BOB DYLAN H SARA RENAR H ROBERT PLANT H JESSIE WARE H S.A.R.S.

Broj 12. / rujan 2014. 15 HRK

Srbija 199 DIN
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR

WILLIE
NELSON
VJEČNI
ODMETNIK
LEONARD
COHEN
RS ARHIVA
MADONNA
00914

20 GODINA
926005

KARIJERE SURF ROKERA:

771848

OD SISKA DO KALIFORNIJE
9
 R ol l i ng S t one SADRŽAJ r uja n 2014 .

RS12
“All the News That Fits”
ROCK & ROLL

15 Damir Urban
S riječkim glazbenikom u studiju
gdje smo preslušavali pjesme koje će
se naći na njegovom novom albumu.
Tekst ANĐELO JURKAS

24 Mötley Crüe
U autobusu na velikoj oproštajnoj
turneji s ekipom iz Mötleya: jesu li
zaista odlučili prestati s radom?
Tekst ANDY GREEN

34 Interpol
Ključni njujorški bend 2000-ih
preživio je krizu i vraća se slavi
doom rocka.
Tekst SIMON VOZICK-LEVINSON

53 Fall Music Preview

Predstavljamo deset albuma koji
izlaze ove jeseni, a koje morate EDITORS
preslušati. Intervju s Tomom
Tekst ROLLING STONE TIM Smithom i Russellom
Leetchom; str. 48.
58 Ariana Grande
Q&A s novom pop atrakcijom koja
SARA RENAR
govori o Aerosmithu i - demonima.
Talentirana
Tekst BRIAN HIATT glazbenica
predstavlja svoj
novi album;
POLITIKA str. 76.

61 Strateško samoubojstvo
iz zasjede
Vlada je izradila plan razvoja:
kao da je rađen na temelju slogana
Grunfa “Bolje živjeti 100 godina kao
milijunaš, nego 7 dana u bijedi”.
Tekst DINKO BOIĆ
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ; ARHIVA SFF-A

TEME

68 The Bambi Molesters MIRSAD PURIVATRA

Ove godine surf rokeri slave Razgovor s direktorom
20 godina karijere. Kako je izgledao Sarajevo Film
njihov put? Festivala; str. 92.
Tekst ZORAN STAJČIĆ

6 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .

78 Willie Nelson
Jedan je od najboljih američkih
glazbenih autora, hipik svih hipika,
redneck svih rednecka. No zna li
itko tko je doista Willie Nelson?
Tekst PATRICK DOYLE
97 U2 u Sarajevu
Sarajevska priča Billa Cartera koji
je grad pogođen ratom putem U2-a
doveo pred oči Europe. A onda je
1997. U2 došao u Sarajevo.
Tekst MARIN ZDELAR
100 Jessie Ware
Britanska soul diva najavljuje svoj
drugi album i zaključuje: “Riješila
sam se svih demona prošlosti.”
Tekst ELA RADIĆ I
NIKOLA ČELAN
104 Leonard Cohen
Ljubav, mržnja, religija, seks tek su
neki od motiva njegovih pjesama.
80-godišnji autor objavio je novi
album i još osvaja ženska srca.
Tekst VEDRAN BRKULJ
110 Gay i bez doma
U SAD-u je sve veći broj LGBT
tinejdžera koji su, nakon što su
“izašli iz ormara”, izopćeni iz svojih
religioznih obitelji. Čeka li i našu
tradicionalnu sredinu ovaj scenarij?
Tekst ALEX MORRIS
8 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
RS
ARHIVA
MADONNA
Ove jeseni navršava se 30 godina
od izlaska albuma Like a Virgin a
mi donosimo razgovor s Madonnom
upravo iz te 1984. godine u kojem
objašnjava da njezin uspjeh nije
slučajan te kako planira
pokoriti svijet.
Više na stranici 118.
S.A.R.S.
Je li uspjeh ovog
beogradskog
benda slučajan
ili apsolutno
zaslužen?;
str. 88.
RECENZIJE
125 Maroon 5
Adam Levine i njegov Maroon 5
nastavljaju osvajati Top 40 ljestvice
setom neodoljivo pomodnih
hookova.
Tekst JON DOLAN
127 Singlovi
Među singlovima koje
recenziramo u broju našli su se
“Give We The Pride” Chucka D-ja,
“I Will Wait” 2 Cellosa, “Hipster”
Mikija Solusa...
134 Kazalište i knjige
“Prison of Decision” plesom
istražuje ljudske odnose;
Del Boy iz “Mućki” objavio
autobiografiju.
140 RS Indie
Predstavljamo Vrane kamene,
duo Mina and Me iz Beograda,
opatijski The Blondes te Soul
Radio iz Karlovca.
142 Filmovi
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
Dosadila su vam ljetna filmska
smeća? Sad je sezona kad
Hollywood priprema teren
za Oscara.
Tekst PETER TRAVERS
ray-ban.com
 PISMA
ČITATELJA
Domovinska zahvalnost
P O Š T O VA N I G O S P O D I N E M O Š K O V,
dobar vam je tekst “Domovinska zahvalnost
i dan sjećanja – kome i na koga?”. U r ‘n ‘r ča-
sopisu pokušajte još raditi na tome da se ne
zviždi kad tome nije mjesto ni vrijeme, odno-
sno da se zviždi kad treba i kad je tome mje-
sto i vrijeme. Strane se mijenjaju (kao i oni
koji zvižde ili galame), a oni koji su poginuli
za Vukovar i za slobodu ostaju manipulirani
dok mirno i spokojno snivaju slobodu.
Što možemo naučiti primjerice iz jedne
kratke molitve za domovinu? Pogledajte kako
je u pjesmi Brucea Springsteena “The Wall” te
kako možemo sve staviti u “ne jurišnu formu”
u Bruceovoj “Stand Up For Heroes 2013” pa
napišite nešto i o tome kad dođe vrijeme.
I još samo ovo: u tekstu o plagijatima An-
đelo Jurkas piše: “Azrina pjesma ‘Usne vrele
višnje’ je obrada Dylanove ‘Lilly of the West’”.
Dylanove? Dosta ga optužuju za plagira-
nje, nemojte: “Lily of the West”, E. Davies/J.
Peterson, recorded by Bob Dylan June 3 or 5,
1970, released on Dylan (1973). To bi bio pot-
pun podatak koji je i služben.
 Lijep pozdrav, Hrvoje
P.S. Nadam se da “Pa čak i…” ipak neće za-
vršiti na naslovnici ;-))))) iz teksta Rolling
Stone za 10!
10 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
Rolling Stone HRVATSKA
UREDNIK/IZDAVAČ: Toni Moškov
IZVRŠNA UREDNICA: Ela Radić
SURADNICI: Nikola Čelan, Vedran Harča,
Tajana Gašparić, Rea Hadžiosmanović,
Vedran Brkulj, Dinko Boić, Borivoje Dokler,
Tena Gašparac, Lara Antić, Anđelo Jurkas,
Zoran Stajčić, Hrvoje Horvat
DESK: Milan Pavlinović
UREDNICA FOTOGRAFIJE: Mateja Vrčković
ART DIREKTORICA: Dijana Kasavica
KOLUMNISTI:
Ivana Simić Bodrožić, Drago Munjiza
GLAVNI OPERATIVNI DIREKTOR:
Ivica Horvat
Odličan projekt ivica.horvat@s3mediji.hr
IZVRŠNA DIREKTORICA PRODAJE
OGLASNOG PROSTORA:
Maja Weber
POŠTOVANJE, MOŽDA DA PONEK AD NA- maja.weber@s3mediji.hr
pišete nešto o grupama i izvođačima za koje PRODAJA OGLASNOG PROSTORA:
Mario Miletić
jedva da se čulo, grupama koje su svojim dje- mario.miletic@s3mediji.hr
lima ostavile neizbrisiv trag u svjetskom rock IZVRŠNA DIREKTORICA MARKETINGA:
‘n’ rollu, ali su jednostavno nestale s lica ze- Marija Lukić
marija.lukic@s3mediji.hr
mlje. Nečemu što u sebi nosi oznaku ‘‘remek- PRIJEVOD I LEKTURA:
djelo za sva vremena”. Baraohara; Višnja Grgić, Ivana Duvnjak,
Mirela Priselac Remi
Bilo bi mi jako drago pročitati nešto o FOTOSERVISI: Guliver/Getty Images, Rex,
bendovima kao što su Soft Machine, Grate- Camerapress; Pixsell
IZDAVAČ: S3 Mediji
ful Dead, Grand Funk Railroad (imam od Zavrtnica 17, Ured: Drenovačka 2
njih album Phoenix) i još mnogim drugima, 10000 Zagreb; tel: +385 1 4961 103
www.s3mediji.hr
ma ima ih na stotine. Znam, reći ćete sve je TISKARA: Radin print d.o.o.
to staro, ali ima i dosta mlađih, pogotovo u Gospodarska 9, 10431 Sv. Nedelja
DISTRIBUCIJA: Tisak d.d., Vetel d.o.o.,
našem malom selu koji dolaze k meni i traže Centrosinergija d.o.o.
da im pustim Zeppeline, Doorse, ma ne usu- NAKLADA: 10.000
ISSN: 1848-9265
dim se ni napisati koga sve ne, a vrhunska je
muzika. Nakladu revidira ABC Hrvatska.
Magazin Rolling Stone je odličan projekt.
Uvjeren sam da je razveselio sve rokere u
Copyright @ 2014 by ROLLING STONE LLC. Sva prava pridržana. Zabranjeno
reproduciranje cjeline i dijelova bez dozvole. Ime i logo ROLLING STONE je registrirani
ovoj čudnoj zemlji gdje više nisi ni siguran zaštitni znak ROLLING STONE LCC-a, a licencirani su za S3 Mediji d.o.o.
da je crno crno, a bijelo bijelo. A nije razvese-
Rolling Stone USA
lio samo rokere, nego i pjesnike, pisce, slika-
re, sve normalne ljude koje zanima nešto više UREDNIK&IZDAVAČ: Jann S. Wenner
od toga tko je pokazao grudi na nekoj plaži... IZVRŠNI UREDNIK: Will Dana
ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA:
Valjda ne živim u nadi. Kako je pjevao Dino Nathan Brackett
Dvornik, ‘‘Malo nas je al’ nas ima”. ASISTENT GLAVNOG UREDNIKA:
Sean Woods
Vi ste dečki i cure iz uredništva krenuli u SENIOR NOVINARI: David Fricke,
jedan projekt u ova šugava vremena kad ljudi Brian Hiatt, Peter Travers
SENIOR UREDNIK: Christain Hoard
nemaju za kruh, ma ja to zovem jednostavno ART DIREKTOR: Joseph Hutchinson
HRABROST! KREATIVNI UREDNIK: Jodi Peckman
VANJSKI UREDNIK: Jason Fine
P.S. Sretan vam put na dugom putovanju i POTPREDSJEDNIK I CFO: Timothy Walsh
veliki veliki pozdrav svima! IZDAVAČ: Chris McLoughlin
CRO: David Kang
Rolling Stone je moja Biblija. VODITELJ DIGITALNOG: Gus Wenner
Branko, Šibenik SURADNIK IZDAVAČA:
Michael H. Provus
GLAVNI UREDNIK POSLOVANJA:
John Dragonetti
Kontaktirajte nas LICENCE & POSLOVANJA:
Maureen A. Lamberti (Executive Director),
Aimee L. Schecter (Senior Manager),
Šaljite nam svoje prijedloge, ideje i kritike jer od Kathleen Taylor (Coordinator)
ovog broja krećemo s rubrikom “Pisma čitatelja“.
U rubrici ćemo objavljivati neke od najzanimljivijih Copyright © 2014 by ROLLING STONE LLC. All rights reserved. Reproduction in whole or
pisama koje nam pošaljete, a vaše ćemo in part without permission is prohibited. The name ROLLING STONE and the logo thereof
are registered trademarks of ROLLING STONE LLC, which trademarks have been licensed
prijedloge i kritike svakako uzeti u obzir. Samo
naslovite pismo s “Pisma čitatelja” i šaljite ih na
to S3 Mediji d.o.o.
našu adresu.
bob dylan H sara renar H robert plant H jessie ware H s.a.r.s.
Broj 12. / rujan 2014. 15 HRK
Srbija 199 DIN
PISMA za ROLLING STONE, S3 Mediji d.o.o,
Slovenija 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Crna Gora 2,5 EUR
P.P 753, 10001 Zagreb.
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ;
willie
ŠMINKA: IVANA MLIKOTA
nelson
Pisma postaju vlasništvo ROLLING STONEA i
vječni
odmetnik
leonard
mogu biti objavljena u tiskanom izdanju magazina cohen
rs arhiva
madonna
ROLLING STONE.
E-MAIL rollingstone@rollingstone.hr
00914
20 godina
926005
karijere surf rokera:
rollingstone@rollingstone.hr
771848
od siska do kalifornije
9
THE PLAYLIST
MIŠLJENJE
STRUČNJAKA

NAŠE NAJDRAŽE PJESME, ALBUMI I VIDEOSPOTOVI OVOG TRENUTKA

2. Flying Lotus
feat. Kendrick
1. Grimes Lamar
feat. Never Catch Me
(You’re Dead)
Blood
Graham
Što je drugo moglo na-
Diamonds stati iz ovog eksperimen-
ta, nego pomalo šizofren,

Nash
Go (singl) ali osvježavajuć i smion
Svoj šuškavi glasić uradak koji spaja nu jazz,
umotan u šećernu vunu drum’n’bass i Kendricko-
Grimes je davidovski vu liričku i repersku geni- Velikanu folk rocka – kojem
stavila u ring protiv go- jalnost, pa se čini kao da su objavljeni meko uvezani
lijatovskog EDM/trap pjesma sama vodi nekoliko memoari s naslovom Wild
beata producenta paralelnih života. Tales – pustili smo pet
Blooda Diamondsa a mi pjesama i zamolili ga da
možemo biti samo za- 3. Death From ocijeni svaku.
hvalni što je Rihanna Above 1979
STARE
odbila pjesmu koju Trainwreck 1979
je ovo dvoje Kanađa-
(The Physical World) The Beatles
na prvotno napisalo
Kanadski dvojac na novom “Wild Honey Pie”
za nju.
singlu i dalje zvuči kao da Oh, obožavam sve što su
se napio Čudomiksovog Beatlesi napravili, pa i ovu
napitka, ispunjavajući nas pjesmu. Na čudan način kao
5. Buraka Som Sistema živčanim uživanjem u pri- da se radi o preteči punka.
4. Little Dragon Buraka (album) jelazima od žestoke
Pretty Girls (video) Istraživanje novijih i opskurnijih žan- gitarske rastura- Neil Young
čine White Stri- “Sample and Hold”
Iz kuhinje Nabilovih video čaro- rovima svjetske plesne i elektronske
pesa, preko Teško mi je biti kritičan prema
lija proizašao je još jedan kon- glazbe poput venecuelanskog tu-
dance punka prijatelju, a i uvijek sam se
fuzni “filmski” uradak u kojem kija ili afričkog azonta, rezultiralo
u stilu Raptu- divio Neilovoj sposobnosti
se u intenzivnom je djetinjasto-eksplozivnom fusi-
rea do zviž- da mijenja stilove, ali iskreno,
koloritu prepliću on-zabavom visokog napona pod
dukavog indie mogao bih vam nabrojati 50
motivi otmi- nazivom Buraka. Treći studijski
rocka za pjesama Neila Younga koje
ce, crne album razigranih Portugala-
reklame. bih radije poslušao.
magije, ca, a prvi u izdanju major labe-
natje- la, donosi karnevalsku vrelinu NOVE
canja za stopljenu u europske elek-
ljepotu, tronske struje, s fa- Father John Misty
umjetnih voritima poput “I’m Writing a Novel”
osmijeha i “In A Minute”, Je li on zaista svećenik ili tako

PRIPREMILA: REA HADŽIOSMANOVIĆ; FOTO: GULIVER/REX; GULIVER/GETTY IMAGES

zombija. “Stoopid” i nešto? Nisam impresioniran.
“Do Me Now”. Ne osjećam groove. I od
Chucka Berryja sam čuo bolje.
6. Manic Street Preachers Lana Del Rey
Futurology (Futurology) “Brooklyn Baby”
“We’ll come back one day, we never really went Ova mi je OK. Prekrasna
away” nabrijano i veličanstveno nas podsjećaju je snimka, a ona ima vrlo
velški rokeri u naslovnoj pjesmi istoimenog al- zanimljiv glas. Pred njom je
buma, ne odustajući od rata protiv boljki druš- obećavajuća budućnost.
tva, ali i boljki benda kao cjeline, s kojima se
bore preko četvrt stoljeća. Jessie J, Nicki Minaj and
Ariana Grande
7. Kate Boy “Bang Bang”
Self Control (singl) Tko god ovo pjeva, zbilja
Švedski electro pop u svom punom sjaju, može jebeno pjevati! To je
uz kirurški čist i precizan elektronski beat, jedna od onih velikih pjesama
dobio je u novom singlu zarazno pamtlji- za diskoteke, ako ta riječ još
ve i seksi melodije trojca Kate Boy, zai- postoji. Krv će vam prokolati.
graniju, popičniju sestricu The Knifea.

12 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 BONO O NOVOM ALBUMU STR. 19 | TV JESEN KUĆA OD KARATA STR. 49

Urbanova
glazbena
slagalica ZADOVOLJAN
“Pjesme su
drugačije, malo
U studiju s riječkim glazbenikom dok čudne, ja sam
zadovoljan”,
radi na novom, dugo očekivanom kaže Urban
albumu Tekst: Anđelo Jurkas

‘S
T VA R I U V I J E K S T OJ E IS T O: R A DI M,
tražim, pipkam dok nisam zadovoljan,
nemam što puno objašnjavati”, riječi su Da-
mira Urbana s kojim se susrećete gotovo pri
svakoj najavi novog albuma tog riječkog glazbenika.
No riječ je o zahvalnom očekivanju s obzirom na dosad
predstavljeni materijal, a nastanak tih pjesama ponešto
je drugačiji od navika ovdašnjih glazbenika. Bez stereo-
tipnih riječi kao što su “novi projekt”, “produkcija”, “in-
spiracija” i slično, Urban i bend u procesu rada još uvi-
jek se vraćaju osnovama glazbenog igrališta u kojem pet
individua slažu note kao Lego kockice u free jam sessio-
nu, grade i uništavaju strukturu neuhvatljivu za glavu i
rep, do trena kada se slože kako su dijelovi pjesama baš
ono što su zamislili.
Urban na mobitelu pokazuje fotografije djece ispred
mikrofona u studiju: “Vidi, jednu stvar smo snimili s
dječjim zborom”. Njegov model rada neki će prozvati
alternativnim, iako se radi o uravnoteženom pop pro-
cesu. U Urbanovom slučaju pop principi znače krei-
rati s viškom maštovitosti, izazivajući postulate rada
koji kontriraju uvriježenim skladateljskim principima,
što potvrđuju i njegova četiri samostalna albuma. To
i je dio Urbanove čari prema kojoj se teško ne odredi-
ti. Mora ga se primijetiti zbog načina pjevanja i teksto-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

va. Može ga se voljeti i cijeniti ili ne, ali ono što mu se

ne može oduzeti je ustrajnost u neispunjavanju očeki-
vanja i neudovoljavanju nikome osim samome sebi. To
je princip egotripa, ali je ujedno i jedini ispravan ako

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 15
se gleda pošteni autorski glazbe- 1
ni rad. “Napisali smo dvadesetak
novih stvari, neke smo izbacivali,
neke dorađivali, pisali smo nove.
Pjesme su drugačije, malo čudne,
ali naravno da sam zadovoljan”,
rekao je Urban dok smo razgova-
rali u prostorijama za probe u Ba-
raćevoj ulici u sklopu industrijske,
lučke zone, kompleksa koje su im
ustupili na korištenje skrbnici za
kulturu grada Rijeke. Prostor je
namješten, s detaljima, ali još uvi-
jek ostavlja dojam kako u njemu
može funkcionirati i tek osnova-
ni bend, a ne ekipa koja je zajedno
već dvije dekade. Toliko u Četvor-
ki svira Marko Bradaschia koji je
Urbanov Charlie Watts, funkci-
onalni bubnjar sa savršenim in-
stinktom za suživot s elektronič-
kim ritmovima i beatmaker koji
je konstanta benda. Dok su prva
dva albuma produkcijski bili do-
brim dijelom plod suradnje i dru-
ženja s Dilan Dopom (tadašnjim
pseudonimom Dragana Lukića
Lukyja), on je sudjelovao u mno-
gim instrumentalnim rješenjima,
kao i Ljubo Silić na basu kojeg
2 3
je mijenjao multiinstrumenta- stotina do koju tisuću posjetite-
list Sandi Bratonja. Splitske gita- lja. Urban nije oduševljen idejom
riste Nikolu Radmana i Tončija promotivnih nastupa u dvorana-
Radića te povremena gostovanja ma: “Nisam siguran želim li to i
Vave stalno je zamijenio mašto- treba li nam ta vrsta rasta jer što
viti Riječanin Luka Toman čija poslije toga? Najbolje se osjećamo
je uloga Johna Frusciantea sva- kako nam je sad. Volio bih u Za-
kim albumom sve prepoznatlji- grebu naći neki neiskorišteni kon-
vija, a za ambijentalnost i melo- certni prostor za oko tisuću ljudi i
diju zadužen je klavijaturist Saša svirati nekoliko dana za promoci-
Markovski. ju novog albuma”.
Album Otrovna kiša bio je kraj Fanovi su se već nakon singla
s Lauferom i korak u samostal- “Sutra ćemo pričati”, jednoj od
FOKUSIRANI URBAN I BOGATI KOLORITI
nu karijeru, Žena dijete pomire- najboljih pjesama karijere, pita-
(1) Urban je u stihovima fokusiraniji no prije. (2) i (3) Dizajn i naslovnicu
nje elektronike 21. stoljeća s aku- li što to sprema “novi” Urban i
novog albuma osmislio je ilustrator i slikar Tomislav Torjanac. Bogati
stičnim principima skladanja, a u kojem smjeru ide. Dok je EP koloriti odlično korespondiraju sa slojevitim aranžmanima nove glazbe.
Retro, Hello pa i “pogubljeni” Mer- “Kundera” pokazao u kojoj ši-
kur glazbeni “otisci” s nekim iz- rini može ići elektro rock i Ur-
vrsnim pjesmama, benda koji je banove lirske inspiracije, jedna U ljeto 2012. bend je imao de- nakon pretpremijernog presluša-
izabrao poziciju između toga da pjesma s novog albuma bila je setak prilično uobličenih naslo- vanja otišli smo do druge prosto-
je velik i toga da to ne želi biti, u proročanska. U lipnju su planira- va koji su bili skica novog mate- rije u kojoj je počeo session. Ritam
smislu dokazivanju s velikim kon- li novi singl “Kad se voda povuče” rijala. Na probama je primjetan sekcija udara raznoliko, Luka gi-
certnim turnejama. O nastupima a onda se dogodila tragična po- dječje zaigrani princip rada s od- tarom kombinira riffove i klasične
FOTO: GORAN KOVAČIĆ/PIXSELL; TOMISLAV TORJANAC

zbog kojih slovi kao jedan od naj-
boljih koncertnih bendova u re-
giji Urban kaže: “Ma gle, jebote,
dvadeset godina sviramo zajed-
no i onda nešto stvarno ne bi bilo
u redu i bili bismo jako glupi da
nismo postigli vibru s ljudima i
da ne možemo odsvirati super
koncert”. Svaki album rađen je
s idejom kako će funkcionirati
uživo i zvučati u najdražim kon-
certnim prostorima od nekoliko
plava hrvatskih, bosanskih i srp-
skih teritorija. Smatrali su da ju je
neprikladno objaviti jer je pjesma
imala brojne i nevjerojatne podu-
darnosti s tim događajima. Pje-
sme s novog albuma do zadnjeg
trena su prilična nepoznanica i
Urbanu. Radni naslovi pjesama u
folderima nemaju nikakve logič-
ne poveznice niti navode na pravi
put, s tim da je “X” naslov jedne
od novih stvari.
makom od klasičnih “kitica-re-
fren-kitica” struktura ili njihovo
prikrivanje na vrlo svježi način.
Nakon prvih taktova nekoliko pje-
sama provocirali smo ga pitanjem
je li u zadnje vrijeme dosta slušao
Radiohead, aludirajući na slojevi-
te aranžmane. Dobili smo reakci-
ju djeteta koje brani svoju dragu
igračku. “Evo ga, odmah asocijaci-
je i te kritičarske fore, neću ti više
ništa ni puštati”, rekao je Urban i
akorde i hvatove, a Urban pipka po
sekvenceru “uletavajući” sa šumo-
vima, zvukovima i elektro ritmo-
vima. “Vidi ovo, super je što sve
možeš napraviti, tu ubaciš loopo-
ve, a možeš pratiti Markov ritam,
slušaj ovo”, govori u dječačkoj za-
nesenost. Urban je u stihovima
puno fokusiraniji nego prije, lišen
je pretjeranih metafora i prizna-
je kako često nije mogao riječima
opisati ono što je želio dočarati.

16 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 “Napišem nešto i onda to stoji.
Kad nakon nekog vremena proči-
tam da vidim što ću s tim napra-
viti, nisam zadovoljan, pobjegne
mi fokus. Onda mijenjam i pišem
nove tekstove”, otkriva i kaže da
danas priča priču i pritom upo-
trebljava snažne skice, impresio-
nističke momente, vrlo dojmljivo
poslagane mozaike teških trenu-
taka dvoje ljubavnika. Njegove
su metafore ponekad bile neja-
sne, no ovaj put se naslućuje čo-
vjek koji zna “zarezati” i izmašta-
ti svoju crninu vrlo dojmljivo, a ne
samo kao dio imidža.
Objavljivanje albuma nikad nije
dovedeno u pitanje. “Album sigur-
no izlazi na jesen, ne znam da li
u rujnu. Neće se ponoviti slučaj
s Merkurom koji je trebao izaći
nakon albuma Žena dijete”, kaže
Urban. U dugo najavljivanom do-
kumentarcu radnog nazva-
na “Možete li se sjetiti?”
pokušali su zabilje-
žiti proces nastan-
ka novog albuma
za vrijeme izola-
cije na Žumberku,
tijekom dvotjednog
snimanja. Do kraja godine i
on bi trebao biti dovršen. “Do-
bili smo sredstva od grada
Rijeke i HAVC-a koji poma-
žu oko realizacije pa je film
trenutno u fazi peglanja tona
i postprodukcije”, rekao je
Urban o polusatnom filmu
koji će u atipičnoj formi
prezentirati bend.
Veći dio produkcije al-
buma bend je uradio u
prostoriji za probe tijekom
procesa stvaranja prvih verzi-
ja pjesama. Dizajn i naslovni-
cu novog albuma osmislio je ilu-
strator i slikar Tomislav Torjanac.
Njegova karakteristična kombina-
torika digitaliziranih uljanih boja
i bogati koloriti korespondiraju sa
slojevitim aranžmanima nove Ur-
banove glazbe. I Urbanova supru-
ga Milica Czerny Urban sudjelu-
je u radu benda i nakon što je bila
autorica tekstova nekih pjesama
na Retru i fotografkinja, režira-
la je minimalistički spot za singl
“Sutra ćemo pričati”.
Damiru Urbanu ne može se
ništa uvjetovati i teško je bilo što
FOTO: GULIVER/REX
prognozirati, no kakav god bio
novi album, regionalna disko-
grafska jesen s njim će biti puno
zanimljivija. 
PONOVO SKUPA
Faith No More
najavili povratak
Očevi crossovera snimaju nove zvuči kao logičan zaključak sretne priče s praznom
stranicom dugom osamnaest godina.
pjesme koje će objaviti na albumu, Patton s kolegama basistom Billyjem Gouldom,
prvom nakon 18 godina, u proljeće bubnjarem Mikeom Bordinom, klavijaturistom
sljedeće godine
K
Roddyjem Bottumom i gitaristom Jonom Hudso-
nom već su ove godine na svom londonskom go-
R A J FAITH NO MOREA IZ PERSPEK- stovanju u Hyde Parku izveli ogledni primjerak
tive njihovog hrvatskog fana, nakon pjesme koja će se naći na nastupajućem albumu:
karijere glazbene moći kakva se nije “Motherfucker” s dugim Bottumovim recitativom,
često viđala ni prije ni poslije njih, u ciničnim tonom i eksperimentalnim pristupom
konačnici po izdavanju njihova zadnjeg origi- skladanju na neki se način nadovezuje na cover
nalnog studijskog rada Album of the Year 1997. Bee Geesa “I Started a
i nije se mogao nazvati dostojanstvenim. Mlita- Joke” kojim su se Faith
vi, jedva jednoipolsatni koncert oproštajne tur- No More pri(je)vreme-
neje u zagrebačkom Domu sportova bio je, moglo no oprostili od svoje
bi se tako reći, sramotan epilog avanture u koju publike davnih deve-
su nas očevi crossovera uvukli svojim remek- desetih. Članovi
djelima The Real Thing, Angel Dust i King Članovi benda, neki benda, neki
for a Day… Fool for a Lifetime iz prve po- već potpuno sijedi,
lovice devedesetih. danas žive u različitim
već potpuno
Oproštajni koncerti sretnicima su izbri- gradovima a u svojoj sijedi, žive u
sani iz sjećanja ako su nazočili njihovom uka-
zanju na Exitu 2010. jer su na toj turneji genijalci
prostoriji za vježba-
nje u Oaklandu nala-
različitim
iz San Francisca, predvođeni ponajvećom zvjer- ze se povremeno i novi gradovima a
kom suvremenog svjetskog popularno-glazbe- album grade korak nalaze se
nog vokalnog izražavanja Mi- po korak. Bez žurbe i
keom Pattonom, zablistali u diskografskog dikta- povremeno u
sjaju dostojnom snimaka sa ta album će objaviti na svom prostoru
spomenutih albuma, onih od
kojih je učio svaki šegrt žešće
vlastitom nezavisnom
labelu Reclamation
za vježbanje.
gitarske glazbe u nas i u svi- Records. Nadaju se,
jetu koji imalo drži do sebe. prema Gouldovim ri-
Zato i nedavna objava kako ječima, kako materijal neće zvučati poput horde
će se Faith No More pedesetogodišnjaka, nego da bi na vidjelo trebala
okupiti ponovno, izići njihova kemija i užitak u radu koji je prisutan
ovaj put kao pe- i nakon gotovo dva desetljeća stanke. Zajednički
desetogodišnja- nazivnik i preporuka koje potpisuje Billy Gould
ci, za snimanje za novi materijal bila bi prije svega bolja usvira-
sedmog stu- nost benda (“Svi smo danas puno bolji glazbeni-
dijskog al- ci”) te potpuna stvaralačka i poslovna sloboda
buma za- koju im je potvrdio i njihov label istekom ugovo-
kazanog ra, čiji teret i umor neprestanim svirkama osje-
za travanj ćaju još danas.
sljedeće Zanimljivo je kako Billy ističe balkansku glaz-
godine, bu kao jedan od svojih omiljenih izvanameričkih
zvukova, a s jednim se od svojih brojnih side pro-
jekata tijekom “suše” Faith No Morea sasvim neo-
čekivano pojavio na skromnoj svirci u gluho doba
scene, prije desetak godina u splitskom Quasimo-
du, kad su mu fanovi Faith No Morea, obaviješte-
Mike ni o njegovoj pojavi u nevjerici pružali ruku za šan-
Patton kom malog hrvatskog kluba.  NIKOLA ČELAN
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 17
 ROCK&ROLL
U STUDIJU

Novi dragulji Stevie Nicks BILJEŠKE IZ STUDIJA

Tony Bennett
Pjevačica Fleetwood je kao da se prijavljujete u i Lady Gaga
glazbenu kliniku za odvi- Tony
Maca vratila se u Bennett
kavanje”.
Nashville i snimila S n i m a nj a u Na s - se zalju-
neobjavljene pjesme hvilleu pomogla su Ste- bio u glas
Lady Gage
stare 45 godina

‘O
V E S U PJ E S M E
m a l i d r a g u l j i ”,
kaže Stevie Nicks
o novom a lbu-
mu. “Svaka svjedoči o tome što
se u to vrijeme događalo – nove
veze, novi prijatelji, novi albu-
mi Fleetwood Maca”. Album 24
Karat Gold – Songs From the
Vault (bit će objavljen 7. listopa-
da) sastoji se od pjesama koje je
Stevie Nicks napisala i koje nika-
da prije nisu objavljene, a datiraju
od 1969. Neke su toliko osobne da
ih nisu čuli čak ni članovi benda.
“‘Lady’ se nalazila na kazeti koju
sam čuvala u kutiji, u majčinom
svetom sanduku”, kaže. “S pred-
nje je strane samo pisalo ‘Lady’”.
Stevie Nicks se našla u ozbilj-
nom vremenskom škripcu – mo-
rala je završiti album prije nego
što su joj počele probe s Christi-
ne McVie za ponovno okupljanje
Fleetwood Maca na jesen. “Na-
zvala sam (producenta) Davea
Stewarta i rekla: ‘Imam pjesme,
ali kako snimiti album u samo
dva mjeseca?’”, kaže. “Rekao mi
je: ‘Nashville. To ćeš napraviti’. To
vie Nicks da snimi 17 pje-
sma u samo tri tjedna. To
joj je bilo novo iskustvo.
“Uglavnom se budim oko
4 ili 5 sati ujutro, ali sam
se za ovaj album morala
buditi u 9, odraditi vjež-
banje glasa u 10 pa po-
gledati Wendy Williams
samo kako bih se razbu-
dila. U kadi sam bila u KRALJICA
STEVIE
12, onda sam se oblači-
Na pozornici
la što brže mogu i vozila
na drugi kraj grada kako prošle
godine
bih u 2 bila u kabini za
snimanje”. Bilo je egzo-
tično i na druge načine. “Navikla
sam biti u bendovima gdje se sva-
đamo kako snimiti pjesmu. Dečki
iz Nashvillea samo odgovaraju:
‘Kako vi kažete, gospođo’”.
Album je ukrašen polaroidnim
selfiejima koje je Stevie Nicks sni-
mila tijekom godina. “Ljudi bi mi
htjeli pozirati, a ja bih im odgo-
varala: ‘Budite u mojoj hotelskoj
sobi u pola 3 ujutro, stavite ruž,
obucite haljine, šešire, bižuteriju
i dijamante’”, kaže Stevie Nicks.
“I onda bi rekli: ‘Ipak ne’. Tako da
sam ja bila i model i fotograf i pre-
nosila sam namještaj”.
Osim fotografija, i pjesme do-
kumentiraju njen privatni život.
“‘Lady’ govori o strahu Lindseya
(Buckingham) i mene kad smo
se selili u L. A. 1971.”, kaže. “Naš
producent Keith Olsen dao nam
je bijeli izrezbareni klavir – napi-
sala sam ‘Rhiannon’ na njega. Ali
nisam znala svirati. ‘Lady’ govori
o tome kako učim svirati”.
Nitko iz Fleetwood Maca još
nije čuo album, ali ona je uvje-
rena da će se njezinim kolegama
svidjeti. “Lindseyu će se svidjeti”,
kaže. “Pola je pjesama o njemu”.
 ROB SHEFFIELD
2011. godi-
ne nakon
što ju je
čuo kako
pjeva pjesmu “Orange Colo-
red Sky” Nata “Kinga” Colea
na jednom dobrotvornom
koncertu. Njih će dvoje 23.
rujna objaviti album Cheek to
Cheek koji čine pop standardi
poput “But Beautiful” i “Anyt-
hing Goes”. “Nakon što čuju,
ljudi će reći: ‘Nismo znali da
ona može ovako dobro pjeva-
ti’”, rekao je Bennett.
Flying Lotus
Kad je losanđeleški kralj beata
Flying Lotus počeo raditi na
You’re Dead!, radilo se o hard
bop jazz LP-u, ali to se brzo
promijenilo. “Htio sam nešto
dramatičnije”, kaže. Dovršeni
album kombinira broj-
ne žanrove, od hip
hopa do prog rocka
te predstavlja ra-
znolike goste,
kao što su
Herbie
Hancock i
Kendrick
Lamar.

ALT-J PRIREDILI SU PSIHODELIČNI ROCK TULUM

Britanski trio semplirao je Miley
i postao psihodeličan na drugom
albumu
Alt-J napisali su svoj debitantski album,
biser psihodeličnog orkestralnog popa 2012.
godine, dok su studirali na sveučilištu u
Leedsu. Nakon toga album je postao hit kod
kuće, osvojio je britansku prestižnu nagradu
rali tulume. “Prisilili bismo ljude da poslušaju
naše demo snimke”, kaže Unger-Hamilton.
Kao rezultat dobili smo nekoliko psihodelič-
nih pjesama o Nari u Japanu, mjestu gdje je-
leni slobodno hodaju gradom (članovi grupe
su to pročitali na Redditu).
Za pjesmu “Hunger of the Pine” bend je
semplirao “4x4”, pjesmu velike obožavatelji-
ce Alt-J-a Miley Cyrus, iako na kraju to više
FOTO: GULIVER/REX; GABRIEL GREEN

TIHA POBUNA Unger-Hamilton (lijevo) u studiju
na snimanju novog albuma
Mercury i bendu donio velike nastupe na
festivalima. “Kao da smo One Direction
indie glazbe”, kaže klavijaturist Gus Unger-
Hamilton.
Album This Is All Yours (trebao bi biti
objavljen 23. rujna) snimili su u skladištu u
Istočnom Londonu gdje su navečer organizi-
zvuči kao Radioheadov In Rainbows nego
dance pop. “Bio sam protiv toga”, kaže Un-
ger-Hamilton za sempliranje. “Nisam htio
da ljudi za 50 godina slušaju Alt-J koji je
koristio sample neke pop zvijezde koje se
možda nitko neće sjećati. Ali tada smo shva-
tili da zvuči jako dobro”.  PATRICK DOYLE

18 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 BONO VOX

“Pronašao sam vlastiti glas

preko Joeyja Ramonea”
1987., te Paula Epwortha i Ryana sam imao 17 ili 18, nisam bio sigu- dijelu, neočekivano podsjeća
Pjevač U2-a govori o
Teddera, producenata koji su ra- ran. Onda sam čuo Joeyja Ramo- na Beach Boyse. “Baš kao da je
njihovom albumu Songs dili s Adele. “Mislim da je po- nea koji je pjevao kao cura i tad o Suncu”, kaže Bono. “Radi se o
of Innocence

U
moglo to što su i oni sudjelovali”, sam se opustio”. našem prvom putu u Los Ange-
kaže Bono. “Nešto od glazbe koju Energična, reggaeom obojena les”. S druge strane, najmračni-
2 SU I Z N E NA DIL I danas čujemo ljudi zovu pop, ali pjesma “This Is Where You Can ja je pjesma “Raised by Wolves”, u
svijet objavivši Songs of to nije pop – ta je glazba jedno- Reach Me Now”, odavanje je poča- kojoj se govori o smrtonosnim au-
Innocence, prvi album stavno odlična. I htjeli smo imati sti Clashu, uz graciozan zvuk Ed- to-bombama u Dublinu. “Radi se
u pet god ina , k a o disciplinu Beatlesa ili Stonesa 60- geove gitare koji pozdravlja San- o stvarnom incident koji se dogo-
Appleov dar koji je odmah dostu- ih, kad ste imali prave pjesme. U dinistu! “Kad smo vidjeli Clash, dio u mojoj zemlji kada su tri au-
pan svima koji imaju iTunes. Bend njima se ne može sakriti: jasne imali smo plan za U2”, kaže Bono. to-bombe postavljene da eksplo-
je objavio vijest s Appleovim iz- misli, jasne melodije”. “Znali smo da se ne možemo na- diraju u isto vrijeme u Dublinu,
vršnim direktorom, Timom Coo- Kako bi mogli početi, bend se dati da ikad budemo toliko kul, i u petak popodne, u 17:30”, kaže
kom, na konferenciji za novinare vratio svojim korijenima: Bono to se pokazalo istinitim, ali misli- Bono. “Bilo kojeg drugog petka
u Cupertinu povodom predstav- kaže da su članovi grupe sluša- li smo da nam program može biti bio bih u toj jednoj trgovini s plo-
ljanja novog iPhonea 6, a događaj li glazbu koju su voljeli 70-ih, od o pravednosti u društvu”. čama koja je bila samo malo niže
su okrunili otpjevavši prvi singl punka do Bowieja, glam rocka, Tu je i iznimno osobna pjesma o u ulici, ali tog sam dana išao bici-
s albuma, “The Miracle (of Joey rane electronice i Joy Divisiona. Bonovoj majci, Iris Hewson, koja klom u školu”.
Ramone)”. Nakon ovacija, Cook je Album počinje pjesmom “The Mi- je umrla kad mu je bilo 14 godina. S vremena na vrijeme, Songs
rekao: “Nije li to najnevjerojatnija racle (of Joey Ramone)”, pop pje- “Prije četrdeset godina, moja se of Innocence se čini kao koncep-
pjesma koju ste ikad čuli? Voljeli smom dugog koraka, povezanom majka srušila na pogrebu vlasti- tualni album o Bonovim ranim
bismo imati cijeli album s takvim
pjesmama”.
“Sad je pitanje kako da pjesmu
približimo što je moguće većem
broju ljudi jer to je ono što mi,
kao bend, radimo”, rekao je Bono.
“Čini mi se da imate preko pola
milijarde pretplatnika na iTune-
sima, pa – biste li im mogli dati?”
“Samo ako im možemo dati be-
splatno”, odgovorio je Cook. I pet
sekundi kasnije, album je postao
dostupan u najvećem objavljiva-
nju ikada. “Htjeli smo napravi-
ti vrlo intiman album”, rekao je
Bono u ekskluzivnom intervjuu
novinaru Rolling Stonea Gusu
Wenneru dan prije konferenci-
je za novinare. “Pokušajmo shva-
titi zašto smo uopće htjeli biti u
bendu, o odnosima oko benda,
našim prijateljstvima, ljubavni-
cima, obiteljima. U cijelom se al- SAMO AKO JE BESPLATNO ta oca i više nikad nisam pričao s godinama – postoji čak i pjesma
bumu radi o prvim putovanjima Bend s izvršnim direktorom iTunesa njom”, kaže. “Bijes uvijek dolazi s koja se zove “Cedarwood Road”,
–geografski, duhovno, seksualno. Timom Cookom koji je stavio njihov tugom, a toga sam imao puno, još po ulici u kojoj je pjevač odra-
album na besplatni download
A to je teško. Ipak, upustili smo uvijek imam, ali sve sam usmjerio stao. “Postoji ta kohezija u stiho-
se u to”. u glazbu. To i dalje radim. Imam vima koja je, mislim, jedinstvena
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

Bend je na albumu radio dvije
godine s producentom Dan-
ger Mouseom (pravim imenom
Brian Burton), a doveli su i do-
datnu pomoć: Flooda, suradni-
ka od albuma The Joshua Tree iz
moćnim punk akordima. “Prona-
šao sam vlastiti glas preko Joeyja
Ramonea”, kaže Bono. “Zato što
nisam bio očiti punk rock pjevač
ili čak rock pjevač. Pjevao sam kao
cura – što mi se sad sviđa, ali kad
jako malo uspomena na majku, a
neke sam od njih stavio u pjesmu
pod nazivom ‘Iris’”.
Najveselija pjesma na albu-
mu je “California (There Is No
End to Love)” koja, u uvodnom
za albume U2-a”, kaže Bono. “Ne
želim da se radi o konceptualnom
albumu, ali pjesme dolaze iz jed-
nog mjesta. Edge se smijao i rekao
da je ovo naša Quadrophenia. Da
smo bar te sreće”. R.S.

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 19
 ROCK&ROLL

“The Basement Tapes”

NOVO IZDANJE

uskoro među nama

Sve Dylanove snimke iz
1967. ove jeseni
napokon stižu na police

U
Tekst: Andy Greene
LIPNJU 1968.
na kioske je iza-
šao 12. broj
Rolling Stonea.
Glav na tema
broja bio je čla-
nak o 13 “neispeglanih, ali uhu
ugodnih” pjesama Boba Dylana
koje su počele cirkulirati među
obožavateljima. “Većina je mate-
rijala kvalitetna i mogla bi činiti
posve novi album Boba Dylana”,
pisao je osnivač i urednik Rolling
Stonea Jann Wenner, naglašava-
jući da su pjesme snimljene s The
Bandom u Dylanovom domu u
sjevernom New Yorku. Članak je
bio jednostavno naslovljen “Dyla-
nove snimke iz podruma trebalo
bi objaviti”.
Pjesme su tijekom godina ispli-
vavale na površinu – dio njih
objavljen je 1975. na dvostrukom
albumu The Basement Tapes, a
dio se našao među neautorizi-
ranim snimkama koje su nepre-
stano bile predmetom rasprava
među fanovima. No 4. studenog
Dylan će svoje legendarne snimke
napokon objaviti u cijelosti: 138
pjesama na šest CD-a, uključuju-
ći i 30 pjesama za koje nisu znali
čak ni najokorjeliji obožavatelji.
Među do sada neobjavljenim
pjesmama nalaze se i epska, apo-
kaliptična rokačina “Wild Wolf”;
prvotna verzija pjesme “I Shall Be
Released” s drukčijim stihovima;
obrada klasika Hanka Williamsa
iz 1949., “My Bucket’s Got a Hole
In It”; country verzije “Blowin’
in the Wind”, “It Ain’t Me Babe”
i “One Too Many Mornings” čiju
FOTO: GULIVER/REX

prvu strofu pjeva klavijaturist

The Banda Richard Manuel. “Ove U STUDIJU
neobjavljene pjesme u potpuno- Dylan 60-ih.
sti i bez iznimke opravdavaju svu

20 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 popularnost, napuhanu slavu i
mitove koji o njima kolaju”, kaže
folk glazbenik i autor Sid Griffin.
On je, naime, zaslužan za uvodnu
riječ ove nove kolekcije koja će biti
objavljena i na dva diska. “Neke
od njih jednostavno će vam po-
mutiti um.”
Mnogo je Dylanovih original-
nih pjesama objavljeno kao bo-
otleg snimke sumnjive kvali-
tete, uključujući i “Sign on the
Cross”, New Orleans oda “Bour-
bon Street” obogaćena teškim
zvukom trombona, “I’m Your Te-
enage Prayer” koja parodira pop
zvuk iz 1950-ih i zafrkantska “See
You Later Allen Ginsberg” koja
završava tako što Dylan i
članovi The Banda pra-
snu u smijeh. Na snim-
kama jezde kroz country
i jazz, folk i rock, a doti-
ču se čak i španjolske tra-
dicionalne glazbe. “Uvi-
jek sam smatrao da zvuče MA VIDI ČUDA!
kao neka reinterpretaci- Rick Danko i Dylan na nikad prije objavljenoj fotografiji iz 1967., netom
prije početka snimanja Basement Tapesa (gore). Lijevo: kutija s jednom od
ja kompilacije Anthology
originalnih traka.
of American Folk Music
Harr y ja Smitha”, kaže
Greil Marcus, bivši ured- rali smo od smijeha. Plakali smo. izvor blizak Dylanovim ljudi-
nik Rolling Stonea čija se Bili smo u šoku.” ma. “Morali smo naći primjer-
knjiga Invisible Republic U ljeto 1969. u prodavaoni- ke na kasetama ili DAT-ovima.”
objavljena 1997. ponajviše ce ploča stigao je dvostruki LP Nakon napornog istraživanja, ali
bavi upravo ovim Dylano- Great White Wonder – prvi bo- i malo igre pogađanja, pjesme
vim snimkama. “No za ra- posvetili obradama starih stan- otleg rock ere. Polovicu materi- su poredane gotovo istim slije-
zliku od Smithovih kompilacija, darda. “Svirali smo uz apsolutnu jala sačinjavale su pjesme koje su dom kojim su i nastajale, iako je
umjesto desetaka svirača iz cije- slobodu”, rekao je gitarist Robbie poslije postale poznate kao Base- u izdanje uvršten i niz onih po-
log SAD-a, ovdje je riječ o tek pet, Robertson. “Mislili smo da snim- ment Tapes. A onda je 1975. Dylan ludovršenih ili loše snimljenih.
šest likova.” ke nikada neće izaći na vidjelo, dopustio Robertsonu da nadgle- Materijal je ponovno masteriran i
Snimanje ovih “snimki iz po- barem dok smo živi... Kao da smo da službenu objavu albuma Ba- zvuči neusporedivo bolje čak i od
druma” počelo je u kasno ljeto snimali Watergate snimke. Za sement Tapes. Robertson je ste- najboljih bootleg snimaka. “Sve
1967. Dylan se sa svojom novope- mnoge pjesme Bob je znao reći: reo snimke prebacio u mono, u se lijepo čuje, osim četiri ili pet
čenom obitelji povukao u gradić ‘Ovo bismo trebali uništiti.”’ većini pjesama nadogradio dio- kanala koji zvuče distorzirano”,
FOTO: PRIVATNA ARHIVA ARIE DE REUS; © 2014 GARTH HUDSON ARCHIVES/OTHER PEOPLES MUSIC

Woodstock. Članovi The Banda
(u ono vrijeme poznati pod ime-
nom The Crackers) slijedili su ga
onamo nakon što je Dylan doživio
motorističku nezgodu i prekinuo
turneju Blonde on Blonde. Sni-
manje je u neformalnoj atmos-
feri počelo u Dylanovom domu
zvanom Hi Lo Ha, a onda se na-
stavilo u podrumu obližnjeg zda-
nja zvanog Big Pink. Posljednje
pjesme snimili su u jesen 1967.
u stanu basista Ricka Danka i
bubnjara Levona Helma u Wo-
odstocku.
Bilo je očito da su pjesme zapra-
vo bile Dylanove demosnimke na-
mijenjene nekim drugim izvođa-
čima, no sigurno je tu postojala i
pozadinska priča – osobito ako se
uzme u obzir koliko su vremena
Pred kraj snimanja, pjesme su
iz Dylanovog kampa poslane na
adrese raznih bendova i tvrtki za
publishing: Manfred Mann pre-
tvorili su “Quinn the Eskimo” u
hit koji je završio među Top 10,
The Byrds su se uhvatili u ko-
štac s “You Ain’t Goin’ Nowhere”,
a Peter, Paul and Mary uzeli su
“Too Much of Nothing”. No pu-
blika je žarko željela čuti Dyla-
nove verzije. Marcus se sjeća da
ga je 1968. nazvao čovjek s ne-
poznatog broja i zamolio ga da se
susretnu na jednom uglu u Ber-
keleyu, točno u dva ujutro. “Kao
da sam išao dilati drogu”, kaže.
“Predao mi je kasetu koju je pri-
bavio tijekom rada s Rolling Sto-
nesima. Pozvao sam 15 prijatelja
da je zajedno preslušamo. Umi-
nice bubnja, klavijatura i gitara
i dodao nekoliko demosnimaka
The Banda snimljenih nekoliko
godina poslije. “Malo nam je za-
mazao oči”, kaže Griffin. “Sviđa
mi se što je učinio, ali drugi su
smatrali da je to bilo kao da je
išao prepravljati portret Mona
Lize, nekoliko godina nakon što
se boja osušila.”
D vadeset magnetofonsk ih
vrpci s pjesmama do prije deset
godina skupljale su prašinu u Wo-
odstocku, u domu Gartha Hud-
sona iz The Banda. A onda ih je
napokon prodao Janu Haustu,
kolekcionaru iz Kanade. Dyla-
novi ljudi s Haustom su sklopi-
li dogovor i utrli put za objavlji-
vanje ovog seta. “Neke su trake
bile već pomalo i uništene”, kaže
kaže izvor. “Inače pažljivije selek-
tiramo pjesme za ovakve setove,
ali znali smo da će fanovi biti ra-
zočarani ako ne uvrstimo apso-
lutno sve.”
Sada kada će legendarne snim-
ke napokon ugledati svjetlo dana,
ljudi iz Dylanova kampa već raz-
matraju novi arhivski projekt.
“Možda ćemo se dotaknuti ma-
terijala iz 1975. i Blood on the
Tracks”, kaže izvor. “Neobjavlje-
ne pjesme iz tog perioda jedno-
stavno su sulude. Među njima su
i prve snimke na čijim kanali-
ma još nema jeke. Nevjerojatno.”
Na pitanje o mogućem nastavku
Dylanove knjige iz 2005., Chro-
nicles: Volume One, izvor se na-
smije i kratko izusti: “Nemam ko-
mentara.”

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 21
 ROCK&ROLL

NOVI
GROOVE
“Jebeno
je sjajan”,
kaže Plant o
svom novom
albumu.

Prepleteno
SOLO KARIJERA

korijenje
Roberta
Planta
Pogled na divlji, ambiciozni solo album pjevača
Zeppelina i njegove planove za svjetsku turneju

‘N
E MOGU BITI TIH I “Nije me toliko opteretilo pi- proveli grabeći beskonačnim au- melje sve pred sobom i elektro-
samozadovoljan – sanje, koliko činjenica da sam tocestama. Da smo se tek tako sa- ničko loopiranje iz pjesme “Turn
znam da je divan”, posegnuo za pjesmama iz prave stali u nekoj prostoriji, materijal It Up” – pjesma je uspomena na
kaže Robert Plant, američke pjesmarice”, komen- ne bi bio posve drukčiji.” vožnju kroz Mississippi, uz hi-
dok iskreno i veselo komenti- tira Plant svoj protekli period. Govoreći o ovome, Plant na pnotičke zvukove glazbe s radi-
ra svoj prvi samostalni album s U bend Space Shifters pozvao umu ima zbijeni, unisoni zbir ja – i “Little Maggie”, drastično
novim, originalnim pjesama. Od je britanske glazbenike s kojima riffova, teški blues zvuk koji prerađeni bluegrass klasik The
prošlog izdanja prošlo je gotovo je surađivao 2005., Sta nley Brother-
10 godina. “Jebeno je sjajan.” na albumu Mighty sa iz 1948. “Robert
Objavljen 9. rujna pod okriljem ReArranger – među spremno prihvaća
njegove nove etikete Nonesuch, nji m a s u Ju s t i n spontanost”, tvrdi
album Lullaby and... The Cease- Adams, Liam “Skin” Adams koji je pro-
less Roar prvi je studijski album Tyson i klavijaturist ducirao albume Ti-
bivšeg pjevača Led Zeppelina koji John Baggott koji je nariwena iz Malija,
je snimio sa Sensational Space surađivao s Portis- a s Plantom surađuje
Shiftersima, svojim afro-psiho- headom. Njima je još od 2001. “Osta-
deličnim-blues bendom koji ga u dodao i Juldeha Ca- vit će pjesme u po-
posljednje dvije godine prati na mara, griota (tru- malo nedovršenom
turnejama. No ovaj album tako- badura) iz Gambije stanju. Najdraže su
đer predstavlja i svojevrsni po- koji svira ritti, svo- mu sirove, prvobit-
vratak kući. 66-godišnji Plant jevrstan gudački in- ne snimke jer mu se
snimio ga je u rodnoj Engleskoj strument s jednom sviđa njihova ener-
FOTO: ED MILES; FRANK MELFI

nakon mnogo godina života i rada
u SAD-u, gdje je većinu vremena
provodio pjevajući obrade folk i
blues pjesama s albuma Raising
Sand, snimljenog 2007. s Alison
Krauss i Band of Joy iz 2010.
žicom. “Unijeli smo
sve aspekte europejstva, ali smo
se također naslonili na Afriku i
Deltu”, hvali se Plant. “Glazba je
poprilično muževna i nastala je
tijekom nebrojenih sati koje smo
NEMA ZEPPA,
NEMA PROBLEMA
Plant sa Sensational Space
Shiftersima u travnju.
gija i jednostavnost.”
Plant je vrlo konkretan kad je
riječ o odabiru inspiracije. Adams
se prisjeća telefonskog pozi-
va koji mu je Plant uputio tije-
kom ranih dana njihove surad-

22 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 nje: “Počeo je pričati o gitari u
pjesmi ‘The End’ The Doorsa. ‘Ra-
zumiješ što želim reći?’” Adams
se smije. “Posve sam ga razumio.”
Cijelim albumom Lullaby and...
The Ceaseless Roar (naziv se na-
slanja na stih iz pjesme “A Stolen
Kiss”), vlada dubokoumna, sjet-
na atmosfera.
U melankoličnoj “Embrace
Another Fall” s keltskim folk pre-
mazima Plant naglašava svoju du-
gogodišnju ljubav prema Wale-
su – ondje je kao dijete ljetovao, a
poslije, u zabačenoj kolibi s gita-
ristom Jimmyjem Pageom pisao
pjesme Zeppelina. U pjesmu je in-
korporirao dio stare velške bala-
de, “The Lark’s Elegy”, koju je na
izvornom jeziku otpjevala Julie
Murphy. Plant joj je rekao da pje-
sma “Embrace Another Fall” go-
vori o “povratku” – točnije, “po-
vratku kišici koja sipi, padalini
specifičnoj za Britaniju. Rekao
je da je bio u pustinji, u raznora-
znim toplim predjelima i da se
sad vraća kući, nakon dugog pu-
tovanja.”
U razgovoru, Plant vrlo opre-
zno aludira na svoj stari bend
– Led Zeppelin ne spominje
imenom i spretno ignorira neza-
obilazno pitanje ponovnog okup-
ljanja. Od nastupa u Londonu
2007., kad im se na bubnju pri-
družio Jason Bonham, Johnov
sin, javnost žudi za turnejom
benda, ali Plant to nepopustlji-
vo odbacuje. Unatoč tome, veli-
ki broj pjesama Zeppelina izvo-
di sa svojim Sensational Space
Shiftersima, a s Pageom surađu-
je na nizu reizdanja starih albu-
ma i neki su ove godine već objav-
ljeni. Upravo je Pageova ideja bila
da izvorne omote predstave u
novom ruhu, kao negative. “Šire-
nje mitova i antimitova trajat će
dovijeka”, kaže o Zeppelinu. Na
uvijeno pitanje o odnosu njega i
Pagea izvan konteksta Zeppeli-
na, srčano se nasmije. “Pitat ću
ga sutra navečer za večerom.”
Plant svoju neposrednu buduć-
nost sa Space Shiftersima opi-
suje kao period s još više svirki i
putovanja: “Postavljaju nam pi-
tanja: ‘Što kažete na Lollapaloo-
FOTO: DRAFTHOUSE FILMS
zu 2015.?’ Juldeh želi da odemo u
Gambiju, što je zgodna ideja. Za
mene je najvažnije da razvijemo
jedra i izrazimo se na dva, tri ra-
zličita dijalekta... Nazvao bih to
ostvarenjem sna.” DAVID FRICKE
ROCK DOKUMENTARAC
Nick Cave i njegov
život iz snova
Goth punk junak spaja
stvarnost i fikciju u
bizarnom, novom
autobiografskom
dokumentarcu
N
ICK CAV E SJEDI U
zabačenom kutku
otmjenog hotelskog
bara u New Yorku
i pijucka crni čaj English bre-
akfast, odjeven u odijelo boje
ugljena s ljubičastom košuljom –
izgleda kao esencija nečeg mrač-
nog i opasnog. Starije, sjedokose
gospođe sjede blizu njega, jedu
kasni doručak i pokušavaju ne
buljiti. To im baš ne polazi za
rukom. U većini slučajeva, tako
je to s Nickom Caveom. No već
se naviknuo. I kaže: “To je spe-
cifično za rock zvijezde. Glum-
ci to povremeno mogu izbjeći –
stalno se prikazuju u
nekom novom svje-
tlu. Oni samo glume
ulogu čudovišta.” Sr-
čano se nasmije. “Ali
nitko ne može utje-
loviti čudovište kao
rock zvijezda.”
Cave to najbolje
zna. Ovaj bard goth
punka upravo navr-
šava 57 godina i uživa
u svom čudovišnom,
k reativ nom na le -
tu. Nakon jednog od
GOTIČKI
svojih najupečatljivi- ELVIS
jih albuma, Push the Cave u
Sky Away, objavlje- studiju
nog 2013., predstav-
lja i izvanredan novi
dokumentarac, 20.000 Days on
Earth. “Ne tumačim nikakav
lik”, kaže Cave. “To je nit koja se kroz zaigrano osmišljene scene.
provlači kroz film – nema tu fik-
tivnog lika i prave osobe. Nakon
godina na pozornici, maska koju
nosiš ispod lica postane tvrda i
nepromjenjiva.”
Cave je eksplodirao još u 80-
ima, nakon što je zavladao au-
stralskom punk scenom sa svo- gitaristom Blixom Bargeldom,
jim bendom The Birthday Party, s kojim odavno nije u kontak-
za sobom ostavljajući trag kemij- tu – ovo je goth verzija Sonnyja i
skih supstanci i zvučne destruk- Cher i njihovog ponovnog susre-
cije. Sa svojim bendom The Bad ta kod Lettermana. Nikoga ne
Seeds postao je dekadentni pje- iznenađuje što Cave većinu do-
snik o seksualnosti i smrti koji kumentarca govori o seksu. U
progovara kroz klasike kao što je jednoj od najsmješnijih scena,
bio From Her to Eter- prisjeća se tinejdžer-
nity. Onda se ostavio “Nitko nije skih dana i situaci-
droge, postao obitelj- je kad ga je tadašnja
toliko
ski čovjek i započeo djevojka nagovorila
čudovišan kao
svoju najkreativni- da se obuče kao drag
ju i najintenzivniju
rock zvijezda”, queen: “Osjećao sam
eru. Na pozornici,
tvrdi Cave. se ugodno čudno.
vreba poput demon- Možda to i ponovim.”
skog pjevača iz nekog mračnog Njegov je rad uvijek pokretala
bara, kao sablasna varijacija požuda. “Pisanje o seksu uvijek
svog idola Elvisa. nastupu dodaje jednu perver-
20.000 Days definitivno nije znu crtu, zbog čega je nekim lju-
tipičan dokumentarac o rock dima neugodno”, kaže. “Ali, tko
zvijezdi – prema Caveovim rije- ih jebe.”
čima, on je “istovremeno činjeni- Cave sam sebe iznenađuje
čan i fiktivan”. Njegova je namje- svojom dugovječnošću. “Nikad
ra da opiše jedan dan Caveova ne vježbam, osim na pozorni-
života – njegov 20.000. dan – ci. Negdje iza ugla čeka me srča-
ni udar. A posljednje mjesto na
U njegovom se autu čarobno po- kojem želim umrijeti je jebena
javi Kylie Minogue pa raspravlja- pozornica.” No nema li u pomi-
ju o Michaelu Hutchenceu, po- sli da rock zvijezda umre na po-
kojnom frontmanu INXS-a. U zornici nešto iskonsko i mitsko?
jednoj dirljivoj sceni, Cave pro- Cave se gnuša i na sam spomen.
govara o davnim danima prove- “Ma, daj, molim te. Imaj malo
denim s bivšim dugogodišnjim dostojanstva.” ROB SHEFFIELD
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 23
 ROCK&ROLL

Kraj za
ekipu
KONCERTI U autobusu na velikoj oproštajnoj
turneji Mötley Crüea

Č
ET IR I SATA PR I JE
nego što Mötley Crüe
kroče na pozornicu u
Pepsi Centru u Denve-
ru, Nikki Sixx sjedi u svom au-
tobusu, lista knjigu o Olimpijadi
1936. i hvali se kako je najbolji u
igri Uno. “Sinoć sam do 1 ujutro
kartao sa ženom i s kćeri”, kaže
55-godišnji basist. “Porazim bilo
koga s kim igram Uno”.
To je rekao čovjek kojeg su jed-
nom proglasili mrtvim od pre-
doziranja heroinom, no oživje-
li su ga injekcijom adrenalina, a
on je o cijelom iskustvu napisao
pjesmu (“Kickstart My Heart”).
“Kad si mlad, piješ cijelu noć,
jebeš tisuće cura i uvlačiš koka-
ina koliko ti srce želi”, kaže Sixx.
“Sad sam trijezan. Želim ostva-
riti više”.
Mötley Crüe usred je svoje za-
dnje turneje koja je niz uglavnom
dvoranskih nastupa, a završit će
nekad sljedeće godine. Nakon
razlaza 90-ih, originalna posta-
va Crüea okupila se 2005. kako
bi održala serije velikih turneja,
prkoseći onima koji su ih vidjeli
samo kao nekadašnje hair metal-
ce. Ali prije nekoliko godina, Sixx
je zaključio kako bi bilo dobro po-
četi razmišljati o odlaznoj strate-
giji. “Nitko ne želi otići šepajući”,
kaže. “Želimo plamtjeti s jebenim
pištoljima iznad glave”.
Kako su se razvijali planovi za
oproštajnu turneju, promotori su
se počeli pitati nije li to sve neka-
kav trik – naposljetku, i bendovi
nare na kojoj su je naja-
vili. “Jedina rupa u ugo-
voru jest ta da se može
dogoditi da ga sva četi-
ri člana odluče raskinu-
ti”, kaže Sixx. “Nema tog
novca koji bi me mogao
natjerati da se vratim.
Osjećali bismo se posra-
mljeno”.
Nastupi su im zbilja
pretjerani, čak i za nji-
hove standarde: vatra
izlazi iz Sixxovog basa
tijekom pjesme “Shout at
the Devil”, dvije oskud-
no obučene žene valjaju
odete na koncert Aerosmitha, že-
lite čuti ‘Walk This Way,’”, kaže
gitarist Mick Mars. “Ljudi žele
čuti vaše hitove”. Mars je prigo-
varao zbog korištenja snimljenih
vokala koji bi trebali pomoći pje-
vaču Vinceu Neilu. “Reći ću samo
dvije riječi i sve će vam biti jasno:
Britney Spears”, rekao je Eddie-
ju Trunku iz SiriusXM-a u ožuj-
ku. “Mislim, mogao bih staviti
VIKANJE NA VRAGA
CD Mötley Crüea i svirati ga cije-
Nikki Sixx na pozornici u Indiani prošli mjesec; ekipa najavljuje turneju li dan. Ne želim to raditi”.
početkom godine: Vince Neil, Sixx, Tommy Lee i Mick Mars Obožavatelji u Denveru, a čine
ih more marama, mullet frizura
i starih Crüeovih majica, nisu za
se po pozornici, a jedan od naj- Crüecif ly. “Malo je zastrašuju- to marili. Oduševljeno su uzviki-
FOTO: PAUL BROWN; GULIVER/REX

poput Whoa i Kissa su se opro-
stili, ali su se opet vratili turneja-
ma. Kako bi uklonili bilo kakvu
sumnju, odvjetnici su za Mötley
Crüe sastavili “ugovor o prestan-
ku turneja”, a bend ga je potpisao
u siječnju na konferenciji za novi-
ekstremnijih pothvata u povije-
sti nastupa u arenama je podi-
zanje bubnjeva Tommyja Leeja
do stropa koji onda na traci pu-
tuje cijelim prostorom, vrteći se
dok bubnja solo. Tu napravu, koja
je Leejev životni san, nazvali su
će”, kaže 51-godišnji Lee. “Naj-
više sam bio 17 metara u zraku.
Malo sam se usrao u gaće kad me
ta stvar prvi put okrenula”.
Šesnaest od njihovih tipičnih
19 pjesama potječe još iz njiho-
vih vrhunca 80-ih godina. “Kad
vali cijelu noć, a stišali su se je-
dino kad je Sixx napravio pauzu
kako bi ispričao priču o počecima
Crüea 1981. “Tada su svi bendovi
u Los Angelesu imali kratku kosu
i nosili su uske tajce”, kaže. “To se
zvalo novi val”. Na sam spomen

24 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 glazbe koja nije metal čuli su se
uzvici negodovanja.
Mötley Crüe vladao je losan-
đeleskom glam metal scenom
80-ih godina. Ali Neil je napu-
stio bend 1991. nakon što je kul-
minirala duže vrijeme napeta
situacija (ovisno o tome koga
pitate, Neil je ili bio otpušten,
ili je dao otkaz). Crüeovci su se
nekako snalazili s pjevačem Jo-
hnom Corabijem prije nego što
su se 1995. ponovno našli s Nei-
lom, ali odnosi u bendu i dalje
su ostali loši. Danas članovi
grupe putuju u odvojenim au-
tobusima i malo vremena pro-
vode zajedno izvan pozornice.
“To vam je kao da imate curu
koju nekad ne podnosite”, kaže
Sixx. “Ali s njom imate najbolji
seks i, iako vas izluđuje, stalno
joj se vraćate”.
Crüeovci su jedan od posljed-
njih klasika koji još
idu na turneje u ori-
ginalnoj postavi,
iako se bore s ne-
koliko bolesti. Sixx
ima dvostruku kilu i “Biti član
rastrgan meniskus; Crüea je kao
Mars je 40 godina
bolovao od teške
da imate
bolesti kralježnice, curu koju ne
ankiloznog spon- podnosite.
dilitisa. “Neki su
dani gori od osta- Ali s njom
lih”, kaže 63-go- imate
dišnjak. “Ali nisam
uzimao nikakve ta-
najbolji seks
blete protiv bolova pa joj se
zadnjih 15 godina. stalno
Bio sam već tamo
i ne želim se tome vraćate”.
više vraćati”.
Kad završi opro-
štajna turneja, Mars planira
napisati memoare i snimiti sa-
mostalni album, možda s Co-
rabijem. Lee kaže da su njego-
vi planovi najveća tajna (“Nije
da nećete čuti za mene nakon
ovog”), a Sixx će se posvetiti
svom drugom bendu, Sixx A.M.
Neil (53), suvlasnik Jackson-
ville Sharksa iz lige Arena Fo-
otball, planira nastaviti samo-
stalnu karijeru. Sviđa mu se
ideja o snimanju country albu-
ma. “Country više nije ono što
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
je bio prije 30 godina”, kaže.
(Country se već približio Mötley
Crüeu – tribute album na kojem
sudjeluju Florida Georgia Line,
Big and Rich i drugi sastoji se
od obrada Crüeovih pjesama i
trebao bi izaći sljedeći mjesec).
Filmska verzija uspješne bi-
ografije Mötley Crüea razvi-
ja se već godinama, a bend se
kune da će uskoro biti završe-
na. “Nikki i ja smo upravo bili
na čitanju scenarija za tu cijelu
stvar”, kaže Lee. “Jebeno je ne-
vjerojatno čuti kako 30 godina
tvog života prolazi u dva sata.
Mislim da će uskoro početi tra-
žiti glumce”.
Jedini događaj koji bi možda
natjerao Mötley Crüe da raski-
nu ugovor o neokupljanju jest
ako ih uvedu u Rock and Roll
Kuću slavnih i zamole ih da na-
stupe na ceremoniji. “Ako dođe
taj dan, svakako mislim da
ćemo to napraviti”, kaže Neil.
Ali to može potrajati: Crüeov-
ce se može izabrati od 2006., ali
za njih se još nije moglo ni glasa-
ti. Neil kaže da ga
to ne iznenađuje.
“Mi smo, citiram:
‘bend iz 80-ih,’”
kaže. “Svi se žele
riješiti bendova iz
80-ih. Ljudi idu
od 70-ih odmah
na 90-e”.
Crüeovci nisu
objavili nove da-
tume za turne-
ju nakon stude-
nog, iako kažu da
će otići na drugu
s t r a nu o c e a n a
sljedeće godine,
a potom se vrati-
ti u Ameriku kako
bi posjetili mje-
sta na kojima nisu
bili prvi put. Točni
planovi za zadnji nastup još nisu
gotovi, ali svi kažu da će biti u
Los Angelesu. “Želimo završi-
ti gdje smo započeli”, kaže Lee.
“Priča se o Staples Centru i Fo-
rumu, iako bi moglo završiti na-
stupom u 1 ujutro u Whiskeyju.
Jebi ga, svi smo nekad živjeli u
blizini tog šugavog kluba”.
Sixx kaže da ima viziju svog
kraja. “Nakon posljednjeg na-
klona, odvest ću se kući s uga-
šenim radiom”, kaže. “Proći ću
kraj klubova Roxy, Rainbow i
Troubadour. Otvorit ću vrata
svog doma i reći: ‘Kad su proš-
le sve te jebene godine?’ Tad ću
zatvoriti vrata i čekati sljedeće
poglavlje”.  ANDY GREEN
KRANKŠVESTER
Kontroverzni duo
3ki Still i Sett o svom
novom albumu
O
N I SU V U L G A R N I,
oni su lascivni, za
određeni dio publike
su kontroverzni, oni su
zabavni, duhoviti, ritmični, oni su
3ki Stil i Sett u formaciji electro
rap dvojca Krankšvester. Nakon
dva albuma objavljena kao free
download, treća (ne)sreća tek što
nije izašla.
Jeste li Nered i Stoka za novi mi-
lenij ili dva mužjaka preobraže-
na u časne rap sestre? Koji je vaš
modus operandi?
3ki Stil: Prije bih rekao da smo
Kuzma & Shaka Zulu za novi mi-
lenij u kombinaciji s dvije časne se-
stre preobražene u alfa mužjake.
Modus operandi Krankšvestera je
jebavati, podjebavati i zajebavati i
tu i tamo povući lajnu. Ako tražiš
filozofiju - nema je.
Kakav vam je novi album?
Sett: Samo je jedna ideja, a to je
da novi album bude bolji od pret-
hodnog. Treći album po produkci-
ji je ono što sam oduvijek htio na-
praviti. Bit će svega, od dancea
90-ih i death metala, preko trapa
i EDM-a pa do pretencioznih iz-
drkavanja s dječjim zborom i dva-
desetak kanala raskošnih orke-
stracija. Što se tiče lirike, riječ je o
kulminaciji naše gluposti.
Što je bolesno, a što zabavno u
glazbi i stihovima Krankšvestera?
Sett: U pozadini prvog albuma
provlačila se tema latentne homo-
seksualnosti, na drugom smo se
dohvatili odrastanja, a niti koje po-
vezuju pjesme s trećeg albuma su
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
Hrvoje
Marjanović
aka Sett
Bog i religija. Sve je prepuno glaz-
benih referenci i bezočnih krađa
koje plešu na granici parodije, ali
to ni u jednom trenutku ne posta-
ju jer namjera nije nasmijati, nego
pokazati koliko je to o čemu pri-
čamo apsurdno. Dakle, ako si se
nasmijao slušajući što pričamo -
shvatio si. Ako te rastužilo ono što
si čuo - stvarno si shvatio.
Koliko će trajati vaša zabava?
3ki Stil: Želja nam je ostvari-
ti hrvatski san i otići puni novca,
po mogućnosti pokradenog. Že-
ljeli bismo da nas prepoznaju na
CMC-u i puste koji put spot, to bi
nam bila velika čast, po mogućno-
sti u slavonskom bloku s tambu-
raškim bendovima.
Vaši nastupi u klubovima često
sliče na turbo folk koncerte: pu-
blika drži čaše u zraku, mladići se
polijevaju pivom, a djevojke nude
grudi za potpise. Po čemu se razli-
kujete od estradnjaka koje spomi-
njete u pjesmama?
Sett: Klubovi su idealno okruže-
nje jer se radi o klasičnoj klupskoj
glazbi koja funkcionira s našim
tekstovima ili bez njih. A što se
tiče usporedbe s turbo folkom, ta
se paralela može povući sa svakim
glazbenim žanrom koji cilja na
“navijački refleks” publike. Među-
tim, mislim da tu usporedbe pre-
staju. A i odbijam gledati na turbo
folk kao na neku “Nemezu hrvat-
ske kulture” jer samo se hrani ta
zabluda da glazba stvara seljačine.
U toj zabludi živimo otkako su se
dušobrižnici sredinom 90-ih uzje-
bali da će “pošast s istoka” poha-
rati krhku hrvatsku kulturu, zom-
bificirati naciju ljubitelja klasične
glazbe i natjerati ih da popuste ni-
skim strastima.  ANĐELO JURKAS
25
 KOLUMNA

Vrijeme koje se udaljava

I VA NA S I M I Ć B O D R O Ž I Ć

P
RO Š L A J E J E DN A ri kod Mirka, Mirko je meni rekao,
godina otkako je pre- bio sam s Mirkom - možda je važno
minuo pisac Mirko ponoviti, Mirko je ovdje fenomen.
Kovač. Jedna dovolj- Riječ je zapravo najviše i uvijek o
no da bi ove, 2014., tome da iznimnost koju je netko
bili ustanovljeni i prvi plaćao najveći dio svog života poni-
Dani Mirka Kovača krajem rujna ženjima, progonstvom, okretanjem
u Rovinju, gradu u kojem je živio leđa, ili jednostavnim prešućiva-
zadnja dva desetljeća. Ali ovo nije njem (kako se to u kulturnijim vre-
priča o Mirku Kovaču, ovo je još menima i društvima radi) za sebe
jedna priča o nama. U ovoj priči želimo besplatno. Želimo tu magi-
njegov život je najmanje njegov, a ju nepotkupljivosti, biranja najte-
najviše pripada zemlji koja je po- žeg puta, pristajanja na izloženost,
stala zemlje u kojima je živio, druš- bivanja osim, jer ta magija je jedina
tvu koje ga je po potrebi odbacivalo autentična u moru svakojakih veli-
ili slavilo, i ljudima koji su ga okru- čina i heroja, lako se prepoznaje, ali
živali. Ono što me je potaknulo na za nju, najčešće, ne bismo podnije-
pisanje ovoga teksta jest njegovo li ništa. I gotovo svatko tko je uzeo
ime koje sam proteklih dana za- pisati o njemu, tih dana nakon što
pazila na popisima finalista u više je umro, zapravo je pisao o sebi.
književnih nagrada za roman koji Uzevši komadić njegova života koji
je izašao posmrtno: Vrijeme koje se mu je dopao, sjajnu zraku autentič-
udaljava. Neobično je biti sudioni- nosti koja ga je okrznula, stavio je
kom u nekom natjecanju, a ne biti kao orden na grudi i ponosno izlo-
živ, opet, s druge strane, propozici- žio pokraj odra.
je natječaja su takve da vrijeme od Pisao je Mirko često o sprovodi-
izdavanja knjige neumitno mora ma, grobljima i mrtvacima. Posto-
proći, mora se udaljiti. Vrijeme pre- ji jedan ulomak u njegovu roma-
označava autora i djelo u skladu s nu o fotografijama sa sprovoda. O
trenutačnom podobnošću njego- mrtvacu kojeg su svečano obukli, a
vih stavova, recepcijom publike, onda ga posjeli u fotelju i namjestili
blagonaklonošću kritike ili moći za fotografiranje kao da je živ. Ne-
onoga tko kontrolira medijski pro- nadmašna je njegova strast u opisi-
stor pa ga u skladu sa svojim mijenama jučer ignorira, a danas lansira vanju svih tih detalja u kombinaciji s kirurškom hladnoćom seciranja
u nedodirljivost. Vrijeme se mora udaljiti kako bi postalo ono što dola- vlastitih osjećaja. I sve mu vjerujemo, potpuno, u toj magijskoj atmos-
zi. Mirko Kovač je postao moderan ne puno prije teške bolesti i smrti, feri. Mirkov ulog je sve, zato je tako i zato je umjetnost, ujedno gorko,
vrijeme se promijenilo i udaljilo, nije više bilo opasno stajati uz njega smiješno, bizarno, najvažnije, erotično i samo njegovo, do kraja. A kako
kao ratnih i poratnih godina, a kredibilitet koji je stjecao u najružni- bi Mirko gledao na to da fotografije njegova pogreba postoje kao ga-
jim i najprljavijim razdobljima povijesti ovog društva, kada se jedino i lerije na internetskim portalima, možemo tek pokušati domisliti. Ono
može steći pravi kredibilitet, odjedanput je postao tražen kapital. I to, što je sigurno, bit će zanimljivo vidjeti hoće li dobiti neku od prestiž-
naravno, naš, a ne njegov kapital. Zato je najedanput bilo dobro, važno nih književnih nagrada. Sada ih je, u svakom slučaju, mnogo lakše do-
i prestižno biti u njegovu društvu, koliko zbog njegova društva, toliko dijeliti, njegov kriterij više nikoga ne ugrožava, ako mu se koja nagra-
zbog vlastitog značaja bivanjem u njegovu društvu. To su takvi ljudi, da i dodijeli, ona će biti dodijeljena nama jer smo ga preživjeli, izdržali,
ljudi drugačijeg kova. Činjenica da je pisac, i tu je opet sporedna, činje- istrajali. Nije to nimalo lako. Kao što je poslije njegove smrti, kada mu
nica kako i što piše, lako je bivala dohvatljiva trivijalnim frazama poput je popularnost naglo porasla, zaključio jedan njegov prijatelj i teoreti-
veliki, genijalan, i ne osobito važna. Činjenica da je bio nepotkupljiv i čar (da li sarkastično ili ne, nije posve jasno), čini se da je Hrvatska ipak
neslomljiv, spreman na trajnu usamljenost, iz perspektive drugih, ma- spremna za Mirka Kovača. S te strane može mu se proreći niz književ-
njih, svijetli kao blistava aura i ako joj se približimo dovoljno blizu, ako nih nagrada koje će oplemeniti i obogatiti u prvom redu one koji ih do-
je počnemo pratiti u stopu, nešto od tog svjetla prijeći će i na nas. Ne- djeljuju jer Mirku je sada posve svejedno, ako ga je ikada zapravo i bilo
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

dugo nakon što je preminuo bilo je zanimljivo čitati tekstove koji su bili
objavljeni o njemu, to jest, u povodu njegove smrti. Tekstovi su pisani iz
raznih registara; po narudžbi, s posebnim osvrtom na književno stva-
ralaštvo, na šarm, na erudiciju, ali najviše su bili na cijeni oni prijatelj-
ski, oni koji su počinjali s Ja. Ja i Mirko, moj prijatelj Mirko, na veče-
briga. Još prije nekoliko godina, njegov Grad u zrcalu prošao je gotovo
neopaženo, tada su u modi bili drugi trendovi od kojih je danas ostalo
malo ili ništa, ali Mirkovo zrcalo je vječno i vrijeme ga ne iskrivljuje, u
njega bismo se trebali ogledati što češće, svakoga dana, u osamljenosti
i intimi, onako kako je to radio sam. 

26 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 ROCK&ROLL
Borba za evoluciju zvuka
Neila Younga dugo je
mučio loš zvuk na
digitalnim formatima.
I našao je rješenje.
‘N
IJE STVAR U TOME
da treba vratiti dušu
glazbi. Glazbeni-
ci imaju sasvim do-
voljno duše. Treba vratiti dušu
zvuku”, objašnjava Neil Young svoj
projekt Pono Music čiji je global-
ni start planiran za listopad ove
OZBILJAN PROJEKT
Young na ovogodišnjem South By
Southwest Interactive Festivalu, gdje
je govorio o Pono Music Playeru
godine i dodaje: “Došlo je vrijeme
da glazbenici uzmu stvar u svoje
ruke.” Pono Music je glazbenikov
dugogodišnji projekt kreiranja di-
gitalnog playera najbolje kakvo-
će zvuka – identično onoj kakvu
glazbenici i producenti proizvo-
de i čuju u studiju na vrsnoj ana-
lognoj i digitalnoj opremi. Younga
već godinama muči loša kvalite-
ta zvuka na digitalnim formati-
ma (od CD-a do mp3-ja) jer ona,
po njegovim riječima, zbog svoje
28 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
PONO MUSIC
ograničenosti uništava original-
no snimljen zvuk, čime slušate-
lji dobivaju krnju sliku svega sni-
mljenog, što tumači osjećajem
slušanja glazbe “ispod površine
vode”. Činjenica jest da je glaz-
bena industrija proživjela više
od desetljeća u krizi, a kao glav-
ni razlog tome se od početka na-
vodi promjena navika slušatelja
uzrokovana postojanjem interne-
ta na kojem od lansiranja Napste-
ra nekontrolirano bujaju svi obli-
ci piratstva. No tu postoji i jedan
drugi faktor, a taj je da
je glazbena industrija uočljivo je-
dina iz branše industrije zabave
koja s godinama ne podiže razi-
nu kvalitete (osnovnih) formata,
nego ih sustavno pogoršava za ra-
zliku od primjerice filmske i TV
industrije koje cijelo vrijeme rade
na unapređivanju kvalitete slike i
zvuka (HD, Dolby surround itd.).
Young i mnogi glazbenici upra-
vo taj segment “uništavanja kva-
litete zvuka” smatraju odgovor-
nim za minoriziranje vrijednosti
same glazbe, posebice kod mlađih
slušatelja, što automatski vodi do
jednog drugog problema, a to je
i snižavanje kriterija kad je u pi-
tanju sama glazbena produkci-
ja. Takav začarani krug u kojem
jedna negativnost vuče drugu je
glazbenike i industriju vratila u
obrazac djelovanja iz 1950-ih go-
dina, kad je okosnica biznisa bio
singl, a ne album. Stoga čemu
onda slušateljska želja za kom-
pleksnošću albuma kad su stra-
tegije i obrasci od moderne glaz-
be načinili svojevrsni junk food?
Renesansa koju kao medij u po-
sljednjih nekoliko godina doživlja-
va vinilna ploča jasni je pokazatelj
kako ozbiljno glazbeno tržište po-
stoji, kao što su sve brojniji oni koji
se ne slažu s postojećom (starom)
singl strategijom, nego žele glaz-
beno iskusiti nešto više. No sluša-
nje vinilne ploče nameće svoje za-
konitosti koje su u svijetu odavno
rasprostranjenog iskustva sluša-
nja glazbe u pokretu jednostavno
ograničene. O tome je Neil Young
očito puno razmišljao kad je riječ
o Pono Music playeru. Koliko je
to ozbiljan projekt koji može pro-
mijeniti glazbene horizonte u bli-
skoj budućnosti po-
kazuje to što su prvo
Warner, a zatim Sony
i Universal prigrlili
novi format za koji
pripremaju izdanja
iz svojih kataloga
(Warner bi trebao sa
startom Pono Musi-
ca imati više od 8000
naslova na raspola-
ganju za download).
Stoga je jasno kako
Young nije usamlje-
ni Don Quijote u svom roman-
tičarskom snu, kako su ga neki
u početku prokazali i predvidje-
li mu brzu propast jer se zbog po-
četne ulagačke nezainteresirano-
sti (očajnički) okrenuo skupljanju
sredstava preko Kickstartera. No
Kickstarter je bio samo prvi dokaz
da dobre ideje mogu biti ostvare-
ne na zadovoljstvo mnogih. Tako
je Pono Music već u prvom danu
kampanje skupio 800.000 dolara,
koliko je bilo i traženo, a do kraja
kampanje taj je iznos narastao na
6.225.354 dolara čime se našao u
samom vrhu Kickstarterove lje-
stvice najuspješnijih crowdfun-
ding projekata.
Neil Young pokazao se uspješan
i u kampanji među brojnim glaz-
benim kolegama, a riječ je bila o
iznimno jeftinoj kampanji koja je
Younga vjerojatno stajala koliko i
benzin za njegov Cadillac dok je
vozikao šaroliko glazbeno druš-
tvo. Sve što je radio svojim su-
vozačima bilo je puštanje glazbe
preko Pono Playera na standar-
dne automobilske zvučnike nakon
čega su oni prepričavali svoje doj-
move u kameru mobilnog telefo-
na Youngova “medijskog” pomoć-
nika. Producentska legenda Rick
Rubin izašao je kao opčinjen iz
auta i sve što je mogao izgovori-
ti bilo je: “Ovo je predivno.” Beck
je “otplovio” u metafiziku zvuka
koji nikad dotad nije čuo iz zvuč-
nika automobila, Norah Jones se
ispovjedila i rekla da dugo vreme-
na nije samo sjedila i slušala sni-
mljenu glazbu, 73-godišnji David
Crosby izjavio je kako nikad u ži-
votu nije čuo ljepši zvuk, a Dave
Matthews je uz lamatanje ruku
ustvrdio kako nije mogao vjero-
vati da je takvo iskustvo doživlja-
ja glazbe uopće moguće. Oni su
samo dio najzvučnijih imena koja
je Young provozao u autu i obja-
snio im da se sva magija džepnog
Pono Music Playera nalazi u fre-
kvencijskoj širini i nekompresi-
ranoj dinamici koju ljudsko uho
može upiti. Nije riječ o nečemu
novom, dapače svi ti rasponi fre-
kvencija snimljeni su u mnogim
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; PONO MUSIC.COM
studijima tijekom minulih deka-
da, ali su uvijek bili osiromašiva-
ni zbog ograničenosti formata za
masovnu glazbenu konzumaciju,
ponajviše otkada se koriste digi-
talni formati. Zahvaljujući Neilu
Youngu vrijeme da se doživi au-
dioosjećaj kreiranja originala i
način kako su to čuli sami glaz-
benici kad su ga snimili upravo
počinje.  ZORAN STAJČIĆ

NAJAVE
Koncertna
jesen u Tvornici
Sara Renar, General
Woo, Trentemøller, Žen,
tek su neki od izvođača
koji će svirati u Zagrebu
N
AKON DVA MJESECA
ljetne stanke vrata
ponešto preuređe-
ne Tvornice kulture
otvorila su se rasprodanim kon-
certom Editorsa i Jonathana 4.
rujna koji su na najbolji mogu-
ći način najavili izuzetno radnu
sezonu. Nakon koncerata Trese.
Lupa. Udara., Jacka Obliviana
te hip hop spektakla s Who See,
Bvandžijom te Krešom B. i Žuvi-
jem, program krajem rujna i
početkom listopada donijet će
mnogo zanimljivih i raznovrsnih
nastupa.
Prekrasna Sara Renar dolazi u
FOTO: ALASTAIR PHILIP WIPER
Tvornicu u petak, 26. rujna, pro-
movirati svoj novi album Jesen,
a kao predizvođačica nastupit
će talentirana Luce. Već sljedeći
dan album Pad sistema, pionira
hip hopa s ovih prostora Genera-
TRENTEMØLLER
Danski producent i
multiinstrumentalist
dolazi sa svojim
bendom
Povo
ekspre ljno i
sno do
S UPER
OPRE IT
M
i tehnik E
e!
la Wooa, doživjet će svoju koncer-
tnu premijeru.
Za zadnji dan rujna ostavljeno
je jedno od najjačih stranih go-
stovanja ove zime u Zagrebu. U
Veliki pogon Tvornice stiže dan-
ski producent i multiinstrumen-
talist Trentemøller koji će sa svo-
jim pratećim bendom predstaviti
fantastičan album Lost. U viken-
du koji slijedi, 4. listopada, smje-
stio se šesti memorijal “Svoga
tijela gospodar”, koncert posve-
ćen Antunu Krajinoviću Tuni, na
kojem će nastupiti krema domaće
punk rock scene – Pasi, Mašinko,
FNC Diverzant i Debeli Precjed-
nik. Deseti mjesec obilježit će i
festival RockOff koji se, osim 3.
10. (petak), održava svaki četvr-
tak u Malom pogonu, a uključu-
je velik broj domaćih izvođača
poput Silentea, M.O.R.T.-a, Radio
Luksemburga, Kinokluba, Morsa,
Gatuza, Kreše i Kiselih kiša, Mar-
kiza i mnogih drugih. Uz navede-
ne izvođače, Tvornica kulture će u
listopadu ugostiti i Vladu Kresli-
na, Žen te druge. M.P.
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 29
 ROCK&ROLL
PREDSTAVLJAMO
Jedinstvena
figura na
glazbenoj sceni
Zvonimir Varga o svirci
po zatvorima i na
balkonu, pjesmi za udanu
ženu i snimanju albuma
Z
VON I M I R VA RG A J E
po mnogočemu jedin-
stvena figura na hrvat-
skoj kantautorskoj sceni
- glazbi se ozbiljnije posvetio tek
nakon što je prešao tridesetu,
a zatim je u samo četiri godine
objavio šest albuma, skladao za
kazalište te je napisao i zbirku po-
ezije. S gitaristom Robertom Ka-
niszaijem nastupao je i po zatvo-
rima, a nedavno je s njim održao
i koncert na vlastitom balkonu.
“Svirao sam i prije, ali uglav-
nom kod kuće. Tih dana sam na-
pustio tadašnji posao i počeo se
više baviti glazbom. Nisam pla-
nirao napraviti album, išao sam
u studio snimiti samo jednu pje-
smu. Na kraju smo snimili 10-15
stvari, poslije čega je ubrzo ule-
tjela i prva svirka. Sve to mi se či-
nilo kao dobra prilika da objavim
album, izabrao sam najbolje pje-
sme i tako je krenulo.”
Poput većine suvremenika,
Zvone albume izdaje preko Band-
campa, s iznimkom skladbe “Zora
Bjelousov” koja se našla i na Tra-
govima, kompilaciji Croatia Re-
cordsa.
30 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
“Prije sam mislio kako je potvr-
da diskografa dokaz vrijednosti.
Ponudio sam se Croatia Record-
su, ali oni nisu bili zainteresirani
da objave cijeli album, nego samo
pjesmu. Nakon toga sam prestao
tražiti izdavača, i dalje sve radim
sam, što možda i nije najbolji put,
ali drugi nemam.”
Ta pjesma posvećena je stvar-
noj ženi i zvuči kao da je njome
pokušava zavesti. To ne bi bilo
ništa neobično da dotična dama
nije udana.
“Ona je bila oduševljena, a ko-
liko sam vidio na Facebooku, i
njezin suprug. Nisam
imao skrivenih plano-
“Nezadovoljan
va, samo sam napisao
sam jer mislim
pjesmu. O. K., možda
je bilo nekih planova
da moja glazba
u glavi, ali ne i u real- nije doprla do
nosti.” publike.”
Zahvaljujući Vargi,
dobili smo “insajderski” uvid u
scenu okupljenu oko kompilacija
Bistro na rubu šume.
“Priča je počela druženjem
nekolicine glazbenika i Zvonka
Obajdin došla je na ideju kako
bi bilo dobro pronaći način na
koji bi se sva ta glazba objedini-
la. Mislim da su te kompilacije
mnoge ljude pokrenule da uopće
počnu svirati, što je i najvažni-
je. Imali smo dosta zajedničkih
koncerata, otvorilo se više mo-
ROMANTIK
Zvonimir
Varga
gućnosti za svirke i stvari se po-
lako pokreću.”
Zanimalo nas je i kako je došlo
do nastupa spomenutih na po-
četku teksta. “Kaniszai je pred-
ložio da odemo svirati u zatvore.
Javili smo se upravi i dogovori-
li koncerte. U Remetincu se osje-
tio neki poseban naboj, zatvoreni-
ci su sjajno reagirali i zvali nas na
bis, a u Lepoglavi smo nastupili u
crkvi, što je također bilo zanimlji-
vo iskustvo. Poslije toga sam pla-
nirao svirati po moru i vježbao
sam na balkonu. Onda mi je sinu-
lo da bih tu mogao održati i kon-
cert. Odlučili smo od-
svirati kratki set, ali je
padala kiša pa se nije
okupilo previše ljudi.
Usprkos tome, bilo je
to nešto što se pamti –
susjedi su prijetili po-
licijom ako ne preki-
nemo u dogovoreno vrijeme, a
poslije su mi javili da je svirka bila
grozna i da se ostavim glazbe.”
Priznao nam je i da nije zado-
voljan pozicijom na sceni. “Neza-
dovoljan sam jer smatram kako
moja glazba nije doprla do pu-
blike. Možda bi bilo drugačije
da sam slušao savjete tipa ‘snimi
singl pa pričekaj šest mjeseci’, a
ne radio po dva albuma u godinu
dana. Ne znam ni sam.” 
 VEDRAN HARČA
FESTIVAL
PARTY ZA
KRAJ SEZONE
Četvrti Slurp! održat će
se 27. rujna u tvrđavi
Punta Christo s
domaćim DJ-ima
Otkako je hrvatska obala po-
stala svojevrsni internacionalni
plesni podij i domaćin brojnim
glazbenim festivalima, rujan je
sinonim za završnu etapu festi-
valske sezone i summer closing
zabave, povratak u gradove i
pripreme za jesensko-zimske
klupske avanture.
Od 2010. na štinjanskoj tvr-
đavi Punta Christo pored Pule
održava se od lipnja do rujna
nekoliko festivala i manjih do-
gađanja u dijelu tvrđave gdje
je uređen Seasplash Summer
Club, multifunkcionalan vanjski
i unutarnji klupski prostor. Od
festivala u tvrđavi Punta Chri-
sto i ovog su ljeta bili najznačaj-
niji Outlook i Dimensions koji su
se, nakon koncerata otvorenja u
pulskoj Areni, spojili u dva tjed-
na neprekidnog glazbenog pro-
grama, s brojnim izvođačima i
posjetiteljima iz cijelog svijeta.
Kraj srpnja obilježio je 12. Sea-
splash, najdugovječniji doma-
ći festival, a održana su i nova
izdanja festivala trance glazbe
Future Nature i Life Celebrati-
on. Tijekom četiri mjeseca se-
FOTO: MARKO ŠOLIĆ/CROATIA RECORDS; ANTHONY MORTARELLI
zone na tvrđavi i ovog se ljeta
“protegao” Slurp! koji je zadr-
žao formu ljetnog clubbinga iz
2013., podijelivši se na četiri za-
sebna događanja. Ta specifična
forma omogućila je da rujanski
Slurp! postane party zatvara-
nja sezone pa će se s njim, za-
koračivši u jesen, u subotu, 27.
rujna, završiti još jedno ljeto u
tvrđavi Punta Christo. Za glaz-
bu će biti zadužene domaće
snage - kolektiv rezident DJ-a s
tvrđave i to na dvije pozornice:
Seasplash showcase u Summer
Clubu i Slurp! u Grotlu.  M.P.
Slurp!
 Teatralni povratak
Britanska pjevačica i
producentica nakon 35
godina pauze opet na
turneji
H
ARIZMATIČNA BRI-
tanska pop diva i pro-
ducentica Kate Bush
vratila se 26. avgusta
na koncertnu pozornicu nakon 35
godina uz ovacije publike u lon-
donskoj dvorani Hammersmith
Apollo. Osim muzičkog dela,
bitan deo koncerta bio je i onaj vi-
zuelni, od kostimografije do spe-
cijalnih efekata.
Zbog medijskog fokusa na nju
poslednjih dana avgusta, teško
ste mogli zamisliti bilo kog mu-
zičkog novinara da sluša bilo
šta drugo. Koncert je trajao tri
sata, a održan je na istom mestu
na kojem je, tada s 20 godina,
Kate imala zadnji nastup uživo
1979. godine kada je bila na li-
stama najprodavanijih s “Wuthe-
ring Heights”. Bio je to prvi od
njena 22 koncerta u nizu pod
nazivom “Before the Dawn” koji
će se održavati sve do oktobra u
Hammersmith Apollu. Kada je
početkom godine najavila svoj
povratak na scenu, izazvala je
ogromno interesovanje njenih fa-
nova pa su ulaznice za sve koncer-
te rasprodate za samo 15 minuta.
Trosatnim koncertom koji je
podeljen u tri seta, uvodni, zatim
“Ninth Wave” i “Sky of Honey”,
Kate Bush osvežila je B-stranu
njenog kultnog albuma Houn-
ds of Love (1985.) i prikazala je
u potpuno drugom svetlu, kao
ostvarenu scensku produkciju, uz
pozorišni set, kostimografijom,
specijalnim efektima i rasvetom.
FOTO: KATEBUSH.COM; GAVIN BUSH, GULIVER/REX
Isti tretman dat je i B-strani nje-
nog albuma Aerial (2005.). Među
muzičarima i poznatim ličnosti-
ma u publici bio je David Gilmour,
koji je i otkrio Kate Bush kasnih
70-ih, a o tome koliki značaj ima
ovaj koncert govori i podatak da
je dvorana bila ispunjena pozna-
tim imenima kao što su Björk,
Holly Johnson, Lily Allen i Marc
Almond. U jednom trenutku in-
KATE BUSH
ternetom je prozujala glasina da
su tu i Madonna i David Bowie.
Nastup je počeo kada je njen
dolazak najavljen snimkom man-
tre poznate kao The Gayatri:
“O Thou Who givest sustenan-
ce to the universe/From Whom
all things proceed/To Whom all
things return/Unveil to us the
face of the true Spiritual Sun/
Hidden by a disc of golden Light/
That we may know the Truth/And
do our whole duty/As we journey
to Thy sacred feet.”
Na pozornici se pojavila boso-
noga u crnoj du-
gačkoj jakni s per-
jem, uz pratnju
snopa raznoboj-
nog svetla s njenim
prepoznatljiv im
“vanvremenskim”
vokalom kome go-
dine nisu ostavi-
le traga, osim što
je sada za nijan-
su dublji i mekši.
Pevačica se i dalje
odlično drži, ali
nije izvodila plesne akrobacije po
kojima je bila poznata. Koncert
je otvorila pesmom “Lilly” s albu-
ma Red Shoes iz 1993. godine, a
uz bend sastavljen od sedam mu-
zičara i pet pratećih vokala, Kate
Bush je svojim nastupom izazva-
la oduševljenje publike.
U prvom delu dominirale su
starije pesme, uključujući i hi-
tove “Hounds of Love”, “Joanni”,
“Running Up That Hill” i “King
of the Mountain”, vrhunac koji je
praćen nizom blistavih topovskih
eksplozija i zaglušujućim aplau-
zom, a u drugom delu koncerta
pesme s albuma Aerial iz 2005.
Izostavila je kompletan opus s
prva četiri albuma, tako da publi-
ka nije čula klasike i njene najve-
će hitove “Wuthering Heights” ili
“Babooshku”, ali nikome to izgle-
da nije ni smetalo. Od tog trenut-
ka startovao je set “The Ninth
Wave” izvođenjem pesama s B-
strane albuma Hounds of Love, i
to počevši s video klipom u kome
čovek s teleskopom izveštava o
potapanju broda Celtic Deep.
Pevala je pesmu za pesmom bez
ikakvog uvoda i fanfara; samo
jednom je napravila kratku pauzu
da zahvali svom 16-godišnjem
sinu Bertieju, jednom od pet pra-
tećih pevača i igrača, što joj je
ulio samopouzdanje da se vrati
na scenu. Zanimljivo je da je izu-
zetno povučena Kate Bush to-
liko krila Bertiejevo rođenje da
niko izvan njenog najužeg kruga
ljudi nije znao da je postala majka
skoro pet godina. A sada deli sve-
tlost reflektora i pozornicu s njim.
Publika je svaku pesmu ispratila
ovacijama na nogama i odušev-
ljeno je vrištala na nagoveštaj bilo
kakvog plesnog pokreta pevačice.
Osim klasičnog koncerta, Kate
Bush je publici ponudila i dve vi-
zuelno zadivljujuće interpretacije
svojih konceptualnih radova gde
je njena sklonost ka neobičnom i
teatralnom došla do punog izra-
žaja: more od plave svile, marš ri-
bljih skeleta, ogromni helikopter
koji je obasjavao publiku, topovi
s konfetama, stihovi ispisani na
zlatnim karticama koji padaju s
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
KONCEPTUALNA KATE
Osim klasičnog koncerta, Kate je
publici ponudila i dvije interpretacije
svojih konceptualnih radova
plafona... Bio je to spektakl kakav
London odavno nije video, a kri-
tičari koji su pratili koncert rekli
su da je nastup bio zapanjujući,
nesumnjivo najambiciozniji i naj-
dirljiviji primer pozorišnog popa
ikad viđen na britanskoj sceni.
Kate Bush je zamolila publi-
ku da ne snima koncert mobil-
nim telefonima i tabletima, što
je obezbeđenje pomno kontro-
lisalo, ali na internetu su ipak
procureli snimci koje su postavili
verni fanovi. Tročasovni koncert
je završen s “Cloudbusting” s al-
buma Hounds of Love, posle čega
su opet usledile stojeće ovacije.
“Hvala vam svima na tako toplom
i pozitivnom odgovoru”, poručila
je Kate Bush ozbiljno podceniv-
ši euforiju koju je izazvala među
najvernijim fanovima.
Povodom serije koncerata koju
je započela Kate Bush, a koji obe-
ležavaju povratak na scenu posle
35 godina pauze, BBC je prikazao
dokumentarac “The Kate Bush
Story: Running Up That Hill”.
Film prati njenu karijeru od sin-
gla “Wuthering Heights” do albu-
ma 50 Words for Snow iz 2011. O
Kate Bush u filmu govore St. Vin-
cent, Big Boi, Bat for Lashes, John
Lydon, Elton John, Peter Gabriel,
David Gilmour, Tricky, Neil Gai-
man i Stephen Fry. MICHEL PETKOVIĆ
31
 ROCK&ROLL
ELECTRONIC BEATS

Erlend Øye dolazi u Zagreb Engleski pjevač i kompozitor

Glazbeni festival održat
Patrick Wolf u svojoj glazbi ekspe-
će se u Laubi

Č
ET V RTI T EL EKOM
Electronic Beats Festi-
val Zagreb održat će se
8. studenog u galeriji
Lauba. Ovogodišnji line up pred-
vodi Erlend Øye, jedan od najzna-
čajnijih suvremenih alternativnih
rock umjetnika koji prvi put na-
stupa u Zagrebu. Domaćoj će se
publici premijerno predstaviti i
engleski pjevač i kompozitor Pa-
trick Wolf, perspektivni filipin-
ski producent Eyedress te danski
DJ i producentski kolektiv Den
Sorte Skole.
Erlend Øye je norveški muzičar,
kompozitor, pjevač i producent,
najpoznatiji kao dio slavnog dua
Kings of Convenience te kao ini-
cijator i voditelj glazbenog projek-
ta The Whitest Boy Alive. Godine
2012. Øye se iz norveškog Bergena
preselio u Siracusu na Siciliju, gdje
je pod utjecajem talijanske glaz-
be 1960-ih i 1970-ih snimio solo
album Legao (uz podršku islan-
dske reggae grupe Hjalmar) koji
će biti objavljen u rujnu i jedno je
od najiščekivanijih izdanja godine.
rimentira s upotrebom različitih
instrumenata, kombinirajući ih s
elektroničkom glazbom. Poznat je
po romantičnom folku, a žanrovi
koje kombinira uključuju indietro-
niku, folktroniku, alternativni
rock i barokni pop. Wolf
je proteklih godina su-
rađivao s nizom glaz-
benika kao što su Ar-
cade Fire, Chicks on
Speed, Nan Goldin,
Florence Welch, Ma-
rianne Faithfull, Tilda
Swinton i Patti Smith.
Iza imena Eyedress krije
se 23-godišnji filipinski produ-
cent i redatelj Idris Vicuña kojeg je
uredništvo časopisa NME uvrstilo
među najperspektivnije nove izvo-
đače u 2014. Njegov zvuk sadrža-
va niz različitih stilova, od pulsira-
juće plesne elektronike do zvučnih
drhtaja ispunjenih jezom, a kori-
štenje bas jeke i buke slomljenog
Nintenda njegovu glazbu uspo-
ređuju s bendovima The Knife i
Warpaint te soundtrackom filma
Vožnja.
Den Sorte Skole je danski DJ
i producentski kolektiv koji sem-
Uz Øyea, na festivalu nastupaju i danski DJ
Den Sorte Skole te Patrick Wolf (u krugu)
plirajući glazbe-
ne fragmente sa
starih vinila razli-
čitih žanrova - od
folka, psihodeličnog
rocka, rane elektronske
glazbe, reggaea, klasične glazbe i
terenskih snimaka - vode slušate-
lja na jedinstveno putovanje kroz
povijest glazbe i šire.
Electronic Beats je međunarod-
ni glazbeni program Telekoma koji
već 14 godina producira niz glaz-
benih projekata; taj serijal glaz-
benih događanja prepoznatljiv po
sinergiji najkvalitetnije moderne
elektronske i druge glazbe, futu-
rističkog light/video dizajna, ja-
snog i moćnog zvuka te aktualnih
tehnoloških trendova ovoga puta
ZANIMLJIV LINE UP
svoje zagrebačko izdanje postav-
lja u popularno središte suvreme-
ne umjetnosti – galeriju Lauba:
Kuću za ljude i umjetnost. Izmje-
štanje festivala u galerijski prostor
daje događaju dodatnu dimen-
ziju te tvori neobičan umjetnički
koncept u skladu sa suvremenim
stremljenjima spajanja različitih
vidova umjetnosti te širenja i obo-
gaćivanja funkcionalnosti muzej-
skih prostora.
Cijena ulaznica u pretproda-
ji iznosi 100 kuna, na ulazu 130
kuna. Ulaznice se mogu kupiti na
electronicbeats.net, u T-Centrima
(Iblerov trg 7 & Trg Petra Prerado-
vića 3), Dirty Old Shopu (Tratinska
18 te online) i Rockmarku (Berisla-
vićeva 13) u Zagrebu.  E.R.

NA TURNEJI
Reginald D. Hunter u sklopu turneje
u listopadu nastupa u Lisinskom
JESTE LI SPREMNI DOBRO SE NASMIJATI?
Britanski stand-up komičar Reginald D. Hunter pripremio je dvosatni show
Reginald D. Hunter je briljantan stand-up komičar koji
ove jeseni stiže u KD Vatroslava Lisinskog u sklopu tur-
neje “Reginald D. Hunter in Europe - A Nigga Runs
Though It”. Nakon nastupa u Amsterdamu, Madridu,
Berlinu i drugim svjetskim metropolama, gostovat će
i u Zagrebu, u četvrtak, 2. listopada. Gotovo dvosat-
na predstava na engleskom jeziku pršti od tema poput
seksa, ljubavnih veza, međunarodne politike i kulturo-
loških varijacija s obje strane “bare”. Životno iskustvo
dječaka iz provincije s američkog juga te oštar kontrast
sa sadašnjim životom odraslog crnog muškarca u Bri-
taniji utjecali su na njegov humor. Hunter je vrlo iskren,
ali i kontroverzan te izuzetno zabavan.
U 15 godina komičarske karijere Hunter je postao
jedno od najupečatljivijih komičarskih imena u Velikoj
Britaniji, gdje je redovan gost tamošnjih najpoznatijih
komičarskih TV emisija kao što su Have I Got News For
You (BBC), Live at the Apollo (BBC 1), It’s Only A The-
ory (BBC 4) i 8 Out of 10 Cats (Channel 4).
FOTO: KRISTOFFER JUEL POULSEN; TELEKOM ELECTRONIC BEATS FESTIVAL; PRESS AQUARIUS RECORDS
Nastup Reginalda D. Huntera organizirali su KD Va-
troslava Lisinskog i program London Calling Comedy u
suradnji s Mick Perrin Worldwideom i Mandy Ward Ar-
tist Managementom koji su jesen u Lisinskom odluči-
li započeti s novom dozom vrhunskog humora na en-
gleskom jeziku.
Od ožujka 2013. u KD Vatroslava Lisinskog gostova-
le su neke od najvećih britanskih stand-up zvijezda. Ra-
sprodani nastupi Eddieja Izzarda i Dylana Morana te fe-
stival “London Calling Comedy Fair - Lisinski se smije”
kao vikend posvećen smijehu neki su od programa u
kojima su Zagrepčani već uživali. Organizacija tih nastu-
pa realizirana je u suradnji s programom London Calling
Comedy koji je osmislio novinar Nino Bantić. Nekadaš-
nji član Zločeste djece Radija 101, kao dobar poznavatelj
londonske komičarske scene, odlučio je povezati Lon-
don, grad u kojem živi, i Zagreb, grad u kojem je odra-
stao te promovirati humor “skrojen” po svjetskim stan-
dardima. Jeste li spremni dobro se nasmijati?  M.P.

32 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 M.O.R.T.
Radna jesen
žestokih Sinjana
Bend predstavlja Odjel
za žešće s kojeg stiže i
aktualni singl “Nina”
M
.O.R.T., SJAJAN PSI-
hodelični rock blues
bend poznat po že-
s t okom z v u k u i
fantastičnim koncertima, obja-
vio je novi studijski album Odjel
za žešće s 14 pjesama. Dosad su
objavili tri singla, “Tango”, “Pas”
i “Meni se skače”, a u
rujnu objavljuju i novi
singl “Nina” s kojim
se predstavljaju na
RockOffu, festivalu
novog zvuka. “Čast
nam je što smo među
nekoliko stotina ben-
dova izabrani da na-
stupimo s odličnim NOVI ALBUM
imenima nove rock Objavljen je u srpnju i
scene u Hrvatskoj”, ima 14 pjesama
rekli su u M.O.R.T.-u.
M.O.R.T. posto-
ji dvije godine, Kikos (bas), John
(vokal) i Zvrk (gitara) poznaju se
već godinama, a Mile na bubnjevi-
ma je zaokružio cijelu priču. Bend
je objavio i demo album Vrhunsko
dno za etiketu Slušaj najglasnije!,
održao je brojne nastupe na regio-
nalnim glazbenim festivalima, bio
FOTO: NADA MALEŠ
je u finalu SRF-a i HR demo kluba,
a pobijedili su na Demofestu u
Banja Luci. Bend se široj javnosti
predstavio prošle godine na Jelen
Demofestu na kojem su osvojili
prvo mjesto, a ove godine su ondje
promovirali novi album te zasvira-
li pred nekoliko tisuća ljudi. Dečki
su ovog ljeta imali dosta posla i
održali su brojne koncerte. Nastu-
pali su na Tam Tam festivalu, fe-
stivalu Vlajternativa, Riverfestu
u Perušiću, na Kaštelanskim rock
večerima, na Kupres Playu i mno-
gim drugima. Trenutno priprema-
ju promociju albuma u većim gra-
dovima Hrvatske. Album Odjel
za žešće snimljen je u
prosincu 2013. u MC
Studiju Pavarotti u
Mostaru, a objavljen
je za Croatia Recor-
ds u srpnju ove godi-
ne i popraćen singlom
‘’Meni se skače’’. Kri-
tika ga je pohvalila,
a publika je bila odu-
ševljena na brojnim
koncertima tijekom
ljeta. Velikom zani-
manju za bend svje-
doči i porast broja Facebook fa-
nova i broj pogleda na YouTubeu.
Album je dosad dobio samo naj-
više ocjene domaćih kritičara, a
mnogi su ih proglasili novim na-
dama hrvatskog rocka i uvrsti-
li album među najbolje hrvatske
rock albume. Daroviti Sinjani sva-
kako imaju budućnosti na hrvat-
skoj sceni, a kakvi su uživo sa-
znajte ove jeseni na koncertima u
Hrvatskoj.  M.P.
 ROCK&ROLL
PROFIL
Interpol: povratak
sumornih kraljeva
Ključan njujorški bend
2000-ih preživio je
krizu i vraća se slavi
doom rocka
‘N
E MOGU PRESTATI
pušiti, jebemu”, go-
vori Paul Banks dok
pali cigarete Camel
Blue. Nekoliko tjedana prije
objavljivanja Interpolovog prvog
albuma u 4 godine, El Pintor, pje-
vač se druži s gitaristom Danie-
lom Kesslerom na krovu studi-
ja Electric Lady u New Yorku. Za
razliku od svog uglađenog kolege
iz benda, Banks izgleda kao da je
upravo došao iz teretane – majica,
traperice, naopako okrenuta bej-
zbolska kapa – kasnije smo sazna-
li da je upravo od tamo i došao:
boksao je s trenerom s kojim se
sastaje četiri puta tjedno; aktiv-
nost kojom se počeo baviti jer je
bolja opcija od surfanja. (“To je
nešto što radim samo u središnjoj
Americi”.) Kaže da u oba sporta
“tijelo postaje ovisno o toj ekstre-
mnoj aktivnosti. To je droga. Jebi
ga, među glazbenicima je popu-
34 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
Fogarino, Banks i Kessler (slijeva)
larno sve što ti napuni mozak en-
dorfinima”.
Interpolov debitantski album
iz 2002., Turn on the Bright Li-
ghts, stavio ih je u poziciju mrač-
nog, seksi post punka i nasuprot
kolegama iz njujorških bendova
poput Strokesa i Yeah Yeah Yeah-
sa – koji nisu baš tipovi koje mo-
žete zamisliti da jašu po
valovima ili da idu u te-
retanu. Banks povlači “Carlos je
dugi dim i izdiše, na- odbacivao
izgled svjestan ironije. samu
“Kad govorim o svojim pomisao
hobijima, imam osje- rock
ćaj kao da gubim dio benda”.
sebe”, kaže. Fogarino
Nakon što su 2010. o bivšem
godine snimili svoj za- Interpolovom
dnji album, Interpol, basistu
(desno)
bend je doživio velike
promjene: osnivač ba-
sist/klavijaturist/suau-
tor Carlos Dangler, čija
je ćudljiva narav bila
ključan dio slike i zvuka benda,
napustio ih je prije nego što su
uopće završili album. (Osim malo
rada na soundtrackovima, Dan-
gler se nije previše pojavljivao u
OPET U CRNOM
javnosti otkako je napustio bend.)
“Nitko nije bio iznenađen kad je
Carlos otišao”, kaže Banks. “Bra-
kovi se raspadaju, znate? Nevje-
rojatno je da smo snimili više od
dva albuma”.
Banks nije ostao u kontaktu s
Danglerom, ali kaže da između
njih nema zle krvi. Dugogodišnji
Interpolov bubnjar Sam Fogari-
no manje je diplomatičan. “Car-
los je znao biti vrlo narcisoidan”,
rekao je Fogarino preko telefo-
na nekoliko dana kasnije. “Do te
mjere da je odbijao svaku pomi-
sao o rock bendu. Samo odjed-
nom više nije imao nimalo pošto-
vanja prema nečemu što smo mi
i dalje voljeli. Teško je bilo prije-
ći preko toga”.
Dečki iz Interpola nikad nisu
pomišljali da mu nađu trajnu za-
mjenu. “Mi smo prilično specifi-
čan bend”, kaže Banks. “Ne za-
vidim nikome tko nam se želi
pridružiti”. (Kessler mi se smješ-
ka: “Ni ja ti sad, dok radiš ovaj in-
tervju, ne zavidim”.)
Umjesto toga, nekoliko su godi-
na izbjegavali odgovoriti na pitanje
o planovima za budućnost, nepre-
stano nastupajući s raznim privre-
menim basistima. Banks je snimio
svoj drugi samostalni album i na-
pravio mixtape hip hop beatova,
odvažno naslovljenim Everybody
on My Dick Like They Supposed to
Be, prema omiljenom citatu Ricka
Rossa. “Kad sam prvi put vidio tu
rečenicu, rekao sam: ‘To je najbo-
lja stvar koju sam ikad pročitao
da je netko izjavio’ ”, prisjeća se.
“Kako je to Bog odredio, svi su sad
na mom kurcu!”
U kolovozu 2012., Banks, Ke-
ssler i Fogarino susreli su se u nju-
jorškoj prostoriji za probe kako
bi, prvi put ikad, pokušali napi-
sati pjesme kao trio. (Fogarino,
koji se 2006. preselio u Georgi-
ju, unajmio je prostorije preko
Airbnba.) “Bilo je to kao novi po-
četak”, kaže Banks. “Carlos je bio
vrlo učinkovit glazbenik i navi-
knuo sam se na to”.
Već na početku snimanja, na-
išli su na rješenje koje ih je vodi-
lo do završetka albuma El Pintor:
Banks je počeo svirati bas dioni-
ce na koje se nadovezivao ostatak
benda. “Odmah je pokazao da je
jebeno dobar basist”, kaže Kessler.
Banks dodaje: “Bilo je kao:
‘Vau, jebote, sad imamo novi kre-
ativni DNA i ta je molekula odr-
živa’. Sad smo nove zvijeri i na-
predujemo”.
Ta ga misao dovodi do digresije
o Hibridu, znanstveno-fantastič-
nom filmu iz 2009. s Adrienom
Brodyjem: “Jesi gledao? Film je
FOTO: DREW REYNOLDS; GULIVER/REX
lud, čovječe – naprave vanzemalj-
ca koji onda sve uništi. Oprosti –
spojler. Ali s tim bih usporedio
ovaj album”.
Kessler se smije i odmahuje gla-
vom. “Ako to ne pomogne proda-
ji”, kaže gitarist, “ne znam što će”.
 SIMON VOZICK-LEVINSON

U FOKUSU
Old school
rap je još živ
Chuk D dao pljusku
komercijalizaciji hip
hopa s novim singlom
O
VOG JE LJETA
Chuck D-jev profil na
Twitteru doslovce za-
gušen postovima pot-
pore i čestitkama na najnovijem
djelu kojim, nakon gotovo tri de-
setljeća od osnivanja matičnog
Public Enemyja, potvrđuje svoju
stvaralačku kondiciju i dokazu-
je kako je old school rap još uvi-
jek poprilično udaljen od izgo-
varanja svoje zadnje na svjetskoj
hip hop sceni. Pridodajmo tome
još dvije - onu funka i soula -
jer je singl “Give We The Pride”
koji je među globalnom publi-
kom izazvao oduševljenje, na-
stao u suradnji s legendom žan-
rova, zvijezdom soula i gospela iz
druge polovine dvadesetog stolje-
ća Mavis Staples, solisticom svog
obiteljskog benda Staple Singers.
Stvar se nalazi na službenom iz-
danju sajta Rap Central Stati-
on kao dio Chuckova najnovijeg
mp3 albuma The Black In Man, a
objavljena je i na istom labelu kao
EP singl, s još ne-
koliko mikseva i
dvije verzije još
jednog broja s
albuma Get It
Right Or Be
Gone.
Chuck D
FOTO: GULIVER/REX
ELECTRONIC BEATS
FESTIVAL
“Give We The Pride” se izrav-
no može iščitati kao relevantna
pljuska komercijalizaciji hip hopa
koja je od druge polovine devede-
setih dosegla groteskne razmjere.
Sve čega su se očevi žanra ponaj-
više pribojavali u zreloj fazi glo-
balno ojačalog hip hopa, štovi-
še što su najviše prezirali, uzelo
je primat nad osobama i metoda-
ma koje su cijelom pokretu udah-
nule vitalnu snagu, moć i zna-
čaj. Commercial dance niggers i
commercial lies suckers termini
su koje su kovali najveći od naj-
većih, producenti i izvođači koji
su rijetko i teško odolijevali zovu
novca i uspjeha.
Tako je svoju antitezu i pre-
okret u vlastito mračno naličje 08.11.2014
među prvima ugledao sam Dr.
Dre i sva sila uspjehom povam- ZAGREB LAUBA
ERLEND ØYE
pirenih ikona s istočne obale,
predvođena Busta Rhymesom
kojemu je sam Chuck D udijelio
umjetničko krštenje i nick, iako
PATRICK WOLF
se često sami nisu dali umjetnički
kompromitirati, nego su tu čast
i zadovoljstvo prepustili drugi-
ma, tek kako bi svoje posredova-
nje i brend naplatili kroz branše
medija, mode ili suvremene teh-
nologije. EYEDRESS
Chuck D je međutim ostao čvr-
sto underground, sam je nekoliko
puta izrekao tvrdnju kako umjet-
DEN SORTE SKOLE
nički rad ne smije imati veze s FEAT. DARK MATTERS
prodajom, a u svoju je glazbu i na
najnovijem albumu duboko utkao
jasno izrečen stav, što je čitko i
vidljivo ponajbolje upravo na su-
ELECTRONICBEATS.NET
radnji “Give We The Pride”.
Čini se kako je nanovo ojača- CIJENA ULAZNICE U PRETPRODAJI 100 KN NA ULAZU 130 KN
la Enemyjeva lirička udarna igla PRETPRODAJA ULAZNICA T- CENTRI (IBLEROV TRG 7 /
u prijateljskom titanskom clashu TRG PETRA PRERADOVIĆA 3), DIRTY OLD SHOP (TRATINSKA 18),
s damom čije su vokalne dionice i ROCKMARK (BERISLAVIĆEVA 13), ELECTRONICBEATS.NET
instrumentale njezina benda toli-
ko oduševljeno semplirali u zlat-
nom dobu hip hopa na prijela-
zu zadnjih dviju dekada prošlog
stoljeća te odlučila ovim singlom
ponovno postaviti stvari na svoje
mjesto.  NIKOLA ČELAN
 ROCK&ROLL
B-Boying kao stil života
Razgovor s Luxom de
Luxom, jednim od naših
najboljih B-Boyeva
N
A JBOL JI B -BOY EV I
istočne Europe rasple-
sali su f loor dvorane
gimnastičkog kluba
Hrvatski sokol u Zagrebu sredi-
nom rujna, a među njima i naš
Luka Anaković, poznatiji kao Lux
de Lux. Inače riječ je o najvećem
svjetskom one-on-one B-Boying
natjecanju, Red Bull BC One, a
više od 1500 breakera na više od
90 cyphera diljem svijeta poku-
šava izboriti svoje mjesto na jed-
nom od predstojećih finala, čiji će
pobjednici dobiti poziv za svjetski
Red Bull BC One finale u Parizu.
Na zagrebačkom natjecanju po-
bijedio je “čovjek od gume” Rus
Cheerito a naš Lux de Lux još je
jednom potvrdio status jednog od
Luka
Anaković
aka Lux
de Lux
najboljih domaćih B-Boyeva a o
plesu je pričao i za Rolling Stone.
Ka ko s te s e p o če li b avi t i
breakdanceom/B-Boyingom?
Je li ljubav proizašla iz hip hop
muzike?
Počeo sam kao klinac, sa šest
godina. Gledao sam stare filmove
“Beat Street” i “Breakin’” s tatom.
36 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
RED BULL BC ONE
I tako je sve počelo. Odfurao me
je na trening da vidim i probam. I
tako sam ostao u tome i dan-da-
nas. Naravno da se ljubav prema
hip hop muzici razvila nakon go-
dina slušanja, ali naravno i prema
drugim žanrovima poput funka i
housea.
Koliko sati na dan vježbate? Kako
se pripremate za ovo veliko na-
tjecanje?
Treniram pet puta tjedno, vjež-
bam dva sata na dan a nekad i
malo više. Najviše radim na kon-
diciji jer mi je ona najpotrebni-
ja. Trčim, radim vježbe za snagu
i, naravno, treniram u dvorani.
Smišljam nove pokrete i spajam
ih sa starima. Pokušavam uvjež-
bati da mi pokreti budu estet-
ski lijepi i čisti i da izgleda laga-
no i brzo.
Koja odricanja su potrebna da se
postane jedan od najboljih svjet-
skih breakdancera?
Stvari kojih se treba odreći da
bi postao jedan od najboljih su
kao u svakom sportu: nema al-
kohola, nema droge, treba uložiti
puno znoja i rada, u početku sve
moraš sam financirati, uključu-
jući i putovanja.
Kako izgleda kad ste na stageu
i krenete? Nose li vas emocije ili
strogo glazba?
Kad dođem na stage, poku-
šavam se koncentrirati samo na
sebe, što ću raditi u battleu i kako
odgovoriti na protivnikov izlaz.
Prije nego što počne battle, ner-
vozan sam, ali kada DJ pusti pje-
smu, sve to nestaje i samo se pre-
puštam pjesmi.
Razlikuje li se stil plesača iz naše
regije i recimo Amerikanaca?
Svaki plesač ima svoj stil. Ame-
rikanci se ne razlikuju previše od
nas, samo što je to kod njih malo
popularnije nego kod nas. Tako
da imaju više mogućnosti nego mi.
Što vama zapravo znači bre-
akdance? Do koliko godina se
uopće može plesati taj dosta za-
htjevan stil?
B-Boying je za mene način ži-
vota. Break mi je mnogo pomo-
gao jer dosta putujem, upoznajem
nove ljude i razmjenjujem isku-
stva. Maknuo me od loših stva-
ri jer sam mu se posvetio. On se
može plesati dok se
vaše tijelo osjeća spo-
sobnim za to. Nema
ograničenja. Ima ple-
sača koji plešu i s 40
godina.
Poželite li ponekad
da samo počnete
plesati, onako spon-
tano, na trgu, auto-
busnoj stanici ili u
klubu? Kako ljudi re-
agiraju?
Pa bilo je slučajeva
da sam počeo plesati
spontano na trgu, u
klubu ili negdje vani.
Kad čujem dobru
pjesmu, nije važno
gdje sam, tijelo se
kreće samo od sebe.
Kad vas ljudi vide,
najčešće vas gledaju
s čuđenjem i nastavljaju hodati i
gledati svoja posla, a neki zain-
teresirano stanu, gledaju i zaplje-
šću. Ima i ljudi koji komentiraju
kako se bez veze valjamo po podu
i brišemo prašinu.
U B-Boyingu je uvijek nepisano
“pravilo” da stariji dečki poduča-
vaju mlađe i tako prenose vješti-
nu. Podučavate li vi koga?
Nema zapravo pravila da stariji
podučavaju mlađe, zna biti i obr-
nuto. Iskusniji uče druge. S obzi-
rom na to da imam trenera koji
me usmjerava i koji je uz mene već
15 godina, tako i ja imam grupu
djece koju podučavam i usmjera-
vam. Trener sam tek jednu godi-
nu i imam ih još mnogo čemu po-
dučiti, a i oni mene.
Koliko je bitan odjevni stil u bre-
akdanceu?
Odjevni stil u breaku je bitan
jer čak zbog odjeće neki pokret
zna ljepše izgledati. Svatko se
oblači na svoj način, kako se osje-
ća ugodno.
Žene vole breakdancere. Kako to
izgleda nakon natjecanja? Dola-
zi li se puno djevojaka upoznati?
Poslije natjecanja prilaze ljudi
kako bi ti čestitali. Neki se žele
slikati s tobom, neki popričati a
neki upoznati. Na svakom natje-
canju upoznajem ljude i stječem
nova prijateljstva.
Treba dosta taktizirati tijekom
natjecanja. Ne smije se pokaza-
ti sve odmah na početku, nešto
treba ostaviti i za finale, a da bi
se došlo do finala, s druge stra-
ne, treba pokazati nešto poseb-
no. Kako vi taktizirate?
Istina. U battleima treba dosta
taktizirati jer treba ipak ostavi-
ti nešto i za finale. Ali taktizira-
nje zna katkad biti dvosjekli mač.
Kada se betlam protiv meni pozna-
tog protivnika, znam otprilike ko-
liko je dobar plesač i onda si neka-
ko raspodijelim što napraviti i što
sačuvati za idući krug. Najgore je
kada dobijem nepoznatog protiv-
nika, onda nemam taktike nego
idem odmah s najtežim stvarima.
Koristite li tuđe “oružje” da od-
govorite na izazov ili više volite
odgovarati u svom stilu?
Više volim odgovarati na tuđe
pokrete u svom stilu. Pokušavam
uzeti jedan ili dva elementa iz nje-
gova izlaza i staviti u svoj i dodati
neke svoje originalne stvari. Često
FOTO: RED BULL PRESS
se zna dogoditi da ne možete na-
praviti elemente koje je protivnik
napravio pa onda pokušavam od-
govoriti sa stvarima sličnim nje-
govima. TAJANA GAŠPARIĆ
 Najbolje od hrvatskog
KONCERTI

gitarističkog rocka
Gatuzo i Zoran Čalić
Band na turneji po Srbiji

A
KO ST E L JU BIT EL J
gitarističkog zvuka
onda svakako mora-
te doći na koncerte
grupa Gatuzo i Zoran Čalić Band.
Bendovi će nastupiti u Beogra-
du (16. 10., Mixer House), Novom
Sadu (17. 10. Quarter) i Zrenjaninu
(18.10., Zeleno Zvono).
Zoran Čalić je poznat kao gita-
rista i kompozitor najboljeg hrvat-
ZA LJUBITELJE GITARISTIČKOG ZVUKA
skog rock benda Majke. Zajedno Gatuzo (lijevo) i Zoran Čalić Band su na zajedničkoj turneji u
sa Goranom Baretom je činio au- sklopu koje sviraju u Beogradu, Novom Sadu i Zrenjaninu.
torski dvojac koji nam je podario
hitove kao što su “Ja sam buduć-
nost”, “Grešnik”, “Mršavi pas”, “A veća tajna hrvatske muzičke scene. čari ističu da se mora doći na nji- i najbolja preporuka za dolazak na
ti još plačeš”, “Krvarim od dosa- Damir Trkulja Šiljo i Goran Marti- hov koncert i osetiti žestinu i ener- njihov koncert je da su ove godine
de”... Sada kao solo izvođač Čalić njak imaju tri albuma, a njihov ak- giju Gatuza. na zagrebačkom INmusic festiva-
ima novi bend, nove pesme ali i tuelni album Gdje idemo (Croatia Zanimljivost je da je gitarista lu održali izvrstan nastup.
stari, dobro poznat zvuk gitare. Records) dobio je sjajne kritike, bio Šiljo proveo dve sezone u Majkama Zato ne propustite ovaj sjajan
Jedno je sigurno, tko voli Majke je nominovan za Porina i jedan je i bio kompozitor njihovog posled- oktobarski tulum sa eksplozivnim
voljet će i novi bend Zorana Čali- od najboljih albuma 2013. godine njeg hita “Teške boje”. Ipak, Gatu- paketom najboljeg hrvatskog gi-
ća. Gatuzo je u Srbiji sigurno naj- u Hrvatskoj. Mnogi muzički kriti- zo ima svoj specifičan glazbeni stil tarističkog rocka. M.P.

TRIBINA UZ AUTORA MIHAILA ŠIŠKINA

Tema razgovora bit će “Pišemo li uvijek
o ljubavi i smrti?”
Naklada Ljevak u suradnji sa zagrebačkim kafićem U
dvorištu na književnoj tribini “Europea u dvorištu”, u
sklopu programu gostovanja europskih autora koji će
trajati do prosinca, 23. rujna u 19 sati predstavit će ru-
skog autora Mihaila Šiškina i njegov roman “Pismovnik”.
Na tribini će uz pisca sudjelovati prevoditelji
i rusisti Irena Lukšić, Igor Buljan i Ivo Alebić,
a moderatorica će biti Ivana Simić Bodrožić.
Tema razgovora bit će “Pišemo li uvijek o lju-
FOTO: PRESS GATUZO; DAMJAN KONČAR
sudjeluje u Boksačkom ustanku u Kini 1900. a Aleksan-
dra je medicinska sestra u Rusiji sredinom 20. stoljeća)
te da se njihova priča zasniva i živi kroz čeznutljivu raz-
mjenu pisama koja prkosi ne samo zakonima prostora,
nego i vremena.
Jedini pisac koji je svojim romanima osvojio sve tri
glavne ruske književne nagrade (uključujući “ruskog
Bookera”), Šiškin je jedna od najuglednijih suvremenih
književnih ličnosti u Rusiji. Guardian je njegov stil na-
zvao “raskošnim i inovativnim”, proglasivši ga najvećim
živućim ruskim romanopiscem. Rođen je u Moskvi 1961.
a 1995. preselio se u Švicarsku. U književnosti se poja-

bavi i smrti?”. vio početkom 90-ih, no njegov spisateljski rad prati i

U tom lirskom romanu s elementima ma-
gičnog realizma dvoje mladih ljubavnika, Vla-
HIT ROMAN dimir i Aleksandra, žive razdvojeni, a ljubav
Šiškinov roman održavaju na životu razmjenjujući strastvena
“Pismovnik” dobio je pisma. No kako se njihova korespondencija
prestižnu književnu nastavlja, postaje jasno da par nije razdvojen
nagradu Velika knjiga samo prostorno, nego i kronološki (Vladimir
snažan politički angažman. Odbijanjem sudjelovanja na
sajmu Book Expo America 2013. kao službeni predstav-
nik Rusije poslao je poruku kako se ne slaže s političkim
prilikama u zemlji iz koje dolazi, referirajući se na pro-
bleme korupcije u vrhu vlasti te da kao Rus ne želi biti
ljudsko lice države čiju politiku smatra pogubnom i po-
nižavajućom za njen veliki narod i kulturu. M.P.

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 37
 ROCK&ROLL
Eksplozija vrtoglavog ritma
Dva su puta nastupali u
Hrvatskoj i čini se da je
ljubav obostrana
N
ATJ E R AT I T I S UĆ E
ljudi u publici da
čučnu i istovremeno
skoče u zrak, jedna od
zvučno najsvježijih grupa na svi-
jetu, portugalska petorka Buraka
Som Sistema, uspješno je ispro-
bala na našoj publici već dvaput.
Od njihova prvog posjeta Hrvat-
skoj prije tri godine do ovoljetnog
skakanja na glavnoj po-
zornici festivala Outlook,
članovi Burake su sazre- BURAKA
LIVE
li i osobno i profesional-
Kalaf i
no, objavivši nedavno svoj
Conductor
najnoviji album Buraka rasturaju na
koji smatraju vrhuncem stageu
svoje glazbe. Eksplozija
zvukova, vrtoglavog ritma
i energije koju stvara spoj
techno beatova s ponajpri-
je afričkom i brazilskom
glazbom, uz naoko banal-
ne tekstove samo su lice
njihove priče na čijem se
naličju skriva jasno osmi-
šljena glazbeno-društvena
ideja koju su nam u inter-
vjuu predstavili João Bar-
bosa (aka Branko) i Kalaf
Ângelo.
Po čemu je vaš novi album
Buraka poseban?
João: Na sceni smo već
osam godina i čini mi se da
je cijela naša glazbena priča jedan
proces. Godine 2006. objavili smo
EP From Buraka to the World i
sve se počelo događati nevjero-
jatno brzo. Nakon samo nekoliko
mjeseci počeli smo nastupati na
velikim festivalima i bili smo pri-
lično zatečeni naglim uspjehom.
Od dva DJ-a i grupe vokalista
stasali smo s vremenom u pravu
grupu i cijeli taj proces, ta evolu-
cija, događali su se javno, pred pu-
blikom. Istovremeno smo razvija-
li i sam “Buraka” zvuk, način na
koji kombiniramo žanrove glaz-
be kojom smo inspirirani iz ra-
zličitih dijelova svijeta, od Ango-
38 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
BURAKA SOM SISTEMA
le, Južne Afrike i Mozambika do
Brazila, i način na koji oni posta-
ju dijelom nas samih. Stekli smo
mnogo jasniju sliku kako želimo
da naš album zvuči, a to smo onda
i ostvarili.
Često navodite važnost odrasta-
nja u lisabonskoj četvrti Amado-
ra za vaš zvuk. Kako vas je Lisa-
bon obilježio?
Kalaf: Lisabon je vrlo kozmo-
politski grad. Ne zaboravimo da
je Portugal nekoć bio koloniza-
torska sila. Sva ta kultura se na-
lazi u Lisabonu, a s obzirom na to
da je grad mali, neprestano nali-
jećete na nju. Tijekom odrastanja
u Amadori naseljenoj imigranti-
ma iz svih bivših portugalskih ko-
lonija, bili smo izloženi tim kul-
turama pa nam je bilo prilično
jednostavno prebaciti to iskustvo
u glazbu.
Kakav je vaš utjecaj na aktual-
nu portugalsku glazbenu scenu?
João: S glazbom koju smo stvo-
rili dali smo klincima poticaj za
bavljenje glazbom. Ako odrasta-
te u Londonu, mnogo je jedno-
stavnije ubaciti se na scenu, vaš
susjed je dubstep DJ i lako se na-
dovežete na njegovu priču. U Por-
tugalu vaši susjedi igraju nogomet
ili prodaju drogu na ulici. Sada
se scena počela razvijati, pojavi-
lo se mnoštvo novih producenata
i DJ-a. Zanimljivo je gledati kako
novi klinci razvijaju ideju koju
smo začeli prije osam godina, ali
s dodavanjem vlastitog rukopisa.
Na dosadašnjim albumima pje-
vali ste na portugalskom, a naj-
noviji singl “In A Minute” na en-
gleskom je jeziku. Je li riječ o
istraživanju ili nužnosti prilagod-
be kako biste na globalnoj sceni
bili razumljiviji?
Kalaf: Volimo istraživati. Elek-
tronička glazba pruža slobodu da
koristite bilo koji jezik. Ne pje-
vamo fado pa se ne moramo dr-
žati nikakvih pravila. Međutim,
još uvijek volimo birati riječi spe-
cifične za portugalski jezik i naš
univerzum, koristimo dosta sl-
enga, čak i izmišljamo nove ri-
ječi, a često ih koristimo, uz slo-
gove i glasove, i kao udaraljkaški
instrument.
João: To je jedan od zaštitnih
znakova našeg zvuka. Ono što
producenti i DJ-i rade sa softve-
rom, mi smo sami napravili, pje-
vajući uživo slogove da zvuče kao
“izreckani”, semplirani u kakvom
programu za produkciju.
Spomenuli ste istraživanje kao
važan faktor vašeg stvaranja. Na
novom albumu naveli ste kudu-
ro, azonto, changa tuki i zouk kao
žanrove kojima ste inspirirani. Na
kojim mjestima istražujete?
João: Danas svatko tko ima
kompjuter može skinuti kakav
softver za glazbenu produkciju
i tu mogu nastati nevjerojatne i
jedinstvene stvari. Kad imaš 14,
15 godina i nisi pod utjecajem
glazbene industrije, nego stvaraš
glazbu na pomalo izoliran
način unutar svoje sredine
- to je ono za čim tragamo,
ti jedinstveni mali stvara-
lački trenuci koji se mogu
naći u svakoj zemlji i glaz-
benoj sredini. Nije nam
bitno otkud dolazi odre-
đena glazba, nego tko je
stvara, tko se kreće po ne-
istraženom.
Ove godine ste objavi-
li novi album, ali i doku-
mentarac “Off The Bea-
ten Track” koji ste snimali
dvije godine, redovito
objavljujete nova izdanja
na svojoj etiketi Enchufa-
da, a pokrenuli ste i lini-
ju odjeće. Što nas dalje
čeka?
João: Linija odjeće koju
smo pokrenuli zove se
“Rest Of The World”. Želi-
mo razvijati glazbenu za-
jednicu ljudi koji imaju isti
pogled na glazbu kao i mi, unu-
tar koje ćemo se skupa razvija-
ti, istraživati i pružiti pluralizam
mišljenja. Vjerujem da vi u Hrvat-
skoj kao i mi u Portugalu imate
sličan osjećaj ostatka svijeta, za
razliku od mladih odraslih pri-
mjerice u SAD-u ili Engleskoj koji
se osjećaju kao da su centar svije-
ta. Želimo naglasiti da je ostatak
svijeta mnogo važniji jer u njemu
živi “ostalih” 6 milijardi ljudi. Na-
FOTO: OUTLOOK PRESS
stojanje da ispred sviju postavi-
mo glazbu i kulturu koja je bitna,
a događa se na drugim mjestima,
naš je san i misija u životu. 
 REA HADŽIOSMANOVIĆ
 ROCK&ROLL

ČIKAŠKA
NADA
Spencer i
Jeff Tweedy
u Wilcovom
potkrovlju

SUSRET

Obiteljska posla
Jeffa Tweedyja
Vođa Wilca dao je studija za snimanje i kluba. “Uvi- vrti daljinski upravljač Appleo- ma snimljene su upravo u ovom
jek želite svirati, posebno kad ste vog TV-a, “kako se ovim uprav- potkrovlju, kao i mnoge Wilcove
svom sinu najbolji ljetni
kod kuće”, kaže Tweedy obučen u lja?” “Daj mi to”, odgovara Spen- stvari prije toga. (Tweedy nije za-
posao u rock glazbi – mornarsko plavu košulju i crne cer, visok i mršav mladić, obučen nemario svoj glavni bend – Wilco
da svira bubnjeve kargo hlače, a njegova je neured- u traperice i svijetlocrvenu košu- krajem ove godine objavljuje kom-
za tatu

D
na brada uokvirena bejzbolskom
kapom. “Problem je u tome što
OK SJEDI NA K AUČU se o toliko toga morate brinuti,
u sjedištu Wilca u sje- da tvoji prijatelji i obitelj dođu na
verozapadnom Chica- koncert, tako da je dio mene za-
gu, Jeff Tweedy uživa dovoljan što smo dobili slobodan
u onome što zove “nekom vrstom dan. Lijepo je uzeti pauzu i od-
snježnog dana” – iako smo usred moriti se”.
ljeta. Zbog obilne kiše otkazan Ili barem pokušati. Iako je
je koncert u njegovom rodnom okružen starinskim pojačali-
lju. Prebacuje program sa Svjet-
skog nogometnog prvenstva na
YouTube spot u kojem dugokosi
obožavatelji metala headbanga-
ju u divljini.
U posljednje vrijeme Spencer
ne pomaže tati samo s moder-
nim elektroničkim aparatima.
Mlađi je Tweedy svirao bubnje-
ve na Sukierae, albumu koji su
pilaciju rijetkih pjesama i oprezno
najavljuje novi studijski album
2015.) Spencer je proljetos matu-
rirao, od sedme godine svira bub-
njeve u svom bendu The Blisters,
a bubnjao je i na albumu gos-
pel zvijezde Mavis Staples 2013.
One True Vine (koji je produci-
rao Jeff). Vodi me u mali hodnik
u potkrovlju gdje crveni tepih pre-
FOTO: R YAN LOWRY

gradu pa su se on i bend koji ga ma, klavijaturama i gitarama, on i njegov otac objavili pod ime- kriva pod, a dva mikrofona stoje
prati na samostalnoj turneji po- Tweedyja frustrira jedan dio nom Tweedy. Ponekad žustre (“I’ll sa strane. “Baš smo ovdje tata i ja
vukli u pretrpano potkrovlje koje opreme koji nije vezan uz glaz- Sing It”), a ponekad nježne (“Wait snimili velik dio albuma”, kaže.
je kombinacija prostora za probe, bu. “Spencer”, pita dok nervozno For Love”), 20 pjesama s tog albu- “Toliko smo si bili blizu”.

40 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 Opet se okrećemo TV-u, Spen-
cer gleda Svjetsko prvenstvo,
utakmicu za treće mjesto izme-
đu Nizozemske i Brazila čiji na-
stup izaziva sarkastične komen-
tare članova Tweedyjeva benda.
“Brazil bi trebao ispasti, igraju
jako loše”, kaže basist Darin Gray.
Gitarist Jim Elkington kima gla-
vom. “Tako nogomet funkcionira
kod mene doma”, kaže s britan-
skim naglaskom. “Ako previše gu-
bite, pošalju vas u nižu ligu”.
Nakon te rečenice Tweedyju je
sinula jedna ideja. “Trebao bi po-
stojati sistem ispadanja za rock
bendove”, kaže Jeff. “Ako objavi-
te previše loših albuma jedan za
drugim, postajete nevažni i ne
možete više snimati. Svakako bi
to trebalo napraviti. Objavljuje se
previše loših albuma”.
Spencer, bloger od svoje 13., ne
može prijeći preko tog komenta-
ra. “Tata!”, kaže. “Kako to možeš
reći? Ti kupuješ više albuma od
ikoga koga ja znam”!
Tweedy se smije dok uzima
komad slatkiša sa stola. “Šuti,
Spencer”, kaže u šali. “Ne protur-
ječi svome ocu pred novinarom”.
Spencer svoj blog obogaćuje ci-
tatima književnika poput Jorgea
Luisa Borgesa i svojim umjet-
ničkim fotografijama, a bio je
oduševljen kad se uključio u obi-
teljski posao. “Stvarno uživam
kad se družimo”, kaže. “S mojim
je tatom zabavno raditi glazbu”.
Što se ljetnih poslova tiče, Spen-
cerov zvuči odlično. Ako je to
zaista posao, a ne volontiranje.
“Jesi plaćen?”, pita Jeff, šaleći se.
Obraća se krupnom studijskom
toncu Marku Greenbergu koji
FOTO: SUSAN MILLER TWEEDY; PRIVATNA ARHIVA JAMESA MARCUSA HANEYA
sjedi za računalom. “Je li plaćen,
Mark”?
Mark sliježe ramenima, a Spen-
cer se mršti. “Još ne”, kaže Spen-
cer. “Ne brini za to, tata”. Tata se
glasno smije.
OBITELJ TWEEDY
Spencer “roka” s tatom
kao dijete
“Mama je rekla: ‘Spencer, želim da znaš
kako imaš moje dopuštenje da nakon
koncerta popiješ pivo.’”
Sljedeće su jutro Jeff i Spen-
cer opet u potkrovlju na sastan-
cima. Spencerov 14-godišnji brat
Sam također je došao kako bi do-
vršio kompjuter koji sam izrađu-
je. Za nekoliko dana Sam, koji je
nedavno završio osnovnu školu,
i njegov tata putuju u Seattle na
turnir videoigara. “Radi se o De-
fence of the Ancients 2, videoigri-
ci koja je sada sport za gledate-
lje”, s nevjericom objašnjava Jeff.
“Put je dar Sammyju što je zavr-
šio osnovnu školu, zar ne?”, pita
Spencer koji sjedi za stolom u
studijskoj kuhinji. Jeff, koji mu
sjedi nasuprot, odgovara: “Teško
je reći što su darovi, a što povla-
stice toga jer je kul dijete u po-
prilično dobrostojećoj obitelji”.
Uglavnom, kaže Jeff, odmor u
Seattleu pokušaj je da se što više
druži sa svojim drugim djete-
tom. “Spencer i ja provodimo to-
liko vremena skupa radeći glazbu
da Sammy i ja moramo smisliti
druge taktike kako bismo se dru-
žili i bili povezani”.
U zadnje je vrijeme zbog vrlo
teškog razloga stvaranje što bo-
ljeg odnosa između sinova i oca
postalo iznimno važno. Sue
Miller, Jeffova žena i majka nje-
govih sinova, bori se s limfomom.
Bolest joj je dijagnosticirana ne-
dugo nakon što je prošle zime za-
počeo rad na albumu Sukierae, a
sada ide na kemoterapiju. “Pro-
gnoze su dobre”, kaže Tweedy.
“Oslanjamo se na to da će biti u
remisiji”. Prkosno optimističan
Sukierae (naziv albuma je nadi-
mak Sue Miller) nastao je iz po-
kušaja njezinog supruga da se s
bolešću nosi na pozitivan način.
“Nisam htio da album zvuči kao
preuranjeni posmrtni govor, a ra-
diti sa sinom bilo je odlično isku-
stvo”, kaže Tweedy tiho. “Nadam
se da glazba prenosi ljupkost i za-
igranost”.
Spencer je zbog majčine bole-
sti odgodio odlazak na Sveučilište
Lawrence u Wisconsinu na godi-
nu dana i kaže: “Mama je, nekako,
središte svega. Nije mi problem
prikazati je kao sveticu na albu-
mu. To ima smisla. Ona je glavna
u cijeloj operaciji”.
Jeff se razdragano smije i pro-
lazi rukom kroz svoju razbaruše-
nu, gustu smeđu kosu prošaranu
sijedima. “U rock & rollu oduvijek
je prisutna ideja o nekakvom me-
đugeneracijskom ratovanju”, kaže
gledajući svoga sina. “Mislim da je
sad zdravije kad, čini mi se, obje
strane nisu toliko tvrdoglave”.
Možda to znači da kod mla-
dih postoji više slobode? Ne baš.
“Neki dan”, govori sin ocu, “mama
je rekla: ‘Spencer, želim da znaš
kako ti imaš moje dopuštenje da
nakon koncerta popiješ pivo’”.
Jeff se smije. “To je nezakoni-
to”, kaže. “Prijavit ću je”.
 DAVID MARCHESE

KAKO UPASTI NA ROCK FESTIVAL

Novi film prikazuje avanture
gerilskog fotografa
Postoji puno načina kako upasti na rock festi-
val, a Marcus Haney zna svaki. Možete si na-
praviti lažnu narukvicu, obući se kao proda-
vač hrane ili čak preskočiti ogradu večer prije
nego što festival počne i zaključati se u prije-
nosni WC do sljedećeg jutra. “Bio sam na ot-
prilike 50 festivala”, kaže Haney, 26-godiš-
njak koji je odustao od USC-a. “Nikad ni jedan
nisam platio”. Haney je svoje vještine provalji-
vanja pretvorio u karijeru rock fotografa (nje-
gov je rad objavljen u Rolling Stoneu) i sni-
matelja dokumentaraca. No Cameras Allowed,
njegov novi film, prikazuje kako upada na festi-
vale poput Bonnarooa i Coachelle i snima ge-
rilske fotografije bendova – uključujući Mum-
ford & Sons koji su bili toliko impresionirani da
su ga zaposlili kao svog službenog fotografa.
Nisu svi oduševljeni filmom. “Nekoliko je festi-
vala reklo: ‘Moraš nas izbaciti iz filma ili ćeš se
družiti s našim odvjetnicima’ ”, kaže Haney. “Ali
film je ujedno i ljubavno pismo tim festivalima.
Prikazuje da su me podjednako izbacivali kao BEZ KARTE, BEZ PROBLEMA “Nikad nisam
što sam se uspio uvući”. ANDY GREENE platio kako bih ušao na festival”, kaže Haney.

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 41
 ROCK&ROLL
18 odabranih u proboju na vrh
Predstavljamo line up
festivala u Tvornici
U
PRETHODNIM IZDA-
njima Rolling Stonea
predstavili smo dio
izvođača RockOff fe-
stivala, a s ovim brojem zaključit
ćemo upoznavanje s line up-om
koji će se uskoro predstaviti u za-
grebačkoj Tvornici kulture.
Bend Krešo i Kisele kiše nastup
na RockOff-u zaslužili su pobje-
dom na HR Demo klubu. Ovi ri-
ječki pankeri imaju dva demo iz-
danja koja su već osvojila domaću
i stranu publiku i postavila bend
u fokus hrvatske underground
scene. Upravo ih je pobjeda na
HR Demo klubu obilježila i pota-
kla da se ozbiljnije posvete snima-
nju svog diskografskog prvijenca
koji bi se uskoro trebao pojaviti na
tržištu. Na RockOff-u će nastupi-
ti s pjesmom “Uvijek”, a nastup će
pratiti i prigodna koreografija na
kakvu su već navikli fanovi benda
koji mnogi smatraju nasljednici-
ma Hladnog piva.
Još malo punka, ali u nešto
lepršavijoj, pop verziji na Roc-
kOff donose dečki iz Kinoklu-
ba. Nakon razdoblja stagnacije
bend opet kreće s aktivnostima
i to s novim članovima, Gora-
nom Rusmirom (bas) i Mariom
Mlakarom (bubnjevi). “Osjetili
smo prazninu i odlučili se ponov-
no pokrenuti. Pop punk je izni-
mno zabavan žanr baš zbog tog
infantilnog idealizma koji nam
je i danas blizak. Odrasliji smo,
a s nama je odrastao i naš zvuk”,
rekao je pjevač Luka Tomaš i za
jesen najavljuje EP izdanje Ki-
nokluba Henganje. U zagrebačkoj
Tvornici predstavit će se pjesmom
“Slatka tajna, a nije slatkiš”, pop
s distorzijom koji priča o roman-
tičnom naboju između dvoje pri-
jatelja.
Queen of Sabe je Sabina Her-
man, darovita pripadnica novog
vala domaćih kantautora. Na Ro-
ckOff dolazi s pjesmom “Nismo
bogovi” za čiju je produkciju za-
služan Mark Mrakovčić. “Pjesma
govori o ograničavanju nekih
prava u društvu onih koji se poput
42 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
ROCK OFF
ROCKOFF 2014.
Tvornica kulture, Mali pogon
3. 10. Silente, Radio Luksemburg,
Mjuzikl
9. 10. Kinoklub, Nosači zvuka,
M.O.R.T.
16. 10. Sane, And The Kid, Orange
Strips
23. 10. Libar, Morso, Big Strip
Gorila
30. 10. Krešo i Kisele kiše, Gatuzo,
Markiz
6. 11. Queen of Sabe, Sara Renar,
F5
8. 11. FINALE, Tvornica kulture,
Veliki pogon
Radio Luksemburg
bogova stavljaju u položaj moral-
nih sudaca”, rekla je Sabina Her-
man i najavila kako će se stvar
naći na njenom nadolazećem debi
izdanju. “Dio sam male glazbene
struje koja još uvijek na teži način
utire svoj put i RockOff festival
smatram prilikom da se moje note
čuju. Vjerujem da će napraviti
puno za mene i moje kolege, bez
obzira na ishod”, kazala je Sabi-
na Herman.
Grupe Nosači zvuka, pobjed-
nika projekta SONAR Hrvatskog
društva skladatelja, sjetit ćete se
po nabrijanoj obradi jednog od
posljednjih hitova Dina Dvorni-
ka “Hipnotiziran” koja se emiti-
rala na domaćim radijskim posta-
jama. Predvodnici sinjskog funk
rocka okupili su se još 2011., opi-
suju se kao “bend koji svira”, a
Igora Ivanovića kao “producenta
koji ih hrani i usmjerava”. Upravo
je Ivanović zaslužan za moderan
zvuk pjesme “Ti imaš sve”, gorko-
Queen
of Sabe
slatke priče koju će Nosači zvuka
ispričati u Tvornici na RockOff-u.
“Žanrovski nismo određeni, kom-
binacija smo svega i svačega, ali
mogu obećati da će uz našu muzi-
ku i budni sanjati”, rekao je Cvit-
ko, frontmen Nosača.
“Prvenstveno očekujemo dobru
zabavu i druženje sa zanimljivim
bendovima koji su, kao i mi, tek
odnedavno na sceni”, tim riječi-
ma dečki iz Radio Luksembur-
ga najavljuju svoje gostovanje na
RockOff-u. “Predstavit ćemo se
pjesmom ‘Kažeš’ za koju kažu da
se već s prvim taktovima može
prepoznati naš zvuk i produkci-
ja. Jedva čekamo reakcije publi-
ke”, pričaju Radioluksemburžani
koji trenutno koriste svaku prili-
ku za nastupe diljem Hrvatske.
Promoviraju svoj aktualni album
100 metara do sreće i namjeravaju
objaviti još dva singla, a rade i na
novom albumu. Zaposlena jesen
Radio Luksemburga!
Kinoklub
Bend Gatu-
zo pripreme
za RockOf f
obavlja u svo-
joj prostoriji, na
probama i snima-
njima demo materi-
jala. Za festival su pripre-
mili pjesmu “Poslije kiše” koju
Damir Trkulja Šiljo opisuje: “To
je jedna brža stvar s retro dark
prizvukom 70-ih. Posljednjim
albumom zaokružili smo našu
priču i imamo zvučnu sliku i pre-
poznatljivost. Produkciju je radio
producent našeg zadnjeg albuma
Gogo Martinac koji je napravio
vrhunski posao i pogodio karak-
ter pjesme. Veseli nas mogućnost
pokazati što i kako radimo i po-
kušati naše pjesme predstaviti
ljudima koji još nisu imali prili-
ke čuti za nas”.
RockOff je idealno poslužio da
zagrebački Markiz predstavi svoj
novi zvuk s trećeg, nadolazećeg
albuma. S producentom Srđanom
Sekulovićem Skansijem bend je
snimio pjesmu “Na kraju priče”.
“Riječ je o plesnoj i energičnoj
ljubavnoj pjesmi”, kaže Andrej
Babić, “a uz modernu produkciju
trebala bi pronaći svoje mjesto na
glazbenom nebu”. RockOff vide
kao priliku da se napravi korak
dalje u glazbenom razvoju i dođe
do etera domaćih radijskih posta-
FOTO: ROCK OFF PRESS
ja, ali i drugih medija. “Festival
je sjajna prilika za učvrstiti svoje
mjesto na sceni”, kažu u bendu
u kojem su spremni za nastavak
svoje glazbene priče.  M.P.

Matt
Cantor
i Aston
Harvey
NA TERAPIJI
Od DJ-a do
psihoterapeuta
Nova karijera Matta
Cantora iz Freestylersa
V
EĆ 18 G ODINA BR I-
tanski break beat maj-
stori Freestylers vlada-
ju scenom, ostvaruju
zanimljive suradnje, ubiru nagra-
de. Originalna postava dosta se
mijenjala kroz godine, no Matt
Cantor i Aston Harvey kao glav-
na okosnica projekta prisutni su
od početka do danas. Svirali su
na svim važnijim festivalima od
Glastonburyja do UMF Miami-
ja te surađivali s glazbenicima od
Afrike Bambaate preko Jungle
Brothers do Public Enemyja. Šira
javnost ih je upoznala 2003. sa
singlom “Push Up”, a drugi se singl
“Ruffneck” našao na soundtracku
Zoolandera. Trenutno objavljuju
nove stvari i promoviraju album
Love My Bass, no ono što je zani-
mljivo je da je Matt Cantor nakon
niza godina uspješnog bavljenja
glazbom odlučio napraviti zaokret
u karijeri, ni manje ni više nego u
smjeru psihologije/psihoterapije.
Kako se to dogodilo, koja je pove-
znica DJ-psihoterapeut?
Već se neko vrijeme bavim psi-
FOTO: FINGER LICKIN’ MANAGMENT
hoterapijom. Oduvijek me zani-
malo to područje. Tečaj koji sam
prošao nudi drugačiji pogled na
život. Vrlo je zanimljiva ta promje-
na a i zapravo zabavno je kombini-
rati psihoterapiju i glazbu.
Kako ljudi reagiraju? Znaju li da
ih “liječi” zvijezda break beata?
PREDSTAVLJA:
S.A.R.S.
DOM SPORTOVA / ZAGREB
SUBOTA, 25.10.2014. 70 KN / 90 KN
TULUM
S.A.R.S., BRKOVI, DJE»ACI
DVORANA MLADOSTI RIJEKA
PETAK, 14.11.2014. 45 KN / 55 KN / 70 KN
Da budem iskren, mislim da i
ne znaju moju glazbenu priču. Biti
LOVELY
QUINCES
psihoterapeut znači da klijentima
otkrivam vrlo malo o sebi. I koli-
ko znam još me nitko od njih nije
“proguglao’’. Ne bih potpisao da
mogu izliječiti ljude, ali mislim
TVORNICA KULTURE
da im pomažem da razumiju sebe. SUBOTA, 22.11.2014. 25 KN / 35 KN
Svoje želje i potrebe. I ono što bi
trebali učiniti da budu sretniji.
Mislite li da je ljudima u životu po-
trebnija glazba za podizanje ras-
položenja ili razgovor/terapija?
10. POZITIVAN
Nisam siguran bih li terapi-
ju nazvao “uzdižućom”. Katkad
zna biti prilično teško. I glaz-
KONCERT
ba i terapija zahtijevaju određe-
nu vrstu poistovjećivanja, pove- DOM SPORTOVA / ZAGREB
zivanja i komunikacije. Nekad PETAK I SUBOTA, 28. i 29.11.2014.
ono što nađeš u glavi više spušta
nego diže.
Hoće li i glazba koju planirate ra-
diti u budućnosti biti drugačija s
obzirom na novi životni pogled?
PIPS, CHIPS
Nisam siguran u to. Zapravo
nisam siguran ni je li moja muzi-
ka postala dublja kroz istraživa-
& VIDEOCLIPS
nje podsvjesnog. Najvjerojatnije
je postala i plića (smijeh).
DOM SPORTOVA / ZAGREB
Koji su vam planovi za buduć- SUBOTA, 6.12.2014. 60 KN / 70 KN / 90 KN
nost? Planirate li doći u Hrvatsku?
SEVEN THAT
Ostalo mi je još nekoliko godi-
na školovanja, a uselili smo u novi
studio tako da se nadam da ću na-
SPELLS
staviti uspješno balansirati izme-
đu jednog i drugog još neko vrije-
me. Volio bih se vratiti u Hrvatsku
brzo, zemlja je prekrasna i imao
sam sreću čuti ponešto o povijesti TVORNICA KULTURE / ZAGREB
Zadra ovog ljeta kad sam gostovao
na GreenOn Movementu.  PETAK, 19.12.2014. 35 KN / 45 KN
 TAJANA GAŠPARIĆ
facebook.com/LosAngelesAgency
twitter.com/el_ej_ej www.laa.hr
 ROCK&ROLL
Crnogorsko guslanje
kontra pankerskog boja
Što se dogodi u
Podgorici, ostaje u
Podgorici - noćni život
u Crnoj Gori
N
E Z NA SE PU NO O
tome što se i koli-
ko glazbenog zbiva
na prostoru glazbeno
omeđenom iza kulisa koračni-
ce “listaj goro, cvati cvijeće, Crna
Gora u boj kreće, bez pobjede
doći neće”. S pozicije medijske
pokrivenosti i zemljopisnoga ge-
ostrateškog položaja Crna Gora je
godinama bila u svojevrsnoj izo-
laciji. Komadićem zemlje s kojeg
su ne samo informacije o sceni,
noćnom i klupskom životu nego i
glazbenici rijetko filtrirani i pro-
puštani na ostatak teritorija re-
gije. Podgorica (ex Titograd) kao
centar zbivanja, ali i zbroj pri-
obalnih gradova (Herceg Novi,
Kotor, Tivat, Budva, Sveti Ste-
fan), Cetinje i Nikšić u unutraš-
njosti, tretirani su kao urbanija i
naseljenija središta kojima će ili
blizina mora ili naseljenost biti
ultimatumom za razvoj kakve-
takve glazbene scene. Zadnjih de-
setljeća zastavnik će biti Antonije
Pušić alias Rambo Amadeus kroz
čije će djelo i sviranje doprijeti
poneka ideja o tome kakvi likovi
mogu dolaziti iz tog svojevrsnog
izolacionizma. Ili nužno osebuj-
ni ili pak drugačiji. Ali teško da
on može biti oglednim primjer-
kom, nego prije iznimkom. U ra-
zvoju scene i rocka na teritoriju
Crne Gore i rušenju informacij-
skih barijera prije uloge interne-
ta dobru edukativnu ulogu odi-
grao je dokumentarac redatelja
Momira Matovića To ludo srce u
kojem progovara o svim aspekti-
ma razvoja glavnog crnogorskoga
grada kroz razgovor s ljudima čiji
je aktivizam koincidirao sa stva-
ranjem scene na terenu Juge od
sredine 60-ih nadalje.
44 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
ISTRAŽUJEMO
Jedan od najkompetentnijih za
odigravanje uloge Vergilija prili-
kom putovanja u srce podgorič-
ke i crnogorske scene publicist je
i novinar Željko Milović. Obja-
snio je situaciju u svojoj zemlji
“iza devet brda, iza devet mora”,
noćni život za vrijeme Jugosla-
vije kad je Podgorica bila Tito-
grad. S pozicija sociološkog i kul-
turološkog stanovišta proći će
kroz razlike i konstante u razvo-
ju. “Titograd je bio, kao i svi crno-
ROCK VS. FOLK
“Rock je položio oružje pred folk
muzikom”, kaže Željko Milović
(u krugu); no, još ima rock koncerata:
Van Gogh na Lake festu ove godine.
gorski gradovi sve do ratova deve-
desetih, patrijarhalna i prilično
konzervativna sredina u kojoj je
bilo normalno ići kući u 20 ili 21
čas, a vikendom ostajati do po-
noći. Pazilo se na obraz, koliko se
moglo, maloljetničke delinkven-
cije i kriminala skoro da nije bilo,
a osim sokova i alkohola za sta-
rije, u diskotekama i klubovima
nije se konzumiralo ništa drugo.
Ljeti je satnica bila prilično po-
mjerana, ali je u suštini matrica
ostala ista, bez pretjeranog gu-
bljenja kontrole nad sobom i bez
ugrožavanja drugih. Šezdesetih
je Titograd eksplodirao u valu
tzv. beat muzike, a svakog viken-
da igranke su održavane u
Domu omladine
koji je bio kul-
tno mjesto
za koncer-
te i sve
druge
aktivnosti mladih. Kreativnih i
onih što su konzumirali kreativ-
nost u svim pojavnim oblicima.
Sedamdesetih taj primat preu-
zima Dom JNA sa čuvenim ‘Ča-
jankama’, zatim u osamdesetim
sale fakulteta, nakon što je Ti-
tograd postajao univerzitetski
grad. Samim krajem osamdese-
tih situacija se mijenja, pa niču
kafići i klubovi za noćne ptice
(mada je još od sedamdesetih
postojao noćni bar hotela ‘Crna
Gora’ sa muzikom i striptizom), a
od devedesetih do danas Podgo-
rica se ne razlikuje mnogo od na-
pumpano stvorenih velegradova
širom bivše Jugoslavije, s disko-
tekama, folkotekama, specija-
lizovanim muzičkim večerima i
ostalim sadržajima. O Budvi se
može govoriti kao o muzičkom
centru samo tokom sezone jer je
vansezonska ponuda usmjerena
samo na ogromnu diskoteku Top
Hill, kad radi. A što se Budve
i ljeta tiče, osim gostova-
nja estradnih zvijez-
da regiona, ovaj grad
je pravi galimati-
jas svih podvrsta
‘klupske muzike’,
u kojoj prednja-
či, kao i u ostatku
države, narodna
novokomponova-
na muzika, nazva-
li je turbo folkom ili
kvazi etnom, na isto se
svodi. Nikšić je pravi rad-
nički grad, grad željezare u Ti-
tovo vrijeme, i samim tim po de-
afultu grad rock muzike. Tako je
i danas. Procentualno, po glavi
stanovnika, najviše rock bendova
i rock svirki ima u Nikšiću. Bar je
imao do devedesetih status ‘crno-
gorskog Liverpoola’, lučki grad sa
dosta muzičara, sa jednom regi-
onalno poznatom hard rock gru-
pom, i stalnim svirkama, barem
ljeti. Danas se rock muzika svela
u ovom gradu na jedan ili dva ka-
fića, ostalo drže narodnjaci. Pod-
gorica je glavni grad, i svakako
svijet za sebe, sa svim postulati-
ma koje taj epitet nosi.”
Trenutačno stanje u drža-
FOTO: MARIJA DRAŠKOVIĆ; PRIVATNI ARHIV ŽELJKA MILOVIĆA
vi prati, kao i u ostalim regio-
nalnim centrima, tendencije tog
divljeg kapitalizma pokušavajući
novi društveni sistem primijeni-
ti i na popularnu kulturu i glaz-
benu scenu s više ili manje pre-
voditeljskih uspjeha. Situacija u
Crnoj Gori specifična je zbog te-
ritorijalne podjele i činjenice da
osim Podgorice ostatak nekon-
tinentalnog dijela zemlje tendira
crnogorskom primorju kao meki
društvenog života. Ali ponuda
 kaska kako u slučaju nekih do-
minantnih tako i supkulturnih
mjesta za grananje scene jer je
dojam kako Budva funkcionira
kao meka za ljetnih mjeseci a ti-
tulu košnice Podgorica preuzima
ostala tri godišnja doba.
Profesorica književnosti, knji-
ževnica i novinarka Dragana Er-
javšek skenirala je trenutačnu si-
tuaciju s pozicije promatrača sa
strane: “Budva nema muzičku
scenu. Jasno je da van naših gra-
nica najviše se pominje taj grad
jer morali smo imati veliki turi-
stički centar. S moje tačke gle-
dišta, i s tačke gledišta bilo kog
Crnogorca s tri čiste,
Budva je jedno najo-
bičnije ljetovalište u
koje se ulaže novac i
oko kog se pravi re-
klama. Kao Zrće s
dobrom reklamom i
viškom novca. Dakle,
za nas u Crnoj Gori je
ta Budva predmet za-
jebancije ili predmet
rasprave o svim vr-
stama nepravde. Je-
dini muzički centri u 2
Crnoj Gori su Nikšić,
pa tek onda Podgorica. Podgori-
ca je orijentisanija prema popu i
rocku, a Nikšić je pravi panker-
ski grad (ne samo po broju Ra-
mones majica već i po broju ben-
dova koji stvaraju trenutno a i po
svijesti naroda, ono, red gusala -
red punka). U Podgorici je u po-
sljednjih petnaestak godina Irski
pub St. Patrik vrlo aktivno mje-
sto, sad već i kultno, kasnije Mon-
tenegro pub. U Podgorici posto-
ji klub koji se zove Sedefa i tamo
se sve vrti oko jazza. U Nikšiću
NK pub. To je sve vezano za rock
i srodne svirke. Ostali gradovi
imaju po nekoliko svojih izvođa-
ča, autora, možda Kotor najviše,
pa neki od sjevernijih, od primor-
skih još jedino Bar ima potenci-
jala. Od klubova, Nikšić je imao
par mjesta, ali se takva mjesta
brzo ugase ili promijene orijen-
taciju. Kultni Rock club trenutno
obitava u prostorijama ozloglaše-
ne diskoteke. Recimo, Montene-
gro pub od klasičnog mjesta gdje
su bile rock svirke postane hip
FOTO: MARIJA DRAŠKOVIĆ
jev pa se oko njih vrti sve. Naš cr-
nogorski hip hop dvojac WhoSee
dominira MTV-listom (bili su na
Eurosongu). Ima, naravno, i sta-
rih rokera, ali i onih koji se nakon
1 nije bilo moguće
3
deset ili više godina karijere malo
preorijentišu. Za sve postoje mje-
sta, a ako se dobro sjećam, najpo-
pularnija mjesta ipak funkcioni-
šu na principu: do ponoći pop, od
ponoći folk.”
Situaciju u zemlji s pozicije od-
nosa države prema sceni i kultu-
ri pojašnjava Milović: “U Crnoj
Gori je kultura, kao i sve drugo,
institucionalizovana kroz vlada-
juće strukture, i funkcioniše kroz
zatvoreni sistem krugova uglav-
nom istih autora koji dobijaju do-
nacije od ministarstava za svoje
projekte. Na drugoj strani, ima i
onih, naročito u književnom svi-
jetu koji su ime stekli kroz kače-
nje na ‘regionalnu sisu’ zbog po-
litičkih i društvenih stavova koji
su odgovarali regionalnim esta-
blishmentima. Država je veoma
rijetko, i to sa ograničenim sred-
stvima, pomagala određene fe-
stivale koji su imali pop rock (ali
mnogo više pop) karakter, a ko-
liko je meni poznato, EU nije ni-
jednim eurom pomogla vanin-
dina uspjelo dovesti imena kakva ra, etno glazbenika. Na dvojbu je
su Madonna, Rolling Stones ili li Podgorica i Crna Gora u glo-
nešto manja tipa Lenny Kravitz. balu ruralno ili urbano područje
“Budvanski festival Pjesma Me- po glazbenim stilovima i pop kul-
diterana se ne održava već ne- turi, odgovara li joj više Istok ili
koliko godina jer Zapad, Milović otklanja sve sum-
nje: “Tu nema mnogo dileme, na
NIKŠIĆ - PRAVI PANKERSKI GRAD
(1) Montenegro pub u Nikšiću u kojem se tradicionalno održava Halloween
party (2) Srđan Gino Jevđević iz Kultur Shocka u NK pubu (3) Punk rock
bend Off Duty; probe održavaju kod kuće, bendovi baš nemaju uslova za rad
sklopiti finansijsku konstrukci- prostoru bivše Jugoslavije rock
ju. Hercegnovske Sunčane skale je položio oružje pred folk muzi-
su privatni festival i funkcionišu s kom, turbo folkom prije svega, i
kvalitetom koju određuje količina tu Crna Gora nije izuzetak. Bio
obezbijeđenog novca. Posljednja to turbo folk iz jednog uvoza tipa
festivalska ‘akvizicija’ Crne Gore Cece ili Jelene Karleuše, ili turbo
je nadomjestak za ova dva, ali i za folk iz drugog uvoza tipa Seve-
prestanak dolaska mega zvijezda rine ili Jelene Rozge, dominan-
– jedan krak čuvenog novosad- tnost je tu neupitna. Na hiljade
skog festivala EXIT prebačen je mladih organizovano idu u druge
ljeti u Crnu Goru, pod imenom gradove gledati zvijezde stvore-
Sea Dance Festival. Na njemu su ne posljednjih decenija upadljivo
ove godine gostovale i regional- napadnom Pink televizijom, dok
ne i svjetske zvijezde, doduše ne na drugoj strani muzika osta-
megasellers starovi poput Ma- le provenijencije ima getoiziran
donne i Stonesa. Što se dolazaka pristup. Naravno da ima i rap
Madonne, Stonesa, pa i Lennyja večeri, i nastupa elektroničara (i
Kravitza tiče, to su bili bez dvojbe festivala elektroničara), i alter-
državni projekti za popularizaci- nativne muzike, ali je posjeta na
ju ovog dijela Jadrana, i tako ih tim koncertima zanemarljiva u
treba i promatrati”, kaže Milović. odnosu na narodnjačke zvijezde.
S obzirom na svjedočenja ljudi Jedino što može donekle parirati
sa scene, jedino oko čega nema pinkovskim kreacijama jesu na-
sumnje su crnogorska supkultur- stupi popularnih ex Yu pop rock
na razlikovanja u vezi sa samim bendova - nostalgija i jugosloven-
sadržajem ponude noćnog živo- ska muzika uopšte su i dalje vrlo
ta, uvjetno rečeno formalne po- isplativi artikli u Crnoj Gori. Ne-
djele na “folk” i “urbane” klubo- koliko hiljada ljudi na avgustov-

hop klub i tako to… Ima kod nas
svega, hiphopa, rapa, punka, no
čini se da pop muzika prevladava.
Imamo velike zvijezde kao što su
Sergej Ćetković i Vlado Georgi-
stitucionalnu muzičku kulturu u
Crnoj Gori.”
S festivalske strane kao privi-
da komercijalnog dijela života u
Crnoj Gori zadnjih se desetak go-
ve ako se gleda koji su glazbeni
stilovi najzastupljeniji u smislu
najviše fluktuacije u klubovima
- je li to folk, rap, elektro, dance,
ima li alternativaca, starih roke-
skom koncertu Plavog orkestra
u Baru, koji su od riječi do riječi
otpjevali svaku numeru u sat i po
koncerta, pravi su dokaz.”
 ANĐELO JURKAS

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 45
 ROCK&ROLL

Drvo iz kojeg su
DOKUMENTARAC

rođeni limun i med

Mladi autor Branko
Radaković snima LIMUNOVO
DRVO
dokumentarni film Prvi bend Milana
o prvom bendu Mladenovića;
Milana Mladenovića, Branko Radaković
(u krugu)
poslije lidera benda
EKV

K
OLIKO GOD SE
mnogo zna o Milanu
Mladenoviću i bendu
EKV, koji su odsvirali i
otpevali dobar komad regionalne
rock istorije, toliko je nepraved-
no u zaboravu ostalo drvo koje je
iznedrilo ne samo dečaka iz vode i
njegove oči boje meda, nego i čita-
vu košaru vrednih plodova, auto-
ra i muzičara naraslih na be-
ogradskom rock and roll
asfaltu. Jedan momak
rešio je da to prome-
ni i Limunovom dr-
vetu obezbedi više
od nekoliko reda-
ka u rock enciklo- bio klinac, te dakle, došla sasvim spontano, u je i priča koja spaja države koje
pedijama. sam još tada želji da otrgnemo od zaborava za- su nekada bile jedno telo”, ističe
Branko Radako- dosta istra- ista vredan bend.” mladi autor.
vić, multimedijal- živa o o nji- Za mladog umetnika možda bi U dokumentarcu će se eksklu-
ni umetnik i nekadaš- hovoj muzici i bilo komercijalnije i marketinš- zivno naći i neki dosad neobjavlje-
nji lider grupe Argus, pre u jednom trenut- ki profitabilnije da je snimio film ni materijali i živi nastupi grupe
nešto manje od godinu dana ku saznao i za Limu- samo o Milanu. Našlo bi se tu Limunovo drvo.
započeo je ambiciozan i gotovo novo drvo”, objašnjava Radako- para od sponzora... “Tri pesme je Mikica odsvi-
nepromišljeno hrabar poduhvat, vić. “Ipak, njihovi muzički zapisi “Nisam to učinio upravo zato rao uživo za potrebe filma, a za
da bez kinte u džepu snimi doku- nisu bili dostupni sve dok se po- što bi bio samo još jedan trgovač- njih do sada nije postojao nika-
mentarni film kojim će odati po- četkom 2009. nije pojavio na You- ki proizvod. Mnogo njih je, kao kav zvučni zapis. Među njima je i
čast bendu Limunovo drvo za- Tubeu snimak pesme ‘Nešto u što se zna, zloupotrebilo priču odlična pesma ‘Ruke bola’. Pored
hvaljujući kojem je “mali čovek nama’ pod imenom ‘Gubitak’. To o Milanu, a ja ću kroz ovaj film toga, tu su i živi snimci s nastu-
prešao preko crte” i preko Šarla je bilo pravo otkrovenje za mene. ispričati iskrenu priču i o njemu. pa Limunovog drveta koji postoje
akrobate, Katarine II i, naravno, Milan Mikica Stefanović (osnivač Neophodno je da se napravi do- samo u Mikičinoj privatnoj arhi-
EKV-a odrifovao u legendu. grupe zajedno s Milanom Mlade- kumentarac u kome će se govo- vi”, otkriva Branko.
No, kako je uopšte jedan mla- novićem i Dragomirom Gagijem riti o muzici, a ne samo o pri- Među brojnim značajnim sa-
dić, tek rođen kad je Milan uve- Mihailovićem) potom je 2012. vatnim životima muzičara jer se govornicima u Brankovom filmu,
liko “prašio” po gitari, došao do rešio da javno razjasni stvari oko time bave tabloidi. Važno mi je i članovi originalne postave benda
FOTO: ZORAN ROSIĆ; ZORA POČUČ

ideje da se pozabavi bendom koji
se tek kao duh provlači kroz priču
o EKV-u...
“Šarlo akrobata , Discipli-
na kičme i Ekatarina Velika bile
su grupe koje su imale posebno
mesto u mom srcu još dok sam
imena te pesme, a uz to je objavio
na YouTubeu još neke žive snim-
ke numera Limunovog drveta.
Ubrzo sam ga kontaktirao i po-
čeli smo neobavezno da komuni-
ciramo bez pretenzija da sarađu-
jemo na bilo koji način. Ideja je,
da stvorim film s kojim bi i Milan
i svi njegovi iskreni prijatelji bili
zadovoljni. Sistem vrednosti je
danas poremećen i hteo sam da
pokažem kako se nekada cenio
kvalitet i kako su ljudi više po-
štovali jedni druge. Ujedno ovo
Milan Mikica Stefanović i Dra-
goslav Gagi Mihajlović posle 30
i kusur godina oživljavaju seća-
nja na svirku i druženje s Mila-
nom, a njihova svedočanstva su
istovremeno potresna i apsolut-
no dragocena.

46 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 “Mikicu je, recimo, Milan fas-
cinirao svojim načinom pisanja
tekstova još u periodu postoja-
nja Limunovog drveta. Inače, njih
dvojica su zajedno pisali dok su
svirali u bendu”, priča Radaković.
“Takođe, Mikica ga opisuje kao čo-
veka koji je u svakom trenutku bio
odmeren i dosledan i koji je kon-
stantno radio na sebi. SKC (Stu-
dentski kulturni centar u Beogra-
du) im je bio najvažnije mesto jer
su tu imali probe i svirke koje su
bile jako posećene. Limunovo drvo
je u prvom periodu bio akustični
trio u kome su svirali samo Gagi,
Milan i Mikica.”
Gagi i Mikica su, posle raspada
benda, takoreći sa strane posma-
trali meteorski uspon, a potom i
tragičan kraj Milana Mladeno-
vića. “Obojica imaju neizmerno i
iskreno poštovanje prema Milanu
i obojica su saglasni da uspeh pro-
sto nije mogao da izbegne jer je
bio potpuno posvećen muzici još
u tinejdžerskim danima”, otkriva
detalje iz dokumentarca Branko
i dodaje: “Sasvim je sigurno da su
obojica bili srećni zbog Milanovog
uspona, a u vreme kada je otišao s
ovog sveta i Gagi i Mikica su uveli-
ko živeli van svoje domovine. Ipak,
i jedan i drugi su njegovu smrt do-
živeli veoma bolno.”
Dodatnu dozu autentičnosti do-
kumentarcu svakako će dati i ak-
teri kultne BG rock scene osamde-
setih Momčilo Rajin, Aleksandar
Žikić, Dubravka Marković, Ivan
FOTO: ZORAN ROSIĆ
Ivačković, Miroslav Dukić, Srđan
Gojković, Zoran Radomirović,
kao i Dušan Kojić Koja, s kojim je
Milan sarađivao u Šarlu, uz Idole i
Električni orgazam jednom od tri
benda poznate novotalasne kom-
pilacije Paket aranžman za koju
je tada sluha imao jedino zagre-
bački Jugoton. A Koja, priča se,
nije baš sagovornik koji voli da se
eksponira.
“Svaki od učesnika je na mene
ostavio poseban utisak i mogu da
kažem da sam uživao dok sam
ih kroz objektiv kamere upozna-
vao na jedan drugačiji način”,
kaže Branko i dodaje: “Za Koju
se mnogo toga priča, ali ja mogu
samo da kažem da je on jedan
pre svega veoma duhovit čovek,
koji drži do svoje doslednosti, što
veoma cenim jer je danas malo ta-
kvih kreativaca.”
Konačno, dokumentaristika,
žanr u kojem je Branko osvojio
mnogo nagrada na regionalnim
i evropskim festivalima, često je
namenjen upravo slanju određene
poruke onima koji će film gledati.
Autor kaže da se u ovom projektu
ona nametnula sama od sebe:
“Ima puno poruka u ovom
filmu, ali jedna od krucijalnih je
možda ta da sve velike stvari ve-
zane za grupni rad dolaze iz odlič-
ne atmosfere koja se neguje kroz
iskreno prijateljstvo, što se danas
retko sreće jer su mlađi ljudi, iz-
među ostalog, okrenuti virtuel-
nom svetu. Dakle, nadam se da će
iz ovog filma klinci naučiti da se
prava emocija stvara uživo. Kao
što je to radilo Limunovo drvo.”
Branko premijeru filma najav-
ljuje za proleće 2015. godine i ve-
ruje da će uspeti da ga prikaže u
svim zemljama regiona. 
 ALEKSANDAR SAŠA IGNJATOVIĆ
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 47
 ROCK&ROLL
“Zaista uživamo
EDITORS
u hrvatskoj publici”
Tom Smith i Russell
Leetch o svirkama,
pjesmama i uspjehu
O
D SVOJIH POČETA-
ka Editorsi kao da su
na svojoj stalnoj, nemi-
losrdnoj turneji. Ber-
linskim koncertom nakon odsvi-
ranog zagrebačkog 4. 9. u Tvornici
završili su seriju svirki kojom su
predstavili svoj zadnji studijski
album The Weight of Your Love.
Prigodom ovog zagrebačkoga go-
stovanja “presreli” smo njihova
frontmena Toma Smitha i basista
Russella Leetcha odmah po dola-
sku u hotel “Dubrovnik” i u dese-
tak minuta razgovora pokušali se
informirati o aktualnom stanju u
bendu i planovima za blisku bu-
dućnost.
Odmah na početku Tom otkri-
va kako i dalje uživaju u nastupi-
ma, unatoč vidnoj iscrpljenosti
neprestanim svirkama. “Premda
smo malo otupjeli naspram pjesa-
ma, mislim da smo najviše uživali
u njima upravo dok smo ih stvara-
li u studiju. Sviramo ih svaku noć
iznova, ali još uvijek u momentima
48 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
dobivamo puno od publike koja
nam uzvraća, tako da u mnogo
slučajeva upravo o njoj ovisi kakva
će biti atmosfera, osjećaj. I dalje
učimo.” Na pitanje znači li to kako
generalno Editorsi uživaju više u
studiju nego na živim svirkama
Russell kaže kako se inicijalni pra-
sak, iskra u pjesmi kao ono najbo-
lje u radu benda definitivno doga-
đa u studiju, a sve nakon toga ipak
je presviravanje. Međutim uvijek
uživaš vidjeti kako pjesmu doživ-
ljavaju drugi ljudi, a to se događa
na koncertima.
Njihovo četvrto zagrebačko go-
stovanje znakovito je jer se Edi-
torsi malo-pomalo utvrđuju kao
jedan od “domaćih”, hrvatskoj pu-
blici obljubljenih bendova. “Bilo je
odlično prošle godine na InMusi-
cu”, kaže Russell, “baš zbog toga
smo se vratili u Zagreb svirati.”
Tom dodaje kako je ljeto vrijeme
festivala i kad se pružila prigo-
da da u Zagrebu zasviraju klup-
sku svirku, pristali su zbog dobrog
prethodnog iskustva, na što inače
ne bi. “Zaista uživamo u hrvatskoj
publici i zato volimo svirati ovdje”,
kaže Russell. Zagrebački koncert
prošao je baš onako kako su oče-
ČETVRTI PUT U
ZAGREBU
Pjevač Editorsa Tom Smith i
basist Russell Leetch
kivali. Tom je prije svirke ustvrdio
kako je kod festivala nedostatak
upravo to ispucavanje, a kod sa-
mostalnog koncerta je “sve nekako
do nas i naše glazbe, ne samo zbog
singlova i promocije”, svirka traje
dulje i zbog toga se sve u Tvorni-
ci upravo i događalo na malo dru-
gačiji, primjereniji način. Festivali
im dođu, prema Tomovim riječi-
ma, nešto kao “trenutačno zado-
voljenje” i najviše vole kad se takvi
nastupi isprepleću sa samostal-
nim svirkama. Upravo takav im je
rezime hrvatskih gostovanja: dva
festivalska nastupa na InMusicu i
dva klupska (Aquarius i Tvornica)
u međuvremenu.
Editorsi su počeli s dobrim al-
bumima (The Back Room, An End
Has a Start) i nastavili sa sjajnim
(In This Light and On This Eve-
ning, The Weight of Your Love). Je
li na trećem, koji je bendu značio
masivniji komercijalni uspjeh, riječ
tek o udjelu produkcije legendar-
nog Flooda te odlasku originalno-
ga gitarista Chrisa Urbanowicza, s
obzirom na to da su nakon toga po-
čeli raditi još bolju glazbu? “Flood
nam je zaista puno pomogao”, od-
govara Tom. “Namjerno smo na On
This Light... počeli stvarati glazbu
koju prije nismo i iako smo imali
ideju o smjeru u kojem želimo ići,
trebala nam je osoba poput Floo-
da kako bi oživjela tu ideju. Odrasli
smo na gitarama, nekako u smislu
tradicionalnog rock benda, ovdje
smo otišli u drugom smjeru, poklo-
pilo se sve skupa s Chrisovim od-
laskom tako da je riječ o jednom
dugom putovanju. Na svakom al-
bumu trudimo se biti svoji tako da
se u osnovi ponosimo svim svojim
pločama.”
Takav pristup na kraju ih je
doveo do pravog intimističkog re-
mek-djela iz gotovo kantautor-
ske vrijednosne kategorije, albu-
ma koji trenutačno predstavljaju,
The Weight of Your Love. Prošla
je godina od njegove objave, kako
članovi benda čuju njegove pje-
sme sad, s vremenskim odma-
kom? Russell u šali kaže kako ga
od onda uopće nije slušao: “Puno
smo razmišljali o tome kako pje-
sme s njega iznijeti uživo, ali sla-
žem se kako treba proći neko vri-
jeme da se pjesme slegnu, možda
im se vratiti nakon nekoliko go-
dina kako bismo vidjeli kako smo
to izveli.” Tom razlog ovom dojmu
intimnosti i iskrenosti nalazi u či-
njenici da su se “na njemu pokušali
primaknuti bliže mojim autorskim
pjesmama nego što je to bio slučaj
s prethodnim, gdje smo više misli-
li o estetici i sintetici. Za razliku od
njega ovaj je direktniji i više stra-
ight forward”.
Nakon dugo vremena The
Weight je na svjetskoj rock sceni
označio nešto s čime se, složit će
se štovatelji benda, uistinu mogu-
će poistovjetiti, ući dublje u emo-
ciju umjesto jeftinog uzbuđenja.
Kako god, hit s prethodnika, pje-
sma “Papillon” ipak je značila ko-
mercijalnu prekretnicu u karijeri
benda, pokazavši široj publici kako
se na Editorse može i plesati. Tko
je od glazbenika odgovoran za za-
razni, catchy synth hook u pjesmi?
Russell pokazuje na Toma: “On je”,
otkrivajući tajnu. “To je varljivo”,
nastavlja, “pjesma je dugo nastaja-
la i čitav hype oko nje nije se dogo-
dio preko noći.” Tom dodaje kako
je “u različitim dijelovima Europe
drugačija recepcija našeg rada u
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
različitim fazama”. “Možda je pje-
sma ‘Papillon’ samo ubrzala stva-
ri i sve bi se bez nje dogodilo samo
malo kasnije”, zaključio je Russell.
 NIKOLA ČELAN

Zle igre političkog predatora
U sklopu HRT-ove
jesenske sheme krenula
je hvaljena serija
Kuća od karata
Tekst: Vedran Brkulj
‘Z
A ONE KOJI SE USPI-
nju na vrh hranidbe-
nog lanca ne može biti
milosti. Postoji samo
jedno pravilo: lovi ili budi lovi-
na.” Riječi su to Franka Underwo-
oda (Kevin Spacey), demokrata iz
Južne Karoline koji u svom poli-
tičkom pohodu ne preže ni za čim
kako bi ostvario zacrtane ambici-
je. A one su mnogo veće negoli će
se na prvi pogled učiniti. Beskru-
pulozni pokvarenjak, pragmatič-
ni prevarant, ili štono bi se na-
rodski reklo - političko smeće,
Underwood je glavni lik hvaljene
i nagrađivane serije Kuća od ka-
rata koju samo godinu i pol dana
od premijere na Netflixovu strea-
ming servisu s početkom jesenske
sheme, svaki dan od ponedjelj-
ka do četvrtka, u 22.30 na Prvom
programu, prikazuje HRT.
Underwood je manipulator koji
se nadređenima i političkim pro-
tivnicima rijetko suprotstavlja
direktno, vješto koristeći za za-
kulisne igre, s konačnim ciljem
osobnog interesa i probitka, piju-
ne koje nemilice žrtvuje. Ključnu
potporu u svemu ima od supruge
Claire (Robin Wright) čije se ka-
rakterne osobine bitno ne razliku-
ju od njegovih. Hladna, bešćutna
s visokim pragom razumijevanja
za sve što muž radi, Claire će u
svijetu visoke politike igrati svoju
igru s istim ciljem kao i Frank –
vlastiti interes iznad svega. U svi-
jetu političkog šljama čine savrše-
no skladan, elegantan par kojem
gotovo svi jedu iz ruke jer imaju
isti ili sličan cilj, a on nije usmje-
ren k boljitku zajednice.
Kuća od karata nastala je
FOTO: HRT; JAMES MINCHIN/FX
prema tekstu Michaela Dobb-
sa, bivšeg šefa osoblja britanskih
konzervativaca, a ekranizaciju je
prije Netflixa u četiri dijela počet-
kom devedesetih napravio BBC.
Za razliku od originala, američ-
ka varijanta zadržala je tek okvir-
TELEVIZIJA
LOVAC ILI
LOVINA
Kevin Spacey
i Robin
Wright
nu priču, a sve ostalo prilagodila
svom tržištu. Adaptacija za SAD
nastala je iz pera Beaua Willimo-
na, scenarista koji se i sam imao
prilike dijelom uvjeriti kako stva-
ri funkcioniraju u politici jer je
volontirao u kampanji za Senat
UKRATKO
Brutalna posljednja vožnja
Sinovi anarhije
Nakon šest nevjerojat-
nih sezona ubojstava,
suza, edipovskih noć-
nih mora i motora, Sino-
vi anarhije dodaju gas po-
sljednji put. Jax (Charlie
Hunnam) se sve ovo vri-
jeme borio kako bi do-
kazao da je neo-
visan, a ne lutka
svog očuha, Claya
– taj sukob između
generacije iz 60-ih
i njihovih nasljed-
nika uvijek je obliko-
Charlesa Schumera, nešto poslije
i za Hillary Clinton i još neke poli-
tičare. Premda je Underwood ne-
gativac par excellence, čovjek koji
na umu uvijek ima samo jedno
pitanje: “što tu ima za mene?”,
publika, barem u prvoj sezoni -
vao nasilnu napetost Sinova. Došlo
je vrijeme da saznamo ima li Jax
snage predvoditi bandu dok se
u njemu miješaju tuga i bijes.
Čak i kod najvećih drama,
morate smanjiti svoja
očekivanja kad se radi
o finalu serije – još
Charlie uvijek nitko nije ot-
Hunnam krio tajnu kako to
u ulozi napraviti. Ali Sinovi
Jacksona su oduvijek bili naj-
“Jaxa” prljavija i najžuđe-
Tellera nija drama na pro-
gramu, a sudeći po
početku sezone, ovaj
će put biti krvavo.  R.S.
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
za sada je Netflix emitirao dvije,
treća bi trebala krenuti krajem ve-
ljače 2015. godine - bit će na nje-
govoj strani jer način na koji on
vodi igru, vrteći sve oko malog
prsta, jednostavno oduševljava.
David Fincher (Allien 3, Sedam,
Klub boraca, Zodiac…), redatelj
uvodnih dviju epizoda, nomini-
ran je za nagradu Emmy za nji-
hovu režiju.
Kada je emitirana u Americi,
serija je postala trenutačni hit za-
radivši devet nominacija za
Emmy i četiri za Zlatni globus.
Uz činjenicu da je riječ o kvalitet-
nom i skupom proizvodu - samo
u prvoj sezoni uloženo je nešto
više od šezdeset milijuna dolara -
simpatije ovisnika o serijama
Netflix je s Kućom od karata pri-
dobio i zbog toga što je na tržište
istovremeno pustio online svih
trinaest epizoda, što do tada
nitko nije napravio. Epizode jed-
nostavno nije trebalo čekati. Se-
riju ste mogli, ako ste željeli, po-
gledati u jednom danu.
49
 ROCK&ROLL
Sama na sceni s depresijom
Glumica Jadranka
Đokić govori o ulozi u
monodrami, radu s
Božidarom Violićem i
promjenama u ZKM-u
F
ILMSK A I K A ZALIŠNA
glumica Jadranka Đokić
započinje novu sezonu u
svom matičnom kazali-
štu ZKM s ulogom u drami po-
znate suvremene britanske dra-
matičarke Sarah Kane. Prva
ovosezonska ZKM-ova premijera,
“4.48 psihoza”, u režiji Božidara
Violića, progovara o teškoj depre-
siji autorice teksta koja je rezul-
tirala njezinim samoubojstvom.
Pulska glumica u pauzama među
probama otkrila nam je kako se
nosi sa zahtjevnom ulogom, priča
o svojim dojmovima s obzirom na
uspješnu proteklu radnu sezonu
te govori o promjeni repertoara s
dolaskom novog ravnatelja ZKM-
a. Predstava “4.48 psihoza” moći
će pogledati od 5. listopada.
Vaš novi projekt je predstava
“4.48 psihoza” u režiji Božidara
Violića. Koliko je zahtjevno glu-
miti u monodrami?
Monodramu je vrlo zahtjevno
raditi, a pogotovo posljednji tekst
Sarah Kane. Još smo uz to i vre-
menski brutalno ograničeni jer je
premijera predviđena za početak
listopada ove godine. Tek će se u
posljednjim probama, prije pre-
mijere, u nekoliko scena ipak po-
javiti i dva doktora koje će glumi-
ti kolege Zoran Čubrilo i Damir
Šaban. Međutim činjenica jest da
sam potpuno sama na sceni od
početka do kraja, s doista slože-
nim i poetičnim, smetenim fra-
gmentima jednog briljantnog um-
jetničkog uma koji ne želi više
postojati na ovom svijetu. Pred
sobom imamo duboku tragediju
jednog ljudskog bića.
Glavna tema predstave “4.48 psi-
hoza” je klinička depresija. Gdje
ste pronašli inspiraciju za tu ulogu?
Ha, u stvarnosti kojom smo
okruženi. Depresija nije eksklu-
ziva, toliko je prisutna da je ne-
obično ako ne postoji neka vrsta
50 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
KAZALIŠTE
neuroze. U ovom trenutku nas
najviše zanima tekst i sve ono što
u njemu možemo iščitati o osje-
ćanju u toj bolesti i o Sarah Kane
kao ženi, intelektualki, kao knji-
ževnici i umjetnici.
Mislite li da će ta teška, ali ujedno
i bezvremenska tema biti dobro
prihvaćena kod današnje publi-
ke s obzirom na krizna vremena?
Možda mogu donekle predvi-
djeti, ali to je nezahvalno reći. Si-
gurno će biti ljudi kojima će to
biti teško ili čak mučno gledati i
slušati jer im može biti preblisko.
Predstava traži duboku koncen-
traciju kako izvođača tako i gle-
datelja, ne podilazi i ne olakšava
ni na koji način. Svakako nije la-
gana, rasterećujuća komedija. U
svakom slučaju neupitna je njena
vrijednost i dubina.
Koliko će se redateljska vizija Bo-
židara Violića razlikovati od ori-
ginalnog teksta Sare Kane?
Za početak, razlikovat će se
u tome što neće biti na engle-
skom, nego na hrvatskom jeziku.
Imamo divan kroatizirani pri-
jevod srpskog pisca Davida Al-
baharija kojeg ćemo, nadam se,
vidjeti i na premijeri predstave.
Vaše pitanje nekako pretpostav-
lja da će se intervenirati u tekst.
Međutim, poštovat ćemo autori-
cu i truditi se pronaći njenu na-
mjeru. A svako čitanje dramskog
JADRANKA
ĐOKIĆ
priprema novu
predstavu “4.48
psihoza”
teksta je različito, ne samo re-
dateljsko. Božidar Violić cijeni i
štuje autoricu i njen um, u vizu-
alno realističnoj bolničkoj sobi
želi prikazati Nju. To će biti in-
telektualno snažno, ali i nježno i
krhko biće.
Imate uspješnu i filmsku i kaza-
lišnu karijeru, a već godinama ste
na stalnom angažmanu u ZKM-u.
Volite li više raditi u kazalištu ili
na filmu?
U teatru imam konstantu, u
njemu takoreći “živim”. Među-
tim, dragocjeno je imati moguć-
nost i mijenjati medij. Razvijaš
se, pomičeš vlastite granice, kva-
litetu i brzinu rada. Sretna sam
da je tako jer u protivnom riski-
ram zasićenje u jednom dijelu
moga posla.
Smatrate li da će promjenom
ravnatelja ZKM-a kazalište imati
drugačiji repertoarni pristup?
Tko god želi biti ravnatelj jedne
kazališne kuće, trebao bi znati
gdje dolazi i imati jasnu viziju u
kojem smjeru će voditi teatar. U
ZKM-u, ako je ta vizija vrijedna,
sigurno će imati podršku izuzet-
no vrijednih i spremnih zaljublje-
nika u teatar, sposobnih za reali-
zaciju najvećih ideja.
Stalno radite na novim projekti-
ma. Osim rada u matičnom kaza-
lištu, imali ste uspješno ljeto na
Dubrovačkim ljetnim igrama s
NAJAVE PREDSTAVA
Festival svjetskog
kazališta
19. - 28. 9., Zagreb
Dvanaesti Festival svjetskog ka-
zališta održat će se od 19. do
28. rujna na više zagrebačkih lo-
kacija. Ove godine se očeku-
ju svjetski poznata kazališna pa
će gledatelji imati priliku vidje-
ti predstave londonskog reda-
telja Declana Donnelana “Kralj
Ubu”, “Oca” hrvatskoj publi-
ci već poznate kazališne skupi-
ne Peeping Tom, “Ganeš protiv
Trećeg Reicha” australijskog ka-
zališta Back to Back, španjolsku
predstavu “Ti si moja sudbina”
te “Gorke suze Petre Von Kant”
austrijskog redatelja Martina Ku-
šeja. Ulaznice se mogu kupiti na
blagajni ZKM-a.
Ja, deda
27. 9., Vidra
Nakon popularne predstave ka-
zališta Exit “Ja, tata” njezin na-
stavak “Ja, deda” premijerno će
se prikazati 27. rujna na sceni
Vidra. Duhovita monodrama
Pere Juričića svojevrsna je oda
životu koja na simpatičan i zai-
gran način prolazi kroz sve lije-
pe i tužne životne trenutke glav-
nog junaka. Isti autor, redatelj i
producent njezine hit prethod-
nice garantiraju jednaku zaba-
vu prepunu gorko-slatkih istina
o životu, sarkastičnih zaključaka
te sitnih mudrosti koje donose
godine. Glavni lik uvlači gledate-
lje u svoj život te pričama o svo-
joj obitelji i prijateljima, uz pone-
ku interakciju s publikom, jamči
smijeh do suza.
Hrvatski bog Mars
20. 9., Gavella
Poznata zbirka pripovjeda-
ka “Hrvatski bog Mars” Mirosla-
va Krleže imat će uprizorenje u
Gavelli 20. rujna kao prva ovo-
sezonska premijera. Nastala u
sklopu svjetskog obilježavanja
stote godišnjice Prvog svjetskog
rata, predstava utemeljena na
Krležinim tekstovima na izravan
i surov način opisuje sudbinu in-
dividualca poslanog na tuđe bo-
FOTO: MARA BRATOŠ
jište na borbu za život ili smrt.
Agoniju besmislenog stradanja
redateljski će prikazati Sebasti-
jan Horvat.  TENA GAŠPARAC
 kazalištem Ulysses. Je li vam je
teška neprestana transformacija
iz uloge u ulogu?
U Dubrovniku sam uskočila
u predstavu “Kralj Lear”, što je
za mene bila novost jer do sada
nisam imala ni prilike, a iskre-
no ni želje proći takav stresan
postupak, iako to nije posebnost
u glumačkom svijetu. Ispalo je i
iznad očekivanja. Prije toga smo
FESTIVAL GANZ
Polegnuto tijelo u
igri svjetla i glazbe
U zagrebačkom SC-u
gostuje plesačica An Kaler
Č
ET V RT I GA N Z NOV I
festival (17.-21. rujna
2014., Studentski centar
u Zagrebu) predstavit će
jednu od najboljih i najperspek-
tivnijih mladih europskih koreo-
grafkinja, Austrijanku An Kaler.
U svome radu An Kaler kombinira
različite umjetničke prakse, a nje-
zin interes za živu izvedbu, pokret
i prostor povezan je s obrazova-
njem u području vizualnih umjet-
nosti. Završila je studij transmedi-
jalne umjetnosti u Beču, a plesnu
edukaciju stekla je u Berlinu, su-
rađivala je s istaknutim umjetni-
cima poput Philippa Gehmache-
ra i Isabelle Schad. Veliki interes
gaji prema konceptu koreografije
AN KALER
u “Solo On
orientations/
one place
after”
i načinu na koji različite umjetnič-
ke prakse utječu jedna na drugu
jer joj rad u više medija pomaže u
FOTO: DIETER HARTWIG
razumijevanju materijala kojim se
bavi. Predstavu “Solo On orientati-
ons/on place after”, koju će izvesti
na Ganzu, prva je faza u nizu istra-
živanja različitih ideja orijentaci-
igrali i predstavu “Shakespeare u
Kremlju”, a još ranije u produk-
ciji HRT-a snimala sam i film za
djecu “Rijeka”. Imala sam jedno
radno ljeto s malo odmora, ali
bilo je puno lijepih dana. Što se
tiče transformacije, ona je dio
naše normalnost iz večeri u večer
i dana u dan. Važno je da osta-
ne samo na kazališnim daskama. ganz novi sc ganz novi sc
 TENA GAŠPARAC
je. Temelj te izvedbe je polegnu- moguća budućnost 27 moguća budućnost 37
to tijelo. U suradnji s vizualnim
umjetnikom Tiagom Romagna- ganz novi sc ganz novi sc
nijem Silveirom, dizajnerom svje-
tla Janom Maertensom i glazbeni-
kom Brendanom Doughertyjem,
tijelo An Kaler postaje jedan od
elementa koreografske igre svjetla,
prostora, muzike i pokreta.
An Kaler jedna je od umjetni-
ca okupljenih u mreži apap - Per-
forming Europe, čiji je SC- Kultu-
ra promjene član i suorganizator.
Apap se bavi razvojem suvremenih
izvedbenih umjetnosti i proučava-
njem njihovog utjecaja na europ- moguća budućnost 99 moguća budućnost 78
ska društva i okuplja umjetnike iz
različitih umjetničkih i kulturnih
ganz novi sc ganz novi sc
tradicija koji ostavljaju svoj trag u
umjetnosti Europe. Program sadr-
žava već etablirane umjetnike i na-
dolazeće talente koji tek stupaju na
europsku scenu. Osim An Kaler,
Ganz predstavlja još dvoje umjet-
nika iz apap-a: Španjolku Mariu
Jerez i Robertu Milevoj.
Festival razvojnog kazališta
Ganz također predstavlja rado-
ve mladih i nadolazećih autora
izvedbenih umjetnosti koji svoje
estetike počinju razvijati te za ra- moguća budućnost 51 moguća budućnost 14
zliku od etabliranih, od kojih se
obično očekuje maksimum, imaju
pravo na lutanje i na grešku, ali i
na genijalnost. Ganz stvara pro-
stor za umjetnički eksperiment
koji je neophodan u razvoju kaza-
lišne scene.
Predstava “Solo On orientations/
one place after” održat će se po-
sljednjeg dana festivala, 21. rujna,
u 19 i 21 sat, a ulaz je, kao i na drugi
festivalski program, besplatan. M .P.
 10
ALBUMA
KOJE OVE
JESENI
MORATE
PRESLUŠATI
Grohl odlazi na putovanje,
Kanye izlazi iz okvira, Dylan
udovoljava fanovima, a
Stevie se vraća na pravi put

1 Foo Fighters
Sonic Highways 10. 11.
“Jednostavno mi je to samo izletje-
lo”, kaže pjevač i gitarist Foo Fighter-
sa Dave Grohl, dok komentira naziv
novog studijskog albuma i istoimenog
rock&roll putopisa Sonic Highways.
Fooovci su snimali u Chicagu – jednom
od osam američkih gradova u kojem su
pripremali pjesme za TV seriju i novi
album, uz gostovanja lokalnih glaz-
benika kao što su Joe Walsh iz Eagle-
sa, Trombone Shorty i gitarist Cheap
Tricka Rick Nielsen. “Shvatio sam da
su svi ti ljudi i mjesta povezani nečime,
nekim glazbenim zemljo-
vidom kroz koje prolaze SUPER
ceste sazdane od zvuka”, SONIČNO
Grohl na
govori Grohl, idejni začet-
festivalu
nik i redatelj serije koja će Firefly u
se prikazivati na HBO-u. lipnju.
“Pomislili smo: ‘Ideš! Pa
to zapravo ima smisla. I zvuči cool.’”
Uz producentski potpis Butcha Viga,
pjesme na albumu Sonic Highways za-
snovane su na idejama “koje smo svi-
ruckali i vrtjeli nekoliko godina”, kaže
Grohl. S ostatkom benda na pjesmama
FOTO: GULIVER/REX

je dodatno radio u njihovom studiju u

Los Angelesu, a onda je svaku snimio u
drugom gradu, pod budnim okom ka-

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 53
 GLAZBENA JESEN
mera. Grohl je stihove dovršavao mentale. Čini se da ima mnogo
u posljednji trenutak, pronalazeći razloga za slavlje.”
inspiraciju u svakom gradu koji su

posjetili. Jedna od pjesama, “I Am
a River”, snimljena u New Yorku,
uključuje i srdačni hommage po-
kojnom Louu Reedu. “Također je
zanimljivo”, veli Grohl, “što se na
pjesmama čuju prostori” u kojima
je bend snimao. “Neki su bili jebe-
no maleni. Prostorija za snima-
nje u studiju Rancho de la Luna
(u gradu Joshua Tree u Kalifor-
niji) je veličine kombija. Unutra
je bio krkljanac. Ali zvuči jebe-
no sjajno.”
3 Kendrick Lamar
TBD
TBD
Lamar se pokazao kao jedan od
najzanimljivijih mladih repera i
to upravo zbog albuma iz 2012.,
good kid, m.A.A.d. city, kojeg je
nadahnulo iskustvo odrastanja u
Comptonu, kvartu koji vrvi ulič-
nim bandama. Sada ovaj 27-go-
dišnjak mora odlučiti koliko će to
iskustvo produbiti u pjesmama
novog albuma. “Mnogo sam toga
izostavio s albuma good kid – ko-

2
Kanye West
TBD
TBD
Prošlu jesen, nekoliko mjeseci
nakon objave sirovog, konfron-
tacijskog albuma Yeezus, West je
povukao paralelu između svog ka-
taloga i kataloga Brucea Spring-
steena: ako je Yeezus njegova Ne-
braska, rekao je: “Imam osjećaj
da će idući biti Born in the U. S.
A.” Ovo je ljeto na internet pro-
curio djelić nove pjesme “All Day”
– za koju je West rekao da će biti
prvi singl novog albuma – i sluša-
teljima odmah ostao u uhu. Go-
vorka se da je West viđen u stu-
diju s Paulom McCartneyem s
motno sam mogao uvrstiti čak 30
pjesama”, kaže Lamar za Rolling
Stone. “Neke nove mogle bi se po-
vezati s onime o čemu sam prije
progovarao.” Lamar je snimio
“gomilu pjesama” s mentorom
Dr. Dreom (“Ušao je u laborato-
rij i pokušao samog sebe odve-
sti na drugu razinu”) i ekipom BOOM CLAP!
Digi+Phonics, “kućnim” produ- Charli XCX u San
Franciscu u lipnju.
centima Lamarove etikete. Može-
mo očekivati “agresivnost i emoci-
onalnost”, ali bez previše suradnji miti još jedan synth pop album!’ lji album do sada”, kaže Minaj za
– Lamar za sada nije ugostio ni Jebeš to.” Ova je 22-godišnjakinja Rolling Stone. “Da nije moj, sve-
jednog MC-ja. “Imam mnogo toga u studio pozvala dugogodišnjeg jedno bih ga cijelo vrijeme slušala,
za reći!”, šali se. “Baš sam neka- suradnika Patrika Bergera, ali i kao obožavateljica.” Nicki Minaj
ko sebičan.” Rostama Batmanglija iz Vampi- je pozvala nekoliko velikih produ-
re Weekenda i Riversa Cuoma iz centskih imena – uključujući i Dr.

4
kojim je snimio pjesmu “Piss on Charli XCX
Your Grave”. Poprilično je sigur- Sucker
21. 10.
no da će West repati o svom braku
s Kim Kardashian i rođenju kćeri
Uz dva najveća ovoljetna hita pod
North. “Mislim da još uvijek traga
pojasom (“Fancy” s Iggy Azale-
Weezera. Odlučila se “itekako po-
igrati s punkom” i dodaje: “Mogli
bismo reći da će ovaj album biti
pop čudovište.”
Lukea, Boi-1du i Polow da Dona
koji je svoj trag već ostavio u deli-
ričnom i razvratnom novom sin-
glu “Anaconda”. Što se tiče stiho-
va, kaže da ide dublje nego ikada

za zvukom”, kaže producent Be-
njamin Bronfman koji je Westu
2010. pomogao snimiti pjesmu
“Monster”, a 2013. “New Slaves”.
“No poslao sam mu neke zaista
vesele, divne, slavljeničke instru-
om i vlastitim “Boom Clapom”)
XCX je snimila LP koji će pome-
sti radijski eter. Sucker je dra-
stično drukčiji od njezina debija
iz 2013. True Romance. “Medi-
ji su govorili: ‘Charli XCX će sni-
5
Nicki Minaj
The Pink Print
Datum objave nepoznat
Naslov The Pink Print aludira na
legendarni album Jay Z-a iz 2001.
The Blueprint. “Ovo je moj najbo-
prije. “Mislim da se ni jedna od
ovih pjesama ne bi mogla naći
na mom prethodnom albumu”,
kaže. “Sazrela sam kao tekstopi-
sac. Hrabrija sam jer sada mogu
progovoriti o stvarima koje mi
prije dvije godine ne bi bilo ugod-
no otkriti.”

NEŠTO DOK ČEKAMO

6
Stevie Nicks
NOVI STUDIJSKI ALBUM 24 Karat Gold – Songs
From the Vault 7. 10.
Novi album Stevie Nicks nastao
Hladno Pivo Evo Vam Džinovski (CD/DVD) 11./2014. je iz ljubavi: prikazuje putovanje
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES; MATEJA VRČKOVIĆ

Hladna pivovara predljetnim je singlom “Messi” nagovijesti- njezinom prošlošću, sve od 1969.
la nove studijske materijale, međutim dok se ne dogodi novo stu- Ovo su “zalutale” pjesme koje je
dijsko čudo odlučili su vjernim fanovima podariti malo putova- tijekom godina napisala, ali ih je
nja u prošlost. Naime, nastavno na zadnju “klupsku” turneju na
tek sada snimila. “Prije sam pje-
kojoj su se vratili korijenima s prva tri studijska albuma Džinovski,
G.A.D. i Desetka, ove jeseni će objaviti DVD i CD s tih nastupa. Radi
sme davala drugima”, kaže Ste-
se o klasičnom audio video duplanju i podsjetniku na dane kako vie. “Napisala bih neku novu,
je izgledalo kad su bili nezadovoljnici iz Gajnica a ne predvodite- snimila je na kasetu, a onda bi
ŽESTOKO
lji nacionalnog rock mainstreama. I svirali su žestoko, mahom samo netko rekao: ‘Hej, mogu dobi-
Mile
Kekin stvari koje su ih pripremale za postolje. Novom albumu možemo se ti primjerak?’” Neke od njih to-
nadati na proljeće iduće godine, kažu. liko su osobne da ih nije čuo ni
ostatak Fleetwood Maca. “‘Lady’

54 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 je prva pjesma koju sam napisa- smo pop zvuk iz 80-ih i moderni

NAJBOLJE
la na klaviru”, kaže Stevie. “Ni- pop zvuk”, tvrdi. “Pomislila sam:
kome je prije nisam odsvirala. ‘Na ovom albumu nema pravila.
Nije je čuo nitko osim Lindsaya Zašto ne bismo istražili sve mo-

OD OSTALIH
(Buckinghama).” Album je sa- gućnosti?’”
stavila brzo i snimila ga s neko-

liko studijskih glazbenika u Nas-
hvilleu. “Imali smo tri tjedna,
pet dana tjedno da sve snimimo”,
kaže. “To su ljudi iz sindikata –
oni ne gube vrijeme. Morala sam
se ustati u devet ujutro, što mi je
bilo suludo.”
9
Weezer
Everything Will Be
Alright in the End 7. 10.
Na prvom albumu nakon četiri Sara Renar Jesen (EP) 28.9/2014.
godine veterani alt rocka vraća- Drugo studijsko izdanje kantautorice znači ostavljanje negdašnjeg kla-
ju se optimističnom power popu sičnog pop rock zvuka i koketiranja s elektronikom.
koji je obilježio njihov prijelomni
Pink Floyd The Endless River 10./2014.
debi iz 1994. (obožavateljima po-

7
Jackson Browne
Standing in the Breach
7. 10.
Naslovna pjesma Brownova prvog
studijskog albuma objavljenog
nakon šest godina prvotno je na-
stala kao pjesma o razornom po-
tresu koji je 2010. zahvatio Haiti
– no na kraju je poprimila veću
širinu. “Progovara o trenucima
u kojima je naš svijet slomljen”,
kaže Brown. “Postala je pjesma o
siromaštvu u svijetu. Cijeli album
govori o vezama, ali kroz metafo-
re situacija koje se trenutno do-
znat kao Blue Album.) Surađuju-
ći s producentom Blue Albuma
Ricom Ocasekom, uvijek elo-
kventni Rivers Cuomo osmislio je
album koji naziva “kompleksnim,
klasičnim albumom” koji kombi-
nira “klasične pjesme o djevojka-
ma” s nešto težim temama: pjeva
o vazda svađalačkom odnosu s
fanovima, ali i o delinkventnom
ocu kojeg je opjevao u “Say It Ain’t
So” na Blue Albumu. “Ovdje sam
otkrio najdublji dio svoje duše”,
kaže Cuomo.
Za potrebe prvog službenog izdanja Floyda u posljednjih 20 godina,
David Gilmour kompilirao je disk sazdan “većim dijelom od ambijental-
nih i instrumentalnih pjesama” koje su nastale tijekom snimanja albuma
Division Bell 1994.
Frank Ocean TBD 2014.
Oceanov suradnik Nabil Elderkin u javnost je pustio glas da će nasljednik
debija ove R&B zvijezde, objavljen 2012., “srušiti mit o drugom albumu.”
Jessie J Sweet Talker 7. 10.
Diva iz Britanije na svom je albumu ugostila Nicki Minaj i Arianu Grande,
što joj možda osigura zvjezdani status u SAD-u.
Urban & 4 TBD 10./2014.
Dugoočekivani novi studijski album riječkog glazbenika predstavlja ga u
neočekivanom izdanju za ljubitelje himničnosti dosadašnjih hitova.

gađaju u svijetu.” Snimljen je u
LA-ju, uz pomoć dugogodišnjeg
benda koji ga prati na turnejama
i hvata se u koštac s temama koje
obuhvaćaju političke sustave, ali i
zagađivanje oceana. Album otva-
ra ponovno snimljena “The Birds
of St. Marks”, pjesma koju je Jack-
son napisao 1967. “Oduvijek sam
smatrao da će biti jedna od pjesa-
ma Byrdsa”, kaže. “No dozlogrdi-
lo mi je čekati da je oni obrade pa
sam je snimio sam.”
10
Bob Dylan
The Basement Tapes
Complete: Bootleg
Series Vol. 11 4. 11.
Opsesivni Dylanovi fanovi pri-
govarali su da žele cjelokupni
Basement Tapes, još otkako je o
njemu procurila vijest prije 46
godina. Napokon će im se ostva-
riti želja u vidu ovog box seta
koji bismo bez problema mogli
prozvati najuzbudljivijim arhiv-
skim izdanjem ove jeseni. Sa-
drži 138 pjesama koje su Dylan
Miki Solus TBD 10./2014.
Debitantski album hvaljenog “novog Štulića”, dečka koji okreće naopač-
ke hrvatski pop i čini to vrlo duhovito, lucidno i šarmantno.
Various Artists
Lost on the River: The New Basement Tapes 11. 11.
Elvis Costello, Jim James, Marcus Mumford i producent T Bone Burnett
uglazbili su nedavno otkrivene Dylanove stihove.
Jerry Lee Lewis Rock & Roll Time 28. 10.
“The Killer” obrađuje klasike od “Little Queenie” do “Folsom Prison
Blues” uz pomoć prijatelja kao što je Keith Richards.
TV on the Radio Seeds 18. 11.
Indie junaci iz Brooklyna vraćaju se s prvim albumom nakon smrti basi-
sta Gerarda Smitha 2011.

8 Taylor Swift i The Band snimili

1989
27. 10.
Taylor Swift je svoj
peti album opisa-
la kao odmak od co-
untryja i prelazak na
čisti pop. No je li taj
iskorak doista toliko
dramatičan? “Nije to ne-
nadani udarac”, objašnjava
ona promjenu. “Ali željela sam
iskreno priznati da je to zapravo
moj prvi pop album. I slavim to,
FOTO: GULIVER/REX; ALEKSANDAR ZEC
Partibrejkers Sirotinjsko carstvo TBD/2014.
1968., u sjevernom
Od sjajnog singla “Sitna lova” do novog albuma regionalne fury rock be-
dijelu New Yorka štije preostalo je nekoliko upitnika, završetak produkcije i imenovanje
– 30 pjesama materijala.
n i k a d a pr ije
nije objavlje- Lil Wayne Tha Carter V TBD
no, uključujući Na Weezyjevom albumu za koji se šuška da će biti i posljednji navodno
i pjesmu “Wild se nalaze dvije pjesme s Drakeom.
Taylor
Swift Wolf”, proizašlu
iz Dylanova pera.
“Eksperimentirali
su, zabavljali se, poku-
šavali naći novi glas”, kaže autor
Greil Marcus. “Nije to bio samo

ne bojim se promjene.” Iako je su- običan session. Ovo je cijeli kor-

rađivala s hit-majstorima poput
Maxa Martina, Ryana Teddera
i Jacka Antonoffa, Taylor Swift
kaže da je inspiraciju pronašla u
popu iz prošlih vremena – sluša-
la je Phila Collinsa, Petera Gabri-
ela i Annie Lennox. “Kombinirali
pus djela.”
Suradnici: Cady Drell, Josh
Eells, David Fricke, Andy
Greene, Kory Grow, Rob Partibrejkers
Sheffield, Simon Vozick-
Levinson, Anđelo Jurkas

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 55
 Q&A

Ivica
umjetnost smatra nepotrebnom i viškom. Subverzivni prizori su
otpor takvom shvaćanju.
Etablirali ste se i u regiji, u Sloveniji i Srbiji, ali i internacional-

Buljan
no. Kako gledate na taj uspjeh u odnosu na česte probleme
koje imate u Hrvatskoj?
Naravno da sam se pitao zašto su moje predstave u Slove-
niji bile dobro prihvaćene, a u Hrvatskoj ne. Predstava “Edip
u Korintu” igrala je u Slovenskom narodnom gledališču, cen-
tralnoj nacionalnoj instituciji i osvojila najvažniju na-
gradu, a u Zagrebu je prikazana na Queer festiva-
lu. Ne bih mogao zamisliti da sam je napravio u
Redatelj govori o seksualnim jednom hrvatskom kazalištu. U Splitu sam reži-
prizorima u svojim rao adaptaciju romana “Adio kauboju” Olje Sa-
predstavama te zašto prezire vičević Ivančević. Prvi put u povijesti Splitskog
ljeta te godine nije dodijeljena nagrada Judita.
ograničenosti i opasnosti
To logički znači da je to najgora predstava u po-
kolektiva Tekst: Anđelo Jurkas

K
A ZALIŠNI REDATELJ IVICA
Buljan ne podilazi javnosti i ne
boji se propitati mnoge druš-
tvene teme neugodne za ra-
spravu u konformističkom društvu: seks,
nasilje i razotkrivanje političkog sustava
provlače se kroz njegov teatarski rad.
Postoji li ijedan vaš projekt koji nije dobio
etiketu kontroverznog ili je riječ o licemjer-
ju društva koje tako moralizira?
“Sinjska ruka” je teška. Pobjegao sam
od nje. Sredinom 80-ih odabrao sam Za-
greb, nakon toga Ljubljanu pa Francusku.
Osjećam se kozmopolit. Lokalpatriotizam
i nacionalizam su ozbiljne smetnje, ti “zi-
dovi” mi pritišću mozak, kao i sve dogme.
Razumijem društvene razloge, nezapo-
slenost, bezidejnost života koji ljude vode
tome da se osjećaju zaštićeno u nekom ko-
lektivu. Prezirem njegovu ograničenost i
opasnost. To je razlog zašto Miroslav Kr-
leža nije unisono prihvaćen u Hrvatskoj,
on je raskrinkavao taj aspekt naše kultu-
re. Martirologija i kopanje po prošlosti su
dio hrvatskog mentaliteta. Nitko ne može
odbaciti svoje korijene i svoje rođenje, ali s
tim se čovjek treba nositi kao s univerzal-
nom činjenicom.
Posljednja kontroverza povezana uz vaš
rad bila je scena seksa u predstavi “Grob-
nica za Borisa Davidoviča”.
Seksualni prizori privlače pozornost jer
je seksualnost političko pitanje. Zato je to-
liko borbe kako bi se njome institucional-
no ovladalo. Umjetnik je uvijek u opozi-
ciji jer je umjetnička sloboda apsolutna,
za razliku od socijalne ili političke. Da-
nilo Kiš je reprezentira. Veliki kritičar
komunističkih dogmi i zagrižen borac
protiv nacionalizma. Ako se opirao vla-
sti i moći, to nije nužno bilo na politič-
vijesti te manifestacije. Glazbu je radio Darko
Rundek, Aleksandar Denić u Njemačkoj je pro-
glašen za scenografa godine, glumili su Nata-
ša Janjić, Sergej Trifunović i najbolji splitski
glumci. Zar je moguće da smo svi bili tako ka-
tastrofalno loši, da se jedino te godine ne dodi-
jeli nagrada? Predstavu su odmah skinuli s progra-
ma. Ali sve izvedbe bile su rasprodane. Često je riječ
o sitnoj zlobi i profesionalnoj ljubomori.
Kako pridobijete glumce da u predstavi igraju
erotske i seksualne scene?
Međusobnim povjerenjem, a onda i povjerenjem
u zajednički rad. Ono je stvoreno s glumcima u Abi-
djanu, Parizu, Beogradu, Lisabonu, Zagrebu ili
Ljubljani. Predrasude postoje posvuda, iz različi-
tih razloga. Glumci su ih svugdje hrabro nadilazi-
li. U Africi, gdje se na ulicama vide najšokantnije
scene, publika pokriva oči na nježan poljubac. U
Ljubljani se na pozornici narodnog kazališta pri-
kazuje scena oralnog fistinga, a u Zagrebu me-
diji danima razvlače slike gole glumice koja igra
performericu kao da su je potajno snimili u nje-
zinoj sobi. Podržavam hrabrost glumaca koji se
bore protiv lažnog morala.
Radite i temu o seksualnosti u Bibliji.
George Bush je u Americi 2005. uveo famo-
zni The Broadcast Decency Enforcement Act koji
strogo sankcionira uznemiravanje javnosti opsce-
nim slikama. Iz higijenskih razloga ne želim spo-
minjati imena koja mahnito potpiruju puritan-
stvo kod nas. Želim se boriti za stečene slobode i ne
želim da nam ih otimaju barabe. Zato me privlači
u Bibliji, kod Grka i Rimljana, u klasicima, prona-
laziti snažne seksualne prizore. Antonin Artaud
je u čuvenoj slici “Lot i njegove kćeri” Lucasa van
Leydena iz 16. stoljeća otkrio duboku i poetičnu
seksualnost biblijskog motiva.
Što je za vas zadaća i svrha kazališta?
Za mene kazalište nije ogledalo, instrument
reprodukcije. Ne zanima me proizvodnja odraza
stvarnosti hrvatske, slovenske ili francuske stvar-
nosti. Čitam, slušam i gledam materijale iz svije-
ta. Moja umjetnička intervencija poseže za mi-
saonošću tog svijeta. Kad radim u Portugalu ili
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

ki način, nego stvaranjem jedne nove
stvarnosti, drugačije od one kakva je po-
stojala. To je jedna viša sloboda u um-
jetnosti. Politički sistem se promije-
nio, ali ostala je ista tendencija da se
Obali Bjelokosti, nisam egzotičan gost iz Hrvat-
ske, nego sudjelujem kao autor u stvaranju kul-
ture u tim sredinama. Ako sam se nekad toga
plašio, danas više ne. Volim kad me zovu slo-
venskim ili francuskim režiserom. 

56 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 Organizator:

ic a ku lture > M ali pogon:

Tvorn M juzikl
ks e m b u rg ,
3.10. Silente, Rad sači zvuka, MORT
io L u
9.10. Kinoklub, No ng e S trips
, O ra
16.10. Sane, And T he K id
Strip Gorila
23.10. Liba r, M o rso , B ig
e , G a t uz o, Markiz
30.10. Krešo i kise ara Renar, F5
le k iš

6.11 . Q ue e n of S abe, S

>T
ici! > www.hds.hr > f
Vidimo se u Tvorn
Partneri:
 Q&A
Ariana
Da. Prepirali smo se oko toga. Rekla sam: “O Bože, do-
živjet ću gramatički infarkt. Molim vas, dopustite mi da
kažem ‘am’!”. Ali onda sam pomislila: “To je pop. Za-
Grande
Nova pop atrakcija govori o
svojoj gramatičkoj pogrešci, o
tome da voli Aerosmith i o
viđanju demona
Tekst: Brian Hiatt
‘M
OŽETE LI MALO PRIČE-
kati”, pita Ariana Gran-
de. “Rastresena sam jer
se pokušavam spremiti”.
Dvadesetjednogodišnja Ariana Gran-
de bira odjeću za televizijski nastup,
što joj je vrlo stresno: “Ne želim Petar
Pan ogrlicu jer me podsjeća na Addy
iz Američke horor priče”, govori
asistentu i zvuči ozbiljno. Ali re-
alno, ova Nickelodeonova glumi-
ca postaje prava pop zvijezda s
dva uspješna singla (“Problem”
s Iggy Azeleom i “Break Free”),
objavila je svoj drugi album My
Everything, a na nedavno odr-
žanoj dodjeli nagrada VMA na-
građena je za spot godine, za
hit “Problem”. Sve atraktivni-
ja pjevačica ima puno posla. “Ne
bih imala ništa protiv toga da osvo-
jim svijet”, priznaje nakon sitne pro-
vokacije.
Na početku pjesme “Problem” čujemo te
kako se smiješ. Što je bilo toliko smiješno?
Smijala sam se sama sebi jer su mi (producen-
ti i tekstopisci Max Martin i Savan Kotecha) rekli
nešto poput “Vratio sam se!”, vrlo izražajno. Zvu-
čalo je kao najčudnija stvar koju ste ikad čuli, kao
Samara iz filma Krug, kao strašan filmski zliko-
vac. Rekla sam da ne možemo to upotrijebiti! I po-
čela sam se histerično smijati.
Što si naučila od Maxa Martina?
Cijeli život volim R&B, ali sam s njim jako puno
naučila o popu – matematiku i formulu svega toga.
Jednom je došao i promijenio neku čudnu, tugalji-
vu melodiju koju sam pjevala, a koja je postala glav-
ni akord. Rekla sam: “Vau, to je puno pamtljivije!”. I
najmanje promjene melodije mogu napraviti veliku ra-
zliku.
Još je jedna Maxova pjesma odlična, “Break Free”, ali
stihovi postavljaju pitanja. Na primjer, “Never by the
hands of a broken heart”? Ima li slomljeno srce ruke?
Joj! Pa trebalo je reći da ne želim umrijeti od slomlje-
nog srca. U tome je poanta! Kako da… Dalje!
Stih “Now that I’ve become who I really are” postao je
ozloglašen. To je sigurno napisao neki Šveđanin.
58 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
bavit ću se i pjevati gramatički netočan stih zato što…
Zašto ne bih?”.
Nekad si prilično nerazgovijetna.
Svakako bih trebala raditi na izgovoru. S bakom
sam u autu slušala “Break Free” i pitala sam je sviđa
li joj se. Rekla je: “Nemam pojma što govoriš, ali
dobro je jer zvučiš prekrasno”.
U spotu ispaljuješ rakete iz grudi. Katy Perry
ispaljivala je šlag iz svojih, Gaga je na svo-
jima imala strojnice. Tko bi pobijedio u
bitci?
Fembotice iz Austina Powersa bi pobi-
jedile jer su imale krznene grudi-stroj-
nice.
Rekla si da ti nije ugodno biti seks sim-
bol. Što se promijenilo?
Pa – kad sam to rekla?
Koju pjesmu smatraš najboljom
pop pjesmom svih vremena?
Bože! “Vogue”. Neki sam dan na-
pravila odličnu playlistu i zbilja…
Trebali biste je poslušati. Samo Ma-
donna – ono, skoro svi albumi – i Aero-
smith i RuPaulov “Sissy That Walk”.
Čekaj, Aerosmith?
Imala sam fazu kad sam bila mala rokerica i
bila sam opsjednuta Aerosmithom. Nosila sam crne
gumene narukvice i mislila da sam kul. To je bilo neg-
dje u četvrtom razredu.
Tko su ti još bili glazbeni uzori?
Najdraža mi je bila Whitney Houston. Kad je umrla,
natjerala sam producenta da me autom odveze do ho-
tela u kojem je bila. Stajala sam vani i plakala. Volim
Destiny’s Child, Christinu Aguileru, Donnu Summer,
a moja je mama jako puno svirala pjesme Barbre Stre-
isand. Volim dive, to je očito.
U tinejdžerskim godinama bila si glumica, ali nisi bila
tužna nakon što su ukinuli tvoju seriju Sam&Cat. Ne-
dostaje li ti gluma?
Nedostaje mi mjuzikl, a nema toga što ne bih na-
pravila za ulogu u hororu. Ali ne znam hoću li se
glumi ikad više toliko posvetiti.
Izabrala si prilično mračnu kuću Slytherin u igri
Pottermore temeljenoj na Harryju Potteru.
Izgleda kao da to nije pravo mjesto za tebe.
Nisam ja izabrala Slytherin, Slytherin je
izabrao mene. Manje sam Hufflepuff, a više
Slytherin. I nije svaki Slytherin bio loš –
Snape je bio jedan od likova velika srca, a
da to nitko nije baš znao.
Svi su fascinirani tvojim izjavama da si
vidjela prave demone, posljednji put u
ukletom dvorcu u Kansas Cityju.
O Bože! Svi žele razgovarati o demoni-
ma sa mnom! Ja sam demon, pripadni-
ca sam Kabale i veganka sam. To je ono
što ljudi misle. Misle da sam luda. A
već dugo vremena nisam ništa vidjela.
FOTO: GULIVER/REX
Možda je dodjela VMA nagrada uzbu-
dila demone, pa se vrate.
(Smijeh) Demone pop glazbe? Ma
što to govoriš?
NAJBOLJA ZABAVA
JE NA ISKON.TV-u!
Iskon je odlučio promijeniti pravila i u svoju ponudu uvrstiti isključivo ono što korisnici
gledaju i vole. CineStar TV Premiere 1 i 2, KinoTV i sva tri SportKluba sada su sastavni
dio novih Iskonovih TRIO paketa po super cijeni. Osim neograničene televizijske zabave,
fantastičan TRIO uključuje još brži flat internet te besplatne razgovore prema fiksnim i
mobilnim mrežama u Hrvatskoj i EU.

100 PREMIJERA GODIŠNJE, BEZ DODATNE NAPLATE!

Filmski kanali CineStar TV Premiere 1 i 2 pružaju odabir između
najboljeg filmskog i serijskog sadržaja, holivudske hitove, najbo-
lje filmske naslove europske kinematografije, ekskluzivne specijal-
ne emisije i odlične serije. Godišnje donose više od 200 filmova,
među kojima je barem 100-tinjak premijernih filmova (svega 12-16
mjeseci od početka prikazivanja u kinima!), te 100-tinjak odabranih
vrhunskih i najpopularnijih kataloških filmskih hitova.

Bez dodatne naplate samo u novim TRIO paketima Iskona: Već ove
jeseni na CineStar TV Premiere kanalima uživajte u TV premijerama
poznatih filmskih hitova poput Jobs, Diana, Rush, Riddick: Vladar
tame, Khumba, Legende u Vegasu, Tarzan i mnogih drugih.Sastavni
dio novih TRIO paketa postao je i Discoveryjev KinoTV, koji također
nudi odličan 24-satni filmski program. Pokriva široki žanrovski ras-
pon, od romantičnih komedija i drama preko horora, akcijskih filmova
i svjetskih hitova pa do hvaljenih dokumentaraca, pobjednika festiva-
la u Cannesu, Berlinu i Veneciji te osvajača Oscara. Pedro Almodovar,
Woody Allen i Jim Jarmusch samo su neki od dirigenata sadržaja za
sve gledatelje s besprijekornim filmskim ukusom.

SPORTSKI DREAM TEAM NA OKUPU

Renesansni Iskonov TV koncept okupio je i sva tri SportKlub kana-
la, koji u kombinaciji mogu zadovoljiti ukus svih sportskih fanova.
Nogomet, Premier Liga, košarka, Formula 1, NBA, tenis... Pitanje
je izbora i osobnih preferencija. “Prilikom kreiranja nove ponude,
odlučili smo napraviti potpuni odmak od onoga što poznajemo
kao ‘osnovni’ ili ‘prošireni’ paket. Vođeni isključivo željama korisni-
ka, došli smo do liste od 50-ak najpoželjnijih kanala koje smo po-
Nervozno prebacivanje televizijskih kanala i razočaranje dnevnim
nudili po niskoj cijeni. Iskon je sada prvi operator u Hrvatskoj koji
programom do sada su bili dio svakodnevice, no inovativni Iskon
svojim korisnicima nudi premium televizijski sadržaj bez ikakvih
je tome stao na kraj. Nakon jesenske televizijske generalke, u svim
dodatnih troškova.”, naglasili su u Iskonu prilikom predstavljanja
novim paketima Iskona od sada se nalaze premium filmski sadržaji,
novih paketa.
što znači da ih nije potrebno dodatno aktivirati ni plaćati. Radi se o
PLAĆENI OGLAS

probranoj ekipi, koja se među gledateljima profilirala kao najpopu- Svi detalji novih paketa nalaze se na Iskonovoj službenoj web stra-
larniji i najgledaniji izbor prožet filmskim hitovima, dobrim serijama nici www.iskon.hr, na kojoj je moguća i provjera dostupnosti uslu-
i premijerama. ga na određenoj adresi u cijeloj Hrvatskoj.

Iskon.TRIO Fun 10 – flat internet do 10 Mbps / uključeno 1500 minuta razgovora u nacionalnim fiksnim mrežama / uključen najam modema / Iskon.TV Fun paket
s uključenim premium kanalima CineStar Premiere 1 i 2, KinoTV-om te sva tri SportKlub kanala – 249,99 kn/mj.

Iskon.TRIO Star 10 - flat internet do 10 Mbps / uključeno 1500 minuta poziva prema EU, 500 minuta u nacionalnim mobilnim mrežama, 1500 minuta razgovora
u nacionalnim fiksnim mrežama i jedan međunarodni friends broj / uključen najam modema / Iskon.TV Fun paket s uključenim premium kanalima CineStar
Premiere 1 i 2, KinoTV-om te sva tri SportKlub kanala / uključena Iskon.Snimalica – 289,99 kn/mj.
 PRETPLATI SE NA
PRETPLATI SE NA

PRETPLATI
PRETPLATI SE
SE
II UŠTEDI
UŠTEDI ZA
ZA
44 BROJA*
BROJA*
| 12 mjeseci | 120,00 kn
|| 126 mjeseci
mjeseci || 120,00
72,00 knkn
|| 63 mjeseca
mjeseci || 72,00 kn
40,50 kn
| 3 mjeseca | 40,50 kn
*odnosi se na iznos godišnje pretplate na tiskano izdanje
*odnosi se na iznos godišnje pretplate na tiskano izdanje

Od sada čitajte
Od sada čitajte
TopGear iu
TopGear i u IZDANJU.
DIGITALNOM
DIGITALNOM IZDANJU.
Digitalno izdanje dostupno na
Digitalno izdanje dostupno na

pretplata@topgearcroatia.com Potraži nas i na

pretplata@topgearcroatia.com Potraži nas i na
Strateško samoubojstvo
iz zasjede
Nakon više od polovice mandata Vlada RH se sjetila izraditi šestoljetku – plan
razvoja industrije do 2020. Kao da je rađen na temelju slogana Grunfa iz “Alana
Forda” “Bolje živjeti 100 godina kao milijunaš, nego 7 dana u bijedi’’
H Tekst: Dinko Boić H

A
KO SE PI TAT E Z A Š T O O I N DU-
strijskoj strategiji Republike Hrvat-
ske pišemo u rubrici Politika, a o
njoj se ne bavi kolega Munjiza u ko-
lumni Ekonomija, odgovor je jedno-
stavan. Naime industrijsku strategiju RH
pisalo je Ministarstvo gospodarstva, taj do-
kument dorađivan je nekoliko puta i pet puta
nije uspio doći na dnevni red sjednice Vlade.
Možda bi bilo bolje da ni šesti put nije došao
na dnevni red. Naime ministar koji smjenju-
je direktora HEP-a nakon uspješnih rezulta-
ta, svađao se s INA-om po sudovima diljem
svijeta i zapošljava na mjesto doministra pro-
davača magle vjerojatno nije imao vremena
za čitanje tog dokumenta. Ili još gore, proči-
tao ga je i smatrao ga je dovoljno kvalitetnim
za prezentaciju na sjednici Vlade. Ministar
koji se proslavio “grunfovskom” izjavom “Ne
vjerujte ljudima koji lažu”. S ovom je strate-
gijom došao još korak bliže Grunfu ili mu je
možda Grunf pisao strategiju...
“Bolje biti mlad i bogat nego star i siro-
mašan” stari je postulat dobro poznat svim
štovateljima antologijskog stripa Alan Ford
kojih, čini se, ima i Vladi Republike Hrvat-
ske. Nakon više od polovice poprilično pro-
mašenog mandata u Vladi su se dosjetili
izraditi šestoljetku – plan razvoja industri-
je do 2020. godine. Dokument nazvan “In-
dustrijska strategija” trebao je biti upravo
to – od samostalnosti Hrvatske prva promi-
šljena vizija razvoja industrije opustošene u
posljednjih četvrt stoljeća, no stručna jav-
nost dočekala ga je na “na nož”. I to s potpu-
nim pravom. Uradak koji je ekonomist Ljubo
Jurčić nazvao seminarskim radom uspješan
je u dijagnozi bolesti i definiranju onoga što
ne bi trebalo biti, ali ga također krasi potpu-
ni nedostatak vizije a ponekad i veze sa stvar-
nošću. Autori su itekako svjesni kako nema
govora o nekoj značajnijoj industrijskoj ek-

Ilustracija MIRKO RASTIĆ r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 61

spanziji pa na retoričko pitanje je li moguće
napraviti veliki skok u razvoju, sami sebi od-
govaraju kako bi proces priprema bio izni-
mno dug i vjerojatno se nikada ne bi dogo-
dio. Realnim scenarijem smatraju povratak
na stupanj razvoja iz 2008. do 2020., dok bi
za optimistični za koji se navode precizni-
ji parametri trebalo, pazite sad, restrukturi-
rati javnu upravu koja mora postati partner
privatnog sektora. Teško je dokučiti radi li se
o stvarnoj ili fingiranoj neovisnosti autora ili
tek o cinizmu vladajućih, ali na prvom mjestu
ključnih problema industrije navodi se neu-
činkovit javni sektor, korupcija, pravna nesi-
gurnost, visoko i složeno porezno optereće-
nje te administrativni i nerazumljivi propisi.
Mazohistični niz nastavlja se malim inoze-
mnim ulaganjima, neulaganjem u istraživa-
nje, visokom cijenom kapitala, neusklađeno-
šću obrazovnog sustava i potreba industrije...
U tom i takvom okruženju procijenjene su i
industrijske grane koje bi trebale postati no-
sitelj nove planske reindustrijalizacije te one
manje perspektivne. Djelatnosti su podijelje-
ZA VLADU JE POKRETAČ I PROIZVODNJA PUTNIH I RUČNIH TORBI
(SAMSONITE, ČUVAJ SE!), SEDLARSKIH I REMENARSKIH PROIZVODA TE
BOJENJE KRZNA. DJECA ĆE BOJATI KREPANE LISICE I KUNE, A U
TEKSASU ĆE JAHATI NA HRVATSKIM SEDLIMA OPASANI CRO REMENOM
ne na pet skupina – pokretači, čuvari, upit-
nici, problematični i oni bez utjecaja. Sku-
pine su određivane kriterijem dobiti nakon
oporezivanja, brojem zaposlenih i perspek-
tivom rasta. Već površnim pogledom na po-
jedine grane počinje potpuni gubitak veze
sa zdravim razumom. Tako je jedna od ri-
jetkih uspješnih industrija po kojoj smo na
žalost poznati u svijetu, proizvodnja oruž-
ja i streljiva, svrstana u skupinu bez utjeca-
ja. Hrvatska je samo u 2012. izvezla oružja i
vojne opreme u vrijednosti većoj od 880 mi-
lijuna kuna, a trendovi su unatoč ili upravo
zbog krize, pozitivni. Karlovački HS Produkt
90 posto svojih proizvoda izvozi u SAD, a pi-
štolj koji se ondje proizvodi po njihovoj licen-
ci jedan je od najprodavanijih. Na cijeni su i
jurišne puške, ručni bacači granata, taktič-
ki snajperi, zaštitne kacige i oprema, vojne
odore i čizme, no to je već neka druga katego-
rija. Samo spomenuta tvrtka zapošljava dva-
desetak puta više od 56 zaposlenika koliko
ih je pobrojano u “Industrijskoj strategiji” u
kojoj su raritetni izvozni adut svrstali pod ne-
važnu industrijsku grančicu. Tek dan nakon
objave dokumenta, primjerice, ista Vlada čiji
je to dokument pohvalila se kako je u ratom
izmučenom Iraku dogovorila posao vrije-
dan 115 milijuna dolara, koliko bi za oružje
i vojnu opremu trebale dobiti domaće tvrt-
62 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
ke. Do sada se čak i za vojne viškove i polov-
nu opremu nalazilo tržište pa je proglašava-
nje te industrije neutjecajnom u službenom
vladinom dokumentu potpuno neshvatljiv
promašaj. Izvan sustava poddjelatnosti koje
nisu uključene u sustav vrednovanja, odno-
sno s njima ne znaju što bi, gradnja je brodo-
va i čamaca, što je zgodna koincidencija jer je
upravo ovih dana “Viktor Lenac” dobio više-
milijunski posao remonta za američku ratnu
B
mornaricu.
EZUTJECA JNOM JE MEĐU OSTA-
lim proglašena i djelatnost snimanja
zvučnih zapisa i izdavanja glazbenih
zapisa. Možda je domaća glazbena
scena mala u odnosu na svjetsko tr-
žište, možda nema razloga utvarati da će se
vratiti zlatno doba vinila, a prodaja glazbe-
nih CD-a skočiti na sedmoznamenkaste ti-
raže, no “škartanje” velikog dijela industri-
je zabave možda je malo pretjerano. Kada bi
neka ozbiljnija korporacija koja se bavi indu-
strijom zabave iz samo njima znanih razloga
odlučila investirati u Hrvatsku, primjerice
kupiti Croatia Records, možemo se kladiti da
bi se vrlo brzo zaboravilo na mjesto koje im je
dodijeljeno u tablici, a političke nomenklatu-
re navalile bi pred kamere rezati vrpce i ne-
zasluženo se hvaliti uspjehom u privlačenju
stranih investicija i plodovima dugogodiš-
njeg rada koji, eto, tek sada izlazi na vidjelo.
Nakon što je nekoć moćna domaća farma-
ceutska industrija svedena na, kako to neki
zlurado kažu, pakirnicu lijekova, stratezi su
upravo njoj dodijelili najveću odgovornost za
oporavak posrnule industrije. Najveća očeki-
vanja tako imaju prema farmaceutskim proi-
zvodima i pripravcima, uglavnom imaginar-
noj proizvodnji računala te elektroničkih i
optičkih proizvoda. Očekivanja su pala i na
proizvodnju gotovih metalnih proizvoda i to
sve nakon Armagedona koji je doživjela me-
talurgija od devedesetih godina prošlog sto-
ljeća. Opravdanje za premijerov posjet Si-
licijskoj dolini krije se vjerojatno u visokim
ufanjima koja imamo u računalno progra-
miranje, savjetovanje i povezane djelatnosti,
a vjerojatno i ona vezana uz proizvodnju elek-
trične opreme, strojeva i uređaja.
Iako poljoprivreda u koju se svi kunu čini
tek šest posto BDP-a, a u referentom je raz-
doblju od 2008. do 2012. izvoz prehrambe-
nih proizvoda činio tek polovicu od 800 mi-
lijuna dolara vrijednog uvoza, razumljivo je
zašto su stratezi proizvodnju prehrambenih
proizvoda proglasili posebnom, strateškom
industrijom. O proizvodnji hrane, logično,
svaka bi zemlja koja drži do svog barem dje-
lomičnog suvereniteta i trebala imati strate-
giju, a možda čak i ostvariti vanjskotrgovin-
ski suficit. No čime je proizvodnja namještaja
zaslužila da bude jedina strateška grana koja
je prehrambenoj industriji svrstana uz bok,
ostaje posve nejasno. Možda su autori bili
impresionirani Ikeinim dizajnom i poslov-
nim uspjehom pa su pod dojmom svečanog
otvorenja prve trgovine u Hrvatskoj zadovolj-
no zaključili kako je upravo to jedna priča o
uspjehu koju bi voljeli vidjeti na svom tere-
nu. Potez perom i odjednom smo svi mi In-
gvar Kamprad.
S obzirom na to da su pod problematič-
ne djelatnosti uvrštene gradnja stambenih
i nestambenih zgrada, organizacija izvedbe
projekta za zgrade, završni građevinski ra-
dovi, proizvodnja proizvoda od gline za gra-
đevinarstvo, gradnja ostalih građevina ni-
skogradnje te proizvodnja cementa, vapna i
gipsa, vjerojatno računaju kako kroz koju go-
dinu nećemo više stanovati u zidanim struk-
turama, nego ćemo u hrvatskim ormarima
kusati hrvatsko zelje. Ako se ne saberu, pro-
blema bi mogli imati i s gradnjom cjevovoda,
vodova za električnu energiju i telekomuni-
kacije, što se odlično uklapa o teoriju o planu
preseljenja iz kuća i stanova u primanjima
U
primjerenije velike komade namještaja.
ISTOJ SKUPINI S GR AĐEVINAR-
stvom od kojeg kako se čini nitko
više ništa ozbiljno ne očekuje našla
se i podskupina djelatnosti za koje
ni u najluđim snovima ne biste po-
mislili da postoji zapadnije od Moskve, juž-
nije od Berlina i istočnije od Pariza. Riječ je
o proizvodnji zrakoplova i svemirskih letjeli-
ca te srodnih prijevoznih sredstava i opreme.
Da, dobro ste pročitali. Možda je svemirski
brod iz kojeg su izašli i prve kontakte sa Ze-
mljanima ostvarili autori strategije i njiho-
vi poslodavci izrađen u Hrvatskoj jer je u toj
problematičnoj poddjelatnosti brojimo čak
301. zaposlenika. Gradnja cesta i željeznič-
kih pruga, među ostalim, u istoj je skupini
s proizvodnjom kućanskih aparata, obućom
i odjeće, s iznimkom one od krzna koji su iz
nekog čupavog razloga izuzeti.
 2

1
FOTO: PIXSELL/GORAN KOVAČIĆ; PIXSELL/KRISTINA ŠTEDUL FABAC; PIXSELL/GORAN STANZL

BRODOVI, AUTI I NABIJENE PUŠKE

(1) Vlada ne zna što bi s gradnjom brodova, iako je baš ovih dana “Viktor Lenac’’
dobio višemilijunski posao remonta za američku ratnu mornaricu (2) Proizvodnja
oružja za političare nema utjecaja, a karlovački HS Produkt 90 posto svojih proizvoda
izvozi u SAD (3) Mate Rimac jedini radi aute u državi, iako Vlada tvrdi suprotno
3

Iako sirovine nećemo proizvoditi, nego ih
vjerojatno uvoziti, našu industriju čuvat će
proizvodi od betona, cementa i gipsa. Isto
je i s uvođenjem elektroinstalacija koje su u
skupini čuvara. Mada su vodovi problema-
tični. Proizvodit ćemo pića, mliječne proi-
zvode, masti i mesne prerađevine. Pekarski
proizvodi kojima smo zamijenili normalne
obroke našli su se u prestižnoj skupini čuva-
ra naše industrije. I puno ćemo čitati. Papir
i karton su nam uzdanice. Kao i na njih do-
dana vrijednost – izdavanje knjiga i publi-
kacija. Posve primjereno duhu vremena pod
veliki upitnik stratezi su stavili obradu poda-
taka, usluge poslužitelja i djelatnosti poveza-
ne s njima, poput internetskih portala te pro-
izvodnju i distribuciju filmova, videofilmova
i televizijskog programa dok je istovremeno
tisak, taj medij budućnosti, svrstan u skupi-
nu čuvara. Tražiti logiku u strategiji koja više
vjeruje u stari dobri papir nego u videosadr-
žaj i digitalne medije, posao je za psihijatri-
ju. Sljedeći korak, pretpostavlja se, nuđenje
je tiskanog izdanja stranim produkcijskim
kućama koje su navalile na lokacije diljem
Hrvatske ne bi li iskoristili ljepote pejzaža
i arhitekture u svojim djelima. Očekuje se

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 63
tako i “Igra prijestolja” u strip izdanju s tvr- motornih vozila. Visoke carine na uvoz vo- javne izvore financiranja. BDV je pak najviše
dim uvezom. Epitaf pokojnoj domaćoj film- zila koje su godinama bile na razinama koje padao u djelatnostima koje su javne financi-
skoj industriji stići će u vidu najvećih djela kao zaštitu domaćih proizvođača koriste dr- je najviše punile – građevinarstvu za više od
Jadran filma prebačenih u tiskano izdanje žave s razvijenom automobilskom industri- 35 posto, poljoprivredi i šumarstvu za gotovo
koje će se u nastavcima 7,5 te prerađivačkoj in-
prodavati na svim bo- dustriji za nešto manje
ljim kioscima za samo EKONOMIST od 2,6 posto. Istovre-
29,90 kuna. Internet je Ljubo Jurčić meno, rast cijena bio
prošlost. U našim orma- smatra da je je veći od rasta plaća.
rima čekat ćemo kuca- “Industrijska Ostali smo bez 160 tisu-
nje poštara koji će nam strategija” ća radnih mjesta a neza-
na razini
pred vrata svakog dana poslenost je porasla za
seminarskog
donijeti sažetak najbo- rada na
vrtoglavih 82,55 posto.
ljeg s interneta otisnu- fakultetu Jedina pozitivna stav-
tog na papiru od do- ka je popravljanje vanj-
maće bukovine. Da je skotrgovinske bilance
budućnost u prošlosti, zbog manje potrošnje –
stratezi nas uvjeravaju izvoz je pao za manje od
i kada je riječ o ostalim 1 posto, dok je uvoz pao
arhaičnim djelatnosti- za nešto manje od 17,5
ma – među pokretače posto u istom razdoblju.
koji će dati zamašnjak Izravna inozemna ula-
industriji spadaju proi- ganja pala su s danas ne-
zvodnja pletene i kuki- dostižnih 31 milijardu
čane odjeće, štavljenje i kuna u 2008. na tek 8
obrada kože, proizvod- milijardi u 2012., kada
nja putnih i ručnih torbi se najviše ulagalo u fi-
(Samsonite, čuvaj se!), nancijsko posredovanje
sedlarskih i remenar- i trgovinu na veliko a ne
skih proizvoda, dorada u proizvodnju. Vanjski
i bojenje krzna, proizvodnja proizvoda od jom postale su jasnije kada je otkriveno kako dug porastao je s 85 na 102 posto BDP-a, a
drva, pluta, slame i pletarskih materijala. na tim poslovima radi 686 zaposlenih. Koja pad broja stanovnika u referentom perio-
Prilika za samozapošljavanje i malo podu- su to motorna vozila konkretno proizvede- du gotovo u potpunosti odgovara broju izgu-
zetništvo bit će kao u priči. Nema više da se na u Hrvatskoj osim Rimčevog električnog bljenih radnih mjesta – građana je u 2012.
netko šverca na burzi i bere socijalnu pomoć sportaša i dalje ostaje misterij. Upitnik, da- bilo 166 tisuća manje nego četiri godine ra-
ni za što. Nema opravdanja. Sjedite u svoj pače njih nekoliko, ostaje nad pitanjem zašto nije. Demografska katastrofa koja neminov-
ormar i ajmo kukičati. Ili plesti metle od je pod upitnik stavljena djelatnost prerade i no vodi do lošijih gospodarskih pokazate-
slame. Talentiraniji mogu rezbariti one drve- konzerviranja ribe, rakova i mekušaca u dr- lja ne očituje se samo u negativnom prirastu
ne leptire na štapovima koji klepeću krilima žavi koja je tradicionalno orijentirana na Ja- stanovništva – stariji od 65 godina u struktu-
kada ih se kotrlja po podu, a oni nešto manje dransko more i korištenje njegovih resursa, ri stanovništva najbrojnija su skupina i čine
talentirani dubit će frulice za potrebe stoč- dok se istovremeno očekuje pokretanje indu- 18 posto populacije. Neminovan nedostatak
nog sajma u Kašini. Djeca će bojati krepane strije preradom i konzerviranjem voća i po- specijaliziranih kadrova prisutan je u mno-
lisice i kune, a cijeli Teksas jahat će na hrvat- vrća koje se zbog nedovoljne proizvodnje do- gim industrijskim granama, no situacija je
skim sedlima opasan hrvatskim remenom. brim dijelom uvozi. nešto bolja u sektorima farmaceutske indu-
Neopterećeni utjecajem interneta, tele- Ružičaste budućnosti nema bez crne proš- strije, računala i optike, proizvodnji lokomo-
vizije i dušmanske uvozne filmske propa- losti. Strategija je na jednom mjestu pobro- tiva i tračnih vozila (od kojih se u strategiji ne
očekuje mnogo) i borbenih oklopnih vozila.

DOK VLADA RADI STRATEGIJU MALIH I

Strateški gledano, ako nade polažemo u do-
kumente koji ne samo da su sami sebi svrha,

UZALUDNIH KORAKA, PROTEKLIH NEKOLIKO

nego su postali i uvreda za zdrav razum, jedi-
ni cilj koji možemo očekivati jest nastavak po-

GODINA BEZ POSLA JE OSTALO 160 TISUĆA

litike slučajne države, u kojoj su povremene
priče o uspjehu u potpunosti stvar slučaja, a
nikako promišljene politike. Država koja pla-

LJUDI, A TOLIKO IH JE I MANJE U ZEMLJI
gande, oslobođeni materijalnog, živjet ćemo
jala niz već uglavnom poznatih, no kada se
nira svoj uspjeh temeljiti na pletenju nakur-
njaka, tiskanju ovlaš redizajniranih udžbeni-
ka ne bi li izvukli koju kunu iz džepova
roditelja, štavljenju kože i slamarenju i ne
FOTO: PIXSELL/DUŠKO MARUŠIĆ

u skladu s prirodom i omogućiti vođama
mirno smišljanje nove šestoljetke. Lokomo-
tivu novog gospodarskog buma činit će, tako-
đer, proizvodnja sječiva, alata i opće željezne
robe, što se uklapa u viziju povratka predin-
dustrijskim i ranoindustrijskim korijenima.
Ipak, pod upitnikom se nalazi proizvodnja
sakupe na jednom mjestu, prilično zloslut-
nih statistika. U četverogodišnjem razdoblju
bruto dodana vrijednost pala je za 3,29 mili-
jardi kuna. Povećanje je zabilježeno u javnoj
upravi i obrani, socijalnom osiguranju, obra-
zovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi, dakle u
djelatnostima koje se mahom oslanjaju na
može biti ništa drugo do slučaj. Nesretni slu-
čaj koji je sad i u strateškom planu. Možemo
se jedino nadati da će investiranje u farmace-
utsku industriju dovesti do hiperinflacije jef-
tinih psihofarmaka za sve, koji će nas dovesti
u stanje u kojem su se nalazili autori i naru-
čitelji ovog planskog samoubojstva.

64 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 pretplati se
i ukradi
nam novce za
4 izdanja*
/ 12 mjeseci / 120,00 kn
/ 6 mjeseci / 72,00 kn
/ 3 mjeseca / 40,50 kn
*odnosi se na iznos godišnje pretplate na tiskano izdanje

Potraži nas i na

pretplata@rollingstone.hr
 EKONOMIJA

Uzlet festivalskog biznisa

D R AG O MU NJ I Z A

K
AO I SVAKE GO- U Osijeku je vrijedno spome-
dine, krajem ljeta nuti UFO i Pannonian Challen-
dosta se prostora ge ekstremnih sportova, a njegov
daje učincima tu- pandan možemo naći i u ljetnom
rističke sezone na bračkom Vanka Regule. U Varaž-
gospodarstvo Hr- dinu se upravo održao Špancir-
vatske, ali i regije. Turizam je indu- fest (gosti su bili Blondie i sloven-
strija koja je na svjetskome nivou u ski Laibach i Siddharta), a krajem
velikome porastu, a parcijalni re- rujna Italija je zemlja partner Va-
zultati uvelike ovise o miksu ula- raždinskim baroknim večeri-
ganja, položajnoj renti, vremen- ma. Alternativcima je namijenjen
skim prilikama i socio-političkom Trash Film Festival. Cres je jedan
okruženju. Iako je svaka godina od najljepših hrvatskih otoka i pre-
“rekordna” za Hrvatsku, javnost divna pozornica za Osorske i Lube-
očekuje još više, a cijeli logističko- ničke glazbene večeri.
distribucijski lanac koji opskrblju- Možemo i moramo spomenu-
je turističke destinacije nada se još ti Harteru u Rijeci, Jelen Festi-
većem broju dolazaka i noćenja te val u Banja Luci, Schengenfest u
boljoj strukturi potrošnje. Na ža- Beloj krajini, Weekend Media Fe-
lost, trend i nakon ulaska Hrvatske stival u Rovinju, INmusic u Zagre-
u EU nije dovoljno dobar pa je in- bu, Terraneo u Šibeniku, Outlook u
deks rasta u odnosu na prošlu go- Puli, The Garden u Tisnom, Stari-
dinu najmanji od svih mediteran- grad Paklenica Film Festival, Eu-
skih konkurenata. rokaz, Tjedan suvremenog plesa,
Jedan od najboljih, iako ne jedi- Festival svjetskog kazališta u Za-
ni, strateških marketinških alata grebu...
za poboljšanje broja dolazaka, ali Svaki od tih festivala/događanja
i jačanje lojalnosti destinaciji je ima “zrnce” multikulturalnosti, po-
event management koji se odno- tencijal za rast u regionalno-europ-
si na organizaciju ljetnih muzičkih sko hit događanje, a destinaciji na
festivala. Posjetioci tih događanja su mladi, cjenovno manje osjetljivi, kojoj se održava donijet će nebrojeno mnogo posjetitelja/turista i po-
a vežući ih uz destinaciju u tinejdžerskoj ili nešto starijoj dobi, može- sljedično novih biznisa te umrežavanje.
mo očekivati da će toj destinaciji ostati vjerni i kad postanu obiteljski Drugi način kako približiti neku destinaciju “niši” posjetitelja je orga-
ljudi i u zrelijoj dobi. nizacija sportskih događanja tipa triatlon, polu-maraton i slično. Svatko
Ako proučimo podatke o prodaji karata za koncerte u SAD-u zadnjih tko je bio na Ljubljanskom maratonu i vidio tisuće posjetitelja marato-
desetak godina, vidjet ćemo da je taj biznis utrostručen u tom razdo- naca koji doslovce “zablokiraju” cijelu Ljubljanu mora svjedočiti o snazi
blju, s 1,5 milijardi dolara na čak 4,6 milijardi dolara godišnje, a cijena te manifestacije i njenoj korisnosti za grad. Natjecanje je savršeno orga-
ulaznica se značajno povisila. I zbog te činjenice u SAD-u raste i po- nizirano, a na cilju vas dočekuje ljubljanski “župan” Zoran Jankovič i sa
sjećenost muzičkih festivala, gdje na najjačim (Burning Man, Coache- svakim se rukuje! Upisnina po osobi iznosi, ako ste early bird, 35 eura,
lla, kao i na Leeds Festivalu u Engleskoj ili Big Day Outu u Australiji) a natjecatelja je oko 20 tisuća. Većina tih ljudi treba smještaj (ovogodiš-
događanjima dnevno bude od 40.000 do 140.000 posjetitelja. Vrijed- nji je krajem listopada), posjećuje restorane i kafiće dan ranije ili poslije
nost festivala elektronske glazbe u proteklih desetak godina porasla je natjecanja i ima priliku vidjeti panoramu Ljubljane koju čak nije vidje-
za oko 45 posto. la ni većina domaćina. U rujnu je “egzotični” polu-maraton u Sarajevu
U našoj regiji svjetski je poznat novosadski Exit koji je proglašen i naj- koji možemo smatrati budget natjecanjem jer je upisnina samo 19 eura,
boljim europskim festivalom, a ta činjenica “pojačava” prepoznatljivost a natjecatelja je od 5 do 6 tisuća. U našoj regiji su najkvalitetniji, najpro-
regionalnih turističkih destinacija na svjetskome tržištu. Svjetski je do- fesionalniji i najimpresivniji maratoni u Budimpešti i Beču, gdje je limit
gađaj i Sarajevo Film Festival, gdje su gosti najveće svjetske filmske zvi- natjecatelja 25 tisuća ljudi, a prijaviti se mora mjesecima ranije. U Hr-
jezde, kao i Ultra Festival Europe (Split/Hvar), franšiza američke Ultre. vatskoj se također održavaju takve manifestacije, najpoznatija je Zagre-
Sponzori najpoznatijih festivala su kompanije kao Heineken, Carlsberg bački maraton, a zadnji inovativni je bio u Istri, bivšom prugom Paren-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

ili Coca-Cola, a od lokalnih HT, Vipnet, AC Zubak, Jamnica, VodaVoda,
banke i osiguravajuće kuće te jači regionalni proizvođači/distributeri.
Da je organizacija takvih događanja dobar put, svjedoči i razvoj ma-
njih festivala u manjim sredinama kao što su Osijek, Varaždin, Šibe-
nik i otok Cres.
zana koja je spajala Trst i Poreč, gdje je na svakom odmorištu umjesto
multipower napitaka bilo ponuđeno lokalno vino. Sportaši i rekreativ-
ci se mjesecima pripremaju za takve događaje, a destinacije koje posje-
ćuju ostaju im urezane u sjećanje i sigurno ih posjete još nekoliko puta
kao “obični” turisti s obitelji ili prijateljima.

66 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 THE BAMBI MOLESTERSI SLAVE
OVE GODINE 20 GODINA KARIJERE.
U RAZGOVORU ZA ROLLING STONE GOVORE KAKO
JE IZGLEDAO NJIHOV PUT OD TRENUTKA KAD SU SE
1993. GODINE U SISKU SASTALI DALIBOR I DINKO
BAMBIJEVA DJECA I OTKRILI SURF ROCK
TEKST: ZORAN STAJČIĆ
Dalibor Pavičić,
Dinko Tomljanović,
Lada Furlan Zaborac i
Hrvoje Zaborac FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
68 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
20 GODINA
VELIKIH
VALOVA r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 69
 THE BAMBI MOLESTERS

S
nas četvero okupili, uz sve sličnosti i razlike.
I upravo mi je postalo jasno - povezala nas je
KOR AŠNJOM VELIKOM KONCERTNOM PROSLAVOM iskrena kreativna želja, u drastičnim trenuci-
20. rođendana s gostima kao što su Chris Eckman, B & the ma ogole se doista važne i iskrene stvari. Vje-
Bops, My Buddy Moose i The Flaming Sideburns sisač- rojatno je to bila želja za životom.
Dalibor Pavičić: S vremenskim odmakom se
ki The Bambi Molesters ne samo da potvrđuju svoj status čini da smo se pokušali spasiti bijegom u stva-
svojevrsne glazbene institucije, nego i to da ta institucija ranje glazbe. Sumnjam da smo previše razmi-
i dalje radi uspješno i bez zastoja. Tim povodom Rolling šljali. Što se kraja svijeta tiče, mislim da su ovo
u nekoj mjeri puno mračnija vremena.
Stone je odlučio “prosurfati” s Ladom, Daliborom, Hr-
Hrvoje Zaborac: U to vrijeme, uostalom kao
vojem i Dinkom po svim značajnim mjestima benda; od i danas, bilo je važno ne prepustiti se, ne pre-
Wail on the Beach do “As The Dark Wave Swells”, od “Pulp Fictiona” do “Na dati se i ne podleći pod utjecaj povodljive ve-
putu prema dolje”, od Zdenka Franjića do R.E.M.-a i Eckmana. Surf’s Up! ćine.
Dinko Tomljanović: Ne znam, nisam previ-
še razmišljao o tome, izabrati između ničega i
Dvadeset godina The Bambi Molestersa. 20 zajedno svirati. Tih ranih 90-ih obojica smo sviranja je bilo skroz jednostavno.
godina “surfanja” tijekom kojih ste obišli bili u fazi slušanja garažnih bendova 60-ih, Što je tada “smrdjelo u rocku” u svijetu da ste
skoro cijeli svijet. Priznati ste vani, ali i u do- soula i sličnih stvari. se odlučili okrenuti surf rocku kao segmentu
maćim okvirima gledano imate priličan broj Dinko Tomljanović: Negdje 1993. Dalibor i iz prošlosti u kojem ćete glazbeno obitavati?
štovatelja na koncertima, što je uistinu kurio- ja smo preslušavali surf kompilacije (Wail on Dinko Tomljanović: Većina tadašnje mu-
zitet kad je u pitanju instrumentalni surf rock. the Beach, New Wave Surf Party i slične), koje zike zvučala mi je pogrešno, kao da su se sve
Gledano iz vaše pozicije, je li teže biti prepo- su nam se jako svidjele. Skidali smo pjesme s dobrozvučeće kombinacije nota davno potro-
znat na domaćem terenu ili preko granice? gitarama uštekanim u kazetofon, nismo još šile. Dotad nisam uopće bio čuo za surf muzi-
Dalibor Pavičić: Rekao bih da je i jedno i imali pojačala, nije bilo reverba tako da nije ku. Surf mi je bio nov, svjež i uzbudljiv, iako su
drugo podjednako teško. Naše prepoznava- zvučalo kako treba. Otprije sam imao jedno snimke bile stare 30-ak godina.
nje izvan granica bilo je nekako spontano i ne- staro neispravno Farfisa pojačalo s reverbom Hrvoje Zaborac: Meni u r’n’r glazbi uvi-
planski. Bilo je tu naravno i dosta sreće. Nekad koje sam dao servisirati i nakon toga je zvuča- jek smrdi poza i produkcija. Rock treba biti
je bilo potrebno biti u pravo vrijeme na pravom lo skroz OK. Prve probe smo imali u prostori- sirov, jednostavan, zavodljiv, uronjen u lije-
mjestu. Domaće tržište je u doba naših poče- ji sisačke limene glazbe, švercali smo se posli- pu melodiju.
taka bilo prilično uništeno ratom pa su svirke je proba prijatelja iz drugih bendova. Dalibor Pavičić: Već sam onda digao ruke od
vani bile najlogičnije rješenje. Osim toga, vani Dalibor Pavičić: Film “Pulp Fiction” je došao “recentnih” bendova. Surf je bio totalni kon-
je postojala prilično entuzijastična scena lju- šest mjeseci kasnije. Ladu i Hrvoja smo upo- trast onome što nas je okruživalo u to doba.
bitelja surf instrumentala koja nas je od prvih znali sretno i slučajno. Koliko god smo bili Zanimljiva mi je bila forma pjesme od 3 minu-
snimaka zavoljela. generacijski nepovezani, sumnjam da bismo te u kojoj si morao ispričati priču bez teksta.
Hrvoje Zaborac: Mislim da nam je pomo- funkcionirali s nekim drugim. Nešto univerzalno. Mislim da smo se u tome
glo da nas prepoznaju doma što smo dosta Dinko Tomljanović: Počeli smo probe kod najbolje snašli.
svirali vani. Svima je lakše za nešto reći da Hrvoja doma i raditi svoje pjesme. Uskoro je Čini se da ste tada tim potezom odlučili isklju-
je dobro ako za to imamo Dalibor kupio Fender Super čiti publiku iz svog “svemira”, što je bila go-
potvrdu okoline. Naš put se Reverb i to je konačno bio tovo kontra strategija od one koju primjenjuju
nekako poklopio i s razvo- taj zvuk. rock bendovi (koliko god to mnogi ne željeli
jem interneta, u prvim mej- Hr voje Zaborac: Kod priznati) jer većina traži publiku koja će burno
lovima koje smo uopće pisa-
li dogovarali smo nastupe u
“NEMAMO NI mene doma u sobi su staja-
li instrumenti, bilo je vruće!
pokazivati sljedbu i ljubav prema bendu na
koncertima. Dodvoravanje publici nikad nije
Ljubljani ili Berlinu. U jed- STRATEGIJE NI Prvi koncert bio je u dnev- bila vaša igra. Ili sam možda u krivu?

PLANA I NIKAD
nom trenu neke nepremo- nom boravku na nekom Dinko Tomljanović: Mislim da smo svira-
stive granice postale su tek tulumu, treći s Letom 3 u li jer nas je to činilo sretnima, ispalo je da ima

klik daleko.
Sjećate li vaših prvih proba?
Tko je koga doveo u bend
i kako je tekla cijela gene-
za nastanka The Bambi Mo-
lestersa?
Dalibor Pavičić: U počet-
ku smo bili Dinko i ja. Prije
toga sam svirao s nekim ben-
IH NISMO NI
Kutini, peti u Ljubljani u publike koja to voli slušati.
KUD-u s Chrome Cranks. Dalibor Pavičić: S publikom smo imali dosta
IMALI. ŠTO SE Onda, a i danas sve ide ne-
kako brzo, nisam siguran
sreće. Privlačimo više generacija i uvijek nam
je na svirkama zavidan broj mlađih ljudi. Neki
TIČE PUBLIKE, da držimo sve u uzde u ru-
kama što se tiče puta Bambi
su se rodili u doba Sonic Bulletsa. Imamo i one
što se zovu hardcore fanovi. Tu spadaju oni koji
DOLAZE I Molestersa.
Bile su to mračne ratne go-
na svirke u Zagreb dolete avionom. Kad kažeš
dodvoravanje, onda vjerojatno misliš na neko
OSTAJU ONI dine. Sisak je u to vrijeme jeftino podilaženje. U tom smislu se ne dod-

KOJI TREBAJU.”
dovima, a Dinko je bio “sta-
riji” dečko iz susjedstva s
hrpom dobrih ploča. U neko
doba Dinko je intenzivno počeo nabavlja-
ti ploče s afričkom glazbom. Otvorio se cije-
li jedan novi svijet. To je bilo doba kad je on,
onako usput, počeo svirati gitaru. Uglavnom
je svirao uz te afričke ploče. Onda sam ga u
nekom trenutku nagovorio da pokušamo nešto
zbog ratnih okolnosti bio
doslovce grad na kraju svi-
jeta. Kako ste došli do surf
rocka? Bilo je to vrijeme kad su svima bila
puna usta “velikih riječi”, a vi ste odlučili ko-
municirati isključivo glazbom?
Lada Furlan Zaborac: Nije bilo teško iza-
brati između destruktivnog i kreativnog. Evo
vidiš, ponekad se pitam kako to da smo se baš
voravamo. Ali u svakom drugom smislu uvijek
razmišljamo o tome da se svidimo našoj publi-
ci. Za široke mase nam je svejedno, ali naša pu-
blika nam je važna i više nego što se to možda
čini na prvi pogled.
Hrvoje Zaborac: Nemamo ni strategije ni
plana i nikad ih nismo imali. Što se tiče publi-
ke dolaze i ostaju točno ljudi koji trebaju, ne-
zanimljivi na sreću otpadaju.

70 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 1 Pokazalo se da ste i u svjetskim razmjerima
3 Dinko nabrojao, znači period
2
GLAZBENI VREMEPOLV
(1) Prva promo fotografija benda iz
1996. (2) Bambi Molestersi s Peterom
Buckom i Mikeom Millsom iz R.E.M.-a.
(3) Plakat posljednjeg studijskog
albuma Bambija (4) i koncert u Močvari
iz te iste 2010. godine. (5) Intesity,
1999. godina. (6) Prvotni naziv albuma
Sonic Bullets bio je - Rocket Attack
U.S.A. (7) Demo kazeta iz 1995. izdana
FOTO: KREŠO NIKIĆ (1), MARE MILIN (5) - PRIVATNA ARHIVA BAMBI MOLESTERSA
za Slušaj najglasnije.
5 gledate na to razdoblje?
7 Trebali su nam gostovati na jednoj pjesmi na
6
bili svojevrsni proroci. Razdoblje americane
došlo je kasnije i prepoznato je kao pravo-
vjernost u izričaju, vraćanje na zaboravljene
glazbene vrednote. Jeste li se osjećali dije-
lom te nove, nazovimo je, ideologije. Koliko
vam je to išlo na ruku?
Dinko Tomljanović: Čini mi se da je ameri-
cana krenula ranije u 80-im. Neke od naših
pjesama (primjerice “Last Ride”, “Corazon
de Loco Jorge”, “Point of No Return”, “As the
Dark Wave Swells”) mogle bi se svrstati u surf
americana žanr, a ploča Nights of Forgotten
Films grupe The Strange, Chrisa Eckmana i
nas, skoro je cijela u americana filmu.
Lada Furlan Zaborac: Povezivanje naše
glazbe s americanom zapravo je došlo nešto
kasnije i vezano je za pjesme koje je
4 nakon albuma Sonic Bullets,
iako se taj utjecaj čuje i ranije.
Što se tiče stilskog dojma koji
smo ostavljali, sjećam se da nas
ljudi na početku isprva nisu nig-
dje mogli smjestiti, nisu znali što
se događa, nema vokala. To im
je bilo valjda nešto najčudnije.
Onda je, na sreću, u kina došao
“Pulp Fiction” i svi su odjednom
prepoznali da sviramo “nešto kao
onu stvar iz filma”.
Dalibor Pavičić: Rekao bih da
nas pojam americane dosta dobro
određuje. Ljudi koji su slušali ili
slušaju ono što se danas smatra
americanom su i naša publika ili,
recimo, potencijalna publika. Na
kraju i As the Dark Wave Swells je objavljen
na etiketi Glitterhouse koja je vjerojatno jedna
od poznatijih diskografskih kuća koje objav-
ljuju americanu.
Način na koji vas je promovirao R.E.M. u prvoj
polovini prošlog desetljeća bio je svojevrsna
rock bajka. Bio je to vidljivo prisan odnos;
Buck, Mills i Stipe pratili su vaše nastupe iako
ste im bili predgrupa (2003. u Locarnu, Beču i
Wiesbadenu), družili ste se s njima i provodi-
li vrijeme izvan pozornice, a također ste i su-
rađivali. Kako sada s vremenskim odmakom
Dinko Tomljanović: Jedan od meni najdra-
žih i najuzbudljivijih trenutaka dogodio se u
Kopru 1999. gdje smo im prvi put svirali kao
predgrupa – R.E.M.-ovci su došli do pozorni-
ce, slušali nas, čestitali nam i rekli da im se ja-
vimo kad budemo nešto snimali. Scott i Peter
su sudjelovali u snimanju nekoliko pjesama s
ploče Sonic Bullets, 2003. smo nastupili na ta
tri koncerta pred velikom publikom, družili se
s njima i bilo nam je super.
Hrvoje Zaborac: Lada i ja smo početkom
rujna 2001. nosili snimke novog albuma u
Seattle. Našli smo se s Peterom Buckom i
Scottom McCaugheyem u Crocodile Cafeu.
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 71
 THE BAMBI MOLESTERS
novom albumu koji smo htjeli nazvati Roc-
ket Attack U.S.A. Istu večer u klubu svirao je
Grant-Lee Phillips. Peter nas je pozvao i ka-
snije uveo preko veze jer smo zaboravili putov-
nice u sobi. Onda smo 10. rujna 2001. letjeli iz
Seattlea u San Francisco i drugo jutro Dali-
bor je poslao poruku: “Znači, mijenjamo naziv
ploče!?”. Upalili smo TV, a drugi avion se zabio
u WTC. Vratili smo se 18. rujna u prvoj klasi
jer su nam prebacili let dva dana. U Sisku smo,
album se zove Sonic Bullets - 13 from the Hip,
Peter i Scott su snimali na 6 pjesama, sve je baš
kako treba, sve je ostalo. Dinko u studiju pita:
“Jel’ oni to nas zajebavaju?”. Bilo je zanimljivo.
Dalibor Pavičić: Sreća je da su zapravo naj-
uzbudljiviji trenuci te suradnje ostali zapisani
na albumu Sonic Bullets. Slikanje i druženje je
jedno, ali glazbena suradnja je ono najkvalitet-
nije što je iz toga proizašlo. Kako vrijeme pro-
lazi, tako mi je i taj dio priče sve važniji.
Rijetki su primjeri da tako veliki bendovi koji
su postigli mainstream status troše vrijeme
i energiju na mlađe kolege i promoviraju ih.
Tada se činilo da i Buck i Mills na sva zvona
zvone kako bi u Americi skrenuli fokus na vas.
I bilo je jasno da nije biznis, nego iskreni poriv
da poznatije kolege ukaže pažnju na manje
poznate, ali kvalitetne. Je li i u tom smislu za-
jedništva današnja scena u krizi, ili jednostav-
no takvih primjera ima, ali ih mediji ne vide?
Lada Furlan Zaborac: Vjerojatno ima, nije-
dan bend koji drži do sebe ne zove kao goste na
turneje izvođače koji su im bez veze. Ne znam je
li to puka sreća koju smo imali ili neko nepisa-
no pravilo, ali moj dojam je da što je netko “veći”
ili “kvalitetniji” izvođač, to je normalniji i pri-
stupačniji kao osoba. Pretpostavljam da se ego
istopi u kreativnom procesu kad doista radiš
ono što voliš. Poanta je da se iskrenost osjeti.
A većina današnjih medija više je no ikada
prizemna i površna, usprkos dostupnosti i
svim fantastičnim mogućnostima i funkci-
jama koje bi mogli imati. I od mnoštva in-
formacija doista je teško pronaći objektivan
izvor. Teško je zapravo pronaći i nešto doista
zanimljivo, što je svojevrsni paradoks. Nama
je uvijek bilo važno surađivati s ljudima s koji-
ma smo “kliknuli”, s kojima je glazbena surad-
nja samo jedan segment odnosa. Na tom tragu
radimo i Sonic Bullets Festival koji će se odr-
žati 5. prosinca u zagrebačkoj Tvornici kultu-
re. Uz izliku proslave naše dvadesetogodišnji-
ce okupit ćemo dobru ekipu za tulum: B & the
Bops, My Buddy Moose, Chrisa Eckmana i The
Flaming Sideburns.
Kad pričamo o medijima, smatrate li da su
vam domaći bili skloni ili neskloni? Prije de-
setak godina niste im bili zanimljivi dok ste
na inozemnim europskim turnejama skupili
preko 300 koncerata, ali su vas prigrlili kroz
bajkovitu dioptriju “uspjeha preko noći” kad
se u priči zatekao R.E.M.
Lada Furlan Zaborac: Doista je tako bilo.
Ali nismo mi jedini bend kojemu se to doga-
đalo i događa. Bend Mad Men je svirao u En-
72 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
gleskoj i Americi prije nas, uz to i na festiva-
lu Las Vegas Grind, bio je predgrupa Brianu
Setzeru. Koliko ljudi za to zna? S jedne strane
to je normalno jer se prave stvari uvijek doga-
đaju u nekim pokrajnjim uličicama, a s druge
strane čudno je kad odjednom krene taj neki
neopravdan interes raznovrsnih medija koji te
zapravo žele samo da bi ispunili svoje rubrike,
a ne zato što uopće kuže što radiš. A i ta priča
o “uspjehu preko noći” izgleda dobro u naslovi-
ma, iako nije istina. Iza nas su bili kilometri i
kilometri svirki, studija, situacija, ljudi, zema-
lja. Kao bend smo sazrijevali na putu, u kom-
biju, na cesti i sve radili sami. Sada mi se čini
da smo u medijima sasvim dovoljno, nastoji-
mo da nas vežu isključivo uz ono što radimo.
Dalibor Pavičić: Ne mogu reći da se previše
bavimo medijima. Taj dio posla još uvijek odra-
đuje naš izdavač Dancing Bear. Generalno gle-
dano imamo veću medijsku zastupljenost od
sličnih bendova koji djeluju u ostatku svijeta.
Vaša suradnja i prijateljstvo i dalje su nepre-
kinuti s Chrisom Eckmanom iz Walkaboutsa,
no što je s projektom The Strange? Prošlo je
točno deset godina od objavljivanja albuma
The Night Of Forgotten Films. Pjesme s njega
uvijek svirate kad vam se Chris pridruži na
pozornici, no jeste li razmišljali o još jednoj
“noći zaboravljenih filmova”?
Hrvoje Zaborac: Chris je u velikoj gužvi
jer za izdavačku kuću Glitterhouse s Peterom
Weberom podiže novu podetiketu Glitterbe-
at - Vibrant Global Sound sa sjajnim izvođa-
čima kao što su Ben Zabo, Aziza Brahim, Ta-
mikrest, Dirtmusic i drugi. Što se tiče novih
pjesama The Strangea, prije nekoliko mjese-
ci dogovorili smo se da počnemo razmišljati o
novim pjesmama. U prosincu na Sonic Bullets
Festivalu možda dogovorimo detalje.
Dalibor Pavičić: Još prošle godine smo pri-
čali o nastavku suradnje. Bilo je i konkret-
nih datuma kad smo se trebali naći i početi s
radom, ali na kraju je sve ostalo na ideji. Uvi-
jek smo htjeli da to ne bude projekt nego pravi
bend, ali je u stvarnosti bilo teško naći kvali-
tetno vrijeme za dva benda. Nadam se da ćemo
iduće godine imati novi The Strange album.
Iskreno bi me veselilo.
Povodom obilježavanja dvadesete godišnji-
ce vašeg rada Dancing Bear je reizdao na vi-
nilu vaš debi album Dumb Loud Hollow Twang
koji je 1997. objavljen za malu požešku eti-
ketu Dirty Old Town. Prvi put je reizdan prije
deset godina, cover je ponovno nanovo diza-
jniran, dakle već drugi put mu se vraćate i da-
jete novu dimenziju kad je u pitanju okrugla
obljetnica. Zašto?
Dinko Tomljanović: Ovo o čemu govoriš
je vinilna verzija Dumb Loud Hollow Twang
Deluxe, CD-a iz 2003. na kojem su pjesme s
prve ploče Dumb Loud Hollow Twang (1997.)
ponovno snimljene jer nismo bili zadovoljni
snimkama iz 1997.
Dalibor Pavičić: To je bio jedini naš album
koji nije bio objavljen na vinilu. Ne bih rekao
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 73
 THE
THEBAMBI
BAMBIMOLESTERS
MOLESTERS

74 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 da smo mu se vratili, nego smo samo htjeli
kompletirati ponudu vinila. Problem je jedino
što vinil izdanje nije moglo fizički sadržava-
ti sve pjesme kao i CD. Cover je neznatno pro-
mijenjen kako bi više odgovarao formi vinila.
Sve drugo je isto.
Kako objašnjavate globalni trend povrat-
ku vinila?
Hrvoje Zaborac: Aleluja!
Dinko Tomljanović: Bolje zvuče i ljepše
izgledaju od CD-a.
Dalibor Pavičić: Nisam siguran da je to glo-
balni trend. Kad smo počinjali ljudi koji su nas
slušali isključivo su kupovali vinil. Na turne-
jama bi se mnogo bolje prodavali vinili, nego
CD-i. Proizvodnja vinila je puno skuplja od
CD-a i na neki način je luksuz. S druge strane,
ploču ne možeš površno slušati. Moraš je uzeti
u ruke, izvaditi iz covera, fizički staviti na gra-
mofon. Uz sve sonične prednosti i mane, mi-
slim da je to jedna od važnijih kvaliteta vinila
u odnosu na digitalne formate.
Lada Furlan Zaborac: Možda zvuči skeptič-
no, ali to je u većoj mjeri način da izdavačke
kuće ponovno okrenu lovu na starim izdanji-
ma, a sve na račun poze i snobizma. Uz iznim-
ke naravno, neki ljudi doista čuju razliku i više
vole vinile, ali takvi ih nisu nikada ni prestali
kupovati. Kao što je Dalibor rekao, na turneja-
ma smo uvijek prodavali više vinila nego CD-a.
I prije petnaestak godina ljudi su tražili vinile.
Neki nisu uopće željeli CD, znali bi nam reći:
“Pričekat ćemo da to objavite na LP-u”.
Mnogi glazbenici nisu skloni slušati vlasti-
tu glazbu nakon što je objave. Kakve su vaše
navike?
Dalibor Pavičić: Nakon što objavimo album
prođe neko vrijeme prije nego što ponovo po-
slušam neku pjesmu. Sonic Bullets, recimo,
nisam slušao nekoliko godina. Onda jednog
dana slučajno kreneš preslušavati album i ot-
kriješ mlađeg sebe, čudiš se kako si neke stva-
ri odsvirao i slično. Uglavnom mi je to pozitiv-
no iskustvo. Moram priznati da sam generalno
zadovoljan kako albumi zvuče nakon što prođe
određeno vrijeme. Najsmješnije je što neke
FOTO NA OVOJ I NA PRETHODNOJ STRANI: MATEJA VRČKOVIĆ; ŠMINKA: IVANA MLIKOTA
stvari koje su ti izgledale tada problematične
na miksu nakon dugo godina i ne primjećuješ.
Dinko Tomljanović: Često slušam “As the
Dark Wave Swells”, to mi je jedna od najljep-
ših pjesama uopće.
Hrvoje Zaborac: Najdraže su mi kad ih slu-
šam uživo u zadimljenom klubu, ispred znoj-
nih ljudi zatvorenih očiju.
Lada Furlan Zaborac: Gotovo nikad ne slu-
šam album kad ga objavimo, pogotovo ne kad
ga završimo i izađemo iz studija jer tada pje-
sme ne mogu čuti kao cjeline, nego slušam
određene segmente, odvojene instrumente. To
je posljedica studija. Mora proći neko vrijeme
da bih mogla pustiti studijsku snimku i sluša-
ti je kao da svira netko drugi.
Razmišljate li ponovno objaviti i vaše “prve
korake” kao što su “Play Out Of Tune”, “Coa-
stal Disturbance” i “Bikini Machines”?
Hrvoje Zaborac: Bilo bi super odsvirati ne-
koliko stvari s tih izdanja.
Lada Furlan Zaborac: To bi bilo baš zani-
mljivo, neke od tih stvari su pravi “dragulji”.
Dalibor Pavičić: “Play Out of Tune” je tamo
gdje treba biti. Na etiketi Slušaj najglasni-
je Zdenka Franjića. Većini tih stvari se ne
namjeravamo vraćati. Eventualno neka live
verzija.
Poznato je da ste pažljivi u radu na novim al-
bumima i da vam se nigdje ne žuri, no proš-
lo je skoro pet godina od albuma As The Dark
Wave Swells u kojem ste do krajnjih granica
rastegnuli pojam surf rocka. U kojem smjeru
se trenutno razvijate?
Dalibor Pavičić: Kad si spomenuo surf rock,
moram reći da smo dosta udaljeni od onoga
što se danas svira u tom žanru. Mislim da smo
samo na prvom albumu odgovarali definiciji
i pravilima žanra. Sve osta-
lo je bio eksces i naše viđenje
instrumentalne glazbe. Stil-
ski je to bliže filmskoj glazbi
ili onome što nazivaju post “KAO BEND
SMO
rockom. U svijetu surf in-
strumentalne glazbe imamo
SAZRIJEVALI
izdvojeno mjesto. Volim vje-
rovati da smo na neke ben-
dove i utjecali. Onako kako
se razvijamo kao osobe, tako NA PUTU, U
će se razvijati i naša glazba.
Razvoj bi možda bila kriva
KOMBIJU, NA
riječ. Radije ćemo pričati o CESTI. SVE
SMO RADILI
promjeni.
Kad ćemo snimiti novi
SAMI.”
album, uglavnom je pitanje
vremena i financija. Mi smo
bend koji ne radi u sobi na
kompjuteru. Volimo snimanje u studiju, po
mogućnosti na traku, s dobrim producen-
tom i još boljim snimateljem. Još uvijek smo
dovoljno ludi da snimamo uživo s minimal-
nim nadosnimavanjima. To znači da u stu-
dio dolazimo pripremljeni. Old school. To sve
košta, ali mislimo da se na kraju višestruko
isplati. Novi album će u tom smislu biti spre-
man kad se ostvare preduvjeti za njega. Do-
voljan broj kvalitetnih pjesama, slobodno vri-
jeme i novac.
Hrvoje Zaborac: U životu trenutno se ra-
zvijamo u smjeru opstanka, ali u zoru petoga
dana pogledajte prema istoka jer kreće akcija.
Objavljivanjem koncertnog videa A Night In
Zagreb u režiji Marca Littlera, a i na kasnijim
koncertima u karijeri djelujete u proširenom
izdanju, obogaćeni s puhačkom sekcijom i
klavijaturama. Je li to sada već iskristalizira-
na nova postava koja zajedno radi i na novim
pjesmama?
Hrvoje Zaborac: Luka Benčić, Andrej Jakuš
i Ozren Žnidarić već su duže vrijeme s nama
i jako je zabavno kad svi zajedno nekamo pu-
tujemo. Svi su vrhunski glazbenici i ljudi. Do-
nose dodatnu, drugačiju energiju kad zajed-
no sviramo.
Dalibor Pavičić: Proširena postava je uzbud-
ljiva jer su i ljudi koji sviraju donijeli neku novu
kemiju u bend. Glazbeno je korak naprijed. Od
aranžmana do ljudi koji ih sviraju. Volim vje-
rovati da je to ne samo prošireno, nego i luk-
suzno izdanje benda. Vjerujem da će i rad na
novim pjesmama uključiti dodatne članove
već u fazi stvaranja.
Kako je došlo do toga da se pjesma “Chao-
tica” s albuma Sonic Bullets: 13 from the Hip
nađe u posljednjoj sezoni mega uspješne te-
levizijske serije “Na putu prema dolje”?
Dalibor Pavičić: Ispostavilo se da se sve za-
pravo odigralo bez uplitanja velikih korpora-
cija. Glazbeni supervizor serije je već otprije
imao naše albume, “Chaotica” je dosta filmič-
na. Čini mi se da je to ono što zovu highli-
ght karijere. To je ono što smo priželjkivali –
da jednog dana imamo pjesmu u gledanom
filmu ili seriji. Ispalo je da
smo imali praktički uvodnu
skladbu u jednoj od najgle-
danijih serija ikad. I to još
u seriji koja posebnu pažnju
poklanja glazbi.
Jeste li ikad bili u poziciji da
se potpuno kao bend prese-
lite izvan zemlje?
Dalibor Pavičić: S obzi-
rom na to da smo od poče-
taka bili prisutni na inoze-
mnom tržištu, onda nismo
vidjeli potrebu da se i fizički
preselimo. To bi vjerojatno i
logistički bilo prezahtjevno.
Redovno smo išli na turneje
po Njemačkoj, Austriji i Ita-
liji i u jednom trenutku smo
vjerojatno mogli svirati i 300 dana godišnje.
Danas bi preseljenje, s obzirom na EU, bilo da-
leko jednostavnije.
Hrvoje Zaborac: Nikad se nije poklopila si-
tuacija. Šteta, bilo bi zanimljivo.
Ime vašeg benda simbolizira rušenje jednog
mita. U neku ruku rušite i poznati hrvatski mit
da se može živjeti od rock ‘n’ rolla. Svi imate
poslove od kojih živite, glazba vam je i dalje
nešto kao hobi. Je li to više stresan ili manje
stresan put?
Hrvoje Zaborac: Meni je to sve jedan ve-
liki mit. Drago mi je da postoji i da sudjelu-
jem u tome.
Dalibor Pavičić: Ljudi danas rade različi-
te poslove kako bi preživjeli. Negdje postoje i
bendovi koji žive od rock ‘n’ rolla. Mi smo oda-
brali raditi dnevne poslove kako bi bend bio
manje ovisan o svim onim manje uzbudljivim
stranama glazbene industrije. Nisam siguran
je li to i jednostavniji put. U svakom slučaju
uključuje dosta logistike i veći angažman obi-
telji. Nekad je to manje, a nekad više stresno.
Zadnjih godina bih rekao da je jednostavno
frustrirajuće. Kada bih ponovo birao, sto posto
bih odabrao glazbu. Nesigurnije, ali definitiv-
no zabavnije.
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 75
76 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 U stalnoj borbi
IZBLIZA

sa samom sobom
Nakon “dokumenta jednog odrastanja”, kako je mi se to čini normalno, ali kad su pristali ra-
diti sa mnom, bila sam presretna i najugod-
opisala svoj debi album Djeca, glazbenica Sara nije iznenađena. Izvrsno se nadopunjuju i
marljivo su prionuli poslu. To kažem ja kao
Renar predstavlja svoj novi rad, album Jesen. priličan radoholičar, a za vrijeme ljetne tur-
neje sam bila u debelom zaostatku da preslu-
“Glavno da nije dosadno”, zaključuje. šam i komentiram zadnje verzije miksa koje

N
su slali. Zajedno su kao genijalni producent-
Tekst: Zoran Stajčić ski duo Daft Punk, samo im nedostaju ka-
cige!”, tvrdi Sara Renar koja je već dvije go-
dine angažirana u progresivnom kazalištu
AKON DEBIJA DJECA NA RED JE DOŠAO EP JESEN. Montažstroj. Angažirala se praktički slučaj-
Sara Renar, 27-godišnja zagrebačka glazbenica koja osim no, kao volonter 2012. godine u organizaciji
vlastite karijere sudjeluje i u projektima kazališta Mon- projekta “55+”, 2013. sudjelovala je kao jedan
od protagonista u anarhističkoj distopiji “Bu-
tažstroj, u “punom je pogonu” radi predstavljanja svog dućnost je sada” a 2014. imala dosta važnu
novog rada koji je ljetos najavila singlom “Ljubav”, surad- ulogu u koncertnom performansu “Mali čo-
njom s istarskom kolegicom Barbarom Munjas. Iako se čini vjek”, što je za Montažstrojeva suradnika po-
da su Sara i Barbara potpuno oprečni karakteri, Sara pojašnjava kako to i nije prilično dugačak staž. Posljednja predsta-
va “Mali čovjek” imala je nekoliko hvaljenih
baš tako: “Medijska percepcija je varljiva. Barbara i ja se još od prošlog ljeta izvedbi u zagrebačkom Pogonu Jedinstvo i
znamo iz Rovinja i odmah smo kliknule. Pa je tu bilo kupanja, tuluma, veče- tematizirala je osjećaj nemoći današnjeg po-
ra, zajedničkih Novih godina, međusobnih posjećivanja i svirki. I tako nakon jedinca kroz poznate pjesme novog vala. Iako
se činilo da je to ujedno bilo sve od predsta-
jedne moje akustične svirke lani u Opatiji nešto smo se zezale i pekle srdele i ve, Sara je ponosno istaknula kako predstava
ja sam joj odsvirala ‘Ljubav’ sa spikom: ‘E, slušaj imam tu neku novu stvar.’ ipak ide dalje i u nešto izmijenjenom obliku
gostovat će na međunarodnom beogradskom
Ona je počela pjevati i ispalo je baš dobro, lije- da se album od deset stvari produkcijski po- festivalu Bitef.
pa međuigra tih mojih podrumskih dionica i složi kako spada. Da se izvuče kompletan “Apsolutno slušam i analiziram što drugi
njezina karakterističnog vokala. Na kraju se album na način na koji bih htjela, bojim se da rade, tako se uči. Nemoguće je slijediti samo
od zezancije godinu dana poslije realizirao u ovom ludilu od kombiniranja posla u struci svoj unutarnji glas, nitko ne živi u zatvorenoj
singl. Divni trenuci s dragim ljudima, a po- i muzike ne bih imala dovoljno energije, a ni kutiji i druge utjecaje primaš makar nesvje-
sebno mi je drago kada ostanu ovjekovječe- novca. Ispalo je taman da mogu kontrolirati sno. A sama sa sobom se konstantno borim,
ni na ovakav način.” cijeli proces, četiri pjesme plus jedna a cappe- pisanje pjesama je čas zabava, čas muka, ali
Mlada glazbenica tvrdi kako je prvi album lla plus instrumentali koje tretiram kao jed- uvijek posao. I odmah se kuži ako nisi iskren
Djeca svojevrsni dokument jednog odrasta- nako važne pjesme.” sam prema sebi”, objašnjava Sara
nja. Na njemu je namjerno išla na žanrovski Angažirala je zanimljiv produ- svoj odnos prema stvaralaštvu
“Pisanje
raznovrsne stilove jer se nije u startu htjela centski dvojac. Konrada Mulvaja, u kojem dopušta biti ponesena
pjesama mi je
ograničavati dok je još tražila vlastiti izričaj, bivšeg člana koprivničkog Over- utjecajima drugih, a također pro-
te je nit vodilja bila to pokušati pretvoriti u flowa i pankera u duši, kako ga uz
čas zabava, čas govara o tome kako se doživljava
prednost. EP Jesen je za nju nešto kompak- smijeh opisuje Sara, koji je sada
muka, ali na kantautorskoj sceni: “Ja ustva-
tnije izdanje, kako tematski, tako i produk- posvećen elektronici i djeluje pod uvijek posao.” ri nisam nikad bila do kraja tip za
cijski. A zašto se odlučila za nešto kraći EP umjetničkim imenom Ohnoko- nastup solo s akustičnom gitarom.
format, a ne dugosvirajuće djelo objašnja- no. Drugi je Edi Cukerić, već dulje vrijeme Ima njih koji to rade mnogo bolje od mene, a
va u nekoliko važnih razloga. Prvi je da je jedno od vodećih imena domaće produkci- i pjesme sam od početka pisala imajući više
novim pjesmama pristupila kao cjelini kojoj je koji među ostalim popisuje albume Go- instrumenata na umu.”
ništa ne treba dodavati, a kao drugi nave- ribora i Chwegera. “Konrad i ja se znamo U zagrebačkoj Tvornici 26. rujna koncer-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

la je ograničenost “resursa”, što je uobičaje-
na boljka domaće produkcije, no treći razlog
čini se jednako bitan, a njega Sara objašnja-
va ovako: “Dok sam snimala Djecu, shvatila
sam koliko treba energije, vremena i truda
od Montažstrojeve predstave ‘Mali čovjek’,
super nam je bilo raditi skupa i bilo je prirod-
no da se nastavi suradnja. Edi je pak radio i
Chweger i Goribor koji nisu klasični rock sa-
stavi, pa je bio više nego logičan izbor. Sad
tno predstavlja EP Jesen, slijede koncerti u
Beogradu, Novom Sadu, Vinkovcima, Sinju i
Splitu. O tome koliko je vesele nastupi Sara je
rekla: “Što bi rekao moj stari, glavno da nije
dosadno!”

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 77
 SVI
PUTOVI
VODE K
WILLIEJU
Od Teksasa do San Francisca smatraju ga junakom
- on je jedan od najboljih američkih glazbenih
autora, hipik svih hipika, redneck svih rednecka. No
zna li itko tko je doista Willie Nelson?
TEKST: PATRICK DOYLE

A
Fotografija: LeAnn Mueller
KO KRENETE ZAVINUTOM CESTOM, NEKIH 50 KILOMETAR A ZA-
padno od Austina, pa nastavite dalje i prođete pokraj restorana s hambur-
gerima i automehaničarske radionice, naći ćete se pred željeznim vratima
koje krasi silueta kauboja. Ukucate šifru i vozite se strmom, blatnjavom
uzbrdicom koju okružuju hrastovi, cedri i buseni trave. Nakon što kod šta-
glja skrenete lijevo, naći ćete se u gradu duhova: u njemu se nalaze bijela drvena crkva,
zatvor, banka, plesna dvorana, vodotoranj i salun. Na dijelu svog imanja od tri četvor-
na kilometra u teksaškom okrugu Hill Country, Willie Nelson izgradio je 1986. gradić

78 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 Nelson u
središnjici u
Lucku, prošle
godine

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 79
 WILLIE NELSON
Luck, za potrebe svog kaubojskog filma Red
Headed Stranger. Htio ga je snimiti još 10 go-
dina prije i objaviti uz slavni istoimeni album,
ali je Robert Redford, potencijalni glavni glu-
mac, odustao od snimanja pa se Hollywood
ohladio. Nelson, još od djetinjstva obožava-
telj Roya Rodgersa, sanjao je o vlastitom gra-
diću u stilu Divljeg zapada. Zato je nastavio s
gradnjom unatoč činjenici da je poreznicima
dugovao milijune i prikupio sredstva uz pomoć
prijatelja investitora. Uloge je dodijelio obite-
lji i članovima benda i angažirao studente ar-
hitekture s University of Texas da mu izgra-
de Luck. Prema originalnom scenariju gradić
je na kraju trebao biti spaljen, no Nelson je to
izmijenio.
“Nikad ga nismo namjeravali srušiti”, kaže
Nelson tihim, grubim i nazalnim glasom dok
u Chevyju iz 94. vozi kroz Luck, jednog svje-
žeg i plavog zimskog jutra, a onda žestoko za-
kašlje. “Htjeli smo filmašima uzeti sav novac,
a onda ih potjerati!”
Premda u ruševnom stanju, Luck je jedan
od posljednjih preživjelih američkih filmskih
setova koji prikazuju Divlji zapad. Doduše, s
kuće u kojoj je traktor marke John Deere pa-
daju daske, imitacija kamena u potpunosti se
oljuštila sa zgrade banke, a pošta se gotovo
posve urušila. Kad je gradić nedavno posjetio
arhitekt koji ga je projektirao, rekao je da bi ga
trebalo srušiti buldožerima.
Među lokalcima su ranč i okolno područje
poznati kao Williejev Svijet. Nelson je tako-
đer vlasnik Cut-N-Putta, golf igrališta u Pe-
dernalesu koji se može vidjeti s prozora nje-
gove kuće. Uz igralište smješteni su studio i
stanovi za prijatelje, obitelj i dugogodišnje su-
radnike. Poodie’s Hilltop Roadhouse, restoran
s hamburgerima pun starih Nelsonovih plaka-
ta i komada scenografije, otvorio je njegov po-
kojni menadžer Poodie Locke. U radnju smje-
štenu na autocesti 71, Nelson bi znao navratiti
i odsvirati nenajavljeni koncert. Ako se odve-
zete u centar Austina, nabasat ćete na novi kip
Willieja Nelsona na Aveniji Willieja Nelsona.
Nakon što su i najmlađi sinovi, Lukas i Micah,
odrasli i iselili se iz kuće, Nelson rijetke tre-
nutke neispunjene nastupima prikraćuje vozi-
kanjem ili slušanjem vlastite radijske postaje
Willie’s Roadhouse na mreži Sirius XM. Pone-
kad vozi off-road i prolazi neutabanim tereni-
ma. “Nekoliko sam puta mislila da ću umrijeti
dok me vozio okolo”, kaže njegova kćer Paula.
“Poput klinca je, igra se kauboja i Indijanaca.
Ovo je njegovo igralište.”
Danas je Nelson odjeven u crnu majicu s
kapuljačom, sa sunčanim naočalama i prlja-
vim tenisicama marke New Balance. Njegova
pletenica ispada iz crne bejzbol kape na kojoj
piše “Zeke’s Social Club”. Vozi se imanjem u
Chevyju, naglo, oštro skreće i s vremena na
vrijeme pripaljuje polu-izgoreni joint prislo-
njen na držač za čašu. Najednom, zaustavlja
auto i pokazuje na jednu od staja: “Unutra je
bolestan konj – pokušali smo ga malo odvojiti
80 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
od krda”, kaže. “Ovo su stari, neumoljivi pre-
djeli. Mnogo je prostora za vozikanje, imaš
svoju privatnost. Sviđa mi se Teksas.”
Prilazimo trošnoj zgradi usred grada na
kojoj piše “Svjetska središnjica – Luck, Tek-
sas”. Pljesnivi drveni interijer prepun je sto-
lova za domino i poker i biljarskih stolo-
va; Nelson je često domaćin turnira u Texas
Hold’Emu koji igra s lokalnim glazbenicima i
poslovnjacima. Zidovi su prekriveni pločama
s ukrasnim natpisima (“Stari glazbenici ne
umiru – samo se raspadnu”; “Ako tražiš zaba-
vu, nazovi Matildu – umirovljenicima daje po-
pust.”) Obješena je i plaketa iz 2008. na kojem
piše “Willieja Nelsona za predsjednika”, pla-
kati koji reklamiraju njegove slavne piknike
“Krajem 60-ih,
ne bih se kladio na
Willieja”, kaže
Kinky Friedman.
“U Nashvilleu su
smatrali da ne može
pogoditi dobu.”
povodom Dana nezavisnosti koji se od 1973.
održavaju u Teksasu. Iza šanka nalaze se slike
obožavatelja i fotografije Nelsona sa starim
prijateljima – s Popcornom Suttonom, pokoj-
nim proizvođačem alkohola iz domaće radi-
nosti, s pjevačem Dougom Sahmom i pjeva-
čem i piscem Kinkyjem Friedmanom. Ovdje
je i fotografija Johnnyja Casha. “Zvao bi me
usred noći i tražio da pričam viceve – ‘Znaš
neki novi?’”, kaže Nelson.
Pali aparat za kavu i poseže u vintage ku-
tiju za užinu iz 1950-ih s likom Hopalonga
Cassidyja. Kutija je puna trave, a Willie vadi
čvrsto smotan joint koji izgleda kao torpe-
do. Polako uvlači dim, zadržava ga u plući-
ma i promatra kravlju lubanju iznad kamina.
Nakon toga vadi elektronsku cigaretu namije-
njenu za pušenje trave. “Jesi li kad ovo pušio?”,
pita me. “Čista trava – bez dima, bez plamena.
Možeš je pušiti u avionu!”
Nelson je barem četiri puta uhićen zbog po-
sjedovanja marihuane. U gradu Wacou u Tek-
sasu, 1994., policija ga je našla kako spava u
Mercedesu parkiranom pokraj ceste. Vraćao
se s pokeraške partije, a našli su ga s jointom.
U Louisiani, 2006., na putu na pogreb teksaš-
ke guvernerke Ann Richards, policija je zau-
stavila Nelsonov bus i zaplijenila 42 grama
trave i 56 grama halucinogenih gljiva. Četiri
godine poslije, dok se vraćao s proslave Dana
zahvalnosti u Kaliforniji, granična policija
uhitila ga je u Sierri Blanci u Teksasu. (“Osjeća
se sjajno – kaže da je lakši 170 grama!”, šalio se
njegov tadašnji svirač usne harmonike Mickey
Raphael.) “Sad me zaustavljaju jer žele auto-
grame”, komentira Nelson susrete sa zakonom.
“Više me ne gnjave zbog trave. Ako me uhite,
platit ću kaznu ili otići u zatvor, izaći i zapali-
ti na putu kući. Znaju da me neće zaustaviti.
“Trava je dobra za organizam”, kaže. “Isus
je jednom rekao da nije važno što stavljaš u
usta, već što iz njih izlazi. Neki sam dan vidio
da je u Izraelu dopuštena uporaba trave (u me-
dicinske svrhe) – u njihovim umirovljeničkim
domovima starci hodaju okolo s bongovima
i drugim sranjima. Jebote! Shvatili su kako
stvari stoje i prije nego mi!”
Naglo mijenja temu: “Hoćeš da se malo pro-
vozamo?”
Nelson je u travnju napunio 81 godinu. Po-
nekad je zaboravljiv – na koncertu katkad
mora baciti pogled na Raphaela, sviračkog ve-
terana s kojim surađuje više od 30 godina, da
bi shvatio sviraju li “Georgia on My Mind” ili
neku drugu pjesmu (“Ipak, rekao bih da je to
zbog trave, više nego zbog ičeg drugog”, kaže
Raphael.) Lošije čuje, a više ni ne potpisuje to-
liko autograma kao prije. No i dalje praktici-
ra tae kwon do i spava u Honeysuckle Roseu,
12-metarskom busu za turneje koji vozi na bi-
odizel, dok ostatak benda noći u hotelima. Za-
ustavljamo se na jednom dijelu ranča gdje mi
pokazuje svog omiljenog indijanskog konja,
Billyja Boya, a onda se s lakoćom penje na
W
najvišu ogradu i balansira nekih metar i pol
iznad zemlje.
ILLIE GODIŠNJE PRO-
vodi 150 dana na cesti
– dva tjedna koncera-
ta pa dva tjedna odmo-
ra – izvodi svoje broj-
ne country hitove s vrhova ljestvica, crkvene
i gospel pjesme iz mladosti, ali i pjesme omi-
ljenih mu junaka kao što su Bob Wills i Lefty
Frizzell. Nelson je jedna od posljednjih živu-
ćih spona s danima u kojima su country pio-
niri poput Hanka Williamsa svirali na plesnja-
cima u štagljevima i vladali radijskim eterom.
On je inovator koji je Nashvilleu otkrio nove
glazbene žanrove, od gypsy jazza do hipijevske
konceptualne glazbe. Prodao je više od 40 mi-
lijuna albuma i samo u protekloj dekadi izba-
cio njih 16 – od Western swinga njegove mla-
dosti do reggae i pop standarda. Njegov novi
album, Band of Brothers, na kojem su neke
od njegovih najpromućurnijih pjesama u po-
sljednjih nekoliko desetljeća, zasjeo je na prvo
mjesto top-ljestvice albuma nakon 28 godi-
na. Pjesme zvuče kao da je riječ o dnevniku s
turneje: “I’ve Got a Lot of Traveling to Do” go-
vori o travi i putovanjima kao načinima bije-
ga od nemira koji osjeća kod kuće. “I Thought
I Left You” vrlo je emocionalna i govori o tre-
nutku u kojem pregledava popis gostiju traže-
ći ime bivše ljubavi (“Why, in heaven’s name,

OD TEKSASA DO MUSIC ROWA
I NATRAG
Na koncertu ranih 70-ih. Desno: Nelson oko 1969.,
pred kraj perioda u Nashvilleu.
can’t you just get lost?”, pjeva Willie.) “U svima
njima ima i malo istine”, kaže.
Za razliku od legendarnih kolega poput
FOTO: GULIVER/REX; GULIVER/GETTY IMAGES
Williamsa, Merlea Haggarda ili Dolly Par-
ton koje mnogi očito imitiraju, nitko ne zvuči
poput Nelsona. On je izvanredan vokalni in-
terpretator: “Samo su tri majstora tehnike ru-
bato – Frank Sinatra, Ray Charles i Willie Nel-
son”, rekao je pokojni producent Jerry Wexler.
“Rubato je umijeće da klize uz ritam i produ-
že slog toliko dugo da pomisliš da neće pogo-
diti iduću dobu – no oni uvijek uspijevaju, od
prvog takta. To je svojevrsno glazbeno čudo.”
U vrijeme kada je SAD više podijeljen nego
ikad prije, moglo bi se reći da je Nelson jedina
figura koju svi priznaju. “Vole ga Hells Angel-
si, ali i bakice”, kaže Raphael. No u intimnom
okruženju, može se činiti introvertiran. Tije-
kom razgovora ima druge periode tišine. O
svom životu često progovara kroz kratke, fak-
tografske opise i kaže: “Zašto čovjek piše? Ne
znam. Dobiješ ideju, sjedneš i zapišeš je.” U više
od 30 razgovora odrađenih s njegovim prija-
teljima, obitelji i članovima benda, opisuju ga
istim riječima – velikodušan, karizmatičan,
odan i, kako je to rekao Keith Richards, “po-
malo zagonetan”. “Vrlo dobro zna složiti jed-
nostavnu rečenicu koja će te prenuti iz razgo-
vora”, kaže Shooter Jennings koji ga poznaje
otkako je bio klinac kojeg je otac Waylon vodio
na turneje Highwaymena. “Pomislio bi: ‘Jebo-
te, Willie, daj, odgovori na pitanje!’ Dosta je
toga na površini. Zato nikada nećeš sagleda-
ti cijelu sliku.”
“Nikad ga nećeš potpuno upoznati, ali
moraš znati da ispod onoga što vidiš leži još
mnogo toga”, kaže Loretta Lynn. “Znam da
‘T
je tome tako, zbog njegovih stihova. Mene ne
može zavarati!”
EŠKO GA JE UPOZNATI”,
napisao je 1997. Johnny
Cash. “Svoje misli zadrža-
va za sebe i izražava se kroz
pjesme. Zapravo, uopće ne
govori mnogo. A kad progovori, njegove su ri-
ječi obično vrlo perceptivne i precizne... Ima
divan smisao za ironiju i istinski ljubi apsurd.
Zbilja mi je drag.”
“Wille, reci ‘bok’”, kaže supruga Annie, okre-
ćući iPhone prema njemu. U kući je i razgovara
preko internetskog servisa FaceTime s nekim
rođacima u Italiji. “Kak’ ste?”, kaže Nelson i
maše. Pitaju ga boli li ga rame nakon nedavne
operacije. “Mnogo je bolje, hvala!”
Nelson se oporavlja od povrede rotatora ra-
mena. “Nisam mogao igrati golf i jedva sam
svirao gitaru”, kaže. Prijatelj George Clooney
preporučio mu je njemački tretman zvan Re-
genokine. “Doktor mi je uzeo krv, preradio je i
‘dopunio’ pa je bila 150 puta jača, a onda mi ju
je opet ubrizgao”, kaže. “I zaista je upalilo. U
sjajnoj sam formi.”
Nelson je 54-godišnju
Annie upoznao 1986. dok
je radila kao šminkerica
na setu njegova TV filma,
Stagecoach; postala mu je
četvrta i, za sada, najdu-
govječnija supruga. “Prošli
smo sito i rešeto – što će ti
više od toga!”, kaže.
Prijatelji joj pripisuju za-
sluge za Nelsonovo dobro
zdravlje (zajedno voze bici-
kle i plivaju u kući na Maui-
ju, a i smanjio je količinu sla-
nine koju jede). Također mu
je pomogla skratiti platnu listu. “Mnogo ga je
ljudi sisalo, premda on to nije shvaćao”, kaže
Johnny Bush, Nelsonov bliski prijatelj i autor
“Whiskey Rivera”. “Živjeli su u stanovima i u
središnjici; posvuda su bile kamp-kućice. Na-
ravno, Willie ih nije htio otjerati.”
Uz brdo, poslije drugog ulaza, nalazi se tek-
saški dom Willieja i Annie, skromna, rustikal-
na drvena kuća sazdana po uzoru na pušnice
s kraja prošlog stoljeća. Iz kuhinje se otvara
pogled na golemu dnevnu sobu koja podsje-
ća na štagalj, s visokim stropovima i gredama
od cedrovine. Na velikom klaviru smještenom
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 81
 WILLIE NELSON
uz nekoliko gitara stoji obiteljska fotografija, 1
portret iz 90-ih, na kojem su Willie, Annie,
Lukas i Micah, sinovi koji na turnejama često
sviraju s ocem. (“Neke od mojih gitarskih fraza
sviraju bolje nego ja”, kaže Nelson.) Pokraj lut-
kice Hanka Williamsa nalazi se minijaturna
replika Nelsonova kipa iz Austina – nasmijan
od uha do uha, s pletenicama i mišićavim ru-
kama, čvrsto steže Triggera, akustičnu gitaru
koja mu je postala zaštitni znak. “A što reći?”,
veli Nelson. “Kipar je možda malo pretjerao,
ali recimo da bih upravo ovako volio izgledati.”
Daje mi da pregledam njegov tae kwon do
pojas, drugi dan, i odvodi me u spavaću sobu
u kojoj je plastična komoda puna sokni i ša-
renih havajskih košulja koje nosi na Mauiju.
“Radi na crnom pojasu, treći dan, ali poma-
lo i vara”, kaže Annie. Willie se smije. “Ma sve
sam ih dobio na prevaru!”, kaže. “Ako želite
moje iskreno mišljenje, i u ovome je prisutna
politika. Svaka škola borilačkih vještina želi
da upravo njihova bude najbolja. I ja bih to
učinio, kad bih mogao nagovoriti neko zvuč-
no ime da mi se pridruži.”
Hodamo preko prilaza do zdanja koje Nel-
son naziva Django’s,
male dr vene kuće u
kojoj provodi većinu 2 3
vremena. Pokraj vrata
je bejzbol palica; na
f latscreen T V-u vrti ČOVJEK S DOBRIM
se Al-Jazeera, ali bez TAJMINGOM
tona, a u kutu sobe na- (1) Piknik povodom Dana nezavisnosti,
lazi se radio s kojeg tre- 1974. (2) Iste godine, nakon uhićenja
šti liberalni talk-show. zbog posjedovanja marihuane (3) U filmu
“Barbarosa” s Garyjem Buseyem, 1982.
Posvuda su police s
(4) Willie i Kris Kristofferson;
knjigama – o povijesti (5) Naslovnica National Enquirera, nakon
Bliskog istoka, knji- što mu je porezna isporučila račun od
ga s crtežima Juliana 16,7 milijuna dolara, 1991.
Schnabela i pjesmari-
ca Djanga Reinhardta.
Potonji je već dugi niz
godina Nelsonov omi-
ljeni gitarist. U posljednje vrijeme ide na in-
strukcije tijekom kojih ga učitelj s Mauija uči
nekim od najslavnijih jazz tehnika.
“Hoćeš vidjeti arsenal?”, pita me Nelson
sa smiješkom i uzima komad drveta kako bi
“obio” drveni ormarić.
“Ne bih ga mogao otvoriti ni da moram”,
kaže. Vadi nož s gravurom njegovog lica, staru
kratku sačmaricu, dvocijevku na kojoj su gra-
virani stihovi pjesme “Red Headed Stran-
ger” (darovala mu ju je Connie, treća supru-
ga) i pušku kalibra .22, s ciljnikom. “Ova je
baš cool”, kaže i nekoliko trenutaka znatiželj-
no bulji niz cijev. Teškom je mukom vraća u 4 5
VLASNIŠTVO NATIONAL ENQUIRERA

ormarić. Gura je na silu, nekoliko puta udara

po drvetu, cijev ga zamalo udari u lice, a ja ga zbol kapa s natpisom “CIA”, papirići za mota- tvu. “Stariji su ga obožavali”, tvrdi njegova
promatram s nelagodom. nje, mala drobilica za travu i pepeljara puna jo- 83-godišnja sestra Bobbie koja posljednjih 40
FOTO: GULIVER/REX; DPD;

Sjeda na kauč na kojem je nabacano neko-
liko utega, neke crno-bijele promotivne foto-
grafije koje treba potpisati i Biblija (“Ulije ti
pozitivu kad počneš negativno misliti”, kaže).
Na stoliću je šahovska ploča na kojoj je bej-
intova. “A mogli bismo malo i pripaliti”, kaže.
Još u djetinjstvu, koje je proveo u Abbottu u
Teksasu udaljenom 160 km odavde, Nelson bi
odlazio u dućan i igrao domino s odraslim far-
merima. Bio je jedino dijete u njihovom druš-
godina s Nelsonom odlazi na turneje. “Družio
se sa starima i mladima. Uvijek je bio okružen
ljudima, baš kao i danas.”
No obiteljski život nije bio lagan. Njegovi ro-
ditelji, Ira i Myrle Nelson, vjenčali su se kad su

82 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
imali 16 i 15 godina; godinu dana poslije rodi-
la se Bobbie, a dvije godine kasnije Willie. Šest
mjeseci nakon njegova rođenja, roditelji su se
rastali. Majka je otišla na zapadnu obalu i na-
stanila se u Washingtonu. “Myrle je bila pa-
metna, upečatljiva osoba, puna energije... Bila
je plesačica i krupje”, Willie je jednom napisao.
“Majka nikada ne bi preživjela kao vikend su-
I
pruga mehaničara iz Fort Wortha.” (“Willie je
jako sličan majci”, kaže Bobbie.)
R A JE DJECU OSTAVIO SA SVOJIM
roditeljima – kovaču Willu i Nancy
koja je brala pamuk i podučavala pje-
vanje i glazbenu teoriju u vlastitom
domu, u zamjenu za hranu i rabljenu
odjeću. Kad su navršili šest godina, Bobbie je
već svirala klavir, a Willieja je djed učio akor-
de duhovnih pjesama kao što je “The Great
Speckled Bird”. Willie je već tada pokazivao
talent; nakon što je u prvom razredu sjajno
napisao pjesmu, učiteljica ga je posjetila kod
kuće. “Rekla je: ‘Znaš, to je zaista nevjerojat-
no, njegova sposobnost da napiše pjesmu’”, pri-
sjeća se Bobbie.
Iste je godine obitelj doživjela još jedan šok
jer je Williejev djed obolio od upale pluća, loše
reagirao na lijek i preminuo. Govorkalo se da
će djecu rastaviti i dodijeliti ih roditeljima ili
čak dati na posvajanje dok baka ne uspije do-
biti skrbničko pravo. U autobiografiji iz 1988.
Nelson je napisao: “Nisam imao vremena
oplakati gubitak majke i oca, a kamoli djeda.
Rastanak od Majke i Oca činio se gori od smrti
jer su još bili na ovome svijetu.”
Willie je noći provodio slušajući stari radio
marke Philco – pogotovo prijenose emisi-
je Grand Ole Opryja iz Nashvillea, tijekom
kojih se upoznao s “violinističkim” countryjem
Hanka Snowa, srcedrapateljnim baladama
Roya Acuffa s mnogo trilera i divljim, elek-
tričnim jazzy honky-tonkom Ernesta Tubba
i njegovih Texas Troubadoursa. Willie bi sje-
dio uz sestru dok je učila tadašnje komplek-
sne pop pjesme. “Pokušavao sam shvatiti što
se to, dovraga, događa u pjesmama ‘Stardust’ i
‘Moonlight in Vermont’”, kaže. “Sve su te sjajne
pjesme imale divne izmjene akorda.”
S devet godina Willie i Bobbie nastupali su
tijekom ljetnih crkvenih slavlja na otvorenom.
Jednom prilikom Bobbie je upoznala starijeg
tipa zvanog Bud Fletcher koji je oformio bend
u stilu onih Boba Willsa. Vjenčali su se kad
je navršila 16 godina, a onda se s bratom pri-
družila bendu. Willie je zapravo postao vođa
benda – pjevao je i svirao lead gitaru. Imao
je tek 14 godina. “Cure su ga obožavale”, kaže
Bobbie. “Bile su njegov sveprisutni fan klub.”
Kad je navršio 18, Nelson je proveo devet
mjeseci u zračnim snagama u Korejskom ratu
prije nego što su ga časno otpustili zbog pro-
blema s leđima. Razmatrao je poslovnu ka-
rijeru, kratko pohađao Sveučilište Baylor u
Wacou (“Diplomirao sam domino”), a onda
se vratio u teksaške honky-tonk krugove.
Na jednoj je svirci upoznao Marthu Matthews,
zgodnu smeđokosu 16-godišnjakinju. Tri mje-
seca kasnije, pobjegli su i tajno se vjenčali. Do-
bili su troje djece i “doživjeli mnogo ljubavnih
brodoloma pa je imao inspiracije za većinu pje-
sama zbog kojih je uvršten u Dvoranu slavnih
tekstopisaca”, napisala je u svojoj knjizi Heart
Worn Memories njihova kći Susie Nelson.
Obitelj je 50-e provela putujući SAD-om i
tražeći posao. U Eugeneu u Oregonu, Nelson je
bio pomoćnik vodoinstalatera; u Fort Worthu
u Teksasu išao je od vrata do vrata i prodavao
usisavače i enciklopedije. Willie ne otkriva ci-
jelu istinu; kaže da je primjenjivao “negativni
pristup” (nastupao bi uz rečenice: “Nisam pro-
davač i ne mogu vam ništa prodati... Bolje vam
je da ne kupujete ove knjige...”). “Imaš svoj mo-
nolog, dođeš im na vrata i pokušavaš prodati
knjige koje stoje više od njihovog namještaja”,
kaže Nelson. “Ponosno sam odgovorio na iza-
“Svi su ga ozbiljni
glazbeni autori
idolizirali”, tvrdi
Kristofferson. “Svirao
je poput Segovije i
frazirao poput jazz
pjevača.”
zov, kucao na vrata i uspio ih pridobiti pričom.”
U San Antoniju je zbog spretno ispričane
priče uspio dobiti posao jutarnjeg disk-džo-
keja koji mu je donosio 40 dolara tjedno, a sve
zato što je rekao da zna kako upravljati miks
pultom. Nakon toga, 1954., dobio je posao
na postaji KCNC u Fort Worthu. Na posao bi
donio gitaru i kad ne bi puštao pjesme Eddyja
Arnolda, Kitty Wells i drugih zvijezda, svi-
rao bi nešto svoje. “Na radiju sam promovirao
nastupe”, kaže, a onda stane oponašati sam
sebe: “’Večeras nastupam u baru Gray’s u Fort
Worthu – dođite!’ Posao mi je pomogao na više
polja, shvaćaš?”
(U tom periodu još nije volio travu. Jo-
hnny Bush se prisjeća: “Prije nastupa, među
nama bi kružio joint. Kad je stigao Willie,
pitao sam ga: ‘Hej, hoćeš malo?’, a on je odgo-
vorio: ‘Ne. Od toga me boli glava.’ Zamisli!”)
Nelson se iduće dvije godine motao po noć-
nim klubovima. Imao je i hit na Top 10 coun-
try ljestvici – njegovu je gospel pjesmu “Family
Bible” obradio honky-tonk pjevač Claude Gray.
(Priča kaže da ju je Nelson prodao Grayu za ci-
glih 100 dolara.) A onda se 1960. u svom Buic-
ku odvezao u Nashville, dom Opryja i nekoliko
novootvorenih diskografskih kuća. “Smatrao
sam da imam dobre pjesme”, kaže, “i znao sam
da ih je najbolje prodati u Nashvilleu.” 27-go-
dišnji Nelson s obitelji se preselio u naselje
s kamp-kućicama i iskoristio svoje teksaške
veze s ljudima koje je upoznao u noćnim klu-
bovima kako bi se domogao Tootsie’s Orchid
Loungea, mjesta gdje su se družili ponajbolji
glazbenici. Često je sudjelovao u ekskluzivnim
gitarskim svirkama u stražnjoj sobi. Ondje je
pred profesionalnim glazbenim autorima kao
što su Harlan Howard, Roger Miller i Hank
Cochran svirao pjesme “Night Life”, “Crazy”
i “Funny How Time Slips Away”. Uz njihovu
pomoć, ubrzo je dobio posao u Pamper Mu-
sicu, tvrtki za publishing. Svaki je dan ujutro
dolazio na posao i pisao pjesme kao što je ne-
obična balada “Hello Walls” koja je u prolje-
će 1961., u interpretaciji Farona Younga, za-
sjela na prvo mjesto country top-ljestvice.
Ray Price, jedno od tadašnjih najvećih imena
u Nashvilleu i suvlasnik Pampera, snimio je
“Night Life” – Nelsonov dnevnički zapis o slo-
mljenom srcu, uz pratnju otrcanih akorda –
koja je postala naslovna pjesma Priceova hit
albuma. “Mislio sam da je pjesma više u blues
stilu, ali ispalo je sjajno”, rekao je Price. Nel-
son je u Priceovu bendu, Cherokee Cowboys,
svirao bas. Njihovo se prijateljstvo dugo odr-
žalo; kad sam razgovarao s Priceom, dva tjed-
na prije nego što je preminuo od raka gušte-
rače, otkrio mi je da se taj tjedan osam puta
čuo s Nelsonom. “Mi smo poput braće”, kazao
je Price. “S Hankom Williamsom proveo sam
posljednju godinu njegova života i isti je kao i
N
Willie. Njegova je tajna bila u tome što bi iza-
šao na pozornicu i bio ono što jest. I to je sve.”
EL SONOVA SE K A R I J ER A
zahuktavala, a s njom i nape-
tosti kod kuće, najvećim dije-
lom zahvaljujući njegovim pi-
janstvima i nevjeri. “Stvari su
se počele raspadati čim smo došli u Nashville”,
napisala je njegova kći Susie. Jednom je pri-
godom došao kući i onesvijestio se, a Martha
ga je zavezala užem za preskakanje, pretukla
metlom, uzela djecu i nekoliko dana ostavi-
la samog. Drugom prigodom napala ga je ku-
hinjskim nožem. “Idući je dan opet nastavio po
starom”, napisala je Susie. “Takav je moj otac.
Kad mu postane prevruće, jednostavno nesta-
ne. Ne voli konfrontacije.” Nelson se 1963. ože-
nio pjevačicom Shirley Collie s kojom je mutio
dok je još bio u braku s Marthom. “Taj je sitni
detalj zaboravio riješiti”, smije se Bush.
Nelsonova najveća prilika dogodila se jedne
večeri u Tootsie’su kad je za Charlieja Dicka,
supruga Patsy Cline i tadašnju najveću zvijez-
du Opryja, svirao demoverziju pjesme “Crazy”.
Dick je inzistirao da se odmah odvezu kući i
probude Patsy kojoj je Nelson otpjevao pjesmu
u dnevnoj sobi. Snimila ju je tjedan dana po-
slije. “Otpjevao sam je milijun puta, ali nika-
da na takav način”, kaže Nelson jedne večeri
u autobusu, kroz oblak dima, dok pjevuši za-
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 83
 WILLIE NELSON
htjevnu melodiju. Pjesma je postala pop hit na
ljestvici Top 10, a Nelson je zbog nje te godine
zaradio šesteroznamenkasti iznos. “To je pop
pjesma. Nije ni malo country – osim ako je ne
pjeva Patsy Cline.” (Bio je to jedan od njezinih
posljednjih hitova; preminula je u zrakoplov-
noj nesreći u Tennesseeju 1963.)
“Kad sam došao u Nashville, svi su ozbiljni
glazbeni autori idolizirali Willieja”, kaže Kris
Kristofferson. “Svirao je gitaru poput Segovije
i frazirao kao nitko do tada, poput jazz pjeva-
ča, baš kao što to čini i danas. U širim krugo-
N
vima nije bio poznat, ali svi su ga ozbiljni ljudi
smatrali junakom.”
ELSON JE 1964. POSTAO PU-
nopravnim članom Opryja
gdje je svake godine odradio
26 obveznih nastupa. “Imao
je stila”, kaže Loretta Lynn.
“Nastupao je u odijelu. Imao je urednu fri-
zuru, oči boje mjeda i kosu iste boje. Zbilja je
bio naočit!” No do kraja 1968. Nelson je upao
u profesionalnu kolotečinu. Objavio je nekoli-
ko albuma za RCA, svirao sa studijskim glaz-
benicima i gudačima, ali kao izvođač još nije
objavio svoj najveći hit. Sumnjao je da ga dis-
kografska kuća drži pod ugovorom samo kako
bi svoje najbolje pjesme davao najvećim ime-
nima. “U tom momentu na njega se nitko ne bi
kladio”, kaže Friedman. “U Nashvilleu su sma-
trali da ne može pogoditi pravu dobu.”
Večer prije Badnjaka 1969. zabavljao se na
tulumu kad je primio uznemirujuću vijest:
kuću mu je zahvatio plamen. (Do tada je već
otkrio travu; utrčao je u kuću kako bi spasio
kilu marihuane.) Požar je shvatio kao znak
da se preseli u Teksas, gdje je Bobbie podi-
zala svoju obitelj i svirala bratove pjesme u
noćnim klubovima. Uselio se u napušten co-
untry klub u Banderi, između San Antonija
i Austina koji je sad već postao veliki grad s
35.000 studenata. Nelson je oformio svoj Fa-
mily Band u koji je pozvao mlade dugokose ro-
ckere – uključujući basista Beea Spearsa i svi-
rača usne harmonike Raphaela – ali i starije
svirače. Klavir je svirala Bobbie, a bubnjeve
Paul English, bivši svodnik i vođa bande koji
se oblačio poput vraga, s crnim plaštem i ko-
zjom bradicom. Nelson ga je poznavao još od
1956. kad je bio u Fort Worthu. “Da nisam za-
svirao s Williejem, završio bih u zatvoru ili bih
bio mrtav”, kaže English. “Povodio sam dje-
vojke i svirao.”
Country folk smjernice Boba Dylana, The
Banda i Grateful Deada utjecale su na naro-
gušeni honky-tonk zvuk Jerryja Jeffa Walke-
ra, Douga Sahma i benda Asleep at the Wheel.
Nelson je bio spreman otići korak dalje. Rekao
je bendu da promijene imidž – “Kupila sam
odjeću od trapera i kaubojski šešir”, kaže Bo-
bbie – a Willie je pustio kosu i počeo svirati na
Triggeru, akustičnoj gitari s plastičnim žicama
koju je na neviđeno kupio za 750 dolara od tr-
govca u Nashvilleu. Počeo je koketirati sa svo-
84 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
jim swing i jazz korijenima i solo dionice iz-
mjenjivati s Raphaelom na usnoj harmonici
ili Bobbie i njezinim gospel klavirom. “Svirali
smo istu glazbu kao i prije”, kaže Bobbie. “Ali
pred drukčijom publikom.”
Bend je počeo svirati u hipijevskim klubo-
vima kao što je Armadillo World Headquar-
ters u Austinu. Također su nastupali i na mje-
stima koje je Raphael zbog njihove nabrušene
atmosfere nazvao teksaškim “klubovima s
vjedrom krvi” koji baš i nisu bili toliko gosto-
primljivi. “Sjedio bih u autu i čekao da je po-
jave Paul ili ostali”, kaže Raphael. “Bio sam
mladi Židov s afro frizurom – nisu me mogli
nigdje smjestiti. Mislili su da sam Hispanoa-
merikanac.”
Spears, koji je u ono vrijeme bio čupavi
19-godišnjak, prolazio je najgore. “Kad bi Bee
između setova odlazio na WC, rednecki bi mu
podmetali noge, nadajući se da će se spotaknu-
ti”, prisjeća se English. “Na zahod bi uvijek od-
lazili u mojoj pratnji.”
Hipici i rednecki doživjeli su svoje slav-
no ujedinjenje 1972. na festivalu Dripping
Springs Reunion, svojevrsnom country pan-
“Možete me
uhititi zbog trave,
platit ću kaznu ili
otići u zatvor”, kaže
Nelson. “Ali kad
izađem, na putu kući
zapalit ću joint.”
danu Woodstocka. Među izvođačima našli su
se Walker, Waylon Jennings i Kristofferson,
ali i veterani kao što su Bill Monroe i Ernest
Tubb. Tijekom tri dana festival je privukao
tek 18.000 ljudi zbog čega je financijski posve
propao, no Nelson je na istoj lokaciji iduće go-
dine organizirao svoj festival pod imenom
Willie Nelson’s Fourth of July Picnic. Privu-
kao je 40.000 ljudi i etablirao se kao eminen-
tni vođa nove, pomalo opasne glazbene scene.
“Iza pozornice pušila se trava, pio viski i table-
te, a bilo je i kokaina”, rekao je Jennings. “Pu-
blika je bila luda poput nas: cijeli dan i noć is-
pijali su toplo pivo.”
“Francuzi za to imaju dobar naziv: laissez
faire”, kaže Jimmy Buffett koji je nastupao na
prvom festivalu 1974. “Sve je bilo dopušteno.
A prvi su bili za pamćenje. Sve je vrvjelo zgod-
nim studenticama – ta mi je ekipa uvijek bila
draža od bajkera.”
Početkom 70-ih, Jerry Wexler pridobio je
Nelsona da potpiše ugovor s Atlanticom, zbog
čega je Nelson u studiju napokon snimao sa
svojim bendom, a ne s unajmljenim studijskim
glazbenicima. Bio je to početak nevjerojatne
vožnje koju je najavio album iz 1974., Phases
and Stages, konceptualni materijal koji je go-
vorio o muškom i ženskom viđenju propalog
braka. Nelson se nedavno razveo od druge su-
pruge, Shirley, zato što je rezervirala termin u
bolnici za dijete koje je Nelson začeo s budu-
ćom trećom suprugom Connie. (“Prolazio sam
svakojaka sranja”, kaže Nelson.)
Tijekom 1975. snimio je niz pjesama inspi-
riranih starom baladom o ubojstvu, “Red He-
aded Stranger”, koja govori o svećeniku koji je
u bijegu nakon što je ubio suprugu i njezinog
ljubavnika. Zbog minimalističkih, suptilnih
instrumentala – većinu albuma odsvirali su
samo Nelson i Bobbie – i starinskog portreta
u stilu Divljeg zapada koji je krasio naslovni-
cu, činilo se da Nelson pretvara u lika iz filmo-
va Johna Forda. Znao je da će ovakav materijal
u Columbiji, njegovoj novoj diskografskoj kući
teško probaviti pa ga je menadžer Jennings
odveo na sastanak; kad je jedan od šefova dis-
kografske kuće rekao da album zvuči kao de-
momaterijal i predložio da ga začine s gudači-
ma, Jennings mu je rekao da je “gluhi kujin sin
bez sluha”. Diskograf se ipak smekšao, a album
Red Headed Stranger postigao je dvostruku
platinastu nakladu.
Najednom su Nelson i njegovi prijatelji za-
vladali radijskim eterom pjesmama kao što je
“Blue Eyes Crying in the Rain”, a istakao se i
duet s Jenningsom “Good Hearted Woman” s
albuma Wanted! The Outlaws iz 1976. Na neki
način, Nelson je svjesno sudjelovao u stvaranju
novog imidža. “Odjednom smo bili odmetnici”,
kaže. “To mi je bilo nevjerojatno smiješno. Ali
trudio sam se da ih ne iznevjerim!”
“Sjećam se, jedne večeri u Corpus Christi-
ju, članovi benda najeli su se nekih gljiva”,
kaže Raphael opisujući nastup sredinom 70-
ih. “Rekao sam: ‘Jedva čekam da dođe Willie
– unijet će bar malo normalnosti.’ Kad se po-
javio, shvatio sam da je na acidu, bio je total-
no izvan sebe. Rekao je: ‘Nadam se da ćete se
uspjeti pribrati.’”
“Svi su nosili pištolje, uzimali droge i napija-
li se”, kaže Gator Moore, Nelsonov dugogodiš-
nji vozač autobusa. Neke od najluđih zabava
dogodile su se za vrijeme Nelsonove reziden-
cije u Golden Nuggetu u Teksasu. “Danima
smo bili budni”, kaže English. “Willie je veli-
kodušno plaćao hotelske račune zbog čega su
ga članovi tehničke ekipe stalno častili pići-
ma.” Moore tvrdi: “U jednom momentu netko
je shvatio da godišnje potrošimo oko 80.000
dolara na pivo” – danas bi to bilo oko 350.000
dolara.
Članove tehničke ekipe odabiralo se prema
labavim kriterijima. Nakon što se bend upo-
znao s Hells Angelsima, tijekom jedne od pro-
metnih gungula krajem 70-ih, Nelson ih je
pozvao u pratnju kako bi promovirao neke od
koncerata u Kaliforniji; nekolicinu bajkera ta-
 kođer je i zaposlio. “Navikao se na moje lice”,
kaže L. G., dugogodišnji Hells Angel i Nelso-
nov tjelohranitelj od 1978. “Jednog je dana
rekao Paulu (Englishu) da mi povisi plaću.
Paul je rekao: ‘A li on ne radi za nas.’ Willie je
odgovorio: ‘Svejedno, daj mu povišicu!’ I tako
su me zaposlili.”
Raphael i drugi članovi benda opasno su
se navukli na kokain. “Svirali smo prebrzo i
previše”, kaže Raphael. “Willie
bi nešto odsvirao, a mi bismo
mu odmah odgovarali.” Glazbe-
ni kaos natjerao je Nelsona da
uvede pravilo koje vrijedi za tur-
neje: “Ako si našmrkan, letiš iz
benda van.” (“Crack je bio iznim-
ka od pravila”, kaže vozač Moore
koji je jednom tijekom 80-ih na
cracku vozio 96 sati u komadu.
“To je bilo OK.”)
English kaže da je tijekom tog
ludog perioda Nelson bio “oaza
mira”, ali čak bi se i on znao
pogubiti: “U Dallasu je bio na
THC-u, PCP-ju ili nečem slič-
nom. Usred koncerta prestao je
svirati i bacio gitaru na Poodie-
ja”, tvrdi English. “Cijelu sam noć
proveo sjedeći uz njegov krevet,
nadajući se da se neće ustati i po-
četi razbijati.”
Nelsonov najpoznatiji “odmet-
nički” trenutak dogodio se 1980.
Nakon što su ga u zračnoj luci na WILLIE I FAMILIJA
Bahamima uhitili zbog posjedo- Nelson i supruga Annie sa sinovima
vanja trave, odletio je u D.C. i na Lukasom (lijevo) i Micahom, na
poziv svog prijatelja, predsjed- Havajima; sa prvom suprugom
nika Jimmyja Cartera, odsjeo u Marthom i pokojnim sinom Billyjem
Bijeloj kući u Lincolnovoj spava- na Billyjevom vjenčanju 1983.
ćoj sobi. “Bio sam na uvjetnoj...
Deportiran s Bahama”, kasnije
je napisao. “A samo nekoliko sati
poslije, našao sam se u Bijeloj kući, sa jointom
u ustima.” (Danas ipak malo opreznije opisu-
D
je situaciju: “Možda je i bilo tako”, kaže. “Za-
boravio sam.”)
O SREDINE 80-IH, NELSON
je imao 20 country hitova,
osvojio je pet Grammyja i glu-
mio u šest filmova. Turneja
mu je donosila više od 14 mi-
lijuna dolara godišnje. Putovao je privatnim
Learjet avionom sa sedam sjedala zvanim
AirWillie. Nakon što je 1985. s Jenningsom,
Cashom i Kristoffersonom snimio slavni
FOTO: PRIVATNA ARHIVA OBITELJI NELSON
album Highwayman, četvorka se otisnula na
turneju sportskim arenama.
Cash i Kristofferson stalno su gunđali jer
je Nelson svirao jednu pjesmu više nego osta-
li, no tako je bilo jer je Nelsonova karijera bila
uspješnija od karijera njegovih starih drugo-
va. (Cash već gotovo 10 godina nije imao hit
pjesmu, Kristofferson se nije oporavio od ne-
uspješnog filma Rajska zemlja, a Jennings je
bio u ozbiljnim dugovima zbog čega je svirao
na sajmovima.) Jennings i Nelson uvijek su
imali bratski, ali i natjecateljski odnos. “Mi-
slim da je Waylon bio ljubomoran na Willie-
ja”, kaže Haggard. Jennings je Nelsona pod-
boo 1975. pjesmom “Bob Wills Is Still the
King”, a i smatrao je da se novac ne raspo-
djeljuje pravedno. (“Nekoliko sam puta zbog
njega morao počinjati ispočetka”, napisao
(desno)
je Jennings 1996.)
Tijekom 90-ih Jennings je svirao uz nasni-
mljene instrumentale i s pozornice napadao
Nelsona. “Dobrano bi ga ispsovao”, kaže Sho-
oter, “govorio je da Willie surađuje sa sero-
njama.” Shooter kaže da je Jennings posjetio
Nelsona iza pozornice, nedugo nakon što mu
je preminuo otac. “Pitao me: ‘Kako je?’ Rekao
sam: ‘Drži se.’ A onda je rekao: ‘Čuj, reci mu
da bismo trebali nastupati zajedno. Ispisat ću
mu nevažeći ček.’”
Dana 9. studenog 1990. savezni agen-
ti pojavili su se na Nelsonovom imanju u
Teksasu i zaplijenili kutije pune maste-
ra albuma, opreme za turneje, zlatne i pla-
tinaste ploče i odjeću. “Došli su ovamo i
uzeli sve što nije bilo pričvršćeno čavli-
ma”, kaže Bush. Porezni agenti Nelsona
su optužili za dug od 16,7 milijuna dolara.
Nelson je znao da će se takvo što dogoditi; dva
tjedna prije rekao je kćeri Lani da gitaru Trig-
ger odnese na Maui. Nevolje su počele 10 go-
dina prije, kad je porezna zahtijevala ispla-
tu od dva milijuna dolara zbog honorara koje
je stihijski zaradio sredinom 70-ih. Istražite-
lji su posebno bili sumnjičavi zbog malog pro-
fita ostvarenog tijekom njegovih “piknika” za
Dan nezavisnosti.
Unatoč uspjehu, Nelson se tijekom 80-ih
uvalio u nevolje investirajući u porezne oaze
banke First Western, govoreći da samo sli-
jedi savjet svojih računovođa iz tvrtke Price
Waterhouse. “Sjećam se, u busu
mi je rekao da će pozajmiti šest
milijuna koje će uložiti u roč-
nice za trgovinu stokom”, kaže
Bush. “Odgovorio sam mu:
‘Willie, plašiš me kad tako go-
voriš.’ Rekao je: ‘Ma to je samo
novac.’” Nelson i njegov finan-
cijski menadžer na kraju su iz-
gubili dva milijuna dolara. A
onda je 1988. dobio obavijest
zbog neplaćenog poreza u peri-
odu od 1980. do 1982., u izno-
su od preko pet milijuna dolara.
Nelsonov je odvjetnik uspio do-
govoriti plan otplate, ali Nelson
je zaboravio uplatiti iznos. “Vje-
rojatno nije imao 30.000 do-
lara”, Lana je izjavila za Texas
Monthly, procjenjujući
da je tati ostalo tek 10
posto godišnjeg priho-
da. “Ljudi su ga isisali”,
rekao je Haggard.
Gotovo svi Nelsonovi
prijatelji govore o njego-
voj velikodušnosti. Kad
je English izgubio prvu
suprugu, Nelson je bub-
njara pozvao u Meksiko
gdje su se družili s Dyla-
nom. Mnogo godina po-
slije, Price je za svoj ro-
đendan primio Nelsonov
poziv: “Willie je rekao:
‘Čekamo te’”, Price se prisjeća. “Doletio sam
k njemu i odmah smo snimili album. Takav
je kit bio.”
Nelsonove nekretnine i imovina našli su se
na dražbi. Nogometni trener s teksaškog sve-
učilišta kupio je golf teren i studio, a odvjet-
nik Američkog agrikulturnog pokreta kupio
je ranč u znak zahvale za Nelsonovu pomoć
s Farm Aidom. “Kupili su ranč, spasili ga i
vratili mi ga”, kaže Nelson. “Imam mnogo
prijatelja.”
Tvrtku Price Waterhouse tužio je za iznos
od 45 milijuna dolara, a račune su poravna-
li izvan suda. Tvrtku za publishing, Willie
Nelson Music, prodao je za samo 2,3 miliju-
na dolara i s poreznom se dogovorio da će im
dug vratiti nakon turneje. Dio nagodbe bio je
i album Who’ll Buy My Memories? (The IRS
Tapes), kolekcija pjesama nastalih tijekom 35
godina, a čije je masterirane snimke zaplije-
nila porezna. Album se prodavao za 19,95 do-
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 85
 WILLIE NELSON
lara posredstvom televizijske reklame. (Ipak,
zarada nije odgovarala očekivanom iznosu –
djelomice je za to kriv i sam Nelson koji je u
reklami nosio majicu s pogrešnim brojem tele-
fona.) “Bilo je smiješno, znaš”, rekao mi je Nel-
son u busu. “Bojali smo se da će nam uzimati i
novac od ulaznica. Zato sam neko vrijeme pre-
stao svirati, sve dok se nismo dogovorili. Pla-
tio sam im sve što sam dugovao, bili smo kvit.
Ali trebalo mi je dugih 16 godina.”
Skandal s poreznom nije ga spriječio da pri-
jateljima dijeli financijske savjete: “U Vegasu
sam proćerdao stotine tisuća dolara”, Fried-
man mi prepričava njihov nedavni razgovor. “A
Willie mi je rekao: ‘Trebao bi dići hipoteku na
kuću, prodati sve što imaš i kockati. To je ono
U
što voliš raditi. Ono što želiš raditi.’ Eto, to je
bio njegov savjet.”
SR ED PROBLEM A S POR E-
znom, Nelsona je pogodila
prava tragedija. Njegov 33-go-
dišnji sin Billy mučio se traže-
ći svoje mjesto pod suncem.
Postao je alkoholičar i četiri je puta uhićen
za vožnju u pijanom stanju. Willie bi ga uvi-
jek zaposlio na imanjima, u studiju ili bi ga
uključio u filmske projekte. “Osjećao se loše
zbog činjenice da je Billy zapravo odrastao bez
86 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
SRETAN U POKRETU
Willie Nelson na “Outlaws and Angels” turneji
2004. godine. I danas, s preko 80 godina, ima
više od 150 nastupa godišnje.
oca”, kaže Ray Benson iz benda Asleep at the
Wheel. “Pokušavao mu se iskupiti na mnoge
načine, ali ništa nije pomagalo.” Pronašli su
ga na Božić 1991., nakon što se objesio u svom
domu u Tennesseeju. “Družili smo se, ali to ni-
kada nije spominjao”, kaže Haggard. “Tu stra-
nu njega nikada nećete vidjeti.” Fotografije
na oglasnoj ploči iznad Nelsonovog separea u
autobusu stalno se mijenjaju, ali jedna uvijek
ostaje: fotografija Billyja, u svojim 20-ima, na-
smiješenog na konju.
Šest dana nakon Billyjeve smrti, Nelson je
bio na pozornici s bendom, u novom prosto-
ru unajmljene dvorane u Bransonu u državi
Missouri – turističkom gradiću u planina-
ma Ozark gdje su početkom 90-ih nastupa-
li i Cash, Haggard i Roger Miller, u vrijeme
kad su im karijere već bile na zalasku. Nelson
i bend zarađivali su dvostruko manje nego
prije i svirali dva puta dnevno, pet dana tjed-
no, a svaki put nakon koncerta potpisivali su
autograme. “Bio je zatvorenik”, kaže Ben-
son. English dodaje: “Publika je bila stara,
dovozili su ih autobusima. Jednom smo vi-
djeli tipa u prvom redu koji je tijekom kon-
certa zaspao.”
U ovom je periodu Nelson snimio neke od
svojih najsirovijih pjesama. Na akustičnom
albumu Spirit iz 1996. zvuči slomljeno, pro-
govara o gubitku i vjeri, a u većini pjesama
jedina mu je pratnja sestra Bobbie na klavi-
ru. “U tom smo periodu života željeli osjeti-
ti duh”, kaže Bobbie. “Dok smo svirali, osje-
ćali smo se kao da primamo pričest, kao da
smo u molitvi.”
Nelsonov način organizacije turneje nije se
mnogo promijenio od 70-ih. Čak i u 81. godi-
ni, English i dalje vodi brigu o isplati i raču-
nima za skupinu od 19 ljudi. Baš kao u starim
danima, većinom posluje u gotovini. English
je 2010. doživio moždani udar, ali gotovo se
odmah vratio na turneju, čak i ako je tije-
kom koncerta morao odsvirati tek tri pjesme.
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
“Teško je odustati, zaista”, kaže dok sjedi u
svom uredu u stražnjem dijelu autobusa. Ve-
čeras sviraju u Gruene Hallu, najstarijoj ple-
snoj dvorani u Teksasu, u blizini San Antonija.
I večeras će se smješkati dok svira “Me & Paul”,
pjesmu koja govori o Nelsonovoj i njegovoj div-
ljoj prošlosti. Iz džepova kaubojske košulje is-
padat će mu novčanice od 100 dolara – za ovu
će svirku bend zaraditi čak 75.000. “Poprilič-
no dobro, za ovaj put”, kaže.
Paulov brat, Billy English, u bendu svira
perkusije od sredine 80-ih i kaže da Nelso-
na uglavnom viđa na pozornici. “Ne voli kon-
frontacije pa ga ne gnjavimo sa stvarima koje
se događaju među nama, bilo da je riječ o fi-
nancijskim problemima ili nečem drugom”,
kaže Billy. “Ali vrlo je velikodušan. Dobro nas
plaća. Koliko si god može dopustiti, a možda
i malo više.”
Nelsonov bend u posljednjih je nekoliko go-
dina ostao bez nekih ključnih članova, ljudi
koje nije lako zamijeniti. Bee Spears premi-
nuo je 2011., kad se u 62. srušio ispred svog
doma. Gitarist Jody Payne, Nelsonov sjedoko-
si suputnik koji ga je pratio 35 godina, premi-
nuo je u bolnici u Alabami od srčanih proble-
ma. “Usavršili su mentalnu telepatiju”, kaže
Nelson. “Odsvirao bih notu, dvije, a oni bi mi
se odmah pridružili. S novim sviračima treba
malo više vremena, ali zato me sestra Bobbie
uvijek točno pročita.”
Dio Nelsonove set liste nije se promijenio 40
godina. Uvijek započinje s “Whiskey River”, a
onda nastavlja uz medley “Funny How Time
Slips Away”/ “Crazy”/ “Night Life”, jedna-
ko kao što je bilo na snimci Live at the Texas
Opry House iz 1974. Ipak, nalazi nove načine
da izrazi kreativnost. “Svake noći se kockamo,
kao da hodamo na žici bez sigurnosne mreže”,
rekao je jedne večeri u New Yorku. Nedavno
je iz naftalina izvukao Reinhardtovu “Vous et
Moi”, odsvirao pogrešnu notu i zaboravio gdje
je stao. “Sve se raspalo”, kaže Nelson. U takvim
situacijama, zaigra igru “izazovi bend”: “Poč-
nem nešto svirati, a onda nastavim u posve
drugom smjeru”, kaže i smije se, u autobusu
u New Yorku. “No obično ja zajebem, a oni me
pokušavaju sustići.”
Kad nije na turneji, Nelson provodi vrijeme
u Teksasu ili na Mauiju kojeg naziva “svojom
bolničkom zonom”. Na Havajima cijeli dan
pliva i igra golf, a onda se zaputi u klub (još ga
naziva i Django’s). Susjedi su mu Kristoffer-
son, Woody Harrelson i Owen Wilson. Često
svrate na partiju šaha, pokera i domina. “Naj-
bolji je u dominu”, kaže Wilson koji je Nelsona
vidio ljutitog jedino kad ga je uporno zapitki-
vao zašto suvišne domino kocke slaže na desnu
stranu stola. (“Zato što su takva jebena pravi-
la!”, Nelson je zaurlao.)
“Razvaljuje nas”, kaže Harrelson. “Cijelu noć
tulumari i kocka. Mislim, njegova je energija
neiscrpna. Šokantno! I jedan je od najsmješ-
nijih ljudi na svijetu.”
Nakon što mu je Harrelson jednom udije-
lio kompliment, Willie ga je pitao: “Gdje je
kutija?” “Koja kutija?”, odgovorio je Harrel-
son. “Ona na koju si stao da bi mi se uvukao
u guzicu”, rekao je Nelson. Harrelson redovi-
to zapisuje najbolje Nelsonove fore: “Ako sam
ti povrijedio osjećaje, oprosti. Ali ako sam te
razljutio, jebi se.” “Najviše mrzim kad je suđe
u sudoperu pa nemam gdje pišati.” “Ako sam
ti na teret, istovarim ti se na glavu.”
“Svaki mu dan dolaze neki luđaci”, kaže
Harrelson. “Ja ih ne bih pozvao da me opet
posjete. A on se prema njima odnosi sjajno,
ljudima koji nemaju novca nađe posao – ‘Po-
I
meti ovo’, reći će im. Vodi ga srce i to je pre-
krasan prizor.”
ZNAD POZOR NICE VISI ZASTAVA
države Teksas, preko pojačala obje-
šene su crvene marame, spremne da
ih Nelson baci u publiku, a autobus
Honeysuckle Rose prolazi pokraj golf
terena kockarnice Harrah’s u gradu Council
Bluffsu u Iowi. S kosom u sijedom konjskom
repu, 68-godišnji Larry “L. G.” Gorham govo-
ri brineti da pomakne svoj Sedan koji je po-
grešno parkirala na rezervirano mjesto pokraj
stražnjeg ulaza i oslobodi prolaz za autobus.
“Stalno ga netko želi vidjeti, žele od njega ovo
ili ono”, kaže L. G.. “Zato smo odlučili da će
doći sat vremena prije nastupa kako se ne bi
morao zamarati s time.”
Prije dvije večeri, Bobbie je u Oklahoma
Cityju imala zastrašujućih problema s krvnim
tlakom. Otkazali su nastup pa je s Nelsonom
“Nemam žarku želju
ni za čime - i to je
opasno”, kaže
81-godišnji Willie.
“Moram zakazivati
koncerte. Inače neću
ništa raditi.”
otišla u bolnicu u Austinu; ostatak ekipe oti-
šao je u Iowu gdje su čekali informaciju hoće
li turneja biti otkazana. “Nazvao me i pitao
može li dovršiti turneju”, kaže Bobbie. “Odgo-
vorila sam mu: ‘Da. I ja želim ići.’ Mislila sam
da bismo upravo to trebali učiniti, ponovno se
vratiti u autobus. Ne možemo iznevjeriti ljude
koji nas žele čuti.”
Tijekom vožnje od 1350 kilometara iz Austi-
na, Nelson i sestra gledali su The Colbert Re-
port i The Daily Show, ali većinu su se vreme-
na odmarali. Stigli su taman na intervju ABC
Newsa o albumu Band of Brothers koji je za-
sjeo na prvo mjesto top-ljestvice. “Ne može biti
bolje”, kaže Nelson dok izlazi iz spavaće sobe,
svježe obrijan, s kosom u pletenicama i bež gi-
tarom marke Stetson čvrsto u ruci. “Neku smo
večer u Arkansasu održali najbolji koncert u
karijeri”, kaže. Doista, najbolji u karijeri? “Čuj,
kratkotrajna memorija ima svoje prednosti”,
kaže uz smiješak. Razgovaramo o aktualno-
stima. Pročitao je recentni članak kolumni-
stice Maureen Dowd koja je pojela čokoladi-
cu s kanabisom i morala prileći, nakon čega je
uplašena i ukočena ležala osam sati. “Možda
će drugi put pročitati što piše na deklaraci-
ji!”, kaže smijući se i poziva je da mu se slo-
bodno pridruži u busu i zapali joint. Također,
prati priču o 60.000 klinaca iz Srednje Ame-
rike koji su tijekom prošle godine prešli grani-
cu u Teksasu i sada spavaju u zatvorima. “Je-
dino što možemo učiniti jest da se pobrinemo
za tu djecu, na koji god način”, tvrdi. “Prihva-
timo ih, pružimo im liječničku pomoć. Sigu-
ran sam da postoje obitelji koji bi rado prihva-
tile jedno ili dva djeteta.”
U lipnju je Luck pogodila teška oluja koja je
uništila zgradu banke i pošte i dovela središnji-
cu do ruba propasti. “Baš smo nastradali. Sve
ćemo morati srušiti i ponovno izgraditi”, kaže
hladno. “Ali sad će biti izdržljiviji.”
Nelson već gleda u budućnost. Dovršio je
novi album, December Day, koji je snimio
s članovima benda koji ga prate na turneji.
Na albumu je svirao i pokojni Spears. “Želiš
čuti?”, pita me. Otvara svoje MacBook raču-
nalo i pušta mi nekoliko akustičnih pjesama
od kojih je jedna silna balada iz 60-ih, “Per-
manently Lonely”. “Mislim da će ovo biti sja-
jan nasljednik albuma Band of Brothers”, kaže.
Ipak, tvrdi da novi album ne planira promo-
virati velikom turnejom. “Malo ću smanjiti”,
veli. “Mislim da ću nakon ove turneje prorije-
diti datume. Umoran sam. Želim se više dru-
žiti s Woodyjem i Owenom.”
Bliski prijatelji tvrde da ga je duboko pogo-
dila smrt Raya Pricea koji je preminuo u pro-
sincu u 87. godini. “Bio mi je najbolji prijatelj”,
kaže. Na trenutak zastane i njegove se smeđe
oči zamagle. “Zaslužan je za sve što mi se dogo-
dilo u karijeri. Još od dana kad sam mu napi-
sao prve pjesme, svirao bas u njegovu bendu...
Uzeo me pod svoje i odgojio.”
Nekoliko mjeseci prije, dok smo sjedili u
kamionetu na njegovom ranču, pitao sam
ga kako se nosi s gubicima. “Ma svi ćemo mi
umrijeti”, rekao je. “Tko je ono rekao... Misli-
lac Seneka je rekao da bismo na smrt i kome-
diju trebali gledati s istim izrazom lica, zar ne?
Ne možeš se bojati života ili umiranja. Živiš i
umreš, tako to ide. Ne smiješ se bojati.”
Nelson zamišlja budućnost u kojoj bi svirao
samo u Teksasu – otišao bi u Fort Worth, vratio
se, otišao u Houston i vratio se. “Nemam žarku
želju ni za čime – i to je opasno”, kaže. “Moram
zakazivati koncerte. Inače neću ništa raditi.”
Dobio je sms poruku od Annie. Na padi-
ni brda čekao ga je autobus. Morao je otići
u lokalnu kino-dvoranu – prikazivali su ni-
skobudžetni božićni film u kojem tumači lika
sličnog Djedu Mrazu.
“Volim biti u pokretu”, rekao je. “Bez proble-
ma bih mogao leći, spavati i ne ići nikamo, ne
raditi ništa. Lijen sam. Moram se prisiliti na
pokret. Ali kad krenem, sretan sam.”
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 87
DINAMIČNI DUO
Frontmen S.A.R.S.-a Žarko
Kovačević Žare i prateći
vokal Sanja Lalić

88 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
“
POPULARNOST
DUGUJEMO
ISKLJUČIVO
INTERNETU

”
BEOGRADSKI S.A.R.S. PRAVI
JE POP-KULTURNI FENOMEN NA
OVIM PROSTORIMA. JE LI NJIHOV
USPJEH SLUČAJAN ILI ZASLUŽEN,
OTKRIVAMO U RAZGOVORU S
FRONTMENOM BENDA ŽARKOM
KOVAČEVIĆEM ŽARETOM
TEKST: VEDRAN HARČA
FOTOGRAFIJA: MATEJA VRČKOVIĆ

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 89
 S.A.R.S.

S
VEŽE AMPUTIR ANA
ruka Satrianija ili skraće-
no S.A.R.S., po mnogoče-
mu predstavlja pravi pop-
kulturni fenomen na ovim
prostorima. U vrijeme kada
je nešto nalik na regional-
nu scenu, u najboljem slu-
čaju, još uvijek u povojima,
S.A.R.S. s lakoćom puni klubove i dvorane u
gotovo svakom gradu bivše Jugoslavije. Tako-
đer, usprkos sve manjem interesu, u nedostat-
ku bolje riječi, urbane publike u najvećim ex
Yu gradovima za ono što se, u glazbenom smi-
slu, događa u susjedstvu, ovaj je beogradski
bend u rekordnom roku osvojio zagrebačku
publiku, čak i prije one u svom rodnom gradu,
što potvrđuju tri rasprodane Tvornice počet-

“POŠTO NAS JE SVE U BENDU ZATEKLA NAGLA

kom godine, kao i predstojeći nastup koji će
25. listopada održati u velikoj dvorani Doma

POPULARNOST, NEKI OD ČLANOVA NISU MOGLI

sportova. Njihov uspjeh i konačni je dokaz da
je redovnim diskografskim i promotivnim ka-

PRATITI NOVI TEMPO PA SU OTIŠLI.”

nalima “odzvonilo” – svoje albume objavljuju
kao besplatni download, a ključnu ulogu u nji-
hovu proboju odigrali su YouTube i društvene
mreže. Zafrkantska pjesmica “Buđav lebac”
tako je, gotovo u cijelosti zahvaljujući spome-
nutom servisu, postala jedan od najvećih re-
gionalnih hitova u posljednjih dvadesetak go-
dina, a po broju “klikova” bitno ne zaostaje ni
ostatak opusa “Satrianijeve amputirane ruke”.
S obzirom na sve navedeno, razgovor s pjeva-
čem S.A.R.S.-a Žarkom Kovačevićem Žaretom
doživio sam kao priliku za nešto više od obič-
nog intervjua, šansu da “insajderskim” uvi-
dom u priču o njihovu uspjehu napokon poku-
šam utvrditi radi li se o iznimci koja potvrđuje
pravilo ili početku povratka u dane kada su
i domaći rock bendovi mogli živjeti od svoje
glazbe. Dotakli smo se tema u rasponu od kla-
sičnih (albumi, koncerti) do onih preko kojih
sam probao postaviti dijagnozu stanja aktu-
alne nasljednice nekoć zaista slavne i uzbud-
ljive rock scene.
Svakim posjetom Zagrebu punite sve veće
dvorane. Slično je i u ostatku države. Kako
objašnjavate nevjerojatnu popularnost koju
imate kod hrvatske publike?
Evidentno je da ljudi u Hrvatskoj vole
S.A.R.S. i to se najbolje vidi na ispunjenim
koncertima... Zašto je tomu tako? Ne znam, ali
mi je drago da smo za samo pet godina uspeli
da postanemo toliko uspešan bend.
Kakva je situacija u ostatku bivše Jugoslavi-
je? Primjerice, u vašoj rodnoj Srbiji?
Kao i u Hrvatskoj, i u ostalim ex Yu repu-
blikama iz koncerta u koncert primećujemo
sve veći broj publike i sada smo došli u situa-
ciju da u većim gradovima regiona naše kon-
certe retko kada poseti manje od hiljadu ljudi.
Posljednjih godina na našim prostorima naj-
bolje prolaze bendovi koji, poput vas ili Du-
bioze kolektiva, ska i reggae, među ostalim,
spajaju s etno i folk motivima. Međutim, na
zadnjim albumima kao da sve češće napu-
štate taj zvuk i okrećete se pisanju komplek-
snijih pjesama, poput “Ikone pop kulture” ili
“Lutko”?
Ta priča nas prati još od prvog albuma jer su
se na njemu našle pesme “Rakija” i “Budim se”
koje su imale kombinaciju folk motiva s nekim
drugim žanrovima. U dosadašnjoj S.A.R.S.-
ovoj diskografiji se mogu nabrojati na prste
jedne ruke pesme za koje se može reći da imaju
neke elemente folk muzike i mislim da je to eti-
ketiranje potpuno pogrešno. Na sva četiri al-
buma smo se igrali s gomilom različitih žan-
rova i neizbežno je bilo da ponekad upliva i po
koji folk motiv.
Vratimo se malo u prošlost, jeste li očekivali
da će “Buđav lebac” postati toliki hit? Pitam
zbog toga što mi se uvijek činilo da je nastao
kao neka vaša neobavezna zezancija.
Tako je i bilo, pesma je nastala spontano
kroz zezanje, bez neke svesti o tome da li će i
koliko postati popularna. Imali smo sreće da je
pesma, bez ikakve reklame, krenula da se širi
kao zaraza, od telefona do telefona, preko You-
Tubea i za veoma kratko vreme došla do veli-
kog broja ljudi kojima se dopala.
U gotovo svakom tekstu o toj pjesmi spomi-
nju se i milijuni pregleda na YouTubeu. Koli-
ko vam znače ti novi kanali promocije poput
YouTubea i Facebooka i kakvu su ulogu odi-
spanzija YouTubea u trenutku kada smo tamo
okačili pesmu “Buđav lebac”, ne znam kojim
tokom bi išla naša karijera. Ali eto, pokaza-
lo se da jedan potpuno anonimni bend može
bez podrške medija, uz promociju isključivo
putem interneta, da napravi veliki uspeh. To
je svakako veliko ohrabrenje za mlade umet-
nike koji tek počinju svoju karijeru.
Zahvaljujući suradnji s tandemom dont, ta je
pjesma nedavno dobila i svoju englesku ver-
ziju. Ima li kakvih reakcija izvana i planirate li
možda snimiti čitav album za strano tržište?
To je bio izlet koji smo napravili na nagovor
drugara koji je predložio da bi trebalo napravi-
ti englesku verziju pesme i na taj način pribli-
žiti poruku ljudima koji nisu sa ovog govornog
područja. Za sada nema nekih značajnijih re-
akcija na pesmu, ali ne znači da ih neće biti... U
svakom slučaju, ne vidimo sebe kao bend koji
bi radio pesme na engleskom jer mislimo da ne
bi mogli lepo da se izrazimo kao što to može-
mo na našem materinjem jeziku.
Ubrzo nakon izlaska “Moldy Breada”, jedna
je hrvatska showbiz emisija napravila prilog o
prevođenju hitova ovdašnjih grupa na engle-
ski i taj fenomen objasnila kao pokušaj pro-
boja na svjetsku scenu. Mislite li da izvođači
iz regije uopće imaju šanse za takav proboj?
Izvođači elektronske muzike imaju daleko
veće šanse da naprave proboj na svetsko trži-
šte, međutim, mislim da su šanse veoma male
za neki rock bend da to uradi pevajući pesme
na engleskom.
Osim donta, surađivali ste s velikim brojem
FOTO: FILIP DIZDAR

U Srbiji takođe raste priča zvana S.A.R.S. i u grali u vašoj karijeri? glazbenika poput Saše iz TBF-a, pjevača Br-
narednom periodu pripremamo veliki kon- Mi smo jedan od retkih, ako ne i jedini bend kova Shemse, hiphopera Who See... Otkud
cert u Beogradu koji bi trebao da potvrdi tu s ovih prostora koji svoju popularnost duguje ta potreba za uključivanjem drugih glazbeni-
našu priču. isključivo internetu. Da se nije desila nagla ek- ka u vaš kreativni proces i postoji li netko na

90 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .

ovim prostorima s kim biste željeli surađiva-
ti, a dosad niste imali priliku?
Kada se naša razmišljanja i ideje poklo-
pe sa razmišljanjima i idejama nekog od ko-
lega sa muzičke scene, neminovno je da se u
nekom trenutku dogodi i saradnja. Nikada
namenski nismo sarađivali, zarad same sa-
radnje, već se sve dešavalo spontano. Tako će
biti i u budućnosti, a sa kim će se to desiti, to
ćemo tek videti.
Usprkos popularnosti, albume i dalje objav-
ljujete kao besplatni download. Zašto ste
izabrali takvu “do it yourself” strategiju i
koje su po vama mane, a koje prednosti tog
zaobilaženja tradicionalnih oblika disko-
grafije?
Besplatni download se pokazao kao najbo-
lje rešenje u vreme kada izdavačke kuće pola-
ko zamiru i sve više digitalizuju svoja izdanja
ne bi li opstali i preživeli. Ljudi koji nas prate
mogu bez mnogo komplikacija da, klikom na
određeni link, brzo i besplatno preuzmu nove
pesme i da ih poslušaju. To nam odgovara naj-
više jer smo kao bend aktivni u celom regionu,
a trenutno ne postoji izdavačka kuća koja bi
mogla da pokrije to tržište i da tako efikasno
distribuira naše albume. Od skora smo posta-
vili naše pesme i na sajtove za digitalnu pro-
daju pesama pa tako fanovi koji cene naš rad,
mogu da pruže podršku bendu tako što će ku-
piti album. Naravno, lepo je imati i opipljivu
kopiju albuma u rukama, tako da ćemo se po-
truditi da napravimo i “čvrsto” izdanje svih al-
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ
buma ako bude usledila ponuda neke od izda-
vačkih kuća.
Kuća časti i Ikone pop kulture izdali ste u raz-
maku od samo devet mjeseci, no s obzirom
na relativno skromnu “minutažu”, čini mi se
KONCERTNO AKTIVNI
“Mi imamo sreću da priuštimo taj luksuz da živimo isključivo
od onoga što volimo, a to je muzika”.
da su sve pjesme lako mogle stati i na jedan
album. Zbog čega ste se odlučili podijeliti ih
na dva izdanja što je, iz perspektive današnje
glazbene industrije, prilično riskantan potez?
Nismo hteli da robujemo šablonima u koje
upadaju muzičari današnjice. Svesno smo ri-
zikovali sa idejom da napravimo dva albuma u
roku od godinu dana jer to u skorije vreme nije
niko uradio. Na našu sreću, taj potez se poka-
zao kao dobra stvar.
Neprestano svirate, a koncerti su trenut-
no i jedini pravi izvor zarade kod glazbeni-
ka. Uspijevate li živjeti samo od glazbe ili,
kao većina vaših kolega, uz S.A.R.S. imate
i neke druge, uvjetno rečeno, svakodnev-
ne poslove?
U bendu samo gitarista i basista imaju stal-
ne poslove, a ostatak ekipe živi isključivo od
muzike. Na žalost, rock bendovi sa ovih pro-
stora imaju prihode samo od koncerata, pa se
na kraju svodi sve na to koliko često nastupaš.
Mi imamo tu sreću da smo koncertno veoma
aktivni, pa samim tim možemo sebi da priu-
štimo taj luksuz da živimo isključivo od onoga
što volimo, a to je muzika.
S.A.R.S., Goribor i Repetitor jedini su srp-
ski bendovi koji su posljednjih godina u Hr-
vatskoj stekli zavidan broj obožavatelja.
Postoji li, prema vašem mišljenju, uopće
mogućnost da se ponovno stvori neka re-
gionalna glazbena scena i ima li, primjerice
u Beogradu, uopće interesa za onim što se
događa u Zagrebu ili Sarajevu?
Sigurno da u Srbiji posto-
ji interesovanje za bendovi-
ma iz Hrvatske ili BiH, kao
i obratno, ali ništa se ne de-
šava samo od sebe već se po-
pularnost stiče velikim tru-
dom i radom. Mi smo kao
bend obišli bivšu Jugu uzduž
i popreko i ne znam da li po-
stoji grad gde nismo svira-
li. Bend mora da se trudi da
pravi što kvalitetniju muziku
i da pored toga bude spreman
da prevali veliki broj kilome-
tara kako bi uspeo da napra-
vi nešto ozbiljnije. Pitanje je
koliko mladih bendova tre-
nutno postoji u regionu koji
su spremni na tako nešto, ali
je sigurno da našoj sceni ne-
dostaje sveže krvi.
Oduvijek sam vas želio pita-
ti o imenu vašeg benda, tko
je smislio ime Sveže amputi-
rana ruka Satrianija? Ne sje-
ćam se kada sam čuo tako ge-
nijalno ime.
Svima je poznato da ljudi
pod uticajem alkohola imaju
ludačke ideje i to je slučaj i sa
imenom našeg benda. Konzu-
miralo se dosta piva prilikom
biranja imena benda i bilo je raznih predloga,
ali je na kraju najluđi predlog pobedio.
U jednom trenutku postajala su, uvjetno re-
čeno, dva S.A.R.S.-a, vaš i onaj pod nazivom
VHS, odnosno Very Heavy S.A.R.S. O čemu se
tu radilo i postoji li još uvijek taj drugi bend?
Pošto nas je sve u bendu nagla popular-
nost zatekla, neki od članova tadašnje posta-
ve nisu mogli da isprate tempo kojim se bend
kretao pa su odlučili da napuste bend i napra-
ve poseban projekat pod imenom VHS. Dru-
garski smo se razišli i svako je nastavio svo-
jim putem. Oni su bili relativno aktivni jedno
vreme posle razdvajanja, ali su zbog privatnih
obaveza brzo stali sa radom.
Predstojeći nastup u Domu sportova jedan je
od najvećih, ako ne i najveći samostalni kon-
cert vaše karijere. Što pripremate, odnosno
što možemo očekivati 25. listopada?
Kako se datum približava, tako raste i
trema. Iako smo početkom godine rasprodali
tri Tvornice, ovo će biti veliki stepenik za bend.
U svakom slučaju ćemo se potruditi da napra-
vimo spektakl.
Koji su planovi nakon tog nastupa, radite li
na novim materijalima i kada ćemo ih imati
prilike čuti?
Za sada još uvek koncertno promovišemo
poslednji album, a rad na novim pesmama za-
počećemo na jesen kada se malo primiri situ-
acija sa koncertima. Ne žurimo sa izdavanjem
petog albuma, tako da ćemo na novim pesma-
ma raditi bez presije.
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 91
 ALFA I
OMEGA SFF-a
Mirsad Miro
Purivatra

92 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
Prvo srce
Sarajeva
Ove godine slavi se 20 godina Sarajevo Film Festivala a
njegov direktor Mirsad Purivatra u intervjuu za RS kaže:
“Možda su odlike ovog festivala i neki moj lični moto.”
Tekst Hrvoje Horvat

P
ROVESTI PET DANA U SAR AJEVU ZA VRIJEME SAR A-
jevo Film Festivala dobra je prilika za ponovno provjeriti zašto
je SFF toliko odmaknuo konkurenciji u regiji. Slično kao Exit
u glazbi, Sarajevo Film Festival u sasvim je drugačijoj, dale-
ko višoj kategoriji od sličnih okolnih manifestacija koje mu po
mnogočemu nisu slične, iako se bave istom stvari - filmom.
SFF je ozbiljna injekcija adrenalina Sarajevu koje tih dana i noći živi ubrzano,
skupa s festivalskim gostima. Sve ono što vas čeka, od ljudi koje sretnete, promo-
cija, službenih zabava, gala večera, do restorana i aščinica odaje dojam privlač-
nog “paket aranžmana” koji mnogi žele “uplatiti”. Pa i Ken Loach koji je došao
samo da bi predao nagradu, ili Annie Leibovitz koja je došla privatno na vjenča-
nje, ali je posjetila crveni tepih zadnje večeri i na njemu opalila festivalski selfie
s akreditiranim fotografima iza sebe. Posebna priča je direktor festivala Mirsad
Miro Purivatra, čovjek ozbiljne energije i ozbiljne namjere da bude na tri mjesta
u isto vrijeme, pomogne svakom gostu i popriča s njim, tako da svatko tko ga
upozna dobije dojam da ga osobno poznaje barem pet godina. Upravo je fasci-
nantno kako sve, od detalja do krupnih stvari, štima na Sarajevo Film Festivalu.
Nekoliko dana nakon što smo razgovarali iz drugog izvora čuo sam podatke
koji potvrđuju navode o željenoj nezavisnosti festivala, u gradu i državi gdje je
sve lakše nego biti nezavisan, pogotovo od politike. Tek krajem srpnja, pred sam
početak festivala, iz EU fondova uplaćeno je 400 tisuća eura za iduće razdoblje
i nikakva lokalna politička potpora to nije mogla ubrzati. Zanimljiv je i poda-
tak da iz budžeta Federacije BiH Sarajevo Film Festival dobiva 300.000 kon-
vertibilnih maraka (oko 150.000 eura). Dakako, nije to ni izbliza kompletna “cije-
na” festivala, ali znamo li da u Hrvatskoj pola milijuna eura dobiju mnogo manji

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 93
 SARAJEVO
i manje važni festivali, da ne govorimo o onima
sa stotinama tisuća kuna potpora, stvari posta-
ju jasnije. Idući kulturni projekt na popisu u BiH
dobio je budžetskih 150.000 konvertibilnih ma-
raka pa je jasnije koliko je Sarajevo Film Festi-
val učinio velike koristi Sarajevu i BiH. O svemu
tome govorio je za Rolling Stone Miro Puriva-
tra, vidno zadovoljan i ponosan na ono što je fe-
stival postigao u 20 godina. Tko ne bi bio na nje-
govom mjestu?
Sarajevo Film Festival nije samo najveći regio-
nalni filmski festival, nego i ozbiljno relevantan
svjetski festival. Mnogi kažu, da nema Mire Pu-
rivatre ne bi bilo ni festivala?
Da li je to tačno ne znam, možda ne bi bilo ova-
kvog festivala, možda je to tačnija formulacija.
Možda bi bio neki drugi festival, a da li bi on bio
bolji ili slabiji, teško je reći. Ali je sigurno da su
vizija i postavljeni ciljevi na početku uz neizbjež-
ni timski rad bili presudni za vođenje i današnji
izgled projekta. Ako imate sve tako postavljeno,
onda možete ići 5 ili 10 posto gore ili dolje, zavi-
sno od okruženja ili uslova u kojima radite. Uvi-
jek će neko željeti još više, naravno. I mi bismo
voljeli da imamo danas Roberta De Nira ili Scar-
lett Johansson, ali to je u ovom trenutku nemo-
guće. Ovisite o dosta stvari, film je drugačiji bi-
znis od muzike. Imate booking za muzičke grupe
i ako dolazi Madonna ili The National, imate da-
tume, cijenu i tko ponudi bolje, oni će ići njemu.
U filmu toga nema, nema glumca kojem platite
10, 15, 20 hiljada i on će doći. Oni nisu ta vrsta
biznisa. Idu tamo gdje promovišu film, što im za-
daju producenti ili studio, a sigurno nemaju inte-
resa da promovišu film na ovako malom tržištu.
Dakle, u timskom radu pred sebe postavljam
najviše standarde i to očekujem i od mojih sarad-
nika. Ja sam s jedne strane neka vrsta tiranina, a
“Pred sebe postavljam najviše standarde i
to očekujem i od drugih. S jedne strane
sam neka vrsta tiranina, a s druge čovjek
koji voli svakog od zaposlenih i sve goste.”
s druge čovjek koji voli svakog od zaposlenih kao
i svakog festivalskog gosta. Dobro postavljena vi-
zija, ciljevi i realizacija koja traži izvrsnost možda
su odlike ovog festivala i neki moj lični moto. Ako
nešto radimo, ajmo to napraviti najbolje, do naj-
sitnijih detalja.
Vrhunski profesionalizam, od krupnih do sitnih
stvari, fasciniraju u Sarajevu usprkos velikog
broja gostiju. Programski i organizacijski nad-
moćni ste mnogim dugim festivalima.
To je zaista jedno malo čudo jer nemamo tr-
žište rada gdje možemo pozvati desetak tako-
zvanih middle management ljudi koji će vodi-
ti glavne odjele festivala. Sve ovo je, kako se u
94 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
narodu kaže, na mišiće urađeno. Ne postoji fa-
kultet, ili sveobuhvatni trening program za za-
poslene na filmskom festivalu. Tu dolazimo do
problema u regiji gdje nema dovoljno kvalitetnog
kadra u tom segmentu filmske industrije. Festi-
val dugoročno ulaže u svoje ključne ljude. Imamo
deset pa onda ispod njih još dvadeset ljudi koji
rade svoj posao izuzetno kvalitetno, a to je dale-
ko iznad regionalnog standarda. Mnogi od njih
bi bili i pojačanje za svjetske festivale kao što su
Cannes, Berlin ili Tribeca. To je možda jedan od
ključeva kako razumjeti ovaj festival: velika ula-
ganja u naše ljude, putovanja, pažljivo analizi-
ranje drugih festivala, izgradnja networka. Po-
dizanje standarda u svakom segmentu festivala
uveliko nam se vraća porastom interesa i publi-
ke i industrije, svake godine.
Koliko su programi CineLink i Talents Sarajevo
važni za festival? Postigli ste da profesional-
ci uživaju i u drugom dijelu festivala, u druže-
nju, da dobiju dodatnu vrijednost koju nemaju
drugdje pa poslije prepričavaju i po svijetu šire
pozitivan dojam o festivalu.
CineLink i Talents Sarajevo su važan dio priče
o festivalu. Svaki pojedinačni projekat je vrlo
precizno isplaniran. Dugoročno djelovanje fe-
stivala se zasniva na tri bazična segmenta. To su
programing, odnosno prikazivanje filmova, in-
dustrijski dio koji je namijenjen filmskim profe-
sionalcima te najmlađi od njih koji se može na-
zvati obrazovnim. U industrijskom dijelu prije
desetak godina počeli smo s CineLinkom i on je
izrastao u najznačajniji koprodukcijski market
regiona i jedan od tri najznačajnija marketa u
Europi. Naša procjena je da se tokom CineLin-
ka samo u nove projekte, dakle regionalne pro-
jekte, investira od 2,5 do 3 miliona eura svake
godine. Ove godine smo pokrenuli novi proje-
kat Predpremijere gdje smo prikazali 17 igranih
filmova na hrvatskom, srpskom i bosanskom je-
ziku koji bi trebalo da idu u kina od septembra
do Nove godine. Pozvali smo producente, distri-
butere i prikazivače, dakle vlasnike kina iz regi-
je, na razgovor i poduzimanje konkretnih poteza
za bolji plasman u kinima regionalnih filmskih
ostvarenja.
Razgovarali smo o mogućnostima zajedničkih
akcija, kako napraviti kampanju da ide istovre-
meno u raznim krajevima. Pokušali smo usta-
noviti tko su naši medijski i regionalni partneri.
Dešava se da neki film koji je u Hrvatskoj možda
imao 100, 50 ili 12 hiljada gledatelja u BiH nije
imao više od tristo, i obrnuto. Ako jedan hrvat-
ski film ide u 30-40 kina u Hrvatskoj, a onda
još u 15-20 drugdje, znači da ima ozbiljnu dis-
tribuciju.
Očigledno je da su pitanja regionalnog tržišta
prilično zanemarena, a interes festivala je da se
ono uspostavi. Nastojimo biti generator pozitiv-
nih promjena na nivou biznisa. Pokrenuli smo i
Industry Terrace na kojoj se ohrabruju susreti
kojima je cilj kupovina i prodaja filmova, dogo-
varanje produkcijskih i postprodukcijskih uslu-
ga, primjerice sound studija i kamera. To je stva-
ranje klime u kojoj produkcija filmova može s
jedne strane dobiti kvalitetu, a s druge strane
realne cijene. Regionalni forum, kao dio sekcije
Industrija, otvara tri velike teme svake godine.
Filmski profesionalci koji sudjeluju na aktivno-
stima industrijskih foruma i panela imaju prili-
ku ostvariti značajne poslovne kontakte tokom
četiri dana. U slobodno vrijeme uživaju u gle-
danju filmova koje ne stignu vidjeti u Cannesu i
Berlinu, druže se u večernjim satima, uživaju u
festivalskom programu, zabavama i gastronom-
skim ponudama kojima Sarajevo obiluje.
Treći, takozvani obrazovni dio, Talents Sara-
jevo, posvećen je mladim filmskim talentima.
Okuplja svake godine oko 70 mladih ljudi iz regi-
ona koji imaju priliku sresti uspješne filmske au-
tore i profesionalce i u kontaktu s njima razvijati
svoje potencijale i stjecati nova iskustva. Poseb-
na vrijednost ovog projekta su brojne radionice
koje su programirane tako da potiču razvijanje
networka među mladim stvaraocima u regionu.
Kako sredina reagira na festival, kakva je situa-
cija u odnosu festivala i države i koliko se mije-
nja iz godine u godinu?
Kad govorimo o politici, imate ljudi koji to ra-
zumiju, ljudi koji hoće, ali imate i puno onih koji
ne razumiju ili iz raznih razloga ne podržavaju.
Teško je generalizirati, ali da je potencijal SFF-a
neiskorišten sa stanovišta mogućih razvojnih
strategija, to je činjenica.
Ako vi tako kažete, mi ostali ćemo se odmah
ubiti.
(Smijeh) Samo želim biti čvrsto na zemlji. Na
primjer, u trenutku održavanja SFF-a Sarajevo
je grad koji Booking.com izdvaja kao top poželj-
nu destinaciju u Evropi jer je preko 80 posto svih
hotelskih kapaciteta u i oko Sarajeva rezervisa-
no. To znači da još nešto slobodnih mjesta ima
u okolici grada. A onda hoteli daju statističke iz-
vještaje da je popunjenost manja od 50 posto,
što znači da imamo 50-60 posto sive ekonomi-
je. Govorim o nepostojanju sistema koji bi znao
iskoristiti dobrobit od festivala, ostvariti dodat-
ni prihod za institucionalne budžete te dio toga
dalje ulagati u razvoj festivala. U Cannesu je sve
tri-četiri puta skuplje za vrijeme festivala, ali
grad ima jasna pravila, zna se koliko takse pri-
kupi grad te koliko ulaže u festival. To je princip
pozitivnog djelovanja.
Ovdje, nažalost, vlast još uvijek nije ozbiljno
FOTO: ARHIVA SFF-A
shvatila potencijal festivala. Uvođenje festival-
ske takse je jedna od inicijativa koju dogovara-
mo s kantonalnim ministrom Šarićem i nadam
se da će to biti korak naprijed i za kanton i za fe-
 2

Zvjezdani gosti
(1) Počasni gost ovogodišnjeg SFF-a bio je Gael García
Bernal, čiji je film “Pasja ljubav” imao gala projekciju
na otvaranju festivala. (2) Bono sa suprugom Ali SFF je
posjetio 2006. godine. (3) Purivatra s Johnom Malkovichem,
2004. (4) I slavna fotografkinja Annie Leibovitz ove je
godine posjetila SFF. (5) Charlotte Rampling bila je počasna
gošća festivala prije tri godine. (6) Purivatra s Mickeyem
Rourkeom koji je u Sarajevo došao 2009. (7) Gost festivala
3
bio je i Morgan Freeman, 2010. godine.

5
6

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 95
 SARAJEVO
stival. Srećom, mi smo na vrijeme, kad je poče-
la recesija, strategiju finansiranja festivala foku-
sirali na što veći procenat prihoda od sponzora,
evropskih fondova i vlastitih prihoda. Ostvaruje-
mo 72 posto svojih prihoda iz tih izvora, što nam
daje fantastičnu poziciju, značajnu programsku i
stratešku autonomiju. Često nam se spočitava da
smo “miljenici politike” ili “državni festival”, a sve
da bi se omalovažio uspjeh i relativizirali napori
koje ulažemo u njegovo postojanje.
Kod nas politika ima kapu nad svime. Pula je
mogla postati regionalni festival, ali su politi-
čari rekli ne, mi ćemo imati svoje, hrvatske fil-
move. Sarajevo je od početka bilo otvoreno,
nije bilo važno jesu li filmovi iz BiH, Srbije ili Hr-
vatske.
To smo od početka shvatili, Sarajevo i BiH su
premali da postoje i rade sami, region je od po-
četka bio naš cilj. Sad radimo dalje, širimo se,
vezujemo region sa svijetom. Sarajevo je postalo
centralno mjesto susreta filmskih profesionalaca
regije i ostatka svijeta gdje se mogu vidjeti najbo-
lji regionalni filmovi, ali i pokrenuti novi projek-
ti. Sarajevu nedostaje kvalitetna infrastruktura
da se napravi odlučujući korak za pozicioniranje
ka novom kulturnom centru regije. S izgradnjom
festivalskog ili konferencijskog centra Sarajevo
može postati istinski centar jugoistočne Evro-
pe. Mislim da je to strateški potez koji bi grad
mogao da uradi jer bi time stvorio uslove da fe-
stival dalje raste.
Razvijali ste festival tako da ste tek nakon 10
godina uveli regionalnu konkurenciju i napra-
vili crveni tepih. Dolazile su vam velike zvijez-
de, ali ste i od lokalnih autora napravili zvijezde,
poput Danisa Tanovića i Jasmile Žbanić. Slaže-
te li se da ni filmska ni glazbena industrija ne
mogu dobro funkcionirati ako nemaju svoje, lo-
kale ljude i zvijezde koji dobro rade?
To nam je bila strategija. Ideju o regionalnom
profilu programa imali smo i na početku, ali
nisu postojale stvarne okolnosti da se program
u potpunosti osloni na tu zamisao. Nakon rata
kinematografija u BiH je bila u prilično teškom
stanju. Svim kreativnim potencijalima smo po-
kušali uticati na njen što brži oporavak. Znali
smo da je oživljavanje lokalne filmske scene
jedan od najznačajnijih preduvjeta za saživlja-
vanje grada Sarajeva sa svojim festivalom. Sara-
jevska publika voli vidjeti velike filmske zvijez-
de, ali i svoje lokalne.
Pojednostavljeno, vi ste zapravo od sarajev-
skog festivala pokušali napraviti Hollywood,
barem tih desetak dana.
U svijetu industrije zabave Hollywood je na-
pravio mnoge uspješne formate, a jedan od njih
je i red carpet. Naš crveni ćilim je napravljen u
želji da uvažimo i slavimo regionalne autore. Ve-
ćina njih utroši barem 2-3 godine rada snimaju-
ći film. Smatrali smo da bi prostiranje crvenog
ćilima pod njihove noge bio čin uvažavanja i tre-
nutak proslave završetka radova na filmu. Sni-
manje filma je jedan prilično naporan i mukotr-
pan posao, nimalo glamurozan. Ako se na crveni
ćilim gleda kao dio jednog procesa, kao trenu-
96 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
ISPUNJENO OBEĆANJE
Angelina Jolie ispunila je 2011. godine svoje
obećanje da će doći u Sarajevo. Došla je s
Bradom Pittom i primila nagradu Srce Sarajeva.
tak kad skinete radna odijela i blatnjave čizme
pa nakon što provedete dane u klaustrofobičnim
sobama za montažu, da ne nabrajam gdje sve ne,
dođe dan da umiveni i počešljani izađete pred
javnost sa svojim timom i proslavite kraj, onda
vam svečanost crvenog ćilima ne izgleda kao ne-
ukusna parada kiča. Naravno, ima na tom ćilimu
i onih koji baš nemaju veze s filmskim biznisom,
ali veselje filmskih ekipa je zarazno i zašto se ne
bi podijelilo i s publikom koja u tome uživa. Na-
stojimo filmskim stvaraocima ukazati poštova-
nje koje zaslužuju, želimo ih tretirati kao zvijez-
de i poželjeti im dobrodošlicu na festival.
Suzan Sontag dolazi na festival od njegovih po-
četaka. Podaci su zanimljivi: prve godine imali
ste 15 tisuća gledatelja i 37 filmova koje ste emi-
tirali uz pomoć generatora struje. Danas imate
100 tisuća gledatelja, oko 250 filmova iz 68 ze-
malja i godišnje vam stižu mnoge zvijezde. Vje-
rojatno niste pretpostavljali da će tako ispasti?
Znali smo gdje želimo ići, ali kako će završi-
ti nismo. Bilo je jako teško pretpostaviti iz opko-
ljenog Sarajeva šta možemo da uradimo. Puto-
vali smo prije rata jako puno, s teatrom smo bili
na najvećim svjetskim kazališnim festivalima.
Upoznali smo strukturu i funkcionisanje festi-
vala kao što su Edinburgh i Festival d’Automne
à Paris, igrali smo u Parizu u Théâtre de la Ba-
stille, u Londonu u Almeidi, bostonskom Insti-
tuteu of Contemporary Art, u Kitchenu u New
Yorku, tako da smo već tada izgradili svijest o
tome što su visoki standardi. To je bilo osnovno,
to su bili standardi koji su nam bili vodilja. Kad
smo počeli raditi, postavili smo desetak ciljeva,
između ostalog razvijanje uništene BiH kine-
matografije, njeno povezivanje s regijom, pove-
zivanje regije s ostatkom svijeta i povratak ljudi
u kina. Nakon četiri godine provedene u podru-
mu željeli smo događaj koji bi okupio ljude koji
vole film, muziku, druženje, uživanje na otvo-
renom, gastronomiju. Ali nitko nije znao koli-
ko ćemo biti uspješni. Naravno da ovo što danas
ima Sarajevo tokom SFF-a premašuje naša oče-
kivanja iz ratne 1995.
Nakon koncerta U2-a u Bečkom Novom Mjestu
1997. s novinarima iz BiH radio sam intervju s
Bonom Voxom prije sarajevskog koncerta. Bio
je iscrpljen nakon nastupa, ali se maksimalno
potrudio odraditi sve obaveze. Tu sam prvi put
osjetio kolika je snaga Sarajeva prema velikim
internacionalnim zvijezdama.
Još tri puta je došao u grad. Sarajevo je sim-
bol, ima snagu brenda i takav brend vam poma-
že da radite još uspješnije. Ali i SFF je brend koji
nudi mnogo toga našem gradu. Evo, Gael García
Bernal sinoć je bio DJ do 4 ujutro, bili ste i vi, na-
pravio je lom na meksičkoj zabavi, zar ne? Dakle
jedna velika kinematografija, meksička, bila je
gost Sarajeva, jedna velika svjetska zvijezda pri-
hvata ulogu DJ-a za “raju” jer se osjeća sjajno
među festivalskim gostima i sarajevskom publi-
kom. Postoje trenuci kada spajaš gotovo nemo-
guće i kada se to desi, onda je to za nezaborav i
gostima i publici. Takav je trenutak bio svirka
koju su u jednom sarajevskom restoranu publici
priuštili Abel Ferrara, Nick Nolte i Bono. Ili ka-
raoke nastup Michaela Fassbendera. Svi pože-
le biti “obični” ljudi i često nema negativnog od-
govora na naša pitanja ili zahtjeve ako je gost
uvažen i mediji ga ne peglaju čitav dan. Onda
on pušta muziku i veseli se kao dječarac, skače,
uživa i ima publiku koja ga voli. To je kombina-
cija grada, atmosfere i profesionalnosti koja SFF
čini drugačijim od drugih festivala.
Sarajevo je bilo značajno središte glazbe i filma
Jugoslaviji, a vodili se i odličan nezavisni tea-
FOTO: ARHIVA SFF-A
tar Obala. Koliko vas je to odredilo, je li festival
i proizvod toga rada?
Iskustvo rada u Otvorenoj sceni Obala je u ve-
likoj mjeri zaslužno za hrabrost kojoj sam prila-
zio radu na svim projektima. Vrlo rano sam nau-
čio da kada je riječ o kreativnoj industriji, svašta
se da napraviti iz ničega. Stara Obala je bila po-
ligon za mnoge dobre stvari u kojima sam sudje-
lovao, ili koje sam lično inicirao. Četiri, pet godi-
na prije rata s predstavom “Tetovirano pozorište”
proputovao sam svijet i naučio mnogo toga što se
trebalo znati o kulturnom menadžmentu. Kako
je predstava bila dijelom repertoara u tom tre-
nutku prestižnih teatara i centara za kulturu,
mogu reći da sam imao sreće naći se na pravim
mjestima u pravo vrijeme. U to vrijeme bio sam
prijatelj s bendovima Elvis J. Kurtović & His
Meteors i Zabranjeno pušenje i ljudima iz Top
liste nadrealista, ali i s bendovima koji nisu bili
dio pokreta Novi primitivizam, kao što su Kon-
gres i SCH. S mnogima od njih sam i danas pri-
jatelj. Jedno kratko vrijeme bio sam i menadžer
Zabranjenog pušenja, na nagovor Emira Kustu-
rice i Neleta Jankovića.
Kakva vam je projekcija razvoja festivala slje-
dećih desetak godina?
Festival sam uvijek doživljavao kao živu formu
koja ovisi o mnogo faktora. Svake godine se pod
uticajem tih faktora festival pomalo mijenja i
prilagođava datim uslovima. Pokušavamo osta-
ti osjetljivi na promjene i reagovati na vrijeme.
To ponekad izgleda kao da idemo ispred vreme-
na. U narednih par godina priželjkujem rješe-
nje nekih suštinskih problema koji oduzimaju
energiju i značajna materijalna sredstva – bolju
logističku i tehničku osnovu za odvijanje festi-
U2 u Sarajevu
Sarajevska priča Amerikanca Billa Cartera koji
je grad pogođen ratom, putem U2-a, doveo pred
oči Europe. A onda je u rujnu 1997. U2 došao u
Sarajevo. Tekst: Marin Zdelar
P
R I J E 17 G ODI NA , U RUJNU
1997., u Sarajevo je ušlo nekoliko
stotina šlepera, pristigli su vla-
kovi iz Beograda i Zagreba, au-
tobusi iz svih zemalja bivše Ju-
goslavije. Nanovo su otvorene linije koje nisu
bile aktivne godinama, od početka rata. Iako je
okupacija Sarajeva, najduža okupacija u povije-
sti modernog ratovanja, završila krajem veljače
1996., mnogi će reći da je okončana godinu i pol
kasnije, kada su The Edge, Bono, Larry Mullen
Jr. i Adam Clayton u toplo rujansko večer na Ko-
ševu okupili više od 45 tisuća Srba, Bošnjaka i
Hrvata. Malobrojni znaju da je priča započela
gotovo pet godina ranije, kada je jedan 27-go-
valskih programa. Značajan napor ulažemo u
podmlađivanje publike i promociju kulture od-
laska u kino.
Porast korisnika VOD servisa je također ugra-
đen u razvojnu strategiju. Koliko god se tehnič-
ki uvjeti za snimanje pojednostavljuju i pojefti-
njuju pa je sve lakše snimiti film, svijet je i dalje
gladan pravih priča. Festival će i dalje podrža-
vati film kao umjetničku formu koja mora živje-
ti van Hollywooda i potpune komercijalizacije.
Ali u usto vrijeme želimo novim autorima pod-
crtati važnost publike za filmski biznis. Festival
će pružati podršku ozbiljnim mladim talentima
koji imaju strast i koji poslu pristupaju profesio-
nalno. Nadahnuće mnogih filmskih genijalaca
današnjice ima jednaki značaj za njihov razvoj
kao i svakodnevno gledanje filmova. Uzmimo
za primjer Quentina Tarantina.
Koji je prije nego što je snimio prvi film godina-
ma radio u videoteci.
Kad smo bili s njim Moreliji, saznao sam da
dnevno gleda dva do tri filma, kopa po arhivi-
ma i otkriva filmove iz ranih šezdesetih. Prika-
zao nam je neke špageti-vesterne za koje nikad
nisam čuo i koji su rezultat tog istraživanja.
Dakle, njegova strast ne završava sa snimanjem
filma. On voli film. Uživa u njemu kao gleda-
lac i svoju strast rado dijeli s drugima. Gdje je tu
uloga festivala? U Sarajevu je Daniela Michel,
direktorica festivala Morelia, članica našeg žiri-
ja koja je upravo vrijednost te priče o Tarantinu
procijenila kao zanimljivu za publiku. Taranti-
dišnjak iz američkog gradića Chica u Kalifor-
niji sjeo na avion i sletio u Luksemburg. Auto-
stopom je stigao u Salzburg, odakle je vlakom
došao u Sloveniju. U Zagrebu je sjeo na autobus
za Međugorje. Za nekoliko sati stigao je u Split,
posljednju stanicu prije odlaska u Sarajevo.
Tamo se uputio preko Metkovića s veselom dru-
žinom Engleza, Australaca i Francuza koji su
radili za organizaciju “The Serious Road Trip”.
Stali su u Kiseljaku i za nekoliko boca votke i
vrećicu slatkiša olakšali trgovinu starice koja je
iznad obrve imala istetovirano slovo U. Nakon
puna tri dana vožnje, u ožujku 1993., putnik iz
Chica stigao je na svoje odredište – u Sarajevo.
Njegovo je ime bilo Bill Carter. Manje od godinu
no je za festival u Moreliji radio program “Moja
tri filma”. Izabrao je tri filma iz šezdesetih, “evo,
to su filmovi na kojima sam odrastao i koji su
mene inspirisali”, rekao je predstavljajući ih pu-
blici. Prethodno ih je otkupio, dotjerao printove
i pohranio u svoju kućnu arhivu. Tarantino nije
karijeru napravio slučajno.
Regiju zapravo shvaćate kao svijet, sve do Mek-
sika i tog festivala, rumunjski film zahvalan vam
je za to što ste za njega napravili, a i meksički
film je ove godine na SFF-u.
To je vrsta sluha i otvorenosti koju moramo
imati, ne možemo se zatvoriti ni u Bosnu, ni u re-
giju, moramo biti otvoreni prema svemu novom i
kvalitetnom. Posljednjih desetak godina meksič-
ka kinematografija doživljava renesansu. Sma-
tramo da je važno ukazati na tu činjenicu i upo-
znati našu publiku i filmske autore s jednom
od najproduktivnijih svjetskih kinematografi-
ja. U ovom periodu gosti festivala su u nekoliko
navrata bili Alfonso Cuarón, Carlos Reygadas
i Amat Escalante. S Alejandrom Gonzálezom
Iñárrituom, Diegom Lunom i Gaelom Garcíom
Bernalom te još nekoliko značajnih filmaša u
Meksiku predstavljaju nezaustavljivu kreativ-
nu snagu čiji uticaj premašuje puko djelovanje u
okviru filmske proizvodnje. Trenutno su poveza-
ni projektom izgradnje kina za mlade u Mexico
Cityju, koje bi uz veoma pristupačne cijene ula-
znica mladoj publici predstavljao pažljivo krei-
ran filmski program zasnovan na povijesti svjet-
ske kinematografije.
dana prije dolaska u Sarajevo, Bill je na Aljasci
lovio losose. Tamo se zaljubio u Corrinu, djevoj-
ku koja je voljela knjige i zelene jabuke. Zajed-
no su otišli u Kaliforniju i počeli planirati život.
Uskoro je saznala da je trudna. Bili su prestra-
šeni, ali i sretni. Nekoliko dana kasnije Corrine
više nije bilo - poginula je u prometnoj nesreći.
Taj će događaj obilježiti cijeli Billov život.
“Kad sam stigao u Sarajevo, bio sam protkan
unutarnjom boli s kojom se nisam mogao nositi.
Sklanjao sam se od metaka i gledao ljude kako
trče uokolo u potrazi za hranom. Tek nakon ne-
koliko tjedana shvatio sam da sam tu našao
ono što sam tražio”, ispričao je za Rolling Stone
Bill Carter, danas pisac i profesor asistent na
Northern Arizona Universityju u Flagstaffu, u
Arizoni. “Tražio sam ljude koji su gorljivo želje-
li živjeti, iako su živjeli na mjestu punom očaja.
Tu, u Sarajevu koje je gorjelo, našao sam dom.”
Nekoliko godina nakon završetka rata Carter
je svoju sarajevsku priču ukoričio u knjigu ‘‘Fools
Rush In”, u kojoj je priznao da sve do dolaska u
Split nije zna tko se zapravo s kim bori u Sara-
jevu. Tek je na licu mjesta saznao priču o gradu
u kojemu su složno živjela tri naroda. A onda se
umiješala politika.
Billa, koji je tih sljedećih nekoliko ratnih mje-
sece raznosio humanitarnu pomoć od vrata do
vrata, fascinirao je humor koji su Sarajlije nje-
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 97
 SARAJEVO
govale usred rata, kao i izložbe, koncerti i pred-
stave koje su organizirali iz prkosa prema nepri-
jatelju koji je pucao po njima. Njihove je priče
počeo bilježiti kamerom.
Istovremeno, rat je uzimao svoj danak. Kao i
Sarajlije, i Bill je počeo gubiti kilograme, kosu i
zube. Jedne lipanjske večeri kada se u gradu na-
kratko pojavila struja, na TV-u je naletio na in-
tervju s članovima U2-a. Jedan od njih pričao je
kako je njihova aktualna turneja inspirirana iz-
među ostaloga i idejom ujedinjene Europe. Bill
je potpuno izgubio živce. “O kakvoj oni to jebe-
noj ujedinjenoj Europi pričaju kada se u njenom
srcu nalazi moderni koncentracijski logor?!”
Sljedećeg se jutra odšuljao do RTV Bosne i
Hercegovine i na adresu menadžmenta irskog
benda poslao krivotvoreni faks sa zahtjevom za
intervju. Dok je zid oko Sarajeva bio sve
viši, tri godine ranije irska je četvor-
ka odletjela u Berlin svjedočiti rušenju
jednog drugog zida – onog Berlinskog.
Inspirirani berlinskim fazama Davi-
da Bowieja, Iggyja Popa i Loua Reeda,
snimili su Achtung Baby. Nova turne-
ja nazvana je “ZooTV”. Ogoljeni stage
zamijenjen je masivnim konstrukci-
jama s kojih su visjeli trabanti i ogro-
mni TV ekrani. Bio je to mračni spo-
menik konceptu televizije na kojoj je
informacija bez zabave postala bezvri-
jedna. CNN je Zaljevski rat prenosio
uživo, 24 sata na dan. Krvoproliće je
pretvoreno u reality show koji su obite-
lji gledale prije spavanja. Nakon što je
dobio pozitivan odgovor menadžmen-
“Poslijeratni koncert U2-a u
ta, Carter se iskrao iz Sarajeva i iz Spli- Sarajevu sigurno je najveći
koncert koji se ikad dogodio
ta otputovao u Veronu, gdje su U2 te
večeri imali koncert. Pred stadionom
u BiH, pa čak i u regiji.”
se potukao sa zaštitarom, ali na kraju
je uspio ući u backstage te sjesti oči u
oči s Bonom. Pričao mu je o Sarajevu.
O djeci koja padaju pokošena hicem iz
snajpera, o bračnom paru koji se objesio u strahu
da ne umre od gladi. Ali i o Sarajevu u kojemu su
djevojke svakoga jutra nanosile šminku, a mla-
dići u podrumima svirali Jimija Hendrixa kako
bi nadglasali zvuk granata. Bono je bio kupljen.
Carter se još istu noć vratio u Sarajevo s jednim
zadatkom – smisli nešto radikalno i imaš našu
punu logističku i financijsku podršku.
“Vjerujem da je Bono vidio nešto u meni –
mladog čovjeka s vrlo jasnim ciljem. Želio sam
pomoći svojim prijateljima i gradu koji sam toli-
ko zavolio. Nisam želio ništa od U2-a. Htio sam
nešto mnogo veće. Želio sam spasiti državu, no
nisam imao ni najmanjeg pojma kako. No vje-
rovao sam u ono što radim. Mislim da ih je to
zaintrigiralo”, opisao nam je Bill prvi razgovor s
bendom. “Vrlo brzo počeli smo se preko satelita
uživo javljati na koncerte diljem Europe.”
Umjesto da U2 dovede u Sarajevo, Bill je od-
lučio iskoristiti silnu modernu tehnologiju koja
je bila dio “ZooTV” turneje. Odlučio je Sarajevo
putem U2-a dovesti pred oči Europe. Koncept je
bio vrlo jednostavan. Bill je svake večeri u gradu
98 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
pokupio dvoje Sarajlija i s njima se Alejom snaj-
pera ugašenih farova vozio do Radio-televizije
BiH. U sredini svakog od 13 koncerata publika
je usred showa bila suočena s tragičnom sva-
kodnevicom Sarajeva. Publika je bila šokirana,
a ponekad je i negodovala. “Vi se sad dobro za-
bavljate, nekoliko minuta slušate kako je nama
u Sarajevu, a onda nastavljate s glazbom. Što vi
točno činite za Sarajevo? Oprostite, ali mislim
da ništa”, brutalno je bila iskrena jedna djevojka
pred 50.000 stranaca. “Bilo je pomalo opsceno
nakon takvih javljanja nastavljati sa svirkom”,
priznao je kasnije Bono.
“Bilo je ljudi koji su prezirali ono što sam radio
i to me boljelo. No danas to shvaćam. Kako bih
ja reagirao na stranca koji dolazi s ludim ideja-
ma koje moj život neće nimalo promijeniti na-
bolje? Rezultati onoga što sam radio s U2-om
počeli su se pokazivati kasnije”, ispričao je Bill.
Stvar je potpuno eskalirala sredinom kolovo-
za, na dva koncerta na Wembleyju, gdje je U2
gledalo 110.000 ljudi. Engleski mediji i politi-
čari potpuno su eksplodirali. Koncerte su shva-
tili kao lekciju koju četiri Irca očitavaju Engle-
zima. No u tom su trenutku Bill i U2 dobili ono
što su željeli – sljedećeg jutra Sarajevo je bilo na
naslovnicama najvećih svjetskih medija.
Nekoliko tjedana kasnije Bill je otputovao u
Dublin, s namjerom da montira dokumentarac o
Sarajevu. “Nazovi ga ‘Miss Sarajevo’ i napisat ću
ti pjesmu”, obećao mu je Bono. Dokumentarac je
uskoro diljem svijeta počeo skupljati nagrade, a
Bono je zaista napisao pjesmu. Prvi put je izvede-
na u Modeni, na tradicionalnom koncertu “Pa-
varotti And Friends”, u prosincu 1995. Bono je
izvedbu završio recitacijom stihova “Himne slo-
bode iz “Dubravke” Ivana Gundulića. Centralna
figura dokumentarca postala je djevojčica Alma
Čatal, danas profesorica engleskog jezika koju je
Bill sasvim slučajno sreo na ulicama Sarajeva. “U
doba kada su iz Sarajeva stizale samo ružne slike
Bill je pokazao kako funkcioniše život u opkolje-
nom gradu. Film je pokazao da u gradu opstaje
kultura i da je duh Sarajeva neuništiv, da tu žive
ljudi različitih imena koji se ne daju zavaditi, da
je to multikulturni grad koji će uvijek funkcio-
nisati kao takav, i nikako drugačije”, ispričala je
za Rolling Stone Alma koja je i danas u kontaku
s Billom. Za vrijeme boravka u Sarajevu Carte-
ru su Bošnjaci prislanjali pištolje na sljepoočni-
cu, Srbi su po njemu pucali iz snajpera, vidio je
selo koje su do temelja spalili Hrvati. Zato u do-
kumentarcu nije želio politiku: “Nisam htio još
jedan film koji je ‘objašnjavao’ rat jer ni jedan to
nije uspio učiniti. Mediji nas obično dehuma-
niziraju, a ja sam Sarajevo želio humanizirati”.
U ožujku 1997. U2 je objavio novi album Pop,
a ubrzo su krenuli i na turneju “Po-
pMart”. Među odabranim gradovima
bilo je i – Sarajevo. Sarajlije nisu želje-
le nekakav polovni humanitarni kon-
cert. Željeli su tada najveći TV ekran
na svijetu, mirror ball u obliku limu-
na visok nekoliko metara i najnapred-
niji sound system. S obzirom na to da
je opsada završena relativno nedavno,
da infrastruktura još nije nanovo sa-
građena i da su u zemlji još uvijek bile
mirotvorne snage, bio je to nevjerojat-
no kompleksan pothvat.
“A onda je došla i ta noć. Koševo je
tog 23. rujna prštalo emocijama. Prvi
put nakon četiri godine rata, ispod
ogromnog žutog luka koji je simbolič-
no stajao kao most koji će te noći pono-
vo povezati cijelu regiju, neopterećeni
ljudi iz svih zemalja bivše Jugoslavije
došli su da slave muziku i život”, opi-
suje tu noć Alma koja je tada upoznala
članove benda. Nakon nekoliko pjesa-
ma Bono je izgubio glas. “Sarajevo, moj
glas je slab, ali vaši su glasovi snažni”,
izrekao je gotovo u šaptu, “zbog toga vas molim
da me nosite kao što ste nosili jedni druge kroz
sve ove godine”. Dobar dio njegovih dionica pre-
uzeo je The Edge i nevjerojatno glasni Sarajli-
je, zbog čega snimka koncerta ima kultni status
među obožavateljima.
“Poslijeratni koncert U2-a u Sarajevu sigurno
je najveći koncert koji se ikada dogodio u BiH,
možda čak i u regiji”, uvjerena je Alma, a duboki
trag ostavio je i na U2. Bubnjar Larry Mullen Jr.
godinama kasnije izjavio je: “Bilo je to iskustvo
koje neću zaboraviti do kraja života. Da sam tre-
bao provesti 20 godina svirajući u bendu, samo
da odsviram taj koncert – vrijedilo bi”.
Bonu je kasnije dodijeljeno počasno držav-
ljanstvo, Bill Carter 2009. imenovan je poča-
snim građaninom Sarajeva, a Alma je irsku če-
tvorku opet srela nakon zagrebačkih koncerata.
FOTO: MARIN ZDELAR
U2 i dalje redovito izvodi “Miss Sarajevo”, Bill
svoj dokumentarac i danas prikazuje studen-
tima diljem SAD-a, a Alma podučava djecu u
gradu koji opet spaja tri različita svijeta i ima
budućnost.
 14.11.14
PONOVO NA VINILU - LIMITED EDITION
REMASTERED - ABBEY ROAD 2014

http://www.bijelodugme.com.hr/
NEKA
NOVA
JESSIE
JESSIE WARE NAJAVLJUJE SVOJ
NOVI ALBUM TOUGH LOVE ZA KOJI
KAŽE DA PREDSTAVLJA NOVU FAZU
NJENOG ŽIVOTA
TEKST: ELA RADIĆ I NIKOLA ČELAN

K
RITIČARI JE ZOVU NOVOM DIVOM BRITANSKE GLAZ-
be, neki je čak proglašavaju i novom Sade Adu, a iako ima tek
jedan studijski album, Devotion, britanska pjevačica Jessie
Ware može se pohvaliti impresivnim brojem obožavatelja koji
slušaju i hvale njezin senzualni glas i sofisticiranu soul pop
glazbu koju izvodi. Ima ih prilično i u našoj regiji u kojoj je nastupala tri puta,
od čega dva puta u Hrvatskoj - na proljeće prošle godine u, valja napomenuti, ra-
sprodanoj zagrebačkoj Tvornici kulture te u sklopu lanjskog festivala Unknown
u Rovinju - a početkom rujna ove godine nastupila je i na Electronic Beats festi-
valu u Podgorici, gdje smo i razgovarali s talentiranom pjevačicom. Ova rođena
Londončanka govori kako upravo proživljava vrlo intenzivno razdoblje - u ko-
lovozu se udala za svog dugogodišnjeg dečka Sama Burrowsa, na grčkom otoku
Skopelos (tamo su se i zaručili), nije se ni odmorila, a već su krenuli nastupi ko-
jima promovira svoj novi, drugi studijski album Tough Love koji se očekuje u
prodaji 6. listopada (21. listopada objavit će se u Americi). Najavila ga je istoime-
nim singlom objavljenim u kolovozu, kritičari su ga usporedili sa zvukom Prin-
cea iz njegovih najboljih dana, a odlično je prihvaćen i sljedeći singl, “Say You

100 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 101
 JESSIE WARE

Love Me”, nježna ljubavna pjesma koju je na-
pisala s još jednim talentiranim britanskim
glazbenikom, Edom Sheeranom. “To je vrlo
važna pjesma za album i za mene samu”, ot-
kriva Jessie i objašnjava kako je nastala: “Ed
i ja susreli smo se vrlo kratko prošle godine,
bila je to jedna od onih situacija kad si u pravo
ke i izvan Britanije, pa tako i one iz naše re-
gije. Na Jessienom koncertu u Zagrebu prije
godinu i pol došli su njezini fanovi i iz okolnih
zemalja, a ona je taj nastup upamtila kao izu-
zetan doživljaj, prisjećajući se kako je baš na
tom nastupu prvi put izvela Rihannin cover
“Diamonds”. “Svidjelo mi se, mislim da se i
vač je jebeno čudan posao, ali to je sad zaista
moj posao”, iskreno je rekla.
Album je snimala početkom godine, pod
utjecajem raznih stvari koje su joj u tom raz-
doblju života dogodile. “Bilo je to vrlo zanimlji-
vo razdoblje, tada sam se zaručila, doživljava-
la sam sva ta neka nova iskustva i dio toga se

vrijeme na pravom mjestu. Zatekli smo se za-
jedno u New Yorku i htio mi je napisati pje-
smu. Učinio je to za vrlo kratko vrijeme, tre-
balo mu je oko 45 minuta i tako se dogodila
‘Say You Love Me’”, priča oduševljeno. “Pje-
sma je vrlo instinktivna, jednostavno te povu-
če, odnijela nas je oboje”, kaže Jessie i dodaje
kako je ne čudi što su obožavatelji prepozna-
li pjesmu i prihvatili je. Pove-
zuje je s pjesmom “Wildest Mo-
SLOBODNA
ments”, hitom s debitantskog
OD DEMONA
albuma koju je posvetila pri- Jessie
jateljstvu sa svojom najboljom otkriva kako
prijateljicom Sarom. se tijekom
Jako hvali Eda Sheerana, snimanja
naglašava koliko je naučila od albuma riješila
njega tijekom rada na novom svih demona
albumu, nekoliko puta izjavi- iz prošlosti
la je kako je upravo on promije-
nio njezin način pjevanja, uliv-
ši joj povjerenje u note iz višeg
registra. “On je vrlo siguran u
svoj glas. Iskusan je i dugo već
putuje i nastupa iz noći u noć.
Sama se ne bih toliko potrudi-
la oko tih dinamičkih vokalnih
stvari, a njemu sam vjerovala
kad je zapjevao. Pomislila sam: “VOLIM
publici svidjelo”, kaže uz smijeh. “Općenito
volim nastupati u ovim dijelovima Europe jer
osjećam dobru povezanost s ljudima, fanovi
zaista razumiju moju glazbu i svi su tu tako
topli”, priznaje i dodaje kako se nada da će u
budućnosti moći ovdašnjim fanovima pred-
staviti i svoje nove pjesme, svoju novu sebe.
Novi album doživljava i kao početak nove Je-
‘I
može osjetiti na albumu”, priča Jessie Ware.
PAK, NISAM HTJEL A ZAOBIĆI
ni temu s prvog albuma, a to je
neostvarena ljubav. Izvlačila sam
dosta stvari iz svojih davnih isku-
stava, čistila sam se od nekih de-
mona prošlosti. Čak i za pjesme za koje sam
mislila da sam ih smislila u jednom dahu, sad
shvaćam kako su podsvjesno posvećene odre-
đenom dečku iz određenog razdoblja. Sve sam
to htjela izbaciti iz sebe prije nego postanem
sretno udana žena”, priznaje uz smijeh.
Govoreći o albumu, spominje i američku r&b
zvijezdu Miguela koji joj je napisao dvije pje-
sme na albumu Tough Love - “Kinda Someti-
mes Maybe” i “You and I (Forever)”. Osim što
kaže kako “zaista voli tog dečka” svoju autorsko-
izvođačku aferu u tim pjesmama opisuje kao
zabavnu, a Miguela kao sjajnog i talentiranog
glazbenika. Posebno ističe još jednu prijatelj-
sku suradnju - onu s američkim glazbenikom
i producentom Devom Hynesom (vjerojatno
je poznatiji kao Blood Orange, autor pjesama
za, primjerice, Florence and the Machine i The
Chemical Brothers) na pjesmi “Want Your Fee-
ling” koju je odlučila objaviti kao
dodatni, najavni singl predstojećeg

NASTUPATI
‘Vau, ovo je lijepo, voljela bih
da mogu tako pjevati’”. Nagla-
sila je i kako joj Ed pjeva i pra-
teće vokale pa osjeća kako je ne
samo sebe utkao u pjesmu, nego
i učinio da je cijela stvar rezul-
tat grupnog napora, na što je
albuma. Kaže kako je s Devom još
na prvom albumu napravila pjesmu
U OVOM od koje tada nisu imali ništa. “Među
prvima sam ga pozvala na suradnju
DIJELU za svoj novi album”, otkrila je Jessie.
Sa Jamesom Fordom, sve zaposle-
EUROPE, nijim producentom iz electro dvoj-

ponosna.
Vidljivo je ponosna i na novi
album, s produkcijskim potpi-
som BenZela, novog produkcij-
FANOVI MI
ca Simian Mobile Disco također je
radila pišući pjesme za album. Po-
RAZUMIJU znaju se još s prvih sessiona za njen
debitantski album. “Nisam još bila

FOTO NA OTVORU: UNIVERSAL MUSIC; NA OVOJ STRANI: UNIVERSAL MUSIC; GULIVER/REX

skog dua sastavljenog od Two
Inch Puncha i Bennyja Blan-
ca. Nadmašiti toliko hvaljeni
GLAZBU I razvila samopouzdanje, a on mi je
ljubazno ponudio suradnju pa smo
SVI SU TAKO zajedno skrojili nekoliko bržih stva-

TOPLI.”
prvijenac nije bilo lako, a oče-
kivanja obožavatelja su velika
i toga je svjesna. Uostalom, ne
događa se baš svaki dan, a po-
gotovo ne posljednjih godina,
da netko na debitantskom albumu ima toli-
ko pjesama prepoznatih i prihvaćenih i od
kritike i od publike, od spomenute “Wildest
Moments” preko “Running” (posebno je po-
pularna remiks verzija pjesme koju potpisu-
je dvojac Disclosure), “110%”, “Sweet Talk”,
“Night Light”…
Album objavljen u kolovozu 2012. čikaški
glazbeni portal Pitchfork stavio je na svoju
listu 100 najutjecajnijih albuma desetljeća
dosad, a pjesme su vrlo brzo doprle do publi-
ssie Ware, koja više nije samo djevojka koja je
karijeru počela kao prateći vokal britanskom
glazbeniku Jacku Penateu (pratila ga je na
turneji po Americi) ili po suradnji na albumu
Ceremonials Florence and the Machine (Flo-
rence Welch joj je dobra prijateljica), nego
je sada napokon Jessie Ware - zvijezda. “Ne
mogu više ići okolo i govoriti ‘O moj Bože, ovo
se događa’. Samouvjerenija sam nego prije i
mislim da se to vidi na novom albumu, čak i
po načinu na koji pjevam. Gledajte, biti pje-
ri, što mi se svidjelo. On može sve.”
Izdvaja i nekoliko omiljenih pje-
sama s novog albuma, prvenstve-
no “Champagne Kisses” koju opisu-
je kao zabavnu stvar i pjesmu koja
vrlo dobro zvuči na koncertima. “Isto se može
reći i za ‘Kinda Sometimes Maybe’, rekla je. A
koje su je pjesme njezinih kolega najviše dojmi-
le ove godine? “Najradije sam slušala Magic! –
‘Rude’, zatim ‘Treasure’ Bruna Marsa te ‘Lay Me
Down’ Sama Smitha”, odgovara nakon kratkog
razmišljanja.
Njezin novi album bit će objavljen 6. listopa-
da, devet dana prije njezina 30. rođendana a
za očekivati je da će održati riječ i doći ga pro-
movirati i u naše krajeve.

102 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
Čitajte Rolling Stone i u
digitalnom
izdanju.

Dostupno na
 Intimni
svijet
lijenog
starog
gada
Ljubav, mržnja, oprost, religija, seks tek su neki od motiva
pjesama Leonarda Cohena. 80-godišnji kantautor objavio je
novi album “Popular Problems” i još uvijek osvaja ženska srca

Tekst Vedran Brkulj

104 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 5
 LEONARD COHEN

VALI SU GA PRVAKOM PESIMIZMA, TRGOV- nique Issermann koja mu je potaknula krea-

tivnu crtu i odigrala ključnu ulogu u oporav-
cem očajem, princom crnjaka, kumom tame… Bio ku od depresije u 80-ima, glumica Rebecca
je poeta u 50-im, folk pjevač u 60-ima, 70-e su do- de Mornay u prvoj polovici 90-ih, a pjeva-
nijele krah privatnog života i gubljenje kredita ste- čica Anjani Thomas u 2000-im. Prvi i pret-
čene slave, u 80-ima je stekao kultni status na alter posljednji menadžer bile su mu žene - Mary
Martin i Kelley Lynch - a prateći vokali s ko-
rock sceni, 90-ih je postao zen redovnik, 2000-ih jima je radio u 70-ima Sharon Robinson i
je morao nazad na “Boogie Street” jer ga je me- Jennifer Warnes ostavile su dubok trag. Po-
nadžerica “opelješila”, drugo desetljeće 21. stoljeća tonja je s albumom obrada njegovih pjesa-
ma, Famous Blue Raincoat (1987.) doživjela
dočekao je na turneji sa “starim idejama”. Svirao je
senzacionalni uspjeh, dok je Sharon Robin-
glazbu od akustičnog folka do synth popa. Po nje- son bila producentica i koautorica dijela pje-
govim pjesmama bendovi (Sisters of Mercy) su do- sama na sjajnom albumu Ten New Songs. Niz
bivali imena, Kurt Cobain je opisujući najmelankoličnije mjesto koje se može za- onih s kojima je “lijeni gad u odijelu” provo-
dio noći, ljubovao uz piće i droge te koje su mu
misliti u pjesmi “Penny Royal Tea”, pjevao “Give me a Leonard Cohen afterworld poslužile kao inspiracija poduži je. “O ženama
/So I can sigh eternally”. Veći dio života proveo je na kalifornijskom i grčkom i krojačima nikada ne govorim”, pojasnio je
u intervjuu za Observer. Ipak, jedna ga je in-
suncu, ali u stihovima je uvijek bila kanadska za pjesme, knjige i albume, obilježile su nje- diskrecija dugo proganjala. Premda u “Chel-
zima. Ljubav, mržnja, grijeh, oprost, religija, gov život i umjetnički put. sea Hotel No.2” ne spominje ime žene koja
seks, ironija, razočaranje, radost, tuga, poli- U dobi od devet godina ostao je bez oca mu je “popušila”, na turnejama bi prije izvo-
tika i ratovi motivi su njegovih pjesama na s majkom Mashom i sestrom Esther, sredi- đenja pjesme naglašavao kako je riječ o Janis
koje se nije svatko mogao navući jer “pjesni- nom 50-ih zaputio se u New York i na bit- Joplin. “Bila je to jedina indiskrecija u mom
ci su čuđenje u svijetu”. Vječiti neženja poezi- ničkoj sceni, koja ga nikad nije prihvatila jer profesionalnom životu. Kada pogledam una-
jom, britkim humorom, cinizmom i (auto)iro- je bio iz srednje klase, upoznao prvu ljubav zad moram izraziti žaljenje jer u pjesmi po-
nijom lomio je ženska srca pa nije čudo Anne Sherman. Šezdesete je obilje- stoje stihovi koji su izrazito intimni”, poka-
da mu je Facebook stranica, od tre- žila veza s prvom muzom, Nor- jao se u intervju za BBC. Cohen je, priznao
nutka najave 13. studijskog albu- vežankom Marianne Ihlen; je sam, bio opsjednut ženama, da bi u tre-
ma Popular Problems, koji će Suzanne Verdal, majka nje- ćoj dobi o reputaciji “kurvara” govorio kao o
izaći dva dana nakon njego- gove djece Adama (1972.) vicu. “Zbog nje sam se gorko smijao deset ti-
va 80. rođendana, 21. rujna, i Lorce (1974.) u središtu suća noći koje sam proveo sam”, kazao je u do-
zatrpana bračnim i seksu- je tijekom 70-ih, modna kumentarcu I’m Your Man. No da nije riječ o
alnim ponudama, iako je u fotograf kinja Domi- šali potvrđuju riječi bliske prijateljice Nancy
godinama kad čovjeku više
treba kateter nego kondom.
“Pitala sam nekoliko
mojih prijateljica da mi po-
mognu oko slaganja pitanja
za ovaj intervju i sve su imale
istu želju: ‘Pitaj ga hoće li voditi lju-
bav sa mnom?”’ “Ah, nisam više tako ak-
tivan na tom frontu. Ali pretpostavljam da
mogu napraviti iznimku”. To je bio dio raz-
govora novinarke Stine Lundberg i Cohena
uoči objave albuma Ten New Songs (2001.).
No šarm nekad zgodnog i naočitog frajera
očito ne jenjava pa stoga ne čudi što žene u
najboljim godinama iznad kreveta imaju nje-
gove uokvirene postere, a na koncertima vri-
FOTO NA OTVORU: KEZBAN OZCAN; NA OVOJ STRANI: GULIVER/REX
šte jer Cohen ima ono nešto. “Počeo sam pi-
sati jer sam osjetio slobodu, a drugi razlog su
bile žene. Želio sam ih imati, a nisam mogao.
Pisao sam im poruke da ih pridobijem, a ljudi
oko mene su to nazivali poezijom”, priznao je
Iri B. Nadelu u biografiji Raznoliki stavovi
- život Leonarda Cohena. S petnaest godina
kupio je prvu gitaru, a godinu dana kasni-
je, 1950., pod utjecajem Frederica Garcije
Lorce, po čijem će prezimenu dati ime kćeri,
napisao je prve stihove. “Lorca me je obrazo-
vao i naučio da spoznam dostojanstvo tuge”, NEKAD I SAD: I DALJE U VRHUNSKOJ FORMI
kazao je jednom prigodom. Žene su tijekom S Bobom Johnstonom i Ronom Corneliusom na koncertu u londonskom Royal Albert Hallu
cijelog života bile njegove muze, bacale ga u 1973. godine; 40 godina kasnije, opet u Londonu, u O2 Areni (gore u krugu).
depresiju i spašavale od nje. Inspirirale su ga

106 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 Bacal: “Leonard je doista volio žene iako ‘lju-
bav’ nije prava riječ za to”. Toliko je bio fasci-
niran ženama da ih je vidio kao spasenje svi-
jeta, a u davnom TV nastupu kazao je “kad
vidim da je žena preobražena nakon orgaz-
ma koji smo zajedno doživjeli, tada znam da
smo se sreli. Sve drugo je fikcija”.
Objavio je desetak knjiga poezije i proze i
tek 13 studijskih albuma u 47 godina dugoj
karijeri. Pisao je sporo i dugo, a u studio je
ušao tek u Isusovim godinama postavši naj-
stariji debitant na sceni. Kada je Elvis objavio
prvi album, on je publicirao prvu zbirku po-
ezije Let Us Compare Mythologies (1956.). U
jesen 1960. na Hidri, otoku u Egejskom moru,
kupio je kuću u koju će se ubrzo useliti Mari-
anne sa sinčićem Alexom. Dok je Bob Dylan s
gitarom u ruci osvajao svijet i žene, Cohen je
još uvijek vjerovao u ukoričeni print pa je do
prvog albuma Songs of Leonard Cohen (1967.)
objavio još nekoliko zbirki poezije i hvaljeni
roman Divni gubitnici (1966.). Pisanje poe-
zije i proznih djela ga je ispunjavalo, ali nije
plaćalo račune, što ga je natjeralo na uzima-
nje gitare u ruke. No prije nego što će otpje-
vati svoje pjesme, to će učiniti Judy Collins
koja ga je potaknula na prvi veći nastup. Me-
nadžerica Mary Martin spojila ga s Johnom
Hammondom, lovcem na talente iz Colum-
bia Recordsa koji mu je nakon pet odsluša-
nih pjesama u sobi u hotelu Chelsea ponudio
ugovor. Kad je ušao u studio nije znao čitati
note ali je, kako bi pjesmama dao atmosferu,
gasio svjetla i palio svijeće. Da sve bude kao
doma, zatražio je da se donese ogledalo u pri-
rodnoj veličini jer je kod kuće uvijek vježbao
pred njim. Album je iznjedrio brojne klasike
među kojima i “So Long, Marianne”, posve-
tu Norvežanki s kojom se nakon sedam godi-
na - razišao. Iako mu je razlaz teško pao, to
ga nije spriječilo da bezuspješno lovi ledenu
kraljicu Nico, no umjesto s njom završio je s
POSVETE ŽENAMA
Od Marianne do Suzanne - Cohenove ljubavi koje su ga
inspirirale za neke od njegovih najljepših pjesama
“Suzanne” s prvog albuma Songs of Leo-
nard Cohen (1968.) napisao je 1966. godine. Jedna od
Iako je isprva trebala biti posveta montreal- rijetkih
skoj luci, što dijelom i jest, pjesma je ustva- fotografija
ri posvećena djevojci njegova prijatelja - Su- Suzanne
zanne Verdal. U intervju za BBC 1994. naveo Verdal
je kako su ona i njen suprug bili zgodan par.
“Svaki muškarac u Montrealu bio je zaljubljen
u nju, a svaka žena u njega”. Međutim, ustvr-
dio je kako između njih nikad nije bilo ništa
iako ga je, kako sugerira pjesma, pozvala kod
sebe na čaj. Suzanne je, u razgovoru za Guar-
dian 2008., pojasnila kako nikad nisu bili lju-
bavnici u fizičkom smislu, ali da na jednom
višem nivou ipak jesu. “Mogla sam biti s njim
više puta. Bio je iznimno seksi i zgodan, ali
nisam željela biti samo jedna u nizu”. “Sisters This Longing” nastala je u godinama kada je
of Mercy” posveta je studenticama Barbari i bio opsjednut s Nico, tada članicom Velvet
Lorraine koje su se našle na studentskoj zaba- Undergrounda. Pjesma se isprva zvala “The
vi na kojoj je bio i Cohen. Kada su krenuli s nje Bells” da bi se na albumu New Skin For Old
on ih je pozvao u svoju sobu u kojoj su i pres- Ceremony (1974.) pojavila pod nazivom pod
kojim je poznata i danas. Na istoj ploči nala-
pavale. Prema njegovu objašnjenju to je jedi-
ni put u životu da je pjesmu napisao u dahu, zi se i “Chelsea Hotel No.2” koja opisuje noć
provedenu s Janis Joplin, o čemu više može-
u večeri dok su one spavale kod njega. S
prvog albuma datiraju i “So long, Marianne” i te pročitati u glavnom tekstu. “Dance Me to
“Hey, That’s No Way To Say Goodbye”, a obje the End of Love” s albuma Various Positions
su namijenjene prvoj velikoj ljubavi Marianne (1984.) iako strukturirana kao ljubavna na-
Ihlen. Prema pisanju Q magazina inspiraci- stala je inspirirana događajima iz holokausta.
ju za “Seems so long ago, Nancy” pronašao je Prema pisanju Cohenova biografa Ire B. Na-
u samoubojstvu 21-godišnje djevojke iz Mon- dela ona označava “povratak ljubavi iz mržnje
treala Nancy Challies koju je obitelj prisiljava- odnosno iz prekida sa Suzanne i radosti s Do-
la da tek rođenu bebu da na usvajanje. “Take minique Issermann”. VEDRAN BRKULJ

V
Joni Mitchell.
EĆ NAKON IZL ASK A PRVOG
albuma upoznao se s preva-
rantima iz glazbenog bizni-
sa koji će ga i pod stare dane
natjerati na turneju. Prava za
nekoliko pjesama prodao je aranžeru Jeffu
Chaseu koji je obećao da će ih poboljšati.
Nakon umjetničkog razmimoilaženja Cohen
je pokušao snimiti svoje ideje, ali Chase mu
je zaprijetio potpisanim dokumentom. Ovu
situaciju riješit će tek za dvadeset godina
kada će svoje pjesme, uz prijetnju “jebem ti
mater, prodaj mi ih za dolar” otkupiti od Cha-
sea. Za koju sumu nije poznato. Iste godine
osnovao je Stranger Music, tvrtku za autor-
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
ta crnka naglašene seksualnosti bila je pot-
puna suprotnost pitomoj plavuši Marianne,
okupirala ga je sljedeće desetljeće, a s njom je
dobio i dvoje djece. Za produkciju tog albu-
ma bio je zadužen Bob Johnston koji je radio
Blonde on Blonde s Dylanom i At Folsom Pri-
son s Johnnyjem Cashom. Album je dobro
primljen i od publike i kritike, a ohrabren
uspjehom krenuo je na prvu turneju koja će
se kao i dvije sljedeće održavati samo u Eu-
ropi. “Uvijek su bolje razumjeli moje pjesme”,
objasnio je. Kyozana Joshua Sasakija zvanog
Roshi, budističkog redovnika i zen majsto-
ra s Mount Baldyja u Kaliforniji, od kojeg je
tražio duhovnu pomoć, upoznao je potkraj
60-ih. Songs of Love and Hate (1971.) snimio
je odmah po povratku s turneje, a razlog za
Depresija u kombinaciji s acidom uzela je
maha i Cohen je otišao kod Roshija. “Nisam
mogao podnijeti zimu, bila je prejaka. Roshi
je bio Japanac, a glavni svećenik Nijemac i
pomislio sam ‘ovo je osveta za Drugi svjet-
ski rat’ jer su Amerikanci hodali u sandala-
ma kroz snijeg i tukli su ih kendo štapovi-
ma. Sedam mjeseci nakon toga sam se vratio.
Počeo sam provoditi nekoliko mjeseci godiš-
nje s Roshijem”. Kada je album izašao Cohen
nije bio zadovoljan jer se radilo o “istom sta-
rom, dosadnom gunđanju”. Kritičari su upo-
zoravali kupce albuma da ga je “nemogu-
će slušati za sunčana dana”. Turneju koja se
snimala za potrebe dokumentarca Bird on a
Wire obilježili su brojni problemi. U Londo-
nu je publika tražila bis, a on se vratio i rekao

ska prava svojih pjesama, ali tri ljeta kasni-
je ispostavit će se da je ona djelomično u vla-
sništvu menadžerice. I nju je morao isplatiti.
Prije nego što se uputio u Nashville na sni-
manje drugog albuma Songs From a Room
(1969.) upoznao je Suzanne Erlod. Tamnopu-
potišteni ton albuma bili su problemi sa Su-
zanne. Pjesme koje su obilježile album, “Joan
of Arc” i “Avalanche”, napisao je nekoliko go-
dina ranije pa ih je za album samo preradio,
iako je pravi jack pot bila “Famous Blue Ra-
incoat”.
kako neće biti ništa od toga jer u njemu nema
više pjesama. U Tel Avivu je prekinuo koncert
i u suzama napustio pozornicu, uz objašnjenje
da ne može dalje. U napadu ludila tražio je i
žilet kako bi se obrijao, no u torbici je prona-
šao acid i podijelio ga s bendom, nakon čega

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 7
 LEONARD COHEN
su odsvirali koncert do kraja. Usput se i obri-
jao. U autobiografskom zapisu iz 1973. pri-
znao je da je opsjednut ženama. “Bio sam lud
za curama, a nakon nekog vremena postao
sam lud za pičkama”. Spavao je s maloljetni-
cama, a “ševa sa strane” donijela mu i gono-
reju od jedne Australke. Snimljeni materijal
za film montirali su devet mjeseci jer Cohen
nije bio zadovoljan. Na kraju je prikazan 1974.
i otkrio ga je potpuno emotivno izraubanog.
Bilo je jasno da stvari idu nizbrdo. Album
Live Songs (1973.) prošao je nezamijećeno i
pričalo se o njegovu povlačenju pa i samou-
bojstvu, što je ironično demantirao. “Prestar
sam da se ubijem. Ne bi bilo prikladno”.
Unatoč pokušajima da spasi odnos sa Su-
zanne, ponovio se obrazac kakav je imao s
Marianne, ali i sa svim ženama nakon nje.
KAO NOSTRADAMUS
Kako je Cohen u pjesmi “The Future” s istoimenog albuma
(1992.) predvidio kako će izgledati svijet u kojem danas živimo
Album The Future jedno je od Cohenovih
ostvarenja kojim je već zreli autor prokrčio
svoj umjetnički put iz osamdesetih u devede-
sete, upravo u kreativnu komercijalnu eksplo-
ziju alternative u svjetski mainstream. Nakon
plodnih, hitoidnih Various Positions i I’m Your
Man, Cohen se spontano uhvatio u koštac sa
zaostalim idejama i skicama gledajući kroz
prozor svog stana epske nerede u Los Ange-
lesu 1992., iznjedrivši materijal koji se komer-
cijalno bez problema mogao nositi s Nirva-
nom i Pearl Jamom na jednoj, a s Michaelom
Jacksonom i Madonnom na drugoj strani
pleća svog globalnog uspjeha u medijima i na
top ljestvicama. To je još zanimljivije uzmemo
li u obzir Cohenovu dob - u vrijeme izlaska al-
buma ona je brojila 58 godina.
Naslovna pjesma s albuma, ona koja otva-
ra The Future remek-djelima poput “Anthem”,
“Closing Time” i prije svih “Waiting for the Mi-
racle”, u svojoj radnoj verziji zvala se “If You
Could See What’s Coming Next”, a njezini
prekriženi, odbačeni stihovi protezali su se na
gotovo 60 stranica. Preostalih nekoliko kitica,
međutim, dovoljne su kako bi vizionar pro-
ročke težine, kakvim se Cohen višestruko do-
kazivao tijekom života, u jednu pjesmu sažeo
sve što je tih losanđeleskih dana vidio u bu-
dućnosti svijeta. “Šest i pedeset. Upropašten
u Los Angelesu. Trebao bih ponovno poče-
ti pušiti…”, zabilježio je netom prije svoj osje-
ćaj o gradu - modelu suvremene civilizacije.
Još prije njezina završetka naglo je prekinuo
promotivnu turneju albuma kojim je ponovno
osvojio publiku i nakon četiri godine se vra-
tio u bubanj svjetske pop produkcije, kako bi
se posvetio službi u budističkom samostanu
108 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
Osjećao je manjak slobode, dozu gušenja i ne-
dostatak kreativnosti. Umjesto na Hidru sa
Suzanne, otišao je u Izrael gdje je počeo Jom-
kipurski rat. Istu stvar je napravio godinama
prije kada je umjesto u Grčkoj s Marianne, za-
N
vršio na Kubi kod Fidela Castra.
A NEW SKIN FOR THE OLD
Ceremony (1974.) tragao je za
ljubavlju, album zamišljen s
bogatim orkestracijama pro-
ducirao je John Lissauer ali
je, unatoč pjesmama “Chelsea Hotel No.2”,
“Lover Lover Lover”, “Who by Fire” i “Take
This Longing” ocijenjen kao osrednji. Crtež
koji na omotu prikazuje jedinstvo muškog i
ženskog spola nije se dopao izdavačkoj kući
pa je u SAD-u umjesto njega izašla Coheno-
Mt. Baldy i svom duhovnom učitelju Roshiju.
“Vidio sam budućnost, brate, ona je ubojstvo”
punchline je pjesme kojom se vremešni gos-
podin sa šeširom pojavio na MTV-ju, šeretski
plešući nad ponorom propasti u koji je njome
zavirio i glasom koji je u rodnoj Kanadi dobio
nagradu za najbolji muški vokal, a u Bostonu
stigao nadomak Peteru Gabrielu u kategoriji
najboljeg nastupa uživo. Što dodati svemu što
se događalo i događa se u sljedećih dvadeset
i nešto godina na planetu otuđenosti i manj-
ka suosjećanja. Ubojstvo kao konačni izraz
prezira, netrpeljivosti čovjeka prema čovje-
ku, Zemlji i sebi samome: “samotno je ovdje,
nema se koga mučiti” psihološki je predu-
vjet i stav kojim se u uništenje svih vrijedno-
sti krenulo već onda, a što je Cohenova sen-
zibilna duša osjetila kao karmu svijeta. “Stvari
će klizati, klizati u svim smjerovima i ničega
više neće biti mjerljivog / Svijet poput vijavice
je prekoračio prag prevrnuvši poredak duše”.
Poredak suosjećanja i kakvog-takvog vrijed-
nosnog konsenzusa u svjetskoj politici podvr-
gnuo se samovolji moćnika, a ravnotežu sila i
odgovornost zamijenio je kaos zakona osvete.
“Tvome je sluzi naređeno kazati jasno i hlad-
no: gotovo je, dalje neće ići”. Živimo u vreme-
nu svršetka povijesti i kaosa, “probitka drev-
nog zapadnog koda”, interneta kad će “tvoj
privatni život najednom eksplodirati”, vre-
menu “fantoma, vatri na putu i bijelaca koji
plešu”. Simbol “žene koja visi naopako, ha-
ljinom prekrivenih obrisa” jedna je od subli-
mnih slika iz kojih Cohen, prema vlastitim rije-
čima, započinje svoj lirički kreativni proces, a
u ovom slučaju vjerno opisuje sudbinu ljubavi
kao ”jedinog motora opstanka”.  NIKOLA ČELAN
va fotografija. U Engleskoj krilo je postavlje-
no tako da prekriva genitalije anđela. Po po-
vratku s turneje vratio se na Hidru, ali odnos
sa Suzanne se pogoršao. Prijateljima se po-
vjerio kako mu na putovanjima nisu strani
odlasci u bordele. Uz to, Ron Cornelius, gita-
rist s prethodna četiri albuma, nakon nekoli-
ko desetljeća šutnje u javnost je za Songsfact.
com izjavio da ga je Cohen prevario oko pje-
sme “Chelsea Hotel”. Tvrdi da je on koautor
pjesme, dok je Cohenova verzija priče govorila
o tome da mu je Cornelius pomogao oko pro-
mjene nekih akorda. “Istina je da sam ja koa-
utor pjesme koju smo napravili na letu iz New
Yorka u Irsku. Razlog zašto se pjesma zove
‘No.2’ je taj da bi me zakinuo za moj dio prava.
Nije on ništa promijenio i postoji samo jedan
‘Chelsea Hotel’”, ustvrdio je Cornelius. Death
of Ladie’s Man (1977.) bio je potpuni proma-
šaj za koji je dijelom zaslužan producent Phil
Spector. Iako je upozoren da je Spectorovo
vrijeme prošlo, Cohen nije mario. Kad je po-
čelo snimanje, Spector je imao napade para-
noje, oružje i boce vina nalazili su se posvuda,
a jednom trenutku uperio je Cohenu pištolj u
glavu i rekao “Volim te”, na što mu je ovaj uz-
vratio “Nadam se da je tako”. Uz sve to, Spec-
tor je miksao album bez Cohenova znanja pa
je rezultat poražavajući. Godinu dana kasni-
je umrla mu je majka, a Suzanne se s djecom
odselila u Francusku. Parnicu oko skrbništva
i novca vodili su šest godina. “Ploča je izašla u
bolno vrijeme. Slava koju sam stekao je ispari-
la i izgubio sam svoj put. Nisam mogao zagos-
podariti pjesmama kako sam želio, sve su mi
pobjegle. Uvijek sam ga smatrao neuspjehom”.
Zbog problema sa Suzanne vratio se zenu
i jogi, a potom je počeo raditi na albumu Re-
cent Songs (1979.). Vratio je folk korijenima uz
dašak jazza i orijenta. Prema riječima njego-
vog neimenovanog prijatelja u Nadelovoj bi-
ografiji, Cohenova ljubav prema ženama “po-
traga je za ženom u kojoj bi našao sve. Na
tom putu različite žene predstavljale su razli-
čite anatomske dijelove”. Put ga je početkom
80-ih odveo Dominique Issermann. Bila je
vrlo disciplinirana u poslu, što je i Cohena do-
velo u red. Za njega je radila reklamne foto-
grafije i režirala dva spota “Dance Me to the
End of Love” i “First We Take Manhattan”. S
njom je osjetio novu životnu energiju, izvu-
kla ga je iz depresije i album I’m Your Man
(1988.) posvetio je njoj. No prije nego što ga je
snimio radio je na Various Positions (1984.).
Bilo je to razdoblje u kojem je bio švorc, ot-
krio je sintesajzer, a alternativna rock scena
svirala je njegove pjesme i ponovo potakla
interes za montrealskim “zlatnim glasom”.
Album kao i brojni prije njega bolje prola-
zi u Europi. Unatoč pokušajima da se vrati
u centar pažnje, to mu nikako nije uspijeva-
lo. Da bi se to dogodilo, bio je potreban žen-
ski “dodir”. S Jennifer Warnes, pratećim vo-
kalom s kojom je godinama surađivao radio je
na ploči njenih obrada njegovih pjesama - Fa-
 IDILA U GRČKOJ
Cohen sa svojom prvom ljubavi, Marianne Ihlen
(Jensen), njenim sinom Axelom Jensenom te
prijateljima u Grčkoj, 1960. godine
“Počeo sam pisati i zbog žena. Želio sam ih, a nisam ih
mogao imati. Pisao sam im poruke da ih pridobijem, a
ljudi oko mene su to nazivali poezijom.”
mous Blue Raincoat (1987.). Ploča je postala
hit na svim važnijim tržištima i Cohen je po-
novo bio u fokusu. Sve što mu je još trebalo je
vlastiti album koji bi ga doveo na vrh. Depre-
sija zbog nesuglasica s Dominique, s kojom
se ubrzo razišao, otežala mu je rad na novom
materijalu pa se s njom borio na prokušane
načine: seksom s drugima, pojačanim doza-
ma prozaca, zenom i putovanjima. Konačno
u veljači 1988. izašao je I’m Your Man, album
moderna zvuka koji mu je osigurao uspjeh i
pozicionirao ga tamo gdje je oduvijek pripa-
dao - na sam vrh. “First We Take Manhattan”,
“Ain’t No Cure for Love”, “Everybody Knows”,
“I’m Your Man”, “Take This Waltz”, “Tower of
Song” hitovi su s albuma koje je izvodio i na
posljednjoj turneji. Ženskog društva u tom
razdoblju mu nije nedostajalo, a 1990. zapo-
čeo je trogodišnju romansu s 28 godina mla-
đom glumicom Rebeccom de Mornay. Crve-
ni tepisi i stranice tabloida postali su njegova
nova stvarnost. The Future (1992.) posvetio je
njoj, a kao i prethodnik donio je osvježenog
Cohena pa ni uspjeh nije izostao. Rock scena
stalno ga je iznova otkrivala i odala mu po-
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
čast albumom I’m Your Fan na kojem mu se
klanjaju Nick Cave, R.E.M., The Pixies... Iz-
danje Cohen Live (1994.) kolekcija je snimki
s turneja iz 1988. i 1993. Američki Time piše
kako bi se “uz kolekciju trebalo prepisivati i
veliku dozu prozaca”.
No, njemu je svejedno i potpuno iscrpljen
otišao je živjeti u samostan na Mount Baldy,
gdje se zaredio, postao zen redovnik i uzeto
ime Jikan (Tihi). “Bio sam potpuno psihički
iscrpljen, pio sam tri boce vina na dan. Piće
mi je trebalo jer sam bio nervozan, a i volio
sam piti. I tako sam pronašao skupo vino
Château Latour. Pio sam samo prije kon-
cerata, nikad poslije”, priznao je u razgovo-
ru za Uncut uoči povratka na turneje 2008.
Dok je boravio u samostanu, odlučio je osi-
gurati mirne umirovljeničke dane pa je preko
menadžerice Kelley Lynch prodao Stranger
Music sa svojim katalogom Sonyju za 13 mi-
lijuna dolara. Album Ten New Songs (2001.)
pojavio se nakon devet godina pauze i potvr-
dio je da Cohen još ima štošta za reći. Zaslu-
ge za jedan od ponajboljih albuma pripadaju
i Sarah Robinson koja je koautorica svih pje-
D
sama i producentica.
OK JE SN IM AO DE A R HE-
ather (2004.), album lošiji od
prethodnog, na kojem više re-
citira nego što pjeva, doznao
je da su mu menadžerica s
kojom je radio 17 godina i financijski savjet-
nik Richard Westin ukrali 5 milijuna dolara
i na računu ostavili tek 150 tisuća. U građan-
skoj parnici dobio je presudu od 9, 5 milijuna
dolara, ali borba za novac još traje. Kelly je u
međuvremenu osuđena na zatvor od 18 mje-
seci s rokom kušnje od pet godina jer se utvr-
dilo da ga je uznemiravala. Blue Alert (2006.)
album njegove nove, dvadeset godina mlađe
partnerice Anjani Thomas napisao je i pro-
ducirao, a 2008. pritisnut financijskim pro-
blemima krenuo je na trogodišnju turneju,
na kojoj će uz kraće prekide uzrokovane pro-
blemima s leđima i trovanjima hranom od-
svirati 246 koncerata. Dvostruki Live in Lon-
don (2009.) oduševio je mnoge, kao i turneja
na kojoj su koncerti trajali gotovo četiri sata.
Cohen je bio u vrhunskoj formi, dobro raspo-
ložen, riješio se depresije, imao je sjajan bend
iza sebe i zvučao je bolje nego ikad. Songs
from the Road (2010.) još je jedan zapis s te
turneje, ali iz različitih gradova. Old Ideas,
briljantan studijski album, objavio je 2012. i
krenuo na novu maratonsku turneju s više od
130 koncerata.
Tijekom pet godina povratničkih svirki
Cohen je prvi put svirao u regiji (Beograd, Za-
greb, Ljubljana, Pula) i vidjeti ga uživo bilo je
nešto nakon čega se samo moglo reći - Halle-
lujah! Hoće li na turneju i nakon novog albu-
ma još nije poznato jer trenutno uživa vadeći
novčiće iza uha unucima Clasiusu i Vivi. Upi-
tan svojedobno boji li se smrti jer je u godina-
ma kad je ona blizu, u svom stilu je odgovo-
rio: “Nije smrt ono čega se bojimo, nego
liječnički nalazi”. 
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 10 9
110 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
Odba-
čeni
Premda su životi mnogih homoseksualnih osoba bolji, broj LGBT
beskućnika tinejdžera – od kojih su mnogi izopćeni iz svojih
religioznih obitelji – sve je veći. Može li se ovaj scenarij dogoditi
i u našoj, tradiciji i vjeri okrenutoj regiji?
J
EDNE K ASNE VEČERI, PRED KRAJ
druge godine studija, Jackie je sjedila
u parkiranom autu i razgovarala na te-
lefon – taj će joj poziv zauvijek promi-
jeniti život. Privlačna djevojka, članica
sestrinstva, s bademastim očima i plit-
kim jamicama na licu, bila je tipičan
primjer dobro odgojene djevojke iz Boisea u Idahu. Otac
se bavio financijama, djeca su pohađala privatnu školu, u
dvorištu su imali bazen... Tijekom odrastanja uživala je u
svim prednostima života više srednje klase iz predgrađa,
no pred njom su bila i sva očekivanja koje takve predno-
sti nose. “Postojao je standard koji sam morala zadovolji-
ti”, kaže Jackie. “I cijeli sam život živjela prema tome. Bila
sam odlična učenica, predsjednica svakog učeničkog kluba
Alex Morris
Tony DiMauro
Tekst
Ilustracija
kojem bih se pridružila, sudjelovala sam u svim sportovi-
ma. Sjećam se prvog dana faksa, roditelji su bili sa mnom
dok sam se prijavljivala za predavanja. Sjeli su s mojim stu-
dentskim savjetnikom i pitali ga: ‘I? Koji je najbolji način
da upiše pravo?’” Jackie je slijedila roditeljski put, znajući
da disciplina i odanost strukturi idu ruku pod ruku s po-
božnim svjetonazorima njezine katoličke obitelji. Tri puta
tjedno odlazila je na misu, pomagala pri oltaru i bila pri-
padnica četvrte generacije u katoličkoj školi; njezin je djed
pomogao popločati katedralu. “U trećem razredu srednje
roditeljima je bilo čudno što nemam dečka”, kaže, “i znala
sam da bih ga trebala naći. I jesam. Bila sam vrlo racional-
na. I nimalo emocionalno involvirana.”
Nakon mature, Jackie je upisala obližnje Sveučilište u
Idahu, gdje se na roditeljski poticaj pridružila sestrinstvu.
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 111
 GAY & BEZ DOM A
Odabrala je čak tri studijska smjera što su ro-
ditelji, naravno, podržali. “Sjećam se, izlazila
sam iz kuće sestrinstva, na putu do Walmar-
ta ili tako nešto. Zastala sam na vratima i po-
mislila: ‘Bih li trebala nekome javiti da izla-
zim?’”, kaže. “Prvi put u životu, mogla sam
slobodno izaći i naći svoje ‘pravo ja’.”
Zapravo, zbog slobode koju je spoznala na
fakultetu, Jackie je shvatila koje je njezino
“pravo ja”. “Tijekom odrastanja, znala sam
da sam drukčija, no kada odrastate u katolič-
kom okruženju, biti gay nije opcija”, kaže. “U
mojoj se obitelji često izgovarala riječ ‘peder’.
Ljude smo nazivali ‘pederima’, a situacije su
bile ‘pederske’.” Seksualni odgoj predavao joj
je svećenik, a jedine njegove riječi kojih se
sjeća bile su: “‘Nemojte masturbirati ili biti
gay’. Bila sam neupućena i samo sam molila
Boga da me od svega toga spasi.”
Početkom studija doživjela je neka “tipič-
na gay iskustva na faksu” no smatrala je da
to nije ništa više od puke mladenačke zna-
tiželje; mislila je da se i druge cure pripi-
te ljube s najboljim prijateljicama. Tijekom
druge godine faksa izlazila je s tipom iz brat-
stva, ali joj se istodobno sviđala prijateljica s
kojom je radila u Centru za žene, u student-
skom kampusu.
“Opravdavala sam to razmišljanjem:
‘Možda sam gay samo kad se radi o njoj – ne
moram o tome govoriti dečku’”, kaže. “Znala
sam što želim, ali nikad nisam zamišljala da
bih takav život mogla voditi pred očima jav-
nosti.” Njezina je veza s tom djevojkom po-
stala ozbiljnija i prerasla u fizički odnos, a
Jackie je na svoju budućnost i dalje gledala
kroz usko okno: heteroseksualni brak, djeca,
crkva i spoznaja da se sve to zasniva na laži.
“Iskreno, mislila sam da ću cijeli život prove-
sti krijući da sam gay”, kaže i odmahuje gla-
B
vom u nevjerici.
IL O K A KO BIL O, PL A N SE
nije ostvario. Pred kraj druge
godine studija Jackie je primi-
la sms poruku jedne od sesta-
ra iz sestrinstva u kojem je pi-
salo kako je viđena da se ljubi s djevojkom.
Neke su joj sestre jasno dale do znanja da im
u njezinom društvu više nije ugodno. (“Živi-
te u istoj kući”, priča Jackie, “i naravno, ove
zatucane smatraju da ćeš se spetljati sa svih
njih 80, s obzirom na to da si gay.”) Na kraju
je izašla pred upravni odbor svoje sestrin-
ske podružnice i postala prva djevojka iz se-
strinstva koja je “izašla iz ormara”. U tom je
momentu shvatila, ako sama ne kaže rodite-
ljima, reći će im netko drugi. “Bila sam uvje-
rena da će to netko rastrubiti na Facebooku.”
I dok se Jackie nadala najboljem, znala je
da bi se nakon poziva koji se spremala upu-
titi roditeljima svari mogle zakomplicira-
ti. “Nemojte me zamrziti nakon što vam ovo
kažem”, molila je mamu koja se uzbunila
nakon što joj je usred noći zazvonio telefon.
112 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
“O, Bože, trudna si”, bila je majčina prva
reakcija, a onda je uslijedila litanija roditelj-
skih strahova. “Jesi li u zatvoru? Izbacili su te
s faksa? U nevolji si? Što se zbilo? Što si uči-
nila?” Odjednom je majka zanijemjela kao i
Jackie. “O, Bože”, promrmljala je u nevjeri-
ci. “Jesi li gay?”
“Da”, Jackie je jedva procijedila.
Nakon tišine koja kao da je trajala čitavu
vječnost, majka je napokon odgovorila. “Ne
znam čime smo toliko uvrijedili Boga da nam
dijete bude lezbača”, rekla je prije nego što je
prekinula liniju.
Nakon što se prekinu-
la veza, Jackie je poče-
la ridati. Ipak, uvjerila je
samu sebe da će se rodite-
lji predomisliti i prihvatiti
“Ne znam
je, unatoč njezinoj “mani”. čime smo
toliko
Prema planu, odvezla se u
Kanadu kako bi s prijate-
uvrijedili
ljima proslavila rođendan.
Kad joj je drugi dan odbi-
jena kreditna kartica, mi-
slila je da je to zbog toga Boga da nam
što je u stranoj zemlji. Čim
se vratila u SAD, nazvao
dijete bude
ju je stariji brat. “Rekao lezbača”,
rekla je
je: ‘Mama i tata ne žele
razgovarati s tobom. Za-
njezina majka
povjedili su mi da ti obja-
snim što će se dogoditi’”,
prisjeća se Jackie. “’Uki-
nut će ti sve kreditne kar- prije nego što
tice. Mama i tata žele da
sjedneš u auto i ostaviš ga je prekinula
na toj i toj lokaciji. Mo-
bitel će ti još neko vrije-
liniju.
me biti u funkciji. Ne žele
da se vratiš kući i ne smi-
ješ ih kontaktirati. Više ti
neće slati novac. Ništa ti
neće davati. Ako ne vratiš
auto, prijavit će krađu.’ A ja sam samo ridala.
Prekinula sam poziv jer to više nisam mogla
slušati.” Brat je bio nevjerojatno krut i odrje-
šit, kao da više ne pripadaju istoj obitelji. Od
tog trenutka Jackie je znala da je sama na svi-
jetu, da nema dom, novac ili obitelj koja će joj
pomoći – bila je to golema cijena koju će mo-
rati platiti samo zato što je lezbijka.
Jackiena priča možda je karakteristična
zbog specifičnih detalja, ali diljem SAD-a
sličnih je priča mnogo. Prema istraživa-
nju državnog sveučilišta u San Franciscu i
njihovog projekta “Obiteljsko prihvaćanje”
koje proučava i prevenira rizike fizičkog i
mentalnog zdravlja LGBT mladeži, empi-
rijski je dokazano ono što naznačuje i zdrav
razum: iznimno religiozni roditelji, za razli-
ku od onih manje religioznih, češće će odba-
citi svoju gay djecu. Socijalni radnici vjeruju
da upravo ovo objašnjava sljedeću činjeni-
cu – LGBT mladež čini tek pet posto uku-
pne mladeži, ali čak 40 posto tinejdžera be-
skućnika. Nezavisna organizacija Američki
centar za napredak barata podatkom da je
u SAD-u između 320 i 400.000 pripadni-
ka LGBT mladeži bez krova nad glavom. U
međuvremenu, zbog napretka društva, ho-
moseksualci više nisu toliko stigmatizirani
i gay osobe dobile su veću vidljivost – inter-
net klincima dopušta da izađu iz svojih za-
tvorenih društvenih grupa, budu prihvaće-
ni i pronađu potporu. Prosječna dob u kojoj
osoba “izlazi iz ormara” više nije u godinama
nakon završenog fakulteta (kako je bilo tije-
kom 90-ih), već se spustila
na 16 – to znači da više kli-
naca priznaje svoju seksu-
alnost u periodu kada fi-
nancijski još uvijek ovise
o obitelji. Zbog toga je i
golem priljev onih koji za-
vrše na ulici – to su djeca
roditelja koji se svojih po-
tomaka odriču zbog vjer-
skih uvjerenja (jedna stu-
dija procjenjuje da je 40
posto LGBT mladeži dom
napustilo zbog odbaciva-
nja obitelji). To se naziva
“nevidljivom epidemijom”.
Nažalost, svaki napredak
u pokretu za gay prava
stvara lažnu nadu da će
gay mladež biti i prihvaće-
na, što onda izaziva porast
broja mladih beskućnika.
“Ono ljeto kad je u New
Yorku odobren zakon o
istospolnim brakovima,
broj mladih koji su potra-
žili utočište porastao je za
40 posto”, kaže Carl Si-
ciliano, utemeljitelj Cen-
tra “Ali Forney”, najveće
američke organizacije po-
svećene mladim LGBT beskućnicima. Sicili-
ano, bivši benediktinski sjemeništarac kojeg
su svojedobno nazivali Baby Jesus, proveo je
mnogo godina živeći u samostanima i služeći
u skloništima “Katoličkog radničkog pokre-
ta” prije nego što je njegov odnos s instituci-
onalnom vjerom zakomplicirala njegova sek-
sualna opredijeljenost. “Na kraju sam shvatio
da katolička Crkva uopće nije cool”, kaže.
“Kardinal O’Connor (nekadašnji nadbiskup
New Yorka koji je svojedobno izjavio da će,
ako ga prisile da zaposli homoseksualce, za-
tvoriti sve katoličke škole i sirotišta u biskupi-
ji) bio je najveći homofob u SAD-u.” Siciliano
je tijekom 90-ih radio na projektu koji je be-
skućnicima tražio dom, a onda je primijetio
da klijentela postaje sve mlađa i mlađa. Do
tada, kaže, “gotovo nikada nismo susretali
klince. Mahom su to bili veterani iz Vijetna-
ma, alkoholičari i odbačeni psihički bolesni-
ci.” I ne samo da se pojavljivalo sve više klina-
ca – još ih je više nestajalo. “Svakih nekoliko
 mjeseci poginuo bi jedan od četiri klinca”,
kaže Siciliano. “I uvijek je to bio gay klinac.”
Zato je 2002. osnovao Centar “Ali Forney”
koji nosi ime 22-godišnjeg beskućnika koji je
ustrijeljen u glavu na ulicama Harlema, ne-
daleko od sadašnjeg prijamnog ureda Centra.
Siciliano je s Forneyem bio blizak i smatra da
je Forney imao sigurno utočište, možda bi i
danas bio živ.
Od osnutka Centra 49-godišnji Siciliano
postao je jedan od najgorljivijih glasnogovor-
nika američkih beskućnika. “LGBT pokret
ovom problemu ne posvećuje dovoljno pozor-
nosti”, kaže dok dlanovima prolazi kroz krat-
ku kosu i uzdiše. “Previše smo usredotočeni
na legislativu – mijenjamo zakone o bračnoj
jednakosti, rješavamo se počela “ne pitaj, ne
govori”, dobivamo prava na usvajanje – a ne
borimo se za ekonomske resurse. Koliko po-
reza plaćaju gay osobe? Koliki se postotak od
poreza vraća našoj gay djeci? Kao pokret, još
FOTO: CHRISTOPHER LAMARCA
nismo dovoljno sazreli da bismo se uhvatili u
koštac s ekonomskim pitanjima.”
Siciliano također razumije da klinci s ko-
jima radi ne moraju nužno shvaćati poruku
koju svi žele čuti: bit će bolje. “Postoji ta psi-
hološka realnost – član si potlačene skupine
koju napadaju samo zato što postoji. I onda
Sama na svijetu
Jackie je godinama bila beskućnica –
roditelji su prekinuli sve veze nakon što je
“izašla iz ormara”.
moraš stvoriti priču koja govori kako je sjaj-
no biti to što jesi”, kaže. “Kao da kažeš: ‘Za-
boravite represiju i strah. Budite prihvaće-
ni članovi društva u kojem će najednom svi
biti prekrasni, imati stasita tijela, divno vo-
diti ljubav i imati kvalitetno pokućstvo, bla,
bla, bla.’ Još od pobune u Stonewallu bilo je
jasno da ljudi ne žele gledati djecu beskućni-
ke. Nitko nije htio doživjeti situaciju u kojoj
mlada osoba ‘izlazi iz ormara’ i biva bačena u
ralje siromaštva. To se nije uklapalo u priču.”
Jackie je dobro znala što njezini roditelji
misle o homoseksualnosti, ali se ipak nada-
la da će se s vremenom predomisliti. Uzevši
posljednji novac, kupila je autobusnu kartu i
vratila se u studentski kampus, no već nakon
nekoliko tjedana nije mogla platiti stanari-
nu. Počela je spavati na tuđim kaučima i na-
govorila ljude iz Centra za žene da je zaposle
tijekom ljeta, uz plaću od šest dolara po satu,
deset sati tjedno. “Mislim, lova je bila sitna,
ali bar sam imala nešto”, kaže. “Nikome
nisam rekla u kakvoj sam situaciji. Nikome
nisam otkrila da svaki dan gladujem. Nisam
im rekla da nemam gdje spavati jer sam mi-
slila da mi je to zaslužena kazna, zato što sam
gay.” Prijatelje bi zamolila da kod njih pres-
pava, lažući da je previše pijana da bi otišla
kući. Ako ni to ne bi upalilo, noći bi provodila
u studentskim prostorijama za učenje. Upu-
štala se u veze sa ženama samo kako bi imala
gdje spavati, a to, priznaje, nije bilo “ni zdra-
vo ni trajno rješenje.”
U kaosu koji joj je uskoro postao svakod-
nevica, Jackie je osjetila da ipak mora imati
neku konstantu; odabrala je svoje obrazova-
nje. Dan nakon što se vratila na faks, otišla je
u ured za financijsku pomoć i dovela se u si-
tuaciju u kojoj nikada prije nije bila – podni-
jela je molbu za dobivanje statusa nezavisnog
studenta. Premda je na kraju dobila pomoć za
isplatu školarine, Jackie tvrdi: “Beskućnici
obično nisu studenti. Brzo sam naučila kako
se pretvarati da nisi siromašan. Shvatila sam,
ako imaš nekoliko lijepih odjevnih predme-
ta, nitko neće primijetiti da ih stalno nosiš.
Ili ako si društvena osoba, ljudi ne primjeću-
ju da nikad ne plaćaš runde. Sve te stvari ne-
kako savladaš.”
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 113
 GAY & BEZ DOM A

Prihvaćala je svaki posao koji bi se ponu-

dio: radila je u kampusu, u gradu, a tijekom
vikenda ili noću čak je radila i na gradilištu.
“Za novac bih radila što god”, kaže. Napokon
je namaknula dovoljno sredstava i unajmila
sobu u stanu, ali nije si mogla priuštiti namje-
štaj. Kako bi prikrila svoju neimaštinu, nika-
da nije nikoga puštala u sobu. Ponekad joj je
bilo teško u društvu drugih gay osoba – bio
je to stalni podsjetnik na činjenicu da su “po-
činili isti ‘grijeh’, ali njih su roditelji i dalje vo-
ljeli”, tvrdi. “Tijekom praznika oni bi odlazili
kući. Postojali su trenuci kad bih rekla: ‘Sve
sam učinila ispravno. Napredovala sam na
prave načine. Zašto se ovo baš meni dogodi-
lo?’ I to me jako boljelo. Mislim, kako drugi-
ma objasniti da se tvoji roditelji svojevoljno

K
više ne žele starati o tebi?”

ATK AD JOJ JE SVE TO BILO

previše – u tim je momen-
tima sumnje i očaja Jackie
majci i ocu slala nebrojena
pisma i e-mailove, moleći ih
da je prihvate. “Očajnički sam željela po-
vući izrečene riječi”, kaže. “Priznala bih:
‘Oprostite, nisam tako mislila.’” Naposljet-
ku, roditelji su se ja-
vili: ako ode psiho-
logu, preobrati se i
pokuša biti hetero,
barem će joj financij-
ski pomoći. Isprva je
pristala. “Ali nisam
Sigurno utočište
mogla”, tvrdi četi- kakvih nema mnogo
ri godine poslije, u
gradu stotinama ki- Transseksualna mladež (gore) u Lost-n-Found
lometara udaljenom skloništu za mlade; suosnivač skloništa Rick
od doma u kojem, Westbrook (lijevo) otvorio ga je shvativši da čak
ni u velegradu kao što je Atlanta ne postoji mjesto
vjeruje, njezini rodi-
za LGBT mladež. “Imamo 48 sati da dopremo do
telji i dalje žive. “Že- njih, prije nego što prekrše zakon – bilo da je riječ
ljela sam biti njiho- o prostituciji, krađi ili dilanju”, kaže.
vo dijete, ali nisam
se mogla promijeni-
ti. Svi koje sam ikada
poznavala prekinuli
su veze sa mnom. Ali bila sam ono tko doista je te nagone oduvijek osjećao. “Poludio sam na kojoj se ljube. “Tog su dana stvari postale
jesam.” Odrastajući u malom gradu na ame- zbog pisma. Nisam bio spreman na to.” ozbiljne”, pripovijeda James o sukobu s obite-
ričkom srednjem zapadu James, sin rastav- Zbog istog je tog straha James i kod kuće lji. “Kad sam došao kući, optužila me da sam
ljene Hispanoamerikanke koja je radila tri krio tajnu. Njegova je majka plovila kroz kurviš i rekla da ću umrijeti od spolno pre-
posla, osjećao bi se poput autsajdera čak i da razne vjere: prvo kroz katoličku, onda pen- nosivih bolesti. Natjerala je brata da se iseli iz
je bio hetero. Njegov rodni grad bio je tipični tekostalnu (“i to najzadrtiju sortu”), a onda zajedničke sobe. Valjda je mislila da je homo-
sve-američki grad sa stanovnicima odraslim i Jehovine svjedoke, da bi se opet vratila ka- seksualnost zaraza koju bih mu mogao preni-
na prehrani bogatoj kukuruzom i “crkvom na toličkoj, nakon što je upoznala Jamesova po- jeti. Ako ga dodirnem, odmah će postati gay.”
svakom uglu”. A “nogometaši, ako bi znali da očima. Premda joj nikada nije rekao da mu Nedugo nakon mature, majka je Jame-
si gay, nazivali bi te pederom i govorili da im se sviđaju momci, njezino je mišljenje o tome su rekla da njezin dom nije otvoren “za ljude
popušiš kurac ili bi te pokušavali natjerati da bilo posve jasno – “To je odurno, bolesno i poput tebe”. Zgrabio je torbu i slijedio njezi-
se naprčiš.” Zbog svoje je pripadnosti manjini dovest će nas do smaka svijeta” – sigurno ne zapovijedi. “Rekao sam si: ‘Ne znam kako
već bio marginaliziran – 20-godišnji James je mislila. “Jednom sam prilikom stajao po- ću ovo izvesti ili kamo otići’”, priznaje. “’Ali u
kaže da se “nasmrt bojao da će ga prozvati kraj majke”, kaže James, “kad je nekoj gospo- nekom momentu, stvari se moraju popravi-
FOTO: DIWANG VALDEZ

gay likom.” Zapravo, zbog straha je zatomio
svoju veselu narav i povukao se u sebe. Kad
mu je drugi učenik, za čiju su gay orijentaciju
svi znali, poslao ljubavno pismo, James se to-
liko uplašio da nije reagirao nagonski, makar
đi rekla da voli svu svoju djecu, osim mene.”
Ipak, smognuo je snage i potajno izlazio s
tipom kojeg je upoznao radeći kao konobar.
Jednog je dana nehotice ostavio mobitel kod
kuće – majka ga je upalila i našla fotografiju
ti.’” Odlučio je otići što dalje od kuće. “Puto-
vao sam autostopom – zaustavljao bih šlepe-
re, bilo koga tko bi me htio povesti. Znao sam
da je to opasno.” Došavši do Floride, osjetio
je da je dovoljno daleko i da bi ondje mogao

114 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
ostati, ali jedino mjesto na kojem je mogao
prenoćiti bila je napuštena zgrada. “Nekoć je
ondje bila stara autobusna postaja”, kaže i sli-
ježe ramenima.
Ondje je ostao tri tjedna, bez prebijenog
novčića, skupljao kišnicu i gladovao. “Prvi
tjedan pomisliš: ‘Umirem od gladi’, ali nakon
nekog vremena više ne osjećaš ništa.” Napo-
sljetku, stupio je u kontakt s prijateljem koji
je živio u Atlanti. Spavao je u njegovom autu
sve dok nisu saznali za sklonište Lost-n-Fo-
und Youth, namijenjeno isključivo LGBT
mladeži koja je iz okolnih država onamo do-
lazila u velikom broju, nadajući se sreći u
jednom od najliberalnijih gradova američ-
kog juga.
Dok mi James (zamolio me da mu promi-
jenim ime kako ga obitelj ne bi prepoznala)
sve ovo prepričava, prekriven je prašinom i
komadićima žbuke. Naime, renoviraju staru
zgradu u viktorijanskom stilu u kojoj je Lost-
n-Found, a koju su dobili u najam za dolar
godišnje. Nakon obnove, sklonište će moći
udomiti čak 18 mladih beskućnika – taj dan
žudno iščekuje i Rick Westbrook, simpatič-
ni 51-godišnjak s teškim južnjačkim nagla-
skom. Westbrook je sa svoja dva prijatelja
oformio Lost-n-Found u malom, ali ugod-
nom stanu koji je unajmio uz pomoć dona-
cija, nakon što je shvatio da LGBT mladež
često odbijaju u lokalnim skloništima.We-
stbrook, štićenicima poznatiji kao “Mama
Rick”, kaže da su klince odbijali zbog dis-
kriminacije: na osnovu jednog istraživanja
ispostavilo se da jedan od pet LGBT klina-
ca ne može naći kratkotrajni smještaj, a 16
posto njih ne može dobiti pomoć pri potra-
zi dugotrajnijeg skloništa – ove su brojke go-
tovo dvostruko veće od postotaka koji vrije-
de za heteroseksualne klince. Jasno je da su i
donacije problematične. Američka vlada go-
dišnje utroši gotovo pet milijardi dolara za
pomoć beskućnicima, no zbog saveznih za-
kona, mladim beskućnicima pripadne tek
nešto manje od pet posto cjelokupnog izno-
sa. (S druge strane, dio novca dospije do njih
preko općenitijih programa agencija kao što
su HUD (američko Ministarstvo stanovanja i
V
urbanog razvoja) i Ministarstva rada.)
EĆINA NA MIJENJENIH
sredstava dodjeljuje se po-
sredstvom Zakona o odbje-
gloj djeci i djeci beskućnicima
(RHYA) koji od prošlog rujna
više nije na snazi. “Ovo je prvi put od 1988. da
nam nisu produžili potporu”, kaže Gregory
Lewis, izvršni direktor zaklade Cyndi La-
uper, True Colors, koja surađuje s Kongresom
kako bi osigurali da se u zakon RHYA uklopi
i članak o nediskriminaciji. Lewis mi govori
da trenutno “u zakonu ne postoji zaštitni me-
hanizam koji bi zabranilo diskriminaciju na
osnovi seksualne orijentacije ili rodnog iden-
titeta.” U jednom rehabilitacijskom centru
u Michiganu, LGBT mladež morala je nosi-
ti narančaste kombinezone kako bi se druge
štićenike “upozorilo” na njihovu seksualnost.
Još 2002., kada je predsjednik George W.
Bush objavio svoj izvršni nalog kojim se vjer-
skim zajednicama mogu dodijeliti državna
sredstva za njihove društveno korisne uslu-
ge, veliki dio saveznog novca otišao je upra-
vo crkvama i sličnim institucijama u kojima
LGBT mladež nije dobrodošla. Najveća ame-
rička institucija za mlade beskućnike je Co-
venant House, njujorška organizacija i sklo-
nište u kojem je LGBT mladež oduvijek bila
šikanirana. “Gay klinci ondje bi redovito do-
bivali batine”, otkriva mi Siciliano. “Tijekom
90-ih onamo je otišao jedan od prvih klina-
ca s kojim sam bio u kontaktu i rekao mi da
se više nikada neće vratiti. Kad sam ga pitao
zašto, rekao je da su ga smjestili u spavaoni-
cu s još 14 klinaca i prije spavanja, svi su se
okupili i urinirali po njemu. Htjeli su pokaza-
ti koliko im je gadno što je
među njima gay tip.”
Ipak, čak je i za kre-
vet u Covenantu trebalo
imati sreće. U New Yorku, Bijeg od kuće
zbog
gradu s gotovo 4000 mla-
dih beskućnika, u prihva-
odbacivanja
tilištima za djecu postoji
tek 350 mjesta. A manje
od trećine tih mjesta
predviđena su za LGBT obitelji
djecu, unatoč njihovom
velikom broju među mla-
najčešće znači
dim beskućnicima. (Bu- da će ta
mlada LGBT
dući da se mnogi klinci
beskućnici pri prijavi ne
osoba završiti
žele deklarirati kao ho-
moseksualci, spekuli-
ra se da je podatak o 40
posto čak i prenizak.) Di- u zatvoru.
ljem SAD-a, skloništa za
mlade ukupno broje tek
4000 kreveta, a prema
podacima iz Nacionalne
studije o nestaloj, odbje-
gloj ili odbačenoj djeci, maloljetnih je be-
skućnika oko 1,7 milijuna. “Razmišljali smo
da napravimo priručnik – ‘Evo što biste tre-
bali potražiti u pristojnoj, napuštenoj kući,
ako u njoj želite ostati’”, kaže Westbrook sa
žaljenjem. “Ako im već ne možemo pružiti
smještaj, kao aktivistu mi je logično da im
barem damo informacije.”
Premda se rezervacija kreveta za LGBT
mladež isprva može činiti kao segregacija, u
praksi se pokazalo da je to najčešće najsigur-
niji način – i da osiguravanje sigurnog mje-
sta može imati vrlo zamjetan učinak. Jame-
sova cimerica Hannah (za razliku od drugih
skloništa, Lost-n-Found štićenike ne odva-
ja prema spolu, zbog čega je transseksual-
noj djeci olakšana asimilacija) posljednje je
tri godine provela u raznim skloništima po
cijeloj Atlanti. Njezina je majka oduvijek že-
ljela djevojčicu pa je Hannu posvojila kad je
imala dvije godine, no kad se pokazalo da
nije dovoljno “ženstvena”, majka ju je odba-
cila. “Čitala mi je Sveto pismo, osobito dije-
love koji govore da oni koji bludno zgriješe
neće ući kroz vrata raja”, mršteći se govo-
ri Hannah, punašna Afroamerikanka. Kad
Sveto pismo nije upalilo, “uzela je nož i stavi-
la mi ga ovamo” – Hannah pokazuje na vrat
– “rekla je da će me ubiti, da me mrzi i da žali
što me posvojila.” Hannah je imala 20 godi-
na i upravo se vratila kući nakon državnog
programa radne prekvalifikacije (Job Corps),
kad ju je na vratima spavaće sobe dočekao
policajac i rekao joj da mora otići jer je majka
više ne želi pod svojim krovom. Na izlasku joj
je poočim u ruku tutnuo 20 dolara. Vozeći je
na autobusnu stanicu, policajac joj je rekao
da mu je žao.
Tijekom iduće tri godine, Hannah je obi-
lazila sklonište za skloništem. Onih tjeda-
na ili mjeseci kad ne bi
mogla naći slobodan kre-
vet, spavala je na ulici,
često ispred “Dnevnog
skloništa za žene” gdje bi
bar pojela topli obrok ili
se istuširala, a nerijetko
bi u kosi pronašla crve. Uz
takav život bilo je neza-
mislivo otići na razgovor
za posao, pogotovo zato
što je izgubila rodni list
i maturalnu svjedodžbu
nakon što je zaposlenik u
jednom skloništu slučajno
ispraznio njezin ormarić.
Da bi zaradila, preproda-
vala je travu i razmišlja-
la čak i o prostituciji – to
je način na koji su preživ-
ljavale mnoge beskućni-
ce koje je poznavala. “Bila
sam u velikom iskušenju”,
priznaje mi. “Jedan mi je
tip rekao: ‘Dat ću ti 100
dolara ako učiniš što ti kažem.’” Hannah je
znala da bi sa 100 dolara mogla nekoliko noći
prespavati u hotelu, ali kaže: “Nisam se nika-
da vidjela u tome.”
Tek kad su je skinuli s liste čekanja za Lost-
n-Found, Hannah je mogla zamisliti svoju
budućnost kao lezbijka – otkriće za koje
Westbrook tvrdi da nije neuobičajeno. “Već
nakon dvije godine rada”, kaže, “došlo nam
je nekoliko klinaca koji su prošli sva skloni-
šta u gradu, no iz nekog razloga nisu napre-
dovali. Drugi su nam voditelji govorili: ‘Sret-
no s njim ili s njom. Učinili smo sve što smo
mogli.’ Ti su klinci sada na faksu ili žive u
vlastitim stanovima. Istog trenutka kad ih
uključite u program kao što je naš, gdje su
okruženi istomišljenicima i gdje se ne osje-
ćaju nadjačani, prestanu se osjećati potlače-
ni. I procvatu.”
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 115
 GAY & BEZ DOM A
Hannah se ponekad i dalje osjeća kao da
“gori u paklu”. I dalje se pita: “Je li moj život
oduvijek bio grozan zato što mi se sviđa-
ju djevojke?” No otkako je u Lost-n-Foun-
du, stvari su se promijenile. Više ne spava
s nožem pod jastukom i ne brine se da će je
izbaciti iz skloništa zbog seksualne opredi-
jeljenosti. Radi u dostavljačkoj službi UPS,
ima LGBT prijatelje koji je prihvaćaju i malu
ušteđevinu kojom će jednog dana osigura-
ti vlastiti stan. “Više se ne bojim”, kaže. “Ne
brinem se da će me netko pretući. Sad mi je
Z
100 posto bolje.”
A L GBT K L I NCE KOJI SU I
dalje na ulici, radi se o životu
ili smrti. Za razliku od mladih
hetero beskućnika, LGBT be-
skućnici imaju sedam puta veću
šansu postati žrtvama zločina, i to često vrlo
brutalnog. Studije su pokazale da imaju tri
puta veću šansu upasti u zamku prostitucije
kako bi preživjeli – upuštaju se u seksualne
odnose kako bi si osigurali krov nad glavom,
rjeđe kako bi zaradili. Veća je vjerojatnost da
će biti bez zdravstvene zaštite, pokušati sa-
moubojstvo, rabiti teške droge ili biti uhićeni
zbog zločina koji su počinili da prežive. Ako
je suditi prema Projektu jednakosti, bijeg od
kuće zbog neprihvaćanja obitelji bez iznimke
naznačuje da će ta ista LGBT djeca kad-tad
zaglaviti na maloljetničkom sudu. Za mnoge
od njih sat počne otkucavati čim dospiju na
ulice. “Imamo 24 do 48 sati da dopremo do
njih prije nego što učine nešto protuzakonito
– bilo da je riječ o dilanju,
krađi ili prostituciji”, kaže
Westbrook. “To je pitanje
“U SAD-u
preživljavanja. U SAD-u
svaki dan šest queer klina-
ca završi na ulici. To znači
da svakih sat vremena u svaki dan šest
SAD-u umre jedno queer
dijete, bilo od smrzavanja,
queer klinaca
od posljedica premlaćiva- postanu
beskućnici”,
nja ili predoziranja. To je
iduća, nova kuga.”
kaže aktivist.
Zapravo, sposobnost da
se pomire i nose s beskuć-
ničkim životom znatno je
manja kod djece koja su “To je iduća,
odrasla u vrlo zaštićenim,
religioznim okruženjima. nova kuga”
“Zvuči paradoksalno i vrlo
čudno, ali klinac koji je od
djetinjstva bio zlostavljan
i zanemarivan spremnije
će prihvatiti traumatsko
iskustvo ulice”, kaže Jim Theofelis, izvršni
direktor Društva ptice rugalice, organizaci-
je za zaštitu mladih koji su žrtve beskućniš-
tva i sustava za skrb. Naime, sustav ne ulaže
dovoljno truda i ne provjerava kako će usvo-
jitelji reagirati na LGBT dijete. “Queer klin-
ci odrasli u obiteljima pod roditeljskom pa-
116 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
skom, gdje su u hladnjaku imali sladoled...
Njima je posebno teško jer nisu pripremljeni
za običaje koji vladaju na ulici ili za način na
koji funkcionira sustav za skrb.”
Činjenica da ova, do jučer, razmažena
djeca odabiru ovakav način života umjesto
da ostanu kod kuće svjedoči koliko je strašno
roditeljsko odbacivanje – taj fenomen mladi
nazivaju “istiskivanje”, a ne “izbacivanje” iz
obitelji. “Kad su me moji odbacili do kolod-
vora, dali su mi najbolji dar na svijetu”, kaže
blagim glasom 20-godišnji Luke, sin pente-
kostalnog svećenika. Odrastao je u zabače-
nom dijelu Tennesseeja – najbliži grad imao
je tek 2000 stanovnika i bio je udaljen 35 ki-
lometara. Njegovi jedini susjedi bili su pra-
ujna i praujak, a do drugog razreda osnov-
ne škole podučavali su ga kod kuće. Nakon
toga, njegovo je školovanje završilo (“Obitelj
nije odobravala stvari koje se uče u školi, kao
što su znanost i zdravstveni odgoj.”). Prošli
bi mjeseci prije nego što bi vidio ikoga osim
članova obitelji i pripadnika svoje crkve. Na
misu je odlazio bar tri puta tjedno, sudjelo-
vao u vjerskim izlječenjima i govorio raznim
jezicima. Njegov je tata kod kuće obavljao
egzorcizme; nakon što je Luke shvatio da je
zbog osjećaja koje gaji prema muškarcima
gay, plašio se da će i sam morati podnijeti
egzorcizam. “Vjeruju da mogu vidjeti aure ili
znati kad im netko laže pa sam strahovao da
će shvatiti sve o mojoj spolnosti”, kaže Luke.
“Cijelo sam se vrijeme molio da ne shvate.
Mislili su da je riječ o opsjednutosti vragom.
Mislili su da su gay ljudi upravo to – opsjed-
nuti.” Kad bi se na radiju
raspravljalo o gay pravi-
ma, Lukeov otac rekao bi
s gađenjem: “Bilo bi bolje
da okupe sve gay ljude i
jednostavno ih ubiju.” Kad
je Luke napokon smogao
snage i sve priznao majci,
rekla mu je: “Ako želiš ži-
vjeti, nemoj reći tati.”
No u tom periodu Luke
još nije bio siguran želi li
živjeti. Stalno je bio u de-
presiji i rijetko kad napu-
štao svoju sobu. Doživlja-
vao je napadaje panike.
Kad mu je prijatelj kojeg
je upoznao na interne-
tu rekao da više ne smije
ostati u takvom okruže-
nju, znao je da ima pravo.
Tada mu je prijatelj poslao
300 dolara vrijednu kartu
za vlak do Portlanda u Oregonu i otkrio da
postoji sklonište za mlade, zvano Outside In.
Luke je obitelji rekao da odlazi – premda su
ga upozorili da je vanjski svijet strašan, nisu
ga zaustavljali.
Za Lukea, vanjski je svijet zaista bio stra-
šan. Tijekom trodnevnog putovanja vlakom
na zapadnu obalu, gotovo da se nije micao sa
sjedišta, osim kad je u Chicagu morao presje-
sti. Na željezničkoj postaji Union Station bilo
je više ljudi nego što je ikada vidio. Kad se
domogao Portlanda i kreveta u prihvatilištu,
bio je toliko stidljiv da nije govorio, već samo
tiho šaptao. “Bilo je mnogo ovisnika o heroi-
nu, posvuda je bilo metha i trave”, kaže. “Po-
mislio sam: ‘Ne znam mogu li ja ovo, navikao
sam biti okružen ljudima iz crkve.’” Ipak, vri-
jeme daleko od obitelji pomoglo mu je da pri-
hvati svoju seksualnost. “Sada sam slobodan,
mogu biti kakav god želim i to nije pogrešno.
Ponekad se još uvijek borim, ali na najboljem
sam putu.” U vrijeme našeg razgovora, Luke
je gotovo godinu dana bio beskućnik. “Bila je
to najbolja godina mog života”, tvrdi.
Prošli travanj, na Cvjetnu nedjelju, Carl
Siciliano napisao je otvoreno pismo Papi
Franji, objavljeno preko cijele stranice The
New York Timesa. “Vaša Svetosti”, počeo je,
“pišem Vam kao rimokatolik, bivši benedik-
tinac i gay muškarac koji više od 30 godina
služi beskućnicima.” Objasnio je kako papin-
ski stav o homoseksualnosti razdire obitelji i
molio poglavara Crkve – koji zanemaruje di-
jelove Biblije u kojima se govori o zločinima
kao što su ropstvo i genocid – da shvati kako
je vrijeme za promjenu učenja koje uzrokuje
N
“tako gorku žetvu”.
A R AV NO, G OR K A Ž E T VA
počinje mnogo prije nego što
dijete završi na ulici. Kad je
Ben, najmlađi sin baptistič-
kog svećenika iz New Hamp-
shirea, s devet godina pitao majku što znači
riječ “gay”, nije shvaćao da će njezine riječi
opisati i njegove vlastite osjećaje – ili da će ti
osjećaji dalje utjecati na njegov emocionalni
razvoj. “Objasnila mi je što to znači i rekla da
je to gnjusno”, govori mi Ben u sunčanoj pro-
storiji za psihoterapiju u Centru “Ali Forney”,
u koji je prebjegao sa 17 godina. “To je kao da
devetogodišnjaku kažeš da nešto s njim ne
valja. Sjećam se, ležao sam na kuhinjskom
podu i plakao, molio se Bogu da me učini nor-
malnim. Evo kako sam razmišljao: ‘Ako ova-
kav nisam dobar, zašto me Bog stvorio? Da
sam bar mrtav.’” Kad je Ben napokon sa 16 ro-
diteljima priznao da je gay, poslali su ga u kr-
šćansku školu na drugi kraj zemlje. Počeli su
se raspitivati postoji li neka vrsta reparativne
psihoterapije. Sve je to samo produbilo njego-
vu sumnju da je jako grešan, do te mjere da ga
njegovi “najbliži žele promijeniti i popraviti.”
Problem je u tome što, kao u Benovu sluča-
ju, bijeg spašava od roditeljske osude, ali ne
i od Božje – a više od polovice mladih s koji-
ma sam razgovarao tvrde da i dalje vjeruju u
Boga. Kad jednom dospiju na ulicu, psihološ-
ka trauma, nerazdvojiva od ovog duboko usa-
đenog srama, često im samo šteti. Ipak, ko-
liko je god teško zamisliti da konzervativne
vjere odustanu od demonizacije homoseksu-
 alnosti, jednako je teško uvjeriti aktiviste da
se pozabave tom temom. “Skupine koje za-
stupaju prava LGBT osoba ne žele govoriti
o vjeri”, tvrdi Mitchell Gold, osnivač Vjere u
Americi. “Prvo, ne žele ispasti kao da se pro-
tive vjeri. Drugo, to im nije poznat teren. Ali
najveća prepreka do jednakosti LGBT osoba
je zadrtost utemeljena na vjeri. Glasnogo-
vornici pokreta za gay prava ne bi trebali biti
ono što nazivamo ‘40-godišnji parovi s glat-
kom, hidratiziranom kožom.’ Lice pokreta
za gay prava trebao bi biti 15-godišnjak koji
je izbačen iz kuće i kojem su u glavu utuvili
da je grešnik.”
Naravno, čak i kada je veliki faktor, vjera
najčešće nije jedini razlog zbog kojeg dije-
te napušta dom. Mnoge priče uključuju siro-
maštvo, ovisnost i zlostavljanje; složenu obi-
teljsku dinamiku autsajderu je nemoguće
shvatiti ili raščlaniti. Lako je oklevetati rodi-
telje koji su odbacili svoje dužnosti ili djecu
pa često zaboravljamo koliko je teško promi-
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES
jeniti životne stavove osoba s duboko ukorije-
njenim vjerskim uvjerenjima. “Lako je djecu
prikazati kao žrtve, a roditelje kao počinite-
lje”, kaže Caitlin Eyan iz projekta “Obitelj-
sko prihvaćanje”. “No većina se roditelja ne
bi htjela naći pred Sofijinim izborom izme-
đu vjere i djeteta. Riječ je o roditeljima koji su
godinama izloženi dezinformacijama.” Kako
god bilo, više od 40 posto agencija koje su is-
punile nacionalnu anketu o pitanju mladih
LGBT beskućnika, ne nude načine na koje
bi se riješili sukobi u obitelji. Kad se u Benov
slučaj uplela socijalna služba, kao što zakon
Nevidljiva epidemija
Ono ljeto kad je u New Yorku legaliziran
gay brak, aktivisti tvrde da je broj
LGBT klinaca koji traže utočište skočio
za 40 posto.
nalaže pri slučajevima maloljetnih beskuć-
nika, željeli su ga poslati kući. I njegovi su
roditelji htjeli da se vrati: pod njihovim kro-
vom, mogli bi nadzirati njegove kontakte sa
svjetovnim utjecajima za koje su smatrali da
utječu na njegovu seksualnost. Ben se u takvo
okruženje odbio vratiti. Obećao je socijalnoj
radnici da će opet pobjeći – a idući put, znat
će kako ostati “ispod radara”.
U prosincu 2013., Jackie je napokon diplo-
mirala, međutim, nije sudjelovala u ceremo-
niji dodjele diploma. “Jedini razlog zašto su-
djeluješ u ceremoniji jest da te ljudi vide”,
kaže. “Ali ja nisam imala koga pozvati – a ka-
pica i tóga su skupe – umjesto toga, odradi-
la sam dodatnu smjenu na poslu.” Dok govo-
ri, 24-godišnja Jackie polako pijucka Pabst
Blue Ribbon pivo, u ugodnom kafiću u Por-
tlandu, gradu koji sad naziva svojim domom
(na vratima zahoda istaknuti su znakovi na
kojima piše “oba spola” i “bilo koji spol”). Proš-
lo tjedan u Oregonu je na snagu stupio zakon
o bračnoj jednakosti pa je ovo bila vesela pri-
goda, čak i za ljude poput Jackie koji dobro
znaju da budućnost može donijeti i mnoga
razočaranja. Nedavno je bila u Ikei s djevoj-
kom i, prvi put nakon tko zna koliko godina,
osjetila kao da se raspada. “Nakon priznanja
da sam gay, nikad nisam pustila suzu, ali sam
znala da će kad-tad nastupiti i period žalosti,
i tako je i bilo”, kaže. “Kad se prestaneš zabri-
njavati zbog hrane i krova nad glavom, zabri-
njavaš se zbog normalnih stvari – želiš biti že-
ljen i voljen. Ili pomisliš: ‘Dovraga, da barem
T
imam neku svoju fotografiju iz djetinjstva.’”
I JEKOM OVOG PR EL A Z NOG
razdoblja, Jackie se oslonila na
svoju djevojku. Također ima i
posao – pomaže odvjetnicima
koji se bave slučajevima seksu-
alnog napastovanja – uživa u svojoj prvoj,
zreloj vezi u kojoj potrebe da ima pun hlad-
njak i topli krevet nisu važnije od emocio-
nalnog aspekta odnosa. I premda kaže da je
čudno biti s nekim samo iz ljubavi, prizna-
je: “U procesu oporavka, važno je imati svo-
jevoljnu, zdravu vezu zasnovanu na ljubavi,
a ne na potrebi.” Imati vezu ne znači i imati
obitelj, ali svakako je bolje od samoće.
Zlatne zrake večernjeg sunca ulaze kroz
prednji prozor bara i boje prostoriju sepija-
stim tonovima. Jackie sjedi naslonjena u sto-
lici. Nosi Ray-Ban naočale, kosa joj je nehaj-
no prebačena na jednu stranu i izgleda kao
bilo koja druga školovana, socijalno osvije-
štena hipsterica iz Portlanda. Ipak, siromaš-
tvo i napuštanje dvije su stigme koje će no-
siti cijeli život. “Krevet ću uvijek doživljavati
drukčije od ostalih; također i hranu”, tvrdi.
“Ponekad, kad sjedim za stolom s ljudima i
razgovaram, kroz glavu mi prođe: ‘Nitko od
njih nema pojma što sam proživjela, nikad
to neće saznati.’”
Jackie sumnja da će ikada više razgovarati
sa svojom obitelji i još joj je uvijek teško kad
se sjeti praznika bez njih, priča iz djetinjstva
koje nikad neće čuti i neugodnog diskonti-
nuiteta između njezinog nekadašnjeg i sa-
dašnjeg života. “Prošle četiri godine pati-
la sam zbog jedne izgovorene rečenice”, tiho
kaže. “Ljudi me pitaju mrzim li svoje rodite-
lje zbog svega što su mi priuštili. Ne mrzim
ih, zaista. Ako ništa, žalim ih jer sam sigurna
da je teško odabrati vjerska uvjerenja umje-
sto vlastitog djeteta. Mislim, u široj slici, i oni
su patili kao i ja, samo na druge načine.” Uz-
diše i gleda kroz prozor gdje će se duge sjene
uskoro stopiti s tamom. “Kad sagledaš cijelu
situaciju, ovdje nema pobjednika.”
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 1 17
MADONNA
R O L L I N G S T O N E I N T E R V J U , A R H I VA 1 9 8 4.
IDE DO
KRAJA
M
A DON NA I JA SJEDIMO LICEM U
lice, za stolom u kutu u Evelyne’su, buč-
nom ali stilski usklađenom francuskom
restoranu u srcu njujorškog novoobnov-
ljenog kvarta East Villagea. U ovom se
susjedstvu stvari mijenjaju munjevitom
brzinom. Ukrajinski zavičajni domovi i
jeftini restorančići nalaze se pod opsadom viših klasa koje
ih napadaju svojim dekorativnim papratima i članstvima u
teretanama. Premda su u tranziciji, mnogi blokovi ovog su-
sjedstva i dalje izgledaju odrpano kao u doba kad se tinej-
džerka Madonna Ciccone prvi put skućila u vlastitu gajbu.
“Prvi stan u kojem sam sama živjela”, prisjeća se dok
ispija Campari, “bio je na križanju 4. Ulice i Aveni-
je B. Bio je moj ponos i dika baš zato što je bio u naj-
gorem mogućem kvartu.” U to je vrijeme bila plesači-
118 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
OVE JESENI NAVRŠAVA SE
30 GODINA OD IZLASKA
ALBUMA “LIKE A VIRGIN” A
MI DONOSIMO RAZGOVOR
S MADONNOM UPRAVO IZ
TE 1984. GODINE, U KOJEM
OBJAŠNJAVA DA NJEZIN
USPJEH NIJE SLUČAJAN
TE KAKO PLANIRA
POKORITI SVIJET.
TEKST: CHISTOPHER
CONNELLY
ca u usponu, djevojka sa Sveučilišta u Michiganu koja je
“umirala za malo pozornosti – ali one prave, shvaćaš?”
To je i dobila. Njezin glas poput sirene i ultrazačinje-
ni spotovi iščupali su je iz žabokrečine donjeg grada.
Zabilježila je dva singla koji su se probili među Top
10, “Borderline” i “Lucky Star”, a njezin je album Ma-
donna dosegao platinastu nakladu. Čak i nakon više
od četiri tjedna, album je i dalje na visokoj poziciji zbog
čega je odgodila izdanje već snimljenog LP-ja, Like a
Virgin, koji je poput prethodnika napucan hitovima.
No uzevši u obzir da je riječ o Madonni, lako je odluta-
ti od pjesama i umjesto toga čavrljati o njezinim spotovi-
ma. Oni su gotovo redefinirali što znači projicirati sirov
seksepil: vatreno povlači haljinu u “Burning Up” kao da
ne može dočekati da je skine; napućenih usana koketi-
ra u “Borderline”; a tu je i izravna erotičnost iskazana u
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 119
 RS ARHIVA
“Lucky Star” u kojem kameri nudi grudi i stra-
žnjicu, s kažiprstom značajno u ustima. Ipak,
najvažniji je dio tijela njezin golišavi, zategnu-
ti trbuščić koji se nazire u dvodijelnim odjev-
nim kombinacijama i koji će muškarcima još
dugo ostati u pamćenju.
Nova Madonna sada živi u prostranom pot-
krovlju otmjenog kvarta SoHo. Uz probitak
u filmskom svijetu (trenutno snima Očajnič-
ki tražeći Susan za Orion Pictures) na putu je
da si priskrbi veću zaradu, ali i slavu. Upravo
zato si može dopustiti da pogleda kroz prozor
restorana i kaže: “Sjajno je vratiti se u ovo su-
sjedstvo i znati da više nisam siromašna kao
svi drugi.”
Ova vas je izjava zasmetala? Baš šteta –
takav je njezin stil. Odjevena je u isti dvodijel-
ni, izazovni kompletić kakve nosi u spotovima,
ali uživo ne djeluje kao sramežljiva koketa koju
biste očekivali. Ovo je žena koja svoj imidž seks
bombe čuva za momente kad su kamere upa-
ljene. I ne dopustite da vas zavara remen koji
često nosi, s kopčom na kojoj piše “Boy Toy”.
Muškarcima koji su joj se uspjeli približiti – a
većina njih su opaki momci – ponekad bi slo-
mila srce, a ponekad i ne. Tijekom života vo-
dila ju je samo jedna emocija: ambicioznost.
“Vjerujem da većina onih koji me upoznaju
shvaćaju da sam upravo takva”, kaže. “Sve se
svodi na ono što moraš učiniti za svoju kari-
jeru. Većina ljudi koje privlačim to razumiju i
uzimaju u obzir.”
S jednima je doista tako; s drugima nije, no
oni su to već požalili. “Čovjek bi mislio, ako
izađeš s nekim tko se također bavi glazbenim
poslom, shvatit će”, kaže, “ali ljudi su isti, gdje
god da odeš. Svi žele da im se posveti više po-
zornosti.”
Madonna Louise Ciccone ime je dobila po
majci, a već je od ranog djetinjstva itekako pli-
jenila pozornost. Rođena je u Bay Cityju u dr-
žavi Michigan prije 24 godine. Otac je radio
kao mehaničar u Chrysleru i njegova je kći
mezimica bila najstarije dijete njihove šeste-
ročlane obitelji. No svijet joj se raspao kad je
imala šest godina – nakon duge bitke s rakom,
preminula joj je majka. Tragedija ju je još više
zbližila s ocem, a u daljnjim godinama u nje-
zinom životu i nije bilo previše drugih žena.
“Osjećala sam se kao ženska glava kuće”, pri-
sjeća se. “Između mene i oca nije bilo nikakve
ženske figure, nikakve majke.”
Njezin se mali svijet dramatično promije-
nio kad je imala osam godina. Otac je obitelji
objavio da će se vjenčati ženom koja im je do
tada bila kućepaziteljica. Madonna je bila u
šoku. “Bilo ju je teško prihvatiti kao autorita-
tivnu figuru, ali i kao novu, najvažniju ženu u
životu mog oca. Htio je da je zovemo mamom,
a ne imenom. Sjećam se da mi je to bilo teško
izgovoriti. Zbilja bolno.
Mrzila sam činjenicu da sam ostala bez
majke i sigurna sam da sam se zbog toga iživ-
ljavala nad pomajkom.” Smatrajući da ju je
otac odbacio, Madonna se opametila i baci-
120 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
la u svijet fantazije. U osmom razredu prvi
se put pojavila u filmu, u projektu snimanom
na Super-8 koji je režirao njezin kolega iz ra-
zreda. U filmu joj na trbuhu prži jaje (već je
tada shvaćao kako stvari stoje). U specijalizi-
ranim kinodvoranama gledala je stare filmo-
ve. Glumila je u predstavama mnogih katolič-
kih škola koje je pohađala. U dvorištima iza
kuća plesala je na hitove Motowna. I upravo
je ples postao strast koja ju je zaokupljala tije-
kom adolescencije. Ujutro bi otišla na nastavu
kako bi mogla markirati i zbrisati u veliki grad,
na dodatne instrukcije. Svaki put kad bi neka
svjetski poznata trupa gostovala u gradu, ona
ju je gledala. Za svog učitelja baleta kaže da
ju je “uveo u svijet glamura i sofisticiranosti.”
Svojoj je štićenici pokazao svijet za koji nije ni
znala da postoji. “Vodio me u gay diskoteke u
centru Detroita. Muškarci su inhalirali party
drogu zvanu poppersi i ludirali se. Bili su lijepo
odjeveni i mnogo slobodoumniji od svih glupih
nogometaša koje sam sretala u školi.”
OVO JE ŽENA KOJA
IMIDŽ SEKS BOMBE
ČUVA ZA MOMENTE
KAD SU KAMERE
UPALJENE. VODI JE
SAMO JEDNA EMOCIJA
- AMBICIOZNOST.
Strog, ali sa smislom za humor, postao je
Madonnin prvi mentor. “Natjerao me da samu
sebe poguram naprijed”, kaže. Po svemu sude-
ći bila je nevjerojatno nadarena plesačica i uči-
telj je smatrao da bi mogla daleko dogurati.
“Stalno mi je bacao bubu u uho i pričao o New
Yorku. Nećkala sam se, otac i svi ostali bili su
protiv, ali on mi je rekao: ‘Pokušaj.’”
U
Z PLESNO UMIJEĆE IMAL A JE I
solidne ocjene pa je 1976. završila
srednju školu Rochester Adams i
uspjela dobiti stipendiju za plesni od-
sjek Sveučilišta u Michiganu. Došav-
ši onamo, 17-godišnja Madonna – ništa manje
zavodljiva s kratkom, oštrom, crnom kosom –
studiozno je proučavala pjesme Anne Sexton
i Sylvije Plath (“ili bilo koje druge istinski de-
primirane autorice”) i na sve moguće načine
uzburkavala duhove tijekom uštogljenih sa-
tova baleta.
Jedna od njezinih bivših kolegica s fakul-
teta prisjeća se dosadnih vježbi plié čučnje-
va – dubokih čučnjeva koji se izvode s uvuče-
nim trbuhom i savršeno ravnim stavom – koje
su postale nešto posve drugo nakon što je Ma-
donna jednom glasno podrignula. Ili onog
sparnog dana kad je gipka djevojka zanovije-
tajući propitkivala zašto moraju vježbati u do-
sadnim trikoima i zašto ne može jednostavno
odjenuti grudnjak? “Bila sam prava kraljica
drame”, kaže veselo se smijući. “Činila sam
sve da privučem pozornosti i da budem druk-
čija od ostalih. Podrapala bih triko i pričvrsti-
la ga sićušnim zihericama. Poderala bih taji-
ce. Poslije nastave komotno sam mogla otići
u noćni klub.”
Jedne je večeri upravo ondje i završila: u
klubu Blue Frogge, šminkerskom disku u koji
su zalazili bijeli klinci sa sveučilišta. Plesala je
iz sve snage – udubljena u ples uštogljenih bi-
jelih momaka koji su imitirali Johna Travoltu
– kadli se iza ugla pojavio crni konobar.
“Zbilja je bio sladak”, prisjeća se. “Izgledao je
toliko funky i cool da ga nisi mogao ne primije-
titi. Tada sam prvi put u životu zamolila dečka
da mi plati piće.” I platio ga je. Njezin odabra-
nik bio je glazbenik Steve Bray, osoba koja će
joj promijeniti život. Bray – dovitljiv i sofistici-
rani frajer – bio je bubnjar R&B benda koji je
svirao po lounge barovima. Madonna je poče-
la redovno dolaziti na njihove svirke.
“U ono vrijeme još nije bila glazbenica; samo
je plesala”, tvrdi danas Bray. Osim ljepotom,
Bray se prisjeća da ga je privukla iskrena aura
kojom je isijavala ova borbena i živahna djevoj-
ka. Bez greške, njezina je aura isijavala ambi-
cioznošću. “Zbilja se isticala. Njezina je ener-
gija bila očigledna. Još se nije znalo u što će
utući svu tu svoju energiju, ali ona je defini-
tivno postojala.”
“Dobri, stari dani”, prisjeća se Madonna.
“Ipak, znala sam da će moj boravak u Michi-
ganu biti kratkog vijeka. Ondje sam samo usa-
vršavala svoje umijeće.” Nakon pet semestara
okrenula je leđa četverogodišnjem školovanju
uz stipendiju i otisnula se u New York City. A
Steve? Zaista, Steve! “Kad pogledam unatrag,
mislim da ga je to pomalo i rastužilo, no u ono
sam vrijeme bila vrlo živahna. I potpuno opte-
rećena samom sobom.” A to je bio tek početak.
U svemu što se ikada napisalo o Madonni
uvijek se napominje njezino članstvo u ple-
snoj trupi Alvin Ailey American Dance Thea-
ter. No to nije istina. Ubrzo nakon dolaska u
New York, dobila je stipendiju za studij uz rad,
a poslije su je pitali bi li se pridružila trećoj po-
stavi plesne trupe – pandan tome bio bi da vas
pitaju biste li htjeli doći na audiciju za najmla-
đu juniorsku sportsku momčad. Ipak, bio je to
prvi susret s ljudima koji su bili jednako am-
biciozni kao i ona. “Mislila sam da sam u pro-
dukciji mjuzikla Fame”, hihoće se. “Većina ple-
sača bili su Hispanoamerikanci ili crnci i svi
odreda htjeli su postati slavni.”
Madonna nije bila rođena za drugu ligu.
Nakon nekoliko mjeseci napustila je trupu
Ailey i upoznala se s Pearl Lang, bivšom stu-
denticom plesne škole Marthe Graham čiji stil

POČECI U NEW YORKU
Madonna u proljeće 1979.; u to je vrijeme nastupala
kao prateća plesačica raznim izvođačima i
isprobavala je razne plesne trupe. U New York se
preselila godinu ranije da bi studirala ples (desno).
Madonna opisuje kao “ples prepun boli i tje-
skobe”. S obzirom na to da se nisu najbolje ra-
zumjele, Madonna je ubrzo napustila trupu.
U gradu je živjela na sirotinjskom štapu i
uporno ignorirala očeve molbe da prestane s
gluparijama i završi fakultet. Počela je tražiti
posliće koji je ne bi ograničavali: uloge u koji-
ma bi mogla plesati, ali i pjevati. I tada je upo-
znala Dana Gilroya.
Nije bio supermoderan kao drugi momci
koje je poznavala: bio je pristupačan i skro-
man momak iz Queensa. S bratom Edom, ta-
kođer glazbenikom, unajmio je napuštenu si-
FOTO: FOTO NA OTVORU: GULIVER/GETTY IMAGES; NA OVOJ STRANI: GULIVER/GETTY IMAGES
nagogu u Coroni u Queensu gdje su živjeli i
održavali probe.
Madonna i Dan upoznali su se na zabavi i
odmah kliknuli – nekoliko je noći provela u
sinagogi. “Gurnuo mi je gitaru u ruke i našti-
mao je na otvoreni akord kako bih mogla drn-
dati”, prisjeća se. “U tom momentu, u glavi mi
je nešto preskočilo.” Plesne satove svela je na
samo jedan dnevno.
Premda je njihova veza još bila u povojima,
Madonni se pružila prilika koja joj se učinila
kao prilika života; ponuđeno joj je da otputu-
je u Pariz i postane prateća pjevačica i plesa-
čica Patricka Hernandeza, disco luzera kojem
se posrećilo sa “svjetskim hitom” i trećerazred-
nom “Born to Be Alive”. Dobila bi divan stan s
kućnom pomoćnicom, instruktora pjevanja i
ljude koji bi joj vodili karijeru. “Bila sam u sed-
mom nebu”, prisjeća se. “Mislila sam: ‘Nevje-
rojatno! Netko me doista primijetio.”
U Parizu je sve bilo prema dogovoru, ali Ma-
donna nije bila sretna. “Bila sam poput siro-
te bogatašice”, prisjeća se. Menadžment je bio
smijurija. Nitko joj se nije htio obraćati na en-
gleskom. Rekli su da je žele pretvoriti u novu
Edith Piaf, ali kako će to učiniti kad nije napi-
sala ni jednu pjesmu? Osjećala se usamljeno,
jadno i u škripcu. “Opet su me prisilili da se
ponašam kao enfant terrible. Neprestano sam
htjela izazivati nevolje jer mi se činilo da sam
u okruženju koje mi ograničava slobodu.” U
skupocjenom restoranu naručila bi tri deser-
ta i preskočila predjelo. Nestala je u nepozna-
tom pravcu s mladim Vijetnamcem na motoru.
S Hernandezovom ekipom otišla je na turneju
Tunisom, izlazila u klubove s veselim lokalcima
i plivala odjevena u jednodijelni, končani triko.
Shvaćate, samo je željela privući pozornost.
Naravno, tu je još uvijek bio i dečko u Que-
ensu koji je svoju voljenu zatrpavao pismima.
“Bio je moj sjaj u tami”, kaže. “Njegova su pisma
bila tako smiješna. Nacrtao bi američku zasta-
vu i preko nje krasopisom napisao: ‘Nedostaješ
nam. Moraš se vratiti u SAD.’ Zbog njega sam
se osjećala bolje.” Zbog neumoljive upale pluća
morala je odletjeti kući. Čim je dotaknula tlo,
odjurila je u sinagogu.
Ondje je provela veći dio godine, pišući pje-
sme i učeći svirati razne instrumente. “Imala
sam intenzivni glazbeni tečaj”, kaže uz uzdah.
“Bio je to jedan od najsretnijih perioda mog
života. Doista sam se osjećala voljeno. Katkad
bih pisala tužne pjesme, a Dan bi sjedio pokraj
mene i plakao. Jako slatko.”
U
TOJ ATMOSFERI PUNOJ LJUBAVI,
Madonna i braća Gilroy oformili su
bend i nazvali ga Breakfast Club.
Bivša plesačica i kolegica Angie Smit
bila je na basu, a Madonna je svirala
bubnjeve. Svaki su dan održavali probe; Ma-
donna se još nije bila uselila kod svog novog
dečka. “Ondje sam provodila mnogo vreme-
na, ali se zapravo još nisam bila useli-
la. Sjećam se da sam ga pitala: ‘Mogu
li živjeti ovdje, Dan?’ A on je odgovorio:
‘Pa, moraš pitati Eda’. Rekla sam: ‘Eda?
Moram pitati Eda?’”
Braća Gilroy godinama su radili na
svom glazbenom umijeću, ali puko umi-
jeće nije jamstvo za uspjeh u glazbenom
poslu. Madonna je posjedovala nešto
mnogo korisnije: odvažnost. Dan Gilroy
toga se dobro sjeća. “Ujutro bi ustala, na-
brzaka popila kavu i odmah se bacila na
pozive. Sve je nazivala – sve. Od (lokal-
ne prodavaonice ploča) Bleecker Bob’s do
potencijalnih menadžera. Svakoga i sve.”
“U usporedbi s njima, bila sam usredo-
točenija na cilj i otvorenija ka komercijal-
nom”, tvrdi Madonna. “Uzela bih stvari u
vlastite ruke i rekla: ‘A što ti znaš? Nauči
me.’ Iskoristila bih situaciju. Željela sam
znati sve što su znali i oni jer sam smatrala
da bih to mogla iskoristiti za vlastiti probi-
tak.” Zvuči hladno? Možda.
Znala je što učiniti. “Čim sam počela sura-
đivati s njima, počela sam razmišljati o dis-
kografskim ugovorima, snimanju ploča, na-
stupima i sličnom. Naravno, većina ljudi s
kojima o tome razgovaraš su muškarci, pa
sam valjda automatski bila šarmantnija u
odnosima s pohotnim starim biznismenima
nego s Danom i Edom Gilroy.” Kao što je Ma-
donna i sama shvatila, Dan Gilroy je “stvorio
čudovište. Stalno sam razmišljala: ‘U ovom
bendu želim biti i pjevačica.’ Zato im i nije
trebala druga.”
Dan se našao rastrgan između djevojke –
koja je htjela više pjevati i natjerati bend da
sviraju njezine pjesme – i brata Eda. Nakon
godinu dana Madonna je najavila da se kani
vratiti na Manhattan kako bi poradila na pje-
vačkoj karijeri. Romansa – ali i instrukcije
– bili su gotovi. “Bio sam uvjeren da će se uz
takav nagon i predanost ka napretku nešto
zbiti”, tvrdi Gilroy. Je li bila talentiranija od
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 1 21
 RS ARHIVA

kolega? “Ne, nije mi se tako činilo... Mislim, Madonnin je bend mijenjao imena kao ča- je stajalo da će dobiti fiksnu plaću, ali i da se
bila je zabavna, shvaćaš? Kad bismo zajedno rape: prvo su bili Millionaires, onda Modern mora iseliti iz Music Buildinga. Uselila se u
nešto stvarali, neki dizajn ili slično, iznebuha Dance i napokon Emmy, prema nadimku koji prostran stan u njujorškoj četvrti Upper West
bi počela plesati. Nevjerojatno je žudjela za po- joj je nadjenuo Dan Gilroy. (“Htjela sam da se Side i odmah sa sobom povukla i Braya. Nje-
zornošću. Valjda to nešto govori.” jednostavno zovemo Madonna”, kaže, “Steve zin novi bend – nazvan Madonna – opet se vra-
Dakako, ali s obzirom na tenzije, je li Danu je smatrao da je to odvratno.”) Pod kojim god tio na scenu.
bilo drago što odlazi? “Zapravo i ne”, kaže. imenom radili, bio je to hard rock bend koji je Ipak, Madonnino se poimanje glazbe po-
“Jako mi je nedostajala.” Prihvatio ju je k sebi konstantno bio u kaosu, pogotovo kad je bila čelo mijenjati. U ono je vrijeme New York bio
i naučio je vještine koje su joj bile potrebne, a riječ o gitaristima. “Svirala je nešto što bismo epicentar urbanog, suvremenog zvuka koji se
sad ga je napuštala. Većinu vremena provede- nazvali promuklim rock & rollom, pod snaž- puštao na radiju i Madonnu su obuzeli funky
nog s Danom nije morala čak ni raditi.
“No dobro, ja sam imao posao pa je nje-
zina prisutnost bila samo bonus”, kaže
Dan. “Bilo je zabavno. Bila je to dobra
godina. A osim toga”, šali se, “sad mi
mora plaćati alimentaciju. Odvjetni-
če slavnih, Marvine Mitchelsone, gdje
si? Ma čak ni on ne pobjeđuje u previ-
še parnica, zar ne?”

P
ONOV NO U V ELIKOM
gradu, Madonna je brže-bo-
lje okupila novi bend. Sreća
joj se osmjehnula kad ju je
nazvao bivši dečko iz Michi-
gana, bubnjar Steve Bray, i rekao da
dolazi u New York. “Shvatio sam da
joj, začudo, treba bubnjar”, prisjeća se.
“Pa sam rekao: ‘U redu. Dolazim idući
tjedan.””
“Spasio mi je život”, kaže Madonna.
“Nisam bila dovoljno dobra glazbeni-
ca da bih mogla urlati na ostale člano-
ve benda i govoriti im da loše sviraju.”
Što se tiče financija, u periodu kad su po- OSTVAREN CILJ
čeli surađivati, svirati i zajednički pisati pje-
sme, nije im bilo lako. Preselili su opremu i Madonnin nastup na dodjeli MTV-jevih
osobne stvari u Music Building, zdanje u ta- nagrada 1984., s pjesmom “Like a Virgin”
kozvanom Garment centru na Mahnattanu, s kojim je zapečatila svoj status nove pop
čijih je 12 katova prenamijenjeno u prostori- zvijezde. S dečkom Jellybeanom Benitezom.
je za probe. Ondje se nalazila krema – ako se
tako mogu nazvati – njujorške post-new wave
scene. Ondje su svirali bendovi kao što su Ner- zvukovi koji su dopirali iz boom-boxova. Pod
vus Rex, The Dance i The System. “Sve sam ih tim je utjecajem počela pisati nove pjesme no
smatrala lijenčinama”, kaže Madonna za pri- one se bendu i novom menadžeru nisu svidjele.
padnike scene. “Bili su mi prirasli srcu, ali “Nisu bili navikli na to, a s menadžerom sam
smatrala sam da će od svih stanara zgrade tek se dogovorila da ću raditi rock. No srce mi nije
šačica uspjeti.” bilo u tome.”
Bray tvrdi da većina glazbenika Madonnu S bendom bi na probama svirala rock & roll,
nije smatrala najsimpatičnijom osobom. “Mi- a poslije bi s Brayom snimala pjesme koje su
slim da su je mnogi gledali ispod oka jer je bilo bile više funky. Svađali su se, prepirali, bend
jasno da posjeduje nešto posebno. Mnogo je je bio izvan sebe. Došla je tako daleko; kako
glazbenika, ali samo je nekolicina doista ka- im sad može okrenuti leđa? Ipak... “Naposljet-
rizmatična. Na neki način, ljudi sa scene to su ku sam rekla: ‘Zaboravi. Ne mogu više ovako.
joj zamjerali. Teško je sklapala prijateljstva.” nim utjecajem Pretendersa i Policea”, kaže Počet ću ispočetka.’”
FOTO: GULIVER/REX; GULIVER/GETTY IMAGES

No Madonni to nije mnogo značilo. Smatra-
la je da bi se većina bendova sa scene zadovolji-
la time da se proslave u krugu svojih prijatelja.
Željela je postići nacionalnu slavu, a scena na
takvu želju nije blagonaklono gledala. “Bilo je
kao da živimo u komuni”, slaže se Bray, “ljudi
su bili dosta uskogrudni – ako se proslaviš u
New Yorku, ako redovito nastupaš u CBGB-u
ili u Danceteriji, super, uspio si. A istina je bila
daleko od toga.”
Bray uz uzdah. “Zbilja je rikala. Da smo uspje-
li naći odgovarajućeg gitarista, mislim da bi se
stvari napokon pomaknule s mrtve točke... Ali
u gradu je bilo toliko loših gitarista. I činilo se
da su svi dolazili baš k nama.”
Zarada je bila tanka i bend se naposljetku
raspao. U međuvremenu, jedan je menadžer
čuo demosnimku koju je Madonna snimila
(na njoj je bila prvotna verzija pjesme “Bur-
ning Up”) i potpisao s njom ugovor. U njemu
Tako je i bilo. Leđa joj je opet čuvao vjerni
Bray. Tijekom dana, zajedno su pisali pjesme;
noću bi odlazila u klubove: petkom je bila u
Roxyju; druge večeri provodila je u Dance-
teriji, službenom domu rasplesanih hipstera
sa smislom za humor. Istina, bilo je zabavno,
ali bio je to i sjajan način da se nađe oči u oči
s publikom, da ih zabavi, da uskoči u DJ kabi-
nu, smekša DJ-a pričom i uvali mu svoju de-
mokasetu.

122 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
 U Danceteriji je zapela za oko Marku Ka-
minsu, uvaženom klupskom DJ-u s vezama u
diskografskoj industriji. “Mogli bismo reći da
je bila jedna od mojih plesačica”, tvrdi Kamins.
“Postojao je stanoviti broj ljudi koji bi svaku
subotu navečer došli plesati.” Je li znao da ima
druge ambicije? “A što reći, svi vise u noćnim
klubovima... Ali ona je bila posebna.” Toliko ga
je impresionirala da joj se povremeno i naba-
civao. Dala mu je primjerak svog funk demo-
materijala koji je dobrano nahvalila – snimku
koju je snimila s Brayom, a koja je uključivala
i pjesmu zvanu “Everybody”. “Koketirala sam
s njim”, priznaje. Kamins i ona počeli su izla-
ziti. Poslušao je snimku i toliko mu se svidjela
da ju je čak pustio u klubu – a riječ je bila o de-
momaterijalu snimljenom na samo četiri ka-
nala! – no ljudi su zaplesali. Otišli su u studio
gdje je Kamins producirao poboljšanu verziju
pjesme. Nakon toga, zaputio se u Sire Recor-
ds i vlastoručno sredio da s njima potpiše dis-
kografski ugovor.
Bray je bio presretan – napokon će dobiti
priliku da ozbiljno producira Madonnin ma-
terijal. Nije znao da je Madonna Kaminsu,
kao protuuslugu, obećala da će upravo on biti
producent demoalbuma. Šefovi Sirea i njiho-
ve matične tvrtke, Warner Brosa, već su tu od-
luku odobrili.
I
PAK, MADONNA IH JE OBOJICU IZNE-
nadila. Ni Kamins ni Bray neće biti pro-
ducenti njezina albuma. Zadatak je
pao u ruke bivšem producentu Stepha-
nie Mills, Reggieju Lucasu. Zašto?
“Bila sam jako uplašena”, kaže. “Mislila sam
da su mi dali zlatno jaje. Pomislila sam: ‘Okej,
Mark može producirati, a Steve svirati instru-
mente.’” Ali ne, Steve je htio producirati. “Bilo
je zbilja grozno, ali jednostavno mu nisam do-
voljno vjerovala.” Razišli su se na ružan način.
“Steve moju odluku nije smatrao etičnom.”
“Bilo je to teško prihvatiti”, i danas tvrdi.
A Kamins? “Situacija je bila slična. Nisam
vjerovala da je Mark spreman za produkci-
ju cijelog albuma.” Vijest o promjeni Kamins
nije saznao od žene koja mu je dala obećanje
već od Sirea. “Naravno, bio sam povrijeđen”,
kaže osorno. “No i dalje sam dobivao dio za-
rade od albuma.”
Madonna je i dalje nastupala, ali ne s ben-
dom. Umjesto toga, u disku bi skočila na po-
zornicu i pjevala uz instrumental i prethodno
snimljene prateće vokale ili uz playback, a na-
stup bi začinila senzualnim plesom koji joj je
već postao zaštitni znak. Upravo je u takvom
izdanju svoju najnoviju izvođačicu gledao i
Lucas – još nesvjestan intrige koja će uslijediti.
“Želio sam je pogurati u pop smjeru”, pri-
sjeća se. “Bila je više orijentirana ka discu, ali
smatrao sam da ima ono nešto što će se svidje-
ti općem tržištu. Smiješno mi je ono što se do-
godilo s Kaminsom. Isto se dogodilo i meni,
prije drugog albuma, kad su angažirali Nilea
Rodgersa.”
A ostatak pripada povijesti, premda je to
bila povijest koja se dugo stvarala. Prvi singl s
albuma, “Holiday”, nije odmah postao hit, ali
Madonna je bila zadovoljna. “Rekla sam samo
ovo: ‘Uvjerena sam da je album dobar, a jednog
će dana to shvatiti Warner Bros. i svi ostali.”
Za vjerovati je da su Madonnini videospoto-
vi imali velik utjecaj na njezinu popularnost, s
obzirom na to da je svoje plesno umijeće savr-
šeno sljubljivala s poznavanjem nekih drugih,
lascivnijih stvari u životu. Kako joj je pošlo
za rukom ispoljiti takvu seksualnost, kad su
mnogi drugi pokušali i podbacili? “Mislim da
je problem u tome što mnogi nisu svjesni tog
dijela svoje osobnosti. Vjerojatno bi rekli: ‘Kad
snimamo spot, pop zvijezda bi trebala zaigra-
ti na kartu seksepila... I što ćemo sad?’ Umje-
sto toga, trebali bi, za početak, biti u dodiru sa
samim sobom. Ja sam s tim dijelom osobnosti
u dodiru od svoje pete godine.”
MADONNA JE PRIMJER
APSOLUTNOG
USPJEHA. NO JE LI NA
PUTU DO USPJEHA
ISKORIŠTAVALA
LJUDE? “MNOGI
MISLE DA JEST”,
KAŽE GILROY.
Muškarac koji je trenutno u dodiru s tim
dijelom njezine osobnosti je majstor miksa
John “Jellybean” Benitez. Upoznali su se ti-
jekom jednog od Madonninih prvih gigova
u Fun Houseu, disku u kojem je Jellybean is-
pekao zanat. Zajedno su već godinu i pol, ali
Madonna niječe da joj je to jedna od stabilni-
jih veza.
“Zašto tako misliš?”, pita me, a onda se gr-
leno nasmije. “Imali smo svoje uspone i pa-
dove, nemojmo se zavaravati.” Ipak, veza je
bila dovoljno ozbiljna da ga Madonna odvede
kući i predstavi roditeljima. Zašto je Jellybe-
an ostao u priči, dok su mnogi drugi iz nje is-
parili? Biste li vjerovali da vam kažem – zbog
ambicioznosti?
“Živjeli smo istim tempom”, kaže Jellybean.
“Ja sam se proslavio unutar industrije, a ona
na komercijalnoj razini. Oboje smo orijentira-
ni ka karijeri, ka cilju.” To bi moglo značiti da
im je veza stabilna... Barem za sada.
Naša je večera gotova. Tijekom večere, Ma-
donna mi je kriomice otkrila tko je tko: da,
onaj u kutu je Rudolf iz Danceterije, u pratnji
djevojke Dianne Brill. I da, žena inače izgleda
kao da su je jedva ugurali te haljine koje nosi.
Zar ne? Madonna nije prošla nezapaženo, ali
i to je u redu. Ako živiš u New Yorku i još si k
tome cool, to je nagrada sama za sebe. Negdje
drugdje, imali bismo previše smetnji. Na obje-
ma obalama SAD-a, Madonnini klonovi oko
glave vežu trake s mašnom, nose krunice i po-
kazuju golišave trbuhe.
S
VOJU SL AV U T EK POM A L O NA-
slućuje, što pak daje do znanja da je
pop popularnost u nekom čudnom
stadiju. Nije bila na turneji – to joj
predstoji tek iduće godine – i dugo
nije nastupila uživo. Čak nije previše izbivala
iz New Yorka. Na prste jedne ruke može izbro-
jati slučajeve kad su je “napali” fanovi.
Za sada je lako nositi se s prepoznavanjem
u javnosti, čak i na putu do Danceterije koja je
izvan centra grada. “Osjećam se kao da idem
u svoju srednju školu”, guguće u taksiju. Nje-
zin dolazak izaziva mješavinu divljenja, preve-
like srdačnosti i zbunjenosti. Graffiti umjetnik
Keith Haring ju je zagrlio, a džezeri je ljube u
usta – cijeli niz džezera. (“Ovih dana moraš
biti oprezan kome ćeš dopustiti da te poljubi
u usta”, veli mi dok briše usne.) Nitko ne bulji,
ne napadaju je nepoznati ljudi, nitko ne traži
autogram, ali jasno je da je njezin dolazak sve
razveselio.
Madonna je primjer apsolutnog uspjeha.
No je li na putu do uspjeha iskorištavala
ljude? “Mnogi misle da ih je iskoristila”, kaže
Dan Gilroy. “Ali s druge strane, svi od nje
imaju velika očekivanja. U odnosu s ljudi-
ma ostavlja snažan dojam, jako je prijateljski
nastrojena. Možda ljudi pomisle: ‘Aha, znači
takav je naš odnos’, pa njezino hlađenje sma-
traju obijanjem.”
I kakav je rezultat? Uz to što uzima dio za-
rade od albuma Madonna i što je potpisan
kao producent jedne njezine pjesme, Mark
Kamins kaže da mu je povezanost s Ma-
donnom pomogla oživjeti karijeru. Reggie
Lucas zatrpan je projektima. Steve Bray i Ma-
donna na kraju su se pomirili – “predugo se
poznajemo da bi tako nešto stalo između nas”.
Na novom albumu, zajedno potpisuju četiri
pjesme. A Dan i Ed Gilroy iz Breakfast Cluba
(čiji prvi album izlazi iduće godine) pronašli
su novog bubnjara koji je zamijenio Madonnu:
Stevea Braya. I upravo Steve zaključuje razgo-
vor o ljudima čije je živote dirnula Madonna.
“Iskorištavanje? Ljudi to znaju reći, ali zapra-
vo je riječ o zamjeranju nekome tko ima po-
kretačku snagu. Čini se kao da ćeš ljude osta-
viti za sobom ili pregaziti, ali činjenica je da ti
napreduješ, a oni ne. Ona se ne trudi biti pri-
stojna. Ne mari ako je nekome stala na prste.”
Je li tako, Madonna? Ona se nasmiješi. “C’est
vrai.”
Članak je objavljen 22. studenog 1984. u
Rolling Stoneu.
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 123
DOM SPORTOVA
25.10.2014
70 KN PRETPRODAJA
90 KN NA DAN KONCERTA
DANCING BEAR, DIRTY OLD SHOP, DALLAS MUSIC SHOP, ROCKMARK,
EVENTIMOVA PRODAJNA MJESTA I WWW.EVENTIM.HR
 NOVI ALBUMI������������������������������������������� Str. 126
SINGLOVI���������������������������������������������������� Str. 127
KAZALIŠTE����������������������������������������������� Str. 134
RS INDIEJI������������������������������������������������� Str. 140

Dosad najuglađeniji potez Maroon 5-a

Adam Levine i društvo
nastavljaju osvajati Top 40
ljestvice setom neodoljivo
pomodnih hookova

Maroon 5
V 222/Interscope
HHHH
TEKST: JON DOLAN
“Going so high, we fuck the sky!”,
pjeva Adam Levine na petom al-
bumu Maroon 5-a, a on i bend
ispunjavaju to obećanje. Svih 11
pjesama na albumu savršeno su
ugođene i majstorski ulaštene,
prepune hookova i refrena koji će
u vašim mozgovima izgraditi si-
gurno mjesto na koje se možete
povući. Što se tiče stilske glatko-
će i tečnog napredujućeg ritma,
V bi mogao biti pomodniji od ve-
likog hita iz 2012.; Overexposed, s
kojeg smo čuli “Payphone”, blistav
spektakl koji osigurava mjesto na
Top 40 ljestvicama u 21. stoljeću.
U glazbenom smislu, Maroon
5, u doba Katy Perry, oživljava-
ju zvuk hitova s prijelaza 80-ih.
Levine je koautor svih pjesma-
ma na V, a radio je skoro sa svim
današnjim vodećim imenima
radio čarobnjaka; od švedskih
dance pop majstora Maxa Mar-
tina i Shellbacka do koproducen-
ta pjesme “Moves Like Jagger”,
Bennyja Blanca, R&B velikana
90-ih Rodneyja Jerkinsa i pozna-
tih glazbenih “arhitekata” poput
Ryana Teddera, Sie i Natea Rue-
ssa iz grupe fun. Levineov se pre-
poznatljiv, vrlo kvalitetan tenor
uklapa u svako raskošno zvučno
okruženje. Na pjesmi dostojnoj
Katy Perry, “Sugar”, solističke im-
provizacije funk gitara ubrzavaju
preko živahnih, suncem okupa-
nih groovea dok Levine pjeva: “I

Ilustracija JACOB THOMAS r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 125

 RECENZIJE GLAZBA
want that red velvet/I want that
sugar sweet”, kao da odaje kakav
će biti dizajn albuma. U “Maps”
dobili smo “Payphone” na stero-
idima, sporiji tempo koji polako
ubrzava i u kojem Levine koristi
svoje najbolje Stingovsko cviča-
nje, a duboko u osamljenu noć sli-
jedi zapljuskivanje gitare u stilu
Andyja Summersa i lupanje bub-
njeva.
U ranim i srednjim 2000-ima,
Maroon 5 bili su eklektičan pop
rock bend s pregršt lako pamtlji-
vih melodija, bez neke perspek-
tive definiranog imidža. U šou
The Voice, Levine je stvorio jedan
od najvećih zvjezdanih karakte-
ra. To se savršeno vidi na V – bilo
da je pobješnjela seksualna pan-
tera u “Animals” ili lukavac koji
obrće stvari prema svojoj djevoj-
ci koja ga vara u “In Your Pocket”.
“Don’t give up on the moment to-
night/You’ll regret it the rest of
your life”, uvjerljivo pjeva u pje-
smi “New Love” u kojoj pokazuje
sposobnost raznih vokalnih pre-
okreta i trikova dok prati nape-
tu bas liniju u oblak synth pare.
Tipično je za Maroon 5 da sve
ove prednosti jednako tako mogu
biti i slabosti – njihova se svestra-
nost može činiti previše samou-
vjerenom. Levineov je glas vrlo
moćan instrument, a ipak se po-
nekad čini kao da je manje emo-
cionalno prisutan u glazbi nego
na ranijim albumima, npr. na
debitantskom albumu iz 2002.,
Songs About Jane, kolekciji pjesa-
ma o prekidu. Njegov se današnji
život najbolje vidi u pjesmi u stilu
Phila Collinsa, “It Was Always
You”, u kojoj nedavno oženjen
pjevač zrači srećom jer je našao
onu pravu.
Svi nedostaci nisu toliko bitni
kad su melodije majstorski svje-
že kao što su na većini albuma
V: poslušajte okretan majstorski
potez po uzoru na MJ-a, “Fee-
ling”. Ti potezi postaju uočljiviji
kad je trenutak da Levine rastu-
ri balade na albumu. U izrazito
pretjeranima “Leaving Califor-
nia” i “My Heart Is Open for You”,
klavirskoj oluji s kolegicom iz The
Voicea, Gwen Stefani, njegovo
pjevanje počinje zvučati jednolič-
no. Kad se sljedeći put bude kre-
tao kao Jagger, Levine bi mogao
iskoristiti malo “Angie” sa “Start
Me Up”. Tada može jebati nebo i
češkati olujne oblake.
126 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
Wiz Khalifa
Blacc Hollywood Rostrum/Atlantic
HHH½
Marljivi uživatelj u marihuani širi
svoje vidike, ali ne previše
Ovog proljeća glavni hašoman u
rapu imao je hit koji oduzima dah,
“We Dem Boyz”, uličnu himnu pot-
puno drugačiju od svega što je prije
napravio. Bilo je to iznenađujuće
zabavno udaljavanje, ali se osta-
tak Khalifinog petog samostalnog
albuma jače oslanja na uobičajenu
formulu: krajnje opuštajuće pjevu-
šenje o tome kako se Wiz voli napu-
šiti uz beatove koji se jednako po-
lagano zatvaraju kao i oblak dima.
Irenina “KK” osjećajna je pjesma o njego-
glazbena
voj omiljenoj sorti zelenog (Kha-
kutijica
Sjetno i
lifa Kush, hibrid po narudžbi); u
pjesmi “Raw” naziv navodi na krivi
zaključak, sanjari o “book(ing) a
flight with Miley Cyrus, and we’re
distancirano
going to the stars”. Slušajući Blacc
Hollywood poželjet ćete se pridru-
žiti letu. SIMON VOZICK-LEVINSON
Njezina stilistika vuče iz nježnosti, iz neoromantizma,
dajući se na terenu međuljudskih odnosa
Irena Žilić Travelling Cuckoo Music HHHH Gego
Akustični pokret djevojaka s gitarom već je neko Brodić na struju Aquarius
vrijeme jedini relativno interesantni grupnjak na H½
domaćoj i regionalnoj glazbenoj sceni. Defile njih Ni gosti nisu pomogli
dvadesetak posljednjih godina nudio je nekoliko
simpatičnih, svježih, obećavajućih, nekoliko pre- Stjepan Barišić Gego, iz potpuno
tencioznih, nekoliko napornih, a nekoliko fantastičnih autori- nerazumljivog mi razloga, uživa
ca. Ako je tražiti dragulje i vrh ponude tog “pokreta”, Irena Žilić kultni status u Dalmaciji i kod di-
jedna je od neospornih. Sad već itekako izbrušenih. Cura s aku- jela studentarije spletom okolno-
stičnom gitarom i naprtnjačom predivnih pjesama još od prvog sti preseljene u Zagreb. O. K., riječ
EP-a Days Of Innocence (s kojeg je nekoliko stvari sačuvano i za je o energičnom izvođaču koji na
debitantski album), izdvojila se nenametljivom i medijski neek- pozornici ostavlja i zadnji atom
sploatiranom pojavom, no glazbeno vrlo definiranom. Njezina snage, no njegove pjesme najčešće
stilistika vuče iz nježnosti, crpi iz neoromantizma, dajući se na zvuče kao uglazbljena trabunja-
terenu međuljudskih odnosa. To je sadržaj njezine glazbene ku- nja nekog hvarskog pijanca. Bro-
tijice. Na tečnom engleskom slijedi razdoblje dić na struju, kako povratnički
brisanja granica. Ondje gdje Tanya Donelly i NAJBOLJE album nosi naziv, okupio je zavid-
Kristin Hersh probiru svoje intime, Irena či- NA ALBUMU: nu gostujuću ekipu (Saša Antić,
“Whatever
stim, rezonantnim i zvonkim glasom ispjeva- Feels Right”, Cubismo, klape, zbor), pokušavao
va desetak komadića suštinski Lijepog. Po- “Scars” spojiti sve od Jamajke do Split-
sluhnuti “Scars” ili “Whatever Feels Right” ili skog festivala pa čak donio i dvije
pak “Cricket and Mouse”. Sjetna, distancirana, “piturana” mje- vrlo solidne pjesme (ska “Štemo
FOTO: JURE ŽIVKOVIĆ
sečinom, intimna, predivna. Autistična je to glazba, nije za ši- son je”, fina akustika “Ne diroj-
rine, nema pop poskočica, nema mjesta za šmiranje široke pu- te mi škoje”), ali vokal, koji kao da
blike, nema ulagivanja “komercijalnosti”, ali ima Pjesama. Ta je je ispao iz nekog starog crtića, i
njezina putovanja zadovoljstvo pratiti iz prvog reda. Puno razlo- njih je učinio gotovo neslušljivima.
ga za obožavanje pravih stvari iz pravih razloga. ANĐELO JURKAS  VEDRAN HARČA
HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše
Ocjene su nadgledali urednici ROLLING STONEA.
 TOP SINGLOVI

Leonard Cohen
Popular Problems Columbia
HHH½
Album ispunjen željom i smrću

“Slow is in my blood”, hvali se Leo-

nard Cohen na izvrsnom novom al-
bumu kojim nastavlja zadivljujući
kreativni zanos koji traje otkako se
2008. godine vratio na pozornicu.
Goribor

Oda prolaznosti života

Goribor “Dugo nisam bio tu” HHHH
Kako vrijeme odmiče, Goribor sve dublje ore brazdu
značaja za regionalnu scenu. Singl “Dugo nisam bio
tu”, nastao u stanci dok se čeka live album snimljen u
zagrebačkom Vintage Industrial Baru, poigrava u
Još uvijek savršeno kontrolira svoje
najtamnije moći pisanja stihova, a
u ovih devet pjesama Cohen kon-
templira o želji, smrti i božanskom
uz raskošan jazz ugođaj. Bilo da
poznatom glazbenom trip hop/blues obrascu ovog razmišlja o povijesti nasilja (“Al-
benda korijenima vezanog za grad Bor i profesional- most Like the Blues”) ili o ritmu
no za Pulu. Na isti način kako je Piti kao gitarski
svemira (“Slow”), glas mu zvuči
mozak “izbacio” uhu zarazni riff, tako je ST slikovito i
hrapavo u prepoznatljivom, tihom
nepatetično ubo stihove o prolaznosti života. 
 ZORAN STAJČIĆ šaptu. Najzavodljivija balada na
ovom albumu ujedno je i najtužni-

Najbolje od hip hopa

UKRATKO ja: “A Street”, veličanstveno emo-
“Ava Adore” čini tivan oproštaj s ljubavnicom koja
2 Cellos frustrirajućom. mu godinama remeti san. ( “You
“I Will Wait” H  put on a uniform to fight the Civil
Chuck D & Mavis Staples “Give We The Pride” “Kamo dalje?” tre-
KORY GROW

HHHHH bali bi se zapitati 2 War/You looked so good, I didn’t

Arcade Fire
Ingeniozna i po mnogočemu revolucionarna suradnja sa Cellos jer im prije- care what side you were fighting
ti ista ona zamka u “Afterlife (Flume
soul/r’n’b legendom Mavis Staples uvjerljivim funky sample- for”.) Kada posljednji put nazdrav-
kojoj su trajno za- Remix)”
om vraća nas u najbolje dane hip hopa. Ovaj singl na dosad lja toj ženi, zvuči kao da cijelom svi-
glavile karijere Va- HHH
nečuven način pruža prostor Mavisinu vokalu, tako da se inače nesse Mae i Apo- Australski produ-
jetu poručuje laku noć. Ali radi se o
više nego opravdano nametljiv, repani Chuckov verse calyptice. Dobitna cent Flume kod Ar- strastvenoj noći. ROB SHEFFIELD
diskretno i svjesno sam povlači u drugi plan.  NIKOLA ČELAN formula već je pri- cade Firea pretvorio
lično potrošena, po- je dance rock molbu

Hipnotička blues mantra

gotovo u ovoj, naj- u stilu New Orde-
slabijoj obradi ra u 10 minuta goro-
dosadašnje im kari- stasne dance glazbe.
jere, nepovratno iz- Rezultat upućuje na
Olovni ples “Moja ljubavi” HHHH gubljenoj između EDM festival u gotič-
Riff na tragu onog iz klasika Doorsa “Love Me Two Times”
popa i klasike. koj katedrali – a iro- U2
 VEDRAN HARČA nično je čuti kako se Songs Of Innocence Island HH
Olovni ples pretvorio je u još jednu od svojih hipnotičkih blues svećenici istančana
mantri i zakucao već treći uzastopni zgoditak s fantastičnog The Smashing ukusa nabrijavaju na Ostaje osjećaj praznine
albuma Nulti dan. “Moja ljubavi”, pogotovo kada je izvode Pumpkins nešto na što dečki
uživo, novi je dokaz da je pred nama bend u naponu snage! “Let Me Give the bez majice polude.  Badava sve sile producenata (Dan-
 VEDRAN HARČA World to You”  J.D. ger Mouse, Flood, Epworth…), ba-
HHHH dava blitzkrieg taktike objavljiva-

Kirurški točan Miki

Ovaj ostatak s Johnny Marr
nje albuma, čini se da je Ircima
albuma Adore, “Easy Money”
vrijeme za promišljanje kako dalje.
nastao u suradnji s HHH½ “Pjesme nevinosti” ne zvuče kao
Rickom Rubinom, Marr nastavlja bje-
Miki Solus “Hipster” HHHHH sve je što pjesme na žati iz vječne sjene album potrebe, nego silovane skice
Zajebancija je silno moćno oružje kad se albumu iz 1998. nisu Smithsa čvrstim koje u dvije godine mozganja nisu
plasira bez pretenzija biti smiješnim, du- bile: izravna, vesela riffovima i moder- uspjeli producirati u nešto pamt-
pop pjesma u kojoj nom produkcijom u
hovitim, vickastim, a osobito u glaz-
se Billy Corgan
ljivo. Sva mjesta zbog kojih U2 nije
bi. S te strane ironije i cinizma, akustik singlu koji u sjeća-
zabavlja rimujući nje doziva dane pro-
bilo zaludno proglašavati najvećim
pop brbljavac Miki Solus u svojim sli- riječ “dest-o-ny” rock bandom na svijetu ovdje su
vedene u supergru-
karsko-lirskim tehnikama redanja sa “soliloquy.” Ima pi Electronic. Pisanje zakopana pod slojevima bez mašte,
verbalnih skica ovaj put se naoštrio sva obilježja stihova i dalje mu je energije, smisla. Pokoja više-ma-
protiv pomodarskog sociopokreta velikih hitova nerješiv problem, ali
nje prazna metafora, tračak nade i
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ

modernih, urbanih i ufuranih kužera, Smashing melodija i refren su

alias hipstera. U nekoliko stihova por- Pumpkinsa, što dovoljno “catchy” naznake spasa u Edgeovim gitari-
tretira i vizualizira tipski primjerak odluku da se da vas natjeraju na jadama (“Cedarwood Road”, “Vol-
takvom opetovano slušanje. cano”, “Raised By Wolves”), ali je-
i čini to kirurški točno. Efekt ne
smatra 
izostaje. ANĐELO JURKAS
Miki Souls
VEDRAN HARČA dino što ostaje je osjećaj praznine.
 ANĐELO JURKAS

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 1 27
 RECENZIJE GLAZBA

Upoznajte novu “katicu

za sve” pop glazbe
Ariana Grande se oslobodila setom nezaustavljivih
refrena i čistom zvjezdanom snagom
Ariana Grande My Everything Republic HHH½
Svojim debi-
jem iz 2013. go-
dine Yours Truly
A riana Grande
puno je obećava-
la – radilo se o klasičnom slu-
čaju “prekrasnog glasa, ali šteta
zbog glazbe”, koji je nadgledao
Babyface, R&B bog 90-ih. Na
albumu My Everything 21-go-
dišnja Nickelodeonova starleta
odrasta. Radi se o samopouz-
danom, inteligentnom, drskom
pop stavu koji miješa vokale bub-
blegum dive s EDM beatovima.
Ljetni hit “Break Free” određu-
je tempo: Grande pjeva “This is
the part when I break free”, dok
ga njemački producent Zedd na-
dograđuje stavljajući synth zvuk
od šapta-do-plača sve dok bas
ne eksplodira, a s njim i Gran-
de. Poput Natalie Imbruglije u
našem mnogo pretencioznijem
vremenu, nalazi se negdje između
“Torn” i “Turn Down for What”. Cura sa
Za razliku od većine današnje stavom
mlade pop aristokracije, Aria-
nina snaga ukorijenjena je u zaštitnom znaku svom savršenom Max Marin obračunu s Je-
pjevačice u stilu Mariah Carey. Njezin je glas ssie J i Nicki Minaj. Miješa Nellyjevu “Country
virtuozniji od glasa Selene Gomez, Katy Perry Grammar” s Wham!ovom “Wake Me Up Before
ili skoro bilo koga tko se vrti na radiju 2014. – You Go-Go”, što je vrlo čudna arheologija popa.
i dok je ona daleko od toga da mora trenirati Jedina stvarno grozna pjesma na ovom al-
kako bi dostigla Mariahinu kreštavu oktavu od bumu je “Just a Little Bit of Your Heart”, mazo-
koje se ježi pomiješanu s Whitneyinom snagom histička tugaljiva pjesma na klaviru u kojoj je
i growlom, jako malo ih ima Arianin nježan pri- Grande otirač svom dečku koji je vara, a ona mu
stup. Zna kako ne pretjerati s pjevanjem, čak i uvijek oprašta. U najmanju ruku, ova pjesma ne
kad album otvara a cappella uvodom u kojem odgovara njezinoj osobnosti. Skoro se može čuti
dodaje En Vogue koral. Hiperaktivna energi- kako preokreće očima dok je pjeva. (A napisao
ja glasa kolibrića u suknji ima smisla jer obično ju je Harry Styles? Harry, Harry, Harry. Napra-
pjeva o svim tim dečkima, dečkima, dečkima i vi si uslugu i javi se što prije Babyfaceu za savje-
tome kako je izluđuju. Ne zanimaju je previše te o pisanju pjesama).
patetične balade u kojima je ona žrtva – ona je Uspijeva čim posegne za odraslijim tonom,
više “preboljet ću te” tip, a upravo to njezinom kao u moćnoj baladi “Why Try”. Radi se o pje-
glasu daje emocionalni zamah. “Break Your smi Ryana Teddera u stilu Beyoncéinih “XO”
Heart Right Back” ujedno je iskren manifest za ili “Halo” u kojoj Grande zrelo razmišlja o slo-
sve mlade žene na svijetu i podsjetnik zašto je mljenom srcu (“We been living like angels and
tvoja mlađa sestra veća pankerica od tebe. devils”) uz već poznate borbene bubnjeve. U
S reperima je imala seriju pokušaja i proma- nespretnim bi rukama ovakva pjesma postala
FOTO: GULIVER/REX

šaja, ali uglavnom promašaja. Nakon ne pretje- otrcana, ali ona je savršeno iskorištava. Izgle-
rano uspješnih suradnji s Iggy Azaleom i Big da kao da Ariana Grande može bilo što. Ali
Seanom, Childish Gambino zvuči kao Rakim. ona je već sad bitna, što dokazuje album My
To nadoknađuje u bonus pjesmi “Bang Bang”, Everything. ROB SHEFFIELD

Pavel
I mi smo došli na red
Dallas Records HH½
Antonia nosi emociju albuma
Sreća zna biti nezgodna stvar za
pjesnika. Izblijedi patnja, bol, ne-
pravda, mučnina, žar i oštrina.
Pjesnik nije samo onaj koji piše
stihove. Dublji je to brak sa sim-
bolikom jezika koja poput žuči
curi na kapaljku iz duše. To su
kontrasti koji razdiru cijelo biće.
Opojni sokovi koji cure iz neke
vrste osakaćenosti ili prokletstva.
Nema tu “profesionalnog” i “pri-
vatnog”. Bar ne za one koji krenu
putem pjesnika. Krenuo je bio
tako i Aljoša Šerić i stvorio Pave-
la za kojeg je u “samoobrani” uvi-
jek tvrdio da je bend, a ustvari je
to bio on i ostali koji instrumen-
talno prate njegovu sjetu. Tako je
bilo do sad. Treći album I mi smo
došli na red definitivno je unio
cjelovitu promjenu u taj kozmos.
Aljoša više nije sam ni na naslov-
nici, ni dok pjeva. Antonia Mat-
ković je u svakoj pori albuma.
Prvo kao tiha pratnja, potom rav-
nopravna u duetu “Ljubav stolje-
ća” i naposljetku u prvom planu u
jedinom a la Svadbas pop singlu
“Čuvaj me”, nakon koje poput ne-
slane šale dolazi pjesma naslova
“Dobro je da sam bivši”, na albu-
mu koji kao nikako da počne jer
prvo ima “službeni” “Intro”, prije
šestominutne “Čaroban dan”, da
bi figurativno drugi intro uslije-
dio s “Jasmina sanja u tehniko-
loru” nakon koje slijedi kabaret-
ska kritika društva “Autentično
osrednji”. Općenito rijetke kriti-
ke su ovlaš upućene nekom neo-
dređenom “ti”. Glavna nit albuma
je pronađena ljubav, ponovno ot-
krivena čulnost – oleandri, čiope,
agave… Dalmatinka u naručju
Zagrepčanina, isprepleteno to-
liko da su se uvukle i dalmatin-
ske riječi u pjesme. No glazbeni
narativi su ostali isti kao prije,
stvarajući čudan kontrapunkt
neopravdane elegije usred ispu-
njenosti i sreće. Nekako jedino
“Čuvaj me” koju pjeva Antonia
nosi pravu emociju albuma, u ko-
rijenu izmijenjenog Pavela.
 ZORAN STAJČIĆ
portal slobode
koji vodi
Vines
Wicked Nature
Wicked Nature Music HH
Nisu opaki, samo su naporni
Bila jednom jedna Nirvana. Na-
pravili su puno dobroga ostav-
ljajući krš, lom, feedback, fuzz i Najnovije vijesti
iz kulture i zabave
buku onkraj mainstreama. Ali
onaj loš zalog je more copyca-
tova koji su na Cobainovu ang-
stu pokušavali prošvercati svoje
mnogo škartnije robne marke. Reportaže, recenzije
komentari,
Jedni od takvih derača bili su au-
stralski mladići The Vines. Srdili
su se, pling-plongali po distorzi-
jama, zavijali se u zavoje, jaukali
o naučenim ranama. Novi, dvo- najave...
Muzika, film, kazalište,
struki album računa na dosta-
tan protok vremena od zadnjeg
zvuka sijetlskog originala da bi
im mogli ponovno pokušati dati
počast svojim varijacijama rock
srdžbe i emocija. Kada bi osjeća-
izložbe, stripovi...
ji bili zarazni, ovo bi bio zarazno
dobar album. Na njihovu nesre-
ću, nisu. Vines nisu opaki, samo
su naporni. ANĐELO JURKAS
Manic Street Preachers
Futurology Sony/Menart HHH
Kod Manicsa sve po starom
o d o d na,
Ravn
S iznimkom briljantnog Postcar-
ds from a Young Man, velški re-
i
neovisn
volucionari Manic Street Pre-
achers u cijelosti dobar album
sa
portal
nisu snimili još od devedesetih –
najčešće je riječ o dvije do tri ve-
like pjesme i gomili “fillera” zbog
c e n z u rom
strogom
čega bi njihov ovostoljetni opus
ipak bilo preporučljivo nabaviti u
obliku neke od budućih kompila-
e d i j s k og
cija. Futurology, nastavak proš-
m
otpada
logodišnje akustike Rewind The
Film, kao da je želio potvrditi tu
teoriju pa je za vječnost ostavio
sjajnu naslovnu skladbu i “Let’s
Go to War”, dokazao da u Greenu
Garthsideu iz nekadašnjih Scritti
Politti još ima života (“Between
the Clock and the Bed”), ali se i
gadno okliznuo u pjesmi “Maya-
kovsky” i konfuznoj “Europa Geht
Durch Mich”. VEDRAN HARČA
 RECENZIJE GLAZBA

Beck - uz malu pomoć prijatelja

Jack White, Norah Jones i drugi
obradili su nježne pjesme s
njegovog projekta notnih zapisa
Various Artists Warby Parker
Presents Song Reader: 20 Songs by Beck
Warby Parker/Capitol HHH½
Najzanimljiv ija stvar o
ovom nastupu velikih zvi-
jezda na Beckovoj knjizi
notnih zapisa, Song Reader
– upotpunjenoj korporacij-
skim sponzorom, kao i King Biscuit Time
– nije u tome što zvuče kao Beckove pje-
sme, već što zvuče kao pjesme onih koji su
ih obradili. To je prikladno za pjesme sa
svrhovitom bezličnošću koje su napisane
kako bi ih izvodili drugi. S druge strane,
to je ipak Beck, tako da se osjeti suptilna,
magična neobičnost čak i u najizravnijim
melodijama. Najbolje pjesme na ovom al-
bumu to naglašavaju.
Norah Jones rješava se ljubavnog bro- Beck
doloma (“Just Noise”) milozvučnim iro-
ničnim humorom i zabavom. Na pjesmi
“Please Leave a Light On When You Go”
grupe fun. osjeća se psihoza i aranžman
po uzoru na Beatlese. Teško je zamisliti
Jacka Whitea kako piše o “debitantici u
uskoj majici/koja me uči kako da budem
slobodan”, ali rastura u pjesmi “I’m Down”
– dajući salonskom klaviru i pedal steel
gitari glasan i dramatičan groove zbog
kojeg se sve čini istovre-
meno i smiješno i tragično. NAJBOLJE
NA ALBUMU:
Kantautor Gabriel Kahane “I’m Down”,
postaje kaleidoskopski ka- “Mutilation
otičan s Readerovom pre- Rag”
dratnom vibrom na blje-
štavom aranžmanu pjesme “Mutilation
Rag”, pokazujući jednu od ideja vodilja al-
buma: staromodne stvari mogu bili odlič-
ne ako im se pristupi na pravi način. 
 WILL HERMES

The Horrors DJ Mustard Ryan Adams Counting Crows

Luminous XL Recordings
HHHH
Synth popom do vrhunca
karijere
Sve do ovog albuma, britanska
petorka The Horrors spadala
je među bendove kojima u stu-
diju nikako ne polazi za rukom
ponoviti intenzitet koncertnih
nastupa te svoje pjesme izvu-
ći iz mraka post punka i od-
vojiti od nasljeđa Chameleon-
sa, The Sounda i Psychedelic
Fursa. Veliki korak u pravom
smjeru napravili su zahvaljuju-
ći utjecajima synth popa koji-
ma su nas podsjetili na najbolje
trenutke art rocka osamdese-
tih. “Duhovni očevi” tako su
im postali Simple Minds, Te-
ardrop Explodes i drugi sa-
stavi koji su synthove pretva-
10 Summers Roc Nation
HHH½
Najbolji rap producent godine
napravio je vrlo losanđeleski
debi
Zvukovima hip hopa 2014. go-
dine prevladavaju gumeni, ko-
štani pulsevi losanđeleskog
producenta DJ Mustarda koji
će ostvariti šest Hot 100 hito-
va prije nego što ljeto završi.
Umjesto da se uljulja u šablo-
nu, Mustard je od većeg di-
jela svog debitantskog albu-
ma napravio beskompromisan,
West Coast hip hop stare škole.
Poznati prijatelji (Lil Wayne,
2 Chainz) i MC-jevi u uspo-
nu gostuju na pjesmama koje
predstavljaju moderne verzije
“Boyz-n-the-Hood” Eazy E-ja
(“Ghetto Tales”) i Too $horto-
Ryan Adams PaxAm
HHH½
Intimni zapisi frajera u
trapericama
Postoje kantautori i izvođači
koji nemaju problem s hiper-
produktivnošću i pritom uspi-
jevaju zadržati kvalitetu rada.
Jedan od takvih je sveomiljeni
americana roker, onaj kojem
u imenu nasreću nedostaje B.
On će u mnoštvu glazbenih in-
karnacija smisleno predstav-
ljati neke korijenske američke
rock forme, smisleno tragati za
repovima Neila Younga i Bossa
Springsteena. Biti i lomnim i
srcedrapateljnim i opakim u
opreci nekoliko akorda. Nakon
trogodišnje pauze, ime i prezi-
me u naslovu i sobna produk-
cija ostavlja otisak prsta u naj-
Somewhere Under
Wonderland Capitol
HHH
Alt pop pjesnik 90-ih: nakon
svih ovih godina, i dalje je
utučen
Adam Duritz i na sedmom je
albumu Counting Crowsa isti
sanjar s dreadlocksima kojeg
pamtite iz 90-ih, kanalizi-
ra Vana Morrisona, R.E.M.
i Brucea Springsteena u ver-
balnim udarima balada koje
se referiraju na Jackie O., El-
visa, Johnnyha Appleseeda i
druge. Wonderland počinje s
divljom, nevinom, 8 minuta
dugom halucinacijom “Palisa-
des Park”, dalje se kreće kroz
veselo otuđen set koji samo
povremeno zapinje u medi-
tativnoj sapunici kao u “God
FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

rali u instrument kao stvoren
za psihodelične eksperimente,
a samo drugorazredna kopija
My Bloody Valentinea “Jealous
Sun” zaustavila ih je na putu do
prvog remek-djela karijere.
 VEDRAN HARČA
vo jezivo pripovijedanje (“Face
Down”). Posljednjih neko-
liko pjesama tipično su Mu-
stardove – sasvim su u redu,
ali inače odvažan album uči-
nili su prizemnijim.
 CHRISTOPHER R. WEINGARTEN
intimnijem obliku. Od početne
“Gimme Something Good”
preko središnje “My Wrecking
Ball” sve do naklona “Let Go”,
Adams je frajer u trapericama
u onom najpozitivnijem smislu
te skice. ANĐELO JURKAS
of Ocean Tides”. “I’m fading
out in stereo/I don’t remember
meeee”, pjeva Duritz u barsko
rokerskoj “Dislocation”, jeca-
jući riječ koju voli i osjećaj koji
mu i dalje dobro služi.
 JON DOLAN

130 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
www. .hr

USKORO!
 RECENZIJE GLAZBA
The Raveonettes
Pe’ahi Beat Dies Records
HHH
Transformacija je gotovo potpuna
Već prilikom nastupa na prvom ši-
benskom Terraneu bilo je jasno da
se danski tandem The Raveonettes
sve više odriče garažnih početa-
ka i okreće sanjivoj buci shoegazea.
Na Pe’ahi, bezrazložno najavljenom
kao posveta surfu, ta je transfor-
macija gotovo pa potpuna jer pje-
sme poput “Killer in the Streets”,
“Endless Summer”, “Z-Boys” i “The
Reins Of May” zvuče kao neke ne-
objavljene stvari My Bloody Valen-
tinea ili Slowdivea. Zidovi distorzije
i feedbacka, isprekidani melodič-
nim, na trenutke i popističnim re-
frenima, ponovno ih povezuju i s
beskrajno utjecajnim Jesus & Mary
Chain, što u konačnici znači da
Sune Rose Wagner i Sharin Foo
imaju još jedan korektan, ali prilič-
no neoriginalan album.
 VEDRAN HARČA
Basement Jaxx
Junto Atlantic Jaxx/PIAS HHH½
Britanski veterani na plesnom podiju
priredili su divlji i pronicljiv globalni
tulum
Basement Jaxx bili su rani dance
poligloti 90-ih, uvodeći zvukove
iz cijelog svijeta u vlastite domo-
ve i britanske garažne beatove. Uši
ovog dvojca iz Londona su otvorene
i na njihovom sedmom albumu: po-
činju sa sampleom domorodačkih
powwow pjevača iz Northern Cree-
ja, probrali su tim iz snova koji se
sastoji od moćnih diva i britanskih
funky predaka, kreću od stilova koji
uključuju garage, house, hip hop,
disco – čak i flamenco (“Mermaid of
Salinas”) i bubnjeva koji proizvode
zvukove džungle (luda pjesma “Bu-
ffalo” na kojoj gostuje Mykki Blan-
co). Radi se o osvježavajuće uzbud-
ljivom albumu koji vodi na dance
scenu punu bezbrižnog modernog
skakutanja: ovdje su dva klupska
veterana koji zaista razumiju žan-
rove od kojih posuđuju. J.E.S.
132 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
Princ
tame:
Banks
Tricky
Adrian Thaws False Idols
HHHH
Opak i zajeban igrač
Bristolsko mračno i neuhvatljivo
trip hop čudo na jubilarnom albu-
mu potpisat će se imenom i pre-
zimenom ne bi li kroz džunglu up
& down beatova pokušalo iznova
ocrtati sebe. I smjestiti se u prirod-
no okruženje – in da club. I to onaj
noirovski. Zadržavajući atmosferu
kao bitnu komponentu zvuka po-
miruje melting pot stilova na bazi
rap ritmike. To je na epskom de-
biju i lanjskom prethodniku False
Interpolova
Idols uspio pretvoriti u remek-dje-
la. Nova kolekcija svaštarenja zado-
voljava na nekoliko razina. Od pul-
sirajućeg tempa “Nicotine Love” uz
nova ledena
vladajući vokal Francescu Belmon-
te, prema usporenima “Sun Down”,
“Keep Me in Your Shake”, “My Pale-
stinian Girl” i rap klišeu “Gangster
palača boli
Chronicles”, Tricky se još jedanput
dokazuje kao opak i zajeban igrač.
 ANĐELO JURKAS
Post punk ekipa iz New Yorka vraća se kako bi nas
podsjetila koliko je zabavno valjati se u jadu
Vaanka Schkvare
Interpol El Pintor Matador HHH½ Shout As One OSA Media
Interpol zauzima visoko mjesto među gitari- HHHH
stičkim bendovima koji su harali ranih 2000- Uvjerljivi start labinskih bluesera
ih, dok su još obožavatelji rocka gledali bendove
kroz dim cigarete, a ne kroz mobitele. Zapo- OSA Media, izdavačka kuća koju
čeli su entuzijastično dvjema klasičnim melo- su pokrenuli labinski indi(e)janci
dramama noćnog vrebanja, albumima Turn on the Bright Li- Orange Strips, postaje sve prisut-
ghts iz 2002. i Antics iz 2004. El Pintor njihov je prvi album nija na domaćoj glazbenoj sceni
u četiri godine, a ujedno i prvi bez basista/trendsettera/mo- pa smo tako, nakon bendova na
dela za futrolu za pištolj Carlosa D. Interpol i dalje savršeno kompilacijama Indie United, dobi-
zna kako sa svojim raskošno romantičnom gitarskim fanta- li priliku upoznati i zanimljiv blues
zijama: Daniel Kessler barata svojim šeste- rock trio Vaanka Schkvare. Sude-
rožičnim instrumentom, dok Paul Banks NAJBOLJE ći po njihovu debitantskom EP-ju,
NA ALBUMU:
zaokružuje još jedan album pjesmama o ne- “My Desire”, riječ je o glazbenicima koji se blu-
sretnim ženama. “Ancient Ways” esom nisu zarazili preko mahera s
El Pintor na kraju zvuči kao snažan synth delte Mississippija, nego njihovih
odjek, što znači da Banks često zvuči kao da pjeva iz ledene najtalentiranijih učenika poput
komore. Ipak, ne može se ne primijetiti izvrsnost pjesama kao Stevieja Raya Vaughana i Jimija
što su “Anywhere”, “My Desire” ili, s prizvukom metala, “Anci- Hendrixa. Iznimka je tek najbolja
ent Ways”, koja zvuči kao iskrivljen odgovor Rushevom albu- pjesma ovdje, psihodelična “Your
mu 2112. (Uistinu, “Fuck the ancient ways”.) Ali ako bismo iz- Way”, koja gitarom i gostujućim
dvojili jednu pjesmu koja sažima sve što album El Pintor čini vokalom Olje Frolo (iz grupe Loell
FOTO: GULIVER/REX
odličnim, to je zasigurno “My Blue Supreme”, jedna od naj- Duinn) u sjećanje doziva najbo-
boljih Interpolovih pjesama ikada: atmosferična meditacija lje trenutke legendarnog albuma
o depresiji (“This kind of shit don’t heal in a week”) i iscjelju- Floyda Dark Side Of The Moon.
juće moći gitare. ROB SHEFFIELD  VEDRAN HARČA
Zoot Woman
Star Climbing Embassy One
HHH
Dobre ideje i hrabri iskorak
Pilot-singlovi “The Stars Are
Bright” i otvarajuća “Don’t Tear
Yourself Apart” najavili su novi
album benda iz Readinga, sve do
danas komercijalno poznatijeg
po imenu njihova člana, produ-
centa Stuarta Pricea koji je sebi
put u vrh svjetske elektroničke
produkcije prokrčio radom na
recentnim izdanjima Pet Shop
Boysa i Scissor Sistersa, nego po
talentu i vokalnoj ljepoti njiho-
va frontmena Johnnyja Blakea.
Vrednija ostvarenja na albumu
su “Coming Up For Air” koja budi
sjećanja na najbolje dane OMD-
ja i Human Leaguea, te “Lifeli-
ne” i “Chemistry” koje objedinju-
ju recept odlučne, samosvjesne
originalnosti i kreativne matrice
benda koja se ne osvrće i ne podi-
lazi common tasteu.
“Rock & Roll Symphony”
catchy je temica, neobična, jedna
od onih koje izdižu Zoot Woman
od sličnih izvođača kao što su
Van She, Tesla Boy ili Chromeo.
“Real Real Love” pokazuje koli-
ko duboko se može zaroniti u ro-
mantične emocije koristeći se in-
strumentarijem elektroničkog
korpusa baziranog na sintesaj-
zeru Moog, podsjećajući na mo-
mente na Daft Punk. Završne
“Elusive” i vintage style elektro-
nička “Waterfall Into The Fire”
zatvaraju plesni album u medita-
tivnom tonu kako su to, uza spo-
menute, radili rani New Order.
Star Climbing generalno nije
na razini prethodnog Things Are
What They Used To Be kojim su
Zoot Woman na trenutak uzeli
priključak s vrhom svjetske elek-
troničke produkcije, nakon dis-
kretnog skretanja pozornosti na
svoj talent i moguće dosege sa
svoja dva davna prvijenca. Sve-
jedno karakterističnom emoci-
jom, idejom, hrabrim iskoraci-
ma i činjenicom da su ponovno
među nama albumu su dali de-
beli razlog postojanja te njime za-
služili svesrdnu kritičku potporu.
 NIKOLA ČELAN
Dino Dvornik
Ultimate Album Collection
Croatia Records
28.i29.11. VELIKA DVORANA
DOMA SPORTOVA
HHH½
Sjećanje na kralja funka
Zahvaljujući nedavno objavlje-
nom box-setu Croatia Recordsa
dobili smo priliku, s vremenskim
odmakom dovoljnim da zalije-
či rane izazvane njegovom izne-
nadnom i preuranjenom smrću,
procijeniti glazbenu ostavštinu
Dina Dvornika. Prije svega, tako
vrijedi istaknuti kako je Dino
bio kralj funka u zemlji u kojoj
funka gotovo da i nije bilo, što u
priličnoj mjeri objašnjava i činje-
nicu da mu “krunu s glave” nisu
skinula ni istinski katastrofal-
na izdanja poput Svicky ili Big
Mamma.
Dvornikovu karijeru moguće
je podijeliti na dvije, glazbeno i
produkcijski, bitno različite faze,
razdvojene albumom Enfant
Terrible, ujedno zadnjim uvršte-
nim u ovaj box-set. U ranim da-
nima, njegov je autorski rukopis
bio vjeran afroameričkoj tradici-
ji, točnije funku i soulu, pravcima
u kojima se i najbolje snalazio. Iz
te fascinacije proizašli su istinski
briljantan prvijenac, vrlo solidni
Kreativni nered te apsolutni vr-
hunac njegove karijere, koncer-
tna ploča snimljena u Münchenu
koja još i danas spada među naj-
bolje live albume na ovim pro-
storima. Nažalost, opsesiju ne-
prestanim istraživanjem ritma
i novih tehnoloških mogućnosti
nije pratila i odgovarajuća skla-
dateljska forma pa se već na Pri-
rodi & društvu, a pogotovo po-
slije, redovno gubio u pokušajima
da ovlada drum ‘n’ bassom, tech-
nom i drugim oblicima elektro-
ničke glazbe. Ništa dobroga nije
mu donio ni novi milenij u kojem
je postao otužna reality zvijezda
u čiji su talent još vjerovali samo
najveći fanovi. Tužnom igrom
sudbine, tek zahvaljujući nedovr-
šenoj i posmrtno objavljenoj Pan-
dorinoj kutiji shvatili smo da je DNEVNE ULAZNICE 40 KN, DVODNEVNE
prije smrti pripremao nešto ve- FESTIVALSKE 70 KN, DO 21.09.!
liko, nešto što bi ga vratilo u sam
DIRTY OLD SHOP, ROCKMARK, DANCING BEAR,
vrh, onamo kamo je oduvijek i
AQUARIUS, DALLAS MUSIC SHOP, SVA EVENTIMOVA
pripadao. VEDRAN HARČA
PRODAJNA MJESTA I WWW.EVENTIM.HR
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 133

“Ritina škola”
PlanetArt, Mala Scena
HHHH
Priprosta frizerka u potrazi za
znanjem
Što je znanje i zašto je ono uopće
potrebno? Što se događa u društvu
koje baš ne cijeni znanje? Ova pi-
tanja zvuče nam i više nego pozna-
to, a postavio ih je i Willy Russell
u “Ritinoj školi”, jednoj od najizvo-
đenijih suvremenih komedija. “Ri-
tina škola” priča je o mladoj frizer-
ki koja živi u takvom društvu i u
želji da bolje razumije sebe i svi-
jet oko sebe, upisuje tečaj književ-
nosti. Nataša Janjić Lokas uvjerlji-
vo je utjelovila lik frizerke Rite, a
Marko Torjanac sveučilišnog pro-
fesora Pravdana. Iako su likovi
oblikovani prema stereotipima;
mlada, zgodna, neudana i pripro-
sta frizerka rasterećena svih druš-
tvenih normi i odgovornosti susre-
će sveučilišnog profesora u krizi
srednjih godina, nisu zato manje
realni. Naoko potpuno različiti ovi
likovi imaju isti problem, kako ra-
zumjeti i naći svoje mjesto u druš-
tvu u kojem žive. To je društvo koje
suzbija individualnost i gura nas u
zadane kutije. 
LARA ANTIĆ
“Muke po Iveku”
Glumačka družina Histrion
HH
Puno vike zbog dva braka
“Muke po Iveku” hrvatska je ver-
zija hita “Run for Your Wife” u re-
žiji Nina Škrabea. Radnja je smje-
štena u Zagreb, a glavni akter,
taksist Ivan Kovač (Ronald Žla-
bur) vodi dvostruki život te ima
dvije supruge. Počinje pucati po
šavu u trenutku kada doživi nez-
godu i prvi put ne uspijeva pratiti
komplicirani raspored. U strahu
da će tajna biti otkrivena, taksist
se služi svim mogućim načini-
ma i lažima kako bi sačuvao brak
sa suprugama Maricom (Tara
Rosandić) i Barbarom (Marija
Borić). Iako tekstom zanimljiva
komedija, u izvedbi je naišla na
nekoliko poteškoća. Bilo je previ-
še vike, histerije i nadvikivanja u
kojima se gubi razumljivost tek-
sta a i zainteresiranost publike.
Talentirana glumica Tara Rosan-
dić nevješto se snalazila s dalma-
tinskim naglaskom i tako gubila
na uvjerljivosti lika.  LARA ANTIĆ
134 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
KAZALIŠTE/KNJIGE
Plesačice
Ema
Janković
i Andrea
Solomun u
predstavi
“Prison of
Decision”
Ples kao ljudska borba
za slobodu i harmoniju
Kompleksna predstava
istražuje ljudski odnos sa
svim emocijama i
pitanjima koji ga čine,
bilo da je riječ o odnosu
s partnerom, prijateljem
ili obitelji
“Prison of Decision”
Zagrebački plesni centar
HHHHH
Pokretač ljudskih odnosa su i
emocije, ali i odluke koje iz njih
proizlaze. Koliko smo zbog toga
uvjetovani, možda čak i zatvo-
reni? Dopuštamo li da netko
drugi dominira nama i našim
emocijama? Upravo o tim tema-
ma progovorile su mlade autori-
ce, profesionalne plesačice Ema
Janković i Andrea Solomun u
predstavi “Prison of Decision” u
Zagrebačkom plesnom centru.
Predstava je nastala nakon su-
radnje plesačica na prethodnom
zajedničkom projektu francu-
skog koreografa Sainta Louisa
Rhinoa “La Femme”. Kao pred-
stavnice različitih izričaja odlu-
čile su istražiti kako različitost
može utjecati na koreografiju i
stil, a onda i na predstavu i nje-
zinu slojevitost.
Dvorana, posve obojena u bije-
lo i samo s dva bijela stolca i sto-
lom, odmah pokazuje da je pred-
stava usredotočena na odnos.
Prvi izlazak plesačica na scenu
događa su u tišini bez glazbene
pratnje. Jasno je kako na scenu
nastupaju dvije različite osobe,
svaka u svojoj energiji i emociji.
S prvim glazbenim brojem upo-
znajemo njihove likove. Mirnoj,
u nekim trenutcima i submisiv-
noj energiji, suprotstavlja se do-
minantna i egoistična, ona koja
uporno traži da sve bude po nje-
nom. Čak se i njihovo kretanje ti-
jela razlikuje; dok se jedna kreće
s lakoćom i mirom, druga kao da
je u konstantnom grču-napadu,
sa željom kako bi kontrolirala.
Upravo te dvije energije i njiho-
va različita gledanja na svijet ra-
zlog su nerazumijevanja. Jasno
je da među njima postoji ljubav,
ali i želja za promjenom i kom-
promisom. Kako emocije likova
rastu tako i glazba i pokret po-
staju kompleksniji, konkretniji
i izražajniji. Kroz njihov ples vi-
dimo sve; razgovor, sukob, tugu,
strah, samoću, ljutnju, bijes...
Te dvije osobe bore se za svoje
ideale, za svoju slobodu i pro-
stor. No koliko god se napadale
i sukobljavale, ne prestaju paziti
jedna na drugu. Odjednom čisti
bijeli prostor s njihovim pokreti-
ma postaje ispunjen bojama nji-
hovog odnosa i emocija. Odluke
koje donose često ih razdvajaju i
one na kraju ostaju same, svaka
u svom kvadratu; prostoru gdje
se sve čini izlomljeno i neprirod-
no. Ponovnim susretom i kom-
promisom njihov odnos postaje
harmoničan, smiren i povezan
u svakom pokretu.
“Prison of Decision” komplek-
sna je predstava koja kao cen-
tralnu okosnicu istražuje ljud-
ski odnos sa svim emocijama i
pitanjima koji ga čine, bilo da je
riječ o odnosu s partnerom, pri-
jateljem ili obitelji. Svi ti odnosi
sadržavaju male kozmose u ko-
jima se nalaze problemi, nedou-
mice i životni strahovi - faktori
koji nas ograničavaju i zatvaraju.
Predstava progovara o tim stra-
hovima i načinima na koje ih po-
kušavamo riješiti. Njena poruka
svakako je sloboda, a ne submi-
sivnost. Govoriti pak o umijeću
ovih dviju plesačica, suvišno je. I
više je nego jasno da su svojim ti-
jelom i plesom prenijele sva sta-
nja i raspoloženja, sve strahove,
borbe i htijenja. A tome u prilog
govori i dugi pljesak s kojim ih je
FOTO: IVAN BREZOVEC
publika nagradila.
Sljedeća predstava zakazana
je 3. listopada, također u Zagre-
bačkom plesnom centru i svaka-
ko je pogledajte. LARA ANTIĆ
 Novi žanr fantasyja
postao bestseler
Knjiga koja podriva
žanr fantasyja osvojila
čitatelje
“The Magician’s Land”, po-
sljednja knjiga u trilogiji “Ma-
gicians” 45-godišnjeg pisca
Leva Grossmana, debitirala je
na prvom mjestu top liste be-
stselera New York Timesa, što
je nevjerojatan uspjeh tog izni-
mno bizarnog serijala knjiga.
Miješajući elemente iz roma-
na o Harryju Potteru i serijala
“Kronike iz Narnije”, Grossman
je pronašao novu
vrstu fantasyja: lite-
rarnu, zrelu i osvje-
žavajuće ciničnu.

Zašto je u posljed-
nje vrijeme tolika LEVOVA MOĆ
potražnja za fan- “Želio sam napisati fantasy
tasyjem? u kojem će se osjetiti
Da ste pita- realnost”, kaže Grossman.
li Williama Shakes-
pearea “Zašto tre-
bamo fantasy?”, on bi rekao “Postoji li koji vrag osim toga?”. Četrdesetih
i pedesetih godina knjige C.S. Lewisa i J. R. R. Tolkiena pratile su global-
ne društvene i tehnološke transformacije. Osjećali su se odsječenima od
novog svijeta u kojem su živjeli. Moguće je da i mi sada imamo sličan
osjećaj otuđenja.
Vaše knjige prilično brutalno kritiziraju žanr fantasyja.
Usporedio bih to sa stripom “Watchmen” koji je bio oštra kritika žanra
o superherojima, a ujedno i najbolja priča o superjunaku koju sam ikad
pročitao. Kad pišete kritiku iz ljubavi i s pozicije fana, to ne ruši žanr,
nego ga čini realnijim.
Pišete i u magazinu Time. Kako ste uspjeli napisati tri knjige u pet go-
dina?
Znate li tipa koji uvijek sjedi u podzemnoj željeznici, tipkajući po svom
MacBooku i koji nikada ne podiže pogled, čak ni kada trudnica želi sje-
sti? Bojim se da sam taj tip često ja. BRIAN HIATT

Moj život David Jason Profil HHHH½

“He who dares, wins!”, jedna od genijalnih uzrečica Dereka
Del Boya Trottera iz popularne britanske serije “Mućke”,
može odlično opisati i život Davida Jasona, glumca koji je
vrhunski odigrao ulogu tog neodoljivog biznismena iz lon-
donskog Peckhama. Krenuvši iz siromašne radničke obi-
telji iz sjevernog Londona, Jason je nakon mukotrpnih pu-
stolovina dobio tu čast da ga kraljica Elizabeta II. nagradi
titulom sira. Zadivljuje kako je jedan električar bez škole odvažno kre-
nuo u život i postao jedan od najuspješnijih komičara u povijesti tele-
vizije. No kako je taj 74-godišnjak skromno rekao, “moram istaknuti da
je to pričao ogromnoj količini sreće koja me je pratila”. Jasonova auto-
biografija nasmijat će čitatelja na gorko-slatki način u stilu engleskog
FOTO: AMY SLY; PROFIL

humora, a on se predstavio kao osjećajan i elokventan pisac. Postao je

otac u 61. godini pa je i u tome dokazao da za ništa u životu nije kasno.
Ili kako bi rekao Del Boy: “Don’t worry, Rodney. This time next year,
we’ll be millionaires!”. MILAN PAVLINOVIĆ
.indd 1 9/15/14 11:04 AM

t rea m i ng
audio s

Mhz
Trg Republi
Republike 5
040 310 121
040 310 122
040 310 025
info@radio-cakove
info@radio-cakovec.hr
www.radio-cakovec
www.radio-cakovec.hr
R A D I O S A N A J B O L J I M S L U Š AT E L J I M A !

Volite utrke? Onda se
pripremite za ove igrice
Isprobali smo
Codemastersov Grid
Autosport i Mario Kart 8
Tekst: B.I.F.
Grid Autosport
Platforma: PS3, Xbox 360, PC
Žanr: utrka
Izdavač: Codemasters
HHHH
Codemastersov Grid Autosport
se najviše približio esenciji origi-
nalnih trkaćih igara još od doba
PlayStationa 2. Una-
toč Gridu 2 koji je
više usredotočen na
ulične utrke, Autos-
port nas ponovno
vraća na vrući asfalt
pravih, svjetskih tr-
kaćih staza u prvom
pla nu. Najva ž n i-
je, rješava probleme
upravljanja automo-
bilima koji su zastu-
pljeni u Gridu 2 te
se prema toj stavci
približava original-
nom nastavku, iako
još uvijek luta izme-
đu granice simula-
cije i arkadne igre.
Upravljanje je čak i
uz isključivanje svih
pomoći veoma oprostivo, no pro-
cijenjena akceleracija, mirno
skretanje i pažljivo kočenje ključ
su dobre vožnje. Pristup s mnoš-
tvo opcija je ponovno omogućen i
napredovanje se proteže kroz pet
kategorija: Touring, Endurance,
Open Wheel, Tuner i Street. S vre-
menom ih je potrebno sve odigra-
ti kako biste ostvarili minimalne
potrebe za otvorenje Grid Grand
Slam eventa, ali izvan toga dalj-
nji napredak određujete isključivo
sami. Što se tiče vizualnih efeka-
ta, Autosport je uspio zorno deta-
FOTO: IGN.COM
ljizirati okolinu, što se može uoči-
ti i u dosadnom letu kukaca oko
fara vašeg automobila.
HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše
VIDEOIGRE
Različiti modeli automobila
koji su na raspolaganju su i više
nego zadovoljavajući, kao i izgled
svake pojedine staze. Naravno,
ne smijemo zaboraviti mutiplayer
koji je odličan. Uz spomenuti
izbor trkaćih staza, omogućeno
vam je izgraditi svoju garažu ra-
znovrsnih automobila te se njima
po volji utrkivati, što nije slučaj u
singleplayeru, gdje se utrkujete
za druge timove u njihovim au-
tima. Na kraju, Grid Autosport
se doima kao prava trkaća igra
napravljena za užitak svih Code-
masters racing fanova te je za-
sigurno opravdala sva naša oče-
kivanja.
Mario Kart 8
Platforma: Wii U
Žanr: utrka
Izdavač: Nintendo
HHHH½
Mario Kart 8 je nova uzbudlji-
va karting igra koja nas upoznaje
s novim idejama toliko nam po-
znate Nintendove 22-godišnje
franšize. Temelji se na najesen-
cijalnijim aspektima Mario Kart
nastavaka te ga smatraju boljim
od bilo kojeg prethodnika. Zavo-
jiti U-okreti, žestoki osjećaj za br-
zinu, vješti dizajn staza, snažan
turnir, online opcije i prekrasna
grafika fenomenalno se poklapa-
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E |
UZBUDLJIVA VOŽNJA
Grid Autosport doima se kao
prava trkaća igra i opravdao je sva
očekivanja (gore). Mario Kart je
nabolja kart igra koju je Nintendo
napravio u moderno doba.
ju i čine doživljaj igranja jačim.
Najbolje poboljšanje su diskret-
ne, ali zadovoljavajuće antigra-
vitacijske transformacije koje vi-
zualno pružaju najimpresivnije
trenutke utrkivanja. No izazovno
je to što se trebaju točno tempi-
rati kako biste izbjegli sudaranje
u protivnike. Mario Kart 8 ima i
kreativne staze koje su pravo mje-
sto za korištenje tih pogodnosti,
pogotovo uz konstantna ubrza-
nja i prečace koji vam dopušta-
ju brzo vraćanje u borbu za prvo
mjesto. Što se tiče likova, izbor
je vrlo širok, ima ih čak trideset
pa ne manjka raznolikosti. Tako-
đer, nudi mnoštvo opcija za igra-
nje. Ekran se može podijeliti na
četiri igrača, što uz odlične gra-
fičke osobnosti pruža vrhunsku
zabavu.
Mario Kart 8 najbolja je kart
igra koju je Nintendo napravio u
moderno doba. Pažljivo drži rav-
notežu između obnovljenih starih
i svježih, novih ideja. Iako grafi-
ka nije uvijek savršena, ovog puta
zaista se dobiva više od samog
izgleda. 
1 37
 Hi-Fi

Najglasniji rock bend na

svijetu smislio je slušalice
U slušalicama Lemmyja Kilmistera iz Motörheada izvrsno se čuje bas, Mali Philipsov
projektor ima dijagonalu slike od 250 cm, zvučnik Zipp danskog Libratonea na
zgodan je način spojio dizajn i sound, pojačalo VTL-a jedno je od najboljih na svijetu,
a stigao je i dugo očekivani iPhone 6. Pripremio: Borivoje Dokler

DOK VAM LEMMY SVIRA GLASNO,

NA UŠIMA SU NJEGOVE SLUŠALICE
Ako slučajno još ne znate, Motörhead, najglasni-
ji rock bend na svijetu, ima brend svojih slušalica
Motörheadphones u čijem je razvoju osobno sudje-
lovao i Lemmy Kilmister. Postoji pet modela sluša-
lica, tri tradicionalna i dva in-ear modela, a svaki je
nazvan po Motörheadovoj pjesmi. Jedan od mode-
la je i “Iron Fist”, klasične crne slušalice opremlje-
ne driverima od 40 mm koji uz čiste i jasne sred-
nje i visoke tonove imaju poseban naglasak na basu.
Zbog toga su slušalice izuzetno pogodne za gla-
sno slušanje rocka, gdje posebno do izražaja dolaze
moćni gitarski riffovi. I naravno, nakon slušanja osje-
ćat ćete se kao da ste bili na Motörheadovom kon-
PHILIPSOV PROJEKTOR SCREENO certu. Kako bi rekli stari rokerski lisci:”If it’s too loud,
PRUŽA VELIKU SLIKU, POSEBNO JE DOBAR you’re too old.”
ZA 3D, A MOŽE BITI I BEŽIČNI ZVUČNIK (Info: www.motorheadphones.com; cijena: 795 kn)

Želite li imati televizor s dijagonalom slike od 250 cm, a da pritom u sobi nemate i golemu crnu ku-
tiju, razmislite o Philipsovom projektoru Screeno HDP1590TV. Riječ je o uređaju koji postavljen samo
10 cm od zida projicira sliku promjera 130 cm, a udaljite li ga na 40 cm, slika će biti veličine 250 cm.
Projektor je iznimno malih dimenzija i lagan pa ga se lako može prenositi iz prostorije u prostori-
ju. Zahvaljujući brojnim mogućnostima konekcije (HDMI, USB, VGA; Bluetooth, SD card slot, AV…)
pogodan je za gledanje TV-a, filmova ili igranje igrica, a kako ima vlastito ozvučenje može posluži-
ti i kao prijenosni bežični zvučnik. HD Ready rezolucija 1280x800 osigurava vrlo kvalitetnu sliku, a
Screeno je posebno dojmljiv kod 3D-a (šteta je što se u paketu dobivaju samo jedne naočale). Ipak
treba napomenuti da bi oni koji očekuju savršenu sliku i kod najvećih dijagonala mogli biti malo ra-
zočarani jer su mogućnosti ovog malog prijenosnog projektora ipak donekle limitirane.
(Info: www.philips.com; cijena: 11.060 kn)

SKANDINAVSKO ŠARENILO ŠIRI ZVUK NA SVE STRANE

Danski Libratone na zgodan je način uspio spojiti skandinavski dizajn i reprodukciju zvuka.
Njegov bežični zvučnik Zipp zapravo nema prednju i stražnju stranu jer zahvaljujući FullRo-
om tehnologiji “raspršuje” zvuk u svim smjerovima. Zbog toga se može postaviti bilo gdje u
prostoru bez straha da će zvuk biti loš. Zipp je izuzetno lagan za prenošenje i ima promje-
njive vunene navlake u osam atraktivnih živih boja. Posebnost ovog zvučnika je i PlayDirect
koji omogućuje bežično puštanje glazbe bez potrebe za Wi-Fi pristupnom točkom. On radi
u sprezi s AirPlay tehnologijom koja podržava sve Appleove uređaje, što ne znači da se Zipp
ne može spojiti i s PC-om (tu su još i USB i 3,5 mm audiopriključak). Taj zvučnik s pojačalom
FOTO: PRESS

snage od 60 W ima punjive baterije koje mu omogućuju 8-satnu reprodukciju, a njegovih 1,8
kg težine raspoređeno je na 26 cm visine i promjera 12 cm.
(Info: www.libratone.com; cijena: 2290 kn)

138 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
SIEGFRIED II, MOĆNI KRALJ
U CARSTVU DAVIDA MANLEYA
David Manley, pomalo kontroverzni osnivač tvrtke VTL, svoje je prvo ci-
jevno pojačalo izradio već u sedmoj godini života, dok je s 12 već napravio
transmitter od 500 W. Stoga ne čudi da je počeo raditi kao tonski i filmski
snimatelj, istovremeno izrađujući vrhunsku opremu za profesionalne studi-
je. Početkom 80-ih odlučio je proizvesti i cijevno pojačalo snage za kućnu
upotrebu koje je bilo zapaženo pa je Manley (kasnije i njegov sin) nasta-
vio razvoj u tom smjeru. Tvrtka je rasla iz godinu u godinu, njezini uređa-
ji postali su referenca u svijetu Hi-Fi-ja, a jedan od najimpresivnijih je mo-
noblok Siegfried II, cijevno pojačalo za koje se s velikom sigurnošću može
reći da je jedno od najboljih u svijetu. Iznimno prirodna reprodukcija voka-
la i instrumenata, sjajna dinamika i prostorna dimenzija zvuka, široko fre-
kvencijski odziv i što mnogi vole isticati, odličan u reprodukciji rock glazbe,
što nije čest slučaj kad se radi o cijevnim pojačalima. A za one koji vole više
“egzaktne podatke” bit će zanimljiva činjenica da su dimenzije monobloko-
va 30x61x61 cm, a masa jednog je impresivnih 90 kg.
(Info: vtl.com; cijena: na upit)

MALI I VELIKI BRAT

IZ APPLEA
Apple je konačno predstavio novu
generaciju iPhonea koja za razliku
od prethodnih ima zaobljeni dizajn i
dolazi u dvije veličine. Manji uređaj,
nazvan iPhone 6, dolazi s 4,7-inčnim
zaslonom rezolucije 1334x750 pikse-
la, dok veći iPhone 6 Plus ima 5,5-
inčni zaslon od 1920x1080 piksela,
znači Full HD. Oba modela su tanja
od prethodnika – iPhone 6 je tanak
samo 6,8 mm, a iPhone 6 Plus 7,1
mm (prethodna generacija imala je
7,6 mm). Pokreće ih novi A8 čip koji
bi prema riječima Appleovih struč-
njaka trebao biti 20 posto brži i is-
poručivati 50 posto bolje grafičke performanse. Oba dolaze s operativnim si-
stemom iOS 8, poboljšanom 8 MP kamerom, a iPhone 6 Plus ima i mogućnost
prilagođavanja zaslona kada se zaokrene za 90 stupnjeva te prikaz u dva dije-
la. U Appleu ističu da je poboljšana i autonomija pa bi tako iPhone 6 trebao iz-
držati 50 sati razgovora i 10 sati surfanja, a iPhone 6 Plus čak 80 sati razgovora
i 12 sati surfanja. Cijene u Europi kreću se oko 700 eura za iPhone 6 sa 16 GB,
dok je iPhone 6 Plus 100 eura skuplji. Cijene u Hrvatskoj još nisu poznate, ali će
vjerojatno biti nešto više.
(Info: www.apple.com; cijena: nije još poznata)
 RS INDIE
1 2

BLAŽEN MEĐU
ŽENAMA
(1) Mina Nikolić,
ženski dio electro
pop dua Mina
and Me. (2) Kiki i
Ella iz Blondesa. 3
(3) Beogradske
Vrane kamene.

Od bluesa do electro popa

U ovom broju predstavljamo bend Vrane kamene i duo Mina and Me iz Beograda, opatijski The
Blondes te Soul Radio iz Karlovca Tekst: Michel Petković, Nikola Čelan, Tajana Gašparić

Vrane kamene
Sirov garažni rock začinjen blues
riffovima
Rock bend
Vrane kame-
ne iz Beogra-
da već uveliko
učestalim na-
stupima osva-
Vrane kamene j a j u e x-Y U
“Pet minuta prostore, pre
pažnje” svega koncer-
tima na festi-
valima i pesmama koje su oboga-
tile kompilacije koje promovišu
nove rock grupe iz regiona. To
su kompilacije Pobuna Vol. 2 hr-
vatske etikete Slušaj najglasnije,
zatim Rock informer 1 i 2, austra-
lijska Voices (Lawsuit Pending
Records), a sada ih očekuje još
jedna kompilacija Demo masters
Radija 202. Američki WoodBan-
gers Magazine je pre par meseci
objavio takmičenje novih bendo-
va. Vrane su glasovima publi-
ke preko interneta osvojile treće
mesto u konkurenciji od preko
100 bendova i našle se u štam-
panom izdanju časopisa. Mixpo-
sure Radio ih je uvrstio na svoju
playlistu singlova iako nisu bend
iz Amerike jer je njihova pesma
“Koma i karma” glasovima sluša-
laca proglašena za “Hit nedelje”.
Kompaktni bend koji zvuči kao
“jedan” svira sirovi garažni rock
začinjen blues riffovima. Vrane
već uveliko rade na pesmama
za svoj debi album Svih ovih go-
dina, a uskoro će otpočeti i sa
radom na materijalu za inostran-
stvo jer je za njihovu glazbu zain-
teresirano nekoliko izdavačkih
kuća. Muzički su najbliži Par-
tibrejkersima i Majkama, ali sa
sigurnošću se može reći da već
imaju sopstveni karakteristični
muzički potpis. Njihov zvuk obo-
gaćuje i dobro znani beogradski
rock producent Nemanja Popo-
vić, a među gostima na albumu
su pojedini rock muzičari, Sa-
bljar iz sastava Dža ili Bu, Marko
Alexandar Gajić, Jelena Zdrav-
ković-Simeunović iz Bricks and
Cansa, Ivan Cakić iz Travellin’
Catsa i još mnogi drugi. Video
“Pet minuta pažnje” već se uve-
liko prikazuje na regionalnom
MTV-u. Ako želite jak zvuk i si-
rovu rock energiju, preporuka je
da ih svakako čujete uživo.
Vrane kamene osim pevača i
frontmena Aleksandra Pejičića
čine još i Miloš Denić (solo gita-
ra), Marijana Jelić (ritam gita-
ra), Nebojša Banaj (bas gitara) i
Aleksandar Todosijević (bubanj).
Bend je raspoložen i odaziva
se na sve pozive za nastupe na
festivalima, samostalnim kon-
certima, grupnim nastupima,
umetničkim izložbama i per-
formansima u celom regionu.
Nedavno su nastupili u finalu
“Demo mastersa” Radija 202.
Vrane kamene pažljivo čekaju
svojih pet minuta pažnje, baš
kako kaže jedna od njihovih naj-
poznatijih pesama - publika ih
zna upravo po numeri “Pet mi-
nuta pažnje”. “Slušaj dobro – Slu-
šaj jako!” moto je Vrana kamenih
koji ni u jednom trenutku nipošto
ne žele zanemariti jer svoj zvuk
baziraju na čistoj energiji, snaž-
nim riffovima i beskompromi-
snim tekstovima.
The Blondes
Akustični duo iz Opatije s uzorima
u Amy, Zaz, Adele i - Rundeku
Ove je godi-
ne akustični
duo koji čine
dvije dame iz
Opatije kre-
FOTO: VESNA STOJKOVIĆ; IRENA ŠKARICA; DRUMWITCH
nuo u osvaja-
The Blondes “I nje dalmatin-
Follow Rivers” ske metropole.
Potak nute
mnogobrojnim pozitivnim kri-
tikama svoje neobjavljene glaz-
be, djevojke su odlučile predsta-
viti svoje autorske pjesme te su
se nedugo nakon toga prijavile
na ovogodišnji St-@rt festival.
Prepoznala ih je struka i odgo-
vorne osobe i on im je poslužio

140 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
kao odskočna daska za Splitski
festival pa su se The Blondes šar-
mantnim nastupom i uvjerlji-
vom svirkom prezentirale široj
publici na off večeri “pROCKu-
rative” namijenjenoj alternativ-
nijem, indie glazbenom izričaju
domaćih izvođača.
Članice i osnivačice su gitari-
stica, solo gitaristica i looperica
Emanuela Lazarić Ella i Kristi-
na Radovčić Kiki na gitari, solo
gitari, kazoou, usnoj harmonici
i “šuškama”. Frendice iz gimna-
zije intenzivno su se družile i ra-
zvijale ljubav prema glazbi pjeva-
jući i svirajući u raznim drugim
sastavima, nikad zajedno. Raz-
doblje studija Kristina je prove-
la u Veneciji, gdje se prestala ak-
tivno baviti glazbom, iako kaže
kako je gitara i tada bila uvi-
jek uz nju, a zadnjih je godina,
kako bi mogla platiti stanarinu,
nastupala i kao ulična svirači-
ca. Emanuela je u međuvreme-
nu pjevala u raznim bendovima
ne odustajući od glazbe od koje
je u nekim razdobljima i živje-
la. The Blondes su sa zajednič-
kom svirkom započele u kolovo-
zu 2011. Ozbiljniji rad započele
su u ljeto 2013., kad su obje pre-
kinule posao u struci i posvetile
se isključivo glazbi.
Obje djevojke dolaze iz diza-
jnersko-arhitektonske struke.
Vole reći kako su realizirane kao
poslovne žene, Žene (s velikim
Ž) i majke, a svoju ljubav prema
muzici, kažu, gaje od malih nogu
te uče od profesionalaca i su-
radnika iz primorskog podne-
blja, poput Marija Šimunovića,
Elvisa Stanića, Filipa Franka
i drugih. Kristina tako svira i
pjeva sa Šajetom, grupom Ven-
til Inc., ženskom klapom Ka-
stav, The Shaionesima, Emanu-
ela radi s grupom The Docks,
klapom Fortunal… Za svoj pro-
gram kažu kako sviraju uglav-
nom covere pjesama po osobnom
odabiru, pokušavajući se odma-
knuti od prepoznatljivog zvuka
i/ili aranžmana pjesme ili jed-
nostavno unoseći nešto svoje,
ne držeći se šablona i predefini-
ranih smjernica, nego istražu-
jući i igrajući se. Nakon uspjele
prezentacijske splitske “turneje”,
gdje su ovo opredjeljenje i potvr-
dile odličnom obradom Belano-
ve pjesme “Vino noći”, imale su
nastup na Čansonfestu, gdje su
se opet autorski predstavile, no
ovaj put na svojem čakavskom
dijalektu ostajući, kako kažu, u
svojem glazbenom i aranžman-
skom filmu. Pjesma naslova “Za-
vavik kuntenta”, vrijedna au-
torska skladba u vintage stilu
bliskom Zaz i njoj bliskim retro/
acoustic divama dobila je prvu
nagradu žirija. Osim Zaz, od
glazbenih uzora blondice izdva-
jaju još Amy Winehouse, Amy
Macdonald, Adele, Triggerfin-
ger, Annie Lenox, Darka Run-
deka, Orianthi, Lost Fingers i
druge.
Soul Radio
Sedam zaljubljenika u jazz i soul 
Rekli bi Kawa-
saki 3P: “Je li
ikad itko stao
u Karlovcu?”
Tko nije tre-
bao bi jer se od
Soul Radio 2011. u gradu
“Moja muza je na četiri rije-
mjuza” ke stvara za-
nimljiva priča
zvana Soul Radio. Sedam zalju-
bljenika u jazz i soul: Aleksan-
dar Baić (autor tekstova, vokal,
klavir), Lucija Kumić (vokal),
Tihomir Žganjer (bubnjevi),
Viktor Volarić Horvat (sakso-
fon, udaraljke), Igor Đarmati
(gitara), Matko Benčić (bas) i
Ivan Tikvicki (orgulje) u glaz-
bene vode krenuli su pod ime-
nom Šafl, ali su zaključili da bi
mogli biti neozbiljno shvaćeni pa
su promijenili ime u Soul Radio.
Na početku su svirali razne co-
vere, “šarali” po žanrovima, no
vremenom su postali kvalitetan
autorski soul bend, što dokazu-
je i pobjeda na ovogodišnjem 18.
HGF-u. Pozitivna vibra u bendu
drži ih skupa i bez obzira na stal-
ne poslove svih članova, nalaze
vremena za “udaranje” po kva-
litetnom soulu i funku, netipič-
nom za Hrvatsku. Zvuk benda
pomalo podsjeća na mješavinu
Mayalesa i Marija Huljeva, ali
i Cunnieja Williamsa ili nešto
laganijeg Teddyja Pendergras-
sa. Do sada ih je publika mogla
čuti na Croatian Blues Challen-
geu, Numi rock festu, HGF-u
(Vintage Industrial Bar), ali za-
pravo tek dolazi vrijeme kada će
nam ovi soul majstori pokaza-
ti što znaju. Prvi singl je objav-
ljen, “Moja muza je mjuza”, a
spremaju i album, no više o tome
uskoro.
Mina and Me
Talenat za improvizaciju
predstavlja elektronski zvuk u
svom najboljem izdanju
El e c t r o p o p
duo Mina and
Me čine peva-
čica i tekstopi-
sac Mina Ni-
kolić, koja se
Mina and Me proslavila uče-
“Street Child” šćem u emisi-
ji “Ja ima m
talenat”, i producent Slobodan
Boban Đuričić, a nedavno su se
predstavili i debitantskim sin-
glom “Street Child” za koji je i
snimljen spot koji je premijerno
emitovan na regionalnom MTV-
u. Spot za debi-singl je sniman
na raznim lokacijama u Beogra-
du, a uradio ga je producentski
studio Studio 13. Kako je pesma
otpevana na engleskom jeziku,
članovi dua Mina and Me se na-
daju da će, pored domaćih, spot
biti emitovan i na TV stanicama
u regionu, a i šire. Dvojac spre-
ma novo EP izdanje pod nazi-
vom Second Chance, na kojem
će se naći pet pesama, koje su
urađene na engleskom i na srp-
skom jeziku.
Mina Nikolić je prepoznatljiv
soul vokal na domaćoj muzičkoj
sceni. Prvi put se pojavila u tele-
vizijskom formatu “Ja imam ta-
lenat”, jednom od najpopularni-
jih takmičarskih show programa
u regionu, i došla do polufinala.
Još tada je skrenula pažnju na
sebe svojim nastupom, bojom
glasa i talentom za improviza-
ciju. Mina je gotovo do samog
kraja emisije bila ubedljivo naj-
zanimljiviji učesnik. Odmah
nakon serijala slučajno je upo-
znala muzičkog producenta Bo-
bana Đuričića koji joj je predlo-
žio snimanje pesme. Pesme su,
kako autori kažu, nastajale “u
hodu i spontano”.
EP koji će se pojaviti imaće
pet pesama, uglavnom funky
i house, ali i electro zvuka po
kojem publika poznaje Bobana
Đuričića. Mina je svoje prve pe-
vačke korake napravila upravo
uz argentinski tango, i to u sa-
stavu benda Quintecho, ali ono
po čemu je publika iz klubova
prepoznaje jeste freestyle, nastu-
pi sa DJ-jevima gde Mina poka-
zuje smisao za improvizaciju kao
i veliki muzički talenat, smišlja-
nje pesama u trenutku, sjajnu
interakciju sa publikom i veli-
ko uživanje u stvaranju muzike
na licu mesta. Obično se termin
freestyle koristi u hip hop kultu-
ri kada MC uživo, na licu mesta,
smišlja reči, prateći muziku. Za
Minu freestyle predstavlja slo-
bodu izražavanja. Izbacuje reči
iz podsvesti i samo peva. Neka-
da to radi u prepunom klubu gde
DJ vrti ploče najbolje elektron-
ske muzike, nekada u parku a
publika su prolaznici, a nekada
je to na lepoj sceni.
Na sreću Mina je uspela da
upozna producenta Bobana Đu-
ričića koji je i DJ. Prvi njegov
bend Chic Toxiq važio je za club-
bing atrakciju, a nakon toga ovaj
producent je započeo house pro-
jekte sa raznim muzičarima i
pjevačima. Pored Mine, produ-
centa Bobana Đuričića publika
zna po mnogobrojnim muzič-
kim saradnjama poput Minival
feat. Lollobrigida, a do nedavno
i po disco electro sastavu Laura
2000, koji su imali veoma us-
pešan singl pre nekoliko godina
“Ima vremena”, u saradnji sa le-
gendarnim pevačem Leom Mar-
tinom. To je ujedno bio veliki
radijski hit koji nas je na trenut-
ke vratio u neka lepša vremena,
ali u jednom modernom aran-
žmanu. Ono što ovaj duo želi
jesu live nastupi kako bi poka-
zali svoj muzički izraz, a takođe
svoju muziku šalju inostranim
DJ-jevima kako bi se njihove
pesme mogle čuti u evropskim
klubovima.
Dvojac uskoro treba da se
predstavi zanimljivim EP izda-
njem Second Chance, a nume-
ra “Street Child” je singl koji ga
najavljuje. Na ovoj pesmi osim
Mine i Bobana sviraju istaknuti
muzičari kao što su trubač Sava
Matić, gitarista Cvjetin Trifko-
vić i basistica Tamara Knight.
r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 141
 1 2

FOTO: GILES KEYTE/COLUMBIA PICTURES; MELINDA SUE GORDON/PARAMOUNT PICTURES; FOX SEARCHLIGHT; ANNE MARIE FOX/FOX SEARCHLIGHT
(1) Brad Pitt predvodi tenkovsku diviziju u filmu
Fury. (2) Matthew McConaughey prkosi sili teži u
filmu Interstellar. (3) Reese Witherspoon pješači
kroz divljinu u filmu Wild. (4) Michael Keaton
uspješno se vraća utjelovivši neuspješnog glumca
koji je nekoć glumio superjunaka u filmu Birdman.
3

Jesen, vrijeme kvalitetnih filmova

Dosadila su vam ljetna filmska smeća? Sad je sezona kad najbolji Gone Girl

B
holivudski studiji pripremaju teren za Oskara Tekst: Peter Travers 3. LISTOPADA

T R E N T R E Z NOR (SK L A DAO

UDIMO REALNI – LJETNI SU FILMOVI POPUT ŠEVE ZA JEDNU NOĆ - glazbu) prozvao je Gone Girl ne-
unutra-van i bilo mi je drago. Jesen je doba filmova koje želite ponijeti kući, ugodnim filmom. Bolje mu je da
to i bude. Hit naslov Gillian Flynn
naučiti voljeti i upoznati s prijateljima. To su filmovi koji vam se urežu u um
iz 2012. (također i koscenaristi-
i srce, a posebice oni spremni za ozbiljnu vezu s Oskarom. Međutim, izme- ca) toksični je prikaz braka koji
đu Dana zahvalnosti i Silvestrova u kinima ne možete gledati samo filmove u kojima je pođe po zlu. Kamere se uhvatio
David Fincher (Sedam, Klub bo-
umjetnost u prvom planu za razliku od komercijalnog uspjeha. Ne, ove će godine biti raca, Društvena mreža), redatelj
dovoljno primjera eskapizma, od nastavaka filmova Kako se riješiti šefa? i Noć u muzeju koji uživa u snimanju mračnih fil-
do mjuzikla Annie i Into the Woods (vidi okvir “Jesenski blockbusteri”). Dosad se 2014. mova. Tjednima prije premijere
filma društvene mreže preplavile
pokazala ne odveć uspješnom za dojmljive filmove koje ćemo dugo pamtiti. Samo dva su rasprave. Je li Fincher izmije-
filma (oba prikazana početkom godine i djela redatelja rodom iz Teksasa) imaju potenci- nio kraj? Je li Ben Affleck najbolji
jal za osvajanje Oskara. Riječ je o remek-djelu Richarda Linklatera Djetinjstvo i Grand izbor za ulogu Nicka Dunnea, ne-
zaposlenog njujorkškog novinara
Budapest Hotelu koji je odredio nastavak karijere Wesa Andersona. Hoćemo li gleda- koji se vratio rodnom domu u Mi-
ti bolje filmove od tih? Slijedi popis potencijalnih naslova koji pretendiraju na Oskara. ssouriju, gdje je optužen za umor-

142 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 . HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše
 stvo svoje nestale i trudne supru-
ge? I tko je, dovraga, Rosamund
Pike, britanska glumica koja je do-
bila toliko željenu ulogu Amy, Nic-
kove glamurozne supruge, ispred
dobitnica Oskara Natalie Portman
i Reese Witherspoon (koja je i pro-
ducentica filma)? Fincher se sa
sličnim pitanjima i osporavanji-
ma suočio i prije tri godine, kad je
snimao film Muškarci koji mrze
žene, ekranizaciju knjige Stiega
Larssona. Fincher uživa u izazovi-
ma. Rano prikazivanje filma kri-
tičarima? Ne bi išlo. “Primičem se
kraju”, napisao mi je u nedavnoj e-
poruci, i vragolasto dodao, “uvijek
se nadajući da neću nestati s lje-
stvice kulturološke važnosti”. Mi-
nimalna je šansa za to.
Fury
17. LISTOPADA
U OVOJ R ATNOJ DR AMI BR AD
Pitt glumi Wardaddyja, vođu
tenkovske ekipe koji voli maha-
ti nožem i koji će se suočiti s Ni-
jemcima posljednjih dana Dru-
goga svjetskog rata. Scenarist i
redatelj David Ayer (Posljednja
straža) vidi ovaj film kao “korek-
ciju” holivudskog retro junaštva.
Fury (naziv Wardaddyjeva tenka
Sherman) ne odlikuje bizarni crni
humor Tarantinovih Nemilosrd-
nih gadova, već je usredotočen na
krvave sukobe i ono što Ayer nazi-
va temeljnom istinom o ratu. War-
daddy i njegova ekipa (Logan Ler-
man, Shia LaBeouf, Michael Peña,
Jon Bernthal) moralne dileme koje
ne raznesu jednostavno zanemare.
Akademijini glasači trebali bi se
pripremiti za moralni šok.
FOTO: SCOTT GARFIELD/SONY PICTURES CLASSICS; LEA GALLO/THE WEINSTEIN COMPANY
Jedan od najboljih u 2014. ISPOD
Foxcatcher 14. STUDENOGA RADARA
O
D PRVE DO ZADNJE
scene film Foxcatcher Pride
Osobno, ovo je pritajeni favo-
Bennetta Millera drži rit u utrci za Oskara. Film (fanta-
vas u stanju rastuće napeto- stična režija Matthewa Warchu-
sti. U svojem tek trećem filmu Steve sa) se bavi velškim rudarima koji
Carell i prosvjeduju protiv režima premi-
- prije toga režirao je Capo-
Channing jerke Margaret Thatcher 1984. Taj
tea i Igru pobjednika - Miller
Tatum je prosvjed naišao na iznenađuju-
je ušao u probrano društvo ću podršku londonske homosek-
najboljih redatelja i očekujte sualne i lezbijske zajednice. I više
mnogo nominacija za Oskara ništa neću reći, osim da obvezno
za ovaj triler temeljen prema istinitoj priči. Olimpijski prvak u hr- pogledate ovaj filmski dragulj koji
će vas emotivno satrti. 19. rujna
vanju Dave Schultz (Mark Ruffalo) ubijen je 1996. na pensilvanij-
skom imanju Johna E. du Ponta (Steve Carell), plemića koji je tre-
nirao Daveova brata Marka (Channing Tatum) za Olimpijske igre Whiplash
Naelektrizirana drama Damiena
1988. u Seoulu. Snimajući prema scenariju Dana Futtermana i E. Chazellea o žestokom sukobu iz-
Maxa Fryea, Miller je zagrebao duboko ispod površine patologi- među studenta i jazz bubnjara (iz-
je svijeta sporta i povlastica. Usto, ovo su zasigurno najbolje glu- vrsni Miles Teller) i neumoljivog
i nemilosrdnog dirigenta (fanta-
mačke izvedbe dvojca Ruffalo i Tatum (apsolutno fantastičan). Što
stični J. K. Simmons će vjerojatno
se tiče Carella, kojeg ćete jedva prepoznati zbog protetičkog nosa, biti među nominiranima za Oska-
on jednostavno briljira i savršeno utjelovljuje patološku opsesiv- ra). Pripremite se za bubnjarsku
nost iza Du Pontova umiljatog elitizma. Foxdatcher će vas jedno- sesiju. 10. listopada
stavno držati prikovane za sjedala. Svakako jedan od najboljih fil-
mova godine. Nightcrawler
Snažna i provokativna izvedba
Jakea Gyllenhaala kao “strvinara”
za videozapisima koji televizijskim
cem (Edward Norton). Smiješan gheyjem, Nolan (tajnoviti redatelj postajama prodaje snimke o krva-
prevrat dobrodošla je promjena filma Početak i trilogije Batman) vim prometnim nesrećama i umor-
za redatelja Alejandra Gonzále- na Comic-Conu je objasnio, točni- stvima. Redatelj Dan Gilroy dobro
za Iñárritua (Babel, 21 gram) koji je, nagovijestio da ovaj film prati će vas uzdrmati svojom dojmlji-
vom satirom onoga što društvo
je oduševljen kako Keaton vr- skupinu svemirskih inženjera - naziva zabavom. 17. listopada
hunski glumi “komičnost i em- među inima McConaugheyja i
patiju”. Nitko još nije vidio cijeli Anne Hathaway - dok istražuju
film, no kruže glasine da je sni- druge galaktike kako bi spasili Ze- Amy
matelj Emmanuel Lubezki, dobit- mlju koja se više ne može samoo- Adams
nik Oskara za najbolju kameru za državati. Jeste li shvatili? slika
film Gravitacija, snimio film tako velike
da se čini kao da protječe poput Rosewater oči
dugog, neprekidnog jezera. Inova- 7. STUDENOGA
tivnost plaši glasače i neke gleda-
telje, ali mene intrigira. ČI N I SE DA U L OGA SMI JE Š -

nog glasa razuma o ovom nenor-

Birdman
17. LISTOPADA
ME N I OSOBNO JE MICH A EL
Keaton jedan od najpodcijenje-
nijih filmskih glumaca. Oskar za
ulogu u Bubimiru? Dao bih ga
njemu. Stoga sam oduševljen što
je Keaton izabrao ulogu koja bi
mu, gotovo sigurno, trebala doni-
jeti nominaciju za Najboljeg glum-
ca. Keaton (prvi Batman) glumi
Riggana Thomsona, nekoć uspješ-
nog glumca kome je slavu donije-
la uloga letećeg junaka Birdmana.
Danas Riggan pokušava oživje-
ti karijeru nastupom u brodvej-
skoj predstavi u kojoj bi trebao
nastupati zajedno s kolegom glum-
Sv. Vincent
24. LISTOPADA
TKO ŽELI GLEDATI “DR A ME-
diju” o alkoholičaru i kockaru iz
Brooklyna koji dadilja 12-godiš-
njaka kako bi pomogao samohra-
noj majci (Melissa McCarthy)? Bill
Murray glumi starog osobenjaka.
To vam je dovoljan odgovor.
Interstellar
7. STUDENOGA
AKO ITKO MOŽE CRNE RUPE I
teoretsku fiziku učiniti smisle-
nim i seksi, to je redatelj Christo-
pher Nolan. Zajedno s glavnim
glumcem Matthewom McConau-
malnom svijetu nije dovoljna za
Jona Stewarta. Voditelj emisije
Daily Show uzeo je stanku kako
bi iskoristio priliku koju svi že-
limo, a to je mogućnost režira-
nja filma. I baš je to učinio s fil-
mom Rosewater, istinitom pričom
o iranskom novinaru Maziaru Ba-
hariju koji je utamničen i mučen
(njegov je ispitivač mirisao na ru-
žinu vodicu) 118 dana zbog izvje-
štavanja s predsjedničkih izbora
2009. Nakon oslobađanja, Baha-
ri (glumi ga Gael García Bernal) je
podignuo dodatnu prašinu u Iranu
zbog komičarskog skeča u emisiji
Daily Show, što je bio još jedan od
razloga što je Stewart izjavio da ga
je “projekt prizivao”.
Big Eyes
U filmu Tima Burtona Amy Adams
će za svoju ulogu Margaret Keane,
slikarice čiji suprug Walter (Cri-
stoph Waltz) preuzima zasluge
za portrete djece velikih očiju, biti
nominirana za Oskara za najbolju
glavnu žensku ulogu. 25. prosinca
Mr. Turner
Timothy Spall dobio je nagra-
du za najboljeg glumca u Canne-
su za svoju veličanstvenu izvedbu
J. M. W. Turnera, britanskog slika-
ra morskih krajolika i prizora. Ovaj
fantastičan film Mikea Leigha,
majstora dočaravanja ljudskog
ponašanja, otvara uvid u Turnerov
privatni svijet. 19. prosinca

r u j a n 2 0 1 4 . | ROL L I NG S T ON E | 14 3
 FILMOVI
The Theory of
Everything
7. STUDENOGA
TEORETSK A FIZIK A (GL AV NA
tema filma Interstellar) doima se
kao najnovija filmska tema ovih
dana zajedno s izazovom ALS Ice
Bucket. Te dvije stvari bizarno su
spojene u autobiografskom filmu
o Stephenu Hawkingu, teoretiča-
ru kojem je u njegovoj 21. godini
života dijagnosticirana bolest ALS
(također poznata kao bolest Loua
Gehriga). U ovom filmu Jamesa
Marsha (Čovjek na žici) nitko se ne
treba zaliti ledenom vodom da se
proširi svijest o toj bolesti. Zahva-
ljujući nadarenom Eddieju Red-
mayneu u ulozi Hawkinga i Feli-
city Jones u ulozi njegove supruge
Jane, film prikazuje Hawkinga
prije i nakon napada ALS-a. U
svim trenucima njegove oči odra-
žavaju um koji se nosi s izazovom.
Wild
5. PROSINCA
OVA ĆE JESEN BITI U ZNAKU
Reese Witherspoon jer je produ-
centica filma Gone Girl te glumi
u filmovima The Good Lie i Inhe-
rent Vice. No njezina je strast film
Wild, istinita priča koju je pro-
ducirala njezina filmska kuća i u
kojoj Reese glumi Cheryl Strayed,
promiskuitetnu ovisnicu o heroi-
nu koja je 1995. otkrila jedinstve-
ni način da se nosi sa smrću majke,
a to je pješačenje stazom Pacific
Crest duljine 1770 km. Redatelj
filma je Jean-Marc Vallée, čiji je
prošlogodišnji film Dobri dileri iz
Dallasa donio Matthewu McCo-
naugheyju Oskara za najbolju
mušku ulogu. Možda će ovaj na-
slov učiniti isto i Witherspoonici.
Inherent Vice
12. PROSINCA
JE LI PAUL THOMAS A NDER-
son (Kralj pornića, Magnolija,
Bit će krvi, Master) najbolji reda-
telj svoje generacije? Mislim da
jest. Stoga, kad se Anderson od-
lučio na neizvedivu zadaću sni-
manja filma Inherent Vice, nemo-
guće fantazmagoričnog romana
Thomasa Pynchona, naravno da se
glave okreću. Glavna uloga pripala
je Joaquinu Phoenixu, koji glumi
Doca Sportella, napljuganog pri-
vatnog istražitelja oko 1970. koji
144 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
se s policijom L.A.-a i organizira-
nim kriminalom obračunava uz
Jennifer pljuganje golemih količina trave,
Lawrence i to učestalo u psihodeličnom sta-
postaje prava nju svijesti. Kao što je uvijek slu-
buntovnica čaj s Andersonom i Pynchonom,
i za ovaj film morate um očisti-
ti od svih predrasuda. Malo vas je
strah? Dajte više, nađite ta muda.
Selma
25. PROSINCA
TR EBA LE SU DV IJE SNA Ž N E
žene (redateljica Ava DuVernay
i producentica Oprah Winfrey)
da ova priča o Martinu Lutheru
Kingu bude ekranizirana. Radnja
ove ljubavne priče smještena je u
JESENSKI BLOCKBUSTERI 1965., kad je King, kojega je utje-
lovio britanski glumac David Oye-
lowo, predvodio povorku u Alaba-
Fućkaš Oskare! Nastavci, prequeli, mjuzikli i komedije
mi kako bi pogurao izglasavanje
žele poharati kino blagajne Zakona o pravu na glasovanje.
Igre gladi: Šojka rugalica – 1. dio Interview
21. STUDENOGA
Slijedeći obrazac postavljen filmom Sumrak saga (tri knjige pretvorene u če-
25. PROSINCA
tiri filma), serijal Igre gladi razvukao je dio Šojka rugalica, posljednju knjigu
trilogije Suzanne Collins, u dva cjelovečernja filma, što znači da je popunja- E , OVO J E KON T ROV E R Z NA
vanje oba filma neizbježno. No koga briga kad kino-božica Jennifer Lawren- komedija. Dužnosnici Sjeverne
ce i dalje glumi Katniss Everdeen u Šojki rugalici – 1. dio. Nemoj- Koreje već su protestirali protiv
te se zafrkavati s onim njezinim strijelama u tobolcu jer mogu ove satire o renomiranom TV no-
eksplodirati.
vinaru (James Franco) i njegovu
producentu (Seth Rogen) koji su
Egzodus: Bogovi i kraljevi oduševljeni što će napraviti inter-
12. PROSINCA
vju s Kim Jong-unom sve dok im
Zatomite sva sjećanja na Charltona Hesto-
na kao Mojsija kako izvještačeno razdva-
CIA ne naredi da ga ubiju. Rogen,
ja Crveno more u filmu 10 zapovijedi. Re- koredatelj i koscenarist filma za-
datelj Ridley Scott i zvijezda Christian Bale jedno s Evanom Goldbergom, tvi-
FOTO: MURRAY CLOSE/LIONSGATE; KERRY BROWN/TWENTIETH CENTURY FOX; HOPPER STONE/UNIVERSAL PICTURES
osmislili su nov revizionistički pristup biblij- tao je reakcije na prijetnje o od-
skom liku koji je više akcijski. Ne, ovo nije
mazdi: “Tek kad kupe ulaznicu
običan Mojsije. Bale
ljudi me najčešće žele ubiti zbog
mojih filmova. Jupiiiiiii!!!”
Into the Woods
Unbroken
25. PROSINCA
Bajkoviti naslov će tijekom praznika nesumnjivo privući obitelji u kino-dvo-
rane, no ljubitelji brodvejskog mjuzikla Stephena Sondheima iz 1987. znaju 25. PROSINCA
da skladatelj ima i svoju mračnu stranu. A ona je Meryl Streep u ulozi vješti-
ce koja ne preza da pekara (James Corden) i njegovu suprugu (Emily Blunt) I DOK BR AD PITT UPR AVL JA
učini sterilnim ako je preveslaju. Usto, Johhny Depp u ulozi Vuka ne libi se tenkom u filmu Fury, Angelina
upuštati u seksualne pustolovine. Mislim da vam je sve jasno. Redatelj Rob
Marshall obećava da nije “uškopio” Sondheimov mjuzikl, i to bi moglo biti Jolie također se pozabavila Dru-
dovoljno da privuče pozornost Akademije. gim svjetskim ratom kao redate-
ljica naslova Unbroken. Temeljen
Glup i gluplji 2 na uspješnici Lauren Hillenbrand,
14. STUDENOGA ovaj film pripovijeda istinitu priču
Nakon filma Glup i gluplji braće Farrelly iz o Louisu Zamperiniju, olimpij-
1994. Jim Carrey i Jeff Daniels odrekli su skom dugoprugašu koji je preživio
se gluposti nauštrb ozbiljnijih projeka- pad aviona na Tihom oceanu, pro-
ta. Carrey je sve oduševio svojom glu-
mom u filmu Vječni sjaj nepobjediva veo 47 dana na splavi i završio u ja-
uma dok je Daniels osvojio Emmyja panskom logoru, gdje je dvije go-
za ulogu u seriji Uredništvo Aaro- dine mučen. Zamperini, kojega je
na Sorkina. Ne mogu dočekati da utjelovio Jack O’Connell, umro je
vidim “glupost” njih dvojice u
2. srpnja u 97. godini, ali mu je An-
ovom nastavku. Jesam li ja jedini
koji se veseli ovom filmu? Mislio gelina Jolie netom prije smrti po-
Carrey
i Daniels sam da nisam. kazala film na prijenosnom raču-
nalu u bolnici. 
* Datumi izlaska filmova odnose se na američka kina.
 Najave događanja
- rujan/listopad 2014. -
Il Divo
24., 26., 30. 9.,
BEOGRAD, LJUBLJANA,
ZAGREB
Kvartet Il Divo će u
sklopu svoje turneje “A
Musical Affair” na kojoj
izvode hitove iz
brodvejskih mjuzikala
nastupiti 24. 9. u
Kombat Areni u
Beogradu, dva dana iza
u Ljubljani u Centru
Stožice a 30. 9. dolaze i
u Zagreb, u Arenu.
Sara Renar i Luce
26.9., ZAGREB
Talentirana kantautorica
nastupit će u Malom
pogonu Tvornice
kulture. Prije nje svira nova mlada
nada Luce. Koncert počinje u
21 h, a ulaznice su 25/30 kn.
General Woo
27.9., ZAGREB
U Velikom pogonu Tvornice
publiku će oboriti s nogu reper
General Woo. Svirka počinje u
21 h, ulaznice su 50/70 kn.
Arsen, Gabi
i Matija Dedić
29.9., ŠIBENIK
Zajednički nastup Gabi, Arsena i
Matije Dedića dat će presjek 40
godina rada ove glazbene
obitelji. Koncert za koji treba
izdvojiti 100 kuna održat će se u
20 h na Tvrđavi Sv. Mihovila.
Trentemøller
30.9., ZAGREB
Danski producent i
multiinstrumentalist nastupit će u
Velikom pogonu Tvornice kulture
i to u pratnji svog peteročlanog
benda. Ulaznice su 100/120 kn.
Brkovi
3.10., PULA
U velikoj dvorani kluba Uljanik, u
23 h, nastupit će Brkovi koji će
promovirati svoj aktualni album
Pizda materina.
Maksim Mrvica
6.-9. 10., TURNEJA U BIH
Crossover pijanist ima turneju u
146 | ROL L I NG S T ON E | r u j a n 2 0 1 4 .
General
Woo
BiH koju počinje 6. 10. u
Bosanskom narodnom pozorištu
u Zenici, dan poslije je u Sarajevu
u Bosanskom kulturnom centru,
8. 10. je u domu HS Kosača u
Mostaru, a 9. 10. u Tuzli, u
Bosanskom kulturnom centru.
Psihomodo pop
10.10., LJUBLJANA
Trideset godina karijere
zagrebački će Psihomodo pop
proslaviti i u Sloveniji, u Ljubljani
gdje će u Cvetličarni, s početkom
u 21 h svirati svoje najveće hitove.
Ulaznice su 18 eura.
Joan Baez
13., 18. I 19. 10., LJUBLJANA,
BEOGRAD, ZAGREB
Legendarna kantautorica i
aktivistica posjetit će naše
krajeve - 13. 10. će svirati u
Cankarjevom domu u Ljubljani,
potom 18. 10 u Beogradu u velikoj
sali Doma sindikata, a u Zagreb
dolazi 19. 10. gdje će nastupiti u
Kinu SC-a.
Mario Biondi
14.10., ZAGREB
Soul/jazz pjevač
dolazi u Zagreb,
u KD Vatroslava
Lisinskog gdje će
održati koncert s
početkom u
20 h. Ulaznice su
od 190 do 260
Biondi
kuna.
TOP LISTE
MTV TOP 20 / regionalna lista
1 WHO SEE - NEMAM TI KAD
2 M.O.R.T. - MENI SE SKAČE
3 PUPPETZ - TOP OF THE WORLD
4 MARAQYA - STAY DOWN
5 FRENKIE FT BILLAIN & KONTRA
- UZ ZVUK SIRENE
6 SARA JO - KO JE OVDE KO
7 UMEK FT MIKE VALE & CHRIS
THE VOICE - HARD TIMES
Još se drže
Beogradski S.A.R.S. i dalje
GRAMATIK FT ESKOBARS
8 oduševljava fanove svojim
- BRAVE MEN
zaraznim singlom “Klinka”, a
9 THE TIDE - ROLL THE DICE ovog su mjeseca pali s drugog
na 12. mjesto liste.
10 CALIDO - POKUCAJ 2X
11 ISKAZ - ROZE TULJANI
12 S.A.R.S. - KLINKA
13 BANE LALIĆ I MVP - MILIONI MILJA
14 JACKSON - SOVA
15 PUNČKE - SRCE
16 JAMES
- MAGIC
PERRI & ERIC DESTLER
Divlji u srcu
17 LET 3 - DIVLJAKUŠA “Divljakuša”, novi singl
riječkog Leta 3 ušao je na
18 LOVE HUNTERS - KIM
regionalnu MTV-jevu top listu i
to na 17. mjesto.
19 TENDO - IMAŠ MENE
20 DJ SUPERSTEREO FEAT. KILLO
KILLO - RIGHT FOOT DANCER
Regionalnu top listu
donosi vam MTV
Otvoreni TOP 10 / najslušanijih po izboru
slušatelja
1 LENNY KRAVITZ - THE CHAMBER
2 LILLY WOOD & THE PRICK &
ROBIN SCHULZ - PRAYER IN C
FOTO: MATEJA VRČKOVIĆ; MARIO BIONDI PRESS; GULIVER/REX
3 DAVID GUETTA - LOVERS ON THE
SUN (FT. SAM MARTIN)
4 ONEREPUBLIC - LOVE RUNS OUT
5 MAROON 5 - MAPS
Povratak
6 MAGIC - RUDE Nakon duže stanke Lenny
Kravitz se vratio s novim
7 SAM SMITH - STAY WITH ME singlom “The Chamber” kojim
najavljuje predstojeći album
8 AVICII - LAY ME DOWN Strut.
9 TRAIN - ANGEL IN BLUE JEANS
Top listu najslušanijih
10 COLDPLAY - A SKY FULL OF STARS donosi Otvoreni radio
 O P C A
A V O R AG
S H O W D
S T R I P 0 N A 8 9 , 7 M H Z
K 2 1 : 0
T V R T A
ČE