B O RIS S E NK E R

(P)LUTAJUE GLUMITE
MAJSTORA KRONA

NEKOLIKO LISTOVA
IZ LJETOPISA DRUINE ZABLUDJELIH
(I COMICI SMARRITI)

LICA POD MASKAMA :

MLADA GLUMICA GLUMICA 1

JO MLAA GLUMICA GLUMICA 2
GLUMAC U NAJBOLJIM GODINAMA GLUMAC 1
GLUMAC U JO BOLJIM GODINAMA GLUMAC 2
GOSPODARICA KAZALITA
GOSPODAR KAZALITA

TLO: IZMIE ISPOD NOGU VRIJEME: LETI

P OSVE E NO G JO NU T VR DO J I C I ,
NE UM RL O J I NE NA DM ANO J G L AV I

D RU I NE ' B E S CI L J NI J E H '.

Z AG RE B 2005.
 ISPRIKA GLUMCIMA

U ovom nizu prizora, u kojima se prelazi iz jedne predstave u drugu jedanput na

poetak bez sredine i kraja, drugi put na kraj bez sredine i poetka, trei put u
sredinu bez poetka i kraja nema ni likova. Postoje samo skice, poneka, jedva
naznaena crta karaktera, temperamenta ili svjetonazora, ali nikad razraena, nikad
objanjena, nikad vidljivo uklopljena u neku cjelinu. Prijelazi su skokoviti, promjene
nagle, nemotivirane. Zamislite da prolazite hodnikom vagona i imate vremena samo
baciti pogled u odjeljke. U svakom po pet- est ljudi, ni u kakovoj meusobnoj vezi, a
opet svi zbog neega u istom vlaku, na istom putu. Unato tomu, svaki je odjeljak
prizor za sebe. U svakom neki razgovor, neko zbivanje, neko raspoloenje. Zanima
vas to se zbiva, ali pristojne ste osobe, ne zastajete, ne buljite u njih, ne upadate im
u odjeljak, ne mijeate se u razgovor, ne zapitkujete, nego lagano prolazite, odnosei
sa sobom nepovezane fragmente i dojmove, i ostavljate niz pitanja bez odgovora. E
sad, zamislite da ne prolazite vi hodnikom, nego svi ti odjeljci prolaze kroz vas,
zajedno s ljudima koji u njima sjede...

I to je to, nema nikakve druge mudrosti.

Da, jo samo jedna sitnica. Svi ste se vi u dosadanjem ivotu i dosadanjim

ulogama, vie ili manje razliitim, izgradili kao osobe, linosti izvoake persone,
kako bi rekli znalci i to je ona jedina, ali posve dostatna, vrsta nit koja e sve ovo
dolje nabacano spojiti u lijepu nisku.

P.S.
Kratite, mijenjajte, dodajte ali u istom kljuu, kad ga odredimo.

NEOBVEZUJUI PRIJEDLOG
REDATELJU & SCENOGRAFU

Pozornica neka bude ureena ureena kao stage za neki rock koncert, a ni slinost s
kavezom nije posve iskljuena. etiri sjajna reetkasta metalna stupa prednji par
malo vii i na veem razmaku od stranjega, tako da prostor tvori 'kocku u
perspektivi' spojena istim takvim gredama i nadsvoena staromodnim kazalinim
'nebom' s naslikanim Suncem, Mjesecom i Zodijakom. S 'neba' se, ali tako da ostanu
izvan domaaja glumakih ruku i rekvizita, sputaju arulje: po mogunosti velika i
jaka uta iz Sunca, manja i slabija plava iz Mjeseca, posve male i slabane mlijene iz

2
zvijezda. Pozadina je zastrta nabranom sjajnom svijetloplavom tkaninom s nekoliko
gledateljima nevidljivih proreza za eventualne glumake izlaske i ulaske. (Nikad se
ne zna kad e i komu doi da pobjegne sa scene.) Ta se tkanina sputa na pod, poput
slapa jer ona ovdje i predstavlja vodu i prekriva ga, gusto nabrana. Na njoj je
pak povelika nestabilna splav od solidnih trupaca to ivot znae, a na splavi dvije
krinje, mladoga i jo mlaega glumakog para, koje slue i kao ormari (osovljene) i
kao kreveti (polegnute i otvorene) i kao klupe (polegnute i zatvorene); potom jedna
bava, koja slui i kao stol, i dvije-tri bavice, koje slue i kao klupice. Na
reetkastim stupovima i gredama reflektori, ventilator za vjetar, gong, zvono i drugi
rekviziti. Izvan okvira, gotovo prislonjene uz prednje stupove, dvije visoke stolice.
To je sve, za poetak, odnosno kraj.

GOSPODARICA, GOSPODAR & GLUMAKI PAROVI ulaze na pozornicu kad je

dio publike na svojim mjestima, te se ovako rasporede: G OSPODA R I kraj svojih
stolica, s glazbalima (po mogunosti jedan puhai i jedan iani) u rukama, a
G LUMAKI PA R O V I , drei se za ruke, svaki na svojoj strani splavi. Pozdrave
pristiglo gledateljstvo laganim skupnim naklonom. Kako vrijeme ulaska tee, tako
oni pozdravljaju pristigle dame i gospodu povremenim laganim naklonima, a mogu i,
jedanput-dvaput, izai s pozornice i vratiti se nakon nekoliko trenutaka.
Kad su s obje strane svi na svojim mjestima, G OSPODA R I zasviraju, a G LUM C I
zapjevaju zavrni song.

3
 ZAVRNI SONG
(pjevaju ga svi Glumci, na nain pjesmice Moj klobuk ima tri luknje, ali obrnuto
postupnom zamjenom gesta rijeima ):
(gesta: Kraj!)
Kad (gesta: zasadi) (gesta: glavu) u (gesta: pijesak)...
(gesta: Kraj!)
Kad (gesta: pomuti) (gesta: slava) ti ( gesta: vid)...
(gesta: Kraj!)
Kad (gesta: pljuje) na (gesta: mjeru) i ( gesta: stid)...
(gesta: Kraj!)
Kad (gesta: prodaje) ( gesta: duu) za (gesta: pljesak)...
Kraj!
Kad (gesta: zasadi) (gesta: glavu) u (gesta: pijesak)...
Kraj!
Kad (gesta: pomuti) (gesta: slava) ti ( gesta: vid)...
Kraj!
Kad (gesta: pljuje) na (gesta: mjeru) i ( gesta: stid)...
Kraj!
Kad (gesta: prodaje) ( gesta: duu) za (gesta: pljesak)...
Kraj!
Kad (gesta: zasadi) glavu u ( gesta: pijesak)...
Kraj!
Kad (gesta: pomuti) slava ti ( gesta: vid)...
Kraj!
Kad (gesta: pljuje) na mjeru i ( gesta: stid)...
Kraj!
Kad (gesta: prodaje) duu za ( gesta: pljesak)...
Kraj!
Kad zasadi glavu u ( gesta: pijesak)...
Kraj!
Kad pomuti slava ti ( gesta: vid)...
Kraj!
Kad pljuje na mjeru i ( gesta: stid)...
Kraj!
Kad prodaje duu za ( gesta: pljesak)...
Kraj!

4
 Kad zasadi glavu u pijesak...
Kraj!
Kad pomuti slava ti vid...
Kraj!
Kad pljuje na mjeru i stid...
Kraj!
Kad prodaje duu za pljesak...
Kraj!

SVRETAK IGRE
(Gospodari se povlae. Glumac 1 stavlja crni povez na oi, uzima kormilo znamo
kakva su kormila, u obliku vesla, na krmenom dijelu splavi i admiralski stoji za
njim. Glumica 1 kraj njega. Glumaki par 2 otvara svoju krinju krevet i uvlai
se u nju. Skutri se poput prestraene djece i virka na Glumaki par 1. )
GLUMAC 1, gestom pita uje li se togod.
GLUMICA 1, primi ga za slobodnu ruku i stisne je.
GLUMAC 2: to je htio Maestro?
GLUMICA 1: Pita ujem li neto.
GLUMAC 2: A ti njemu?
GLUMICA 1: Nita, poruujem. Potpuni muk.
GLUMAC 1, gestom pita vidi li se togod.
GLUMICA 1, odgovara mu.
GLUMAC 2: to sad pita?
GLUMICA 1: Vidim li neto.
GLUMAC 2: I? Vidi li?
GLUMICA 1: Da se koji put izvue iz te mije rupe, vidio bi da se ne vidi. Nigdje
nita ve danima.
GLUMICA 2: Zato bi izlazio? Da vidi to se nema vidjeti? Ljepe mu je ovdje
unutra sa mnom...
GLUMICA 1: E, tebe se ovjek moe sit nagledati! Pogotovo kad te razgledava
rukama iii...
GLUMICA 2: Mene moj i oima, i rukama, i ustima, iii... A tebe tvoj niii...
GLUMAC 2: Nemoj!
GLUMICA 2: to: Nemoj? Jesam moda ja kriva to je s njom izgubio i vid, i sluh, i
glas, iii...
GLUMICA 1, prenosi svojim nainom Glumcu 1 razgovor njih dvoje.

5
GLUMAC 2: Dogodilo se. Svakom se moe...
GLUMICA 2: Moe!? S njom se svakom mora dogoditi. I tebi bi se, da te ja nisam
spasila...
GLUMICA 1: Priaj ti, priaj...
GLUMAC 2: Ne bi se meni... ( Pokua se izvui iz krinje. )
GLUMICA 2, zadrava ga: Ma kako ne bi, miu moj. Samo se sjeti kakav si bio kad
smo vas nali. Kostur u celofanu. Ruak aka antidepresiva, veera viagri. A vidi
se sad!
GLUMAC 2: Pa nije da sam ba...
GLUMICA 2: Itekako jesi! Valjda ja to vidim. I on je vidio, dok je bio sa mnom. Je li
onda bio slijep?
GLUMICA 1: Hajde, hajde, nastavi...
GLUMICA 2: Je li bio? I gluh? I nijem?
GLUMAC 2: Nije, ali...
GLUMICA 2: Nema: Ali! Ili jesi, ili nisi kripl! Sa mnom, bio je netko. Jedan dan se
pojavi na trgu, pogleda ljude, zakrili rukom, progovori rije i drugi dan trg nosi
njegovo ime. I gradove su po njemu nazivali. I zemlje bi, da se nije ona uplela. A vidi
ga sad, kakav je. Pravi zombi. Gljiva.
GLUMICA 1: Samo daj... Naprijed...
GLUMAC 2, izvukao se iz krinje za vrijeme njezine tirade i priao Glumcu 1 : Pa
nije ba gljiva...
GLUMICA 2, slijedi ga, pokuava vratiti u krinju : Gljiva je! A jesi uo da je neki
trg, neki grad dobio ime po gljivi? Place de Vrganj! Ha? Jesi?
GLUMAC 2, izmie joj: Nisam.
GLUMICA 2, slijedi ga i to e potrajati do dolaska Gospodara : Nisi i nee. A ti,
jesi ti...
GLUMAC 2: Nisam...
GLUMICA 2: to: Nisam? to sam htjela rei?
GLUMAC 2: Pa, to da nisam... Nisam bio... Vie... Jo... Ne znam.
GLUMICA 2: Ne zna. Naravno da ne zna kad ne slua, kad mi ne da do rijei.
Skae im otvorim usta.
GLUMAC 2: Ja...
GLUMICA 2: Evo ga! A to ja govorim?
GLUMICA 1: Govori ti, govori dok ti netko...
GLUMICA 2: Govorim jer me ima tko sluati. I slua. Jer moj, otkad je moj, a ne
tvoj, i gleda, i slua, i govori...

6
GLUMAC 2: Pa sad...
GLUMICA 2: Govori, i previe. Jer te ja titim. Pa si dobio krila. Kao Ikar. I leti.
A on? Jo samo mlatarati moe tim patrljcima... Ali kormilo ne da iz ruku. To ne.
Radije da svi pocrkamo, nego da ga tebi prepusti. Kao i ona. Reci, koga gutaju sve
muke oi kad se nas dvije negdje pojavimo. Ha? Evo, popipaj mi haljinu. Sva vlana
od zadnjih pogleda, a njezina suha ko slama. Ni jedno jedino oravo oko da se
razlije po njoj. Ali i dalje mora biti prva, kad ve ne moe jedina. Zato smo dospjeli
kamo smo i smo dospjeli u nita!
GLUMAC 1, naglo pusti kormilo i zakrili rukama. Poinje neto temperamentno
'priati' .
GLUMICA 1, 'simultano prevodi', ne toliko govorei koliko pjevajui :
Nita... Na kraju...
Kao cilj... Kao ispunjenje...
Na drugoj obali ... S onu stranu...
S onu stranu svega...
Kao drugo lice... Druga strana medalje...
Mona Lisa kad sie s platna,
A David pobjegne s trga...
Tiina proguta zadnji zvuk, zadnju rije...
Kao pustinjski pijesak zadnju kap kie...
Nita, beskrajno kao i sve...
Posljednji smisao svega..
Kraj duge dosadne igre...

GOSPODARI KAZALITA VII

GOSPODAR KAZALITA , vodei za ruku poput maloga djeteta GOSPODARICU ,
dolazi do splavi. On je Producent. Oduevljen je onim to je vidio. Euforian. Ona,
Autorica, naprotiv, posve je odsutna te, dok on pregovara s glumcima, vodi neki
svoj nijemi unutarnji dijalog. Smije se, prosvjeduje, zgraa se, plae, odmahuje
rukom na neto to nema nikakve veze s glasnim razgovorom.
GOSPODAR: Dovoljno! Fantastino! Kupujem!
GLUMICA 2: Bilo je i vrijeme.
GLUMAC 2: Iscrpili smo sve teme.
GOSPODAR, ne reagirajui na upadicu: Sve sam ve imao patuljke, dvospolce,
grbavce, kljaste, paraplegiare, epileptiare, alkoholiare, autiste, distrofiare,

7
disfemiare, apatiare, afatiare, paranoike, kokainiste, erotomane... Ali ovakav
egzemplar, ovako neto: gluh, slijep, nijem gljiva, da a puni scenu...
GLUMICA 1, sve to on govori dodirima 'prevodi' Glumcu 1.
GLUMAC 2: Hvala to ste zamijetili i na skromni udjel...
GOSPODAR: Naravno. Ta gromoglasna rupetina iz koje iklja njegova utnja puna,
puna... No da, puna. Kupujem sve u paketu...
GLUMICA 2: to: Sve?! Mi nemamo nita!
GOSPODAR: Tim bolje! Kupujem, u paketu velim, njega i vas kao dodatak, za priu.
Njezinu...
GLUMICA 2: Ma kakvu priu?!
GLUMAC 2: Nema toga. Sve se reklo. Pa poreklo.
GLUMICA 2: Nikom se vie ne slua...
GLUMAC 2: Ne govori...
GLUMICA 2: Ne slua. Stigli smo do kraja svih pria.
GLUMAC 2: Kraja svega.
GOSPODAR: Ne, ne... To je bilo, ali ovo je novi poetak. U krvi, gru i vrisku, kao
svako roenje. I ludom zanosu. To sveti plesa ponovno sam sebe prinosi na rtvu,
ali ne bogovima, nema ih, dilitani iz memorije, nego samome sebi. Shvaate? Sam
sebe sebi. A ona ima priu o tom. Ona...
GLUMICA 2: Dobro, uli smo vas.
GLUMAC 2: Da ujemo i nju.
GOSPODAR: Ona ne pria rijeima. Ona...
GLUMAC 1, ponovno se uzbudi i razmae.
GLUMICA 1, prevodi: Vjetar donosi miris te prie... Svi uasi poetka... Otac
prodire djecu... Majka ih kolje... Sin probada majku, zatue oca... Otac svoje brae
i sestara... Brat svojih sinova i keri... Meso djece na blagdanskom stolu... Iskopane
oi, odsjeeni udovi, rasporene utrobe... Spaljena ljubavnica... Mukarac s
dojkama...
GLUMICA 2: Odvratno!
GOSPODAR: Ne! Jo odvratnije. Ali sada i ovdje, meu nama. Bez volookih boica
negdje u visini. U svjetlu katodnih cijevi i tekueg kristala. Uz hladno pivo iz
limenke, ips i travu...
GOSPODARICA, eksplodira i progovori, sumanuto, ne obraajui se nikom, a
Gospodar 'dijeli uloge' : Otac...
GOSPODAR, na Glumca 1: On...
GOSPODARICA: Kerka...

8
GOSPODAR, na Glumicu 2: Ti...
GOSPODARICA: Ordinacija prijatelja, lijenika...
GOSPODAR, osvre se, odmahne: Njega ne trebam, on ve lei zaklan, rastraniran i
spakiran u tri vree za smee pod operacijskim stolom.
GOSPODARICA: Pobaciti dijete, oevo, bratovo, lijenikovo, nekog sa strane...
Ona, ki, ne zna. Tek napola anestetizirana, gola, vezana za stol. Sjaj kroma,
bijeloga votanog platna, bijele keramike, njezine koe... Siluje ju posljednji put,
slijep i nijem od bola...
GOSPODAR, na Glumca 1: To je on, kao pisano za njega!
GOSPODARICA. I sijee, sijee. Puni jo tri vree...
GOSPODAR: Te su crvene... A one, s lijenikom u nastavcima, plave. Kao muko-
enske benkice...
GOSPODARICA: Istodobno majka...
GOSPODAR, na Glumicu 1: Vi...
GOSPODARICA: Sin...
GOSPODAR, na Glumca 2: Ti...
GOSPODARICA: Ubrizga mu oberdozu heroina. Svlai ulagiranog... Nadvije se,
kao da e mu, ali ne, ne ve vieno, potroeno odsijeca mu genitalije, naglo. Pri
ih u mikrovalnoj... Sin tupo krvari... Crvena fontana... Krvoskok...
GOSPODAR: rtva paljenica postindustrijskoga doba. To, to! Moete pratiti tu
matu?!
GLUMICA 2: U glavnim crtama...
GLUMAC 2: I s male distance...
GOSPODARICA: Otac se vraa, krvav... Ravno pod tu, iza mutnog stakla... Majka
prostire stol. Bijeli stolnjak. Porculan, srebro, svijenjak... Servira ljudsku
peenku... Glazba... Ponovno potone u svoj unutarnji monolog, a zamiljena glazba
tiho svira.
GOSPODAR, sluajui tu glazbu, uiva u zamiljenoj predstavi : Publika bljuje,
psuje, bjei kroz vrata, prozore, kanalizaciju, a svinje sve to svaki dan jedni drugima
rade... Svinje...
GLUMICA 2: I? Dalje?
GOSPODAR: to dalje? Otac i majka veeraju okrueni truplima. Kao i sve ove
svinje u gledalitu koje se doma, iz veeri u veer, tove uz reportau o novoj porciji
raskomadanih tijela iz kakoseonozove...
GLUMAC 2: Bagdad? Kabul? Srebrenica?
GOSPODAR: Svejedno. Danas jedna, sutra druga klaonica.

9
GLUMICA 2: A uloge? Nae?
GOSPODAR: Rekao sam vam. Sve.
GLUMICA 2: To je sve? Da se ja gola krebeim na stolu, a...
GLUMAC 2: A ja?
GLUMICA 2: I ti, miu, i ti... A ove stare olupine plaze po nama pred gomilom
raspameenih voajera?
GLUMICA 2: E, nemate vi tih novaca... Imamo mi neke kriterije...
GLUMAC 2: I granice preko kojih...
GLUMAC 1, prekine im raspravu kratkom gestom.
GLUMICA 1, prevede: Koliko?
GOSPODAR: Koliko ega? Dana ili novaca?
GLUMICA 1, prevodei geste Glumca 1: I novaca, i dana.
GOSPODAR: Koliko traite?
GLUMICA 1: Dana puno, a novaca etverostruko.
GOSPODAR: Evo ruke! ( Stee ruku Glumcu 1, koji uzvrati takvim stiskom da
Gospodar jedva otrpi. ) Ona jedva eka da doivi ostvarenje svoje prie... Zapnite!
Rije je o posmrtnom roenju teatra... ( Dobaci Glumici 1 sveanj novanica, ili
kesu, te odlazi s Gospodaricom, koja sad pocupkuje i skandira neto nalik na djeju
brojanicu na nekom 'zaumnom' jeziku. )

IZGUBLJENI NA PUINI
Muna stanka. Glazba iz prijanjeg prizora polako zamire. Napokon pogovori...
GLUMAC 1: Jesu odmaknuli upci?
GLUMICA 1: Jesu.
GLUMAC 1, skida povez s oiju : Onda? Kako igra stara kola? ( Karikira
Gospodara): Gluh, slijep, nijem, a puni scenu... Kupujem sve u paketu... ( Oduzima
Glumici 1 sveanj, broji novce i dijeli ih, ostavljajui sebi lavovski dio ): Diletanti!
Ne vi, oni. Premda, kad vas bolje pogledam...
GLUMAC 2: A da se vi, Maestro, vratite u ulogu?
GLUMICA 2: Mi uivali u miru, a vi u sebi. I svi zadovoljni.
GLUMAC 1, ne obazirui se na njihove upadice, vaui svoj dio novca : Obijesni
bogatuni. Ne razlikuju genijalnog simulanta od prvaka u hendikepu, a htjeli bi vladati
kazalitem... Ali gljivu gljivu, je li odigrao sam maestralno. Priznajte. No!?
GLUMAC 2: Ako je gluma la, jeste.
GLUMAC 1: La! Istina! Pa nismo u sudnici. Ili ispovjedaonici. A i tamo, djeco,
sluajte staru kolu, uvjerljivi prolaze bolje od pravednih.

10
GLUMICA 2: Onda teta to si niste stigli montirati kuku na aku i negdje istokariti
lijepu drvenu nogu. Bili bi puno uvjerljiviji.
GLUMAC 2: A mi malo bogatiji.
GLUMICA 1: Uz moju skromnu potporu. Tek toliko da se ne zaboravi tko je
mlatarao i kreveljio se, a tko iz toga napravio priu.
GLUMAC 1, publici: Je l vi ujete koje tu rijei padaju. Istina. La. Pria. ( Glumici
1): Neslani, nedokuhani riet! ( Ponovno publici ): Ljudi moji, da nemam apsolutnu
kontrolu nad svakim svojim ivcem i ilicom, povratio bi na sceni od te njezine
splaine, i to stvarno.
GLUMAC 2, takoer publici : Apsolutna kontrola, malo sutra. Nego se nema to
stvarno povratiti.
GLUMICA 2, publici : Danima nismo jeli. Nita osim praznih obeanja. A sami
najbolje znate koja je to vrhunska dijeta!
GLUMAC 1, publici: Evo, to vam je to novo pokoljenje, za novo stoljee. ovjek im
sve da, sebe im da, krv pljuje za njih, svemu ih naui, a oni mu zabiju no u lea. I
to javno, na sceni. Bagra nezahvalna. Ali ona, ona bi morala znati neto bolje od...
(Karikira Glumicu 1 ): Nita, cilj, ispunjenje, druga obala. To je kao trebala biti
poetska, filozofska drama... E, da, dame i gospodo. Nema mjere ni stida... Zveka
praznih glava zagluuje govor mudrih...
GLUMICA 1, takoer publici : Sluajte ga samo. Nikad on nije kriv. Neee. Boe
sauvaj. Ja sam kriva. Ja. Jer neto nisam ula, neto nisam trebala uti, neto nisam
rekla kako spada. A kad ga molim, na vrijeme: Molim te, ovako te molim,
pripremimo se jedanput. Dogovorimo. Smislimo unaprijed bar ono glavno, za zgrabiti
publiku. Neee. to se tu, veli, ima dogovarati. Smiljati. Sve je ve napisano. Sve
reeno. Sluaj staru kolu. Samo zagrabi u pamenje... I ovo dvoje jadnih poetnika
uvlai u to. Pa i oni, grabe li grabe. A pamenje kratko, pamet plitka, nema se
iskustva, kola nikakva. I normalno da onda...
GLUMICA 2: Sad e, vidjet ete, po meni. Uvijek na tom zavri, na zavisti, na
ljubomori. A nisam joj ga ja preotela... ( Glumcu 2): Je li da nisam, maco. Reci im, ti
im reci da si jedva ekao. Budi muko!
GLUMAC 2: Ja, kad se ve ovako javno i neukusno ispovijedamo, kao na televiziji,
na neki nain jesam s obje, ne ba istodobno, znate, vie nekako napreskokce i u
povratu, ali, zapravo, ni s jednom, onako... Ukratko, moj je ivotni princip: carpe
diem!

11
GLUMICA 2, Glumici 2: Vidi, kad to veli latinski, ko doktor dijagnozu, i ne
ispadne takav krmak kakav je. A ako prevedemo na normalni jezik, onda je to
njegovo vie u stilu...
GLUMICE 1 & 2, zapjevaju, kao u zadnjoj kavani :
Uzmi sve to ti ivot prua,
Danas si cvijet, sutra uvela rua!
GLUMICA 2, Glumcu 2: Pa mi onda doe da ti flaom razbijem glavu.
GLUMICA 1, Glumcu 2: Zato ti je bolje da uti. Doi e ona tebi glave, rekla sam
ti, ali nemoj poslije s tom glavom pod pazuhom kucati na moja vrata! ( Publici):
Pardon, imali smo tu malo prljavog vea za oprati... No da... Normalno, velim, da
onda ta mala, za koju nitko nikad nije uo, gazi i pljuje po meni. I s kakvim uitkom.
Kakvim uivljavanjem. Kolektivno improviziramo, ono iznutra, iz sebe, pa dajemo
maha mati. Po njoj da plaze muke oi? Ili enske? Ma dajte, molim vas, pogledajte
ju. Ne, zbilja. Molim vas. Ne buljite tako romantino samo u mene. I ona se
pokazuje. Daje sve od sebe. Jo malo pa e i sve sa sebe...
GLUMICA 2 poinje senzualno plesati te postupno i Glumca 2 uvlai u ples.

GOSPODARI KAZALITA VI
GOSPODARI se vraaju, sad kao Redatelj i njegova Dramaturginja. S laganim
izrazom nadmoi i gaenja promatraju to se dogaa na splavi. Povremeno zaviruju
u tekst koji je on donio.
GLUMICA 1, vidjevi ih, postaje malo nesigurnija : Neugodno mi je. Zbilja. Pa ne
treba to meni. Ja znam tko sam i koliko vrijedim. Dajte, kad vas lijepo molim. Meni
za ljubav. Samo bacite pogled na nju. Ma nije da vas ne razumijem. Oi same bjee
prema meni, ali obuzdajte tu strast, tu mranu udnju... Mislite malo i glavom a ne,
razumijete... ( Budui da je vie vjerojatno nitko ne gleda ): E, e... Nemojte
preforsirati mozak! Sluate li vi mene?! ( Glumcu 1): I ti e to dopustiti?
GOSPODARICA, ape Gospodaru: Pa to je grozno. Tko je to napisao? ( Gospodar
joj pokazuje naslovnu stranicu teksta. Ona ita ime autora ): Nikad ula.
GLUMAC 1, takoer dekoncentriran, vrludajui panjom izmeu partnerice i
Gospodara: Dopustiti? to?
GLUMICA 1: Da mi ova, ova, ovako prostaki krade scenu! ( Karikira senzualni ples
Glumice 2. )
GOSPODARICA, ape: Zato si uope pristao na reiju?
GOSPODAR, uz geste i grimase koje bi trebale ukazati na neke posebne i vrlo
kompleksne razloge njegova pristanka : A, eee...

12
GLUMAC 1, zauzme 'agresivan' stav prema publici i zapjeva 'brehtovski' song :
I tako iz dana mranog u mraniji,
iz godine mrane u mraniju,
iz stoljea mranog u mranije:
Tko komu je ukrao scenu?
Tko komu je ukrao kruh?
Tko komu oteo partnera
na pozornici i u krevetu?
Pa ti onda misli na umjetnost,
na poziv i poslanje!
A kritiari, hijene, ue,
ue negdje u mraku,
i samo ekaju da lipe,
da te jo iva oglou,
da te oglou do kosti...
I cerekaju se, hijene, cerekaju...
Znate kako se cerekaju...
Glumac 1 pone oponaati hijenu. Drugi mu se pridrue i ponu kruiti jedni oko
drugih, vrebati se, kesiti jedni na druge, napadati se. Pa se i zapetljaju, zbune,
postanu nesigurni...
GOSPODAR, posve nezainteresiran za predstavu, ali zainteresiran za
Gospodariinu kraljenicu, du koje putuje prstima jedne ruke, drugom rukom
ubrzava scensku radnju : E e e...
GLUMAC 1, pomalo izgubljen, kao i drugi : Hijene... Da, gdje smo ono stali...
GLUMICA 1: Umjetnost, poziv, poslanje...
GLUMICA 2: I tko koga na pozornici...
GLUMAC 2: A tko koga u krevetu...
GOSPODARICA: A gdje ti je video zid?
GOSPODAR, gestom pokazuje da o tom s ovom glumakom sirotinjom ne moe ni
sanjati : E, aaa...
GLUMAC 1: Znam! ujem! Moda sam tako i rekao...
GLUMICA 1: Rekao si!
GLUMAC 1: Rekao sam, dobro! Ali nije stvar u tom, nego... No, nego u... ( Budui
da mu nitko ne eli pomoi, nekako se dovija ): U onom izmeu, shvaate, u onom
meu nama. U tom je sve. Ne iznad nas. Ili tamo. Negdje daleko, s one strane. Nego
tu, meu nama. To je bitno. to se zbiva s nama?

13
GLUMAC 2: to? Nita. Plutamo bez cilja, danas kao i juer, kao i...
GLUMAC 1: Tako se ini.
GLUMAC 2: ini? Ne, Metre; jest. Za 'ini se' ja ne znam!
GOSPODARICA: Sad jo citira Hamleta!? To mora van!
GOSPODAR, i dalje jednako usredotoen samo na Gospodariinu kraljenicu,
Glumcima daje znak da e sve to van i da samo prou tekst .
GLUMAC 1, ubrzano: Jest, na povrini. Ali ni ova voda nema samo povrinu. I ona
je duboka, i tamna u dubini, i puna ivota. Opasnog. Lijepog. Zaroniti treba. Ui u
sebe. Duboko. Doi do onoga to jest, i to je bilo. Nai se...
GOSPODAR, pouruje ih: E! E!
GLUMICA 1: Bilo je kao u bajci. Malo kazalite. Slatko. Kao bombonjera. I nas
dvoje...
GLUMAC 1: Nas dvoje? Ve? Ne sjeam se...
GLUMICA 1: Ne ti i ja... On i ja. Igrali smo zajedno u neem, u nekoj pantomimi...
Uila sam ga letjeti na tepihu.
GLUMAC 2: Tisuu i jedna no. Tad je to bilo u modi mistika, egzotika i erotika...
GLUMICA 2: Rafinirana, a ne nekakve gnjusobe s mikrovalnom i, to ja znam,
mikserom, tosterom...
GLUMICA 1: Da, da... Mogla je biti tisuu i jedna, i jo, dalje... Ali onda...
GLUMAC 2: Onda se, kao u bajci, pojavio on... I ti si ga poljubila, kao u bajci, ali ja
sam se, ja, najedanput pretvorio iz princa u abu...
GLUMICA 2, grli ga, tjei : Nisi, maco! Nisam ja dala...
GLUMICA 1: Nije, nije bilo tako. Ona je, ona je dola. S njim. Njegova 'tienica'!
Ali je odmah bacila oko na tebe... Sjeti se... Nas dvoje, sami...
GOSPODARICA: Da bar ima dva monitora! Pa tko e ove gledati cijelo vrijeme!
GOSPODAR, stupa na splav. Upitno se okrene prema Gospodarici.
GOSPODARICA ( povlaei se, preko ramena ): A moe, moe. Samo to manje
rijei. Glazba, pokret...
Glazba, po mogunosti Gospodariina, sve vraa u prolost.
GOSPODAR, Glumca 1 i Glumicu 2 gestom otpravlja sa scene. Glumici 1 i Glumcu
2 pogledom trai mjesto pa im pokae. Pljesne i povue se.

KAZALINA BAJKA
Glumac 2 iz krinje izvlai mali tepih i prostire ga na sredinu splavi. Sve ostalo
nagura u pozadinu. Glazba bilo bi lijepo da Gospodar/Gospodarica uivo svira
neku frulu prati pantomimu koja mora imati 'orijentalni tih'.

14
Glumica 1 stupa na tepih. Oprezno. Poleti. Na poetku nevjeto, prestraeno, potom
sve sigurnije, hrabrije, razuzdanije.
Gospodarica/Gospodar, ovisno o tomu tko svira, ako svira, zaogrnut/a u crno, kao
posluitelj/ica orijentalnoga kazalita, ventilatorom stvara efekt vjetra i obavlja
druge scenke poslove, zavirujui s vremena na vrijeme u tekst iz prolih prizora.
Glumac 2 sjedi na rubu splavi, moda i skriven iza krinje ili bavice. Promatra let
Glumice 1. Ona slijee pred njega. Poziva ga da joj se pridrui na tepihu. Mami ga,
kao Sirena. Glazba joj pomae. On se napokon ohrabri i stupa na tepih. Polijeu.
Na poetku je prestraen, skutrio se uz njezine noge. Ona ga hrabri, podie,
poduava...
Zajedniki let pretvara se polako u ljubavni zagrljaj.
Dolaze, kao par 'zagledan u zemne stvari', Glumac 1 i Glumica 2.
On podigne pogled i opazi par u letu. Promatra ih. Pogled mu se susretne s
pogledom Glumice 1. Odvoje se svako od svoga dotadanjeg partnera, priblie,
spoje u poljupcu. Ona odgurne Glumca 2 s tepiha i polijee s Glumcem 1.
Glumac 2 otkotrlja se do ruba splavi, ali ga Glumica 2 sprijei da se prevali preko
ruba i nestane u vodi. Tjei ga kao ranjenika.
Glumaki par 1 leti...
Gospodari gestama prekinu pantomimu i vraaju sve na ulazak Glumca 1 i Glumice
2.
Sad se spoje pogledi Glumakoga para 2, i on nastavi s letom, a Glumac 1 'vida
ranjeno srce' Glumice 1, koja je gotovo skonala u valovima.
Ponovno prekid i povratak na ulazak Glumca 1 i Glumice 2.
Sad se, pak, istodobno ukriaju svi pogledi i svi se, u poprilino nejasnom
etverokutu, nau na tepihu. Gospodari odbacuju svoje gospodarske insignije i
takoer se 'ukrcavaju' na tepih pa cijeli taj sekstet leti, leti...

GOSPODARI KAZALITA V
Kad sve poprimi obrise orijentalne orgije na leteem tepihu iliti sagu, Glumica 1
preuzme vlast. S nekoliko odlunih gesti, a padne tu i poneka pljuska, uvede red i
natjera ih da na splavi, s tepihom na istom mjestu, od bavica i krinja araniraju
'salon'. Zatim iz otjera sa splavi-scene, na kojoj ostaje sama s tekstom u ruci.
Zvono za poetak prvi put. Drugi put. Trei put...

U GLAZBENOJ KUTIJICI

15
Glumica 1 uzima tekst i lista ga. Glumac 2 ulazi, prilazi joj s lea, zagrli je, ljubi u
vrat. Ona mu se kratko prepusti pa se lagano izvije iz zagrljaja. Njihova je gluma
ukoena, patetina, kao u starim filmovima.
GLUMICA 1: Nemojte ovdje. Mogli bi svaki tren...
GLUMAC 2: Kad se ve danima drugdje ni ne viamo.
GLUMICA 1: A je li na meni krivnja za to?
GLUMAC 2: Nije, naravno. Nije ni na meni, a dogodilo se, eto. Doao je
nenajavljen, kao utvara iz prolosti. Nije znao kamo bi nakon poara. Nikog se
drugog nije sjetio... ( Na stranu): Nije ba uvjerljivo. Navodno cijele povorke
uenika, paliri oboavatelja, a na kraju meni na vrata...
GLUMICA 1: Nemojte tako. Sjetio se on i drugih, nedvojbeno, ali nitko nije kao vi...
(Na stranu): Lakovjerna naivina...
GLUMAC 2: Ne znam. Valjda... Ali sad je tamo, kod mene, ne mie se. Sjedimo tako
satima, u polumraku, u hladnom. Ni vatru ne smijem zapaliti. Podsjeti ga. Uznemiri
se. Ne mogu ga takvog ostaviti na nekoliko dana A vi svejednako ne pristajete...
(Na stranu): Ruku na srce, ni ja ne inzistiram...
GLUMICA 1: Ne pristajem na letee randevue izmeu popodnevne okolade i
veernjeg nastupa. Ne nakon naeg romana u planinama... ( Na stranu): Ovaj je barem
gentlemenski podmirio sve raune...
GLUMAC 2, zapjeva, starinski:
Kud nestali su ti
nedosanjani sni?
GLUMICA 1, prihvati:
Da l vratit e se moi
divota prve noi...
OBOJE, sentimentalno :
...to dijelismo je mi?
GLUMAC 2: Okrutni ste budei te uspomene. Ostavit u ga na kraju samog i
otputovati s vama. A sve mu dugujem, sve to sam nauio...
GLUMICA 1, dvosmisleno: Ba sve? Meni se ali vidi da ste protekle sezone,
akoprem daleko od njega, nekako, narasli, ovrsnuli.
GLUMAC 2, ljubi joj ruku: Niste mi dopustili da dokraja kaem. A htio sam rei...
(Zagrli je zapjeva, starinski ):
Htio sam rei vam,
Madame,
Da utim srca plam,

16
 Madame,
Samo za vas.
GLUMICA 1, prihvati:
To slatko uti je,
Monsieur,
I eljet drugo ne,
Monsieur,
U ovaj as.
OBOJE, sentimentalno :
ivjeti uz vas tek,
prosanjat tako vijek,
pak onda skupa nek
Smrt nosi nas...
GLUMAC 2, odvaja se polako od nje i nastavlja : Njemu dugujem sve to sam nauio
o kazalitu prije nego to sam imao tu sreu postati va... ( Jo jedan poljubac.
Pogled koji, navodno, sve govori. )
GLUMICA 1: Partner... Na ovim starim, tronim daskama...
GLUMAC 2: I vie od toga, ako me srce ne vara. I ne samo srce...
GLUMICA 1, udari ga tekstom po ruci. Koketno : Ali, mladi gospodine. Ima stvari
koje se glasno ne izgovaraju pred jednom damom! ( Uiva u njegovoj pokunjenosti.
Uzima sa 'stolia' dugi cigarpic i cigaretdozu. Namjeta cigaretu u cigarpic i
eka da joj Glumac 2 zapali. Dok on prtlja sa ibicama, na stranu ): Isto je tako
spretan i s... A bolje nita ne govoriti. ( Pa zapjeva):
Nesklona sudba nam nije,
strpljenja malo se hoe
i bit e sve kao prije,
na svoje mjesto do e...
GLUMAC 2, prihvati:
U planine, pod oblake
poi emo vi i ja,
uz Mjeseca uza zrake,
sti do vrha si do dna.
GLUMICA 1, prozaino i u prozi : Ali nita od putovanja. Danas poinjemo...
GLUMAC 2: Naalost...
GLUMICA 1: Zato? Zar vas ne raduje to emo zaigrati svi troje vi, ja, va
tutor...

17
GLUMAC 2: Mentor. Maestro.
GLUMICA 1: Dobro, mentor. Raduje vas...
GLUMAC 2: Ne znam. Nisam siguran... On je, znate, stara kola... ( Na stranu): Kao
i ona.
GLUMICA 1: Kao i ja? Jesam to dobro ula?
GLUMAC 2: Pardon, nije bilo upueno vama. A parte, znate. Kao, samo za publiku...
GLUMICA 1: Ah!
GLUMAC 2: Uostalom, proitali ste komad? 'Na koncu lutka'?
GLUMICA 1: Svoju rolu.
GLUMAC 2: Valjda cijeli komad!
GLUMICA 1: Zato? to me briga za drugo?
GLUMAC 2: Pak gospodin Artistiki inzistira da prije prve lezeprobe...
GLUMICA 1: Idite, molim vas. Niste se i vi dali impresionirati? ( Na stranu): Velim
vam: ista naiva. ( Glumcu 2): To tek modni je hir! Ove sezone en vogue su ravna
kratka kosa i cijeli komadi, sljedee bit e ponovno trajna ondulacija i vlastite role.
Neka gospoda doktori u ivotu nisu kroila na scenu pak izmiljaju bijesne gliste...
(Nastavlja, premda je Glumac 2 pokuava prekinuti jer se pribliavaju Gospodari,
sada kao Nadredatelj, s kratkim biem u ruci, i Redateljica, sa zvidaljkom oko
vrata. S njima dolaze Glumac 1 i Glumica 2, ali na poetku prizora ostaju u
pozadini. ) Ne oponirajte mi, samo to vas molim! Ja ipak imam malo, malo vie
iskustva i puno pravo...

GOSPODARI KAZALITA IV
GOSPODAR, pucne biem: Pravo?! to si vi izvoljevate, molim lijepo. Vi ste s
Upravljajuim odborom potpisali ugovor, a u nazonomu se ne imenuju
neznamjakakva vaa prava, moja gospoo, nego obveze, obveze i obveze! ( Svaka
'obveza' popraena je njegovim pucketanjem bia i Gospodariinim prodornim
zvidukom. ) lanak prvi! ( I, naravno, bi. )
GOSPODARICA, puhne u zvidaljku, izvlai list papira pa deklamira najveom
moguom brzinom, gotovo bez itanja : Upravljajui odbor prima Gospou u
kazalino drutvo u svojstvu predstavljaice kapitalnih rola, kako u vedrim tako i u
tmurnim komadima...
GOSPODAR, k. g: lanak drugi!
GOSPODARICA, k. g: U ime beriva dobivat e Gospoa predstavljaica 1200
novia godinje, u 24 polumjesena obroka, koja imaju se isplatiti unatrag...
GOSPODAR, k. g: lanak trei!

18
GOSPODARICA, k. g: Ugovor ovaj sklapa se doivotno, za koje vrijeme ga Gospoa
predstavljaica niti prekinuti niti otkazati ne moe, doim si Upravljajui odbor
pridrava pravo da moe nazoni ugovor u svako doba poslije estotjednoga
otkazanja u svim tokama razrijeiti...
GOSPODAR, k. g: lanak etvrti!
GOSPODARICA, k. g: U sluaju bolesti prouzroene krivnjom Gospoe
predstavljaice i proizlazee otud nesposobnosti, ima Upravljajui odbor pravo
prekinuti nazoni ugovor ili pako uskratiti joj plau...
GOSPODAR, k. g: lanak peti!
GOSPODARICA, k. g: Gospoa predstavljaica obvezuje se da e sve u ugovoreni
fah spadajue role, kao i uope sve manje role, i epizode, i statiranje, i pjevanje u
zboru, i plesanje, i prenoenje kulisa, i kurenje pei, i pranje vea, i peglanje, i
kuhanje, i krpanje arapa primati, u svim pokusima, i predstavama, i privatnim
zabavama upravljajue gospode sudjelovati, da e se naredbama Upravljajuega
odbora besprizivno pokoravati te sve ono uiniti to bude Upravljajui odbor u
svakom pojedinom sluaju od nje zahtijevao!!!
GOSPODAR, istrgne papir iz Gospodariine ruke i unosi ga Glumici 1 u lice : Je li
to va potpis, moja gospoo!? ( Budui da Glumica 1, konsternirana, samo nijemo
kimne glavom, nastavlja ): Onda se imate nazonoga ugovora bezpogovorno
pridravati, ili se izvolite vratiti odakle ste i doli pod ovaj krov na ulicu!
GLUMAC 2: Dopustite, ali ovaj hotenhotski nain naspram jedne miteleuropske
umjetnice i dame!
GOSPODAR, dok Gospodarica zvidi, pucne biem : Vi budite ku! Vas nitko nita
nije pitao!
GOSPODARICA: A niti doivotni ugovor u svojstvu predstavljaa mlaahnih junaka
i ljubavnika jo nije potpisao!
GOSPODAR: Nije?! A izvoljeva se drznuti...

U POARU STRASTI
GLUMAC 1, odlui umijeati se: Gospodo! Gospodo! Molim vas! Strast? Zanos?
Sjaj u oima? Pjena na ustima? I plam u srcu... O, Boe! Sveti, sveti plam, a ne onaj,
ne onaj kleti... ( Bolne uspomene. Patnja velikoga glumca. Svladavanje bola, pred
kojim svi s potovanjem zaute. Uspostavio je vlast nad rijeima ): Da! Taj plam, ta
strast, to se hoe! To hrani naega umijea gladno opinstvo, a opinstvo ne
zaboravimo to, gospodo, nikad ne zaboravimo zna uzvratiti, zna miljenike nahraniti
ne manje vanom hranom. Ali tekar ako se sve slui u pravom trenutku, na pravom

19
mjestu. Ovako meutim, gospodo, izgarati... ( Ponovno gr bola. Glumica 2 priskae
i pridrava ga. I on se rukom podosta ivahno oslanja o nju. ) O, Gospode! Opet taj
uas, te slike. Peku, kao iva vatra... Vatra! O, iupajte mi jezik kad nema drugih
rijei, nego sol na ive rane...( Na stranu): Ovaj me trotl ve danima opa
presoljenim srdelama, a imam ir na dvanaestercu...
GLUMAC 2, takoer mu priskoi : Zaboga, Maestro! Nemojte, prolo je... Ovdje ste,
s nama... ( Na stranu): Kakva mira!
GLUMAC 1, oslobodivi se: Hvala, djeco. Bez vas, bez dobrote vae svjetla... Ne
bih ono, iz one tmine... Nikad... ( Gospodarima, koji velikanu doputaju malo vie
slobode): I zato, velim, radi ove djece, radi njihovih istih srca... A iz toga, iz
istoe srca, presvijetli, dolazi naglost, i brzopletost, presvijetla... Nepromiljenost,
da, ali i iskrenost. I zato valja razumjeti, valja oprostiti... I iskoristiti, usmjeriti tu
istou, tu iskrenost, u pravu stvar, a ne ovako, ni pred kim, ni u to, ni za to,
rasipati se, kinjiti... ( Na stranu): Maltretirati publiku...
GLUMICA 2, istodobno Glumcu 2, uz prodorne poglede Glumice 1 : Kako ste samo
riterski ustali u zatitu jedne dame. Mora da je ljubite poput...
GLUMAC 2: Ne, ne govorite tako. I za vas bih, gospodino, isto uinio. Kao za
ljubljenu sestru... I vie, vie...
GOSPODAR, Glumcu 2: Srea vaa, mladi gospodine, da imate takvog zatitnika.
Inae... ( Glumici 1, ipak krajnje hladno ): Gospoo, dopustite da vam predstavim
Gospodina kojega je Upravljajui odbor izvolio primiti u kazalino drutvo u
svojstvu predstavljaa junaka i prvih ljubavnika... ( Gospodarici, tiho ): Ugovor?
GOSPODARICA, takoer tiho : Potpisan. Doivotno. Bez prava...
GLUMAC 1: Milostiva... ( Ljubi joj ruku. ) Dakle, tko bi se tomu nadao! Nakon onih
naih divnih davnih dana, mmmm... ( Nikako da se odlijepi od te ruke. Na stranu ):
Kako se ono zvala? Mimi? Gigi? Sisi? ( Njoj): Ponovno imati to zadovoljstvo. I ast,
jer ako je samo mali ercl onoga to javnost zbori o prebujnom cvatu vaega zrelog
talenta...
GLUMICA 2, na stranu: I malo grancivog...
GLUMAC 1: A ja sam ga, neskromno u to rei, dame i gospodo, ja sam ga jo kao
pupoljak otkrio i gajio... ( Zapjeva):
Ako je djeli sam,
Madame,
Onog to uh o vam,
Madam,
Istina tek...

20
GLUMICA 1 ( prihvati):
Nemojte, ne, oh ne,
Monsieur,
Laskave rijei te,
Monsieur,
Idu u tek...
(Izvlai ruku iz njegove, udarajui ga koketno po zapeu. ) Nemojte, molim vas.
Natjerat ete jednu skromnu predstavljaicu da se zacrveni poput male 'ingenue'... A
propos, tko je ono predivno dijete tamo? Vaa unuica?
GLUMAC 1: Moja tienica... Predstavljaica i ona...
GOSPODAR: Po Upravljajuem odboru takoer primljena u kazalino drutvo...
(Gospodarici, tiho ): Ugovor?
GOSPODARICA, takoer tiho : Do kraja sezone. Na kunji. Bez beriva...
GOSPODAR: Izvrsno...
(Dok se Glumci upoznaju, Gospodari obavljaju neznatne i oito suvine promjene
dekora. Pomaknu bavicu za centimetar-dva, tek toliko da se vidi tko je tu gazda. )
GLUMICA 2, drsko prilazi Glumici 1, kniks, hinjeno potovanje : Milostiva
gospoo...
GLUMICA 1, hinjena prisnost: Gospodino... Oh, kako je lijepo vidjeti vas jo tako
svjeu od ladanjskog a zraka. A kad ste stigli u grad? Jutros?
GLUMICA 2: O ne, milostiva gospoo. Doputovala sam skupa s Maestrom. Ja sam
njegova uenica i...
GLUMICA 1: ula sam ve tienica... ( Na stranu): Neko se tomu reklo:
Prilenica!
GLUMICA 2: Pratea sila. Mi smo vam tamo, u veeelikom gradu, bili takorei
senzacija. Sve do poara teatra. Bogomdani par, tako se o nama pisalo. Djeca
Talijina. Imam sve u albumu, ako jedanput smognete vremena... ( Na stranu): I ako ne
svisnete od jala.
GLUMICA 1, priguujui bijes : Album s novinskim isjecima? Tako djetinjasto!
GLUMAC 1, pazei da iskre ne izazovu poar : I stoga tres, tres charmant, nije li! I
djevianski isto!
GLUMICA 1 ( na stranu): Manje se fijakera dnevno proveze Bulevarom, nego
gospode njenom posteljom! ( Glumici 2): A gospodina je odsjela?
GLUMAC 1: Sa mnom, naravno. Kod naega zajednikog dobroinitelja...
GLUMICA 1, Glumcu 2: A je li? Niste mi to rekli.

21
GLUMAC 2, priskoi: Formfeler svakako je poinjen, madame, ali u cijelom ovom
komaru ja takorei nisam dobio pravi lagvort...
GLUMICA 1, odvodi ga od 'boanskog para', sikui kroz smijeak : O tome emo mi
nasamo! Jedna ovakva, ovakva demi-mondaine, pod istim krovom s dva ledig
mukarca. kandal!
GLUMICA 2 ( na stranu): A ona sama reflektira na obojicu!
GLUMAC 2: Kad smo ve kod tog, i vi ste propustili spomenuti mi svoje diiivne
davne dane s Maestrom!
GOSPODAR, pucne biem: Also, dosta intimne konverzacije, dame i gospodo. Reklo
se to se imalo. ( Bi i gospodariina zvidaljka ): Poinjemo s aranirprobom!
GLUMICA 1, zapanjena: Direkt aranir? A tiproba?
GOSPODAR: Upravo ste je izvoljeli profukati u bezveznom klepetanju! 'Na koncu
lutka'. in drugi. Slika peta. Pozicija!
(I poinje pokus. Prvo s pozornice istjeraju Glumicu 1 i Glumca 2, koji e polako
zauzeti poloaj Gospodara, dakle na onim dvjema stolicama naprijed, te odatle na
poetku ivo reagirati, kao sudionici, a poslije sa sve jaom dosadom promatrati
zbivanja na sceni, gdje ostaju Glumac 1 i Glumica 2.
Gospodar svojim biem vodi 'Bildregie', a Gospodarica zvidaljkom 'Wortregie'. To
e rei da Glumci govore replike koje slijede, a Gospodarica ih zvidaljkom prekida
te demonstrira kako ih, prema njezinu miljenju, treba izraajno izgovarati, i
ponavlja to sve dok ne bude zadovoljna. Gospodar ih istodobno biem goni po
pozornici i vodi kao marionete.
Bilo bi, zapravo poeljno, da im neprekidno upadaju u rije, postavljaju pitanja.
Primjerice: 'to jednog dana? Kojeg dana? Kakvo sad srce? Gdje je ta noga?
Kud je krenula ruka? Kamo pogled? Zato? Ne ujem!' I tako malo pomalo
izluuju ne samo Glumce i glumce koji ih glume nego i publiku. A i Glumci bi, to
dalje to jae i nervoznije, morali reagirati ponekim: 'ujem! ujem! Znam!
Idem!')

NA KONCU LUTKA
GLUMAC 1: Nego, dijete moje drago, jeste li dobro promislil? Da se jednoga dana,
kad vam ivot otvori oi, ne pokajete?
GLUMICA 2: Nikad, nikad se neu pokajati! Sino, meni je u onoj ekstazi sve, cijeli
moj ivot, to je bilo i to e biti, obasjala neka via svjetlost. I pod tim svjetlom
srce mi je pokazalo put, i ii u njime, do kraja. A vi, Maestro, vi, koji ste jedini

22
zavirili u najskrovitije kutke toga srca, znate da ono ne poznaje himbe. I zato ne
elim sluati nego njega, ne mogu vjerovati nego njemu jedinom!
GLUMAC 1: Komu to, cvjetiu moj mirisni?
GLUMICA 2. Srcu!
GLUMAC 1: Srce, srce! I te njegove kljetke i pretkljetke gdje se navodno skrivaju
neke nodokuive tajne. Pumpa je to, glavice moja zanesena...
GLUMICA 2: Fuj! Govorite kao da nemate srca...
GLUMAC 1: Ne daj Boe! I nemojte misliti da je ono nijemo. Ili da ga nikad nisam
posluao. Pa tko nije posluao glas srca, taj nikad nije bio mlad. Ali tko ne poslua i
glas razuma, duo moja plemenita, taj nee doivjeti zrela ljeta. Vjerujte staroj koli.
Zato vas i pitam: Jeste li triput promislili? Jer razum...
GLUMICA 2: Razum?! to razum ima s teatrom?
GLUMAC 1: S te strane imate pravo, ribice moja zlatna. Teatar je norchaus, ali i
tamo, s vremena na vrijeme, poneko mora imati hladnu glavu. Inae...
(Gospodari na ovom mjestu malo zastanu, kao da su zadovoljni prizorom koji,
unato tomu to je grozan, nosi u sebi neku klicu iskrenosti, i u Glumice 2, i u
Glumca 1. )
GLUMICA 2: Pa kako moete tako govoriti! Vi! Nakon one numere sino!? Ona je
bila zov usamljenika! Vapaj za srodnom duom! Obeanje! Meni. Samo meni! I ja sam
ga ula, shvatila i pola...
GLUMAC 1: Ali, anele moj nebeski, pa ja to tako iz veeri u veer. To mi je posao,
zaboga. ivjeti treba...
GLUMICA 2: To nije, ne moe biti posao! To je sluba, posveena...
GLUMAC 1: Ma dobro, sreo moja nenadana, u svakom kukolju ima i ita, ali ne bih
ja iz toga... A, osim toga, pa ja sino pojma nisam imao da vi sjedite tamo u mraku, i
da ete poslije predstave onako izravno, je li...
GLUMICA 2: Znam i ja da vi niste znali, ali priznajte, hajde, da ste svaki put eznuli
za mnom, ne znajui mi jo ni ime, ni lice, i da ste mene dozivali iz tame. I taj mi va
zov svejednako ispunja duu... ( Patetino zapjeva ariju iz 'romantine opere' ):
Otvorite se, crne dveri pakla,
Pak nek u vama nestane to tijelo
Kad nije moglo...
Kad nije moglo...
Oh, ne mogu ja to. Pjevajte vi, molim vas. Samo za mene. Samo meni. Kao sino,
dok vam je u naruju, tamo gore, bila ona tupa, mlitava, nedostojna... ( To kao da

23
se odnosi na Glumicu 1, koja skoi sa svog mjesta, ali je Gospodari zadre izvan
igre. )
GLUMAC 1: Ono je bilo na sceni, u plavom svjetlu rampe, kad se sve preobrazi, kad
prosto sukno postane barun, ljepenka mramor, a gladni prosjak dokoni kraljevi...
Ali kad se pogase svjetla, evo moja raspjevana, kad se pogase svjetla... O da ste se
samo jedan jedini put nali u kulisama nakon predstave, ne biste udili za tim da
postanete dama od teatra. Da ste samo jedan jedini put vidjeli kako su prljave te
daske, osjetili kako je uzduh pun praine, kako sve vonja ljudskim znojem. Pa na
sceni je zaguljivo kao u tali, gdje konji ru, i tuku kopitima o tlo, i zrak je gust od
pare s njihovih slabina...
(Gospodari se ovdje probude i vraaju svom nainu voenja igre. )
GLUMICA 2, dlanovima prekriva ui : Ne! Ne elim to sluati! To niste vi! Radi vas,
s vama, ja sam sino prela onu zadnju crtu... A sad vi... Ne vi, demon sumnje u
vama pokuava zatrovati moje snove! Mrzim vas! ( Nasrne, ne ba ubilaki, svojim
malim akama na njega. )
GLUMAC 1, hvata je za rune zglobove : O ta vjera Ivane Orleanske. Kad bi to
moglo preivjeti u vama, golubice moja bijela, sveudilj djevianski isto, kad sve to
ne bi rastoili zli jezici kolegica, poudni pogledi gospode iz loa, pogana pera
promaenih literata! ( Bijesno, ljubomorno, ciljajui na Glumca 2, koji se takoer
ustoboi, ali ga Gospodari odmah obuzdaju ): Kao onaj va trabant, ono piskaralo i
glumatalo, ona punjena sova buljina... ( Hrvanje im se polako pretvara u zagrljaj. )
GLUMICA 2, klone u njegovu zagrljaju : Spasite me od njega, Maestro! Od njegovih
drama. Sve jedna gora od druge. O slukinjama i seljankama. On bi mene na scenu u
rubai i opancima. I ive guske bi htio, da gau i gnjuse po posveenim daskama, a
ja da ih valjda opam. I razgovaram s njima ga, ga, ga, ga, ga kao da smo na
selskom dvoritu, a ne u hramu umjetnosti. Njemu sam ja lutka. Da, lutka na koncu
njegove nastrane mate. Izvucite me iz tog blata, Maestro. Odvedite me u svoj
arobni svijet, u glazbu, u ples... Pjevajte mi ono...
GLUMAC 1, uveden u patetiku zornim naputcima Gospodara, zapjeva :
Otvorite se, crne dveri pakla,
Pak nek u vama nestane to tijelo
Kad nije moglo na put stati sili
I zatititi ovaj njeni cvjetak
Od crne strasti crna gospodara.
(Miluje joj kosu, vrat, ramena i nadlaktice, odve realistiki za 'romantiku operu'.
Kad krene prema grudima, zaustavi ga bi Gospodara. Ali pjeva iz sveg glasa ):

24
 O, zgaen cvijete tek okupan rosom,
O, bolno ptie polomljena krila,
O, plaho lane prostrijeljenih grudi,
O, tmurna sliko tuna dogaaja...
Proklete bile ove stare ruke
Jer nisu mogle spasiti te muke!
GLUMICA 2, pokuava se dokazati kao dostojna partnerica, pjeva ljubei mu i
obuzdavajui - ruke :
Ne kunite ih, nisu one krive
Na ovom svijetu nemani to ive,
Kojim pod Suncem nita nije sveto.
Al mjesto ovo, ovo vrijeme kleto...
(Prestane pjevati. Progovori ): Tako je to trebalo pjevati. Iz srca. A ne pitati kao
ona vaa parna maina sino.

GOSPODARI KAZALITA III

GLUMICA 1, na koju se to i odnosi, cikne svoj visoki C, i pone se histerino
hladiti lepezom : Aaaiii!
GLUMAC 2, sada u ulozi Gospodara kazalita, skoi i pljeskanjem prekine prizor.
Govori i kree se nadasve preciozno :
Pokazaste dosta. Na trudu vam hvala.
Iz dijela cjelina naslutit se dala.
GOSPODAR, iz redateljskoga diktatora preobrazio se u ponizna molitelja, te istupi
naprijed :
Onda? Kad je mogla vidjet nas izbliza,
to o nama sudi gospoa markiza?
GOSPODARICA, takoer preobraena u poniznu moliteljicu, pridrui mu se :
S visoka nas gleda, ili nam je sklona?
Je l otvoren put nam do njena salona?
GLUMAC 1, povukavi se u pozadinu, apatom Glumici 2 :
Pie joj na licu: prava kaiperka;
Za lepezom zijeva, ispod oka mjerka.
GLUMICA 2, jednako se povlai :
Vas oima guta, a njezin favorit
u mene pak pilji da je runo zborit.
GLUMAC 2, pomaui galantno Glumici 1 da se popne na splav :

25
 Markizi nikako ne svia se gluma;
Previe je strasti, a premalo uma.
Nigdje dolinosti, pravila se kre,
Sve dosjetke plitke, proste rijei stre,
Pokreti nesklapni, a grimase grube,
U frfljanju stiha poante se gube,
Posvuda nesrazmjer, nigdje trunke sklada,
Prognana ljepota, a rugoba vlada...
GLUMICA 1, preciozno, kao i Glumac 2, Gospodarima :
U nainu vaem zbilja nema mjere!
Prem obuzet strau, ovjek nije zvjere.
Onako urlikat i udarat biem,
Runo to se vidi, a ne vodi niem.
Najgore od svega, ta prizemna proza,
Muka mi je od nje i hvata me groza
Kad pomislim na to da bi u teatru
Sutra mogli uti psovku ili atru.
GLUMAC 2, Gospodaru:
U salonu, dakle, za vas nema mjesta
Pak, molim, izvolte pakirat se smjesta
I usluge svoje nudit puku prostu
U krmi, na trgu il na Novom Mostu.
(Gospodarici, apatom ):
Vama moda nisu odbrojani dani
U krugu probranih. ekajte me vani.
(Gospodari se povlae, on posve slomljen, ona s neto nade. Glumac 1 i Glumica 2,
ohrabreni pogledima i gestama Glumice 1 i Glumca 2, korak po korak prilaze im. )
GLUMICA 1, mjerkajui Glumca 1, koji 'raste' kako ga ona hvali :
Gospodin, meutim, vlada monim glasom,
Istie se krokom, mimikom i stasom.
Herkulovsko tijelo, apolonska glava,
U grudima srce salonskoga lava.
Stoga svoj teatar povjeravam njemu
I udim na sceni slijedit ga u svemu.
(Tiho): Tek uz jedan uvjet odsad ete meni
Sluiti galantno, a ne ovoj eni...

26
(Glumici 2, dakako. )
GLUMAC 1, ljubei joj ruku i pogledom obeavajui ostalo :
Glumcu od zanata nema vee slasti
do plesat na glazbu prosvijeene vlasti.
Zato vam od srca, svim silama svojim,
Gospoo markizo, na usluzi stojim.
to vam je po udi? Farsa? Pastorala?
Tragikomedija? iva slika? ala?
GLUMICA 1, svaku je ponudu otklonila koketnim udarcem svoje lepeze :
Zadovoljstvo imam putovati svijetom,
Gdje sad vlada moda komada s baletom.
Pak neto apartno i u svjetskom tonu
arko elim dati u svojem salonu.
GLUMAC 2, pretjerano udvorno :
Slijedei u svemu najnoviju modu,
Markiza za nastup ne proputa zgodu.
Ja takoer skromno uz nju sekundiram:
Pjevam, pleem, sviram, skladno recitiram
pak sam kao Adon, u naslovnoj roli
komada s baletom, bio lijep do boli...
GLUMAC 1: S baletom je komad moje ue polje
I spravljam ga, gospo, da ne moe bolje.
(Klanjajui se njoj i Glumcu 2 ):
Pratim, naime, modu premda kola stara.
(Dok Glumica 1 laganim naklonom Glumcu 2 izraava svoje zadovoljstvo
akvizicijom, a ovaj joj uzvraa, Glumac 1 ape Glumici 2 ):
Iz ovih e lako izvui se para!
GLUMICA 2, uvrijeena i ljubomorna :
to apete meni? Sad recite glasno
Koliko traimo. Ne kad bude kasno.
GLUMAC 2, Glumici 1, tiho :
A o mladoj dami sudite li isto?
Djeluje neuko, al u dui isto.
GLUMICA 1: Znajui vam dobro i misli i djela,
Preko due brzo sti ete do tijela,
Koje nevinace otvoreno nudi!

27
GLUMAC 2: Ako smijem rei, i va pogled bludi
Po torzu Maestra s istim apetitom
Kao moj po njenu. Da, kad smo ve pri tom,
Smijem li se kratkoj nadati slobodi
Dok brod vae strasti drugim morem brodi?
GLUMICA 1: to se mene tie, od sada ste prosti...
(Ostavlja ga, prilazi Glumcu 1 i Glumici 2 te ih uzima pod ruke. )
Maestro... (Glumici 2): Pa i vi... Budite mi gosti.
GLUMAC 1: Svim se srcem slube vama, gospo, laam
Uz pitanje skromno... ( Mala stanka. Brzo): Kolika je plaa?
GLUMICA 1, zgranuta:
Glumite za novac, rad pukog probitka,
A ne poput mene iz asnog uitka?
Glumite zar moe tako nisko pasti?!
GLUMAC 1, ne toliko povrijeen, koliko gnjevan zbog njezina neshvaanja :
ivot ovdje dolje ne skrbi o asti!
Tijelo za kruh trampim, a duu za vino...
(Gledateljstvu ):
Da l ijedan od vas moda ini ino?
Potrona smo roba na trnici-sceni
I svak od nas nada tek boljoj se cijeni.
Nakon dugih ljeta na daskama ovim
Nemam ideala. Niz maticu plovim
S glumakom druinom. Mutnom vodom plutam
Kroz prostor i vrijeme. Noen strujom lutam
Ko uklet Holandez il s Istoka nomad...
(Gleda ih pokunjene. Promijeni ton ):
Pa nije kraj svijeta! Probajmo taj komad!
SVI, s olakanjem, gotovo radosno : S baletom?!
GLUMAC 1: S baletom!
(Zauzme ponovno mjesto za kormilom, a ostali se raziu. )

PLES NA VODI
(Glazba: oluja. Glumac 1 bori se s njom. Jedva dri kormilo. Gospodar kazalinim
spravama pripomae stvaranju dojma, a Glumac 2 izlazi pred publiku kao Prolog
Meuigre. )

28
GLUMAC 2: U pauzi zadnjoj naega komada
Gospoa markiza prikazat je rada
Priu Moreplovca kojemu iz pjene
Javljaju se Venus i dvije Sirene.
On junaan plovi do Novoga Svijeta,
A enskinje morsko u tom ga ometa...
(Povlai se, kao i Gospodar. Glumac 1 kormilari. Nakon vjetra i oluje moe malo
magle. Ako ni za koga onda za premijernu publiku i kritiku. Brodi kroz maglu. uje
neto. Oslukuje. To neto pretvara se u ensko troglasno pjevanji, isprekidano i
gotovo nerazumljivo, kao da ga donose naleti vjetra ):
A-a-a-a, a-a-a-a,
A-a-a-a, a-a-a-a...
(Iz 'pjene' izranjaju Glumica 1, kao Markiza-Venus, te Glumica 2, kao Prva sirena.
Glumac 2, nagraen poljupcem, sa strane ubacuje i Gospodaricu, kao Drugu sirenu.
Tri ene pjevom i plesom zavode Glumca 1-Moreplovca, koji se ne da pokolebati ):
Moreplove, muu ludi,
ostavi se tatog plova.
Novo Kopno koje udi
pusti san je pustih snova.
Posluaj nas, il smrt skora
Snai e te na dnu mora.

GOSPODARI KAZALITA II
(Pred splav dolaze Gospodar i Glumac 2 u maskama komiara dell'arte. Gospodar
je Pantalone, Glumac 2 Harlekin, s obvezatnim tapom /slap-stickom/ o pojasu.
Zatravljeni su prizorom. Govore jezikom koji ima romanski tih mogu se ak i
prepoznavati rijei nalik na ( H ) O M O , DO N A , M OLJE , FILJA , FILJO , PADRE , MA DRE ,

FRATELO , S OR ELA , VE KJ O , O VA NE , GRA N DE , PIKOLO , KA LDO , FREDO , BE LA , BRUTO ,

K U OK A , FAME , M AN ARE , PANE , PATA , POLEN TA , VI N O , KA N E , BE TI JA , E NA , TEATRO ,

ATORE , PUTA , D O RM IRE , BA LARE , KA ZA , TUR K O , UN - DO - TRE , FAR - AM OR , BA LAR , KA N TA R ,

PAGAR , M IRAK U L , VE DER i sline, ali govor ipak mora ostati 'nemut', to jest mora se
stvoriti ona vrsta govora koja, kao i maska, prisiljava glumca da poruku prenosi
pozom, gestom i intonacijom. Uzor: crti La Linea, koji uostalom i dolazi iz te
tradicije.
Nije da se neke kvazi-replike ne bi mogle napisati, i da se taj zapis ne bi mogao
reproducirati. To bi, meutim, odvelo u istu mehaniku, u proizvoljnu dadaistiku

29
igrariju. A komedija dell' arte daleko je od svake mehanike. Ona je iva, ona se
nikad ne reproducira, nego uvijek producira.
To se pak ne moe oponaati. Zbog toga replike to slijede i nisu drugo doli
scenarij, niz sugestija koje trae zajedniki, skupni odgovor.
E sad, dame i gospodo, kad sam vam sve tako lijepo i struno objasnio, ja u se
malo proetati kroz ovaj prizor i sljedei a vi, boe moj... Dobro vam more. )
GLUMAC 2 da ovakvo udo jo nije vidio, a proao je jednu polovicu svijeta na
jednu, a drugu na drugu stranu. Bio je meu patuljcima i divovima, ljudima s oima
na trbuhu, ljudima s tri noge, ljudima-pticama, ljudima s glavama u stranjicama, u
Zemlji dembeliji gdje peeni fazani ulijeu ovjeku u usta, a drvee umjesto
plodova ima vimena koja te doje najboljim vinima crnim, bijelim i rozeom, ali
ovakve enske oblike i u ovolikoj koliini jo nije vidio. Oprata se od gospodara i
sprema baciti u valove da upeca bar jednu od ovih enica-ribica...
GOSPODAR zadrava ga i tue. Ovo je teatar, govori mu, i samo budale izlaze na
scenu, a pametni ljudi ostaju dolje i gledaju.
GLUMAC 1, izlazi iz uloge moreplovca, i navlai masku Brighelle. Prilazi rubu
splavi i upozorava Gospodara da malo pazi na jezik. On nije budala premda glumi
u nekakvoj gospodskoj budalatini. Ali zato ima i pun eludac, i punu kesu, i u
milosti je mnogih monika, i spava u mekim perinama u drutvu odabranih
ljepotica, a ne vucara se po cesti kao on (Gospodar), kostobolni starkelja, koji se
sav savio poput paragrafa, i njegov debilni sluga koji...
GLUMAC 2 upravo naganja Gospodaricu i Glumice.
GLUMAC 1 da majku mu staru udara ga prebit e mu sve kosti ako samo jo
jedanput baci pogled na njegovu najbolju plesaicu Glumicu 1 i njezinu kerku
Glumicu 2. Ako se ba eli omrsiti, evo mu njihove domaice-kuharice
Gospodarice, kao to znamo, naknadno ubaene...
GLUMAC 2 da mu je uvijek bio san oeniti se debelom kuharicom koja e ustati s
prvim pijetlovima, naloiti vatru na ognjitu, donijeti tri-etiri vjedra vode,
napuniti kotao, dovui vreu kukuruza, samljeti ga na rvnju u finu krupicu, nasuti
je u vodu, i mijeati, mijeati, palentu, koju e on zatim zamastiti i gutati sve dok
mu ne bude izlazila na nos i ui...
GOSPODARICA tue ga jer da ona nije nikakva kuharica i nek nae sebi ravnu da
mu kuha i pere tralje. Silazi sa scene i povjerava se Gospodaru da je ona zapravo
velika dama plemenita roda koju su na moru zarobili gusari i kao robinju je prodali
ovom nekrstu, Turinu, impresariju iz Smirne, koji i nju i jo dvije robinjice vucara
okolo po Mediteranu i tjera da glumataju u bezbonim predstavama...

30
GLUMAC 1 nareuje Gospodarici da se odmah vrati na scenu-splav i ne dosauje
gospodinu od ukusa, kojega zacijelo/jamano/nedvojbeno zanima mala privatna
predstava pak e za nju i odbrojiti neto zvunih zlatnika... Hajde, to ekaju sve
tri! Plesati treba, pjevati, kuhati, prati, voditi ljubav, ako gospodin poeli i plati.
Ne njima, plesaicama, narvno, nego njemu, impresariju iz Smirne ovdje skida
masku Brighelle i stavlja na glavu almu koji sa svojim malim (p)lutajuim
kazalitem ispunjava sve elje i fantazije gospoa i gospoda s Istoka i Zapada.
Hajde: Igra se! Igra!
Glumice nevoljko poinju nekakav orijentalni ples, a Gospodarica udara u def. I to
nek rade dok im se drukije ne zapovijedi. Glumica 2 pri tom pokazuje najmanje
volje, zbog ega pada u nemilost Glumca 1 .
Gospodar i Glumac 2 gledaju to, pa naglo zbace maske i...

ROBINJICA OSLOBOENA
...preobraze se: Gospodar u redovnika to e rei da u ruci ima kri, u koji se
pretvorio Pantaloneov standardni bode Glumac 2 u viteza to e rei da u ruci
ima ma, koji je izvukao iz Harlekinova tapa.
GLUMAC 1, sad ve dokraja Turin, impresario iz Smirne, izvlai iz skupine
plesaica nevoljnu Glumicu 2 :
Igraica jedra, jutros ulovljena!
Vi ta prsa, bedra, a povoljna cijena.
GOSPODAR: Da odvratne scene za oko i uho!
Kako bludne ene! Kako gnjusno ruho!
GLUMAC 2: Kako gadni zvuci! Kanda divlje hijene,
agljevi il vuci gloe se i pjene!
GOSPODAR: Njim oprosti, Boe, ne znaju to ine
Kad nage do koe pleu sred puine,
Al tom to ih vodi ne daruj milosti!
(Vitezu, pun mrnje na inovjerca ):
Na ma ga nabodi, polomi mu kosti!
Nagrada ne gine, puni oprost grijeha
Pak, kad ivot mine, slasti rajskih lijeha.
GLUMAC 2, pokazujui na Glumicu 2 :
Ja bih mladu vilu, to u suzah cvili,
Volio u krilu zibat svu u svili...
(Vidjevi mrgoenje duobrinikovo ):

31
 Ali ne na divlje, nego s blagoslovom.
Radi nje bih ivlje maem na ma ovom.
(Glumcu 1, naravno, koji je takoer potegnuo ma. )
GOSPODAR: Neka bude i to. Samo ga oderi
I ovaj lug pitom oisti od zvijeri.
GLUMAC 1, zbunjen, osvre se:
e, ba, vidi goru sa zelenom umom,
Kad plutam po moru, lutam plavim drumom?
(Kratkom gestom prekine ples u pozadini, ni ne gledajui tri ene. Glumcu 2 i
Gospodaru):
Ti, kaure crni, za njih igru plati,
Jal pogled odvrni i kui se vrati.
GLUMAC 2: Sam se na njih bei, inovjerni stvore!
(Pripravan je za borbu. )
GLUMAC 1: Batalimo rijei nek maevi zbore!
(Zauzimaju stav za borbu na nain moreke. )
GOSPODAR, preuzimajui Glumicu 2 i vodei je 'na ogled' :
Ko nagrada jaem mlada vila slijedi.
Zadobiti maem njene drai vrijedi.
(Daje znak. Glumci se mauju. Glumac 2 pobjeuje Glumca 1 i baca ga sa splavi. )
GOSPODAR, odvodi Gospodaricu i Glumicu 1, zagrlivi ih zatitniki kao da ih je
on oslobodio robstva :
Blaena sloboda! Poimo do dvora
Daleko od broda, valova i mora...
GLUMAC 2, zaustavi Glumicu 2, koja je krenula za njima, i nudi joj ruku :
Sloboda je muka, lijepolika vilo,
Evo vrsta ruka, to je djevam milo.
Teatra se proi, zaboravi scenu,
Mome domu poi pak mi igraj enu.

MUKA DJEVINA
GLUMICA 2, s iskrenom naivnou :
Vela ast bi meni bila
Da ti ena budem mila,
Mlad vitee, gospodine,
Plemenita oca sine,

32
 Ali postat to ne mogu
Jer sam zavjet dala Bogu
Da se ni skim neu zdruit
Nego samo njemu sluit.
Pastiricom ja sam rada
Njegovoga biti stada,
titit ga od od gladnih zvijeri
I put rajskih vodit dveri.
Ti ne uti gnjev ni tugu
Jer e lako nai drugu.
GLUMAC 2, jednako:
Neu drugu, ak ni bolju,
Ali tujem tvoju volju,
Skromnu slubu Viem Biu.
Stoga i ja slijediti u
Istu zvijezdu kao i ti.
Pastirom u istim biti,
Odrei se sjajna ruha,
Poi tragom Svetog Duha...
OBOJE, kleknu: Pogledaj nas sa visine,
Isukrste, Boji sine,
Put nam kazuj ti jedini
Budi svjetlo nam u tmini.
(Dolaze Gospodarica kao Gospa, Gospodar kao njezin Centurion, Glumac 1 kao
Otac Glumice 2 i Glumica 1 kao Majka Glumca 2. Na svima ne ba uspjeno
prikriveni tragovi orgije koja je, reklo bi se, potrajala svu no. Na poetku su jo
blago raspojasani, oputeni recimo, a poslije postaju sve trezniji i sve krui. )
GOSPODARICA: Kakva igra ranom zorom
ini se pred mojim dvorom?
Tko slavi ko jedinoga
Raspetoga lanog boga,
Sina udijskog tesara
Koji s kria ljude vara
I bogove drevne vrijea,
Zatitnike naih prea?
GLUMAC 1: Moja ki je, mnozi bozi!

33
GLUMICA 1: Sin moj s njom je, bozi mnozi!
OBOJE, kleknu: Nemoj, gospo, kruto sudit,
Nemoj djeci nam naudit.
Vrua srca, glave lude,
Krivom stazom mladi blude ,
Krive stvari idu glumit,
Al emo ih urazumit!
(Glumakom paru 2 ):
Kanite se prikazanja
Jerbo porod su neznanja
I po udi prostu puku
Koji hoe gledat Muku...
GOSPODARICA: Rije ta slatke elje budi,
Muenje mi srce udi.
Ovu djevu hou muit
I kroz muku je poduit...
(Glumakom paru 1, o Glumcu 2, kojega oni brzo i nasilno odvlae ):
Njega drte mi po strani,
S njim pak drugo neto kanim...
(Gospodaru): Nek outi da sam ljuta.
Daj joj biem deset puta!
GOSPODAR: Ja bih htio te potedit,
Ali gospa e se jedit...
(Biuje je, naivno stilizirano. )
GLUMICA 2 podnosi udarce ruku sklopljenih na molitvu. Gospodarici :
Kolko hoe tijelo tuci,
Dua nije mi na muci.
Slomiti se ona ne da
Jer u lice Boje gleda.
GOSPODARICA: Meni se to ufa rei!?
(Gospodaru): Na gradeli e je pei!
GOSPODAR: Odreci se, djevo, Boga
Da ne moram init toga.
GLUMICA 2, Gospodarici :
Nee slomit vjeru moju
Nit provesti volju svoju!

34
GLUMAC 2, otimajui se Glumici 1 i Glumcu 1 :
Bude l trpila jo djeva,
Bojega se bojte gnjeva,
Koji e vas u prah strti
I kazniti vjenom smrti!
GLUMICA 1: Dri jezik za zubima!
GLUMAC 1: Ovdje gospa svu mo ima!
GOSPODARICA: eli li joj spasit glavu,
U idola plei slavu.
GLUMAC 2: Odrei se neu vjere
Radi Bakha i Venere!
Nijemi tvoji su idoli,
Budala se njima moli,
Budala ih igrom asti,
U pakal e s njima pasti!
GOSPODARICA, Gospodaru:
Ma iz toka sad potei
Kou im sa plei rei,
Pak ih potom raetveri,
Mesom hrani umske zvijeri!

GOSPODARI KAZALITA I
GOSPODAR, potee ma, ali ga, nakon kraega oklijevanja i ciljanja sad na
Glumaki par 2, sad na Gospodaricu, odbacuje :
Prem ima nad teatrom, gospo, svaku mo
I suprotiva tebi nije dii glas,
Ja neu vie igre gdje se sije smrt,
Gdje Bog je krvoedan i asti ga ma,
Gdje majka kolje djecu, ili oca sin,
Gdje gradovi se pale a skrnavi rod,
Gdje dobro je na ruglo, dok se cijeni zlo.
Ja drugu elim pjesmu iz orkestre ut,
to duu meni krijepi, svijetlim ini dan.
GOSPODARICA: Tek prolivene krvi duu krijepi vonj!
Sjaj rtvenoga ognja svijetlim ini dan!
Stog elim gledat patnju, elim uti krik,

35
 Na sceni vidjet borbu, sluat mahnit pjev
Pak oko mrtvih tijela vodit divlji ples!
GLUMCI, povedu ples oko njih i pjevaju .
Strofa
Volim onog koji trijezno
Dioniza kua slast,
Glatko igra ide njemu,
Uvjerljiv e bit u svemu
U bijes nikad nee past.
Antistrofa
Na sceni je mnogo ljudi,
Svatko drugu ima ud,
Ali kada zapnu vrijedno
I stope se svi u jedno
Cijenit e ih strogi sud.
Epoda,
u kojoj se Glumcima pridrue i Gospodari:
Tespise, kad barem ne bi
Nikad napustio kor,
I tato podigo glas,
U krivo odabran as
S drugima poveo spor.
Obuzet tek svojim biem
Na krhki zasjest e tron
I prtit preteko breme
Dok snagu pit e ti vrijeme
Ko djecu to guta Kron...
Dok snagu pit e ti vrijeme
Ko djecu to guta Kron...
(Zaustave se spojenih i uzdignutih ruku, kao da ele dosegnuti Sunce, i tako ostanu.
Svjetlo se polako gasi. )

BORIS SENKER

36
 Roen u Zagrebu, 5. XI. 1947. Maturirao na Gimnaziji u Puli, a diplomirao i
doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem predaje od 1971. Od 1990.
stalni suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krlea. Objavio trinaest znanstvenih i
strunih knjiga meu kojima su najvanije Redateljsko kazalite (1977; 2 1984), Sjene i
odjeci (1984), Begoviev scenski svijet (1987), Pogled u kazalite (1990), Hrvatski
dramatiari u svom kazalitu (1996), Kazaline razmjene (2002), Pozornici nasuprot
(2003), Bard u Iliriji (2006) i dvodjelna Hrestomatija novije hrvatske drame (2000-01).
U koautorstvu s Ninom krabeom i Tahirom Mujiiem napisao je (od 1971.
do 1993) dvadesetak tekstova za kazalite Vitezovi otrulog stola , O'kaj, Kavana
'Torso', Novela od stranca, Plut, Domagojada , Glumijada , Hist(o/e)rijada , Trenk
iliti Divji baron , Kerempuhovo, Fric i pjevaica i dr. od kojih je dio tiskan u
knjigama O'kaj (1975), Porod od tmine (1979), Dvokrleje (1994), 3jada (1995) i
Tri (stare) krame (1997).
Samostalni tekstovi: Brod (Mali Loinj, 1995), Pinta nova (Varadin, 1997;
objavljena u knjizi 2002), Pulisej (Pula, 1998), Cabaret &TD (Zagreb, 1999),
Gloriana (Peuh, 2001; objavljena 2004. u knjizi Tri glavosjeka zajedno s
neizvedenim tekstovima Pobjednica Judit i Dandy), Fritzspiel (Pula-Zagreb, 2002),
T.O.P. (Zagreb, 2003), Plautina (Pula, 2003), P/lutajue glumite majstora Krona
(Zagreb, 2006) . Veinu tih tekstova na pozornicu je postavio Robert Raponja.
Za kritiki, znanstveni i knjievni rad dobio je nagrade Petar Brei, Antun Gustav
Mato , Marko Fotez , Mate Ujevi i Katarina Patai. Tekst P/lutajue glumite
majstora Krona dobio je nadradu Marin Dri za 2006.

Kuna adresa :
Mikecov prolaz 1
10000 Zagreb
Hrvatska

Kontakti :
bsenker@ffzg.hr
boris.senker@lzmk.hr
+385-91-722-4239

37