnike i u to bi isto
trebali činiti i drugi gradovi. Ali ovdje se
samo radi o prilici da ne unajmljujete od
privatne osobe, da imate određenu vrstu
sigurnosti, ali ne i da ste išta dobili i da
uživate neke, ničim stečene i posebne po-
vlastice. Urban & 4 su prostoriju za vjež-
banje, kao i još neki bendovi, unajmili na
javno otvorenom natječaju i smatram da
tu nema ništa sporno niti posebno.
Nikad se nisi vezao uz bilo koju političku
stranku, taj si dio vješto stavio sa stra-
ne, osim pri prvom izboru Ive Josipovića
kada si se deklarirao bliskim lijevim op-
cijama, otpjevao partituru u prilagod-
bi Baretove “Put k sreći”. Jesi li danas
imaš iste stavove ili bi ih promijenio jer
često takvi angažmani nakon nekog
vremena rezultiraju razočaranjem?
nema nikakve potrebe da umjetnici
budu angažirani u politici i od toga nitko
zapravo nema neke koristi. dužnost je
svakog građanina pa tako i umjetni-
ka da nastoji poboljšati i uljepšati svijet
u kojem živi te to nastojim i ja. Ako se
treba zalagati za nečija prava, podržati
manjinu, istupiti za toleranciju i ljubav,
tu sam, ali ne vidim to kao politiku. Či-
njenica jest da sam svojevremeno podr-
žao ivu Josipovića, to nije bila pogrešna
odluka, ali je njen dio ležao i u kontek-
stu tadašnjih događanja, njegovih ta-
dašnjih “protivnika” i ukupne situacije.
oduvijek mi je ideološki bliža lijeva op-
cija i bez obzira na to što je trenutno u
Hrvatskoj ne vidim, to se neće tako lako
promijeniti.
Koliko te dotiče politička i medijska
stvarnost, a koliko se zatvaraš u svijet
svoje obitelji, Milice, Malika, prijatelja
i umjetnosti?
Još kada sam kao mladić radio u tvor-
nici u noćnim smjenama obećao sam
sâm sebi da ću, ako svojom glazbom jed-
nog dana budem mogao zaraditi jednu
malu plaću, biti zasigurno najsretniji
čovjek na svijetu. Stvarno volim to što
radim i bolju opciju teško mogu zamisli-
ti. Kada i dođe do težih trenutaka, sje-
tim se toga što sam nekad mislio pa brzo
dođem sebi. Uz to sve moje želje su veza-
ne, manje više, isključivo za glazbu i obi-
telj pa me materijalno ne zanima previ-
še. naravno da ponekad razmišljam, kao
i svi, kako platiti račune i kako priuštiti
svojoj obitelji normalan život. Međutim
svi smo skromni, posvećeni jedni dru-
gima i više nego zadovoljni onime što
imamo. Koliko god se trudim ne pratiti
vijesti na dnevnoj bazi, stvari ipak dođu
do mene. Svima je već jasno da je uz eko-
nomsku krizu na snazi i kriza duha. Si-
tuacija naravno nije dobra, ali od ku-
kanja nikad nije bilo pomoći. Zato se
trudim raditi glazbu najiskrenije i naj-
poštenije moguće, a isto tako biti druš-
tveno aktivan, pomoći ili upozoriti na
neke stvari u društvu kad mislim da
treba. ipak, da bih sačuvao zdrav razum,
“Svima je već
jaSno - uz
ekonomSku
krizu na Snazi
je i kriza duha.
Situacija nije
dobra, ali
od kukanja
nikad nije bilo
pomoći.”
svako malo učinim ono što si me pitao,
zatvorim se u krug obitelji ili prijatelja,
sklonimo se negdje u izolaciju kako bih
očistio misli od suvišnih, loših i nepo-
trebnih stvari.
Kako provodiš svoje privatno vrijeme?
Problem kod mene i jest u tome što
živim od onoga što najviše volim i glazbu
ne smatram svojim poslom. Znam da su-
ludo zvuči, ali ponekad jedva čekam doći
kući s puta i koncerata kako bih uhva-
tio nešto slobodnog vremena u kojem
ću se moći posvetiti, na miru, ponovo
glazbi. nekada glazbu zamijeni slika-
nje ili nešto slično, ali priča je ista. Što
se ostatka privatnog vremena tiče mogu
spomenuti dvije stvari koje su postale
svojevrsna ovisnost, a to je da dan započ-
nem rano ujutro sa svojim najdražima,
uz kavu, a isto tako završim dan, ako
nisam na putu, s njima na kauču, gleda-
jući jednu od epizoda serije koju trenut-
no pratimo.
Ono što slijedi je zapravo koncertni
korak naprijed u karijeri jer nakon dosa-
dašnjih prostora za tisuću ljudi, nastupi-
li ste u Domu sportova 21. veljače. Proš-
log ljeta smo pričali o toj ideji, ali tada
si bio skeptičan govoreći da ne osjećaš
potrebu za takvim iskorakom jer te za-
dovoljava postavljeno stanje stvari. Što
se promijenilo? Je li financijska ponu-
da koja se ne odbija ili si prihvatio da
je takav korak logičan u karijeri i da na
simboličkoj razini može značiti prebaci-
vanje u višu brzinu?
Koliko god to zapravo glupo zvučalo,
moj odnos prema tome se zapravo nije
promijenio. Međutim, vrijeme u kojem
živimo je ponešto drugačije. Završili
smo i objavili album za koji smo zaklju-
čili da će dobar tretman, a i veću medij-
sku podršku, dobiti upravo ovakvim kon-
certom. Uostalom, dobro je da na neki
način pokušamo oživjeti scenu. nismo
prvi koji smo ovo započeli, bilo je i hra-
brijih od nas. odluka Pipsa da nastupe
na isti način potpomogla je da i mi pri-
hvatimo tu ponudu. Ako se nakon nas
odluče još neki bendovi na takav korak,
možda rock scena ponovo izađe iz podru-
ma i zauzme svoje mjesto pod suncem.
isto tako, ne zaluđujem se idejom da će
nakon koncerta u domu sportova popu-
larnost toliko porasti pa da će uslijediti
turneja po ostalim dvoranama Hrvatske.
Što se prostora tiče, veseli me i činjeni-
ca što smo mogli realizirati i neke stvari
koje se ne mogu napraviti u nekom ma-
njem prostoru.
Koji su vam planovi uz koncertnu pro-
mociju Mamuta u regiji?
ne postoje veliki planovi kod nas. Želja
nam je odsvirati i promovirati album
gdje je god to moguće.
ve l j a č a 2 0 1 5 . | Rol l i ng S t on e | 85
 Turbofo
lkje
ovi
“
n brkovi, zagrebačka glazbena atra
kcija
na svojim koncertima uspješno sp koja
pu IĆ

aj
pankere i napirlitane plavuše. Ka a
GOV

ko?
tekst: borivoje dokler

‘U
P RE

SIJ E Č NJU 2
010. PR IM IO S A M M
SI

v je snog Ma rk A IL OD IZ -
a K než ev ić a .
: JO

bismo li nastu Z a n ima lo ga

pili kao predg je
bendu Pero D rupa novosad
n

efformero u za sk om
grebačkom klu
FIJA

Željezničar. Vol bu
imo taj bend, p
se dogodio ta ristali smo i on
j trenutak. Prv da
fren i cijela dvo a pjesma, prv
GRA

Shamso, ili nek rana pjeva. Ne i re -

oliko ljudi u p samo naš pjeva
rvom i drugom č
k

prvog do zadn redu, nego svi,

jeg reda. Nije o d
m
FOTO

dali. YouTube i bilo jasno, CD

mi se nametao -a smo malo p
Tomislav Kalou kao jedini odgo ro-
sek Tomac, bas vor”, rekao mi
kog benda Brk ist i jedan od os je
ovi, pokušavaju nivača zagreb
čeo njihov put ći odrediti tren ač -
prema uspjeh utak kada je za
Brkovi su rasp u . S amo godinu i p o -
rodali OT V dom pol dana poslij
li Tvornicu, a , nakon toga su e,
sve bi trebalo dvaput napun
certom u zag k u lm inirati 7. ožujk i-
rebačkom Dom a, velikim kon
u sportova. I -
sve to zapravo
ne

86 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 BRKOVI
Mario Šarac, Damir
Dinjar Žorž, Vedran
Ivčić Prasac, Tomislav
Kalousek Tomac i Vedran
Pehar Shamso 69

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 87
 BRKOVI
bi bilo toliko čudno da nije riječ o bendu
koji svira kombinaciju turbofolka, punka
i metala, koji sam izdaje albume, nema
promotora i menadžera i čije su pjesme
zbog seksističkih i uvredljivih teksto-
va zabranjene na gotovo svim radiopo-
stajama i televizijama. S druge pak stra-
ne imamo nagrađivane bendove s velikim
izdavačima, koji su gotovo svakodnevno
prisutni u medijima, a koji ne mogu napu-
niti ni mnogo manje koncertne dvorane.
Pa u čemu je onda tajna uspjeha Brkova?
Možda u njima samima, ali sasvim sigur-
no i u načinu na koji su se sa svojom pu-
blikom povezali preko interneta. Kako bih
sve to malo bolje razjasnio, s članovima
benda sastao sam se u jednom neugled-
nom kafiću u zagrebačkom kvartu Mar-
tinovki u koji često svrate nakon proba.
Dogovor je bio u osam sati na-
večer i gotovo svi su stigli na vri-
jeme. Uz Tomca, ondje su bili
pjevač Vedran Pehar Shamso
69, gitarist Damir Dinjar Žorž
i bubnjar Mario Šarac, a drugi
je gitarist Vedran Ivčić Prasac
opravdano zakasnio. Budući da
se ženio za dva dana, tada je
bio kod svećenika. I čim je sti-
gao, ispričao nam je zanimlji-
vu zgodu iz crkve: “Kad mi je
svećenik rekao da se trebam is-
povjediti, rekao sam mu da ne
znam. Kazao je da to još nikad u
životu nije čuo, ali sam onda na-
govorio buduću ženu da to učini
umjesto mene.”
Ovo je samo jedna od aneg-
dota te večeri koja jasno opisu-
je koliko je zabavno družiti se s Brkovima.
Uvijek su spremni za šalu, često i na vla-
stiti račun, a gotovo je nevjerojatno koli-
ko su složni, iako su zapravo međusobno
različiti. Svi članovi benda dobar dio svog
života proveli su na ulici, no sada imaju
dugogodišnje stalne poslove – Prasac je
zaštitar, Tomac je posljednjih devet godi-
na bio politički novinar na HTV-u, a Žorž
već dugo radi u jednoj privatnoj tvrtki. Do
prije nekoliko dana, Shamso je bio por-
tir, a jedino Šarac već dugo nema stalan
posao, ali za njega ostali članovi benda u
polušali kažu da se vjerojatno ionako moli
da ga ne nađe. Priznaju kako mnogi kole-
ge s posla nisu niti znali čime se oni bave
u slobodno vrijeme, dok nedavno nisu u
gradu vidjeli jumbo plakate za koncert u
Domu sportova. Nekima je to bilo simpa-
tično, neki se čude kako su to sve uspjeli,
a nekima jednostavno nije jasno kakva im
je to odjeća na plakatima, kad su na poslu
posve normalni. Naravno, bilo bi pogreš-
no članove Brkova etiketirati kao “mirne
obiteljske ljude” – oni si i danas znaju ite-
kako dati oduška, što ne začuđuje kad se
88 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
zna da je riječ o rokerima koji na jednak
način uživaju u punku i turbofolku. Tur-
bofolk je, smatraju, novi punk jer se njime
danas može mnogo više isprovocirati nego
nekim starim punkom.
Nakon što smo ispili prvu rundu pića, a
konobarica požurila po novu, s Tomcem
sam započeo razgovor o počecima benda,
za što smo se morali vratiti desetak godi-
na unazad. “Sve je počelo 2004., kada smo
Prasac i ja, nakon što smo zajedno svira-
li u nekoliko ska, punk i reggae bendo-
va, odlučili osnovati bend koji mora imati
folk elemente. Tada smo jako često sluša-
li Nervoznog poštara te smo krenuli u po-
tragu za ljudima koji su bili istinski za to.
Zapravo smo željeli svirati narodnjake na
žešći način. Uskoro su nam se pridruži-
li kolege iz bivših bendova - Šarac iz An-
“uvijek ćemo rado svirati u
nekoj pravoj folkoteci.
ako se klub zove as,
škorpion, jaguar, ferrari,
kobra ili patria, znamo da
je to pravo mjesto za nas.”
tifrika i Žorž iz Abrakha-dub-ra, a prvi
pjevač bio nam je Igor Flajhar Giga”, pri-
sjeća se Tomac. Nakon dvije godine, zbog
neozbiljnosti i neprofesionalnosti benda
(s čim se svi slažu), Giga je napustio Br-
kove, što im je tad izgledalo kao veliki gu-
bitak jer je on bio pokretač, glavni radnik
benda. Tomcu se kao moguća zamjena na-
metnuo Shamso, kojeg je znao iz grada i
koji je već nekoliko puta gostovao na nji-
hovim koncertima.
“Svirao sam gitaru u nekim punk rock
bendovima, ali se nikako nisam nalazio
u tome. Stalno sam upadao u neke krive
bendove, nisam se mogao dogovoriti s
ljudima kako svirati. Oduvijek sam želio
svirati neki garage rock, ali nisam imao s
kime”, kaže Shamso dok istovremeno daje
znak konobarici da mu donese novi muso-
lini i moli je da prestane puštati album Br-
kova, koji je prigodno stavila nakon našeg
dolaska.
“Sve mi je to već pomalo išlo na živce, a
onda sam jedan dan od prijatelja iz Pule
dobio kompjutorski softver za kućni stu-
dio. Malo sam se zabavljao time, snimio
neke pankerske riffove, ali nisam znao što
ću s njima. Onda sam se jednu noć razvalio
i probao neku maidenovsku tercu na gita-
ri i odjedanput mi se otvorio taj narodnjač-
ki element. Iz zajebancije sam snimio CD
s pilot-pjesmama koje sam podijelio ekipi
i koji je nekako došao i do Tomca. Njemu
je to bilo super, pustio je to bendu, i onda
su me zvali da im budem gost na koncer-
tu. Kada im je otišao Giga, bilo je logično
da sam im ja prvi pao na pamet”, kazao je
Shamso, koji je prihvatio poziv, što se poka-
zalo sudbonosnim za daljnji razvoj benda.
Već na prvim probama Shamso je vidio
da mu tadašnje pjesme Brkova ne leže, da
mora pjevati ono što je sam napisao, i Brko-
vi su praktično krenuli od nule. Zadržali su
dvije stare pjesme, “Opasno se drogiram” i
“Himnu”, a sve ostale uzeli su sa Shamsina
CD-a. Tu je došlo i do malih trza-
vica između njega i Prasca, koji
je bio navikao raditi aranžmane
na Gigine pjesme napravljene
na akustičnoj gitari, a Shamso
je imao gotove pjesme sa zacrta-
nim gitarskim dionicama.
“Vjerojatno me Prasac doži-
vio kao neku prijetnju, jer sam
bio dosta rigidan i isključiv, ali
se sve smirilo nakon prvog albu-
ma. Prije me znao jako živcira-
ti svojom ME-50 Boss pedalom,
toliko da sam noću želio prova-
liti u garažu, popišati se po njoj
i pokidati joj sve žice. A sada,
evo, prvi put javno priznajem
da sam mu jednom na koncertu
namjerno zalio pojačalo pivom
da crkne”, povjerio se Shamso.
Nakon dosta proba i svirki odrađenih
uglavnom u Zagrebu, Brkovi su na počet-
ku 2009. odlučili snimiti svoj prvi album
Punkfolkwellness. Otišli su u studio Hrvo-
ja Nikšića Nikše, ali kako baš nisu imali
jasnu viziju što žele, na kraju se sve jako
zakompliciralo. Bili su toliko razočarani
snimljenim da su mislili kako je to kraj.
Onda je Shamso, surfajući na internetu u
noćnoj smjeni, naletio na nekog zanimlji-
vog lika iz Novog Sada za kojeg je pomi-
slio da im može pomoći. To je bio Miro-
slav Majkić, poznatiji kao Gos’n Bandar,
frontmen grupe Piknik te producent i vla-
snik studija Piknik.
“Jedan dan zazvonio je telefon, javio
sam se, a s druge strane je bio tip koji se
predstavio kao član zagrebačkog benda
Brkovi. Sve mi je to bilo malo čudno,
nisam bio načisto s time, u Hrvatskoj
nisam bio još od osamdesetih sa srednjom
školom… Pa još taj bosanski naglasak, a
kaže da je bend iz Zagreba. Rekao mi je da
su snimili album, ali da nije ispalo dobro i
da bi željeli to popraviti. Tražio sam da mi
pošalju snimke pa ću vidjeti. Iako su bile
 snimljene u studiju s dobrom opremom, to
nije bilo napravljeno na adekvatan način.
Nešto sam izbacio, nešto popravio i pro-
bao ni od čega napraviti nešto pristojno.
Kada sam završio, to sam im poslao uz
ispriku kako nisam mogao bolje i da se to
jednostavno tako ne radi. Oni su se odu-
ševili onime što sam napravio, upoznali
smo se, postali kućni prijatelji te sam bio
producent i na ostala njihova tri albuma”,
kaže Bandar, kojem je jako žao što Brko-
vi nikad nisu došli snimati u njegov stu-
dio u Novom Sadu.
“Svaki album snimljen je u drugom za-
grebačkom studiju, i to u doslovno četi-
ri dana – od četvrtka do nedjelje, tako da
nitko ne mora uzimati previše slobodnih
dana na poslu. A to je bio baš maraton-
ski tempo. Posljednji put sam dečkima iz
benda rekao da više ne mogu tako radi-
ti, a oni su me nagovorili da dođem samo
snimiti bas i bubanj. I kad sam već došao,
napravili smo onda i sve ostalo. Nakon
snimanja u Zagrebu, snimke sam nosio u
Novi Sad i ondje završavao miks. Sve sam
im to napravio prijateljski i za neku sim-
boličnu cijenu, ali ako me budu zvali sad
kad su počeli raditi već i velike koncerte,
morat ću da ih oderem”, uz smijeh je rekao
Bandar koji kaže da osobno nikad ne bi
slušao tu vrstu muzike jer je više u sferi
nekog tvrđeg metala i hard corea, a kao
klinac se uvijek borio protiv narodnjaka
i cajki. “Ali eto, život te navede na nešto
drugo, upoznaš ljude i ne možeš onda da
ih ne voliš. Uostalom, oni su to sve počeli
iz neke zafrkancije i sprdnje, slušaju dobru
muziku, ali jednostavno žele taj šabanski
FOTO: ROBERTO PAVIĆ
fazon”, zaključio je Bandar.
Budući da nemaju izdavača, prvi album
Brkova najviše se širio putem interne-
ta. Oni to nisu planirali, nego se dogodi-
lo slučajno - prve snimke na YouTube sta-
vili su neki drugi ljudi, a ne oni sami. Tek
poslije, kad su postali svjesni snage inter-
neta, počeli su besplatno dijeliti albume
na svojoj internetskoj stranici. “Ne znamo
točno koliko su puta skidani naši albumi
jer nam se zbog velike navale često znao
rušiti server, pa bi ih ekipa počela stavlja-
ti na neke druge servere. Procjenjujemo
da je posljednji album skinut oko 25.000
puta, a samo u prvih 12 sati to je učinjeno
ENERGIČNI I RAZULARENI
Brkovi su do sad održali
200-tinjak koncerata a svaki im
je nastup, kažu, priča za sebe
6000 puta”, kaže Tomac i napominje kako
je treći album čak netko uspio ukrasti s
njihova servera i staviti ga u opticaj prije
nego što su ga oni objavili. Svi njihovi al-
bumi i danas se mogu besplatno skinuti
na njihovoj web stranici i tako će biti zau-
O
vijek, sa svim albumima, kunu se Brkovi.
NO Š T O S E I PA K N A -
metnulo kao zaštitni znak
benda jesu energični i ra-
zulareni nastupi. Brkovi su
do sada održali 200-tinjak
koncerata, iako na počet-
ku nije baš sve išlo glatko.
Kako nisu imali promoto-
ra i menadžera, koncerte su morali dogo-
varati sami pa je tu bilo svega i svačega.
Obično bi dogovori tekli dobro sve dok ne
bi spomenuli da sviraju folk. Tada bi im se
zatvorila većina vrata. Ipak, nakon što su
snimili prvi album, organizatori su ih po-
čeli sami zvati, i to ne samo ih Hrvatske
nego i iz Srbije, Bosne i ostalih okolnih ze-
malja. Onda su se susreli s novim proble-
mom – nedostatkom i organizacijom slo-
bodnog vremena – zbog stalnog posla im
je bilo teško sve to uskladiti. Većinu kon-
cerata odsvirali bi vikendom, a one dalje,
recimo u Makedoniji, Bugarskoj i Švicar-
skoj, morali su odbijati zbog dužine puto-
vanja. Najviše se ponose time što im do
sada ni jedan koncert nije propao. Sham-
so se prisjetio gostovanja u Đakovu 2010.,
kada se sve posložilo tako da je izgleda-
lo da nema šanse da koncert uspije. “Oba
gitarista su nam otkazala, pa je uskočio
jedan naš prijatelj koji je noć prije kon-
certa skidao pjesme na gitari. Došli smo
u Đakovo u deset sati navečer, a treba-
li smo svirati u internet caffeu Fr@tello
koji se nalazio na tržnici. Došli smo do
gazde i rekli da će ovo vjerojatno propasti
jer je u kafiću bilo samo nekoliko ljudi. Ali
nekim čudom, kafić se počeo puniti te je
na kraju bilo oko 80 ljudi, nastao je pravi
kaos, plesalo se po stolovima… Tada sam
si rekao, ako ovo nije propalo, ništa neće.
To je i meni bila svojevrsna prekretnica”,
priznaje Shamso kojem je posebno drag
koncert u zagrebačkom Teatru &TD odr-
žan iste godine.
“Organizator nas je zapravo doveo na
prijevaru, jer da je Nataša Rajković, po-
moćnica ravnatelja SC-a za kulturu, tada
znala tko smo mi, ne bi to nikada dopusti-
la. Mi smo tu dvoranu gotovo raščetvorili,
što mi je bilo posebno važno jer se radilo
o Zagrebu, a poznato je da mnogi bendo-
vi imaju problem s matičnim gradom.”
Zapravo je svaki koncert Brkova priča za
sebe, tako da je svakom članu benda naj-
draži neki drugi nastup. Šarca se najviše
dojmila svirka u beogradskom Božidarcu,
Žoržu je posebno draga Županja, a Tomac
posebno pamti nastup u Požarevcu.
Danas Brkove zovu na sve veće i veće
koncerte, javljaju im se već ozbiljne face, a
i sami su već upoznali većinu bookera i pro-
motora. Shamso kaže kako ima osjećaj da
ih zovu ljudi kojima nije toliko bitan finan-
cijski interes, nego da žele vidjeti dokle to
ludilo može dogurati.
“Njima je intrigantno da na istom kon-
certu u publici, jedno do drugog, mogu vi-
djeti nekog frajera s irokezom i napirlita-
nu plavušu iz Sesveta. Zanima ih što je to
što povezuje dvije osobe koje inače nema-
ju ništa zajedničko”, kaže Shamso i napo-
minje kako ipak ima neka čvrsta uvjerenja
što se tiče koncerata: “Nikad nećemo svi-
rati u klubu koji se zove Hemingway, Haci-
enda, Papaya, Shamballa, Aquarius, Auro-
ra i slično, u kojima se poslužuju kanapei.
Nema te love, ne podržavam tu priču i go-
tovo. Ali uvijek ćemo rado svirati u nekoj
pravoj folkoteci. Već po imenu možemo za-
ključiti o kakvom je klubu riječ. Ako se zove
As, Škorpion, Jaguar, Ferrari, Kobra ili Pa-
tria, znamo da je to pravo mjesto za nas.”
Brkovi, točnije njihova pjesma “Srećo
laku noć, dobro jutro tugo” pojavila se i u
filmu Danila Šerbedžije “72 dana” za što je
najviše zaslužan glumac Krešimir Mikić.
On je, pripremajući se za ulogu ličkog ro-
kera u tom filmu, zamolio prijatelja Hrvo-
ja Nikšića da mu preporuči neki bend koji
može poslušati i pogledati kako bi se što
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 89
 BRKOVI
bolje pripremio za ulogu. Nikšić je baš tada
snimao Brkove te mu je rekao da ih mora vi-
djeti. Mikić je došao u studio i toliko se odu-
ševio da je Šerbedžiji predložiti da pjeva nji-
hovu pjesmu u filmu, a ne onu koju mu je
on namijenio. On je to prihvatio jer je znao
Brkove, a Shamsa pamti još s pankerskih
festivala u pulskom Monte Paradisu.
‘B
R KOV I SU MENI
super, gledao sam ih ne-
koliko puta, sviđa mi se
način na koji su spojili
zezanciju s kvalitetnom
muzikom i kako gušta-
ju u tome. Njihov spoj
punk hard rocka i folka
zapravo doživljavam kao jednu dobru kriti-
ku koja baš nije na prvu. S vremenom
su se pojavili i oni koji ih doživljavaju
na jedan drugačiji način, bez kojih i
ne bi došli do koncerta u Domu spor-
tova. Shamso je stvarno super tip,
znali smo često popiti koju za šan-
kom, a i svi ostali dečki su super. S
Brkovima je uvijek bila dobra zezan-
cija, mislim da nisam susreo bend
koji tako prijateljski diše i mislim da
je to možda i ključ njihova uspjeha”,
smatra Šerbedžija, koji je zauzvrat
za pjesmu u filmu Brkovima obećao
snimiti spot za nju. Lokacija snima-
nja bio je kafić Runa na zagrebač-
kom Gornjem gradu, a Brkovi su za
tu prigodu osigurali odojka i cugu.
Na snimanje je došla filmska ekipa
s profesionalnom opremom, a publi-
ku su u spotu trebali glumiti panke-
ri koji su došli kad su čuli da će biti nešto
za pojest i popit. Međutim, kako se radilo o
malo žešćoj ekipi, koja se, kako kaže Dani-
lo, malo previše uživjela, ne shvaćajući da
se radi samo o spotu, a ne pravom koncer-
tu, atmosfera je cijelo vrijeme bila na rubu,
tako da je filmskoj ekipi bilo doista neugod-
no. Na kraju je nastao totalni kaos, netko
je sprejem pošarao i pročelje zgrade, pa je
gazda morao zvati i policiju. Ipak, spot je
na kraju snimljen i jedini je njihov profesi-
onalni do danas. Većinu njihovih spotova
snimio je Tomac, i to tako da kad bi recimo
bend stao negdje na pišanje, on bi izvadio
mobitel i rekao da se snima spot.
“Ja se osobno gnušam Tomčevih spoto-
va, to je valjda neka njegova neostvarena
želja iz mladosti. Ali ne želim ukidati vi-
deosekciju radi mira u bendu, nek’ se di-
jete igra”, kroz smijeh je rekao Shamso, na
što se odmah nadovezao Tomac: “Nekad
su mu bili dobri, ali sada kada je postao
zvijezda, sada bi jaču produkciju, da svaki
kadar bude oštar.”
Veselu atmosferu nije pokvarilo ni moje
pitanje o porocima u bendu. Priznaju da su
prošli puno toga u životu, probali sve i sva-
90 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
šta, spavali na ulici, bili u zatvoru i profe-
sionalnoj vojsci, a nekako je najrazgovorlji-
viji o toj temi bio Shamso, koji priznaje da
su poroci utjecali i još utječu na bend, po-
zitivno i negativno.
“Neke pjesme sam napisao pijan, a alko-
hol u određenoj mjeri pomaže i pri nastu-
pu, međutim ako se pretjera, može doći i
do suprotnog efekta i to onda postaje pro-
blem za bend. Tako sam jednom prilikom
na nastupu pijan objavio da smo se raspali
i da više nećemo svirati, pa sam mjesecima
trpio predbacivanja ostalih članova benda
zbog toga. U principu ja potpuno trijezan
ne bih ni mogao svirati u ovom bendu. Što
se tiče droge, većina ljudi koji su provodili
ili provode neko vrijeme na ulici zasigurno
dospiju u kontakt s drogama. Osobno sam
SHAMSO ISKRENO:
“U principu, ja potpuno trijezan ne bih ni
mogao svirati u ovom bendu.”
probao sve što se nudilo osim muške ljuba-
vi, ali ništa me nije toliko zaokupilo da bih
to konzumirao redovito”, priznaje Shamso.
Rade Preradović Hogar, frontmen za-
grebačkog hard core benda Motus koji zna
Shamsa više godina, a neko vrijeme su za-
jedno radili i kao redari, kaže da je Sham-
so “nekako obrnut čovjek”. “Većina ljudi
dobra je dok ne uspije, a onda se pokvare,
no kod njega je situacija drugačija. Otkad
mu je krenulo, on je sve bolji. Dok je bio
mlađi, radio je razne stvari kad bi se napio,
ali sada valjda to kanalizira kroz pjesme
pa je čisto zadovoljstvo družiti se s njime”,
kaže Hogar i prisjeća se kako je prije neko-
liko godina rekao Shamsu da će poseljači-
ti pankere, natjerati narodnjake da sluša-
ju punk i da će napuniti Dom sportova. “I
prije dva mjeseca stiže mi mail od Shamse
s plakatom i porukom da sam bio u pravu.
A potvrda da će se to ostvariti bila mi je
kada je prije neku godinu kraj mene u za-
grebačkoj Dubravi, kvartu u kojem inače
živim, prošao tip u velikoj crnoj Bemburi
iz koje su treštali Brkovi.”
I iako je mnogima, kao i Hogaru, drago
što su Brkovi uspjeli, ima i onih, poseb-
no među rokerima, kojima njihov uspjeh
smeta. Shamso kaže da to može donekle
i razumjeti. “Meni muzika nije natjeca-
nje, da sam to htio, bavio bih se sportom.
Ljudi nažalost razmišljaju drugačije – svi-
ram i vježbam čitav život, kupujem opre-
mu, snimam i to je dovoljno da uspijem.
A onda vidi nas, ovako vulgarne, bezobra-
zne, mene kako loše pjevam, i onda mi na-
stupamo u Domu sportova, a on u kafi-
ću, pa pizdi. Ali što da ja radim, nisam ja
kriv što nam je krenulo”, priznaje Shamso,
a Tomac dodaje kako povijest glaz-
bene industrije govori da jednadž-
ba “znam svirati = trebao bih uspje-
ti” nije točna. “Tu je uključena neka
malo viša matematika. Sigurno je da
presuđuju i masovni mediji, ali evo,
sad barem imamo YouTube pa nas
nitko ne tjera da gledamo glazbeni
program neke televizije, nego mo-
žemo sami birati što ćemo gledati.”
A ovakvom uspjehu Brkova nije
se nadao ni dobar Shamsin prija-
telj i osnivač beogradskog S.A.R.S.-
a Dragan Kovačević Žabac.
“Iako Shamsu fizički poznajem
tek od 2010., za njega znam posljed-
njih 20-ak godina zato što mi je o
njemu non-stop pričao prijatelj koji
sad živi u Sarajevu, a koji je bio nje-
gov najbolji prijatelj prije rata u Mo-
staru. A drugi prijatelj, kojem sam trebao
biti vjenčani kum i koji je u međuvremenu
otišao u Ameriku, bio je treći dio te mo-
starske ekipe. Ali slušao sam Brkove neo-
visno o Shamsi, i iako su oni to na počet-
ku shvatili kao zajebanciju, ja sam po svojoj
ekipi vidio da je to uzelo maha, tako da me
njihov uspjeh nije iznenadio. Iako, nisam
očekivao da će to baš toliko narasti. Kad
god dođu u Beograd, prodaju više od tisu-
ću karata, što je teško i nekim etabliranim
bendovima koji imaju medijsku potporu.”
A što budućnost donosi Brkovima nitko
ne zna. Jedno je sigurno, sada se svi člano-
vi benda nalaze na velikoj prekretnici kada
moraju odlučiti hoće li, poput Shamse, na-
pustiti svoje sigurne poslove i posve se po-
svetiti glazbi te pokušati živjeti od nje. Oni
sami tvrde da ne očekuju mnogo, sigurni su
da će ove godine puno svirati, a onda slije-
di snimanje novog albuma, za koji opet ne
znaju kako će ga publika prihvatiti i što ih
FOTO: ROBERTO PAVIĆ
dalje čeka. Ali kad pomislim na sve što su
dosad prošli i kako su bez ijednog prigovora
gotovo potpuno goli istrpjeli naše jednosat-
no fotografiranje na temperaturi oko nule,
čini mi se da su ovi dečki spremni za sve.
Magija
&gubitak STVARATELJICA
MITOVA
UMOTANA U
MARAMU: ZA
STEVIE NICKS
SVE SE
PROMIJENILO,
S TEVIE NICKS JUČER JE NAPO-
kon zaspala u svom domu, u druš-
tvu mršave, poluslijepe, poluočeru-
pane 16-godišnje kujice Sulamith,
ugodno smještene uz gospodariči-
ne noge, u krevetu s baldahinom,
previsokim za obje. “Da bih uskoči-
la u krevet, moram uzeti zalet”, kaže Nicks koja je, una-
toč upečatljivoj prisutnosti, bez cipela s potpeticama vi-
soka tek 154 cm. Živi na obali, u Santa Monici, u stanu s
velikim staklenim stijenama koje joj omogućavaju da vidi
ALI I OSTALO pola okruga Los Angeles. Spavaća soba uređena je mini-
ISTO. malistički: na uglačanom drvenom podu sjedi kip Bude,
tu je i starinski globus s postoljem, na jastucima je pliša-
na igračka bijelog zeca, skroman flatscreen TV, a u kutu
Tekst: je vješalica s odjećom za scenu – jedini podsjetnik da je

Brian Hiatt turneja još uvijek u tijeku. Nicks se oko četiri ujutro vra-
tila s koncerta Fleetwood Maca u Forumu i odspavala tek
šest i pol sati. Umjesto dana odmora, večeras je čeka još
FOTOGR A FIJA: jedan nastup. Bole je leđa. “Umorni smo”, kaže bistro, “jer
PEG GY SIROTA smo jako stari”. Današnji nastup održat će se u dvorani

92 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 93
 ST E V IE N ICK S
Anaheim udaljenoj sat vremena od kuće.
S dugom plavom kosom u žutim, pla-
vim i ljubičastim viklerima, Nicks je po-
digla noge i odmara se u istrošenom,
crnom kožnom naslonjaču za masažu,
smještenom u garderobi iza pozorni-
ce. Još je samo nekoliko sati od trenutka
kad će Stevie Nicks stupiti na pozorni-
cu u crnom korzetu i suknji, i u harmoni-
ji zapjevati “The Chain”, pjesmu o bivšem
dečku kojeg je napucala još dok je pred-
sjednikovao Ford.
Bivši iz pjesme je Lindsey Buckingham,
upečatljivi frontmen, virtuozni inovator
na gitari, opsesivni studijski genije sli-
čan Brianu Wilsonu i modno osviješteni
frajer s istaknutim jagodičnim kostima.
Neosporno je da bi u bilo kojem drugom
bendu upravo on bio glavna zvijezda. Ali
Buckinghama je sreća istovremenom
pomilovala i ošinula – u Fleetwood Mac
ušao je u pratnji svoje prekrasne djevojke,
intuitivne, mistične i plodne kompozito-
“Odnosi s Lindseyem isti su otkako smo
prekinuli”, kaže Nicks. “Znamo točno što
reći kad si želimo zapapriti.”
rice (znala je svaki dan napisati novu pje-
smu) s hrapavim i čudesno titravim gla-
som i onozemaljskim, gotovo šamanskim
stavom na pozornici. Stvarala je mitove,
nosila šalove i marame, oformila vlastiti
žanr – žena koja kao da je sišla s nebesa.
Stevie Nicks je trenutno odjevena u
crne tajice i crnu košulju, odabranu iz ko-
lekcije koju bismo mogli nazvati “najupe-
čatljivijom i najviše eteričnom” na svijetu.
Na nogama nosi čupave crne čizme koje
podsjećaju na one marke UGG. Uz prat-
nju snimke učitelja pjevanja kliže kroz to-
nalitete i lista nove memoare menadže-
ra Janis Joplin. “Vidi”, kaže i pridiže se.
“Znala sam da je Janis nosila sandale na
petu.” Janis Joplin je uvelike utjecala na
Stevie Nicks, ali ona je na drukčiji način
uravnotežila oštrinu i ranjivost. “Mislim
da Janis nije previše uživala u ulozi žene”,
kaže njena bliska prijateljica, kantauto-
rica Vanessa Carlton (Stevie Nicks je vo-
dila njezino vjenčanje). “Ali Stevie razu-
mije kolika moć počiva u ženstvenosti
i ne zazire od nje.” “Stevie ima snažnu
volju”, kaže gitarist Heartbreakersa Mike
Campbell, dugogodišnji prijatelj i surad-
nik. “No u isto vrijeme, ranjiva je i krhka.
94 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
I to je sjajna kombinacija. Djevojke su je
smatrale ikonom, a većina momaka iz
70-ih željeli su curu upravo poput nje.”
Stevie Nicks stoji i uključuje svoj iPod
u zvučnike smještene u tvrdi prijenosni
kovčeg (žica iPoda dražesno je obložena
krznom). “Imam bezbroj playlista”, kaže.
Odabire jednu koja počinje dubokim
tonovima albuma Who’s Zoomin’ Who
Arethe Franklin. Odlazi prema stolu sa
šminkom smještenom uz scenski reflek-
tor i pokazuje na uramljenu crno-bijelu
fotografiju pokraj zrcala – na njoj je ve-
sela djevojčica koja u fotoaparat gleda uz
prkosan osmijeh. “To sam ja u trećem ra-
zredu”, kaže, “netom prije nego što su me
izbacili iz katoličke škole.”
Garderoba više služi svrsi nego što
odiše atmosferom, što je vrlo nespecifič-
no za Stevie Nicks: nema svijeća ni miri-
šljavih štapića.
Na Stevieino zrcalo naslonjene su i
neke druge fotografije, za inspiraciju.
Jedna od njih, iz kasnih 70-ih, prikazu-
je Stevie s pletenicama dok piše nikad
objavljenu pjesmu, u društvu preplanu-
log i naočitog Georgea Harrisona, golog
do pasa. Na drugoj, novijoj, ponosna Ste-
vie pozira s veteranom iračkog rata, voj-
nikom Vincentom Mannionom, jednim
od mnogih ranjenika s kojima se sprijate-
ljila tijekom posjeta bolnici Walter Reed.
Kad su se upoznali, Mannion je bio na
rubu smrti, ali se oporavio.
I Stevie je, na svoj način, pobijedila
smrt. Tijekom dva desetljeća bila je dva
puta na rehabilitaciji zbog teške ovisno-
sti; nakon bitke s leukemijom preminula
je njezina najbolja prijateljica Robin – to
ju je toliko uzdrmalo da se čak upustila u
kratki brak s udovcem, u nadi da će podi-
ći Robinino dijete; bezbroj puta susrela se
sa smrću ili bolestima bližnjih, uključuju-
ći njezinu majku koja je nedavno premi-
nula i 18-godišnje kumče koje je umrlo od
predoziranja; uz sve to, pomirila se s oči-
tom nemogućnošću bilo kojeg muškarca
da živi u sjeni njezine karijere, ostavlja-
jući je da “glazbu smatra svojim mužem”,
kao što je jednom opjevala.Nicks je pre-
živjela sve, i više od toga. Premda je u 66.
godini, idol je Generacije Y, i to ne samo
ženskim pripadnicama. Njezine nastu-
pe u Forumu dva puta je gledao Harry
Styles i odao joj počast iza pozornice. Po-
pularni bend Haim otvoreno je oboža-
va, a Nicks im uzvraća ljubav uz nadu da
će surađivati. “Ne možeš si pomoći nego
biti opčinjen njezinom prisutnošću”, kaže
Alana Haim. “Na pozornici nisam vidjela
snažniju osobnost od njezine.” Glasnogo-
vornica generacije, 18-godišnja Teri Ge-
vinson, u svom je obraćanju tijekom TED
Talka rekla: “Pouka svega ovoga jest biti
Stevie Nicks... Ono što najviše volim na
njoj – osim, naravno, svega – je činje-
nica da je na pozornici uvijek bila be-
skompromisno svoja, ne srameći se svo-
jih mana.” Indie zvijezda Sky Ferreira
dobila je priliku da potpiše diskografski
ugovor djelomice i zbog sjajno obrađene
“Stand Back”. “Jako je utjecala na mene”,
kaže Ferreira. “I hvala Bogu što utječe i
na druge, to znači da ćemo imati kvali-
tetniju glazbu.”
Iduća na playlisti je “Maneater” Nelly
Furtado, s impresivnim, glasnim ri-
tmom. Stevie pleše u stolici, lelujajući ru-
kama. Nešto je lagano presiječe pa pozo-
ve asistenticu Karen Johnston: “Imamo
li ovdje leda? Treba mi.”
No njezinu asistenticu netko je pozvao
da izađe iz prostorije. “Ovoga... Stevie?”,
kaže Johnston. “Lindsey je zatražio da
stišamo glazbu.”
Stevie koluta očima i izraz njezina lica
odgovara onom djevojčice s fotografije.
“OK, možda bismo trebali pustiti nešto
drukčije, s obzirom na to da je vrata po-
kraj naših”, kaže. “Možda nešto s manje
basa. Vjerojatno samo čuje bubanj, kao
u autu. Ovo je prvi put da smo vrata do
vrata. To se više ne smije dogoditi!”
Prebacuje na novu playlistu s kantau-
torima (Jacksonom Browneom, Stingom)
i muškim rock bendovima (Goo Goo Do-
llsima, the Frayem). Nicks se ne boji malo
patetike: na jednom od njezinih albuma
gostovao je Kenny G, pisala je stihove slu-
šajući satelitski radio s new age glazbom,
sjedeći uz vatru, ali i progutala sagu Su-
mrak. Čak je i napisala jednu pjesmu na-
dahnuta Bellinim nezgodama.
Pjesmama na playlisti dodaje vlasti-
te, savršene harmonije, zbog kojih refren
pjesme “How to Save a Life” najednom
zvuči sentimentalno. “Nikad ne pjevam
melodiju”, kaže. “Uvijek pjevam harmoni-
je. To radim od malih nogu jer mi je djed
bio pjevač. Donio bi mi singlicu na ploči
i rekao: ‘Ti si pjevačica harmonija. Ti si

1 duete, Tom Petty.
savršeni član Everly Brothersa.’” Njezin
djed, A.J. Nicks, bio je polu-profesional-
ni country izvođač koji ju je htio povesti
na turneju kad joj je bilo pet godina; ro-
ditelji su se tome suprotstavili.
Nakon nekoliko minuta, čuju se udarci
po vratima. Glazba još nije dovoljno tiha.
“Odnosi s Lindseyem isti su kao i onda
kad smo prekinuli”, kaže Nicks. “Uvijek
ćemo jedno drugome pružati otpor i či-
niti stvari koje će drugog živcirati. Zbi-
lja znamo kako jedno drugo izbaciti iz
takta. Znamo što reći kad želimo zapa-
priti. Ništa se nije promijenilo otkako
smo imali 20 godina. I mislim da neće
T
biti ništa drukčije kad budemo imali 80.”
I J E KOM V E Č E R A Š -
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; GULIVER/REX
njeg nastupa, Nicks će
kihnuti Buckinghamu
u lice i možebitno ga za-
raziti prehladom koja je
hvata. Učinila je to nenamjerno, ali si ne
može pomoći pa se hihoće dok prepriča-
va priču. Prilikom večerašnjeg nastupa
bend je napetiji nego inače, uvelike zato
što Stevie daje intervju za Rolling Stone,
usred turneje. (“Rekao sam joj: ‘Ponosim
3
se tobom’”, kaže gitarist Waddy Wachtel,
njezin stari prijatelj. “I još sam rekao: ‘A,
joj, bend će se razljutiti!’”).
Dva su člana Fleetwood Maca s koji-
ma se Stevie Nicks nikada nije svadila ili
ševila: s Christine McVie i njezinim biv-
šim suprugom Johnom. Fleetwood Mac
okupio se 1967. kao blues bend, a tije-
kom ranih godina postava je bila nesta-
bilna, većinom zbog toga što bi gitaristi
imali lošu naviku poludjeti i/ili pridru-
žiti se kultu. Kad su im se 1975. pridru-
žili Nicks i Buckingham, utemeljiteljima
Fleetwoodu i Johnu McVieu priključi-
la se Christine, tadašnja Johnova supru-
ga. Njihova jedina audicija nije bila ve-
zana uz glazbu: svima je bilo važno da se
dvije žene slože, što se i dogodilo. Chri-
stine je poput McCartneya imala osjećaj
za melodiju što je iznjedrilo neke od naj-
većih hitova benda, ali ona i Stevie nikad
se nisu nadmetale, većinom zato što su
posve drukčije. McVie je više voljela kožu
nego čipku i na pozornici joj je bilo dovolj-
no stajati tik uz svoje klavijature.
“Ja sam muškobanjasta”, kaže McVie.
“Volim muškarce. Volim se družiti s muš-
karcima. A Stevie je više voljela žensko
2
U OBLACIMA
(1) Nicks i Mick Fleetwood,
Christine McVie, John McVie i
Lindsey Buckingham (s lijeva)
1977.; (2) S producentom (i
bivšim dečkom) Jimmyjem
Iovineom u Hollywoodu,
1981.; (3) 1989., “Ona je
prava rock & roll frajerica, u
najboljem pogledu”, tvrdi
njezin povremeni partner za
društvo.” “Stevie je vrlo direktna, iskre-
na i na neki način opterećena samom
sobom. No ne mislim to na loš način. Ona
je sama svoj brend, shvaćaš? Ikona je. Ge-
nije je. Divna je, draga, prekrasna žena i
beskrajno je volim.”
Njihovo se prijateljstvo učvrstilo tije-
kom turneje Rumours, kad su obje pro-
življavale prekide unutar benda. “Uvijek
smo nastojale da nam sobe budu jedna
do druge”, prisjeća se Stevie, “kako bismo
mogle sjediti na podu, gledati TV i raz-
govarati, bez razmišljanja gdje su Mick,
Lindsey i John. Nismo marile. Ako bismo
otišle u hotelski bar, ondje bismo pronaš-
le dečke. Bili su okruženi djevojkama, a
nisu htjeli prekinuti s nama. To nikada
ne bi dobro prošlo.”
Kad je McVie 1997. napustila bend i
prepustila se mirnom životu na engle-
skom selu, “bilo mi je teško”, kaže Stevie.
“Bend je postao klub za dečke, s mnogo
testosterona.” No McVie se nedavno ne-
očekivano vratila u bend zbog čega je
Fleetwood Mac postao najtraženiji cla-
ssic rock brend, unatoč činjenici da svi-
raju u gotovo istim dvoranama koje su
posjetili tijekom turneje 2013. “Kao da
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 95
 ST E V IE N ICK S
sve te godine nisu postojale”, kaže McVie.
“Pomislila sam: ‘Koji sam vrag radila po-
sljednjih 15 godina?’”
I Stevie je jednom napustila Fleetwo-
od Mac, 1991. – no ponovno su se okupi-
li na prvoj inauguraciji Billa Clintona, a
onda i trajno vratili na scenu 1997. Mogla
je bez grižnje savjesti napustiti bend još
1981. jer je njezin prvi samostalni album,
Bella Donna, bio apsolutni hit. Prodao
se u znatno više primjeraka od Tuska,
tadašnjeg albuma Maca. Iskušenja su
postojala. Dio nje oduvijek se htio othr-
vati mašineriji i biti umjetnicom, živje-
ti na plaži i pisati. “Oduvijek su postojale
mnoge male stvari”, kaže Stevie, “ali i one
velike u kojima sam se htjela okušati.
No uvijek su bile u drugom
planu. Odlučila sam osta-
ti u bendu. Jer nisam znala
što drugo. Nitko od nas neće
ustati i reći: ‘Donijet ću vla-
stitu odluku, prvi put u živo-
tu. Odlazim i ne znam hoću li
se vratiti.’”
Kad je Nicks počela radi-
ti na albumu Bella Donna, s
producentom Jimmyjem Io-
vineom s kojim je kratko bila i
u vezi, susrela se sa skepticiz-
mom. “Vjerovali ili ne”, kaže
Iovine, “ljudi su mi govorili da
je ne mogu slušati u više od tri
uzastopne pjesme. To je zvučalo
suludo.” Nicks je u međuvreme-
nu objavila osam samostalnih al-
buma, tri više nego što je to pošlo
za rukom Fleetwood Macu, ot-
kako je započela svoju samostal-
nu karijeru. Svoj posljednji LP,
24 Karat Gold: Songs From the
Vault, nastao je na predlošku njezinih
davnih demosnimaka, a snimila ga je u
samo devet tjedana prije početka turne-
je. (“Rekla je: ‘Znaš, neću se pomladiti’”,
kaže producent Dave Stewart. “’Želim
ovo snimiti!’”) “Slušala sam svoj unutar-
nji glas”, tvrdi.
Unatoč koketiranju s pop slavom tije-
kom 80-ih, Nicks je “prava rock & roll
frajerica, u najboljem pogledu”, tvrdi nje-
zin prijatelj i povremeni suradnik u du-
etima Tom Petty. Rock pjevačici treba
bend, primijetila je Nicks.
Ipak, ponekad se činilo da je Stevie jed-
nom nogom unutra, a drugom vani. Petty
se jednom zatekao u studiju s Fleetwood
Macom, kad ga je Christine McVie zamo-
lila da Stevie predloži neke glazbene ino-
vacije. “Rekao sam: ‘Zašto jednostavno
96 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
ne pitaš nju’”, kaže Petty. “Odgovorila mi
je: ‘Ma, ti je poznaješ bolje od nas.’ Pomi-
slio sam: ‘Čudno.’”
Istina je da je postojala jedna opcija u
kojoj bi Nicks napustila matični bend:
“Da me Petty nazvao i rekao: ‘Napusti
Fleetwood Mac i uđi u Heartbreakerse,
imamo mjesto za tebe’, možda bih to i uči-
nila. Odmah! Čak i danas! Bili su moj naj-
draži bend.” Petty joj je godinama govorio
o njihovom načelu “djevojkama pristup
zabranjen”, no nedavno joj je poklonio
platinastu šerifovu zvijezdu s gravurom
“jedinoj curi u Heartbreakersima”.
“Stevie i Lin-
dsey samostalno
OBITELJSKE
VEZE
Nicks s 14 godina; s majkom Barbarom,
bratom Christopherom i ocem Jessom
(s lijeva). “Bit ćeš neovisna; nikada nećeš
ovisiti o muškarcu”, rekla joj je majka.
su skladali sjajne albume, ali svima nam
se najviše sviđa kad rade zajedno”, kaže
Petty. “Isti je slučaj u mnogim bendovi-
ma – kad shvate da će cijeli život provesti
zajedno, postanu gunđavi jer znaju da su
međusobno vezani.”
Pjesme koje je napisala McVie najsjaj-
niji su trenuci aktualne turneje: u redu
ispred mene, na jednom od koncerata u
LA-ju, bubnjar Red Hot Chili Peppersa
Chad Smith poludio je kad su zasvirali
radiofonični klasik “Little Lies”. No oko-
snica cijelog showa i dalje su momenti u
kojima Nicks i Buckingham kopaju po
svojim starim romantičnim jadima. Što
se god među njima događalo – a samo-
uvjereno krivudaju od inata (“Go Your
Own Way”) do nemoćne ljubavi (tije-
kom “Landslide” čak se nakratko uhva-
te za ruke) – Stevie se kune da nikada ne
glumataju i da njihov nastup nikada nije
samo repriza disfunkcionalnog, kauboj-
skog odnosa iz 70-ih. (Ipak, tijekom tur-
neje 2009., toliko su se udaljili da su na
pozornici jedno drugo ignorirali.) “Mo-
guće je izaći na pozornicu i proživje-
ti ljubavnu vezu”, kaže Nicks. “Kad odeš
u svoju garderobu, sve je gotovo. No dok
si na pozornici, osjećaji su stvarni. U su-
protnom, ljudi bi to prepoznali.”
Nicks promatra svoje lice kroz poveća-
lo i šminkom zacrtava dramatičnu liniju
tik ispod obrva, dok playlista prebacuje
na “Somebody’s Baby”
Jacksona Brownea.
Uvijek taj dio šminke
nanosi sama, unatoč
činjenici da je uz nju
dugogodišnja šmin-
kerica. “To je trik sta-
rih filmskih zvijezda”,
kaže dok popravlja li-
niju. “Zbilja nagla-
siš kapak. To su činile
Greta Garbo i Marle-
ne Dietrich. Uz takav
pogled, ni u ludilu ti
ne treba botox.” Povla-
či kožu tik iznad obrva.
“Ovo bi sve palo i izgle-
dala bih poput nakaze.
Jednom sam pokuša-
la i izgledala sam očaj-
no neka četiri mjeseca.
Ne sličiš sebi. Izgledaš
poput neke rođakinje s kojom nitko ni-
kada ne bi progovorio ni riječ. Neki ljudi
mojih godina izgledaju očajno. Očajno!
Najradije bih im rekla: ‘Molim te, osta-
ni kod kuće iduća četiri mjeseca! Nemoj
N
izlaziti.’”
ICK S ŠMINK A OČI
na isti način još od
60-ih, od srednje
škole, kad je bila po-
prilično pristojna dje-
vojka (“Ako bih s nekim izašla na spoj,
otišli bismo u kino i vratili se kući, parki-
FOTO: PRIVATE COLLECTION OF STEVIE NICKS
rali na prilazu i ljubili se, no od toga nitko
nije radio nekakav spektakl. Nakon toga,
ušla bih u kuću”). Sa 16 godina napisala
je prvu pjesmu – o prekidu – “I’ve Loved
and I’ve Lost”. Njezina je majka bila za-
poslena žena sve dok je suprugov poslov-
ni uspjeh nije prisilio da ostane kod kuće.
Poticala je Stevie da bude neovisna: “Ići
ćeš u školu”, prisjeća se majčinih riječi.
“Bit ćeš neovisna i nećeš se pouzdavati u
muškarca. Bit ćeš školovana. U prostori-
ji punoj pametnih muškaraca bit ćeš im
jednaka i nikada se nećeš osjećati kao
građanin drugog reda.”
Nicks je odrasla u višoj srednjoj klasi, a
živjela je u Arizoni, Kaliforniji, Teksasu,
New Mexicu i Utahu. Stalno su se selili
zbog očeve plodne karijere – bio je izvrš-
ni direktor u korporaciji i na kraju postao
predsjednik tvrtke Greyhound Armour-
Dial. Školovala se u dvije različite sred-
nje škole; prvo je pohađala školu u pred-
građu LA-ja, a onda drugu u dijelu grada
koji danas pripada Silikonskoj dolini. U
domu za mlade pokraj svoje druge škole
upoznala je naočitog i godinu dana mla-
đeg Lindseya. Zajedno su pjevali “Califor-
nia Dreamin’” i nisu razmišljali o buduć-
nosti dok je članovi njegova benda Fritz
nisu pozvali da im se pridruži. Prihvatila
je poziv i uskoro s faksa u San Joseu po-
čela putovati u San Francisco kako bi na-
stupila prije izvođača kao što su Janis Jo-
plin i Airplane. Stevie je odmah privlačila
više pozornosti od kolega iz benda, što je
nije veselilo. “Stalno su nas zvali da na-
stupamo”, prisjeća se. “Ali bi rekli: ‘Želi-
mo da nastupi onaj bend s djevojkom pla-
vo-smeđe kose.’”
Nakon nekoliko godina, producenti su
Buckinghama i Nicks povukli sa strane i
objasnili im da bi bili uspješniji kao duo.
Napustili su Fritz i godinu dana prove-
li smišljajući demomaterijale u pržionici
kave Lindseynog oca, a zatim se preselili
u LA. Nicks se prisjeća da je u njihovoj za-
jedničkoj izdaji bilo nešto seksi. “Pomislili
smo: ‘Eto, učinili smo to’”, kaže. “’Potpuno
smo im sjebali živote. Zašto ne?’ I posta-
li smo par. Od samog početka Lindsey je
volio kontrolu i bio vrlo posesivan. Nakon
što sam čula majčine priče i shvatila koli-
ko je neovisna bila, ali znajući koliko sam
i sama neovisna, nikad mi nije odgovara-
lo društvo posesivnih ljudi koji žele kon-
trolirati druge.”
Zajedno su napravili solidan album,
Buckingham Nicks (s omotom na kojem
su u toplesu, što je užasavalo Nicks), no
nije postigao veći uspjeh. Kad je Mick
Fleetwood čuo demosnimke njihova
drugog albuma, ponudio im je mjesto
u vlastitom bendu. Nicks je u to vrije-
me radila kao konobarica u restoranu
“Clementine’s” i vozila krntiju koja nije
mogla ubaciti u rikverc. Zbog stresa su
zamalo i prekinuli i Stevie se nakratko
iselila iz zajedničkog stana. Čim su po-
stali članovi Fleetwood Maca, dobili su
stalnu plaću – Nicks je u tom trenutku
pomislila da je bogata i odlučila da se
to više nikada neće promijeniti. “Rekla
sam: ‘To je to. Više nikada ne želim pa-
ziti na cijenu’”, kaže smijući se. “Ozbilj-
no sam to mislila.” Njihov prvi album
s Macom, na kojem su se našle “Rhi-
annon” i “Landslide”, odmah je redefini-
rao odnos snaga u bendu. Jedno su vri-
jeme doista bili sretni. “Kako ne bih bila
sretna? Bila sam u vezi s predivnim, na-
očitim muškarcem koji je pjevao poput
anđela, svijet je bio naš, bila sam u bendu
koji je već bio podosta poznat i u Europi.
Stvari su išle na bolje.”
No 1976., nakon nekoliko mjeseci zajed-
ničkog snimanja pjesama za Rumours na
kojem su progovorili o svojoj problema-
tičnoj vezi, Buckingham i Nicks imali su
posljednji okršaj. “Dosta mi je”, rekla mu
je Stevie, no prisjeća se nekoliko pijanih
povrataka u mjesecima koji su uslijedili.
Bend je ipak preživio, a Buckingham je čak
nastavio aranžirati i producirati Stevieine
pjesme. “Lindsey savršeno razumije što je
Stevie htjela reći svojim demosnimkama”,
kaže McVie. “Ja je ne shvaćam. Priđe mi s
novom pjesmom, a ja joj kažem: ‘Jebeno
nemam pojma što želiš reći.’”
Snimanje albuma Tusk 1979. bilo je
stresno iskustvo. Nicks je bila u vezi s ože-
njenim članom Fleetwooda i nije posve
razumjela Buckinghamove studijske ek-
Nakon što su je primili u Fleetwood Mac,
rekla je: “To je to. Više nikada ne želim
paziti na cijenu. Ozbiljno!”
sperimente. Istodobno, u bendu se in-
tenzivirala zlouporaba droga. “To nam je
samo smanjilo količinu strpljenja”, kaže
Nicks. “Ako te netko živcira, jednostavno
uzmi malo kokaina i vidi koliko ćeš ne-
sretniji biti. Misliš da ti to sranje poma-
že pa ga uzimaš misleći da ti je bolje. Kad
počneš s kokainom, misliš da si besmrtan
i da ćeš živjeti zauvijek.”
Tijekom turneje Tusk, Buckingham
se grozno ponašao i vrijeđao Stevie zbog
njezinog plesa s maramama. Na pozor-
nici ju je čak znao i udariti, a McVie i ona
prisjećaju se da ju je jednom tijekom na-
stupa pogodio u glavu gitarom Les Paul.
(“Nisam siguran da se to dogodilo”, izja-
vio je Buckingham.) Te ga je večeri McVie
ošamarila, a Stevie je bila “spremna da
ga prebije”. “Bilo mi je teško prekinuti s
njom i nastaviti suradnju u bendu”, Buc-
kingham mi je priznao 2013. “Morao
sam producirati njezine pjesme i, na neki
način, biti dio mašinerije koja joj je po-
magala da se još više udaljimo – za razli-
ku od drugih parova koji prekinu, nikad
nismo imali priliku za odmak. Morali
smo nastaviti s radom u tom ekspres-lon-
cu i učiniti što je najbolje za bend. Mnoge
smo godine proveli u teškom emocional-
nom stanju. Mislim da je to kod mene
uzelo danak, ako govorimo o emocional-
noj otvorenosti i naravi.”
Unatoč svemu tome – i neugodnoj
svađi kad je Buckingham 1987. nakratko
napustio bend – Nicks nikada nije odu-
stala od njihovog mogućeg pomirenja,
sve dok 1998. nije dobio prvo dijete. “Za-
počeli smo vezu kad smo bili jako mladi.
Znali smo se šaliti – iako smo oboje znali
da se to neće dogoditi – da ćemo s 90 go-
dina, kad će svi drugi već biti mrtvi, za-
vršiti zajedno u domu za umirovljenike.
Ipak, svašta smo proživjeli i bili smo jako
dugo zajedno. No kad je dobio prvo dije-
te, mislim da smo taman ulazili u zračnu
luku, rekla sam mu: ‘Znači, ipak se neće-
mo vidjeti u domu za umirovljenike.’ A on
je odgovorio: ‘Čini se da nećemo.’ Rekli
smo si to onako zajedljivo.”
Unatoč njezinom kristalno jasnom vi-
zionarstvu i skupljanju marama od šifo-
na, s popriličnom sigurnošću moglo bi se
reći da Stevie Nicks nije vještica – iako
je te glasine raspirila tumačeći vješticu
u American Horror Story. Priznaje da
je oduvijek htjela biti vještica, ali ne zla.
“Još od svoje šeste godine, obožavala sam
Noć vještica, valjda sam takva po priro-
di”, kaže. “Mama i ja smo se svake godine
svađale oko toga, dozlogrdilo joj je šiva-
ti vještičje kostime.” Kad je išla u četvr-
ti razred, mama joj je sašila žuti kostim
Marthe Washington. Stevie ga je oboji-
la u crno.
Nikad nije imala “kristalno jasne vi-
zije”, ali je tvrdila da su joj neki stiho-
vi došli sami od sebe, kao da “kanalizira
duh nekog pjesnika”. Uvjerena je da joj
ovo nije prvi život: “I u prošlom sam ži-
votu bila izvođačica. Možda sam bila u
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 97
 ST E V IE N ICK S
vodvilju ili balerina. Previše sam opušte-
na na pozornici.” Evo i dokaza koji potpi-
ruju tvrdnju – tijekom njezinih nastupa
uvijek bi dodirnula nešto neopisivo, kao
da se dogodilo nešto... Čudno. Tijekom
kode u pjesmi “Rhiannon”, poznate pje-
sme o vještici, počela bi zatvorenih očiju
drmusati glavom kao da ima neki nekon-
trolirani, frenetični napadaj. A tu je i ne-
vjerojatna izvedba “Sisters of the Moon”
iz 1982. čija je snimka dostupna na You-
Tubeu, tijekom koje izgovara nešto što bi
se moglo nazvati besmislicama ili nekim
prastarim vilenjačkim jezikom. Na ak-
tualnoj turneji, Nicks se starim običa-
jima vraća tijekom pjesme “Gold Dust
Woman”, najmračnijoj pjesmi s albu-
“Suzila sam izbor ni na koga”, kaže Nicks
smijući se trenutnoj ljubavnoj situaciji.
“Zvuči kao dobra country pjesma, zar ne?”
ma Rumours. Buckingham ju je nazvao
“zlom” jer je bila čudnovato proročanska
– u njoj se pojavljuje lik žene koja si kopa
grob žlicom za kokain, mnogo prije nego
što je zlouporaba droge u bendu postala
problematična. Verzija koju danas svira-
ju često se oduži više od 11 minuta. Bend
sklizne u zlokobnu, psihodeličnu svirku, a
Nicks se izgubi u plesu, kao silueta na po-
zornici, dok joj se kosa stapa sa zlatnom
maramom i tvori krilatu auru. U Foru-
mu je mlatila glavom, mahala rukama i
izvijala bokove klizeći po pozornici. Gle-
dajući je u sjeni, činilo se kao da opet ima
27 godina. (“Pomisliš si: ‘Kako ti ovo po-
lazi za rukom?’”, kaže Alana Haim koja je
svjedočila trenutku. “Nikad nisam vidje-
la nešto luđe.”)
No čarolija ima svoju cijenu – u ovom
slučaju, bol u leđima. U LA-ju se posve
prepustila atmosferi. “Skočio mi je adre-
nalin i mislila sam da bi mi se glava mogla
odvrnuti od tijela”, kaže nakon nastupa,
večer prije koncerta u Anaheimu. “Zbilja
sam ozlijedila leđa. Svako mi jutro treba
led. Kažem si: ‘Sinoć si opet pala pod utje-
caj zlatnog praha.’ Na pozornici se lomi
ovisnica iz pjesme. Traži drogu, a ja po-
kušavam stvoriti atmosferu kako bi ljudi
shvatili o čemu se radi. Bio je to vrlo na-
poran i loš period mog života.”
Sredinom 80-ih, Nicks je svakom
dozom kokaina riskirala život – liječnici
98 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
su joj u hrskavici nosa našli rupu. Ispo-
stavilo se da je za rupu krivo nešto posve
drugo: znala je rastopiti aspirin u vodi i
štrcati otopinu u nos kako bi izliječila gla-
vobolje, ne shvaćajući da je aspirin kiseo.
“Mislila sam da sam najbolja bolničarka
s najboljim higijenskim navikama”, kaže.
Kako god bilo, do 1986. dovela se u gro-
zno stanje. Njezini su prijatelji bili uplaše-
ni iako su dijelili njezine navike. “Svi smo
bili ovisnici”, kaže Nicks. “No u jednom
sam momentu ja bila najgora... Bila sam
krhka djevojka, a uzimala sam mnogo
kokaina. I imala sam rupu u nosu. To je
bilo opasno.”
“Učinio sam sve što sam mogao da joj
pomognem , da izađe na pravi put”, kaže
Petty. “Bio sam vrlo zabrinut. Da mi je
zazvonio telefon i da su rekli: ‘Stevie je
umrla’, ne bih se iznenadio.”
Krajem 1986. i turneje Rock a Little,
prijavila se u kliniku za odvikavanje i
rekla im: “Evo me. Popravite me. Ovo su
moji problemi, popravite me.” I uspjeli
su, manje ili više, ali onda joj je psihija-
tar kojeg naziva “Dr. Sjeboglav” prepisao
klonopin, što ju je odvelo u drugu ovi-
snost i 1993. ponovno se našla u klinici
S
za odvikavanje.
T E V IE SE N IK A DA
nije smatrala alkoholi-
čarkom i povremeno za-
pali joint, doduše, samo
kao pomoć pri kreativ-
nom radu. “Kad pišem, dopustim si za-
paliti malo trave”, kaže. “To je sve što si
mogu priuštiti. Ali sjedim za klavirom
i pišem, nisam u autu i ne vozikam se
okolo. Nikoga nema oko mene, nitko me
ne vidi. Ne pušim ni s kim. Sama sam i
to je moj odabir. Travu koristim kao po-
magalo i vrlo sam oprezna, znaš? I re-
zultati ne izostaju. Ipak, da smatram da
će me trava odvesti k drugim stvarima,
prestala bih.”
U Stevieinoj kući mnogo je soba no ona
ne živi ni u jednoj od njih. Još 2005. ku-
pila je prikladnu golemu polu-vilu samo
nekoliko kilometara udaljenu od njezina
stana i ubrzo shvatila da joj ne odgova-
ra. “Prevelika je za mene”, kaže uvodeći
me u kuću, u nedjelju navečer. “Kad sam
je prvi put razgledavala, ovdje je živjela
obitelj s blizancima i još dvoje djece. Bila
je živa, shvaćaš? Pomislila sam: ‘Pa ovo je
fantastično!’ Naravno, kad sam se useli-
la, nije bilo ni pokućstva ni obitelji. Zapi-
tala sam se: ‘Što se dogodilo? Prazna je!’
Mislila sam da ću uz kuću dobiti i obitelj!”
Preselila se u stan u kojem se osjeća
mlado i neopterećeno. U kući živi Kelli-
anne, jedna od njezinih brojnih kumče-
ta, a Nicks je ondje 2011. snimila album
In Your Dreams. Ondje je još uvijek sva
oprema za snimanje, ali i tri klavira smje-
štena na polukatovima – jedan od njih
je besprijekorno očuvani bijeli Steinway
koji je pripadao Leonu Russellu i koji Ste-
vie nastoji nekako preseliti u stan. Kla-
vir je cijelu godinu okićen ukrasima za
Noć vještica: na njemu su velika skulptu-
ra zmaja, dvije morbidne lutke kostura,
svjetlucava lubanja i, zlu ne trebalo, par
cipela s potpeticom Vivienne Westwood.
Danas je dan poslije koncerta u Ana-
heimu i Nicks mora obaviti neke obve-
ze u kući prije nego što se zaputi na idući
koncert u Arizonu. Ondje će se susresti s
bratom koji se nedavno oporavio od raka
mjehura. Nosi zatamnjene dioptrijske
naočale i svilenu crnu odjeću. Oko vrata
joj je ogrlica s njezinim poznatim polu-
mjesecom, optočenim dijamantima, koju
je dobila od mlade obožavateljice Sare čiji
je otac draguljar. Sara je preminula od
raka u ranim 20-ima, a polumjesec sadr-
ži 32 dijamanta, za svaki koncert kojem
je nazočila. “Karen, treba mi krema za
opekline”, kaže Nicks i okreće se prema
meni. “Prije dva sata dogodila se grozna
nezgoda.” Saznajem da je za sve kriva
vruća juha od zelenih tikvica s jajetom
koju je Nicks “doručkovala” u krevetu oko
16 sati. Prolila ju je po ruci pa je sad maže
kremom koju naziva “iračkom kremom
za opekline”. “Ovime mažu žrtve poža-
ra”, kaže. “Svi bi je trebali imati kod kuće.”
Upaljena su tri kamina, a u gotovo sva-
koj prostoriji visi kristalni luster. Nicks
mi pokazuje mjestašce u knjižnici, klu-
picu kod prozora gdje je 2011. satima sje-
dila i razmišljala nakon majčine smrti.
Kroz prozor se vidi ocean, a ako se baš
zagledaš, i njezin stan. “Ova je soba ča-
robna”, kaže.
Gubitak majke, iako je preminula s 84
godine, uzdrmao ju je do temelja. Prese-
lila se u veliku kuću i odala osami. “Mo-
rala sam preboljeti činjenicu da moje
 majčice – koja mi je uvijek davala savje-
te, još od 1968. kad sam se s Lindseyom
pridružila bendu i koja mi je uvijek preko
telefona govorila što da učinim – više
nema. Bila sam zgrožena. Kad sam na-
pokon došla k sebi, shvatila sam da ću
nastojati biti najbolja što mogu, najbo-
lja u onome što radim, da ništa neću uzi-
mati zdravo za gotovo i da ću raditi sve
što želim.”
U posljednje vrijeme opet čuje maj-
čin glas. “Govori mi stvari koje mi
ne bi rekao nitko s ovoga svijeta.
Zbog majke sam uvjerena da po-
stoji druga strana. Poznajem ton
njezina glasa i znam njezina poče-
la. Kad čujem da mi odgovara na
pitanje, shvatim: ‘Drugi svijet zai-
sta postoji.’ Više ne mislim, poput
drugih ljudi, da s druge strane ne
postoji ništa. Zato što postoji. S
druge strane je moja majka.”
Steviein najbliži susret s maj-
činstvom dogodio se 1982., kad je
njezina najbolja prijateljica iz dje-
tinjstva, Robin Snyder Anderson,
nakon poroda preminula od leu-
kemije. Liječnici su uspjeli spasi-
ti dijete, a ošamućena, drogirana
i tužna Nicks udala se za Robini-
nog udovca. Brak je trajao tri mje-
seca. “Rekao mi je: ‘U tvom životu
nema vremena ni za koga’”, prisje-
ća se. “’U tvom životu nema vre-
mena za Matthewa ili mene.’ Po-
mislila sam: ‘Znaš, imaš pravo. Zaista
nema.’” Pripremajući se za turneju rekla
mu je da želi rastavu. Ipak, poslije se po-
novno susrela s Matthewom, kojem su
sad 32 godine, i platila mu fakultet. Ste-
vie je brižna kuma mnogima, uključuju-
ći kćeri članova benda, mladim ženama
od 12 do 43 godine. Jedne je večeri vo-
dila brigu o pijanoj i uznemirenoj Vane-
ssi Carlton i rekla joj: “Ovako se mamice
brinu za svoje bebe” – a krajem 2014. ot-
putovala je u New York kako bi prisustvo-
vala porodu Carltonina djeteta.
Nicks je izlazila s mnogim rock zvi-
jezdama, uključujući Dona Henleya i
Joea Walsha iz Eaglesa, ali se ni oni nisu
znali nositi s njezinom zahtjevnom ka-
rijerom. “Ni rokeri s kojima sam izlazi-
la nisu shvaćali moj život”, kaže. “Čovjek
bi mislio da će me shvatiti, ali nisu. Nisu
bili ništa drukčiji od običnih odvjetnika,
FOTO: GULIVER/REX
jer su smatrali, slušajući svoj muški ego,
da bih zbog njih trebala odustati od dijela
svog života. A to nisam htjela učiniti. Bila
sam u bendu koji je bio jednako popula-
ran kao i njihovi i to im ne bi odgovaralo.
Smatrali su da bi u ovom slučaju oni za-
uzeli mjesto žene. Sve je to bilo miljama
daleko od onoga čemu me učila majka.”
Krajem 90-ih ušla je u vezu s mlađim
tipom koji nije bio slavan – zapravo, bio
je konobar – ali ni to nije upalilo. “Imala
sam 50, a on 30, no ponašao se starije –
imao je dva sina i bio divan čovjek”, pri-
sjeća se dok sjedimo na smeđem kauču
u dnevnoj sobi dok nam iznad glava visi
PONOVNO S MACOM
Nicks tijekom nastupa s Fleetwood
Macom, prošlog listopada. “Ne
možeš si pomoći, prema njoj
osjećaš strahopoštovanje”, kaže
Alana Haim.
mikrofon za snimanje vokala. Na sta-
klenom stoliću nalazi se krema za ope-
kline; istrošeni primjerak antologije Os-
cara Wildea koju ima već desetljećima,
ispunjena njezinim bilješkama; dvije ne-
zapaljene svijeće; knjiga o Jimiju Hen-
drixu; posuda ukrašena stihovima pje-
sme “Landslide” – poklon benda Dixie
Chicks. “A zbilja mu je bilo stalo do mene.”
No ona se sramila i nastojala ga držati po-
dalje od javnosti. “Jednog je dana došao
kući rekao: ‘Imam dvije ulaznice za show
Billa Mahera, hoćeš poći sa mnom?’ a ja
sam odgovorila: ‘Jesi li lud?! Ne. Ne idem.
Ja sam slavna! Ja sam Stevie Nicks! Svi
će nas fotografirati. Ne mogu više smiš-
ljati isprike zašto te ne vodim posvuda sa
sobom. Možeš li sa mnom na Grammyje?
Ne možeš. Mogu li s tobom otići na trž-
nicu? Ne mogu. Možemo li otići u kino?
Ne. Sve što možemo jest ostati kod kuće.’”
Odustala je od mlađih muškaraca, a
sa starijima ne želi izlaziti: “Što da se za-
ljubim u nekog, a on umre?” U tipove
njezinih godina ne polaže previše nade.
“Oni bi izlazili s djevojkama od 25”, kaže.
“Tako je od biblijskih dana. Nisam ni
pročitala Bibliju, ali to mi je jasno. I što
da radim, da se natječem s time?
Nisam natjecateljskog duha.”
Ukratko: “Suzila sam izbor ni
na koga”, kaže i glasno se smije.
“Zvuči kao dobra country pje-
sma, zar ne?”. Njezina posljednja
veza završila je 2004. i ako se is-
postavi da joj je to bila zadnja lju-
bav, lako će se nositi s time. “Imala
sam mnogo sjajnih veza”, priznaje.
“Mnogo sjajnih, seksualnih i ro-
mantičnih veza. Don Henley je po
mene poslao tamno crveni zrako-
plov kako bih prisustvovala kon-
certu u areni Omni u Atlanti, ti-
jekom turneje Hotel California.
Doživjela sam nevjerojatne stvari.
Da više ni s kim ne izađem, i to bi
bilo u redu jer imam toliko nevje-
rojatno divnih, senzualnih i fan-
tastičnih iskustava i uspomena...
Moj je sadašnji život sjajan, imam
divne prijatelje i glazbu.”
Za budućnost ima mnoge pla-
nove: želi snimiti TV emisiju ili film za-
snovanu na originalnom velškom mitu o
božici Rhiannon. Možda će napokon na-
pisati memoare o kojima je ljudi stalno
ispituju, premda kaže da to neće biti “pr-
ljava knjiga o seksu kakvu bi htjeli”. Želi
pisati romane i podržati mlade umjetni-
ke. Želi provoditi vrijeme u svom trećem
domu, raskošnoj kamp-prikolici smje-
štenoj u susjedstvu, na obali. “Zakukulji-
la sam se u Fleetwood Mac i samostalni
rad”, priznaje. “Kad odlučim sve to prive-
sti kraju, otvorit će mi se i ta vrata. Ući ću
u svoju kamp-kućicu, pasti ničice na me-
kani, bijeli sag, pogledati u ocean i reći:
‘Napokon sam slobodna. Sad mogu radi-
ti sve ono što sam oduvijek htjela.’
“A možda ću se htjeti odmoriti, preseliti
u Pariz i ondje provesti nekoliko godina”,
nastavlja. “Naučit ću francuski i izlaziti sa
starim Parižanima od 102 godine. Sve će
biti u redu jer sam obavila svoju misiju na
svijetu. Moja je mama govorila: ‘Uvijek si
imala misiju – zabaviti svijet. To radiš od
svoje pete godine.’”
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 99
 OVAKO IZGLEDAJU SREDNJE GODINE
MARILYNA MANSONA – VIŠE JE POSJETA
INTA, A TU
TERETANI I MANJE APS LBUM.
EGOV PONAJBOLJI A
JE I NJ

AD MARILY N
Manson odlazi na
počinak, zora već
rudi. Kad se budi,
potpuni mrak već
je nadomak ruke. U
ovom slučaju, kao i u
gotovo većini drugih
stvari, Marilyn radi
što mu se prohtije. Ako poželi crne plah-
te i stalnu temperaturu od prohladnih 18
Celzija, to će i dobiti. Još jedan primjer:
recimo da na već spomenutim plahtama
poželi voditi ljubav sa svojom djevojkom,
fotograf kinjom Lindsay Usich, tanaš-
nom kao vještičja metla, s kosom crnom
poput gavrana. Prvo i osnovno, svjetla će
biti ugašena. “Zbilja sam stidljiv, bez ob-
zira na to kakvim me smatrate”, kaže on.
Drugo, donje rublje nikada neće skinuti u
potpunosti već samo spustiti do gležnje-
va. “Imam fobiju da će u kući izbiti požar
pa ne želim da me zatekne golog”, kaže.
Treće, minimalna dnevna kvota “spolnih

100 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
100 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 101
susreta”, kako ih on naziva, iznosi pet. Ne-
davno su dostigli maksimum od čak 10. A
to se s njegovih 45 godina čini pomalo ne-
mogućim – “moje su godine moj mali re-
kord”, dovitljivo kaže.
Ipak, što je za Mansona moguće? Izme-
đu ostalog, njegov novi album, The Pale
Emperor, postigao je gotovo isti uspjeh kao
Antichrist Superstar, album iz 1996. koji ga
je spasio od post-grunge pustoši u Fort La-
uderdaleu i ispalio ga do samog vrha, na
užas kršćanske desnice koja ga je 1999. po-
kušala optužiti za masakr u srednjoj školi
u Columbineu. Album Superstar obilježio
je mračan, industrijski i prljav zvuk, dok
bi se The Pale Emperor opisao kao bluzer-
ski, gotovo radiofoničan album pun sinte-
sajzera kojim se često prolamaju čudnova-
ti pištavi, bolni zvukovi – frenetični urlici
i zavijanja koja zvuče kao kojot koji se bori
s plijenom. Mnoge pjesme, među njima i
žestoka, nedavno objavljena, “Third Day
of a Seven Day Binge”, snimljene su u jed-
nom “šusu”, bez dodatnih dorada i čišćenja
zvuka. “Zvuči prljavo”, kaže Manson rado-
sno. “Kao prljavština ispod
“MOJA POSLANICA NA ZEMLJI
noktiju čovjeka koji je isko-
pao grob.”
JE KAOS. JA SAM TREĆI ČIN
Trenutno se bavi kopanjem
po hladnjaku, u svojoj kući
na holivudskim brežuljcima,
uređenoj u španjolskom go-
tičkom stilu. Vadi gazirani SVAKOG FILMA KOJI SI POGLEDAO.
sok od grožđa, otvara ga, na-
lijeva u čašu koju zatim spu- JA SAM ONAJ DIO U KOJEM PADA
KIŠA I UMIRE LIK ZA KOJEG NE
šta i zaboravlja. Šeće po kući
i ističe neke od svojih značaj-
nijih svojina – hrpu dječjih
knjiga (Mali praščić, Medo
Winnie zvan Pooh upozna-
je Gophera), neotvoreni spre-
mnik ciklona B (plina kojim je Hitler ubi-
jao Židove), pištolj i pušku koje drži na
niskom stoliću, slavnu sliku klauna koju
je naslikao silovatelj i serijski ubojica John
Wayne Gacy... Sve ono što biste i očekivali
od ovakvog tipa.
Crnokosa Lindsay je na katu, iza zatvore-
nih vrata spavaće sobe. Manson objašnjava
da večeras neće silaziti u prizemlje. Možda
imaju neke probleme u vezi. A možda shva-
ća da se nove pjesme kao što je “The Devil
Beneath My Feet” i stihovi koji kažu: “Don’t
bring your black heart to bed/ When I wake
up, you best be gone or you better be dead”,
ne moraju nužno odnositi na nju, iako
Manson tvrdi da joj je poslao sms poruku
s istim sadržajem.
Večeras je odjeven u crnu košulju, crni
prsluk, crni kaput, crne hlače i crne čizme
ispod kojih izviruju čarape krvavo crvene
boje. Premda je soba mračna, nosi sunča-
102 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
ne naočale, a njegova crna, kratko i asime-
trično ošišana kosa kao da se gubi u općem
dojmu crnog ništavila. Kreće se graciozno,
poput aveti, a njegovi prsti titraju prosto-
rijom poput kakve ptice dok mi pokazu-
je staru sjedalicu u kojoj su se nekoć vrši-
li abortusi. Prekrio ju je kožom od dabra
koju su mu poklonili Brad Pitt i Angelina
Jolie. “Ovo zovem Planina dabrova”, kaže.
“Ovdje sam se ševio s nekima, zbog čega
sam možebitno bio suočen s rastavom.” Na-
kratko zastaje, razmišlja o rečenom i jasno
je da promišlja kako nastaviti. Evo, samo
što nije. Samo što nije! Evo ga. “Ne boj se
dabra”, kaže.
Začuju se koraci.
“Žao mi je”, kaže, “čini se da će nas pre-
kinuti.”
Dolazi Lindsay Usich. Nosi provokativ-
nu baršunastu haljinu koja u razini grudi-
ju ima otvor u obliku ključanice. Krenula
je na neko otmjeno mjesto?
“Ne”, kaže. A onda razmetljivo prola-
zi pokraj budnih očiju Gacyjeva klauna i
vraća se u spavaću sobu.
ŽELIŠ DA UMRE.”
U zraku se osjeća nelagoda koja pro-
lazi bez objašnjenja. Manson u naručje
uzima Lily White, ostarjelu mačku pasmi-
ne Devon Rex, koja na glavi ima razmazan
Lindsayin crveni ruž. Promatra djevojku
koja se udaljava. Tijekom godina provodio
se s mnogima (glumicom Rose McGowan
od 1997. do 2001., Evan Rachel Wood od
2006. do 2010., ali i porno glumicama
Stoyom i Jennom Jameson). Od 2005. do
2006. bio je u braku s kraljicom burleske,
Ditom Von Teese, žrtvom Planine dabro-
va. Sve su njegove veze bile lude i ni jedna
nije završila dobro. “Luđakinje se lijepe na
mene kao muhe na ljepilo”, kasnije izjavlju-
je ne navodeći imena.
Vrijeme je za izlazak. Krećemo prema
Chateau Marmontu kako bismo si priušti-
li malo “zabave za muškarce”. “Pit ćemo al-
kohol”, kaže. “Izmišljat ćemo svoje riječi.
Ako poželimo, slušat ćemo rap.” I narav-
no, možda ćemo upasti u nevolje. “Ja sam
kaos, ja sam oduvijek bio kaos, moja posla-
nica na zemlji je kaos”, kaže uzbuđeno. “Ja
sam treći čin svakog filma koji si pogledao.
Ja sam onaj dio u kojem pada kiša i umire
lik za kojeg ne želiš da umre. Ovdje sam
da bih sjebao stvari.” To znači da bi veče-
ras moglo biti razvrata, groznog i prekra-
snog. Nadajmo se.
Na prelasku u novo stoljeće bio je na
glasu kao provokativni, svjesno agresiv-
ni luđak i manijak. Tijekom 1994. postao
je svećenikom Sotonske crkve i to pono-
sno isticao. Iste godine prozvao se Bogom
Jebanja, a dvije godine poslije i Antikri-
stom. Nosio je rasparene leće, jednu pr-
ljavo smeđu a drugu nebesko plavu, zbog
čega je izgledao posve poremećeno. Toliko
je uplašio desničarske kršćane koji su, po-
kušavajući zabraniti njegove nastupe, tvr-
dili da će sve mlade djevice koje pohode
njegove koncerte nazočiti raznim homo-
seksualnim činovima, obijesnoj zloupo-
rabi droga, silovanjima i bestijalnostima,
žrtvovanjima životinja, i da, žrtvovanji-
ma mladih djevica. Glasine
su kolale. Govorkalo se da
si je dao izvaditi rebro kako
bi sam sebe mogao oralno
zadovoljavati. Raznorazni
skandali nisu samo bili mo-
gući nego i posve vjerojatni –
uključujući i onaj u kojem je
gluhu obožavateljicu obložio
hladnim narescima i onda je
zalijevao vlastitim urinom –
bila je to priča koja se ispo-
stavila istinitom. Gostovao
je u TV emisijama kao što je
show Billa O’Reillyja u koji-
ma je filozofirao o apsurd-
nim vjerskim zločinima, sveopćoj gluposti
političara i specifičnom primatu indi-
vidue, makar individua bila, kako je sam
rekao, “svjesna da je šupak.”
I
PAK, UŽIVO MALOTKO DJELUJE
učtivo i blago poput njega. Nježno
sjeda. Rijetko izgovara nepotrebne
prostote i često progovara uglađe-
FOTO NA OTVORU: FRIZURA I MAKEUP - JULIA HAPNEY
nim južnjačkim naglaskom. Pažlji-
vo bira što će odjenuti; košulja mu
je zakopčana do grla i u potpunosti
prikriva stotine ožiljaka na prsima koje
si je sam nanio. Stalno radi na poboljša-
nju samog sebe; trenutačno iz vokabula-
ra pokušava ukloniti uobičajenu poštapa-
licu “ono”. U osvrtu na svoj prijašnji život,
kaže da više nije čovjek koji je nekada bio.
“Onaj stari Marilyn Manson koji kao da
je bio izašao iz cirkusa P. T. Barnuma go-
tovo je u potpunosti ispario”, kaže. Njego-
 ve riječi potvrđuje kontekst albuma The
Pale Emperor.
U njegovu glazbenu izričaju već odavno
ne sudjeluje frontmen Nine Inch Nailsa,
Trent Reznor, koji je Mansona otkrio 1992.
Nakon što je koproducirao njegovih prvih
nekoliko albuma, prozvao ga je narkoman-
skim “tupavim klaunom” koji bi se, u želji
za zvjezdanom rokerskom slavom, lažno
pretvarao da je lud i drogiran. Na posljed-
njem albumu više nema ni starih članova
benda, između ostalih, Twiggyja Ramire-
za, koji je bio Mansonov “partner u zloči-
nu” ali i u pjesmi. Novi je album snimio uz
pomoć Tylera Batesa, poznatijeg kao skla-
datelja filmske glazbe za Čuvare galaksije
i TV emisija kao što je Kaliforni-
kacija. Njih su se dvojica upo-
znali na setu serije, nakon što
se Manson 2013. pojavio u njoj
tumačeći samog sebe. Isprva se
nisu povezali, no onda je Bates
vidio kako Manson pije neku ze-
lenu tekućinu. Pitao ga je što je
to, a Manson je rekao da je riječ
o apsintu. Ponudio mu je gutljaj
koji je ovaj prihvatio.
“Otišao sam na spavanje”,
kaže Bates, “i odjednom, oči su
mi htjele iskočiti iz glave. Imam
ženu i djecu. Nikad nisam bio oz-
biljno bolestan. Nekoliko dana
poslije sam mu rekao: ‘Hej,
moram te nešto pitati... Nemaš
valjda herpes na usnici?’ Smije
se: ‘Nikad se nisam ničime za-
razio, iako sam zaradio svrab
kad sam izgubio djevičanstvo.’”
Nakon što je izmaknuo sudbi-
ni, počeli su surađivati – Bates je
u Mansonov stvaralački proces
unio neku novu discipliniranost
i nadao se oživjeti njegovu glaz-
benu karijeru. Manson je tvrdio
da je “bila na samom dnu” jer su
ga, nakon pucnjave u Columbi-
neu, učinili žrtvenim janjetom.
To je bilo prije 15 godina. Obja-
vio je brojne albume (između ostalih Eat
Me, Drink Me i The High End of Low) koje
su kritičari i obožavatelji dočekali na nož.
Diskografska kuća Interscope s kojom je
surađivao od početka, tijekom 2009. ra-
skinula je ugovor. Kako bi izbjegao doko-
licu, počeo je slikati, glumiti u TV serija-
ma (nedavno je tumačio lik bijelog rasista
i osuđenika u Sinovima anarhije) i izgu-
bio se u moru apsinta. Toliko se udebljao da
FOTO: GULIVER/REX
smo ga već mogli nazvati “bucom”, ali sada
često odlazi u teretanu. (“Traka za trčanje,
10 minuta; ruke i noge na spravama, uvi-
jek s utezima.”)
U posljednje se vrijeme često druži s Jo-
hnnyjem Deppom, što je otišlo toliko dale-
ko da čak pola slobodnog vremena provodi
u Deppovoj gostinjskoj kući u Hollywoo-
du. Navodno jedan drugog razumiju bolje
nego itko drugi. I to doslovno – obojica
mrmljaju i govore tiho, pa su našli savršen
način za neverbalnu komunikaciju. “Mr-
mljamo i to zvuči kao neki tihi žubor, a re-
čenice dovršavamo mahanjem rukama”,
kaže Manson. Na dubljoj razini, fasciniraju
ih i zanimaju iste stvari. Jednom su poku-
šali zajednički kupiti pištolj kojim se ubio
Hitler. Ni jedan ne može zaspati bez upa-
ljenog TV-a, a Manson osobito voli kad se
prikazuju “glasne i nasilne scene”.
KRALJ ŠOKA
Manson
sredinom 90-ih,
tijekom razdoblja
inspiriranog
P. T. Barnumom.
Imaju i iste tetovaže: obojica su na ruč-
nom zglobu tetovirala riječi “bez razloga”,
a na leđima, “Charlesa Baudelairea, cvje-
tove zla, velikog kostura”, izjavio je jednom
Manson. “To je naša tajna. Ljudi nam go-
vore: ‘Zašto ste to tetovirali?’ A mi odgova-
ramo: ‘Bez razloga.’” Danas tvrdi: “Johnny
je jedan od ljudi s kojima mogu razgovara-
ti. Ne mogu to objasniti. Čak i ne moramo
ništa reći, ali to nešto ne možemo podijeliti
ni s kim drugim.” Što god to značilo... Ipak,
takav je Manson i ljudi ga kao takvog pri-
hvaćaju. Možda nam poslije objasni što je
zapravo htio reći. Trenutno, na terasi Cha-
teau Marmonta, mora se obračunati s du-
plom votkom. Votka mu je nova fascinaci-
ja. Kaže da je s apsintom svršeno jer “od
njega postaneš siromašan i lud, a to nisam
htio biti”. Svršeno je i s viskijem jer, kaže:
“Viski je zaslužan za većinu ožiljaka na pr-
sima. Čini me neobuzdanim. I zlim.”
Već je kasno i bliži se zatvaranje. Ako je
htio izazvati nevolje, bolje da to učini usko-
ro. Obećavajuće je što je situacija sve pija-
nija i okruženi smo ženama. Prilazi nam
Talijanka Titti, poznatija kao Mansono-
va najveća obožavateljica koja je njegovim
koncertima nazočila čak 1500 puta i sama
se poziva u naše društvo. Sjeda, zaljubljeno
promatra svog najdražeg i govori: “Volim
ga” i “Prekrasan je”. Nakon nje
prilazi nam i nepoznati štreber-
ko s naočalama – Manson mi po-
slije govori da ga zove
“Laser” – i pita za sa-
vjet. Zanima ga što da
radi s “pumom” koju
je upravo zaveo. “Kako
da se ponašam?”, pita
Mansona, a ovaj od-
govara: “Trebao bi joj
dopustiti da ti oduzme
djevičanstvo i onda je
probosti nožem.” Tip
klima glavom i kaže: “Javit ću ti
kako je prošlo probadanje.”
Kolega glazbenik, Shooter
Jennings, pojavljuje se iz sjene
pa Manson i on cvrkuću kako bi
trebali zajedno napisati pjesmu.
Manson odmah smišlja provoka-
tivne stihove: “’I love you/Aren’t I
pretty?/Hold me/I’m going to kill
myself’”. Pa nadodaje: “Sutra ću
napisati pjesmu!”
“Dogovoreno!”, kaže Shooter.
Trenutak poslije, Mansonova
pozornost prebacuje se na La-
serovu pumu. “Misliš da ima što
kokaina?”, pita nakon što je vidio
da Laser odlazi na WC, što mu
dopušta da se približi ženi. Ubrzo
shvaćaju da se poznaju otprije i da su, prije
12 godina, proveli tri sata u baru london-
skog hotela Metropolitan. “Još si ljepša
nego prije”, kaže Manson. Žena odgovara:
“Hvala ti, dušo, drago mi je što te vidim.”
Razgovaraju bez nekog prevelikog plana, a
onda Manson nastavlja razgovor sa Shoo-
terom. Kad se udaljio od žene, pitam je jesu
li se ikada spanđali. “Ne bih rekla. U to sam
vrijeme bila u braku. Ali nikada neću zabo-
raviti naš razgovor. Bio je džentlmen. Nije
mi sugerirao ništa zbog čega bih mu mora-
la reći: ‘Moram poći.’ Čuvao me. Bilo je za-
nimljivo. Zaista je poseban čovjek.”
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 10 3
 Manson, taj poseban čovjek, sjedi 1 “Pa, rekao bih da sam na neki
za svojim stolom, u središtu pozor- način još uvijek tinejdžer”, tvrdi.
nosti i izgovara mudre riječi: “Uvijek “Mislim, imao sam djevojku koja
prije pišanja perem ruke. Znam gdje je prije naše veze glumila u porno-
sam gurao pimpek, ali ne znam što grafskim filmovima. Prekinula je
sam sve dirao.” To je svojevrstan na- sa mnom prigovorivši mi da sam
stavak misli koje je izrekao tijekom se prečesto htio ševiti. “Ponašaš se
dana: “Kod kuće imam UV svjetilj- poput 14-godišnjaka. Ne mogu to
ku kojom se može vidjeti sperma. izdržati.”

K
Lindsay ju je koristila za pregleda-
vanje mog donjeg rublja, kako bi sa- AŽE DA NE ZNA ZAŠTO
znala jesam li vani radio nešto zlo- je takav, ali to je vjero-
često. Rekao bih joj: ‘Zavarao sam jatno povezano s nje-
te. Možda sam promijenio donje ru- gov im djetinjst vom.
blje. Kako znaš da nisam?’ A ona Odrastao je kao Brian
bi rekla: ‘Nisi promijenio rublje.’ Warner u Cantonu u dr-
Kažem joj: ‘Imaš pravo. Dobar od- žavi Ohio. Otac, proda-
govor. Dobar odgovor.’” Titti titra vač namještaja, rijetko je bio kod
oko nas i već je na odlasku. Man- kuće, a majka bolničarka često je
son naručuje još duplih votki. Bliži izbivala. Možda se to i činilo nor-
se kraj izlaska, a još se nije dogodilo malno, ali nije bilo. Jedno iskustvo
ništa skandalozno, nitko ne spomi- to potvrđuje: s 13 godina Brian bi
nje nareske ili urin. Malo je i razoča- se znao ušuljati u djedov podrum
ravajuće. Ako je Mansonov smisao i promatrati starca dok bi ovaj, po-
života sjebati stvari, ovaj je izlazak grbljen iznad makete vlaka, ma-
bio posve besmislen. Ili možda nije. 2 sturbirao uz bestijalnu pornogra-
Možda Manson ima fiju. Iz rupe na grlu, nastale nakon
neki novi smisao koji operacije dušnika, ispuštao je grla-
tek treba otkriti, sam PREKRASNI LJUDI te, groteskne zvukove. Dječak time
ili uz tuđu pomoć. nije bio zgrožen već fasciniran, go-
Nekih 15 sati posli- (1) S bliskim prijateljem Johnnyjem tovo opčinjen. Sve je to uzrokova-
je, sumrak se već po- Deppom. “On je jedan od rijetkih s lo da, nakon što se obitelj preselila
lako zavlači u Man- kojima mogu pričati”, kaže Manson. na Floridu, postane glam-metal-
sonovu spavaću sobu (2) S majkom Barbarom Warner, koja industrial gotičar, nadjene si ime
je preminula prošlog svibnja. (3) S
gdje se, vjerojatno, Marilyn Manson (pokušavajući
djevojkom Lindsay Usich u LA-ju, 2014.
već pet ili više puta sljubiti krajnosti – Marilyn Mon-
upustio u “spolni su- roe i Charlieja Mansona), okupi
sret” sa svojom djevojkom. Manson se budi. istoimeni bend i na kraju priče
Prostorija je mračna i takva će ostati. Po proda više od 50 milijuna albuma, usput
običaju, temperatura iznosi stabilnih 18. postavši sveopće poznato lice zla.
Ustaje i pere zube (ako vas zanima, kori- Ali ako sve to pripada njegovoj cirku-
sti Aquafresh) dok sjedi na WC školjki i santskoj prošlosti, sadašnjost kao da tek
piša (“Grozno ciljam”). Nakon svega što treba doći. Možda to i objašnjava ona noć
je odradio prethodni dan, čovjek bi pomi- u Chateau kada ništa nije sjebao. Ipak, jed-
slio da će se baciti pod tuš, ali ne, on to ne nom vampir – uvijek vampir. Njegova evo-

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; ARHIVA OBITELJI WARNER; GULIVER/REX

čini. “Nisam obožavatelj tuširanja”, kaže.
“Ako se već moram oprati, perem se poput
prostitutke, samo na intimnim mjestima
i pod pazusima. Danas to još nisam oba-
vio pa ako si mi mislio popušiti, savjeto-
vao bih ti da pričekaš.” Nakon toga odije-
va se u crno, reciklirajući neke od odjevnih
predmeta koje je i jučer nosio. Naposljetku,
netom prije dolaska društva, obrubljuje oči
omiljenom crnom olovkom marke MAC:
“Volim je jer se lako razmazuje pa izgledam
kao da sam se tek probudio i poševio. Izgle-
dam opako i to mi se sviđa.”
Kreće u prizemlje koje je također mrač-
no i takvo će zauvijek ostati, zbog čega se
njegov asistent Ryan kreće uz pomoć ručne
svjetiljke. Na niskom stoliću više nema pi-
3 Zapeo sam u 23. godini.” Ili 14., ovisno
štolja, ali sa zida nas i dalje promatra klaun
masovnog ubojice. Manson sjedne na kauč
i prekriži ruke. Sjajno ga je promatrati u
ovom sumraku. Njegovo strogo, zabačeno
čelo, sitna brada, bijela put i lice koje kao
da uopće ne stari – nema bora, ništa nije
obješeno, ništa ne naznačuje težak život.
lucija nema previše šarenih mogućnosti.
Opet progovara o prijateljstvu s Dep-
pom. “Smatramo se maturantima, klinci-
ma s više iskustva od 15-godišnjaka, onih
koje klinke žele poševiti. Mislim, vrijeme
i dob su mi zaista irelevantni. I Johnnyju.
Ponekad pomislim da sam zapeo u godi-
nama u kojima sam se počeo baviti ovime.
koga pitate. Sve to objašnjava mnoge stva-
ri – uključujući i poriv da povremeno nešto
ukrade iz dućana. Nedavno je ukrao sun-
čane naočale marke John Varvatos, a po-
slije to sam i priznao. “Tehnički gledano, to
i nije bila krađa.” Još je ukrao i paket žva-
kaće gume iz drogerije CVS, za koje kaže
da je “bacio i nije ni kušao.”

104 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 Sa svim tim malim priznanjima kao da
želi otkriti nešto veće. Ne posustaje.
“Lud sam na sto načina”, nastavlja, “ali
smatram to jednom od svojih najšarman-
tnijih odlika. Nemam dijagnozu jer patim
i od nekih somatskih bolesti što znači da
imaš više poremećaja koje ne mogu u pot-
punosti dijagnosticirati.” Nakratko zastaje
pa nastavlja, možda slijedeći neku drugu
misao koja je nastala u nekom drugom tre-
nutku. “Ne volim s ljudima dijeliti intimno-
sti. Mislim da sam se možda tek dvaput tu-
širao s djevojkom, i to u mraku. Zbilja sam
sramežljiv. I jako se plašim kada za kupa-
nje, možda zato što me u djetinjstvu majka
kupala u kadi. Sjećam se tek fragmenata,
ali znam da nisam uživao.”
Majka Barbara preminula je prošlog
svibnja u 68. godini, nakon duge borbe s
demencijom tijekom koje često nije mogla
prepoznati sina. “Kad sam bio mali, često
sam posjećivao bolnicu”, nastavlja. “Bio
sam anemičan i šest sam puta imao upalu
pluća.” Rekli su mu da boluje od čudnih
alergija – na jaja i omekšivač za rublje. Ta-
kođer, imao je čudnovato dugačke ušne
resice. Nisu mu smetale, ali jesu njegovoj
majci. Kad je postao bogata rock zvijezda,
odmah je otišao estetskom kirurgu koji ih
je podrezao: “Ljudi ne vjeruju da sam to
učinio, ali zapravo, htio sam ih ostaviti. No
kriva je majka koje bila takva kakva je bila.
Bio je to njezin prijedlog.”
Nastavlja misao i objašnjava kakva je
bila. Kaže da je patila od Münchhauseno-
MANSONOVI NAJŠOKANTNIJI TRENUCI
Rezanje na pozornici, sotonizam, umjetne grudi: vodič kroz najupečatljivije trenutke superpopularnog rokerskog Antikrista.
Vrijeme je za show! početak 90-ih
TAKTIKA ŠOKANa jednom koncertu Manson je
unajmio glumicu koja je na pozornici glača-
la nacističku zastavu. “Kako je show od-
micao, u jednom je trenutku sjedi-
la raskrečenih nogu i pretvarala se
da izvodi abortus”, prisjeća se ra-
zdragano.
POSLJEDICE Diskografski ugovor s
Trentom Reznorom.
Naresci 1994.
TAKTIKA ŠOKA Manson je u stu-
dio pozvao gluhu obožava-
teljicu, naložio joj da se skine
FOTO: GULIVER/REX
gola, ukrasio je hot-dogovi-
ma, salamom i svinjskim no-
žicama pa fotografirao. Dok se
prala, Manson i basist Twiggy Ra-
mirez po njoj su urinirali.
va sindroma, oblika mentalne bolesti pri
kojem majka zlostavlja dijete izazivajući u
njega stvarne ili naizgled stvarne simpto-
me bolesti. O tome je već progovorio u jav-
nosti, prije 15 godina, no to se uopće ne
spominje u autobiografiji The Long Road
Out of Hell iz 1998. Čak i danas o tome go-
vori u natruhama. Ipak, dovoljno je reći da
njegove alergije na jaja i omekšivač logički
nikako ne mogu biti povezane s bolestima
iz djetinjstva koje je vjerojatno prouzroko-
vala njegova majka. A operacija ušnih re-
sica vjerojatno je ishod direktne majčine
zapovjedi koju nije smio prečuti. I u njego-
vom domu sve je podređeno zapovijedima
– svjetla su prigušena, temperatura je 18
stupnjeva, a plahte crne.
“Za Münchhausenov sindrom saznao
sam tek u kasnijim godinama i nisam si-
guran do koje je mjere patila od njega”,
kaže. “Mogu samo reći da je mentalna bo-
lest nasljedna.”
N
AR AV NO, TO JE JEDNO OD
mogućih objašnjenja Manso-
nova ponašanja – možda je
mentalno bolestan pa se zato
ponaša neobično. I možda je
to istina. No bio bi to tužan
način tumačenja stvari, ne
samo zbog potresne budućnosti koja mu u
tom slučaju slijedi, nego i zato što bi ga bilo
pogrešno promatrati kroz takvu leću – sve-
sti ga na niz psihosomatskih poremećaja. I
nije u redu da Manson sam sebe tako vidi,
POSLJEDICE “Mislim da je to smatrala umjetnošću
i da se dobro zabavljala”, Manson je napisao u
autobiografiji.
Bit će krvi 1995.
TAKTIKA ŠOKA Tijekom turneje 1995. na-
stupao je prije Danziga i redovito se
ranjavao nožem po prsima. Na jed-
nom koncertu u Bay Arei, pjevač
se ranio razbijenom pivskom
bocom i grebao se njome po
tijelu dok “nije dodirnuo drugu stranu”.
POSLJEDICE “To je jedan od najdubljih i
najvećih na mreži ožiljaka koje imam
na torzu.”
Problematične grudi 1998.
TAKTIKA ŠOKA Naslovnicu albuma Mechani-
cal Animals (lijevo) krasilo je Mansonovo
golo tijelo kojem su pridodani atributi žene
što je očito, ili da ga tako doživljavaju kri-
tičari, što su često činili. “Manson je Man-
son, OK?”, kaže Tyler Bates i takva mi je
definicija prihvatljivija. Previše je veličan-
stven za bilo što drugo, previše poseban,
previše čudan, preveliki (sjajni) primjer što
znači biti individualac.
No dosta s time. Vrijeme je da odem i
pustim Mansona na miru. Usich bi sišla iz
spavaće sobe da me pozdravi, ali nije pri-
godno odjevena. “U pidžami sam”, viče iza
zatvorenih vrata.
“Ima li pidžama rupu na slabinama?”,
pita 14-godišnjak koji živi u tijelu 46-go-
dišnjaka. A onda dodaje: “Sve može imati
rupu na pravo mjestu, ako imaš nož. Kako
god bilo, podsjećam te na pravilo o pet
puta.”
Usich šuti. “O, da”, kaže, “dogovorili smo
i višu brojku, ali OK.”
Manson je ne pušta na miru. “Dakle”,
kaže, “trenutno liječiš i hladiš svoju mač-
kicu ledom?”
Opet tišina. “Ovaj, da”, odgovara ona.
“Jedva hodam.”
Možemo tek zamišljati kako izgleda nji-
hov zajednički život. No, na kraju kraje-
va, što god radio, gdje god išao, koga god
viđao, koliko se god puta ševio, krao iz du-
ćana ili kakvom god štreberu dijelio loše
savjete o pumama, čovjek se može tek na-
dati da se pritom dobro zabavlja. I zato, za-
bavi se noćas, Mansone.
“Ne govori mi što da radim”, kaže dok
stoji na vratima. “Ali hoću.”
i izvanzemaljca. To se nije svidjelo trgovačkim
lancima Kmart, Walmart i Targer.
POSLJEDICE Sva tri lanca odbila su pro-
davati album. “Ovo je obiteljski
dućan”, rekao je predstavnik Targeta.
Seksi tangice oko vrata 2001.
TAKTIKA ŠOKA Odjeven u kožne tange i
najlonke na Ozzfestu, nogama je obuj-
mio glavu zaštitara i vrtio kukovima.
POSLJEDICE Manson (lijevo) branio se šut-
njom na optužbe o tjelesnom napadu i nago-
dio izvan suda.
Teška bolest 2009.
TAKTIKA ŠOKA Tijekom najžešće histerije izazva-
ne svinjskom gripom, tvrdio je da je zaražen
virusom.
POSLJEDICE “Nažalost, preživjet ću”, napisao je u
izjavi. KORY GROW
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 10 5
106 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 10 7
PRETPLATA
/ 12 mjeseci / 120,00 kn
/ 6 mjeseci / 72,00 kn Potraži nas i na

/ 3 mjeseca / 40,50 kn pretplata@rollingstone.hr

 NOVI ALBUMI........................................... Str. 110
SINGLOVI ...................................................... Str. 111
KAZALIŠTE ............................................... Str. 120
RS INDIEJI .................................................. Str. 126

Dylan se upustio u još dublji blues

Obradom romantičnih
pop pjesama koje je
nekad pjevao Sinatra,
pronalazi novi put u
rock povijest

Bob Dylan
Shadows in the Night Columbia
HHHH
TEKST: DAVID FRICKE
Na bisevima skoro svakog na-
stupa na turneji po Sjever-
noj Americi prošle jeseni, Bob
Dylan izveo je baladu na koju bi
malo tko pomislio: “Stay With
Me”, snimio ju je Frank Sina-
tra kao singl 1964., a napisana
je za film iz 1963., The Cardi-
nal, o mladom svećeniku koji
dolazi na poziciju u Vatikanu.
Sinatra je snimio pjesmu, mo-
litvu kao vodstvo, kao da dolazi
iz visoka, u orkestraciji veličan-
stvenoj kao papinska odora. Na
suptilno provokativnom i snaž-
nom albumu, Dylan ulazi u rije-
či i melodiju – kao što je to činio
na pozornici – poput molite-
lja, tihim baritonom kroz žičice
pedal steel gitare koja podsje-
ća na tišinu kapelice last-chan-
ce saloona. Ali Dylanova je po-
treba neposredna, čak tjelesna,
a svoje brani snagom osobe koja
preživljava dubokim, šokantno
čistim glasom koji zvuči kao po-
novno rađanje u samome sebi.
Ogolivši do kraja pjesmu, robu-
snim priznanjem, Dylan pre-
tvara “Stay With Me” u najte-
meljitiju od velikih američkih
pjesama: u blues.
Dylan pretvara sve na Sha-
dows in the Night – 10 sporih
obrada, uglavnom romantičnih
standarda iz pre-rock ere ame-
ričkog popularnog pisanja tek-

Ilustracija THOMAS EHRETSMA NN ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 10 9

 RECENZIJE GLAZBA
stova – u jedva primjetan noir
basova u naklonu i grlatih drhta-
ja električne gitare. Tu su i povre-
meni mračni ukrasi mjedi (tugu-
juća zavjesa truba u “The Night
We Called It a Day”), ali najista-
knutiji glas, osim Dylanovog,
plač je njegovog steel gitarista,
Donnyja Herrona o havajskoj
tuzi i tuzi zapadnog Teksasa. Si-
natra je prisutnost koja povezu-
je: snimio je sve ove pjesme, a
Dylan je snimio Shadows u stu-
diju Capitol Records u Los An-
gelesu, gdje je Sinatra napravio
svoj besmrtni rad za tu izdavač-
ku kuću. Sinatra čak supotpisuje
prvu pjesmu, “I’m a Fool to Want
You” 1951. Kad se Dylan provuče
kroz stih “To share a kiss that the
devil has known”, lako se čuje Si-
natrina tada burna romansa s
Avom Gardner – uz jeke ranjene
Dylanove želje prisutne na cije-
lom albumu Blood on the Tracks.
Ipak, Shadows in the Night
manje je odavanje počasti Sina-
tri, a više zakašnjeli nasljednik
Dylanovih albuma folk i blues
obrada iz 1992. i 1993., Good
as I Been to You i World Gone
Wrong: rezervni, povratni okret
glasovima koji su, na neki način,
oduvijek bili prisutni u njego-
vom. “Autumn Leaves” i pjesma
Irvinga Berlina, “What’ll I Do”
su damski izbori koje je Dylan
zasigurno izvodio s bendom
50-ih na školskim plesovima.
“That Lucky Old Sun” pojavila se
na Dylanovom popisu pjesama
ranih 90-ih, ali tu nema iznena-
đenja: njezina skoro samoubilač-
ka rezignacija nije daleko od one
Blind Willie McTellove “Down
Engine” na World Gone Wrong
ili Dylanove vlastite “Love Sick”
s Time Out of Mind iz 1997.
Ovdje je šok Dylanovo pje-
vanje. Dylanov fokus i dikcija,
nakon godina utapanja u bru-
snom papiru, podsjećaju na nje-
govu staloženost i bistrinu ka-
snih 60-ih na albumima John
Wesley Harding i Nashville
Skyline – također zapise varlji-
ve otuđenosti i retrospekcije – s
ekscentričnom ritmičnom str-
pljivošću u načinu na koji drži
riječi i bilješke preko blagih su-
gestija tempa. Nije to pjevuše-
nje. To je napetost: Dylan se, sa
73 godine, drži podalje od sudbi-
ne dok traži nove lekcije i utjehu
u davno ispričanim pričama.
110 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
Ranjiva,
ali jaka:
Björk
S.A.R.S.
Mir i ljubav Live Dallas
H
Narodno i balkansko
Fenomenologija uspjeha i masov-
ne pratnje beogradske urbo folk
skupine S.A.R.S. dotiče se više
socioloških nego glazbenih kate-
gorija. Podatak da su uz Dubio-
zu kolektiv s bosanske, Brkove s
hrvatske, baš oni faktorom srp-
ske strane čine onaj neodsanja-
ni društveni unitarizam. Nakon
nekoliko free download albuma,
vještih spotova, saksofonsko-tru-
bačko-harmonikaška ska pop
Björk je
družba ima i live zapis iz prekrca-
nog Doma sportova. Plastičnjaci
su u zraku, djevojke zborski grle-
pronašla ljepotu
no prate smiksanu Laboratoriju
zvuka s Rokerima s Moravu za
21. stoljeće. Narodno je, balkan-
u svijetu boli
sko je. Upomoć. ANĐELO JURKAS
Islandska kraljica art-popa došla je na ljestvice
slomljenim srcem na razoružavajuće izravnom
albumu Diana Krall
Wallflower Verve
Björk Vulnicura One Little Indian HHHH HHH
Björkin album iz 2011., Biophila, bio je upu- Osobni obilazak po rock i pop
ćen svemiru, od molekularne do kozmičke ra- uspomenama jazz veteranke
zine te je predstavljen u vrlo razrađenim for-
matima, uključujući interaktivnu aplikaciju. Diana Krall jazz je pijanistica i
Njezin posljednji uradak ne može biti jedno- vokalistica koja je snimala bra-
stavniji: album o prekidu, najčešća valuta pop glazbe. Ali s zilsku glazbu, jazz 30-ih i pjesme
Björk i jednostavnost je složena. Aranžiran za glas uz orke- koje je pisala sa svojim mužem,
stralne žice i elektroničke beatove, Vulnicura je jedinstven Elvisom Costellom. Tako da
set s devet mračnih, obilnih, melodično rastegnutih pjesa- ova kolekcija omiljenih pjesa-
ma. Očito je da je tu i nešto autobiografije o njezinoj vezi ma izvođača poput Randyja
s umjetnikom/ocem svog djeteta, Matthewom Barneyjem. Newmana, The Carpentersa,
Ali što god da je to izazvalo, ovo je možda glazba u kojoj se Jima Crocea, Boba Dylana i El-
više nego ikad osjeti da je srce slomljeno. tona Johna, među ostalima, sa-
Prvih šest pjesama obuhvaćaju luk prije i poslije krize, sa vršeno pristaje njezinoj ukusno
središnjom točkom u 10-minutnoj “Black Lake”. To je naj- eklektičnoj zoni komfora. Kralli-
tragičnija pjesma na cijelom setu, odmo- ne elegantne, osobne interpre-
tava se u slow motionu tekstom koji do- NAJBOLJE NA tacije i snažna žičana produkci-
ALBUMU:
daje sol na ranu (“Your heart is hollow”) “Black Lake”, ja pop veterana Davida Fostera
i zujećim prazninama koje zvuče kao pri- “Atom Dance” pjesmama poput “I’m Not in
gušene emocije. Geniji elektronike, Arca Love” 10cc-ja ili “Desperado”
and the Haxan Cloak, na nekim su mjestima dodali pro- Eaglesa daju dašak modernih
FOTO: INEZ AND VINOODH
dukcijski dio; “Atom Dance” tužan je digitalni duet s An- standarda. Čak i pojavljivanje
tonyjem, u kojem se prisjeća prekida između čovjeka i raču- Michaela Bubléa u pjesmi Gil-
nala u filmu 2001: Odiseja u svemiru. Ali ovo je prvenstveno berta O’Sullivana, “Alone again
zvuk žene koja je sama, rastrgana, no neslomljiva. Kad u (Naturally)” ne može uništiti
pjesmi “Black Lake” izjavi da je “Rocket/Returning home”, snagu Kralline prekrasno osa-
treperenje pri izgovoru “r” trijumf je s ožiljcima. WILL HERMES mljene izvedbe. JON DOLAN
HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše
Ocjene su nadgledali urednici ROLLING STONEA.
 TOP SINGLOVI

Pogođena Remi,

poanta cijele
Elemental
2Cellos
Celloverse Sony /Menart

jedne generacije
HHH½
Bez pritiska i s više
eksperimentiranja

Najuspješniji hrvatski glaz-

Elemental “Goli i bosi” HHHH beni proizvod šiba po planu
Zagrebački Elemental je okrenuo novu stranicu, i to i programu unatoč tome što
dobru stranicu. “Goli i bosi”, prvi singl s predstojećeg su im mnogi predviđali skori
novog studijskog albuma, pogađa poantu cijele jedne kraj nakon drugog albuma
neimenovane generacije, vrckavo se igrajući zaraznim ri-
In2ition koji se prodavao
tmom. Hrabro se ušlo na teren na kojem Elemental do
znatno slabije od prvijenca
sada nije djelovao, ali bez osjećaja podigravanja publi-
ci. Nakon albuma U redu je moralo se iskočiti iz šprance.
2012. No kriza (ako je i po-
“Goli i bosi” je upravo to. ZORAN STAJČIĆ
stojala) je prebrođena. Šulić i
Hauser su i dalje nenadmaš-

Superherojska forma
UKRATKO ni u tome što rade, bilo da se
dotiču rock standarda uz koje
Alex G Prodigy trgaju niti gudala, bilo da
“Sarah” HHH “The Day Is My umilno gude globalne pop hi-
Faith No More “Superhero” HHHH “I’ll make promises tove. Šiparice i dalje luduju za
Enemy”
Mike Patton i nepovjerljiva družba nakon prijetećeg that plague Sarah’s njima, Elton John ih ne ispu-
“Motherfuckera” kao teaser singla za najavu dugoočeki-
HHHH
heart/So I can watch
Ako je itko posum-
šta, a u Japanu su jedan dan
vanog novog studijskog albuma atakiraju na superheroj- her fall apart”, pjeva u godini proglasili prazni-
sku formu u agresivnom “go” ritmu. Patton urla, ubija, njao u formu tech-
indie čudo od kom u njihovo ime. Ukratko,
no punk agresivaca
žvače mikrofon, melodično ljulja refrenom, klavijature dijeteta, Alex G. U
od vremena kad su hodaju divovskim koracima
presvlače ritam. Bend je u formatu leader of men. ovom komadu
bedroom-popa (koji
ih slavili kao global- i po logici velikih brojeva u
ANĐELO JURKAS
no plesno čudo broj kvaliteti mogu padati idućih
je napisan prije

Tuga je stvarna
nekoliko godina,
prije nego što je
njegova karijera
zaživjela zahvaljujući
internetu), postaje
Death Cab for Cutie “Black Sun” HHH pasivno-agresivan, s
Novi album Death Caba bit će njihov prvi otkako je uzbuđenjem pjeva
blještavu, mutnu
njihov osnivač, Chris Walla, otišao – i otkako se Ben
poeziju koja bi se
Gibbard razveo od Zooey Deschanel. Kad Gibbard
pjeva: “There’s a dumpster in the driveway of all the svima mogla svidjeti
plans that came undone”, tuga je stvarna. A kad se – osim možda jadnoj
uključi prkosno režanje gitara, osjetite kako se rješava Sari.
boli i kako se bend ponovno stvara.
JON DOLAN
The Ant
1, Liam Howlett je deset-dvadeset godina i još
odlučio frekventno
uvijek će nakon toga puniti
razbiti sve sumnje.
Sudeći po naslov-
dvorane Dalekog istoka. Ako
mogu Deep Purple, koji već
nom singlu, bom-
bardiranje samo što 40 godina nisu snimili dobar
nije počelo. Ovoli- album, mogu i 2Cellos. Treći
ko razbacanu stvar album Celloverse, tog njihova
Prodigy nisu skoc-
gudačkog obrta u kojem im
kali od “Smack My
zlatna koka nese jaja, zericu
Bitch Up”.
je bolji od prethodnog In2i-
ANĐELO JURKAS
J.D. tion. Kao da nema pritiska, a
više i eksperimentiraju. Već
Zvonimir Varga
na početku križaju Rossinija

Poziv na bliskost
Urban “Priđi mi bliže” HHHH
Damir
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
Koliko naivni ili autorski
čisti morate biti pokuša-
te li u 15. godini 21. stolje-
ća zakopati generacijski
hit pozitivne univerzal-
ne poruke? I poziva na
bliskost? Na osmijeh. Na
pružanje ruku. Uskratiti si
megaprodukciju umjesto
“Just Leave” “Kako možeš ”
i Iron Maiden i to još smisle-
HHHH½ HHH no i zvuči. Muse i AC/DC ni
Zatvorite Marka Kantautor poznat na ovom albumu nisu izbje-
Lanegana na po balaševićev-
gli; “Thunderstruck” i pose-
Balkan, ponudite ski romantičnim sti-
mu Rijeku kao hovima u “Kako bice “Hysteria” su izvođački
masterpieceovi (to će prizna-
gnijezdo neko možeš” je onoj kri-
ti svaki čelist). Gostovanje pi-
vrijeme. Ozdravite voj sasuo u facu
mu, omekšajte sve što ga izluđuje janista Lang Langa na “Live
blago onaj pakleni na njoj, a rastavlje- And Let Die” također je uro-
ne akorde akustare
glas, prekrstite ga u dilo plodom zbog zahtjevno-
Anthony Kukuljan. zamijenio opiče-
sti aranžmana McCartneyje-
Lika kojeg su rijetki nim power popom
ve skladbe. Prvi put su se i
bilježili poslije debi nalik zafrkantski-
albuma LP, no prvi jim trenucima Pipsa. autorski okušali vlastitom

Urban koje fućnuti catch melodi- singl nadolazećeg Osrednja pjesma “Celloverse”, koja ljepše od-
ju. Obojiti se dječjim pje- materijala najavljuje kojom je Varga na- zvanja od “I Will Wait” Mum-
vačkim zborom. I odmaknuti se, odigrati ulogu svjetla vrhunskog autora pravio korak u pra- ford & Sonsa, čak je i Zimme-
na kraju tunela ako vas se promatra kroz prizmu albuma kojem će se vikati vom smjeru. rova soundtrack tema “Time”
Mamut. ANĐELO JURKAS “just stay”. A.J. VEDRAN HARČA intimnija u ogoljenom obliku
samo s dva čela. ZORAN STAJČIĆ

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 111
 RECENZIJE GLAZBA
portal slobode The Charlatans
koji vodi Modern Nature BMG HHHH
Posljednji pozdrav preminulom
bubnjaru
U slučaju Charlatansa povi-
jest se zaista ponavlja – nakon
pogibije klavijaturista Roba
Collinsa 1996. uspjeli su se
Najnovije vijesti
pregrupirati i snimiti Tellin’
Stories, jedan od najboljih al-
buma karijere, dok je aktual-
iz kulture i zabave ni Modern Nature svojevrsna
posveta bubnjaru Jonu Bro-
Reportaže, recenzije okesu koji je 2013. preminuo
od tumora na mozgu. Broo-
komentari,
kes je teško mogao dobiti ljep-
ši posljednji pozdrav od le-
gendarnom mančesterskom
najave... melankolijom obojenog ple-
snog popa “Talking In Ton-
Muzika, film, kazalište, gues” i “Tall Grass”, orkestri-
ranog soula “Keep Enough”
izložbe, stripovi...
i psihodelije srednjeg tempa
“Lean In”. VEDRAN HARČA
Aphex Twin
Computer Controlled
Instruments Pt2 EP Warp
HHH½
Psihodelični EP tajanstvenog
boga elektronike
dna,
Richard D. James, EDM-ov
n o d o nepouzdani otac, vratio se
Rav i
prošle godine nakon 13 godina
neovisn
tišine vrsnim albumom Syro.
EP iznenađenja – zajedno s
sa
portal
ostalom glazbom koju, izgle-
da, u zadnje vrijeme objavljuje
m c e n z urom na Soundcloudu – ukazuje na
strogo
to da je još puno toga ostalo
og
medijsk
na njegovom slavnom tvrdom
disku. (Možda je negdje i Pt1).
Među 13 pjesama koje padaju
otpada
negdje između pripremljenih
klavirskih kompozicija Johna
Cagea i marsovskih breakbeat
snimki, snalažljivi androidski
palac “diskhat ALL prepared-
1mixed 13” i kontemplativ-
na “DISKPREPT1” pokazuju
kako maestro delikatno sjecka
bubnjeve uživo i instrumente u
slatku poslasticu. ANDY BETA
Robbie Williams
Under The Radar, Volume 1
S/R HH
Samo za fanove
Zapravo je hrabro od ex-boy
bend dečka lansirati album
ostataka, B strana, demoa i
slične fanovske dokumentari-
stike. Od B zamjene za odstup
Georgea Michaela iz prve lige
britanskog pop music bizza,
Williams je u zlatnom raz-
doblju na konto Guya Cham-
bersa znao piknuti hitova, ali
generalno riječ je o prenapu-
hancu. Da se osokolio regu-
larno snimati komade kao što
su “Bully”, “The Brits”, a ne
idiotarije poput “The Cure” ili
“National Treasure”, karijera
bi mu imala kudikamo više
smisla. Ovako je samo tip koji
pokazuje dupe na coveru. Na-
žalost ima onih kojima je to
full “otkvačeno”. ANĐELO JURKAS
Mark Ronson
Uptown Special RCA HHH½
All-star funk okupljanje uz
Stevieja Wondera i druge
Mark Ronson u pop soul vode
iz 60-ih prvi je put uplivao s
Amy Winehouse. Ovim al-
bumom prebacio se na funk iz
70-ih i 80-ih, s nešto ozbiljni-
jom postavom: Stevie Wonder
album je blagoslovio svojom
usnom harmonikom uz studij-
ske gitariste Carlosa Alomara
i pokojnog Teenieja Hodgesa;
Kanyeov momak od povjere-
nja, Jeff Bhasker, roka stiho-
ve Michaela Chabona; Kevin
Parker iz Tame Impale pre-
tvara se iz psiho rokera u sve-
mirskog funk igrača. Mystikal
priziva Jamesa Browna u “Feel
Right”, a Bruno Mars oživlja-
va groove iz Minneapolisa s
EDM “dizalicama” u pjesmi
“Uptown Funk”. Mogao bi čak
i Princea naučiti novim triko-
vima. WILL HERMES
 Najjači momenti
Zelenog zuba
Kompilacija koja pokazuje kako je Koja u Disciplinu utkao
elemente gotovo vječne vrijednosti u modernoj glazbi
Disciplina kičme Ove ruke nisu male…3 Mascom Records
HHHHH
Dušan Kojić Koja u mnogočemu je bio prvi, ujedno i
najbolji na sceni bivše Jugoslavije. Jedinstveni tutnja-
jući zvuk njegovog distorziranog Rickenbacker basa
inspiriran gitarom Jimija Hendrixa, repetitivni mi-
nimalistički tekstovi izgovoreni u rap maniri i prije
nego što je rap došao do ovih prostora te neizostavne puhačke prat-
nje, u kolopletu izmiješanog tvrdog Stax naglašavanja i lucidnih
izleta a la Miles Davis, u 80-im godinama prošlog stoljeća bili su ne
glazba iz budućnosti, nego glazba s druge planete. A opet, ispalo je
da je Koja u zvuk Discipline kičme utkao elemente koji su pokaza-
li gotovo vječnu vrijednost kad je moderna glazba u pitanju. Na to
danas upućuje CD i DVD kompilacija Ove ruke nisu male…3. Na
tri CD-a se nalaze albumi Uživo! Najlepši Hitovi!, Dečija pesma,
Zeleni zub na planeti dosade i Nova iznenađenja za nova pokole-
nja, dok su na DVD-u snimke nastupa uživo iz Beča (1988.), Lju-
bljane (1989.) te Sarajeva, Zagreba, Beograda i Pule iz 1991. Objav-
ljeni su i raritetni materijali poput TV intervjua za talijanski RAI
(1987.), zatim RTV Ljubljanu (1989.), TV reklama za 33NPD, kao i
snimanje nikad realiziranog spota za “Zlopamtilo”.
To je marljivo skupljen materijal sa svih strana, kako bi se do-
bila što bolja slika tog vremena posljednjih godina bivše države i
utjecaja benda koji je tad djelovao suvereno u svom svijetu, potpu-
no otporan na svu negativnu energiju izvana. Uživo! Najlepši Hi-
tovi! i danas zvuči svježe i potpuno nadrealno u intermecu sa za-
paljenim drvetom, Dečija pesma je prvi i do sada najuspješniji i
najnedosadniji koncept cijeđenja jedne pjesme kroz cijeli album,
Zeleni zub na planeti dosade odjekuje kao krucijalni trenutak gra-
nanja zvuka i koncepta benda, dok Nova iznenađenja za nova po-
kolenja zadivljuje svojom funkoidnom artiljerijom ritma pomije-
šanom s brassom iz kojeg iz daljine miriše folk zvuk. Ove ruke nisu
male…3 neizostavan je dio povijesti za svakog tko drži do svoje fo-
noteke. Najbolje od Najboljeg (ako se već mora): “Tata i mama” i
“Dečija pesma II – hit miks”. ZORAN STAJČIĆ
FOTO: MASCOM RECORDS

Disciplina iz razdoblja albuma Nova

iznenađenja za nova pokolenja
 RECENZIJE GLAZBA

Najveći, najrealniji Pretty

in Pink:

album Nicki Minaj

Minaj

Rap kraljica sastavila je veliku izjavu punu snažnih stihova,

bliještećeg popa i osobnih detalja
Nicki Minaj The Pinkprint Young Money/Cash Money/Republic HHHH
The Pinkprint je nevjero- conda” – ali i ogoljena introspek-
jatno kul remek-djelo Nicki cija u pjesmama kao “All Things
Minaj, ljubavno pismo nje- Go”, sporo, izgarajuće priznanje
zinoj zvjezdanoj moći i hip koje je upućeno njezinom bivšem
hop radikalizmu, njezin (“Ten years ago, that’s when you
NAJBOLJE mozak prepun ideja i tje- proposed/I looked down: ‘Yes,
NA
ALBUMU: lesna senzualnost. Na nje- I suppose.’”). Minaj ističe zapa-
“All Things zinom prethodnom albu- ljive tekstove (poslušajte njezin
Go”, mu, Pink Friday: Roman flow po uzoru na Biggieja u “Four
“I Lied”
Reloaded iz 2012. domini- Door Aventador”), poigrava se
ra psycho-glam gluma. Sada, kada se re- popom pobjednika (“The Night
ference na pjesmu Blueprint podrazumi- Is Still Young”) te donosi burne
jevaju, više je Hov nego Gaga. Govori o goth-R&B balade (“The Crying
skidanju maski u “Feeling Myself”, o div- Game”). Najbolje pjesme imaju
ljem egotrip sukobu s Beyoncé. Iskrenost barem dio svega: dijabolično popular- dušu svaki put kad dodirne mikrofon. To
koju otkriva stvarno je zapanjujuća. Tu su ni beatovi producenata poput Mike Will je rap kraljica u punom smislu. Sretni smo
i nevjerojatno proste pjesme, poput “Ana- Made It i Hit-Boya, riga vatru i ispušta što možemo gledati prijestolje. JON DOLAN

Panda Bear Lead Belly Diskodelija Belle and Sebastian

Panda Bear Meets the Grim
Reaper Domino HHH
Eklektično mračan trip
Noah Lennox specijalizirao
se u veličanstvenim kašama.
Pjesme čovjeka iz The Animal
Collectivea su gnjecavi, užare-
ni vrtlozi melodije i buke, s vo-
kalom poput Briana Wilsona
koji odjekuje kao svemirsko-
anđeosko ćaskanje napušenog
zborskog dječaka. Njegov peti
album kao Panda Bear, koji je
The Smithsonian Folkways
Collection Smithsonian Folkways
HHHH
Najbolja pjevačeva kolekcija
bluesa i balada do sada
Lead Belly (c. 1888. – 1949.)
obilježio je američku glazbu.
Popis umjetnika koji su sni-
mali njegove pjesme impresi-
van je (Nirvana, Tom Waits i
Frank Sinatra...). Čar, odnosno
karakteristike njegove glaz-
be su u prepoznatljivom voka-
U vremenu
Dancing Bear
HHH½
Post punk razglednica iz
Šibenika
Možda i najsuvisliji hrvat-
ski odgovor na petnaestak
godina stari post punk re-
vival stiže nam iz Šibeni-
ka, grada koji se po pitanju
uništene industrije i rastu-
ćeg beznađa može uspore-
diti čak i s Britanijom ranih
Girls in Peacetime
Want to Dance
Matador
HHH
Neuobičajena kombinacija
“Jump! To the beat of a party
line”, pjeva Stuart Murdoch
uz sintesajzere koji podsje-
ćaju na Pet Shop Boyse, na
prvom singlu devetog albu-
ma Belle and Sebastiana. U
pjesmi “The Party Line”, ali
i mnogim drugima na albu-
FOTO: DANA EDELSON/NBC/NBCU PHOTO BANK/GETTY IMAGES

koproducirao Sonic Boom iz
britanskih indie psych velika-
na Spacemen 3, nije tako dobro
nijansiran kao prijašnji radovi,
poput vrhunca iz 2007., Person
Pitch. Ali pokazuje sposobnost
oslikavanja više stilova – od ho-
usea i hip hopa (“Come to Your
Senses”) do tugaljivih balada i
liturgijskih hvalospjeva (“Acid
Wash”). Čak i kad je najviše na
tripu, njegov osjećaj za klasič-
nu pop melodiju daje ovoj glaz-
bu ljudski dodir. JON DOLAN
lu i jingle-jangle gitari. Mnogi
Lead Bellyja označavaju kao
kralja na gitari s 12 žica, me-
đutim u tu kategoriju smijemo
ubrojiti i Willieja McTella. Et-
nomuzikolozi su Lead Bellyju
dali previše pozornosti i u do-
broj vjeri unakazili njegov re-
pertoar. U isto vrijeme su za-
boravili Charleyja Pattona. No
to je već druga priča. Slušajući
ove povijesne zapise gledamo u
prošlost i osjećamo budućnost.
Vizionarski! JANE WEBER
osamdesetih, odakle je po-
tekla većina bendova od
kojih Diskodelija crpi in-
spiraciju. Kada svom post
punku pridoda malo melo-
dije (“Alija”, “SF”, “Anima-
cija”), ova četvorka zaista
može dobaciti jako dale-
ko, no u žešćim se pjesma-
ma poput “Kvariton”, done-
kle prošaranim utjecajima
američkog alter rocka i no-
isea, ipak ne snalazi baš
najbolje. V.H.
mu, kombiniraju nedorečene
politički angažirane stihove
i nedorečenu klupsku glaz-
bu – neuobičajena je to kom-
binacija za ovaj bend i ne pali
svaki put (obratite pozornost
na “Enter Sylvia Plath” u laga-
nom EDM stilu). Na sreću, na
albumu se nalazi i šačica ma-
štovitih bisera kao što je “The
Book of You” u kojoj B&S elek-
tronsku glazbu rabe u svoju
korist, a ne na štetu.
AMY ROSE SPIEGEL

114 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 Slavite povratak
vladara gotha!
Marilyn Manson usavršava svoju mračnu magiju na
najboljem i najluđem alt rock uratku posljednjih godina
Marilyn Manson The Pale Emperor Hell, etc./Loma Vista HHH½
Tijekom 90-ih Marilyn Manson prodao je mnogo
albuma i uplašio mnoge roditelje igrajući ulogu šo-
kantnog rokera u stilu Alicea Coopera na goth par-
tyju za neprilagođene. Uz modni izričaj drogiranog
klauna, stihove kao što su “I’m a totalitarian/I’ve got
abortions in my eyes” i industrial metal zvuk, Manson je terorizi-
rao političare kršćane, ali i ljubitelje odmjerene glazbe. Svoj vrhu-
nac dotaknuo je s androidno-glamuroznim albumom Mechanical
Animals iz 1998., na kojem je zavijao: “We’re all stars now in the
dope show” uz instrumentale koji su zvučali kao David Bowie koji
je zapeo u drobilici za kompost. No tijekom 2000-ih, drogirani je
show čak i za njega postao previše drogiran. Teško je biti Antikrist
Superstar u eri u kojoj internet i kablovska bez problema nalaze
nove načine da nas izbezume.
Nitko to ne zna bolje od samog Mansona koji se posljednjih
15 godina više primicao ovozemaljskom zvuku u kojem je poku-
šavao donekle zrcaliti i svoj prijašnji identitet. U međuvreme-
nu, postao je stalni stanovnik LA-ja i tumačio sitne uloge u TV
serijama kao što su Kalifornikacija i Sinovi anarhije. Na albu-
mu The Pale Emperor, Manson se prikazuje kao stariji državnik
u vladavini trash kulture i imućni frik s dobrim ukusom – “Me-
fisto Los Angelesa”, kako se sam naziva u jednoj žestokoj pje-
smi. Pjesme nisu uvijek lako probavljive, ali ovaj album njegov
je najzanimljiviji uradak od programskog Holy Wooda iz 2000.
Manson je pjesme napisao s producentom Tylerom Batesom, skla-
dateljem glazbe za film i videoigre u čijem se životopisu nalaze broj-
ni akcijski i horor filmovi. Album počinje s “Killing Strangers”, blu-
zerskom laganicom za zombije, s riffom koji zvuči kao škripanje
hrđave kvake. Slijedi impresivna “Deep Six”, plesni klupski hit za-
vijen u crno, u kojem Manson pjeva svojim baritonom poput Vin-
centa Pricea, dok laprda o Zeusu i Narcisu.
Što se tiče stihova, Manson se poigrava sta-
rim temama – moć, mučenje, droge, seks
i nasilje, ovisnost i ispraznost. Ali, sada
FOTO: GULIVER/REX

je usredotočeniji. Strastvena “Slave

Only Dreams to Be King” zvuči
kao istinski osjećajna pjesma o
fizičkom i emocionalnom zlo-
stavljanju.
U konačnici, album ima
više stila nego što bismo
očekivali od Mansona; s
druge strane, i dalje uspijeva
biti onaj staromodni alt rock cen-
dravac kojeg danas malo tko utje-
lovljuje. “I got the devil beneath my
feet”, moćno pjeva na refrenu jedne
Manson od najboljih pjesama na albumu,
koja zvuči poput zabave na plaži
uz rijeku Stiks. Ovaj je put samo-
zvanom Vladaru mraka sigurno
drago što mu vrag pravi društvo.
JON DOLAN
 RECENZIJE GLAZBA
Zagrebačko gradsko kazalište Komedija Kawasaki 3P

Carlo Goldoni – Damir Lončar

MALA
KAVANA La bottega del caffè

U tunelu
usred mraka...
Novi album zagrebačkih rokera nudi izvrsno definiranu
stilsku raznolikost upakiranu u kaotičnu Tomfinu liriku
Kawasaki 3P Goli zbog pasa Dancing Bear HHHH
Imaju imidž kvartovski luzera, nezgodnih tipova
s kojima nikad ne znaš na čemu si (i na čemu su
oni), ali u glazbenom smislu Kawasaki 3P se po-
kazao kao najsigurnija domaća rock mašina koja
će vas dobro istresti iz gaća dok u deliriju izviku-
jute naizgled besmislene parole koje taj bend naziva tekstovi-
ma. Možda je besmisleno, no možda i ne jer ne postoji bend kao
Kawasaki 3P u koji se mogu nabacati toliki stilovi i takvi teksto-
vi i da sve to ima jedan viši smisao, ako se samo malo zagrebe
ispod površine. Posljednji album Goli zbog pasa nudi tu raznoli-
kost kao i prethodna dva albuma, ali ovog puta izvrsno definira-
nu i upakiranu u kaotičnu Tomfinu liriku. Već uvodna “Veliki dis-
pečer” isporučuje masni riff slide gitare, ima unutra i Hendrixa i
Discipline, a završava kao Sly And The Family Stone, dakle krš i
lom svega, ali škripi i drobi kako treba. “3problema” u poznatom
Redatelj: Kawasaki ska điru ubacuje u četvrtu, a “Kristin” u petu punk br-
Damir Lončar zinu. Trubačka sekcija Pavlica-Mađor-Pašalić kroz “Lovac” i “Du-
godugodugo” sve više uzima primat središnjeg
dijela, da bi u “Pusica” opet prepustila kormilo NAJBOLJE NA
ALBUMU:
“raw power” gitarama gdje opet sve iskri u više ‘Sjekirom u glavu’
Uloge: smjerova; i prema Stoogesima i prema MC5, i ‘Lovac’
ali i prema Letu 3. No to je opet kratki inter-
Damir Lončar, Željko Duvnjak, Davor Svedružić,
meco do općenito novog poglavlja ovog benda u kojem brechtov-
Filip Juričić, Vanja Ćirić, Jasna Palić Picukarić, sko-weillovski stvaraju neki svoj “Alabama Song” otkivak za 21.
stoljeće kroz “Šatro”. Crni funk 70-ih drma kroz “Jebotext” i “Gla-
Nina Kaić Madić, Vid Balog, Ivan Magud /Robert Budak, va-pismo” koja dobro pogađa srž generacijskog raslojavanja. Kao
Goran Malus predzadnja, “Loš zao” dobro najavljuje finale, odnosno “Sjekirom
u glavu”, uglazbljeni novinski tekst iz crne kronike s jedne stra-
Foto: Ines Novković / AXIS-DESIGN d.o.o., Zagreb

ne, no s druge snažni naturalistički moment opisa mentaliteta,

FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

dok kao da iz daljine odjekuje hommage Grču, Regoču i Keče-

ru. Teško je sve pobrojano uopće i zamisliti na jednom albumu, a
da je sve izvedeno iz sve snage, odaslano dovoljno razumljivo da
smisao naš svagdašnji proglasi besmislom i da u jednom trenut-
ku shvatimo da smo goli zbog pasa. ZORAN STAJČIĆ

www.komedija.hr
Moskva
LoveSexDistortion Dallas
HHH½
U budućnosti će se definirati
što im najbolje leži
Riječka Moskva je bend bu-
dućnosti. U smislu da će na
svom trećem, četvrtom ili
nekom sljedećem izdanju de-
finirati točno koji im rukavac
gitarističkog rocka najbolje
leži. Na novom albumu su se
naslanjali na aktualne gita-
rističke trendove Jacka Whi-
tea (“Zlatni dječak”), Black
Keysa (“Svijet je naš”), “Pri-
vid” je daleki rođak Laufe-
rova “Lopova Jacka”, a “Al-
bert” priziva Sonic Youth iz
“Diamond Sea” ere. Nejasno
je zašto ubacuju obrade psi-
hodeličnih klasika koje se do-
imaju viškom. Uz seksepilni
lead vokal, dojam je da bi im
najviše sjelo uskakanje u pop-
rock format rane Blondie faze
ili sjeckanje Oružjem protivu
Otmičara. ANĐELO JURKAS
Benchwarmers
Define Success Noisy Night
HHH½
College rock s krive strane
Atlantika
Baš poput bratskog benda
(The) Lesser Men, Benchwar-
mersi su odrastali na indie-
ju, iako znatno orijentirani-
jem prema američkom college
rocku i sastavima poput Wee-
zera ili Pavementa. S njima po-
vremeno dijele previše slično-
sti, no to u ovom slučaju i nije
neka pretjerana kritika, pr-
venstveno jer se Benchwar-
mersima ne može osporiti
izniman osjećaj za melodiju,
najbolje predstavljen u “Sweet
Sunshine” i “Something To
Do”. Za početak i više nego
dovoljno, no u budućnosti će
morati poraditi na vlastitom
zvuku i identitetu. VEDRAN HARČA
Lupe Fiasco
Tetsuo & Youth
1st & 15th/Atlantic HHH
Mozgalice u stihovima
Ako provedete previše vreme-
na pokušavajući dekodirati
ovo 78 minuta dugo čudovište,
možda vam ošteti mozak. Peti
album Lupea Fiasca vrtlog je
prenesenih značenja, neobič-
nih metafora o jogi i matema-
tici i što zamršenijih načina
da kaže “Ja sam super” (“Nerd
gang, make Mandelbrot sets
when we handshake”). Čak i
na prvi pogled, to je najpu-
nokrvniji set koji je napravio
zadnjih nekoliko godina. Bo-
reći se protiv statusa quo u
rapu, repa preko francuskog
jazz funka, sklada suitu u dva
stavka o zatvorsko-industrij-
skom kompleksu i vodi 9-mi-
nutnu gangsta rap potjeru u
pjesmi u kojoj gostuju “naj-
stvarniji ljudi” koje poznaje.
CHRISTOPHER R. WEINGARTEN
Moby
Hotel: Ambient V2/Mute
HHHH
Soundscape s mnoštvom
emocija
Prije deset godina omilje-
ni je njujorški elektro ćelavac
snimio jednog od nasljedni-
ka megauspješnih mu albu-
ma Play i 18 zbog kojih je osim
mete Eminemu postao pop
čudom. Na onom vokalnom
dijelu već je bio zapao u zamke
nekuženja ponavljanja uspješ-
nog hitoidnog recepta. Dotle
je ambijentalna downtempo
instrumentalna elektronika
preživjela u proširenom reiz-
danju. Pitoreskne piano mini-
jature uz blage, narativne be-
atove Mobyjev su trademark.
Šteta što svjetla pozornice više
ne blješte jer u ovakvim soun-
dscapeovima još uvijek ima
najviše emocija. ANĐELO JURKAS
 RECENZIJE GLAZBA

Gang Of Four Livio Morosin On Tour (The) Lesser Men

What Happens Next
Metropolis/Membran
HH
Paket bez sadržaja
Zapravo je tužno gledati i slu-
šati u što se pretvara jedan od
najprogresivnijih britanskih
ritmičkih post punk strojeva.
Kult kultova, mit mitova ako
je do utjecajnih bendova zbog
kojih su se stvarali novi glaz-
beni žanrovi (disco punk). Od
vremena prvih dvaju albu-
ma raspad se reflektirao na
činjenicu da je Go4 postao
Gang Of One u kojem gitarist
Andy Gill bičuje mrtvu ragu
uz nove klince. Jedini trenu-
ci kada zazvuče imalo pod-
nošljivo jest uz pojavljivanje
seksepilne Alison Mossheart
iz Killsa (“England’s In My
Bones” i “Broken Talk”). Sve
ostalo je razina Contenta. Bez
sadržaja. ANĐELO JURKAS
Motovun Croatia Records
HHHH
Glazba za sanjarenje otvorenih
očiju
Jednom davno, Livio Moro-
sin iskazao se kao hitmejker
najvišeg ranga i stvorio kari-
jeru Alena Vitasovića, nakon
čega se okrenuo muzikološ-
kim istraživanjima, najčešće
ukorijenjenim u svojoj rod-
noj Istri. Motovun, što se iz
naziva ne bi moglo zaklju-
čiti, dobrim dijelom napu-
šta Istru u korist synth pop i
electro eksperimenata, prot-
kanih smooth jazz gitarama.
S iznimkom “Jane” i “Auto-
busa”, riječ je o finim chill-
out instrumentalima koji će
vam predstavljati idealnog
suputnika na putovanjima
ili vas natjerati na sanjare-
nje otvorenih očiju.
VEDRAN HARČA
Folkrock Ammonite Records
HHHH
Soundtrack balkanske kaldrme
Sjajna nova akustika izvire
iz Beograda. Trio okupljen
oko lomače pjesama Chri-
sa & Carle iz Walkaboutsa,
korijenja Grama Parsonsa &
Emmylou Harris, Lanega-
na i Campbellove, uskladio
je žensko-muško dvoglasje u
prekrasne nježne road trip
komadiće. Samo što ovaj put
putopis ne prati Uncle Samov
Highway 61 nego balkansku
kaldrmu, gdje bi Šijan sni-
mao “Ko to tamo peva” 21.
stoljeća. Ali jednako je auten-
tičan, sjetan, autorski bitan.
Na drugom albumu pokazu-
ju što bi značilo imati narod-
nu glazbu ovog podneblja da
dugmetarama primat oduz-
mu akustične gitare.
ANĐELO JURKAS
Vacation Freeze Noisy Night
HHHH
Album koji vrijedi iskopati
Nakon što je više od 15 go-
dina gradio status jedne od
najbolje čuvanih tajni hr-
vatske rock scene, Matija
Habijanec svoje je under-
ground djelovanje odlučio
proširiti i na izdavaštvo. Na
zagrebačke (The) Lesser
Men, jedan od dva benda
kojima iskazuje priličan
A&R talent, presudan utje-
caj izvršili su indie genijal-
ci s obje strane Atlantika,
od britpopa i shoegazea do
Pixiesa i americane, koji-
ma na Vacation Freeze ne-
rijetko “bacaju rukavicu u
lice” pjesmama gotovo rav-
nopravnim svojim veličan-
stvenim uzorima. Album
koji itekako vrijedi iskopati!
VEDRAN HARČA

D’Angelova deep soul odiseja

koju je vrijedilo čekati
15 godina nakon svog posljednjeg življava svoju muku. U
NAJBOLJE NA
“Back to the Future
albuma, R&B zvijezda vraća se ALBUMU:
“The Charade”, (Part I)” čak se i šali o
toplim, raznolikim remek-djelom “Another Life” svom dugom odmoru: “If
D’Angelo and the Vanguard you’re wondering about
Black Messiah RCA HHHH½ the shape I’m in/I hope it ain’t my abdo-
men”. Ima i malo političkog bijesa u “The
Nazdravimo prorocima koje Charade” (“All we wanted was a chan-
vrijedi čekati. D’Angelo je 15 ce to talk/’Stead, we only got outlined in
godina svijet držao u iščeki- chalk”) i “1000 Deaths”, u kojoj je prika-
vanju nasljednika svog ra- zana oštra strana D-jeve uvijek nevjero-
skošnog R&B klasika, Wo- jatne gitare.
odoo, ali baš kao što i sam pjeva u “Sugah “Another Life” je deep soul epska pje-
Daddy”, “Can’t snatch the meat out of the sma koja zatvara album u duhu Princeo-
lioness’ mouth/Sometimes you gotta just ve “Adore” ili Al Greenove “Beware”, na-
ease it out”. Album Black Messiah poka- dograđuje se na Questloveove bubnjeve,
zuje koliko duboko jednostavnost može na sitar koji svira sam D’Angelo u stilu
FOTO: GREGORY HARRIS

ići. D’Angelo i njegov bend izgradili su Thoma Bella, i najtopliji falset koji se pro-
avant soul palaču snova u kojem se mo- teže iz minute u minutu – jer nitko ne bi
Mesijanski
žete izgubiti, 56 minuta raja. volio da taj groove prestane. Trebat će
kompleks:
Na cijelom albumu Black Messiah, D’Angelo
barem 15 godina kako bi se upili svi užici
D’Angelo je izmučeni čovjek koji pro- koje pruža Black Messiah. ROB SHEFFIELD

118 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
Madonna
Rebel Heart Interscope
HHH½
Novi Madonnin modernizam
- nimalo buntovno ali relativno
srčano za gđicu njezinog
zaleđa i naslijeđa
Progutati Madonnu kao bun-
tovnicu moglo se iz perspekti-
ve starta ranih 80-ih kada je
taktikom od kreveta do kre-
veta privikavala producente
i DJ-e na svoj nimalo impre-
sivni glasić. Nizom pop hito-
va njena se materialgirlština
razvukla dekadama po svim
slojevima showbizza. Nagri-
zanjem tabua soft porn ero-
tikom odavala je dojam bitne
persone povrh glazbe. Novi
milenij pak je donio Britney,
Christinu, Lady Gagu, Miley,
Taylor i slične grofice, preten-
dentice na titulu. Svakim je
novim albumom Madge vrlo
umješno bila u dosluhu s pro-
dukcijskim trendovima , po-
sljedično, često bi zbog toga
patila ona ključna vještina –
pisanje pjesama. Novi album
je pomak u dobrom smje-
ru kad je pitanje skladanja i
brige za slušatelje koji mare
za zeru više glazbe od šumo-
va ispod njenog dekoltea. An-
gažirala je MoZellu za harme
i stihovlje, Dipla za većinsku
produkciju (“Unapologetic
Bitch”, “Living For Love”) pu-
stila Kanyea (“Illuminati”),
Avciija (“Devil Pray”), Nicki
Minaj kao sporednu ulogu
u efektnoj poruci svim pre-
tendenticama koje je zovu
bakom, “Bitch, I’m Madonna”.
Naslovnom pjesmom vraća
se akustičnoj gitari kao bazi
skladanja, semplira Mikea
Tysona u “Iconic”, ne suzdr-
žava se od religijskih aluzi-
ja u baladnoj “Joan Of Arc”
i “Messiah”, a u “Heartbreak
City” potkralo joj se baulja-
nje o revoluciji. Sve te finese
tvore novi Madonnin moder-
nizam. Nimalo buntovno, ali
relativno srčano, za gđicu nje-
nog zaleđa i naslijeđa.
ANĐELO JURKAS
George Ezra
Wanted on Voyage Columbia
HHH½
21-godišnjak s glasom starog
trubadura
Senzacija koja osvaja britan-
ske ljestvice, album ovog en-
gleskog kantautora je post-
Spotif y čudo, predstavlja
trokut nepredvidivog indie
rocka, rustičnog drnanja
folka u stilu Lumineersa i
plavookog R&B-ja svog kole-
ge na turneji, Sama Smitha.
Zvuk Georgea Ezre je sveo-
buhvatan, njegovo je samo-
pouzdanje izrazito moderno,
ali 21-godišnja zvijezda ima
dubok i zadimljen glas sta-
rog trubadura koji se vozi na
vanjskoj strani vlakova. Obo-
žavatelj Woodyja Guthrieja i
Leada Bellyja piše jednostav-
ne tekstove koji bez problema
mogu postojati bilo gdje. C.R.W.
Estelle
True Romance
Osnovan 1980 Inc./BMG HHH
Raskošan konceptualan album
ljubavnih pjesama
Godine 2008. - iste one kad
se pojavila Adele - još jedna
britanska soul pop pjevači-
ca Estelle zabljesnula je pje-
smom “American Boy”. Iako
na četvrtom albumu ne-
dostaje ubojita suradnja s
Kanyeom kao u toj pjesmi,
ona je ni ne treba. Prateći
faze ljubavne veze, album je
podijeljen na teme koje sa-
državaju hrabrost, strast i
istinsku ljubav. Koncept je
labav, ali uvjerljiv: “Somet-
hing Good” je house 90-ih,
dok je “Silly Girls” slow-jam
veličanstvenost 70-ih. Još
je bolja “All That Matters”
– ljubavno pismo Bacha-
rach–David danima Dionne
Warwick koje albumu daje
bajkovit završetak. C.A.

“A gdje je revolucija,
stoko?”
Montažstroj HHHH
Predstava o autocenzuri i
ljudskom integritetu
Nova predstava umjetnič-
kog kolektiva Montažstroj “A
gdje je revolucija, stoko?” do-
kumentarni je prikaz propa-
danja njihovog prošlogodiš-
njeg projekta “Mali čovjek
želi preko crte” koji je povu-
čen zbog problema autorskog
prava. Predstava nastala po-
vodom proslave 25 godina
postojanja Montažstroja cen-
trirana je oko problema co-
pyrighta i licemjerja, nadove-
zujući se na zagrebački grafit
po kojem je predstava i dobila
ime. Glazbenim performan-
som Buge Klare Blanuše, An-
dreje Dodig, Nataše Mihoci,
Konrada Mulvaja i Ante Per-
kovića postavljaju se pitanja
autocenzure i ljudskog inte-
griteta na zanimljiv i energi-
čan način ispunjen karakte-
rističnim montažstrojevskim
duhom. TENA GAŠPARAC
“Bojim se da se sada
poznajemo”
Gavella HH
Nesigurna režija i neuvjerljivi
glumci
Nova drama mladog drama-
tičara Ivora Martinića “Bojim
se da se sada poznajemo” na-
stala je međunarodnom su-
radnjom i svoju hrvatsku pre-
mijeru doživjela je u kazalištu
Gavella. Tematizirajući kom-
pleksne međuljudske odno-
se kroz portret bivšeg lju-
bavnog para koje utjelovljuju
Filip Križan i Ivana Bolanča
te imaginarnih djevojaka iz
mašte glavnog lika predsta-
va propitkuje važnost sjeća-
nja. Solidan tekst je prenesen
publici na preglumljen, arti-
ficijelan i neuvjerljiv način.
Tekst je pun slikovitih simbo-
la koji u nesigurnoj režiji Do-
miniquea Schnizera ne uspi-
jevaju dominirati trenutkom
kada su prezentirani, nego re-
zultiraju nepovezanim nasla-
givanjima elemenata koji ne-
uspješno forsiraju humor.
TENA GAŠPARAC
120 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
KAZALIŠTE/KNJIGE
Lucidna kaotičnost
žensko-muškog svijeta
Rodnu neodređenost koja dominira va, čime se problematika predstave očituje naj-
predstavom likovi su utjelovili prikazom više u njezinu liku. Dean Krivačić izvanredan
unutarnje borbe i rastrganosti, ali kroz je u ulozi Irine, djevojčice u muškom tijelu koja
provocira i mami svojom tobožnjom nevinošću.
prizmu vlastite individualnosti, što je
Sramežljiva je, ljupka i okrutna do srži dok su
rezultiralo vrlo uvjerljivom i snažnom ostali likovi usmjereni na njezine želje i ovise o
izvedbom njezinoj sreći.
“Teškoće s izražavanjem” Rodnu neodređenost koja dominira pred-
Teatar &TD HHHH stavom likovi su utjelovili prikazom unutarnje
borbe i rastrganosti, ali kroz prizmu vlastite in-
Premijera predstave “Teškoće s izražavanjem” dividualnosti što je rezultiralo vrlo uvjerljivom
Teatra &TD iščekivana je s nestrpljenjem. i snažnom izvedbom. Predstava je stvorena s
Drama argentinskog pisca Raula Damontea velikom pažnjom prema detaljima, svaka riječ
Batane koji je stvarao pod pseudonimom Copi ima svoju težinu, a pokret značenje koje potvr-
svoju praizvedbu doživjela je još 2007. u Slove- đuje neprestanu frustraciju i borbu za vlastitim
niji. Redatelj Edvin Liverić preveo je tekst ori- identitetom. Ova predstava govori o homosek-
ginalnog naslova “L’homosexuelou la difficulté sualnosti i transrodnosti na vrlo izravan način.
de s’exprimer”, adaptirao ga te odabrao glaz- Copijev tekst nastao je sedamdesetih godina
bu. Redateljska posvećenost projektu osjeti se prošlog stoljeća gdje je, s njegovim drugim ra-
kroz jednosatnu izvedbu, fokus je bio na deta- dovima, uzdrmao kazališni svijet svojom kon-
ljima i oni su zaslužni za slojevitost cjelokupne troverznošću. Tekst je primjenjiv i danas po-
predstave.
Dramom dominira bi-
jela boja, od scenografi-
je preko kostimografije
i šminke do mjesta rad-
nje, snijegom prekrive-
nog Sibira u kojem likovi
pokušavaju doprijeti do
sigurnosti, sreće i slobo-
de dok vani vrebaju vu-
kovi. Glumci napudra-
nog lica i tijela potpuno
su zaokupili pažnju pu-
blike, nakaradnost nji-
hova izgleda pojačana je
neutralnom bijelom koja
svojom oprečnošću s ni-
malo suptilnom temom
predstave daje zanimljiv
preokret. Gluma je naj-
jača komponenta pred-
stave. Svoje uloge glumci
GLUMCI SU NAJBOLJI DIO PREDSTAVE
su iznijeli vrlo koncentri-
Dado Ćosić, Dean Krivačić i Bojan Navojec stopili su se sa svojim
rano i ozbiljno, potpuno likovima u predstavi o seksualnom identitetu
stopljeni sa svojim liko-
vima, ponos i snaga ko-
jima ih igraju osjete se i drže zainteresiranost sebno zato što nije isključivo riječ o problemu
publike. seksualnog identiteta, nego o bježanju od in-
Bojan Navojec u ulozi Majke najsnažniji je dividualnosti i potrebi za njezinim pronalaže-
lik, arhetip žene u muškom tijelu dominira di- njem i iskazivanjem. “Teškoće s izražavanjem”
jalozima i pokušava uspostaviti moć nad osta- je predstava koja nije za svačiji ukus. Oštar i
lim likovima. Dado Ćosić u ulozi profesorice necenzuriran prikaz još uvijek marginalizira-
FOTO: DAMIR ŽIŽIĆ
klavira Gospođe Garbenko svojom krhkošću ne teme donosi podijeljena mišljenja, no sigur-
prikazuje lik žene koja živi u nadi i hvata se no je da bi tekstovi ovakve tematike i pristupa
za slamku, čija potisnuta stvarna ličnost stal- trebali biti više zastupljeni u kazalištu.
no isplivava dok je ona prestrašeno zatomlja- TENA GAŠPARAC
 Druga strana
Kraljice soula
Bivši suautor autobiografije Arethe Franklin ovaj
put je samostalno i dubinski istražio alternativnu
stranu njene životne priče
Respect: The Life of Aretha Franklin
David Ritz Little, Brown HHH½
Iako je s Arethom Franklin 1999. napisao njene me-
moare From These Roots, istaknuti soul i R&B bio-
graf David Ritz osjetio je da su neki dijelovi, kako se
sam izrazio, “nategnuti”, pa je odlučio napisati “pra-
teći komad” kako bi uravnotežio priču. Zato ne izne-
nađujuće da Respect zadire u tamnu stranu Arethe veljača
Franklin: u njene rane probleme s alkoho-
lom, “gospodina svodnika” prvog supruga, naprasit
Franklin
/ožujak
odnos s producentima poput Luthera Vandrossa
i Jerryja Wexlera i u njenu duboku natjecatelj- 1970.
sku žicu, koju je jednom pokazala Whitney Ho- FRED FRITH TRIO
uston kad su snimale duet. Ritz ponekad ima & 50th Day of the Year
nagle prijelaze i popustljiv je, ali njegova istraži-
vanja – nastala na intervjuima s braćom Arethe
Franklin i preminulim legendama od Ahmeta Er- J. Sequeira
tegüna do Vandrossa – utemeljena su i čvrsta, a on je Čuj, Hamlete, čuj
živopisno prikazao zašto su njen glas i albumi bili monumentalni šez-
desetih godina. (Kada piše o njenoj opsjednutosti top listama tijekom
80-ih, Ritz je nevoljko podržao želju da ostane relevantna). Respect M. Kurspahić / R. Žulj
prikazuje Arethu Franklin kao jogunastu divu, ali i potiče čitatelja da ŽRTVE ZEMLJOPISA 2
kopa zaboravljene dragulje kao što joj je suradnja s Curtisom Mayfiel-
dom 1976. na albumu Sparkle. DAVID BROWNE
– POVRATAK ŽRTVE

Play On: Now, Then, and Fleetwood Mac

M. Kurspahić
Mick Fleetwood With Anthony Bozza Little, Brown HHH Potop
“To je tako zamorno u ovom trenutku”, piše osnivač i
bubnjar Fleetwood Macka o ozloglašenim, kokainom M. Kurspahić
ispunjenim ekscesima tijekom sedamdesetih. Razlog Rasprodaja
zašto osjeća da je iscrpio tu temu je da je već pisao o
tim danima u njegovim prvim memoarima, Fleetwood
iz 1990. godine. Ova nova knjiga donosi osvježenu priču T. Bernhard
o njemu i bendu na temelju tog materijala (s manje jezi- VELIKI ODLAZAK
vih detalja) i dodaje skrivene poslastice o Fleetwood Macu iz kasnijih
godina. Povremeno se pojave zabavne scene, kao kad je bend 2001.
svirao na oproštajnom partyju Billa Clintona i Fleetwood nije imao iz- Z. Burić
bora, nego se popišati na travnjaku Bijele kuće. Ali samo će tvrdokor- Kabaret Tamne Zvijezde
ni fanovi htjeti čitati o propasti Fleetwoodovog trećeg braka. D.B.

B. Jelčić
Zimsko drvo Ko rukom odneseno
Ellen Mattson Disput HHH
FOTO: JAN PERSSON/REDFERNS/GETTY IMAGES

Iza neatraktivnog naslova krije se dobra fikcionalna bi- COPI

ografija holivudske filmske zvijezde Grete Garbo koju
je napisala njena švedska zemljakinja. Garbo je čuvala
Teškoće s izražavanjem
privatnost do kraja života: rijetko se pojavljivala u jav-
nosti, nije odgovarala na pisma fanova, dala je samo
Teatar &TD, Savska 25 ¶ radno vrijeme blagajne svaki dan osim nedjelje
14 intervjua u životu, nije dolazila na dodjele Osca- od 11 do 13 i dva sata prije početka predstave ¶ INFORMACIJE I REZERVACIJE
ra pa autorici nije bilo lako napisati ovu knjigu. Nema blagajna 01/4593 510, tajništvo 01/4593 677, propaganda 01/4593 613 ¶
u njoj ništa ekskluzivno, Garbo je i dalje mitski nedostižna (zanimlji- Više informacija na itd.sczg.hr ili www.sczg.unizg.hr.
vo je prikazana filmska industrija 20-ih i 30-ih), ali je Mattson oživje-
la ženu punu pritajene strasti. MILAN PAVLINOVIĆ

Vidimo se u Teatru koji čini razliku!

 VIDEOIGRE

“Evolve”: inteligentna
igra za taktičare
Kroz spektar dobro promišljenog izbora dizajna, ekipa iz Turtle Rock Studiosa stvorila je
pametnu, asimetričnu multiplayer igru koja će vas oduševiti. Tekst: B.I.F.
Evolve je razina igranja veoma brza. rite mode Monster gdje je za- merom (koja je ujedno i glava
Platforme: PS4, PC, Stoga treba brzo i pametno datak uloviti sve lovce na što jednog od likova)? Naravno,
Xbox One donositi odluke. Dizajn igre je bezbolniji način. Mogućnosti nije izuzeto ni brutalno srlja-
Žanr: pucačina odličan, rijetko viđen u ova- su neograničene. Kao čudo- nje na protivnika glavom bez
Izdavač: 2K Games kvim vrstama pucačina. Svi vište najzanimljivije je dobro obzira pa što se dogodi. To je
HHHH likovi su jako dobro osmišlje- znati čitati mapu i okolinu. i najzabavniji dio. Tu se naj-
ni i puni osobnosti koji će vas Prikradanje, penjanje po str- bolje upoznajete s likom, nje-
Za razliku od mnogih igara kroz radnju igre sve više za- mim stijenama, pripremanje govim oružjem i vještinama.
koje su od početka izlaska na bavljati. Svaki lik je poseb- smrtonosnih zamki i na kraju Moramo spomenuti i razno-
tržišta postavile razinu po- na priča za sebe s unikat- nemilosrdno ubijanje protiv- vrsnost ponuđenih mapa za
pularnosti na najviši nivo i nim oružjem i moćima, što nika, jer koje je čudovište do- igranje. Vrlo su dobro slože-

ZADOVOLJAVA SVE UVJETE ne, ima ih 10, svaka s moguć-

Od tehničkih sposobnosti, preko odličnog nošću mijenjanja vremenskih
dizajna, Evolve zadovoljava sve uvjete klasične i ostalih uvjeta na njoj. Mašti
(Unreal Tournament) pucačine do pucačine na volju.
novijeg doba (Halo). I tjera vas da razmislite o Evolve je pun taktičkih mo-
svakom sljedećem potezu...
gućnosti pa ako vam je dosta
multiplayera, prebacite se na
kasnije nakon velikih obeća- će dobro doći singleplayer koji je isto toliko
nja razočarale, Evolve tu tezu u timskom zabavan i uzbudljiv, s nekim
poništava i razvaljuje svaku pristupu rje- svojim prednostima. Nećemo
lošu kritiku jer je od početka šavanja krva- sve otkrivati. Rijetko se do-
do kraja sjajan. Kroz spektar vih situacija. gađa da se ovako velika mul-
inteligentnog izbora dizajna, Na po č e t k u tiplayer igra čini tako savr-
ekipa iz Turtle Rock Studi- igranja ponu- šenom i inteligentnom. Od
osa stvorila je pametnu, asi- đena su vam njezinih tehničkih sposobno-
metričnu, multiplayer igru dva modea: Hunt ili Mon- bronamjerno? Kao jedan od sti do “mrak” dizajna Evolve
FOTO: WWW.IGN.COM

koja će vas oduševiti. Može
se reći kako je dosta taktički
zahtjevna, odnosno tjera vas
da razmislite o svakom svo-
jem sljedećem potezu, iako
ster. Odabirom Hunta posta-
jete jedan od četiri humano-
idna lovaca na čudovišta i vaš
lov može započeti. Ako želite
igrati kao čudovište, odabe-
lovaca vaš lov postaje timski.
Želite li pogoditi čudovište
projektilom za praćenje, pri-
kradati se i ubijati iz zasjede,
skenirati okolinu letećom ka-
zadovoljava sve uvjete klasič-
ne (Unreal Tournament) pu-
cačine do pucačina novijeg
doba (Halo). Evolve je sve to i
više.

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 123
 Hi-Fi

Budućnost zvuka i slike

Izbor iz noviteta koje donosimo sadržava Optoma projektor za kućno kino
nenadmašnog omjera cijene i kvalitete, impresivne Audio Technica slušalice, novu
osnovnu serije Loewe televizora i flagship zvučnik iz Martin Logana koji zvuči još
impresivnije nego što izgleda. Pripremio: Andrej Andrlić

NAJVEĆI ELEKTROSTATSKI ZVUČNIK IZ MARTIN

LOGANA
Futuristički dizajnirani Neolith, novi flagship model iz Martin Loga-
na, nastavlja se na tradiciju slavnih elektrostatskih zvučnika tvrtke
poput Monolitha iz 1983. ili modela Statement e2 na kojem se radilo
gotovo 15 godina. U ogromnom zaslonu koji se izdiže iz postolja na-
lazi se najveća elektrostatska površina ikad proizvedena u Martin Lo-
ganu. U zvučnik je ugrađen curvilinear elektrostatski pretvarač koji
omogućava stvaranje 3-dimenzionalnog zvuka, uz posebnu tehno-
logiju disperzije koja funkcionira u svakom okruženju. Pored 22x48-
inčnog elektrostatskog panela u okviru od nerezonantnog polime-
ra, zvučnik sadrži 15-inčni bass woofer i 12-inčni midbass woofer, koji
su smješteni u kompozitnom kućištu visoke gustoće s minimalnom
rezonancijom, presvučenom u elegantnu meku kožu. Ultrarealistič-
nog su zvuka punog detalja koji mnogi ljubitelji smatraju vrhuncem
u reprodukciji, i proizvođač ih s pravom ponosno stavlja u kategori-
ju “izvedbe uživo”. Proizvode se u nekoliko atraktivnih finiša, poput
IZ OPTOME S LJUBAVLJU Rosso Fuoco, Cordoba Red, Deep Sea Blue ili Basalt Black.
(Info: Media Audio, Gundulićeva 26A, Split, Tel. 021 323 550;
Projektor Optoma HD50 uistinu kao da je dizajniran imajući u cijena: 560.000 kn)
vidu pasionirane ljubitelje filmova. Nudi živopisnu 3D sliku Full
HD (1920x1080) rezolucije, s čistim i dubokim bojama te kontra-
stom od impresivnih 50.000:1, čime je osiguran najbolji doživljaj
kućnog kina. Uz to, prikazuje dijagonale do maksimalnih 300
inča, što je više nego dovoljno i za najveće instalacije u kući. U
HD50 su ugrađene i različite tehnologije poboljšanja slike, kao
što su Dynamic Black, PureColour, PureMotion i UltraDetail te Co-
lour Management System (CMS). Projektor koristi lampu koja ge-
nerira svjetlinu od 2200 ANSI lumena a pritom traje i do 7000
sati, čime se uvelike smanjuju troškovi održavanja i olakšava du-
goročno korištenje. Zahvaljujući mogućnosti ver-
tikalnog pomaka leće nudi i izvrsnu fleksibil-
nost instalacije.
(Info: AVR, Radnička 1, Zagreb,
Tel. 01 3751-710;
cijena: 10.999,00 kn)

LOEWE ART OD SAD S UHD REZOLUCIJOM

Nova osnovna serija Loewe televizora zadržala je ime Art no tu sve sličnosti s pret-
hodnicom prestaju. Novi Art odlikuje se slikom vrhunske Ultra-HD rezolucije i najbr-
žim vremenom između mijenjanja programa na tržištu, što rezultira puno ugodnijim
prelistavanjem programa no što je to slučaj kod konkurentskih marki. Nudi opciju
snimanja na vanjski hard-disk, a putem aplikacije Smart tv2move svoj tablet (na plat-
formama Android 4.0 i Apple iOS 8) možete pretvoriti u drugi televizor te gledati
jedan kanal na televizoru a drugi na računalu bilo gdje u dohvatu kućne mreže. Te-
levizor je očekivano atraktivnog dizajna i korišteni su materijali poput brušenog alu-
minija, a stražnja strana uređaja je također elegantna kao i prednja, čime se Loewe
također izdvaja od konkurencije jer nudi puno širi spektar mogućnosti postavljanja.
FOTO: PRESS

Kao i ostali modeli tvrtke, i novi Art nosi oznaku “Made in Germany”, a modeli od
40 i 55 inča dostupni su u crnoj i kromirano-srebrnoj boji.
(Info: Loewe Gallery, Bednjanska 8, Zagreb, Tel. 01 4829 552; cijena: od 12.990 kn)

124 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 AUDIO TECHNICA HI-FI SLUŠALICE
Bez obzira koristite li kao izvor glazbe obični mobitel, CD player ili
pak neki uređaj koji podržava audio visoke rezolucije, nove Audio
Technica ATH-MSR7 slušalice oduševljavaju na svakom polju. Diza-
jnirane su za zvuk u pokretu ali i za kućnu upotrebu, a poseban na-
glasak postavljen je na udobnost korištenja te visoku kvalitetu izra-
de u kojoj gotovo i nema plastike. Za odličan zvuk zaslužni su 45 mm
True Motion driveri s Dual-layer Air-Control tehnologijom, koja će po-
jačati iskustvo srednjih i niskih frekvencija, dok će aluminijsko ku-
ćište eliminirati neželjene vibracije. Kombinacijom precizne dijafra-
gme i ekstra lagane zavojnice popravljeno je vrijeme odziva, dok su
distorzije minimizirane. Odlikuju se i odličnim frekvencijskim raspo-
nom koji ide od izuzetno niskih 5 Hz pa sve do impresivnih 40 kHz.
Rezultat je glatka, bogata i detaljna zvučna prezentacija.
(Info: Sonus Art,
Šarengradska 1, Zagreb,
NA CES-u PREDSTAVLJEN G FLEX 2 Tel. 01 4813-025;
cijena: 1.890 kn)
Originalni G Flex dobio je pozitivne recenzije za inovativan dizajn i
“out of the box” koncept, a godinu dana kasnije, G Flex2 donosi po-
boljšanja u svim segmentima, uz napredniji dizajn, brže performan-
se i veću praktičnost. Karakterizira ga snažni 64-bitni osmojezgre-
ni procesor optimiziran za Android 5.0, a 5,5-inčni P-OLED zaslon
nadograđen je na Full HD rezoluciju, dok ažurirani softver nudi još
više praktičnosti i novih značajki. Zakrivljenost uređaja i ergonom-
ski dizajn približavaju mikrofon ustima, što osigurava manje izvanj-
ske buke. Kao i prethodnik nudi jedinstvenu “samoobnavljajuću”
pozadinu, uz koju uređaj izgleda kao nov bez obzira na ogrebotine
koje nastaju svakodnevnom uporabom. Težina mu je 152 g, a bate-
rija od 3.000mAh puni se do polovine kapaciteta za 40 minuta. Bit
će dostupan u srebrnoj i crvenoj boji.
(Info: LG prodajna mreža)

+ USKORO MNOGI DRUGI

ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E | 125
 RS INDIE
R’N’R IZ
PANČEVA
Bend
Ljubičice
čine studenti
glazbene
akademije

Žanrovska raznolikost
mladih glazbenika
Predstavljamo mladog valjevskog MC-ja i glazbenika Mr. Rabbita, šesteročlani bend
Ljubičice te jedinstvenu glazbenu pojavu, grupu ZAA. Tekst: Michel Petković

Mr. Rabbit tu pod imenom Noćna luka lu. U međuvremenu, krajem hop/fusion žanr. Raznovr-
Alternativni hip hop zvuk koji brodova, koji u julu ove go- 2013. godine okuplja bend snosti zvuka je svakako do-
obiluje “žanrovskim dine izdaje za beogradsku iz- (vokal – Mila Ristović, kla- prineo dug period nastan-
lutanjima”, od hip hopa i rocka davačku kuću Lampshade vijaturista Marko Ilinčić, gi- ka albuma, neizostavni bend
preko funka i popa do Media. tarista Miloš Jevtić, basista koji stoji iza Aleksandra, ali
nu-metala i elektronike... Sredinom 2013. godi- Lazar Antonić i bubnjar An- i mnogobrojni gosti od kojih
ne objavljuje spot za pesmu đelko Arnaut) koji je upotpu- su neki Tkač i Nikolina (Tre-
Iza pseudo- “Noćna luka brodova” koja je nio zvuk mladog muzičara, mendum), bend Township
n i m a M r. imala širok odjek među pu- a sa njim je stavljena tačka Rebellion, saksofonista Uroš
Rabbit stoji blikom, a početkom 2014. na album. U oktobru 2014. Nedeljković, violinistkinja
A lek sa nd a r godine i spot za pesmu godine, bendu se priključu- Đurđa Perović, Jovan Kne-
Danilov ić, “Tender”, koji je snimljen u je i vokal – Đurđa Perović, a žević (Mašta Bašta), Sanja
Mr. Rabbit mladi valjev- saradnji sa valjevskim ben- sam bend preuzima ime Mr. Vučić (ZAA), Ser Kromi, Af-
“Noćna luka ski tekstopi- dom Township Rebellion. Po- Rabbit. talyfe, Milica Petronijević,
brodova” sac, muzičar četkom jula iste godine, prvi Rad ovog mladog muzi- Jakula...
i MC, koji je put ga vidimo sa bendom, sa čara karakteriše neobičan Šarenolikost albuma se
muzikom počeo da se bavi kojim, u saradnji sa Sanjom zvuk koji obiluje “žanrov- vidi i u par nosećih numera
FOTO: BOJAN STANOJEVIĆ

od 2008. godine. U početku
je njegovo delovanje uglav-
nom bilo sa bendom Ira, da
bi u međuvremenu započeo
saradnju sa brojnim muzi-
čarima na svom solo projek-
Vučić (ZAA), snima live se-
ssion u beogradskom ATTIC
Studiju za pesmu “Želje”. Sva
tri spota su emitovana na ne-
koliko lokalnih televizija, kao
i na regionalnom MTV kana-
skim lutanjima”, počev od
hip hopa i rocka preko funka
i popa, do nu-metala i elek-
tronike. To je, kako jednom
rečiju čitava ekipa opisu-
je, nekakav alternative hip
na albumu. Naime, “Tender”
je pesma “teških gitarskih
rifova”; “Noćna luka brodo-
va” je otpevana u društvu la-
gane klavirske melodije pro-
praćene etno zvucima frule i

126 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
 neobičnim grooveom bas gi-
tare na kraju. U dva posled-
nje objavljena singla - “Želje”
dolazi do neobičnog upliva
soul melodija i snažni ženski
vokal, a pesma “Sima” upot-
punjena je funky ritmom i
melanholičnim zvukom sak-
sofona.
Ljubičice
Zvuk pod uticajem
tradicionalne muzike, rock ‘n’
rolla, ali i savremene klasične
muzike...
Ljubičice su
šestočlani
rock ‘n’ roll
bend iz Pan-
čeva. Prvi
Ljubičice&Co put su se ista-
“Imam novi kli pobedom
bend” na takmi-
čenju demo
bendova “Tvoj zvuk” održa-
nom krajem 2011. godine u
Beogradu, da bi već 2012. bili
proglašeni za najperspek-
tivniji mladi bend glasovi-
ma publike web portala “Po-
pbox”. Prvi studijski album,
pod nazivom Ljubičice&Co,
izdali su u junu prošle godi-
ne za izdavačku kuću
Lampshade media iz
Beograda, a produk-
ciju potpisuje Milan
Bjelica.
Noseći stubovi de-
bitantskog projekta
ovog sastava su hi-
tovi “Želim biti fin”
i “Imam novi bend”.
Ljubičice zastupa-
ju sve ono što je lepo,
bez obzira odakle po-
tiče. Čežnja za minu-
lim danima i uzorima
detinjstva nadahnu-
la ih je da pokušaju da
Lepoti vrate stari sjaj.
Iz svog sedišta u Pančevu,
Ljubičice puštaju niz vetar
FOTO: ALEKSANDAR NEŠIĆ; MILOŠ GAVRILOVIĆ
poruke ljubavi i nostalgije,
pozivajući mlade širom Bal-
kana da im se pridruže u
slavlju. Ljubičice formiraju
svoj zvuk pod uticajem tra-
dicionalne muzike, rock ‘n’
rolla, ali i savremene klasič-
ne muzike, a bend čine isku-
sni muzičari, studenti mu-
zičke akademije.
Na albumu, pored Ljubi-
čica, učestvuju etno grupa
Jelek iz Grocke; u sklopu gu-
dačkog kvarteta Nastasja
Vojnović, Milica Žugić, Isi-
dora Timotijević i Ana Gvo-
jić, a pesmu “Danica”, kao
gost, otpevao je Nikola Ra-
dojlović iz grupe San debelih
žena. Omot albuma priredi-
li su Dragan Šijački i Nenad
Ilić kao omaž sastavu The
Velvet Underground i Andyju
Warholu.
Pored ovog izdanja Ljubi-
čice su učestvovali kao gosti
na više singlova drugih izvo-
đača, među kojima su Jarbo-
li (“Zabluda”) i Svi na pod!
(“Banana Reggae”). Da se ova
grupa posebno ističe nastu-
pima uživo pokazali su odlič-
nim koncertima tokom pro-
mocije albuma, kao i na Exit
festivalu, otvaranju Baruta-
ne itd.
Diskografiju benda čine:
Ecičibulj (Druga strana Lju-
bičica), Live (Samostalno iz-
danje, 2012.), Ljubičice&Co.
(Lampshade media, 2014.),
“Sama” - singl (Lampshade
media, 2014.), That Extra-
ordinary Day (Lampshade
media, 2014.).
ZAA
Jedinstvena pojava u regionu s
autentičnim miksom različitih
muzičkih stilova...
Bend Z A A
je o snov a n
u febr ua r u
2008. godi-
ne u Krušev-
cu i iza sebe
ZAA
“Irie & Kool” imaju više od
200 nastupa
u brojnim gradovima širom
bivše Jugoslavije i Evrope.
Kritika ih ocenjuje kao svoje-
ZAA I MR. RABBIT
Koncertna atrakcija iz
Kruševca (gore); Aleksandar
Danilović glazbom se bavi
od 2008. godine (lijevo).
vrsnu koncertnu atrakciju, a
prepoznatljivi su po original-
nim i energičnim nastupima
koje odlikuju upečatljivi ple-
sni ritmovi u kombinaciji sa
veštim improvizacijama. Nji-
hov autentični izraz čini miks
različitih stilova – od ska i
duba, do post rocka, jazza i
punka, i upravo ih ta razno-
likost čini jedinstvenom mu-
zičkom pojavom na ovim pro-
storima.
A ktuelni a lbum What
About predstavlja korak dalje
u razvoju muzičkog izraza
benda i donosi znatno čvršći
zvuk u odnosu na dva pret-
hodna. Iako su i dalje domi-
nantni ska i reggae ritmovi,
oni više nisu toliko u prvom
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E |
planu, i ustupaju mesto rock
‘n’ roll zvuku, a pesme su isto-
vremeno i tvrde i živahne, i
prepoznatljive i neočekivane.
U žanrovskom smislu, album
se može okarakterisati kao
post-rock-reggae ili crossover
sa elementima reggae mu-
zike. Tekstovi su primetno
slikovitiji, sa više metafora,
stih slobodniji, a poruke va-
trenije.
What About je snimljen u
studijima Sweepunk i Byrd
u Kruševcu. Snimatelj i pro-
ducent je Zoran Vasić, kla-
v ijaturista benda. Pored
članova benda u snimanju al-
buma su učestvovali i Tama-
ra Ristić, vokal (“’99 Hope”,
“Time”, “What About”), Ma-
nolo Slaughterspin, scratch
(“Time”), Andrija Petrović,
trombon (“What About”). Di-
zajn omota potpisuje Alek-
sandra Nasković.
ZA A su već na početku
karijere ostvarili značajan
uspeh, osvojivši treću nagra-
du na banjalučkom Demo-
festu (2009.), dok su godi-
nu dana kasnije stigli do
regionalnog finala prestiž-
nog evropskog festivala Ro-
totom. Bend je nastupao na
brojnim festivalima u Srbi-
ji, poput Exita, Supernatura-
la, Arsenal Festa, Nisvillea,
Love Festa, Osveženje Festa,
Reggae Serbia Festa, a među
brojnim nastupima u regionu
izdvajaju se: Pung Art i Over-
jam festivali u Sloveniji, Lake
Fest u Nikšiću, Duka Fest
u Banjaluci, NGOM festival
u Prizrenu, Festival uličnih
svirača i Koncert godine u
Novom Sadu.
Članovi benda ZA A su:
Darka Rajić – vokal; Bori-
voje Đorđević (white figh-
ta) – saksofon, klarinet, blo-
kflauta; Ivan Đokić (troyan)
– gitara; Tomislav Ilić – bas,
Zlatko Petković (fat_zed) –
bubanj; Zoran Vasić (dub
gun) – klavijature, tonac.
Do sada su objavili tri stu-
dijska albuma: ZAA (2010.),
Good Things (2011.) i What
About (2014.), i dvostru-
ki singl “Full Scale Riot/
Moonlight” (2011.) i EP Foot
by Foot (2012.).
1 27
 1 2

(1) Trzebuchowska se razotkriva

u Idi. (2) Sovjetski hokejaški tim
blista u Crvenoj armiji.
(3) Dorval i Pilon se suočavaju u
Mami. (4) Cotillard dobije otkaz
u Dva dana, jedna noć.
3

Može i bez engleskog

4

Časna sestra iz Poljske, sovjetski hokejaški tim i Marion Cotillard nadilaze jezik Tekst: Peter Travers
Ida vovima protiv neprijatelja ko- žuje veliku pohvalu od publike ali ova teška tema o onome od
Agata Trzebuchowska munizma. Wanda je židovka, jer prosvjećuje i naveliko za- čega se sastoji nacionalni iden-
Redatelj: Paweł Pawlikowski kao i Anna. Wanda je napu- bavlja. A ako je dio razgovora titet vrlo je jasna.
HHHH stila svoju nećakinju, rođenu na ruskom, pomirite se s tim.
pod imenom Ida Lebenstein, U filmu iz 2004., Pravi igra- Dva dana, jedna noć
SAD K AD JE OVAJ NEZABO- te je sudjelovala u pravosud- či, s Kurtom Russellom, vidje- Marion Cotillard

ravni poljski film, u kojem su
glumci i redatelj umjetnici ko-
jima je teško izgovoriti ime, no-
miniran za Oscara za najbolji
strani film zbog svoje izvan-
redne, skučene, crno-bijele ki-
nematografije, Ida je ponovno
top tema. Čak i ako nije u naj-
bližem kinu, možete ga kupi-
ti ili iznajmiti na Blu-rayu ili
streamati preko Netflixa.
Ida je art film u najljepšem
smislu te riječi – stroga tehnika
suprotstavljena je emocijama
koje krvare. Redatelj i jedan
od scenarista, Paweł Pawli-
kowski (My Summer of Love)
priču je smjestio 1962., kada se
18-godišnja Anna (Agata Tr-
zebuchowska), odgojena u sa-
mostanu, treba zarediti. Tada
saznaje da ima tetu, Wandu
(Agneta Kulesza), ljubiteljicu
pića i okorjelu pušačicu pozna-
tu po nekompromisnim sta-
nim terorima tog vremena. Po-
trebno je 80 oskudnih minuta
da Pawlikowski otkrije svoju
priču o svetici i grešnici preko
lica dviju izvanrednih glumi-
ca. Neću vam otkrivati, samo
ću savjetovati da izbjegavate
gluposti u multiplexima poput
Mortdecai i Gospodar vjenča-
nja te da si dopustite da vas
obavije moderni filmski klasik.
Crvena armija
Slava Fetisov
Redatelj: Gabe Polsky
HHH½
UZBUDL JIV POGLED
Gabea Polskyja na nekoć ne-
pobjedivu sovjetsku hokejaš-
ku ekipu i poveznica između
sporta i politike nije se našla
među nominiranima za Os-
cara za najbolji dokumenta-
rac. Ali Crvena armija zaslu-
li smo kako je američka ekipa
gubitnika porazila Sovjete na
Olimpijskim igrama 1980. u
Lake Placidu. Crvena armi-
ja donosi nam sovjetsku stra-
nu tog čuda na ledu, a ujedno
nam otvara oči.
Polsky nije mogao naći bo-
ljeg beskompromisnog pripo-
vjedača od Slave Fetisova, so-
vjetskog kapetana momčadi
koji je kasnije dezertirao na
Zapad. Fetisove priče o tome
kroz što je njegov tim iz snova
prolazio pod vodstvom partij-
skog trenera, Viktora Tikho-
nova, manje zvuče kao trenin-
zi, a više kao teško vrijeme u
gulagu. I kad su se Fetisov i
neki od njegovih kolega okupili
1990-ih kako bi ponovno osvo-
jili Stanley Cup za Detroit Red
Wings, i dalje ih se kritiziralo
da su koordinirani roboti. Pol-
sky je zauzeo samouvjeren stav,
FOTO: MUSIC BOX FILMS; SONY PICTURES CLASSICS; SHAYNE LAVERDIÈRE/ROADSIDE ATTRACTIONS; IFC FILMS
Redatelji: Luc i Jean-Pierre
Dardenne
HHH½
LJEPOTA I TALENT MARI-
on Cotillard su neupitni. Ne-
vjerojatna je njezina izvedba
nominirana za Oskara u filmu
Dva dana, jedna noć. Ali, sma-
trajte se upozorenima. Karak-
terizacija nadjačava akciju za
belgijsku filmašku braću, Luca
i Jean-Pierrea Dardennea.
Radnja, takva kakva jest, te-
melji se na tome da Cotillard
ide od vrata do vrata u poku-
šaju da vrati svoj posao. Nema
seksa, nema potjera, nema
cyber terorizma. Samo ljudi u
interakciji.
Cotillard glumi Sandru,
Manuevu (Fabrizio Rongio-
ne) ženu, zaposlenicu u kuhi-
nji, majku njihovo dvoje djece.
Sandra je radnica u tvornici

128 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 . HHHH Klasik | HHH½ Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše

solarnih panela. Ali njezinih
16 suradnika izglasalo je da je
se izbaci s posla kako bi mogli
zadržati svoj godišnji bonus.
Očajna, organizira plan za vi-
kend kako bi nagovorila svoje
kolege da se predomisle. To je
film: Sandra moli, kamera joj
je za vratom. Začudo, sve funk-
cionira. Od teme globalnog ot-
puštanja ljudi, dardenneov-
skog izvrtanja humora, velikih
tuga, napetosti i uzbudljivih
socijalnih drama. Bilo da nje-
zin lik pije Xanax, moli surad-
nike čiji problemi zasjenjuju
njezin ili da sjedi u autu i sluša
rock, Cotillard je savršena, nje-
zine blistave oči ref lektiraju
dušu u krizi. Dva dana, jedna
noć film je za svoje vrijeme, od
njega ćete se naježiti od opa-
snosti i oživljava svaki treptaj
ljudske pristojnosti.
Mama
Anne Dorval,
Antoine-Olivier Pilon
Redatelj: Xavier Dolan
HHH½
OVA J JE K ANADSKI FILM –
da, to znači da je uglavnom na
francuskom – opisan kao emo-
cionalni horor. Protrest će vas,
to je sigurno. Scenarist i reda-
telj, Xavier Dolan (25) debiti-
rao je prije šest godina filmom
Ubio sam majku. Edipov je
kompleks i dalje u prvom planu
u filmu Mama u kojem je Steve
(Antoine-Olivier Pilon), 15-go-
dišnji omniseksualac koji je na-
izgled bipolaran, velika obave-
za majci, Diani “Die” Després
(Anne Dorval), udovici.
Predloženi zakon u Quebe-
cu možda dopusti roditelju da
FOTO: TRACEY BENNETT/RELATIVITY MEDIA; TRAVIS TOPA/FOCUS FEATURES
svoje dijete preda institucijama
bez sudskog procesa. To natje-
ra Die na razmišljanje. Ali pla-
vooki Steve zna biti šarmer kad
ne pali stvari ili fizički prijeti.
Die se oslanja na svoju susjedu
(Suzanne Clément) za pomoć,
krhku učiteljicu koja ne uviđa
kolika je sposobnost potreb-
na da bi se komet poput Stevea
držao u okvirima kuća-škola.
U ovome je stvar s Mamom.
Čak i kad si Dolan počne uga-
đati i ubacuje svoje teme, on
je sam kao vatromet. Njegove
slike iskaču iz ekrana i urezu-
ju se u glavu.
A sada - na engleskom
Black or White
Kevin Costner, Octavia
Spencer, Jillian Estell
Redatelj: Mike Binder
HH
K EV IN COST NER DAO JE
sve od sebe u ulozi Elliota
Andersona, udovca, losan-
đeleskog odvjetnika sklonog
boci i čašici samosažaljenja.
Elliot utočište nalazi u svojoj
sedmogodišnjoj unuci mulat-
kinji, Eloise (Jillian Estell).
Elliot i njegova žena odga-
jaju je otkako je njihova kći
sa samo 17 godina umrla ra-
đajući je.
Sada je Elliot odlučan
upustiti se u to sam, odno-
sno dok se ne pojavi Eloi-
sein dugo odsutni otac ovi-
snik, Reggie (André Holand
iz Kirurga). S Reggie-
jevom mamom,
Rowenom (pouzda-
no izvrsna Octavia
Spencer), koja ga je
spremna podržati u
borbi za skrbništvo,
sve je spremno za ra-
tovanje unutar obite-
lji. I nikome nije pro-
blem igrati na kartu
rase.
Scenarist i redatelj
Mike Binder, koji je
savršeno surađivao
s Costnerom u filmu
Druga strana bije-
sa 2005., nalazi se
na negativnoj stra-
ni poigravanja ste-
reotipima. Kontrast
između Elliotovog
Costner traži skrbništvo nad svojom unukom
bjelačkog blagosta- Eloise (gore) u Black or White. Ispod: Lawova
nja i životnog kaosa podmornica gađa nacističko blago u Black Sea.
Roweninog crnačkog
kućanstva provlači se
smiješno širokim potezima.
Ipak, možete osjetiti Binde-
rovu odanost promjenjivom
materijalu koji je najbolje
realiziran u sceni u sudnici
u kojoj Elliot svjedoči o ra-
zlici između rasizma i rasnoj
osviještenosti. Nažalost,
Costnerova odvažna izved-
ba izgubljena je u filmu koji
se pomirio s tim da na stva-
ri gleda crno-bijelo.
Black Sea
Jude Law
Redatelj: Kevin Macdonald
HH½
PA K AO I V IS OK I VOD O -
staj postavljeni su u avantu-
ristički žanr koji Black Sea
samo djelomično jest. Ali u
holivudskoj sezoni kiselih
krastavaca, uzet ćemo što
nam se nudi. Pohlepa je od-
ličan katalizator radnje. A re-
datelj Kevin Macdonald (Po-
sljednji škotski kralj) koristi
scenarij Dannisa Kellyja kako
bi ugurao Blago Sierra Madre
u podmornicu. Prosjedi Jude
Law izvrstan je kao Robin-
son, bivši zapovjednik pod-
mornice koji je prošlo deset-
ljeće radio teške poslove za
kompaniju za spas oceana.
SVI NA MORU
Kad ga gadovi otpuste, Ro-
binson vodi ostale omalovaža-
vane kolege na put za koji oni
misle da je lov na blago.
Bogataš Daniels (Scott
McNairy) skovao je plan
prema kojem treba spasi-
ti zlatne šipke iz nacističke
podmornice na dnu Crnog
mora. Posadi sastavljenoj od
Britanaca i Rusa pridružu-
je se australski ronilac Fraser
ve l j a č a 2 0 1 5 . | ROL L I NG S T ON E |
(Ben Mendelsohn), najluđi u
ekipi luđaka. Macdonald ko-
risti osjećaj klaustrofobije kao
u filmu Podmornica kako bi
stvorio maksimalnu napetost,
nakon toga umrtvljuje užitke
flashbackovima na Robinso-
na i njegovu otuđenu ženu. A
joj. Law i sklepana ekipa glu-
maca najbolji su kad su pod
vodom i kad se međusobno
napadaju poput zvijeri.
Song One
Anne Hathaway
Redateljica: Kate Barker-Froyland
H½
PRV I J E N AC K AT E B A R-
ker-Froyland vjeruje tiši-
ni koja se dogodi kad dvoje
ljudi ne razgovara. To je
dobra stvar. Ono što nije to-
liko dobro je kad raz-
govor oslabi. To se do-
godi kad se Franny
(A nne Hathaway),
studentica antropolo-
gije u Maroku, vrati
doma u New York
v idjeti svog brata
Henryja (Ben Rosen-
field), uličnog svirača
koji je u komi otka-
ko ga je udario taksi.
Frannyn je plan oži-
vjeti Henryja tako što
će mu dovesti zvuko-
ve i mirise koji su in-
spirirali njegovu glaz-
bu. Između ostalog,
sprijateljuje se i spava
s Jamesom Foreste-
rom (Johnny Flynn),
Henryjevom rock iko-
nom koji se, dakle,
čini malo jeziv i jako
neprirodan. Unatoč
natruhama slojevito-
sti koje Hathaway unosi u
ulogu, Song One se neumo-
ljivo kreće od slabašnog do
zamarajućeg. U nadi da će
uhvatiti vibru hita Jednom
iz 2006., Barker-Froyland
ubacuje krhku radnju s pje-
smama koje je napisao indie
rock duo, Jenny and Johnny.
Hathaway čeznutljivo gleda
dok Flynn pjeva, ali Jednom
je, bojim se, dovoljno.
129
 Najave događanja
- veljača/ožujak -
Partibrejkers
5. I 6.3., ZAGREB I SPLIT
Cane i Partibrejkersi dolaze u
Hrvatsku - prvo nastupaju u
zagrebačkom Vintage
Industrial Baru 5. 3. od 20 h, a
dan poslije putuju u Split i
sviraju u Quasimodu od 22 h.
Brkovi, Kiša metaka,
Šank?!
7.3., ZAGREB
Dan uoči Dana žena najbolje je
provesti na velikom koncertu
trenutno jednih od najatraktiv-
nijih bendova. Koncert je u
Maloj dvorani Doma sportova,
početak je u 20 h a ulaznice su
od 50 do 80 kn.
Disciplina Kičme
13.3., ZAGREB
Ekskluzivni koncert i
promocija box seta ‘Ove ruke
Sassja
130 | ROL L I N G S T ON E | v e l j a č a 2 0 1 5 .
Brkovi
nisu male...3’ održat će se u
Močvari. Obavezno štivo za
sve ljubitelje Koje i ekipe.
Početak u 22 h.
Vlasta Popić
13.3., ZAGREB
Bučna post punk trojka iz
Varaždina dolazi u Tvornicu. Na
koncertu promovirat će novi
album ‘Kvadrat’. Početak u 21 h,
a ulaznice po cijeni 20 i 25 kn.
Sassja
13.3., ZAGREB
Mlada glazbenica predstavit
će novi album ‘Taktički
praktično’ u KSET-u, a tri dana
kasnije nastupa u ljubljanskom
Channel Zero. KSET svoja
vrata otvara u 20 h. Cijena
ulaznica u pretprodaji 30 kn.
Amira Medunjanin
16.3., ZAGREB
U KD Vatroslava Lisinskog
nastupit će bosanska kraljica
sevdaha. Ulaz je od 100 do
200 kuna a početak u 20 h.
Zola Jesus
20.3., ZAGREB
U Tvornici kulture nastupit će
jedno od najznačajnijih imena
svjetske indie scene. Nakon tri
godine Zola se vraća u Zagreb
promovirati novi album
‘Taiga’. Ulaznice su u
pretprodaji 70 kn.
TOP LISTE
MTV TOP 20 / strana lista
1 ONE DIRECTION - NIGHT CHANGES
2 5LIKE
SECONDS OF SUMMER - WHAT I
ABOUT YOU
3 JESSIE J - MASTERPIECE
4 SAM SMITH - LIKE I CAN
5 AVICII - THE NIGHTS
6 TAYLOR SWIFT - BLANK SPACE
Novi singl
7 NICOLE SCHERZINGER - BANG Britanska pjevačka
zvijezda na MTV-jevoj
8 HOZIER - TAKE ME TO CHURCH je listi hitova zauzela
četvrto mjesto sa
9 SIA - ELASTIC HEART svojim novim singlom,
“Like I Can”.
10 FIFTH HARMONY
- SLEDGEHAMMER
11 OLLY
- UP
MURS FEAT. DEMI LOVATO
12 DEMI LOVATO - NIGHTINGALE
13 CALVIN HARRIS FEAT. ELLIE
GOULDING - OUTSIDE
14 IMAGINE DRAGONS
- I BET MY LIFE
15 JAMES BAY - HOLD BACK THE RIVER
Opet hit
16 MAROON 5 - SUGAR “Got a long list of
17 TAKE THAT - GET READY FOR IT
ex-lovers/They’ll tell
you I’m insane” pjeva
Taylor u svom novom
18 BEYONCE - 7/11 hitu koji je na šestom
mjestu MTV-jeve liste.
19 THE SCRIPT
- NO GOOD IN GOODBYE
Regionalnu top
20 NICKI MINAJ FEAT. DRAKE, LIL
WAYNE & CHRIS BROWN - ONLY
listu donosi
vam MTV
Radio 101 / najslušaniji po izboru slušatelja
“Cenera” Radija 101
1 TATIANA GIORGI - MJESEC
2 PORTO MORTO - BAREM TAMO
3 MAHATMA FT JR AUGUST
- I PLAY YOU VIBRATE
4 BIG STRIP GORILA - DRESDEN
5 058 - CHANGES Dr. Acid
Riječki rokeri
6 JAM RITUAL - MOVES predstavili su novi
singl i upali na “Cener”.
FOTO: UNIVERSAL; MAŠA KORES
7 ROLIN HUMES - IF I COULD BE
SOMEONE ELSE INSTEAD OF ME
Top listu
8 MOSKVA - DR. ACID najslušanijih
donosi
Radio 101
9 BARBARI - 4
10 GRETTA - SREĆA “Cener” se na 101 FM emitira
subotom od 15:35 sati
NA KIOSCIMA OD OŽUJKA