lorde H arctic monkeys H paul mccartney

lou
Broj 2. / studeni 2013.
15 HRK
Srbija 199 DIN

reed
Slovenija 2,5 EUR
Crna Gora 2,5 EUR
BiH 3,9 KM
Makedonija 100 DEN

život autsajdera
koji je promijenio
tijek rock
glazbe

Psihomodo
njihovih prvih trideset godina
01113

926005

pop
771848
9
 R ol l i ng S t one sadržaj s t uden i 2013.

RS2
“All the News That Fits”
lou reed
i laurie
anderson
Intimno pismo
za Rolling
Stone u sklopu
velike teme
o Lou Reedu,
str. 60

rock & roll

13 Eminem
Reperov povratak na scenu s novim
albumom.
Tekst brian hiatt

26 Legalni download
U iščekivanju iTunesa, kako legalno
do glazbe?
Tekst rea hadžiosmanović

34 Q&A Filip Šovagović

O premijeri novog filma, sviranju
gitare u bendu i nadahnutom štreberu
Goranu Navojcu.
Tekst milan pavlinović

politika

41 Zakon o potrošačkom
kreditiranju
Može li država zaštititi građane od
samovolje kreditora o čijim uslugama i
sama ovisi ili su pak banke žrtve loših
procjena svojih klijenata? damir kings of
Tekst dinko boić avdić leon
govori u temi o povratku na
“Glazbom scenu, str. 82.
protiv

foto: guido harari/contrasto/redux; mateja vrčković, guliver/getty images

teme politike” na
str. 74.

48 Psihomodo pop
Prvi zajednički intervju grupe nakon
više od petnaest godina u kojem
govore o trideset godina karijere te
radu na novom albumu.
Tekst vedran brkulj

56 Lorde
Ova 17-godišnja darkerica, podrijetlom
Hrvatica, proslavila se hitom “Royals”.
Tekst jonah weiner

70 Arctic Monkeys
“Majmuni” su našli novi zvuk i napadaju
Ameriku.
Tekst brian hiatt

4 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
Vaša sretna zVijezda
Iskoristite akciju do 31.12.2013. i ugovorite jedan od paketa po povoljnijoj cijeni!
Vaša Hypo sretna zvijezda donosi Vam pakete* tekućeg računa krojene prema Vašim potrebama.
Uz 50% nižu naknadu u prvoj godini, odaberite:
jednu ili više Hypo kartica
usluge direktnog bankarstva (m-Hypo, HYPOnet, HyposMs)
dopušteno prekoračenje po tekućem računu
Uz svaki paket ostvarujete pravo i na besplatno osiguranje od nezgode kod Croatia osiguranja.
neka Vas vodi Vaša sretna zvijezda.
* akcija se odnosi na pakete Beta, Gama, Delta i Prestige

Više informacija potražite u najbližoj poslovnici, nazovite besplatni broj

Kontakt centra 0800 14 14 ili posjetite našu internetsku stranicu www.hypo-alpe-adria.hr.
86 Nirvana
Kako je izgledala posljednja godina
RS
Rolling Stone Hrvatska
Kurta Cobaina, kad je s bendom

Arhiva
urednik/izdavač: Toni Moškov
radio na trećem (i posljednjem) Glavna urednica: Ela Radić
albumu “In Utero”? Art direktor: Dijana Kasavica
novinari: Nikola Čelan,
Tekst david fricke Vedran Harča, Tajana Gašparić,
Rea Hadžiosmanović, Aleksandar
92 Paul McCartney Ignjatović, Marko Bratoš, Vedran
Brkulj, Dinko Boić, Vedrana Jakovac
Donosimo scene iz života legende desk: Milan Pavlinović
koja ne miruje - i sa 71. godinom Urednica fotografije:
Mateja Vrčković
McCartney snima albume i radi kolumnisti: Ivana Simić Bodrožić,
vrhunske koncerte. Drago Munjiza
Tekst jonah weiner Izvršni direktor prodaje
oglasnog prostora: Maja Weber;

100 Rock podzemlje

maja.weber@s3mediji.hr
prodaja oglasnog prostora:
Dobri glazbenici često propadaju Mario Miletić
mario.miletic@s3mediji.hr
ako im se ne pruži prilika ili nemaju izvršni direktor marketinga:
vođu. Ili ako ne uzmu stvari u svoje Marija Lukić
ruke kao ovi dečki koje vam marija.lukic@s3mediji.hr
prijevod i lektura:
predstavljamo. Višnja Grgić; Baraohara
Tekst marko bratoš fotoservisi: Guliver/Getty Images,
Pixsell

106 Krv, znoj i zombiji

izdavač: S3 Mediji
Zavrtnica 17, 10000 Zagreb;
Nesuglasice iza kamere i www.s3mediji.hr
nezaustavljiv uspon serije “Živi
mrtvaci”, najkrvavije na TV-u.
Seksi naslovnice tiskara: Radin d.d.
Gospodarska 9, 10431 Sv. Nedelja
distribucija: Tisak d.d., Vetel d.o.o.
Tekst david peisner Pogledajte neke od najvrućih i naklada: 18.000
najseksepilnijih naslovnica Rolling
114 Nick Cave
Copyright @ 2013 by ROLLING STONE LLC. Sva prava pridržana. Zabranjeno
Stonea tijekom godina. Jer, i reproduciranje cjeline i dijelova bez dozvole. Ime i logo ROLLING STONE je registrirani
zaštitni znak ROLLING STONE LCC-a, a licencirani su za S3 mediji d.o.o.

Prisjećamo se umjetničkog puta golotinja je vijest, zar ne?

ovog glazbenika uoči njegova Stranica 119
Rolling Stone USA
koncerta u Ljubljani.
Tekst nikola čelan urednik&izdavač:
Jann S. Wenner
glavni urednik: Will Dana
zamjenik glavnog urednika:
rock & roll style recenzije Nathan Brackett
asistent glavnog urednika:
Sean Woods

127 Harley Davidson 133 Arcade Fire

U Milanu su početkom studenog
predstavljeni najnoviji modeli ovog
kultnog motocikla
128 Brzi makeover
Kako u malo vremena osvježiti svoj
životni ili radni prostor?
130 Party za ekipu
Raport sa predstavljanja prvog
broja Rolling Stonea Hrvatska
senior novinari: David Fricke,
Brian Hiatt, Peter Travers
Grupa iz Montreala dobiva groovie senior urednik: Christain Hoard
art direktor: Joseph Hutchinson
infuziju na svom najambicioznijem kreativni urednik: Jodi Peckman
- i najboljem - albumu koji su potpredsjednik: Timothy Walsh
snimili. izdavač: Chris McLoughlin
Tekst david fricke suradnik izdavača:
Michael H. Provus
glavni urednik poslovanja:
135 Headoneast John Dragonetti
licence & poslovanja:
“Ide ljubav”, novi singl Aleksandra Maureen A. Lamberti (Executive
Ljiljka, kojeg pamtimo još iz Director), Aimee L. Schecter (Senior
Yammata, akustična je pop pjesma Manager), Kathleen Taylor
(Coordinator)
sa sanjivim vokalima.
Tekst vedran harča Copyright © 2013 by ROLLING STONE LLC. All rights reserved. Reproduction in whole or in
part without permission is prohibited. The name ROLLING STONE and the logo thereof are
registered trademarks of ROLLING STONE LLC, which trademarks have been licensed to S3

139 Pearl Jam

mediji d.o.o.

Bijes, mrzovolja i
foto: guliver/getty images

lorde H arctic monkeys H Paul mccartney

depresija -
momci iz Pearl
FOTO Mateja Vrčković; MAKE UP Ivana Mlikota

lou
Broj 2. / studeni 2013.
15 HRK
Srbija 199 DIN

reed
Slovenija 2,5 EUR
Crna Gora 2,5 EUR

Jama se vraćaju
BiH 3,9 KM
Makedonija 100 DEN

život autsajdera
koji je promijenio
tijek rock
glazbe

onomu što
najbolje znaju na
eddie vedder
sjajnom LP-ju
Punokrvni
rocker nema “Lighting Bolt”.
Tekst will Psihomodo
njihovih Prvih trideset godina
01113

namjeru stati
926005

PoP
hermes
771848

rollingstone@rollingstone.hr
9

6 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
Svako putovanje započinje
prvim korakom. Postanite korisnik
American Express kartice.
®

Koristite PBZ Card Travel American Express Što god radili, gdje god se nalazili,
putničke usluge s otplatom do 24 rate bez American Express kartica pruža savršenu
kamata i naknada i stvorite nova sjećanja! uslugu i brojne pogodnosti baš za vas:
• Obročna otplata do 24 rate bez kamata i
naknada
• Mogućnost podizanja potrošačkog kredita
Privredne banke Zagreb
• Osiguranje od posljedica nesretnog slučaja
• Membership Rewards® i My Card
programi nagrađivanja

Postanite korisnik American Express kartice

bez upisnine i Ëlanarine za prvu godinu koriπtenja!*

Nazovite odmah 0800 3775 55!

American Express® je zaštiÊeni znak American Express Company. PBZ Card je ovlašteni izdavatelj American Express
kartica u Hrvatskoj. PBZ Card samostalno upravlja brendom PBZ Card Travel prema American Express licenci.

SAMO U GRUPI PRIVREDNE BANKE ZAGREB

AmericanExpressHrvatska www.americanexpress.hr/postanitekorisnik *Pogodnost vrijedi za pristupnice primljene od 15.10. do 31.12.2013.

 uvodnik

Hvala vam na podršci

ela radić

P
rvo što želim na- naći novog Dragaša, Čulića, Horva-
pisati u ovom uvodni- ta i ekipu.
ku je - hvala! U moje Također nas pitate koliko ćemo
osobno i u ime naše pratiti događanja i glazbenike u re-
male, ali entuzijastič- giji. U svakom broju ćemo definitiv-
ne ekipe koja se odlu- no pisati i o regionalnim izvođači-
čila na dovođenje Rolling Stonea u ma, u prošlom su to, među ostalima,
regiju. Odlična prodaja prvog broja bili i Dubioza Kolektiv i Van Gogh.
i stalno rastući broj godišnjih pret- U ovom broju razgovarali smo s Ne-
platnika pokazuje nam da smo bili u manjom Kojićem iz srpske hard core
pravu kad smo mislili kako je jedan reggae skupine Eyesburn i s anga-
ovakav magazin potreban u Hrvat- žiranim BiH glazbenikom Dami-
skoj i u regiji. rom Avdićem, koji nam je u sklopu
Vaši prvi komentari govore i da ste teme Glazbom protiv politike otkrio
vrlo zadovoljni s ponuđenim. Narav- svoj stav o tome može li pjesma pro-
no, uvijek možemo i bolje, to nam je mijeniti nečije mišljenje, potaknuti
i cilj - u svakom sljedećem broju biti nekog na akciju. Dotaknuli smo se
bolji nego u prethodnom, pokuša- i srpske demo scene i klupskih bass
ti ponuditi što više. Čitamo vaše ko- programa u Ljubljani i Sarajevu.
mentare, osluškujemo vaše želje, uo- Mislimo da je važno pisati o doma-
stalom tu i jesmo zbog vas i zbog vas ćim glazbenicima, stoga smo i na na-
ćemo se truditi biti na razini, onako slovnicu drugog broja stavili domaću
kako i očekujete i zaslužujete. grupu - Psihomodo pop. Oni slave 30
Otkako smo objavili prvi broj godina karijere, a kako su otkrili no-
Rolling Stonea Hrvatska, postav- vinaru Vedranu Brkulju koji se dru-
ljate nam razna pitanja. Prvo se tiče žio s njima u njihovoj garaži, više od
cijene - i odmah da to riješimo. Ne, 15 godina nisu dali zajednički inter-
cijena se neće mijenjati, to nije bio vju, kao grupa. Pročitajte što govore o
promotivni trik, ostaje 15 kuna jer novom albumu, stanju na sceni i pla-
želimo biti dostupni, jasno nam je novima za proslavu obljetnice.Narav-
kakva su vremena. Zatim, postavljali ste i pitanja kako to da nema već no, preuzeli smo i odlične teme iz američkog Rolling Stonea pa ćete tako
afirmiranih novinara, rock kritičara, takozvane “stare garde” u Rolling na našim stranicama naći veliku priču o nedavno preminulom glazbeni-
Stoneu. Razlog je u našoj želji da damo šansu mladim ljudima, novina- ku Lou Reedu, uključujući i prekrasno pismo koje je njegova udovica La-
rima koji nisu do sad dobili priliku, a imaju entuzijazam, volju i znanje. urie Anderson napisala specijalno za Rolling Stone. Donosimo i repor-
Svakodnevno primamo i razne molbe, životopise, ponude za pisa- tažu o posljednjoj godini Kurta Cobaina i sve detalje o novoj pop zvijezdi
nje na našu mail adresu rollingstone@rollingstone.hr. Svaku čita- hrvatskog podrijetla, Lorde. To su, naravno, tek neke od tema koje vam
mo i uzimamo u obzir jer se nadamo kako ćemo među nekima od njih nudimo, nadamo se da ćemo i ovim brojem opravdati očekivanja. 

suradnici

vedran brkulj mirko rastić dinko boić vedrana jakovac aleksandar

Novinar. Prije devet
godina su mu ukrali kufer
sa CD-ovima. Još nije
zaboravio. Radio intervju
s Psihomodo popom.
ignjatović
Ilustraciju za političku Dugogodišnji novinar, Novinarka, voli kazalište,
temu izradio je ilustrator urednik i voditelj piše o zadnje tri godine putuje Naš dopisnik i Beograda.
koji nam se sam javio ratu između banaka, Vlade po Europi i upija nove Novinar je, piše knjige,
preko maila. Tko kaže da i štediša zbog kredita u kazališne metode. U RS-u pravi muzičke festivale,
se ne isplati probati? švicarskim francima. piše o - kazalištu. snima TV i radio emisije...

8 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 guest
THe Playlist
naše najdraže pjesme, albumi i videospotovi ovog trenutka
list

1. M.I.A.
“Matangi” (album)
Spremni smo od M.I.A.-e očekivati neo-

Avicii
čekivano, ali nas je svejedno (ugodno)
iznenadila svojim bućkurišem tema, glaz-
benih fragmenata i stilova najnovijeg al-
buma “Matangi”. Album je pomalo kao-
Švedska EDM zvijezda ne si-
tičan, ali vrlo zabavan spoj hinduističkih i
lazi s top lista zahvaljujući
istočnjačkih elemenata sa zapadnjačkim
hitu “Wake Me Up”.
stilovima. Ima tu “ohmanja”, reinkarnacije
i karme, naglih promjena tempa, brejko-
va, kudura, duba i hip hopa, ali i melodija Axwell
Blura i grupe Shampoo, a najbolje pjesme “Feel the Vibe”
na albumu su strukturom konkretnije “Bad Ovo je pjesma zbog koje
Girls” i “Exodus” te kaotične “Bring The sam postao DJ. Funky ritam
Noize” i “Double Bubble Trouble”. me osvojio na prvu. Taj me-
lodični, gotovo disco house
je još uvijek moja najdra-
ža stvar.
2. Danny Brown “Dip (Old)”
Uz Stoku, naš najdraži hip hop krezubica Danny Brown i MC pro- 3. James Blake The Mamas & the
glašen najvećim osvježenjem na svjetskoj hip hop sceni, podario “Life Round Here” feat. Chance Papas
nam je neodoljiv klupski hit koji nas u tren napumpa adrenalinom The Rapper (video) “California Dreamin’”
i tjera da skačemo i uz tvrdi trap beat i basoviti refren koji zvuči Iako smo se još na albumu “Overgrown” Jedna od najboljih pjesama
kao dječja brojalica (za odrasle). zaljubili u pjesmu “Life Round Here”, ikad napisanih. Volim je još
Blakeova prekooceanska suradnja sa otkako sam bio dijete i još
Chanceom the Rapperom stvorila je još uvijek je volim, iako sam je
4. Warpaint bolji remix u kojem se razliveni zvuci čuo bilijun puta.
“Love Is To Die” syntha i Blakeovog sjetnog vokala savršeno
(Warpaint) suprotstavljaju Chanceovim rap stihovima, Edward Sharpe and
a crno-bijeli video u režiji trenutno the Magnetic Zeros
Pjesma koju se pojavila u rekla-
najboljeg redatelja glazbenih spotova “Home”
mi Calvina Kleina najavila je drugi
Nabila donio je tešku, kišnu Ja zaista volim folk glazbu -
studijski album američkih indie ro-
atmosferu i prekrasnu volim stvari koje možeš pje-
ckerica Warpaint. Kontradiktornog
filmsku fotografiju. vati oko logorske vatre. Nije
refrena “Love is to die, Love is not
to die for”, pjesma uvlači slušatelja pretenciozna ili komplicira-
u svoj odsutni, pomalo rezignirani na, to je jednostavna pje-
svijet sanjarskih melodija. sma. Konstantno stremim
tom uzdižućem osjećaju.

pripremila: rea hadžiosmanović; foto: guliver/rex; guliver/camerapress

5. Arcade Fire Smokey Robinson and
the Miracles
“Afterlife” (Reflector) “The Tracks of My Tears”
Ljubav, religija i smrt, velike i teške Prvi put sam ovu stvar čuo u
teme upakirane u disco celofan Jame- filmu Vod smrti. Prije neko-
sa Murphyja uz vokalnu interakciju Wina liko godina nabavio sam sve
i Regine na ovom šestominutnom filozof-
sko-ispovjednom singlu neizostavno tje-
7. Paul McCartney Motown a cappelle i opet
sam je otkrio; jako je utjeca-
raju na ježenje! “Queenie Eye” (video) la na mene.
Sjedi tako Johnny Depp na podu
6. James Arthur Abbey Roada i gleda u daljinu, Daft Punk
dok se studio ne pretvori u tulum s “Lose Yourself to Dance”
“You’re Nobody ‘Til hrpom glumaca na jednom mjestu.
Somebody Loves You” Najbolja stvar na njihovom
McCartney, koji ih je uspio dovući novom albumu. Možete vi-
(James Arthur) sve na snimanje spota “Queenie djeti kako momci iz Daft
Prošlogodišnji pobjednik britanskog Eye”, istovremeno prebire po Punka paze na svaki zvuk.
X-Factora svoju je titulu opravdao na prvom klaviru, odavši počast interijeru u Čak i zvuk pljeska zvuči ne-
koautorskom singlu, moćnim rasponom soul koji je prvi put kročio s Beatlesima vjerojatno!
glasa koji je nadopunio pratećim vokalima kako bi otpjevao refren pjesme
južnjačkih gospela i produkcijom trojca TMS. “Love Me Do”.

10 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 arsenio hall povratak na male ekrane str. 24 | Q&A eddie vedder str. 34

Eminem
oživljava
Real Slim
Shadyja
U napornim probama za
najveći rap album ove zime
Tekst: Brian Hiatt

‘S
a da vjerojat no r a dim
napornije nego što sam ikada
radio u životu”, kaže nenas-
pavani Eminem, gutajući di-
jetni Red Bull u svom studiju u predgra-
đu Detroita. Rok za završetak albuma je
već više puta probio (“Oni mi stalno govo-
re nove datume,” kaže); Marshall Mathers
LP 2 očekivan je 5. studenoga, a konačni
miksevi još nisu bili gotovi. “Osim u vri-
jeme The Eminem Showa, kad sam isto-
vremeno radio i film Osam milja i so-
undtrack i ta sranja. To je vjerojatno bilo
slično mom današnjem tempu posla, osim
što sam sad usredotočen samo na album.”
Mnogo fanova - pa i sami Eminem,
barem većinu dana - smatra Marshall
Mathers LP iz 2000. njegovim najboljim
albumom. Dakle, rad na novom albumu Guess
dostojnog tog imena značilo je snimanje, Who’s
a zatim i odbacivanje desetaka dodatnih Back?
foto: guliver/rex

pjesama. “To što sam ga nazvao Marshall Eminem na

pozornici
Mathers LP 2 očito potvrđuje da sam znao
ovog ljeta

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 13
 Rock&ROLL
eminem
kako će biti određenih očekiva-
nja”, kaže on. “Nisam ga tako htio
nazvati bez razloga, samo zbog
imena. Morao sam se uvjeriti da
sam imao prave pjesme i baš kad
sam mislio da ih imam, da je to
- to, preslušavao sam ih i shva-
tio: ‘Jebi ga, čovječe! Treba mi-
jenjati ovo ili ono kako bih dobio
pravu sliku’”.
Neke pjesme, uključujući i Be-
zerk, Rick Rubinovu produkci-
ju u Beastie Boys tonu, vuku na
old school hip hop. Eminem je
već krenuo u tom smjeru kad ga
je njegov menadžer Paul Rose-
nberg povezao s Rubinom. “To što
smo ga dobili bilo je, kao “Jebo-
te!’”, kaže Eminem. “On je u sta-
nju zajebavati se s toliko različitih
žanrova glazbe, on je kao Yoda. Ja
to ne mogu. Kad biste me dove-
li u neku rock grupu, ne bih znao
jednu jedinu jebenu stvar o lupa-
nju po bubnjevima.”
Eminem naglašava da album
koji uključuje suradnju s Kendric-
kom Lamarom, Nateom Ruessom
i Rihannom (opet), “nije nužno i
nastavak prvog”, više je - ponov-
ni posjet. “Znači, nije kao nadove-
zivanje na svaku staru pjesmu ili
nešto slično”, dodaje. “Ovaj album
mi se temelji na atmosferi, na no-
stalgiji.”
smif-n-
wessun
Bruklinški
duo dolazi
u Hrvatsku
14 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
novo izdanje
Vatrin izlet u nepoznato
Članovi Vatre kažu kako je ovaj EP slavom ostvarili odličnu komunikaciju na pro-
rezultat proba s novim basistom
V
fesionalnoj i ljudskoj razini te vrlo brzo usvirali
koncertni materijal, odlučili smo ostatak vreme-
atrin novi EP album V T objav- na predviđenog za vježbanje potrošiti na ‘kemi-
ljen početkom studenog kratkometražno janje’. Dogodilo se da smo stvorili nešto potpuno
je izdanje između dva studijska albuma novo, a tiče se aranžmana, tekstova, promjena in-
nastalo kao rezultat proba s novim basi- strumenata za već snimljene pjesme Vatre. U igri
stom benda. EP forma definirana kraćom minuta- obrađivanja našle su se naše brojne pjesme, ali
žom dopustila je Vatri izlet u dosad nepoznato po- smo se u konačnici odlučili za one najstarije, s po-
dručje, gdje su su se četka naše karijere
poigrali aranžmani- ili one koje do sada
ma svojih pjesama s nisu bile singlovi.
ranijih albuma i upo- Tako su priliku da
trijebili instrumente predstave ‘VT’ do-
koji im nisu tipični, bila naša prva dva
poput melodike, me- službena singla s
talofona,  tarabuke prvog albuma ‘Iz-
i mnogo elektroni- među nas’ iz sad da-
ke, od jednostavnih leke 1999. Riječ je o
i primitivnih sinte- singlovima ‘Bilo je
sajzera s kraja 70-ih dobro dok je trajalo’
pa do posljednjih i aktualnoj ‘Vrati se’,
tehnoloških izuma rekao je frontmen
kao što je iPad. Neke “vt” sadrži njihove starije pjesme u novim aranžmanima. benda Ivan Dečak.
od pjesama koje su Producenti albu-
objavljene na EP-ju nikada nisu bile singlovi, a bend ma bili su Jura Ferina i Pavle Miholjević iz Svad-
ih je htio predstaviti široj publici i spasiti ih od zabo- basa, Vatrini suradnici na posljednja dva albuma
rava. Smatrali su kako su dovoljno kvalitetne da ne “Sputnik” i  “Ima li budnih”. Osim pet nanovo aran-
ostanu skrivene samo za rijetku albumsku publiku. žiranih pjesama, na EP-ju se nalazi i osmominutni
“EP VT nastao je neposredno nakon ulaska ba- remix pjesme “Tremolo’’ koji je napravio DJ All the
siste Tomislava Šuška u bend. Pošto smo s Tomi- Woods.  m.p.
proslava blackouta
Obilježavanje 20 godina ovog hip hop pokreta
počinje nastupom bruklinške grupe Smif-N-Wessun
Blackout, najsnažniji i najdugo- certima Buste Rhymesa, Method
vječniji hip hop pokret u Hrvat- Mana i Redmana, De La Soula,
skoj, ovaj mjesec obilježava 20 Big Daddy Kanea i mnogih dru-
godina aktivnog rada. Pokre- gih. Početak proslave 20 godina
nut 18. studenog 1993. na neka- Blackouta bit će u utorak, 19. stu-
dašnjem zagrebačkom Radiju 1, denog, na koncertu legendarne
Blackout je tijekom dvadeset go- bruklinške grupe Smif-N-Wessun
dina djelovanja, zahvaljujući DJ- u malom pogonu zagrebačke
evima i hip hop aktivistima Filipu Tvornice, a nastavit će se idu-
Ivelji Phat Phillieju i Kristijanu Fr- ćih osam mjeseci i to kroz razne
koviću Frxu, promovirao hip hop koncerte, izložbu 20 godina hip
foto: mare milin; blackout press
kulturu kroz radio emisiju na Ra- hopa u Hrvatskoj, predstavlja-
diju 101 (a danas na Radiju 808), njem dokumentarca o Blackoutu,
pomogao lansirati karijere Tram na panelu s regionalnim i stranim
11, El Bahatteeja, Bolesne Braće, predavačima i velikim promotiv-
Nereda & Stoke, Ede Maajke, Ele- nim partyjem za Fresh Island Fe-
mentala... Omogućio je i ljubite- stival 2014. te brojnim drugim
ljima hip hopa da uživaju u kon- sadržajima. e.r.

intervju
“Nema više r’n’r-a, sad
smo ovisni samo o glazbi”
Morcheeba o novom
albumu i skorašnjem
koncertu u Hrvatskoj
P
ovodom promocije
novog albuma “Head Up
High” Morcheeba će 8.
prosinca održati svoj prvi
hrvatski klupski koncert. Tom
prigodom uspjeli smo kratko po-
razgovarati s producentom Pau-
lom Godfreyem, trećinom krea-
tivnog pogona grupe.
U tinejdžerskim danima moje ge-
neracije Morcheeba je bila grupa
koju si morao slušati ako “kužiš
stvari”. To je bila idealna glazba
za gubitak nevinosti. Hrvatska
vas jako voli jer je ovo već četvrti
put da dolazite u 10 godina.
foto: morcheeba press; mega muzika awards press
Wow, to je zbilja veliki kompli-
ment! Ja sam svoju nevinost izgu-
bio na pjesmu “Rock Me” grupe
Riva. Ha, ha, šalim se! Hrvat-
ska je nevjerojatna zemlja, kam-
pirao sam prije 10 godina s obi-
telji duž zemlje i uživali smo. Jeli
smo fantastičnu morsku hranu i
spavali pokraj mora. U to vrijeme
nije bilo puno Britanaca na obali,
samo brkati Nijemci u Speedo ga-
ćicama.
Polovicom 90-ih donijeli ste
novu elektroniku koja je kombi-
nirala trip-hop, rock, soul i pop,
uz povremeni flert s bluesom i
countryjem. Kako se vaš pristup
glazbi promijenio s vremenom,
novim žanrovima i novim pro-
dukcijskim tehnologijama, i po
čemu se novi album razlikuje od
prethodnih?
Sazreli smo kao ljudi i to se
osjetno odrazilo na našu glazbu.
I Skye i ja imamo djecu u tinej-
džerskoj dobi pa slušamo mnogo
glazbe koju inače ne bismo sluša-
li, no dio toga je utjecao i na moju
produkciju.
Novi album osjećam kao proi-
zvod vremena u kojem je nastao.
Na njemu je mnogo više varija-
cija tempa i bas dionica, a Skye
i Ross s vremenom postaju samo
bolji. Mislim da su oni dvoje naj-
talentiranijih ljudi naše genera-
cije. Suradnici na albumu poput
Ane Tijoux, Chalija 2Nae i Rizzle
Kicksa su bili fantastični i sre-
tan sam što su i oni uživali rade-
ći s nama.
Naš rad nije se puno promije-
nio, osim što si sad puno više ša-
ljemo glazbu i ideje preko e-maila,
što može biti ponekad frustriraju-
će, ali i uzbudljivo.
dodjela
mega muzika
awards
slavi desetu
godišnjicu
Nagrade za doprinos u
jazz, blues i rock glazbi
održat će se u Vintageu
Za izniman doprinos u jazz,
blues i rock glazbi Mega Mu-
zika Awards Powered by
Fender&Roland obilježava jubi-
morcheeba larnu, 10. dodjelu nagrada. Od-
Britanski trojac luku o dodjeli nagrade dono-
nastupa u si odbor sastavljen od poznatih
zagrebačkoj glazbenika i stručnjaka iz svi-
Tvornici 8. prosinca jeta glazbe koji je odlučio ovo-
godišnje nagrade dodijeliti
glazbenicima koji su svojim dje-
lovanjem obilježili proteklo de-
setljeće. Odbor čine direktor
Croatia Recordsa Želimir Babo-
gredec, Zvonimir Bučević (Hr-
vatska glazbena unija), direktor
Mega Muzike i inicijator dodjele
Adonis Dokuzović, Siniša Bizo-
vić te Gordan Penava Pišta.
Od laureata na dodjeli nagra-
Smatrate li se dijelom trip-hop da između ostalih bit će i jedan
scene i kako ste se slagali s tadaš- od naših najuspješnijih pjeva-
njim kolegama u žanru? ča Massimo Savić i najpoznati-
ji bend u regiji Parni Valjak. Kao
Termin trip-hop izmislili su no-
vinari, no ponosan sam što nam i prethodnih godina, običaj je
se uspjeh dogodio baš u tom raz- da laureati izvode svoje najve-
će hitove s odabranim glazbe-
doblju. Bio je to predivan trenu-
nicima po svom izboru pa se
tak vremena u kojem se sve po-
tako očekuje i ove godine. Svo-
složilo kako je trebalo. Tad ste još jim nastupom dodjelu će obo-
uvijek mogli romantičarski gle- gatiti i Damir Kukuruzović s
dati na glazbeni biznis. Nisam titulom hrvatskog Djanga Re-
osobno nikad poznavao bristolske
grupe poput Portisheada i Massi-
Massimo je
ve Attacka, no njihov uspjeh po-
jedan od
mogao nam je potpisati ugovor s
laureata na
izdavačima u to doba. dodjeli
U mnogim intervjuima otvoreno
ste govorili o utjecaju droga na
vlastito glazbeno stvaralaštvo.
Samo ime Morcheeba dolazi od
kombinacije riječi “MOR” (midd-
le of the road) i “cheeba” (mari-
huana). Koja “muza” vas danas
pokreće?
Nema više toga! Sadašnju in-
spiraciju nalazim u obitelj i pri- inhardta, Vedran Božić iz Tele-
fon Blues Banda, Tomas Krkač,
rodi. Zvuči dosadno, no poma-
Neven Mijač, klavijaturist Neven
lo shvaćam kako su male stvari
Frangeš i ostali dobitnici.
ono u čemu sam oduvijek nalazio Svečanost će se održati 26.
najviše zadovoljstva. Kad imaš studenog 2013. s početkom u
40, moraš razmišljati o zdravoj 21 sat u novom zagrebačkom
hrani i spavanju. Nema više rock klubu Vintage Industrial Bar.
and rolla, sad smo samo ovisni o  milan pavlinović
glazbi! rea hadžiosmanović
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 15
 Rock&ROLL
portret

Klinci koje revolucija nije pojela

Nemanja Kojić, vođa Već prva dva albuma, “Freedo- pali na Exit festivalu sa Tonijem “How Much For Freedom?” grupa
srpske hardcore punk- mized” (Silver Cross Records) iz Alenom, Asian Dub Foundation objavljuje prestanak rada, a Kojić
‘94. i “Dog Life” (Metropolis) iz i Fundamentalom, bili predgru- počinje da nastupa kao Horn-
reggae skupine govori

T
o povratku na scenu
e k kada s e u
martu 2013. po-
javila potresna i
iskrena ispovest
Nem a nje K oji-
ća, lidera benda
Eyesburn o svim maltretiranji-
ma koje je kao predvodnik srp-
ske hard-core scene doživljavao
tokom 20 godina karijere, posta-
lo je jasno da je samoproklamova-
na novodemokratska tolerancija
prema različitom samo Potemki-
novo selo, iza čijih kulisa se i dalje
krije strah od svega što je druga-
čije. A Kojić, poznatiji pod umet-
‘98. i mnoštvo koncerata po Sr-
biji na kojima su jasno istupa-
li protiv tadašnjeg režima, po-
stavili su pred bend visoki cilj da
budu među muzičkim predvodni-
cima političkih promena. Narav-
no, usledila je pozivnica za pre-
dizbornu turneju “Vreme” i akciju
“Iskoristi ga (svoj mozak)”, koje su
im omogućile da sviraju i po naj-
zabačenijim mestima i tako ste-
knu izuzetnu popularnost među
demokratski nastrojenom mla-
đom generacijom. Promene iz
2000. su dočekali kao pobedni-
ci i u prvo vreme svoj angažman
dobro “naplatili”.
Snimili su album za tada moćni
B92 “Fool Control”, a odmah
pa Leeju Scratch Perryju na EHO sman Coyote.
festivalu u Beogradu, držali kon- Danas, sedam godina stariji i
certe u Sloveniji, Bosni, Makedo- čini se mnogo ogorčeniji, Coyo-
niji, Austriji... Budućnost je izgle- te taj prekid objašnjava ovako:
dala svetlo. Godine 2005. bend “Na prestanak rada benda utica-
snima album “How li su najviše privatni
Much For Freedom?” problemi, ali takođe
za nekad omraženu i obamrlost tadašnjeg
nacionalnu disko- sistema. Jednostavno
grafsku kuću PGP- u tom trenutku smo
RTS, ali taj album izgubili volju i entu-
zapravo je samo po- zijazam. Na sreću,
četak privremenog shvatili smo da se u
kraja. Dve godine životu moraju odredi-
Eyesburn
ranije Eyesburn na ti prioriteti. Naš pri-
“Sudden Fall”
poziv bivšeg pevača oritet je da opstane-
Sepulture Maxa Ca- mo i da trajemo”, kaže
valera počinje saradnju s njego- Coyote za Rolling Stone. Bend se
vim novim bendom Soulf ly. Sa zvanično ponovo okuplja 2011. u

foto: nemanja đođević

ničkim imenom Hornsman Coyo- potom u demokratskoj euforiji do njima su snimili pesmu “Moses” postavi Aleksandar Petrović Alek
te i njegov Eyesburn su oduvek 2003. i još tri – “Gabau!” (Metro- na albumu ‘’Prophecy’’ i bili gosti (bubnjevi), Vladimir Lazić Laza
bili različiti. ”O meni važe razne polis), “Cool Fire - Ank SteadySpe- njihove evropske turneje. Kojić (bas gitara), Nemanja Kojić Coyo-
predrasude za koje me baš briga. ar meets Eyesburn” (Ammonite) i se sve više okreće samostalnom te (vokal, trombon), Aleksandar
Razlog mog obraćanja medijima “Solid” (B92). Uradili su muzi- radu, bend nekoliko puta menja Nikić Lale (gitara), Zoran Đuro-
jeste da mi se armija Ivice Dači- ku za kultni film “Munje”, nastu- postavu, ali ubrzo posle albuma ski Đura (gitara) i Vukašin Mar-
ća (srpskog premijera i ministra
policije) skine sa one stvari jer
mi je više dosta da budem poni- Eyesburn su
žavan na javnim mestima”, ispri- pred ljeto
čao je tada Coyote i nadovezao objavili novi
se: “Grupa policajaca u civilu me album
je izmaltretirala nasred Buleva-
ra Revolucije. Gledali su mi u te-
stise, s lampom, nasred ulice, pri
tom preteći mi: ‘Šta se smeješ?!’”
Eyesburn je nastao davne,
ratne 1994., u vreme kada je har-
dcore/reggae kombinacija bila
nezamisliva domaćoj publici u
izvođenju jednog lokalnog benda.
Ali Eyesburn nije dugo ostao lo-
kalni bend. Energičnom svirkom,
zaraznim tekstovima i neisfoli-
ranom energijom koju su širi-
li na nastupima brzo su dogurali
do kultnog statusa. Usred turbo
folk žabokrečine jedan hardcore
punk, ili crossover thrash ili un-
dergraund reggae, pošto ni najce-
njeniji muzički kritičari nisu us-
peli da se dogovore oko njihovog
stila, dakle usred sveopšteg mu-
zičkog ludila Eyesburn je bio neka
vrsta prozora u svet kroz koji do-
lazi dašak nade da nije sve otiš-
lo dođavola.

16 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .

ković (trombon, prateći vokal),
ali Coyote ne miruje. Počinje
saradnju sa bendom Soulcraft,
ali i Multietničkom atrakcijom,
gde svira bas gitaru. “Eyesburn
je matica - Alfa, Soulcraft je
Omega, a u prostoru između su
trenutno Multietnička atrakci-
ja, sound sistem nastupi sa Se-
lekta Martineesom, mnoštvo
gostovanja na albumima mojih
prijatelja kao što su Iskaz, Riot
87... Bas, gitara, trombon, glas,
važno je svirati, svaka od tih ak- sadskom klubu Qaurter. “Odu-
cija izvor je radosti, novih ideja ševljeni smo kako su ljudi
sa dobrim ljudima’’, objašnja-
vao je, ali u njegovoj Alfi nisu
cvetale ruže.
Početkom 2012. bubnjar
Eyesburna Aleksandar Petro-
vić Alek pristao je da ode na
turneju sa folk zvezdom Cecom
Ražnatović, a je ta činjenica že-
stoko je pogodila Coyota. Na
Facebook profilu grupe osva-
nuo je status za kojeg je malo
reći da je bio pun besa: “Sa ve-
likim ponosom objavljujemo da
se naš bubnjar sprema za veliku
svetsku turneju u pratnji najve-
će srpske majke Svetlane Raž-
natović, Bog ih blagoslovio i nek
im progleda kroz prste na sud-
nji dan. Dragi ćelavi Mili, sisa-
ta kravetina Ceca i Aleksandar
Petrović nek su blagosloveni.
Iskreno vaš Nema-
nja Narkoman i Pi-
“Muzika se troši kupoprodaja i ko-
janac Kojić.”
kao toalet papir
Sasvim očekiva-
no od momka bez
i nema rok
dlake na jeziku koji
trajanja duži od
nema više nikakav mesec, dva po
problem da stvari albumu”
nazove pravim ime-
nom, kao u odgovoru na pita-
nje o statusu muzike koju stva-
ra u regionu: “Reggae je postao
potpuni underground. Tako je
zato što se niko više ni zbog
čega ne buni, ljudi su zasleplje-
ni društvenim mrežama, pra-
zninom medija i umorni od
preduzimanja bilo kakve inici-
jative. Apsurd za apsurdom, ko-
načno su nam usadili u mozgo-
ve ‘Imaš pare - dobrodošao!!!’,
‘Nemaš pare - ćuti tu i sedi’ i
foto: guliver/getty images
ljudi tako... Dan za danom”, za-
ključuje Hornsman Coyote.
Ipak, bend u julu ove godi-
ne objavljuje novi, šesti stu-
dijski album “Reality Check”
(Ammonite Records) koji su
obeležili uspešni singlovi “Sud-
den Fall” i “Hold This Way”.
Album je moćna kombinacija
tekstova koji su više buntovnič-
ki nego ikada i na njemu hard
core reggae, obogaćen duvač-
kim instrumentima, dolazi do
punog izražaja. Ipak, Eyesburn
je praktično tek okončao pro-
motivnu turneju, a Coyote je
već završio nove pesme sa So-
ulcraftom i pretpremijerno ih
predstavio na koncertima u be-
ogradskom Božidarcu i novo-
prihvatili nove pesme. Taj
odnos razmene pozitivne ener-
gije s publikom je ono što nam
je sada trebalo, nakon mese-
ci studijskog rada. Drago mi
je što znam da postoji velika
ekipa koja stvarno voli i razu-
me roots reggae i zna da uživa u
njemu”, rekao je posle ovih na-
stupa Coyote.
Konačno, za Nemanju Kojića
u stvaralačkom smislu između
Eyesburna i Soulcrafta, njego-
vih Alfe i Omege, nema mnogo
razlike. Ipak, i sam dobro zna
kada je, kako i zašto sve počelo,
gde je bend sada i gde će, veruje,
biti u budućnosti. “Vreme kada
je Eyesburn nastao ne može
da se uporedi sa ovim danas”,
kaže Kojić za Rolling Stone.
“Kontakti, druženje,
munikacija se odvi-
jaju uglavnom preko
društvenih mreža.
Muzika se troši kao
toalet papir i nema
rok trajanja duži od
mesec, dva po albu-
mu. Tehnologija snimanja mu-
zike je potpuno sa analogne
prešla na digitalnu i mnogo je
teže napraviti neku interakciju
između muzičara i publike. No
nas se to ne tiče jer mi prevas-
hodno stvaramo muziku kako
bismo ispoljili svoje misli i svoja
osećanja, koristimo najbolje a
odbacujemo loše od novona-
stale situacije. Nikad nismo
menjali mesto na sceni. Jedan
je Eyesburn. Kao sto su jedni
Brejkersi ili Darkvudi ili KKN
ili Disciplina. Jedno je sigurno,
a to je da će Eyesburn trajati još
mnogo godina, u kakvim god
uslovima...” Dakle, da… Deca
koju revolucija nije pojela. 
 Aleksandar Saša Ignjatović
Francis
i nova
basistica
Kim
Shattuck
povratak
Pixiesi (bez jednog)
se kotrljaju dalje
Čak i nakon što ih je
napustila dugogodišnja
basistica Kim Deal, alt
-rock pioniri odbili su se
raspasti
P
ixiesi su početkom
godine bili u Walesu i
snimali svoje prve pjesme
od 1991. i albuma Trompe
Le Monde kada je basistica Kim
Deal digla sve u zrak. “Bili smo u
malom kafiću u blizini studija”,
kaže frontmen Black Francis (čije
je pravo ime Charles Thompson).
“Kim je ušla i rekla: ‘Ja sutra letim
kući.’” Nakon 27 godina Kim Deal
je dala otkaz u bendu. “Nismo se
zagrliti ili pružili ruke ili nešto
slično”, kaže Francis. “Morao sam
se prebaciti s kave na alkohol.”
Preostali Pixiesi razmišljali su
o raspadu - ponovo. (Francis je
neslavno raspustio bend preko
faxa 1993.; ujedinili su se 2004.)
“Tri, četiri dana bili smo tužni”,
kaže bubnjar David Lovering.
“Ali nismo imali puno vremena
za tugu.” U konačnici su odlučili
početi snimanje od nule bez jed-
nog od najkarizmatičnijih člano-
va. “Svi su bili uništeni”, rekao je
menadžer Richard Jones. “Ali vje-
rovali smo u pjesme.”
Tri mjeseca nakon što je Kim
Deal otišla, alt-rock heroji bili su
iza pozornice u skučenoj svlači-
onici, u showu Late Night With
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e |
Jimmy Fallon. Kako bi održali
tonsku probu, nakon koncerta u
Chicagu krenuli su za New York
avionom u 6:30 ujutro; Francis,
Lovering i gitarist Joey Santiago
bili su baš premoreni, ali njiho-
va nova basistica Kim Shattuck
je bila pri svijesti. “Ovo mi je prvi
put da se nalazim u ovakvom
showu”, rekla je. “Jedan od mojih
starih bendova trebao je jednom
svirati u showu Arsenio Hall, ali
je nastup otkazan.”
Pixiesi su susreli Kim Shattuck,
veteranku L.A. punk bendova
The Muffs i The Pandoras, 2009.
na dobrotvornom showu. “Znali
smo da moramo angažirati ženu”,
kazao je Francis. “Mnoge naše
pjesme imaju romantični gubitak
i seksualnost.” Na showu Pixiesi
su predstavili novi singl “Bagboy” i
pjesmu “Indie Cindy’’ s nove ploče
EP-1, koja je prva od nekoliko pla-
niranih izdanja. Kritike su bile ra-
zličite. “Ljudi su nas nekoliko go-
dina molili za nove pjesme”, rekao
je Santiago. “Mislim da ih nisu po-
šteno ni poslušali.”
Francisa, s druge strane, nije
puno briga kako su primljene
nove pjesme. “Fanovi su više osje-
ćajni nego mi”, kaže on. “Krenuli
smo u to kako bismo radili glazbu.
Nismo željeli svakodnevni posao,
nismo željeli biti menadžeri ili
nešto drugo. Ne želimo otvoriti
restoran. Ono što trebamo raditi
je glazba. Za mene, to je to.” 
 Andy greene
17
 Rock&ROLL
chew the fat
Najposjećeniji
klupski program u
Hrvatskoj
Zarazni bass
klupska scena
zavladao regijom
Dupstep, 2step, uk
garage, trap... Novi
žanrovi koji osvajaju
D
a Br i ta nc i u p o -
sljednjih nekoliko ljeta
nisu ipak “džaba kreči-
li” duž hrvatske obale,
dokaz je sve veća popularnost ta-
kozvane bass glazbe u regiji. Bass
je kišobranski termin za skup žan-
rova elektronske, najčešće britan-
ske glazbe u koju se ubrajaju dub-
step, 2step, uk garage, uk funky,
trap, drum’n’bass i njihovi hibridi.
Festivali poput Outlooka, Hideou-
ta i Soundwavea omogućili su nam
da u “real-timeu” budemo dijelom
razvoja ove glazbene scene čiji se
izvođači u Velikoj Britaniji uspi-
jevaju naći i na prvim mjestima
ljestvice UK Top 40, a regional-
ni bass DJ-evi, klupski promote-
ri i organizatori napokon su dobili
brojniju i zainteresiraniju publi-
ku, među kojima prednjači klupski
program Chew The Fat! Croatia.
Počevši kao licencno izdanje
londonske etikete Chew The Fat!
i istoimene klupske večeri, Chew
The Fat! Croatia se razvio u pro-
gram koji jednom mjesečno u za-
grebu privlači preko tisuću po-
sjetitelja, uglavnom studentske
populacije i trenutno je najposje-
ćeniji klupski program u Hrvat-
skoj.
Stvari nisu isprva bile jedno-
stavne - Marku Ješovniku (Yesh)
18 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
i Davidu Tešiću (DMT) trebale su
tri godine da postave program koji
ujedinjuje ljude različitih subkul-
tura i promovira bass glazbu.
Chew The Fat! Croatia ovo su
ljeto doživjeli vrhunac održavši DJ
set nakon nastupa Prodigyja na
Terraneu, pri čemu su okupili oko
sedam tisuća ljudi, dok su njiho-
vi Halloween godišnji partyji po-
praćeni bogatim vi-
zualizacijama postali
događanje koje se ne
smije propustiti.
Nije samo Hrvat-
ska slaba na južno-
londonski clubbing.
U susjednim ze -
mljama razvili su se
novi klupski progra-
mi poput slovenskih
Drumwisea, Filtera
i Vibe Departmen-
ta ili srpskih večeri
All That Bass, Du-
bstep Thing te My-
Sarajevski bass program ima sve više poklonika
stic Stylez, a glav-
ni grad Makedonije
se može pohvaliti večeri Skopje
Urban Beats. Damir Muminagić
(Mr. Mehikano), DJ i organizator
sarajevskog bass programa Mucha
Lucha koji također iz mjeseca u
mjesec privlači sve veći broj posje-
titelja, smatra kako su britanski
festivali, iako primarno usmjereni
ka njihovoj publici, od velikog zna-
čaja za regionalnu scenu, ponajpri-
je za DJ-eve i organizatore sličnih
programa jer ih upravo ti festiva-
li ohrabruju da se nastave baviti
onim što vole.
“Hype je definitivno prisutan
kod mladih, a najbolji dokaz je
bio ovogodišnji promo party za fe-
stivale Outlook i Dimensions koji
smo organizirali i čija posjećenost
je prerasla sva naša očekivanja”,
rekao je Damir. “Bass muzika u
Sarajevu je i dalje svjež pojam, ali
mucha lucha
s obzirom na rasplesani danceflo-
or na našim događanjima, osje-
ćam da sve više uzima maha i da je
to smjer u kojem će Mucha Lucha
fokusirati buduće klupske večeri.”
Slažu se s tim i iz slovenske ekipe
Vibe Department, kažu kako su u
Ljubljani trenutno najaktualniji
novi podžanrovi trap i footwork,
dok je drum’n’bass već godinama
udomaćen na sceni.
 rea hadžiosmanović
bitcoin
novo
sredstvo
plaćanja
Budućnost ili idealno
sredstvo za špekulaciju?
Kada je proteklog ljeta američ-
ki FBI priveo osnivača najveće in-
ternetske ilegalne tržnice Rossa
Williama Ulbrichta, mnogi su prvi
put čuli za bitcoin. Klijenti Silk
Roada, što je naziv tržnice na
kojoj se, uz narkotike i oružje tr-
govalo svim mogućim zabranje-
nim robama i uslugama, preferi-
rali su virtualnu valutu bitcoin kao
sredstvo razmjene. I sam Ulbricht
“pao” je kada je pokušao naru-
čiti ubojstvo i platiti ga, pogađa-
te, u bitcoinima. Iako alternativne
valute nisu novost, bitcoin je po-
seban. Nastao je 3. siječnja 2009.
godine kao prva virtualna valu-
ta koja funkcionira bez posred-
stva centralnog nadzornog tijela.
Sve transakcije rade se nepo-
sredno između korisnika, a nakon
što je algoritam pustio prvu emi-
siju bitcoina, novi nastaju uz
pomoć softvera za tzv. “rudare-
nje”. Dakle, svatko tko želi posta-
ti vlasnikom bitcoina može skinu-
ti program koji će, s vremenom,
stvoriti nove “kovanice”.
Kako ne postoji središnja evi-
dencija, svaki bitcoin sadrži blok
informacija o prethodnim tran-
sakcijama, čime se vodi eviden-
cija o količini valute u opticaju s
ograničenjem na 21 milijun, a br-
zina stvaranja novog novca sma-
njuje se kako se on bliži svojoj
krajnjoj brojci. Ovom valutom se
trguje i za “pravi” novac, no kako
nadzor ne postoji podložna je
špekulacijama i njena vrijednost
varira. Upravo ovih dana bitco-
in je dosegao svoj maksimum
od 300-tinjak američkih dolara
za jedinicu. Valuta se može usit-
njavati pa je najmanja jedinica
jedna milijuntina bitcoina nazva-
na satoshi, u čast tvorca Satos-
hija Nakamotoa, vjerojatno pse-
udonima iza kojeg se krije grupa
foto: goran perešin gox; vanja lisac
programera. Iako ga mnoge le-
galne i legitimne tvrtke prihva-
ćaju kao sredstvo plaćanja, zbog
svoje “neuhvatljivosti” postao je
idealno sredstvo za špekulacije,
kockanje te plaćanje ilegalnih ak-
tivnosti, zbog čega je ove godine
Tajland prva država koja je zabra-
nila njegovu upotrebu. dinko boić
 obljetnica

Anesthesia omamljuje 25 godina

Trash metal bend va anegdota je kad je na Badnjak
1994. Hrvatska skoro ostala bez
uskoro kreće na mini cijele tadašnje rock scene. “Vraća-
turneju i to iz Splita

K
r a jem 80-ih u Z a-
grebu ako si bio ljubi-
telj glazbe ili dio scene,
vjerojatno si prodavao
ploče na Cvjetnjaku (Cvjetnom
trgu), slušao Omladinski radio,
izlazio u Kulušić, Gjuru ili Ga-
leriju SC-a. U to vrijeme Dani-
jel Ivančev (Chi), Tomislav Vuče-
tić (Vučko), Mario Fabrio (Febo) i
Thomas Balaž osnovali su thrash
metal bend Anesthesia. S obzirom
na to da 2013. obilježavaju 25 go-
dina žestoke svirke, razgovarali
smo s Vučkom (bas gitara, vokal)
i Thomasom (bubanj) te pretresli
priču od samih početaka benda.
“Bio sam klinac, srednjoškolac
kada sam počeo svirati u Anesthe-
siji. Jedan dan na Cvjetnjaku mi je
prišao Chi i pozvao me da sviram s
njima. Našli smo se oko Metallice,
na prvoj probi odsvirali Seek and
Destroy i već je tada bilo jasno da
si imamo puno toga za reći”, prisje-
ća se Thomas s osmijehom i doda-
je: “Prvi demo Iza zida snimili smo
iste godine i dijelili ga na kazeti,
čiji je omot rukom nacrtao Febo.
Na demu je bilo šest stvari, jedinih
koje smo na hrvatskom ikada obja-
vili”. Prve gaže sviraju u KSET-u, u
omladinskim klubovima i na Maj-
skim danima, a paralelno mijenja-
ju gitaristu. Umjesto Febe je došao
Gordan Lončar i od tada do danas
slavljenici
Anesthesia je 25.
rođendan proslavila
koncertom u
zagrebačkom Vintageu
bend svira u istoj postavi. Kožnja-
ci, crna boja, duga kosa i metal
natapirane frizure najbolje opisu-
ju imidž tadašnje Anesthesije, a
zvuk prati Slayer, Anthrax i Testa-
ment. Nakon godinu dana rokači-
ne uzimaju predah od svirke i od-
laze u JNA, ali odmah po povratku
puštaju kosu i vraćaju se na scenu
(Art fest, Skuc, M.K.C klub Koper
kod legendarnog Marka Brecelja
iz Buldožera). Pojavljivanje u kul-
tnoj tv emisiji “Metalmania” pred-
stavlja ih široj publici cijele regije,
a već 1993. su dio jake alternativ-
ne scene koja pokreće festival Fiju
Briju. Te godine menadžer benda
je postao odvjetnik Tomislav Šu-
njić, tadašnji voditelj emisije Ra-
dija 101 “Dobar zvuk” koji im je
osigurao ugovor s Croatia Recor-
dsom pod etiketom T.R.I.P. recor-
ds, uz Majke i Hladno pivo. Nedu-
go nakon toga su nominirani za
Porin u kategoriji najbolje alter-
nativne glazbe s albumom “Eye for
an Eye”, a snimili su i spot za sin-
gle “Friend of Mine” koji je zauzeo
prvo mjesto tadašnje najgledanije
glazbene emisije “Hit depo”.
“Bilo je to uzbudljivo razdo-
blje, iako je Hrvatska bila u ratu.
Kroz glazbu smo prestali raz-
mišljati o zbivanjima u zemlji.
Samo smo svirali i uživali i bili
smo jako zadovoljni rezultatom”,
kaže Vučko i dodaje: “Kad staneš
pred pun Dom sportova, odličan
je to osjećaj. Osjetiš da te svi po-
dupiru. I publika i bendovi. Fiju
briju jezgra”.
Nedugo potom u Kulušiću svi-
raju s Lauferima, a zatim odlaze
i na zajedničku turneju. Zanimlji-
li smo se s festivala iz Zadra, pu-
hala je bura, bus se prevrnuo i pao
u provaliju. U busu su bili Laufer,
Let 3, Hladno Pivo, Vještice, Hard
Time i mi. Na sreću, svi smo pre-
živjeli i prašimo i dan danas. Fora
je bilo vidjeti Mrleta kako izlazi iz
busa kroz krovni prozor, odmah
uzima gitaru i počinje svirati samo
nekoliko minuta nakon nesreće”,
priča Thomas.
Nakon toga bend je otišao u
Amsterdam i pod utjecajem Se-
attle grungea su objavili album
“Bone”. Snimili su i spot “I’m not
the only one”, a album su promo-
virali na festivalima i koncertima
diljem regije. Ostajući vjerni svom
zvuku, 2010. su objavili single “So-
ulsucker” pod producentskom pa-
licom Samira Kadribašića. Dvade-
set i peti rođendan su proslavili u
Vintageu, a uskoro kreću i na mini
turneje iz Splita. Otvorite oči, tko
zna gdje ćete ih ponovo vidjeti i
čuti, doduše s nešto manje kose,
ali i dalje jednako dobre.
Ako vas zanima kako su izgle-
dali plakati za Fiju Briju, Kulušić i
razne druge danas već kultne me-
morabilije iz 80-ih i 90-ih, topla
preporuka je da posjetite Face-
book grupe jer su dečki na njemu
objavili pregršt ulaznica, fotki i cli-
pova iz tadašnjih tv emisija, kao
podsjetnik na vrijeme kada je rock
i metal scena u Hrvatskoj doslovno
rasturala. tajana gašparić

Raznoliki program za Veliki i Mali pogon

Zagrebačka Tvornica i u studenom i Lovely Quinces svirat će u Malom pogonu 28.

U
prosincu je pripremila razna događanja
studenom i prosincu Tvor-
foto: robert semenić; tvornica press
11., dan poslije u goste dolaze beogradski indie
rockeri Nežni Dalibor, a subotu 30. 11. DJ pult
preuzima ekipa programa Retrostep na novoj

nica kulture nakrcala je svoj kalen-
dar domaćim i stranim gostovanjima
i provjerenim klupskim programima
koji pune Veliki i Mali pogon. Tjedan počinje
gostovanjem dua Smif-N-Wessun 19. 11., slijede
grupe Silente 21., pa Youngblood Brass Band 22.
te Zoran Predin 23. 11. koji će predstaviti album
“Kosa boje srebra”. Posljednji tjedan 11. mjeseca
posvećen je domaćim snagama. Kantautorica
Pendulum vs The Prodigy slušaonici. Posljednji
mjesec 2013. načet će Beatles Revival Band. Dan
nakon njih, u petak, 6. prosinca, u Veliki pogon
se vraćaju splitski Dječaci, a 7. 12. svoj posljed-
nji koncert u originalnoj postavi imat će Denis &
Denis. Morcheeba će nastupiti 8. 12., a dan po-
slije je Lydia Lunch. Petak 13. i subota 14. rezer-
youngblood brass band
virani su za rock’n’roll - u petak svira Opća opa- nastupaju 22. studenog
snost, a u subotu Jura Stublić i grupa Film.  m.p.

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 19
 Rock&ROLL
Manifest nejednakosti kao
labuđi pjev (od)umirućih
Postavlja se pitanje što
će ostati od hrvatskog
Ustava nakon
referenduma o braku
O
d tr en u tk a k a d
su prije nekoliko dana
u hrvatskom Saboru
zastupnici sa 104 glasa
izglasali, a objavom u Narodnim
novinama od 8. studenog i for-
malizirali u najmanju ruku kon-
troverzni “referendum o braku”
inicijative “U ime obitelji” Hrvat-
ska je, prema riječima stručnjaka
goran bare
Glazbenik
ustavnog prava Branka Smerdela,
ušla u ustavnu krizu. Objašnjenje
je jednostavno: tiče se formalne
prirode zahtjeva inicijative koji je
neobjašnjivo lako prošao kroz sa-
borsku proceduru. Presedan je u
europskoj ustavnopravnoj prak-
si da se akt iz Obiteljskog zakona
podiže “dvije stepenice više” na ra-
zinu Ustava, čemu svjedoči pro-
cjena Europskog odbora za demo-
kraciju kroz pravo, savjetodavnog
20 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
aktualno
tijela Vijeća Europe poznatijeg
kao Venecijanska komisija. Pro-
blem u cijeloj priči jest činjenica
da su saborski zastupnici propu-
stili kod odluke od donošenju od-
luke o referendumu i njegovom
datumu, (1. prosinca) konzultirati
Ustavni sud o ustavnosti formula-
cije referendumskog pitanja i time
vrlo izvjesno ušli u polje jurisdik-
cije Ustavnog suda.
Na stvarnu, zakonodavnu ra-
zinu tako je podignuta i operaci-
onalizirana sumnja u samovolju
većine koja u Hrvatskoj prednjači
pred ljudskim pravima, u svom te-
mile kekin
Pjevač grupe Hladno pivo
orijskom i praktičnom aspektu. U
trenutku nastanka ovog teksta ne-
izvjesno je što će se događati do 1.
prosinca, hoće li se i kako Ustavni
sud, čiji su suci već negativno re-
agirali na postupak zakonodav-
ca, vratiti u igru ili će “većina” s
ulice u suradnji s visokokorumpi-
ranom zastupničkom elitom ko-
risteći se vremenskim tjesnacom
progurati intervenciju koja, lako
moguće, ruši sam smisao Ustava
i ustavnosti te otvara vrata dalj-
njim opasnim intervencijama s
te iste ulice. Osnovu im je pruži-
la nezrelost demokratskih doku-
menata, struktura i procedura te
nedorečenostima (pod)zakonskih
propisa hrvatskog sustava.
U Hrvatskoj je ovakvim razvo-
jem događaja prvi put nastupio
moment u kojemu se traži dodatni
pritisak na državni aparat kako bi
se zaštitila ustavnost i demokrat-
ski poredak. Nikad još do danas
prijetnja fašistoidne samovolje,
doduše još uvijek nedokazane ve-
ćine, nije se ovako prijeteći nad-
mirela priselac remi
Pjevačica Elementala
vila nad smisao države. Građan-
ski segment hrvatske nacije ovih
se dana višestruko budi i buni,
počevši od elektroničkih medi-
ja, preko tiskanih, sve do slobod-
nog internetskog prostora gdje su
primjetna nova organiziranja i
dinamična razmjena informacija
vezana uz svakodnevni razvoj do-
gađanja vezanih uz referendum.
Smisao ustava u njegovoj funkci-
ji jest pozitivnopravno ustanov-
ljenje određenih pravnih sadrža-
ja, prema riječima relevantnog
teoretičara prava Johna Austina:
“Podrazumijevam pod izrazom
ustavno pravo pozitivnu moral-
nost, ili spoj pozitivne moralnosti i
pozitivnog prava koja fiksira ustav
ili strukturu određene vrhovne
vlasti. Podrazumijevam pozitivnu
moralnost, ili spoj pozitivne mo-
ralnosti i pozitivnog prava, koja
određuje karakter osobe, ili odre-
đene karaktere osoba, u kojima
će, za određeno vrijeme, obitavati
suverenitet: i, pretpostavljajući da
je vlada u pitanju aristokracija ili
pero radojčić bizzo
DJ i reper, Bolesna braća
vlada određenog broja, što odre-
đuje nadalje način na koji će su-
verena ovlaštenja biti dijeljena od
konstitutivnih članova suverenog
broja ili tijela... Iako se djelo suve-
rena koje krši ustavno pravo može
s pravom opisati kao neustavno,
foto: mateja vrčković
ono nije kršenje prava u striktnom
smislu riječi i ne može se s pravom
opisati kao ilegalno”.
Odgovor je, dakle, na recentnu
ustavnu krizu u Hrvatskoj dat još
 prije dva stoljeća: krši li suveren
(u ovom slučaju hrvatski Sabor,
predstavničko tijelo većine svih
građana izišlih na izbore) pozi-
tivni smisao Ustava formalnom
legitimacijom, otvaranjem vrata
ulasku negativnog instituta “za-
povijedi” iz nižerangiranog, za-
konskog akta?” Da! Čini li on to
legalno? Da! Upravo u tome je
bit i sadržaj ove formalnoprav-
ne krize.
Što će ostati od hrvatskog Us-
tava nakon referenduma? Što
će u praktičnom, materijalnom
smislu značiti ovakvo temeljito
narušavanje njegova sadržaja? U
javnosti se navodi kako “pobor-
nici takvog razmišljanja aktual-
nu situaciju opisuju kao korak
prema tektonskom poremećaju
u političkom i institucionalnom
uređenju zemlje”.
Koliko je utemeljen ovaj
strah? Pa u slučaju da se na
ovakav način uruši ustavnost
nevena rendeli
Novinarka i voditeljica
u Hrvatskoj sigurno se otva-
ra naizgled beskonačan prostor
kaosa, ali i promjene. Osviješte-
ni građanski segment u Hrvat-
skoj već sad pokazuje kritičku
zrelost i spremnost na djelo-
vanje u svrhu zaštite ljudskih
prava i demokracije na svom te-
ritoriju. Možda su ove konzer-
vativne, nazadnjačke, kvazitra-
dicionalističke sile u Hrvatskoj
referendumskom inicijativom
upravo iskazale svoju slabost,
zamor materijala.
Sam ministar uprave Arsen
Bauk svojom izjavom o sadr-
žaju referenduma govori o nje-
govom pravnom značaju: “Već
sada u Obiteljskom zakonu po-
stoji formulacija da je brak za-
konom uređena životna zajed-
nica žene i muškarca. U tijeku
je postupak donošenja novog
Obiteljskog zakona i tu formu-
laciju nitko ne namjerava mije-
njati. Ako na referendumu ve-
ćina glasa ZA, brak će ostati
zajednica žene i muškarca. Ako
na referendumu većina bude
PROTIV, brak će ostati zajed-
nica žene i muškarca. Ako refe-
renduma ne bude, brak će opet
ostati zajednica žene i muškar-
ca. Ako se odredba automatski
ugradi u Ustav, brak će biti za-
jednica žene i muškarca, a ako
se i ne ugradi automatski, opet
će biti isto. I zato je ovaj referen-
pavle miholjević
Producent i glazbenik, Svadbas
dum besmislen”. Drugim riječi-
ma: efekti referenduma bit će
upravo suprotni nakani njego-
vog inicijatora: umjesto uvođe-
nja nekog “višeg reda” u skladu
sa željama i očekivanjima pot-
pisnika inicijative, referendum-
ska ustavna kriza lako bi mogla
dovesti do raspada trulog i (mo-
ralno) slabog političkog i prav-
nog sustava u Hrvatskoj.
 nikola čelan
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 21
 Rock&ROLL
ništa kako bih
otišao preko
ruba: rub mi
je sasvim do-
voljan.”
Nakon što
je 2013. za-
vršio album
Strokesa Co-
m e d o w n
Machine,
Hammond je
ušao u studio
s producen-
tom Gusom
Obergom i
snimio pet
pjesama isprekidanih rifova i ul-
traosjećajnih ovisničkih stiho-
va koji podsjećaju na rane rado-
Hammond u ve Strokesa.
njujorškom uredu U studiju se Casablancas na-
Strokesa. S
ježio zbog stihovima poput “I’m
Casablancasom na
pozornici.
beginning to feel that you don’t
Krupni plan know what you do”/“Počeo sam

Rock & roll iskupljenje

osjećati da ne znaš što radiš” -
što bi mogla biti aluzija na njego-
vo odbijanje odlazaka na turne-
je. “On se zapitao u stilu “Je li to o

Alberta Hammonda Jr.-a

meni?’”, rekao je Hammond. “A ja
sam rekao nešto kao ‘Ne! ‘Stvar-
no nije.”
Hammond kaže da su Stroke-
si još uvijek aktivan bend, ali pri-
Gitarist Strokesa trošio i do 2000 dolara na ko- Danas se Hammond - koji je znaje da su se udaljili. “Znaš, kad
kain, heroin i ketamin. “Svi su upravo objavio novi solo EP, AHJ imaš 18, želiš pice, piće i prijate-
odbacio je godine me vidjeli u mom najgorem obli- za etiketu Cult Records kolege lje. Kad se oženiš i želiš obitelj,
drogiranja novim EP- ku”, rekao je. “Spavao bih neko- iz benda Juliana Casablancasa - svi se razdvoje. No kad smo zajed-
jem. Plus: što je novoga liko sati, onda bih popušio crack osjeća puno bolje. “Kad ste tri- no, mi smo kao braća. To nikada
u bendu?

G
odine 2009., k a da
su Strokesi počeli sni-
mati novi album Angels
iz 2011. u newyorškom
studiju Alberta Hammonda Jr.-
a, gitarist je redovito vikendom
i ufurao kokain i bilo bi poput
‘Uzeo sam previše’ - pa bih progu-
tao gomilu tableta. Nitko nije htio
razgovarati sa mnom sve dok mi
opet počnu vjerovati.” Hammond
je shvatio da treba ići na odvika-
vanje - gdje, rekao je, “provodite
sate plačući u boli.”
jezni, što je doista čudno, puno
ste kreativniji”, kaže on sjedeći
na kauču, okružen memorabilija-
ma Strokesa u uredu benda Wiz
Kid Management u središtu Ma-
nhattana.
“Imam dozvolu za napredno
ronjenje i igram tenis . Ne radim
neće nestati.”
Hammond je 3. studenog za-
počeo sjevernoameričku turne-
ju, ali daljnji planovi će ovisiti o
Strokesima. “Posljednja stvar bit
će ako nastupim kao predgrupa
bendu”, rekao je. “To bi bilo stvar-
no super.”  patrick doyle

foto: Kent Smith/FOX; © Jim Marshall Photography LLC; guliver/rex

Unutar ultimativne biografije Johnnyja Casha
Odlični rock pisac Robert Hilburn govori o svojoj knjizi o legendarnom glazbeniku

“Htio sam ga tretirati kao državnika,” kaže Ro-
bert Hilburn o svojoj novoj biografiji Johnny
Cash: Život (Little, Brown and Co.). Kao glazbe-
ni kritičar u Los Angeles Timesu, Hilburn je in-
tenzivno pratio Casha više od tri desetljeća. No,
tijekom tri godine rada na knjizi Hilburn je shva-
Cash u tio kako je Cashov život - dobro dokumentira-
zatvoru ni uragan sastavljen od droge, svađa u obite-
Folsom lji i kriza u karijeri - bio “puno mračniji nego što
sam ikad mislio”. Članovi Cashove obitelji, uklju-
čujući i njegovu kći Rosanne, dali su mu opsežne
intervjue i uvid u nikad objavljena pisma. Hilburn
je u knjigu također uvrstio i svoje brojne inter-
vjue s Cashom koja sadržava i temeljiti razgo-
vor o njegovoj ostavštini godinu dana prije smrti,
2003. godine. “On je rekao: ‘Što ja predstavljam
? Hoće li ljudima biti stalo do mene?’”, prisjeća se
Hilburn uz napomenu da je Cash “imao ogromnu
hrabrost, ali i ogromne sumnje. Njegove sumnje
su raspirivale njegovu hrabrost.” david fricke

22 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 predstavljamo

Na njih treba
obratiti pažnju
I u ovom broju pišemo o tri zanimljiva mlada
indie benda iz regije

VUNENY (BiH)
Vuneny je mostarski eksperi-
mentalni bend koji se već ci-
jelo jedno desetljeće, umje-
sto “Obranom i zaštitom”,
bavi stvaranjem neobične
kombinacije organske i elek-
tronske glazbe. Svoj, kako su
ga nazvali, “elektro-akustič-
ni” projekt osmislili su kao
neprekidnu izmjenu, spaja-
nje i razaranje forme pa su Vuneny
svoja vrata kroz godine za
suradnju otvorili nizu glaz- sunčani i jasni gitarski indie-pop
benika i glazbenih stilova. U njiho- poput pjesme “Doručak” s uplivi-
voj stilskoj paleti tako će se naći od ma u energični alternativni i indie
massiveattackovskih teških trip- rock kojima otkrivaju svoj “Ritam
hop beatova i snažnih filmskih, or- kaosa”. Djevojke kojima su glazbeni
kestralnih fragmenata do frene- uzori Patti Smith, Television, White
tičnog dancehalla koji je tu i tamo Stripes i Sonic Youth za osvajanje
posut mrvicama etna i world mu- publike drže se one “iz prve ruke”
sica. Vuneny su do sada objavili tri pa neumorno gažiraju po regiji, a o
albuma i tri filmska soundtracka, njihovim putešestvijama i fenome-
obišli 25 europskih zemalja i održali nu Punčke snimljen je ove godine
preko 600 koncerata (već neko vri- istoimeni dokumentarni film.
jeme ne sviraju uživo jer su se po- More info:
svetili novim projektima), a ako ih http://punchke.bandcamp.com/
ovaj tekst uskoro dopadne ruke, mi
foto: Kristijan Vučković (Punčke); feđa šiširak (vuneny)

ih fino i pristojno molimo da nam TI (Srbija)

daju joooš! Japanke nataknute na čarape, kafa
More info: koja se hladi na komodi, bubnjar
http://myspace.com/vuneny u kućnom ogrtaču i glazbeni stu-
dio koji se možda ipak češće koristi
PUNČKE (Hrvatska) kao kuhinja, pretpostavljamo, unaj-
Punčki su nam puna usta! Ne samo mljenog stana. Neodoljivi šarm koji
da je zadovoljstvo njihovo onoma- vas osvoji pri prvom susretu s gru-
topejsko ime prevaliti preko usta, pom Ti sadržan je u jednostavnom i
nego imamo i usta puna hvale za bliskom ambijentu spota za njihovu
ove tri Vinkovčanke koje već neko pjesmu “Koliko dana”. Ilija Duni (Pe-
vrijeme mnogi proglašavaju naj- trol) i Trajče Nikolovski prije nešto
svježijim i najbitnijim novim alter- više od godinu osnovali su ovaj psi-
nativnim bendom u Hrvatskoj. Još hodelični pop dvojac, a kad već
2007. godine Lucija, Anja i Ruby znaju ovako lijepo i pisati, šteta ih je
uplovile su u uspavane struje hrvat- ne citirati: “Muzika grupe Ti je puna
ske glazbe, pamtljivih i često sanjivih melodija
objavivši Dunijeve gitare, punih i prijatnih bas
tri albuma deonica na sintu, sjajnog dvoglasa,
s posljed- jednostavnih hipnotičkih tekstova i
njim, friško Trajčetovih ritmova koji obuzimaju
pečenim i stvaraju prijatnu atmosferu lenjeg
“Sunčano s kišnog popodneva provedenog sa
povreme- suve strane prozora ili kasnog buđe-
nom nao- nja u danu bez mnogo obaveza.”
blakom”. More info:
Takva im http://grupati.bandcamp.com/
Punčke
je i glazba,  rea hadžiosmanović
 Rock&ROLL

Arsenio
susret

Hall
Talk-show voditelja prikazivan za MTV
generaciju vratio se u doba Twittera

U
Tekst: Erik Hedegaard
Los A ngelesu A rsen io H a ll bučno hoda
kroz zamračeni backstage gdje se snima njegov talk-
show “Arsenio Hall”, duboko razmišljajući o tome što
se promijenilo u gotovo 20 godina od prvog dijela nje-
gove emisije koja je završila nakon šestogodišnjeg emi-
tiranja. “Jedna stvar je da sad postoji toliko kuhara
u kuhinji jebenog Hollywooda”, kaže. “Moraš se boriti s puno malih
menadžera kako bi dobio čovjeka za blesimetar. I sad ti mogu reći 15
minuta nakon što je show gotov jesu li gledatelji prebacili program, i
moraš razmišljati, ‘Bože, trebao sam plesati u stilu Kelseya Gramme-
ra! Ako je Kelsey mrdao dignutom guzicom, i ja ću zadržati gledate-
lje!” Odmahne glavom i nastavlja: “Čovječe, to je proračunati, kompju-
terizirani svijet. Ljudi me pitaju: ‘Kakve čarape nosiš večeras?’ Znaš
što sam im rekao? ‘Odjebite od mene!’
To je tako teško. Već sam šetao pokraj glavešina u odijelima koji su
me pitali, ‘Je li show previše crn? Što mislite? Je li previše crn?’ Oh,
da, već, već.” Duboko uzdahne. “Ono što im kažem je, ‘Znam što želite.
Ali ja mogu biti samo Arsenio. Sve što mogu
je biti taj tip.’”
Za sada, biti taj tip je prilično dobro. Show
je započeo početkom rujna, sa starim prijate-
Glavešine u ljima Chrisom Tuckerom i Snoopom Doggo-
om kao gostima na kauču, a pobijedio je po
odijelima mi gledanosti i Jaya Lenoa i Davea Lettermana
već govore: (također stare prijatelje), s publikom u
‘Što ti misliš? studiju koja je veselo navijala, vrtje-
la šakama i vikala “woof, woof,” baš
Je li show kao što su učinili tijekom prve
previše crn?’ runde showa od 1989. do 1994.
Tada je Hall bio poznat po mno-
Ali ja mogu gim stvarima: po gostima koje
biti samo konkurencija nikad ne bi po-
Arsenio.” zvala (Public Enemy, Tupac,
Louis Farrakhan), kao i po onim
redovnim (djevojka Paula Abdul,
prijatelj Eddie Murphy); po epi-
zodama o ozbiljnim problemima kao što su ratovi bandi;
Magic Johnson je imao svoj prvi javni nastup nakon što
je objavio da je HIV pozitivan; Bill Clinton je nabio
crne naočale i svirao sax kako bi zadobio naklonost
mladih glasača - sve to je nadgledao energični, en-
tuzijastični Arsenio sa svojim zaštitnim znakom,

I l u s t r a c i j a  P h i l i p B u r k e

24 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 špicastom jež-frizurom, jastučićima na ramenima, tankim brčićima i tako uvredljivih riječi - ne zbog njega, nego zbog njegove dobre prija-
jednostavnom uzrečicom “Bit će ludo!” U to vrijeme se hvalio da je on teljice Whoopi Goldberg koja redovno nastupa u showu Hollywood
jedinstveni voditelj “talk-showa za MTV generaciju”. No Arsenio je po- Squares. “Moja prijateljica Whoopi nikada nije pokopana!”, kaže bije-
nekad znao svojim gostima postavljati i toliko obzirna pitanja nježnim, sno. “Ako me pozove u radionicu Build a Bear, doći ću.” Zaprijetio je
dječačkim glasom, gledajući ih u stilu dječaka iz stripa Dondi, iskre- prstom. “Ne radi se o novcu, čovječe. Nego o prijateljima. Vrijeđa me
nim pogledom, tako da je dobio i nadimak “Obsequio”, a jednom su ga kada bilo tko kaže o mojoj prijateljici Whoopi Goldberg kako je zako-
nazvali i “ultraosobom koja je prijateljska i uljudna, ali stvara neugo- pana.” Još nije gotov. “Zakopana”, kaže, kao da pljuje dok izgovara tu
du jer očito nije iskren”. Taj stil, bio on dobar ili loš, planira zadržati u riječ. “Što god vi mislili The View ili o Whoopi, ja ne živim od vaših epi-
razgovorima u emisiji. “Gledaj”, kaže on, “show ne ide nedjeljom uju- teta i vrednovanja kvalitete ili njenog nedostatka. Išao sam zbog moje
tro iz Washingtona. prijateljice.”
Svi to već rade. Već Bez obzira na sve,
imaju takvu emisi- on je taj koji je doveo
ju. A to nije ono što Whoopi Goldberg
ja radim. Pričam s u emisiju, to je od-
Kendrickom Lama- lična stvar i prizi-
rom, a razgovor s Ar- va onaj k lasičan
seniom je zaista raz- trenutak iz 1991.,
govor!” kada je doveo akti-
Što misli, je li još viste iz Queer Na-
uvijek postoji šanse tiona koji su htjeli
za, recimo, odgovor znati zašto nije po-
kakav je dao glu- zvao više gay gosti-
mici Sally Kirkland ju. “Zar ti misliš da
1989., kad mu je ona nisam nekoga ugo-
rekla da je predivan? stio zato što je gay?”,
“Mogu reći,” rekao je viknuo je. “Što ne
sretno. “Tvoje brada- valja s tobom, čovje-
vice su se stvrdnule.” če? Ja sam crnac! Ja
On se namršti, a sam crnac! Ja sam
zatim nasmiješi i kli- uoči izbora crnac, čovječe! Ja
mne glavom. “Pa ako 1992. u showu sam najbrojnija ma-
ih vidim, o, da. Zašto mu je gostovao njina o kojoj se zna!
ne?” i Bill Clinton sa Ne želim više sluša-
suprugom Hillary
Tako da je to nešto ti o tom gay smeću,
čemu se treba vese- čovječe!” Bjesnio je
liti. U međuvreme- i razmetao se uvre-
nu, Hall ima nekoliko stvari iz prošlosti koje bi želio ra- dama punih sedam veličanstvenih minuta. Tužno je jer
ščistiti. Prva stvar u koju se još vjeruje je da su ga šefovi vjerojatno takvog Arsenija nećemo uskoro gledati, vre-
Paramounta otpustili iz prvog talk-showa te da su to uči- mena su takva kakva jesu, konkurencija nije samo Leno i
nili zbog rasističkih razloga i zato što je padala gledanost.
“To svaki dan čujem u frizera”, kaže. ‘Znamo što su ti uči-
Bijelac mi Letterman, nego i mnogi drugi talk showovi kojima se ne
možete ni sjetiti imena.
ništa nije
foto: guliver/rex

nili!’ Ali, gledajte, nisam dobio otkaz. Ja sam onaj koji je “Moj posao je da radim ono što želi moja publika”, kaže
otišao jer sam htio otići na vrhuncu. U jednom trenutku napravio. blago. “Ali sada te sve melje, požuri i pobijedi mentalitet,
moraš reći, ‘Čovječe, čuvaj to što imaš. Ne muti vode onoga a okoliš je toliko krcat da ima sve manje mogućnosti za za-
što je bila istinska borba.’ Taj bijelac mi nije učinio ništa.
Otišao sam bavu i spontanost.”
Sam sam otišao i sada sam se vratio – i to je ono što je uči- sam, a sada Iako je to ok, dok god traje. Dobro je još jednom čuti taj
nio bijelac. Dopustio mi je da mu pokucam na vrata dva- sam se vratio stari woof, woof, zvuk kojeg se Arsenio nikada nije umo-
deset godina kasnije.” rio, čak ni kad prolazi zrakoplovnom lukom i samo to čuje
I tako je on ovdje, u 57. godini, u novijoj verziji starog
- bijelac mi je od ljudi oko njega.
Dog Pounda, ne izgledajući puno starije nego kada je prvi dopustio da “Ljudi govore, ‘Gledao sam te!’”, kaže on. “ Sjećam se go-
put uspio. Bio je sin baptističkog svećenika iz geta u Cle- se vratim.” dine prije nego što je počeo moj show, igrao sam košarku
velandu koji je rastao u svijetu komedije, predstavljaju- u holivudskom YMCA-ju, a moj prijatelj Joe je naskočio na
ći nastupe kao što su oni Tine Turner i Waynea Newtona mene. Gurao sam ga, ali je ipak uspio pobjeći i dati koš, a
i s vremenom je, 1989., postao prvi crnac u Americi koji onda se okrenuo prema meni i rekao vrlo tiho, ‘Woof, woof,
je producirao i vodio vlastiti talk-show s plaćom od 12 milijuna dola- crnjo,’ i to je bilo nekako cool.”
ra. S obzirom na to sve, koliko mu je moralo biti teško, frustrirajuće, Klima glavom na način da misli koliki je put prošao od tada do
kako je bio jadan i usamljen tijekom ta dva desetljeća između dva talk- danas i cijelo vrijeme je uspio ostati vedar i duhovit. “Ne idem na
show, tijekom kojih je vodio tv seriju World’s Funniest Moments, glu- svaku holivudsku zabavu”, kaže. “Svratim kod Eddieja ili Magi-
mio u neuspjelom sitcomu 1997. i neuspješno 2003. pokušavao napra- ca nešto pojesti. Čak ih ponekad ni ne sretnem. Nekad mi domaći-
viti nešto od showa Star Search. Istini za volju, osvojio je prošle godine ca kaže: ‘Gospodin Murphy je otišao u Starbucks.’ Odgovorim joj u
The Celebrity Apprentice. Ali sjedio je na stolici game showa Hollywo- stilu, ‘Cool. Napravite mi sendvič.’ Nisam ovisnik o Hollywoodu. Ja
od Squares 15 epizoda, zbog čega se morao osjećati kao da je pokopan sam vrlo, vrlo povučen. Nastup ostavljam za pozornicu.” A onda se na-
jer je jednom zaista bio zvijezda, zar ne? smijao svom snagom i rekao: “Stvoren sam da ovo radim. Nedostaja-
Zamalo je pao sa stolice dok u se bejzbolska kapa ljuljala na glavi, a lo mi je. Volim to. To je ono što trebam raditi. I toliko sam sretan što
narančasta jakna se napuhala od vjetra, pokazujući iznenađenje zbog sam se vratio.”

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 25
 Rock&ROLL

Svijet apsurda u svijetu

u fokusu

digitalne glazbe u našoj regiji

U iščekivanju iTunesa, i spotova na našem tržištu mogu možemo kupiti određenu pjesmu hranidbenog lanca, izvođači sa-

G
kako legalno do glazbe
ambija, Zimbabve i
Kongo samo su neke od
zemalja koje su proš-
le godine uključene u
podugačku listu teritorija na ko-
jima se za 99 centi može kupovati
glazba preko iTunes Music Storea,
servisa koji je napravio revoluciju
u glazbenoj industriji omogućiv-
ši kupovinu samo jedne pjesme,
nasuprot cijelog albuma. Slove-
nija se još 2011. godine pridru-
žila listi, a Hrvatska je s prvim
srpnjem samo čekala dan kad će
napokon krenuti u on-line kupo-
vinu pjesama kreditnom karti-
com s domaćom adresom, ali od
iTunesa još uvijek ni glasa. Poku-
šaj dovođenja iTunes Music trgo-
vine u Hrvatsku, ali i ostale ze-
mlje regije već dulje vrijeme ne
uspijeva zbog navodno premalog
tržišta, još uvijek previsoke stope
piratstva u regiji te lošeg ekonom-
skog stanja - rečenice koja ruši lo-
giku rezoniranja normalnog čo-
se, međutim, naći u komplicira- ili izdanje na našim teritorijima.
nom pravnom sustavu regije te lo- Iz valjda straha da će se kuplje-
kalne korisničke podrške Applea na pjesma dalje dijeliti ilegalno,
koja, iz nama neobjašnjivih razlo- logičan postupak je onda onemo-
ga, kao ni njihova lokalna podruž- gućiti kupnju i otključati vrata
nica, još uvijek ne postoji. mnogim ljudima tek onda oprav-
Društva skladatelja zema- danom ilegalnom downloadu.
lja bivše Jugoslavije nedavno su Drugi nedostatak svakog od na-
uspjela napraviti korak bliže za- vedenih servisa jest što je u njima,
jedničkom cilju, sporazumom o kako god okrenuli, još uvijek do-
ujedinjenju teritorija čiji bi uku- stupan manji broj glazbenih arti-
pan broj tako premašio 20 mili- kala od onog koji iTunes pokriva.
juna ljudi i postao tržišno zani- Što se domaće glazbe tiče, situ-
mljiviji iTunesu i drugim velikim acija je relativno solidna zahva-
digitalnim glazbenim servisima. ljujući na prste izbrojivim digital-
Duhovitim nazivom jednog hr- nim trgovinama poput Cedeterije
vatskog novinara, stvorena je tako Aquarius recordsa, ili Dallasovog
“Diskoslavija”, novi fiktivni teri- Music Shopa. Cedeterija trenut-
torij s usklađenim pravnim od- no nudi preko 10.000 pjesama u
nosima te solidnim kvantitativ- svojoj bazi po cijeni od 9,80 kn
po pjesmi, ili od oko
75 kn za download ci-
piratstvo jelog albuma. Najve-
Hoće li s mogućnošću ći nedostatci ovakvih
legalnog “skidanja” servisa su opet ogra-
glazbe pasti stopa
ničen i nedovoljan broj
piratstva, tek će se
pjesama te još uvijek
vidjeti.
visoka cijena pjesme, u
usporedbi s američkih
99 centi, a imajući na
umu životni standard
regije. Zanimljivo je
što je većina domaćih
izvođača dostupna na
iTunesu putem doma-
ćih izdavača. Naime,
svaka regionalna izda-
vačka kuća može stavi-
ti svoj glazbeni sadržaj
na prodaju na iTunes,
vjerojatno s ciljem pro-
nim tržištem. No, dok cijela regija daje glazbe našoj dijaspori jer mi
strpljivo čeka na odluke moćnog kao stanovnici zemalja tih istih
Applea, više ima smisla posegnu- izdavačkih kuća ne možemo taj
ti za alternativama. materijal kupiti. Štoviše, pojedi-
Uz iTunes, drugi najveći digi- načne stranice domaćih izvođača
talni glazbeni distributer Ama- nude mogućnost kupovine mp3-
zon srećom nam je odavno otvorio ca isključivo putem iTunesa!
vrata, kao i servisi poput 7digita- Dodatni alternativni način
mostalno postaju i prodavači svo-
jih izdanja, nudeći nerijetko i ci-
jeli digitalni album za besplatni
download. Slična je situacija i sa
Soundcloudom gdje izvođači iz
promotivnih pobuda povremeno
objavljuju pjesme s mogućnošću
besplatnog downloada ili zauz-
vrat za učlanjenje na njihove pro-
motivne mailing liste.
Međutim, najbolja alternati-
va i najveća glazbena promjena u
slušateljskim praksama leži u po-
sljednjih nekoliko godina u digi-
talnom streamingu, sve češćem
obliku konzumiranja glazbe na-
suprot tradicionalnijem downloa-
du. Različiti digitalni servisi za
preslušavanje glazbe funkcionira-
ju po principu mjesečne pretplate
i uglavnom neograničenog broja
pjesama koji možete streamati u
određenom razdoblju. Spotify kao
najpopularniji streaming glazbe-
ni servis još uvijek je nedostupan
za cijeli prostor bivše Jugoslavije,
no srebrna medalja streaminga,
francuski Deezer s preko 30 mili-
juna pjesama, nedavno je došao u
Hrvatsku i Srbiju, a uskoro bi tre-
bao postati dostupan i u Sloveniji.
Ipak, ključno pitanje koje se po-
stavlja, na kraju ovog kratkog pre-
gleda jest što će se točno promije-
niti dolaskom iTunesa i Spotifyja
u regiji? Tko će glazbu preko iTu-
nesa kupovati? Hoće li njihovo
prisustvo poboljšati prodaju re-
gionalne ili strane diskografije?
Hoće li time nastati i pad stope pi-
ratstva? Je li zbilja odsutnost iTu-
nesa razlog čestom posjećivanju
torrenata i opskurnih ruskih stra-
nica čudnih naziva? Nova istraži-
vanja i nove statistike lako ćemo
napraviti naknadno, ali neka oni
samo za početak dođu nama u
goste, kad već želimo profitirati
od kapitalističke povlastice pro-
foto: mateja vrčković

vjeka pri pomisli na teritorijalno
beskonačnu Sloveniju ili pak eko-
nomskog diva Zimbabve! Realni-
ji razlozi nedostupnosti Appleo-
vih 26 milijuna pjesama, knjiga
la, eMusica, Beatporta i drugih.
Drugi apsurd priče se, međutim,
javlja kada na pojedinom od spo-
menutih servisa zbog restrikci-
ja vezanih za autorsko pravo ne
legalne nabave glazbe posto-
ji u sve popularnijim bandcamp
stranicama izvođača ili u nji-
hovim Soundcloud profilima.
Najčešće isključivši izdavače iz
širenog izbora, a onda će se i ot-
kriti bavimo li se slučajno pirat-
stvom zbog nemogućnosti izbora
ili smo samo vrlo komotni.
 rea hadžiosmanović

26 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 Rock&ROLL
knjige
Najveća i najiscrpnija
knjiga o Beatlesima ikada
Opsesivno detaljan
novi, prvi svezak
rasvijetlio je živote
Beatlesa prije slave
E
vo nekoliko stvari
koje ćete naučiti čitajući
Tune In, novu knjigu o
Beatlesima Marka Lewi-
sohna: krajem 1958. godine John
Lennon, Paul McCartney i Geor-
ge Harrison izabrali su nespretan
naziv “Japage 3” za ime benda;
1961. Ringo Starr skoro je emi-
grirao u Houstonu jer to je grad
u kojem je živio njegov heroj Li-
ghtnin’ Hopkins; nakon furio-
znog naleta zajedničkog pisanja
1957. i 1958., partnerstvo Lennon
- McCartney bilo je neaktivno sve
do 1962. Evo nekoliko stvari koje
ne želi ni čuti u knjizi: Beatlema-
nia, Sgt. Pepper i Yoko Ono.
Tune In ima 944 stranice i zavr-
šava u 1962., s Beatlesima na vr-
huncu svjetske slave. To je prvi od
tri biografska toma o bendu, in-
tenzivna i iscrpna povijesna knji-
ga kakve su obično rezervirane
za državnika ili svjetske ratove.
28 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
“Ustvari imamo samo polovične
biografije Beatlesa - a većina ljudi
zna za dvije, iz 1968. i 1981.”, kaže
55-godišnji Lewisohn. “Bilo je još
puno toga za naučiti. Kad sam za-
počeo pisati, nisam imao nekih
posebnih nedoumica – sve mi je
bilo nepoznato”.
Lewisohn je napisao već šest
knjiga o Beatlesima, a
deset godina je pisao
Tune In, uključujući
i šest mjeseci istraži-
vanja u Liverpoolu.
Pronašao je i saku-
pio raštrkane do-
kumente menadže-
ra Briana Epsteina, BEATLE -
otk r io og romne MANIJAK
količine zaborav- Fab Four
ljenih intervjua s učenjak Mark
Beatlesima iz no- Lewisohn
vinama i s audio-
vrpci te je razgovarao s 249 ljudi
- od kojih mnogi (kao što je Pat
Moran, prvi fan Beatlesa) nikada
nisu javno govorili.
Beatlesi su i prije svjetske slave
bili jednako napredni, zabav-
ni, nepredvidljivi i nepristojni
kao i u drugom dijelu karijere i
PLEASE
PLEASE ME
Starr, Lennon,
McCartney i
Harrison 1962.
Lewisohn je iskopao gomilu sit-
nih, a dragocjenih informacija
iz megaopskurnih izvora, poput
evidencije iz 1959. o Lennonovu
poslu u građevini (dobio je otkaz
nakon šest tjedana). Možda je
najveće otkriće kako je njihov
veliki proboj bio puno zamrše-
niji nego što smatralo. Produ-
cent George Martin nije želio
ništa raditi s njima i ugo-
vor s izdavačem EMI
bio je, prema Lewisoh-
novim riječima,
“zbroj raznih slu-
čajnosti” teme-
ljen na sreći, a
ne na vrijednosti
benda.
Datumi objav-
ljivanja drugog
i trećeg sveska
su nepoznati, ali
Lewisohn život vjerojatno će biti
pod utjecajem John, Paula, Ge-
orgea i Ringa sve do umirovlje-
nja. “To je privilegij”, rekao je.
“Temelj ovog projekta je da se
ništa ne izbacuje. Knjiga kao ova
nikada se više neće uraditi ovako
temeljito.”  christian hoard
spot
Yoko Ono i
prijatelji
su plesali
cijelu noć
Iza kulisa dok je Yoko
Ono snimala s
Questloveom, Mikeom
D-je, Irom Glassom i
drugima
Yoko Ono treba nešto pregristi.
Na pozornici u New Yorku, gdje
je nekoliko sati plesala zbog sni-
manja spota - odjevena u crni
sako i kratke crne hlačice – ra-
zgledava stol s hranom i prona-
lazi kolačić. S osmijehom kao da
je uhvaćena u krađi, kaže, “Ovo
je jedina prilika da si to mogu
priuštiti.” Nije bila sigurna želi
li snimiti spot za pjesmu “Bad
Dancer”, singl s novog albu-
ma Plastic Ono Banda ‘’Take Me
to the Land of Hell’’. No onda je
čula koncept redatelja Bena Dic-
kinsona: dovedi hrpu umjetni-
ka i prijatelja iz New Yorka i neka
spontano plešu ispred kamere.
“Htjela sam da je zabavno”, rekla
je. “Jedan lijepi, slatki trenu-
tak.” Spot počinje tako da Yoko
Ono pleše sama. Onda jedan po
jedan, Yuka Honda i Miho Hato-
ri iz benda Cibo Matto, voditelj
radijskog showa This American
Life Ira Glass, Questlove, Roberta
Flack, Mike D iz Beastie Boysa,
Ad-Rock, performer Justin Vi-
vian Bond i drugi izlaze na po-
zornicu i plešu ispred zida pre-
krivenog aluminijskom folijom.
Neki su na početku bili zbunje-
ni (“Samo trebam plesati?’’, pita-
la je Yuka Honda), ali su svi brzo
upali u glazbeni groovie. Nakon
što je na pozornici pokazao ne-
koliko svojih plesnih pokreta u
pelikanskom stilu, Glass je zapa-
foto: guliver/getty images; Piet Schreuders; Bjarke Ørsted
njio svojim nastupom. ‘’To je bilo
čudnovato!’’, rekao je radijski ve-
teran. david browne
Yoko Ono
 Tajanstveni reper opjevao
splitske poročne ulice
“Sve šta đaku treba”
- prvi smo preslušali
debitantski album
Kida Rađe
O
tprilike u vrije-
me izlaska ovog izda-
nja Rolling Stonea,
na internetskim ser-
visima trebao bi osvanuti prvi
dugosvirajući autorski materi-
jal splitskog repera Kida Rađe.
Priča o novom dječaku u bloku
i započinje s Dječacima, s koji-
ma se jednom predstavio riječi-
ma “Od škvera i trliša do FESB-a
i sklopova/Volin ubit tekst, ravno
za um, ka Kuma Copolla/Od pro-
pale krađe do Rađe malog lopo-
va/Vjernik na papiru, prestar za
plijen popova”. Rečeno-učinje-
no, iako je od versa prošlo više od
pola desetljeća, Kid Rađa ovih
dana se prikazuje dosljedno u na-
javljenim kreativnim gabaritima.
O privatnom profilu Kida Rađe
zna se malo i ništa jer je odabrao
potpunu anonimnost za svoj javni
stil. Osim uvodnih riječi iz versa,
o Rađi znamo da je dijete jugoi-
stočnog urban(iziran)og Splita,
same srži nepatvorenog gradskog
urbaniteta, kvartova “novog” Spli-
ta 3, Trstenika i Mertojaka.
Vers iz ranodječačkog “Govna
na vatri” još nam govori o Rađi-
nom verbalnom i liričkom stilu.
Sam će reći kako ga za-
nima straight-to-your-
“Repam samo
ear diskurs, znači rap
iz hobija i zato
bez glumatanja i priče
o kojoj ne znaš sve ili
album nema
barem dovoljno. Iz
izdavača, nego voziti linijom domaćih
Dječačke faze pamti- ga plasiram
mo još i ultramegakul preko neta”
vers iz parodije “Svod-
ničin” kad nas je uputio i na sadr-
žaje koji ga okupiraju i fascinira-
ju: “Ne kraden Bembare ali zato
foto: Milan LatkoviĆ
dilan tvrdo/Dilan stvarno tvrdo/
Dilan, dilan stvarno tvrdo”. Iako
tada u šali danas nam Kid Rađa,
pri prvom preslušavanju LP debija
“Sve šta đaku treba”, otkriva kako
debitant
traje fascinacija ulicom i likovi-
ma koji je krase i utiskuju joj puls:
“Nosi Ray Banke, fuma bez stan-
ke/On je faca a nema ni tri banke/
Dite sa sela odraslo u gradu/Ka-
muflira se, ima zaradu na stadu”.
Urbani mitovi u Rađinom stihu
rastu i bujaju kroz hvalospjeve
porocima. Pet godina
prije, napuštajući ma-
tični bend naznačio
je motiv koji ga danas
ponovno iznosi na
veliku scenu - tad je
naime svirao “Trubu”,
da na s mu a lbu m
otvaraju ode “Mari-
jana i “Dim”, piloti s
YouTubea. Društve-
ni angažman crpi se
zalaganjem za legali-
zacijom: ”Legaliziraj-
te cviće za Hrvate/Po
Indiku ić će se u trafi-
ku, brate/Bit će bolje
svima u te gluve sate/
Kada nema dima da
se ure skrate”. Stil-
ski se Rađa dosljed-
no pridržava izražaja
s granica old schoo-
la. Bez puno opkoračenja, verbal-
nih vratolomija naslušan je Ajsa
Nigrutina, Cypressa i Wu Tanga.
Naizgled karakterno poprilično
posložen mladić reći će kako sa-
svim dostatne uzore pronalazi u
domaćim okvirima. Sluša, voli i
cijeni urbanu umjetnič-
ku liniju sugrađana iz
TBF-a i Kuzme i Shake
Zulua, čak i sampleovi-
ma dosljedno uspijeva
vrijednosti iz “Nostal-
gične” i “Fantastične”
te ih na svom albumu
vuče većinom s domaćih snim-
ki Vice Vukova, Đorđa Peruzovi-
ća, Olivera, Lakih Pingvina… Žali
što na albumu nije uspio ostvari-
ti suradnju s TBF-ovom produk-
cijskom jezgrom Lukom Barbi-
ćem: “Dogovarali smo da se Luka
uhvati zvuka na čitavom materija-
lu, ali jednostavno je bio prezauzet
pa je semplove posložio bivši ben-
dovski kolega Zondo”. Homma-
ge TBF-u na neki način odao je i
svojim osobnim drugim čitanjem
“3-logije jada”. Prenijevši perspek-
tivu u kontekst današnjeg hrvat-
skog društva, kroz “Gamad” danas
komunicira tek ponešto izmije-
njena galerija jahača apokalip-
se iz suvremene nam svakodne-
vice u odnosu na TBF-ove dilere,
junkieje i policajce. “Diran Dicu”,
“Volin Krast” i “Iman Značku”
redom su prozvani svaki svojim
monologom, a najslikovitije točke
Rađine šentence nalaze se u sti-
hovima: “Diran dicu ne da seks
prije braka/Ne da droge, ni da
se pije vanka… Diran Dicu za tu
maglu prima plaću/vozi Passata a
ne neku Daciu”; “Volin krast ima
teleću facu/Na važnin mistima
cilu svoju racu/On gazi BMW pa
zgazi pješake/Pobigne do zemlje
di najjače su banke”; “Iman znač-
ku dimi isto ka i svi mi/Ali samo
mi smo u toj igri krimi/A kada
doje doma tlači svoju ženu/Jer od
nje je jači i mrzi facu njenu”…
Naslovna numera kojom ujed-
no i zaključuje album otkriva Ra-
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e |
đinu meku stranu, onu posvećenu
svojoj boljoj polovici. U tim trenu-
cima napušta superiorni stav iro-
nične izdignutosti koja daje ton
i boju čitavom njegovom vokal-
nom identitetu na albumu i prije
njega. “U kvartu je lako zagrezit”,
rekao je i dodao, “ja sam se odma-
anonimno
Kid Rađa krije svoj identitet.
Odabrao je potpunu
anonimnost za svoj javni stil
ka u mirni, građanski život, posao,
žena… Dobro nam je i sad repam
samo iz hobija, glazbom se bavim
iz ljubavi, zbog toga album neće
imati izdavača, nego će biti pla-
siran isključivo preko interneta”.
Od blistavijih momenata s albuma
treba svakako izdvojiti hvalospjev
legendarnom francuskom vozilu
koje je obilježilo generacije: “Da
čujen ko gazi Renault 4 - predi-
mljeni jebivjetri!”. Za kompletan
album Rađa je priložio rječnik sl-
enga, što materijal uzdiže na kul-
turno-jezičnu razinu. Na albumu
gostuju Krešo Bengalka iz Kiše
Metaka i još jedan bivši kolega iz
benda, Ivo. Kid Rađa svojim prvi-
jencem izlazi ususret svojoj publi-
ci koja ga je prepoznala kroz klicu
njegove solo putanje, tvrdim sti-
hom iz kronike kvartovskih luta-
nja i autentičnog života poročne
splitske ulice.  nikola čelan
29
 Rock&ROLL
U svakom od nas čuči - klaun
Glumac Dražen Šivak
govori o pokretanju
klaunske platforme
K
l aunsk a iz v edba
Noć živih klaunova na
Dan mrtvih oživjela je
u VIP clubu u Zagre-
bu. Nakon premijerne izvedbe
repriza je održana 2. studenog,
a klaunovi su nas spremno doče-
kali kako bi pokazali svoje umi-
jeće gatanja, bacanja i skidanja
uroka. Pozna-
ti noćni klub u
centru Zagreba
udomio je hr-
vatske i irske
klaunove koji
su nas tijekom
jednoipolsatne
izvedbe poku-
šali nasmija-
ti, pokazujući
nam svoje nad-
naravne spo-
sobnosti. Bilo
je tu akroba-
cije, pjesme i
plesa, a opušte-
na publika uživala je u čaši vina
i piva. Djeca su se pak pokaza-
la kao najvjernija publika uvijek
spremna na suradnju.
Klaunski cabaret plod je su-
radnje izvođača i glazbenika iz
Hrvatske i Irske s glumicom i re-
dateljicom Lee Delong. Pet kla-
unova Fionnualla Gallanger, Iva
Peter-Dragan, Nikolina Majdak,
Domagoj Šoić i Dražen Šivak,
istražujući irsku tradiciju slav-
ljenja Halloweena – Samhaina,
uveli su nas u drevni svijet Kelta
i poganskih običaja. Uz tradicio-
nalne irske pjesme i ritmove bo-
uzoukija i končertina muziča-
ri Brid Ni Mhaoileoin, Cormac
Begley, Nicolas Sinković i Fran
Krsto Šercar postali su živi orga-
nizam ove predstave.
“Glazba je lik u ovoj predstavi”,
rekao je Dražen Šivak, glumac
i klaun s kojim smo razgovarali
nakon odigrane predstave.
Kako je za vas kao glumca bilo
raditi klaunsku predstavu?
Svakom novom klaunskom
izvedbom evoluiram jer klaun
30 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
kazalište
noć živih
klaunova
Dražen Šivak
(gore) jedan
je od pet
klaunova u
predstavi
“Noć živih
klaunova“
(lijevo)
odigrane u
Zagrebu.
nije karakter, nego klauna traži-
mo u sebi. Jednom kad pronađete
svog klauna, držite se njega i na-
dograđujete ga. On može živjeti
na različitim mjestima i u razli-
čito vrijeme.
Možete li usporediti izvedbe s
obzirom na nivo energije i pu-
bliku?
Premijera je bila kao rock kon-
cert, publika je uživala i puno
smo više ulazili u kontakt s njima,
dok se na drugoj izvedbi publika
nije dala. Kad se takvo što dogo-
di, treba pojačati i ubrzati tempo
jer je to forma u kojoj puno toga
zapravo ovisi o publici.
Kako je došlo do ideje stvaranja
predstave za Halloween?
Zapravo vrlo jednostavno. Noć
vještica je poganski običaj koji po-
tječe iz Irske. Stari Kelti  su 1. stu-
denog  slavili kao početak nove
godine, a proslava je bila po-
svećena  bogu  Sunca i gospoda-
ru smrti Samhainu.
Lee Delong je već prije surađi-
vala s umjetnicima iz Irske i tako
je došla na ideju za ovaj projekt.
Sve je zapravo počelo suradnjom
s Lee Delong?
Da. Lee Delong u Hrvatskoj je
radila nekoliko klaunskih radio-
nica koje su rezultirale suradnjom
s Triko cirkus Teatrom koji su
2012. osvojili nagradu publike za
neovisno kazalište godine u orga-
nizaciji portala Teatar.hr. Nakon
trilogije Kikiriki, Slavuj i Dvije i
pol sestre, Lee Delong je u Hrvat-
skoj režirala i Noć živih klaunova.
Predstava je doživjela samo dvije
izvedbe u Zagrebu. Koji su plano-
vi za dalje?
Predstava je napravljena isklju-
čivo za Halloween, ali izvodit ćemo
je još u Irskoj na Muscailt Arts Fe-
stivalu u Galwayu. Jedan sam od
ljudi koji želi da se pokrene klaun-
ska platforma u Hrvatskoj. Zami-
sao je da se mjesečno igraju jedna
do dvije klaunske izvedbe od oko
45 min kako bi se mijenjalo što
više izvođača i predstava. Volio
bih da glumci poput Vilija Matu-
le, Leona Lučeva, Nine Violić koji
su se već bavili klaunovima mogu
nastaviti raditi u tom pravcu. U
Hrvatskoj ljudi nemaju mogućno-
sti upoznati se s ovim umjetničkim
stilom i cilj nam je osigurati radi-
onice za sve performere različitog
backgrounda. Svatko bi mogao
doći i pokazati svoju točku. To čak
ne vidim kao večernje matineje,
nego kao cjelodnevni program.
Rekao bih da je to alternativna, ge-
rilska zamisao koja će, nadam se,
približiti ljudima klaunski izražaj.
 Vedrana Jakovac
najave predstava
9. Festival novog cirkusa
20.-24. 11. 2013, Zagreb
Pogon Jedinstvo, scena Travno
i kazalište Mala scena ugostit će
suvremene cirkuske umjetnike
iz Češke, Grčke, Slovenije, Ma-
kedonije/Francuske, Njemačke
i Hrvatske, a u konferencijskom
dijelu programa pridružit će im
se i oni iz Poljske, Mađarske, Sr-
bije. Ovogodišnji festival poka-
zat će nam što se događa na
zaboravljenom istoku Europe.
Njuške
26. 11., Teatar Exit
Jeste li se ikada zapitali o čemu
vaš pas razmišlja? I jeste li ikada
svoj život usporedili sa psećim?
Na ova i na mnoga druga pi-
tanja odgovaraju Enes Vejzo-
vić, Filip Križan i Janko Rakoš
u predstavi ‘’Njuške’’ Matka Ra-
guža.
Premijera: Koreografska
fantazija br. 1
21. 11., Umjetnički paviljon
u Zagrebu
“Ono što smo zajednički istra-
živali s plesnim umjetnicama
Lanom Hosni, Nikom Lilek, Ire-
nom Mikec, Katarinom Rilović
i Irenom Tomašić bilo je što to
primarno pokreće tijelo, kako
ono što tijelo proizvodi kao po-
kret može biti kategorizirano ili
dekonstruirano, ili čak i vođe-
no“, objašnjava Marjana Krajač
čija “Koreografska fantazija br.
1” ima premijeru 21. 11.
Osmi povjerenik
studeni 2013., Gavella
U predstavi nastaloj prema ro-
manu Renata Baretića i u re-
žiji Saše Anočića igraju: Janko
Rakoš, Enes Vejzović, Ranko Zi-
darić, Hrvoje Klobučar, Barbara
Nola, Sven Medvešek i drugi.
Predstava Harem
21. 11., Kazalište Moruzgva
U vrijeme kada je nacija polu-
djela za turskim sapunicama i
mnoge žene sanjaju da se nađu
foto: pixsell; ivan marenić
u haremu, kazalište Moruzgva
pokazat će kako se “ ispod svih
tih svila i kadifa krije ono što
danas nazivamo traffickingom“.
Predstava u režiji Ivana Lea
Leme igra 21. 11. u Vidri.
 Veliki uspjeh
Trash Candyja
Slovenski bend pozvan na Vans Warped Tour
M
l adi maribor-
ski bend Trash
Candy, koji svoju
glazbu opisuje kao
kombinaciju slatkog popa i po-
bunjeničkog punk zvuka uz jak
utjecaj skaterske kulture, dobio
je priliku nastupati na svjetski
poznatom Vans Warped Touru,
koji će se 24. studenog održa-
ti u Austriji. Kako su nam čla-
novi benda - Pija (vokal), Tine
(bas, vokal), Niko (bubnjevi),
Jernej (gitara) i Martin (gitara)
- otkrili, takvu šansu inače dobi-
ju puno poznatiji bendovi i zato
im to toliko znači. “Bit će to sjaj-
na svirka! Na VWT uvijek dođe
puno ljudi i puno nam znači da
Akustika utorkom
u intimnoj formi
Što nudi četvrta sezona
A
glazbenog programa
kustik a je pro -
gram koji se uz po-
d r š k u g la zb enog
portala Muzika.hr
već četvrtu sezo-
nu održava u prvoj
hrvatskoj glazbe-
noj knjižari Ro-
ckmark i klubu
Tunel. Mladi hr-
vatski kantautori,
ali jednako tako i
priznati i poznati
glazbenici i izvođači, na Akusti-
foto: trash candy promo; muzika.hr
ci se publici predstavljaju u inti-
mnoj formi.
Cijela je priča započela u za-
grebačkom Rockmarku, gdje se
utorkom počelo akusticirati u
inspirativnom okruženju glaz-
benih knjiga. Zanimljiv prostor
i nesvakidašnja atmosfera na
prvu su se svidjeli glazbenicima,
će moći čuti naše pjesme. Zato
sve ovo i radimo, za ljude, da
u našim pjesmama mogu naći
sebe”, otkrili su nam članovi
Trash Candyja. Najavili su da
će i nakon tog koncerta, 30. stu-
denog, nastupiti u Rijeci, a tje-
dan dana kasnije i u Mariboru
te kako se vrlo raduju tim svir-
kama na kojima će promovirati i
svoj novi album “Running From
Something, Searching For Anyt-
hing”. Početkom godine planira-
ju i snimiti spot za jednu od pje-
sama s tog albuma, a nakon još
jedne kraće turneje po zemljama
EU, krajem iduće godine opet
će ući u studio i početi rad na
novom materijalu.  m.p.
a spontanost akustičnih nastu-
pa brzo je stekla svoje poklonike.
Uspješna zagrebačka formula
ubrzo se preselila i u riječki klub
Tunel. Akustika je uz stalnu su-
radnju s Muzika.hr svoje pred-
stavljanje, a tako i predstavljanje
ne a f i r m i r a -
Ulaz na Akustiku nih glazbeni-
je besplatan ka, preselila
i na Terraneo
festival te opa-
tijsku Ljetnu
pozornicu.
U gotovo
100 svirki na
Akustici publici se predstavilo
pedesetak domaćih kantautora
i demo izvođača, a s jednakim
žarom su nastupali i Elemen-
tal, Vatra, Nola, Pavel, S3ngs i
Meritas. Ove sezone Akustika
se tradicionalno održava svakog
utorka, redom se izmjenjuju Ro-
ckmark i Tunel. Ulaz na sve svir-
ke je slobodan.  m.p.
 kolumna

Obiteljska anamneza
I va na S i m i ć B o d r o ž i ć

O
bi t e l j p r va : ne ribice. Odnos muškarca i žene
jedan redak. Pet iz kojeg se rađa dijete postojao je
riječi. Deset slo- davno prije Ustava RH, a moguće
gova. Knjiga po- da će ga i nadživjeti. Brak kakav
stanka, 3. po- oni zagovaraju i kojem pripisuju tu
glavlje, 16. stih: božansku naravnost pa bi ga upisa-
...’’On će gospodariti nad tobom’’. li i u kamenu ploču samo je jedan
Bile su riječi koje je prva žena čula od mnogih brakova. Na prostoru
od Svevišnjeg, ni tjedan dana od bivše Jugoslavije, kao građanski,
postanka svega. Pogledajmo ukrat- zakonom je uređen tek 1946. godi-
ko što se tu dogodilo: Bog je stvo- ne. Prije njega i nakon njega i us-
rio muškarca, a onda mu se učini- poredo s njim, na velikim zemalj-
lo da je usamljen i da bi mu dobro skim prostranstvima kao priznati
došlo društvo. Društvo nije nači- postoje: poligamni, dogovoreni,
nio na jednak način kao muškarca prisilni, privremeni, neformalni,
(ravnopravno), od praha, udahnuv- dječji, divlji, probni, posthumni,
ši mu život. Društvo je sklepao od kineski brak duhova pa čak i otmi-
muškarčeva rebra, rekavši: Nači- ca nevjeste.
nit ću ti pomoćnika. Sekundant je Dio antropologa objašnjenje za
bila žena. Dozvolio im je da uživa- nastanak braka pokušava prona-
ju u svim blagodatima rajskog vrta, ći u želji prethistorijskih zajedni-
sve dok ne diraju Drvo spoznaje i ca da ograniče nasilje, kako među
ne jedu njegove plodove. Onda se svojim muškim članovima koji su
u priči pojavila podla zmija i nago- se stalno natjecali za seksualne us-
vorila Evu da malo gricne. Iz Bibli- luge žena, tako i među samim za-
je ne saznajemo da je Adam za to jednicama pri čemu se počelo tr-
vrijeme bio negdje drugdje dok ih govati ženama kao ekonomskim
zmija prepredeno obrađuje pa je za resursom i sredstvom za sklapa-
pretpostaviti da je stajao uz Evu. nje saveza. Pritom, u svim našim
Njegovoj odgovornosti, muškosti i (obiteljskim) odnosima, incestuo-
mudrosti to baš ne ide u prilog, po- znosti je daleko više nego što smo
gotovo kad ga Bog pozove na red, a svjesni. Znanstveno dokazana teo-
on kao pravi šonjo, kaže: Žena koju rija kaže: ako se vratite 64 genera-
si mi načinio me nagovorila! (ek- cije, u doba Rimljana, broj ljudi o
splicitni dio o nagovaranju u Bibliji zapravo ne postoji, samo ga je po- čijim zajedničkim naporima ovisi vaše konačno postojanje (pod pret-
nudila.) Međutim, priča se poput pokvarenog telefona počinje preno- postavkom da nisu bili u srodstvu) popeo bi se na približno jedan mili-
siti kroz usta stotine tisuća propovjednika, učitelja i roditelja, stvorene jun bilijuna, što je nekoliko tisuća puta više od broja ljudi koji su ikada
umjetnosti i napisanih riječi o ljudima u tom vrtu, i odjednom, svi znaju živjeli na zemlji. Očito, nešto nije u redu s matematikom. Odgovor je,
što se tamo dogodilo, iako nikad nisu otvorili Bibliju. možda će vas zanimati, ne biste mogli biti ovdje da nije bilo malo in-
Interpretacije Biblije koje su stoljećima davale legitimitet odnosu cesta - zapravo, prilično mnogo incesta - iako na genetski diskretnoj
muškarca i žene, hijerarhijskom odnosu unutar obitelji, stoljećima su udaljenosti. Ako ste sada u vezi s nekim iz svoje rase i svoje zemlje, ve-
ženu držale u podređenom položaju. Raj je izgubljen samo zato što je liki su izgledi da ste na nekoj razini u srodnosti. Ako malo pogledate
On poslušao svoju ženu. Na tom odnosu svakako je utemeljen brak za- oko sebe, u autobusu, parku, kafiću, vrlo je vjerojatno da ste u srod-
padno-kršćanskog svijeta. stvu s većinom ljudi koje vidite. U najdoslovnijem smislu, svi smo mi
Uz ogromnu podršku crkve građanska inicijativa “U ime obite- rodbina. Ja bih rekla, svi smo mi obitelj. Nije to lako progutati, znam.
lji” (čiji su članovi u tijesnim vezama s crkvenim vrhom u Hrvatskoj) I meni malo knedla zastane u grlu kada pomislim tko mi je sve dale-
traži da se u Ustav unese nepromjenjiva definicija braka kao zajednice ki rođak, ali ipak bih voljela svojoj braći i sestrama u inicijativi poru-
muškarca i žene. Odnos u braku koji u modernom svijetu ipak izgle- čiti da budu malo čovječniji prema svojoj braći i sestrama pederima
da nešto drugačije i ravnopravnije danas je takav upravo zahvaljuju- i lezbama. Njihov mogući brak, iz malo šire perspektive, smiješna je
ći marginaliziranim skupinama. Da se stoljećima žene, crnci, pede- prijetnja heteroseksualnom braku i posve je nepotrebno trošiti tako
foto: mateja vrčković

ri i njima slični nisu borili za bolje i ravnopravnije uvjete slabijih, On
bi još uvijek gospodario njome kao što je to propisivao prvi zasnova-
ni odnos. I iako se zagovornici inicijative žele pokazati kao obrazova-
ni konzervativci širokih nazora, čini se da teško mogu vidjeti dalje od
vlastitog nosa te da raspolažu pamćenjem kraćim od pamćenja zlat-
silnu količinu energije za jalove rezultate. Nije li ipak lijepo živjeti sa
spoznajom da uopće nismo sami i da je naša obitelj puno veća od iz-
maštanog muškarca, žene i djeteta. A još je strašnija i blistavija ideja
da se bliski rođaci nalaze s druge strane granice jedne male državice.
U ime obitelji, red je da se poštujemo.

32 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 Q&A

Eddie
rač. Cijelo vrijeme stojiš na tom čudnom, realnom mjestu, kao da pišeš
u letećem balonu, gledaš u krajolik i pokušavaš se usredotočiti. Poku-
šavaš stvoriti divovski krug u žitu i tu se krije misterij. U stilu, kako bi

Vedder
to inače uradio ako bi se nalazio na tlu?
Nova ploča ima puno stihova o smrtnosti.
Kažu da pišeš o onome što poznaješ. Mislim da je to možda jedina
stvar koju svi poznamo [smije se]. Živiš život, a onda će doći dan kad
treba umrijeti. Toga treba biti svjestan, što onda možda dovesti do toga
da se više cijeni život, ako je to dio tvog stava prema življenju.
O novom LP-ju Pearl Mislio sam da možda samo starite.
Pa, ne baš! Ja sam vjerojatno u boljoj formi nego u zadnjih mnogo go-
Jama i zašto mrzi gledati dina. Ali, znate, kažu da vas djeca čine mlađim – ja tvrdim da uma-
Video Music Awards raju dok pokušavate držati korak s njima. Dok sam bio u pubertetu
Tekst: Brian Hiatt

E
mislio sam da je to najgori dio. No to je promatranje drugih ljudi
kako stare, susret s tuđom smrtnošću. Mnogi od nas žive u po-
ddie Vedder zai- ricanju, s obzirom na to kako se odnosimo prema našem ti-
sta pokušava više se jelu. Kako bi se to promijenilo, treba početi malo više
brinuti o sebi. “Cije- paziti na sebe.
lo vrijeme prestajem Prošle godine povrijedili ste živce u leđima,
piti i pušiti”, kaže on smiju- što je utjecalo na vašu ruku, a morali ste otka-
ći se. “Trenutno ne pijem - zato zati i neke datume turneje. Je li ta nezgoda po-
što je 11 sati ujutro.” Trijezan ili vezana s ovim razmišljanjima?
ne, Vedder zvuči prilično nabri- To je bio jedan od glavnih razloga
jano za 48-godišnjeg oca dvoje koji je, kad pogledam unatrag, bio
djece na desetom albumu Pearl doista nevažan. Ali dok je to traja-
Jam Lightning Bolt koja vari- lo, nisam znao hoću li opet svirati
ra od punka u stilu njihovog gitaru. Mogao sam zamisliti sliku
trećeg albuma Vitalogy do kako sje-
prljavih balada. “Stanje u dim s [gi-
bendu je takvo da”, kaže taristom]
Vedder,” nadam se, može- Mikeom
mo istraživati mogućnosti [Mc C re -
cijelog spektra.” a d y j e m]
ili Stoneom
S obzirom na vrijeme izme- [G ossardom]
đu objavljivanja albuma i sa- i vičem akor-
mostalnih projekata svih čla- de: “Ne, idi u
novi benda, je li Pearl Jam B mol! Idi u B
sada za vas projekt sa stra- mol 7!”
ne? Nova pjesma
Možda bi se moglo pret- “Infallible” čini
postaviti da je tako. Ali mi se da govori o ame-
smo sad bend više nego ikad ričkom nazadovanju, pi-
prije, a prostor između nas je tajući se je li zaista napredujemo
na zdravim temeljima. Veliki kao kultura.
dio naših života je da cijelo vrije- Pa ne bih je želio ograniči-
me radimo glazbu. A u isto vrijeme ti samo na našu zemlju [smije
važno nam je da smo dio naših obitelji i da se]. Ali ako ste voditelj kastin-
nismo očevi koji su uvijek odsutni od kuće. ga, reći ćete: “Pa ova zemlja
Također, objavljivanje ploče je mali šok za se sigurno uklapa u to”. Le-
sustav. Toga se sjećamo kao traumatičnog. A galizirani smo homoseksu-
i kad imaš dulje pauze između albuma, ono alne brakove u državi Was-
što snimiš je zaista važno. No možda je slje- hington i u isto vrijeme
deće što trebamo učiniti je objaviti još jedan smo legalizirali travu, a to
iduće godine – snimiti ga, a da ne bude samo je veliki razlog za slavlje!
niz u slaganju albuma. Ali s druge strane, Vrhov-
Je li još uvijek pokušavate napraviti najveći ni sud je otežao izborni zakon
album Pearl Jama? za manjine, Afroamerikance i
Ovo govorim bez natjecateljskog duha, manje sretne ljude na ekonom-
foto: guliver/getty images

ali pokušavamo ne samo napraviti najbo- skoj skali. To je veliki korak

lju ploču Pearl Jama, nego najbolji album unatrag. Mogli smo napravi-
uopće. Radi se o postizanju nove razine ko- li dva velika koraka naprijed.
munikacije, ili o pokušavanju dešifriranja Umjesto toga, mi smo samo
koda za višu razinu glazbe. Jer kad stvara- pali ničice i raširili noge.
mo ploču, ja sam više slušatelj, a manje svi- [nastavak str. 36]

34 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 Rock&ROLL

ATOMSKA
ENERGIJA
Yorke i Flea
ujedinili su
snage.

na turneji

Atoms for Peace

osvajaju Ameriku
Projekt Thoma Yorkea s Fleaom i producentom-klavijaturistom Nigelom
Godrichem krenuo je u pohod na američke arene. “Oni su zastrašujuće
dobri, “ kaže Yorke o bendu. Samo ne računajte na mnogo pjesama Ra-
dioheada. “Na jednom koncertu dečko je vikao ‘Creep’”, kaže Godrich
smijući se. “Thom je odvratio, ‘Ne, neću svirati jebeni ‘Creep’!’”.

eddie vedder
Sa solo albumom s ukuleleom
iz 2011. i hitom Pearl Jama “Just
Breathe”, čini se kao da ste malo
odškrinuli vrata ne bih rekao
nježnosti, nego . . .
Sentimentalnosti. Godinama
sam se igrao riječima i izraža-
vao emocije, ali raditi to opet na
takav način bilo bi mrtvački, a
i Mark Arm iz Mudhoneya će i
dalje imati minimum poštovanja
prema meni. Danas mi je to više
u stilu kao sjediš i pišeš pjesmu i
što god izađe, izađe.
pjesama je napisano usred noći,
čini se da si samo ti budan kilo-
metrima okolo. Nema nikoga tko
bi kritizirao ono što pišeš.
Mogli bismo reći i da rock više
nema onu kulturološku snagu
kakvu je nekad imao?
Oh, dakle, gledao si dodjelu
MTV nagrada.
Čekaj, Vi ste gledali dodjelu MTV
nagrada?
Da, bio sam u mogućnosti brzo
je pregledati.
Zato pretpostavljam da baš i ne
pratite suvremenu pop glazbu?
Te pop pjesama gotovo izgleda-
kav način da pobjegnu od svojih
problema. Možda u njima postoji
neko zdravo svojstvo ili neka jaka
osobina koje nisam primio. Čini
mi se kao da te pjesme imaju vrlo
visoku dozu fruktoze.
Kao što se to pomalo nezgodno i
često događalo s Pearl Jamom o
u devedesetima, trebaju li dobri
mladi rock bendovi stremiti
prema pop ljestvicama?
Znaš, Bono je mnogo govorio o
tome: “Ne smijemo dopustiti da
rock & roll postane utočište.” Po-
mislio sam: “Pa to je stvarno ludo.
Meni je rock puno više od toga”.
U godinama ste u kojima je Neil
Young bio kada je napravio Har-
vest Moon 1992. Kako se osjećaš
u vezi toga?
Ne, uvijek ću se osjećati mlađe
od tih godina, barem što se tiče
glazbenog uspjeha.
Možete li se zamisliti u svojim se-
damdesetim godinama, poput
Stonesa i Paula McCartneya?
To je zapravo vrlo rijetko. Što
više gledaš na to, shvaćaš koliko
je to rijetko i kako je teško. Prvi
put sam vidio Stonese 1981. i tom
trenutku su bili malo starije javne
osobe. Dakle, sretni smo da mo-
foto: guliver/getty images

Novi album također ima moćnu
baladu “Sirens” koja zvuči veli-
ko i - smijem li reći - “komerci-
jalno”?
Već si to rekao! Želiš li kazati
još nešto? Hoćeš li se usuditi dva-
put? [smije se]. Znaš, puno tih
ju kao tabloidno novinarstvo, na
neki način. To je sranje koje izgle-
da da ljudi vole. I ne znam je li to
ima smisla. Ne znam je li ijedna
pop pjesama ovog ljeta imala ja-
činu. Ljudi to troše, je li to zdra-
vo? Ne znam. Možda je to neka-
Ali definitivno mogu shvatiti nje-
govu poantu. Kada se neka pop
pjesma čini malo bolja od drugih,
to je obično onda kad ima pravu
gitaru i prave bubnjeve. Još uvijek
osjećam da najbolje stvari imaju
prirodne elemente.
žemo vidjeti te stare pjesnike koji
mogu čitati svoj rad vlastitim gla-
som. Mislim, oni su pripadnici ge-
neracije koja je rekla: “Ne vjeruj
nikome iznad 30.”. To te podsje-
ća da ostaneš otvoren prema svim
mogućnostima.

36 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 PepsiCo je ove sezone globalni sponzor KHL lige u kojoj igra Medveščak te je ova je partnerska suradnja u Hrvatskoj
dodatno pojačana sponzorskom podrškom klubu hokeja na ledu Medveščak.  
Tako su Pepsi i Medvjedi za svoje fanove pripremili i senzacionalnu nagradnu igru “Zgrabi Pepsi i treniraj
Medvjede”. Glavna nagrada je Trening s momčadi KHL Medveščak: posjet treningu na dan utakmice
u Areni 27.01.2014., druženje sa sportskim timom, praćenje utakmice s pomoćnim trenerom i vođenje
statistike, a osiguran je put i smještaj. Bit će zanimljivo biti dio pobjedničkog tima – iznutra.
U Hrvatskoj je hokej sve popularniji, a u Europi se već govori o fenomenu zagrebačkih navijača i “paklu” za
gostujuće momčadi u zagrebačkim dvoranama. Navijačka euforija i ljubav prema Medveščaku zahuktava se i na
društvenim mrežama. Na ulicama je u modi nošenje navijačkih majica, šalova i jakni čime se dokazuje pripadnost
Medvjedima. Neka im se pridruži i pripremljenih 200 unikatnih šuškavaca sa znakom Pepsija. Naravno, dijelit će se i
ulaznice za utakmice.
Pravila nagradne igre mogu se pronaći na web stranici www.pepsi.hr, a svakodnevno se na Facebook stranici
Pepsi Hrvatska mogu pronaći nove informacije i nova iznenađenja.
Pepsi ovime nastavlja svoju “Živi sada” kampanju koja inspirira mlade širom svijeta da žive, prožive i uživaju u
svakom trenutku do kraja.
plaćeni oglas

Zgrabi Pepsi i treniraj Medvjede!

 Q&A
Filip
Šovagović
O premijeri novog filma, sviranju gitare u
bendu i nadahnutom štreberu Goranu Navojcu
Tekst: Milan Pavlinović
‘P
okušavali smo smisliti način kako
da film smjestimo u okvir žanra doma-
ćeg filma, a znate da su kategorije: 1. gunj
opanak, 2. mediteransko meditacijski, 3.
koktel akontacija, 4. patos tanatos i 5. stojim u kutu
nikom na putu. Tu nismo pronašli odgovarajući okvir
i onda smo ga tražili po ostalim kinematografijama i
također ga nismo uspjeli pronaći. U početku smo mi-
slili da je to komedija katastrofe, a kad nam je već do-
jadilo smijanje uvijek na istu foru, onda smo smislili da
se radi o neonadrealizmu i to je fakat točno”, kaže reda-
telj i glumac Filip Šovagović o svom filmu “Vi-
soka modna napetost” koji je nazvao “fil-
mom katastrofe i neonadrealističkim
filmom o obitelji”, čija će hrvatska
kino premijera biti 28. studenoga
u zagrebačkom Cineplexxu.
Jeste li prvi put radili s dru-
gim autorom na scenariju?
Kakva je bila suradnja s pis-
cem Ivicom Đikićem?
Jesam. Prvi put sam
radio s Ivicom, iako smo
to planirali već dulje. On
je uozbiljio neke stvari
u filmu i dodao neke li-
kove bez kojih ne bi bilo
filma u ovom obliku.
Robert Perišić je smi-
slio imena likovima,
bio je poput literarnog
tate i mame i s njim je
također bilo lijepo sura-
đivati. Konkretno, ja sam
napisao prvu i četvrtu verzi-
ju, Robi drugu, a Ivica treću. Na
snimanju je nastala peta verzija.
Improvizacije glumaca odužile su
snimanje na tri mjeseca. Je li razlog
tome bio što ste kao glumac imali
razumijevanja za kolege i dopusti-
li im slobodu?
Da, prilično smo dobro prošli s
improvizacijama. To je fakat istina.
Neke stvari su izašle iz ambijenta
i potpuno su prirodne, to je vrlina
filma, a tu je prednjačio gospodin
Navojec Goran. On je fakat napre-
dovao nevjerojatnim koracima, ne-
38 | Rol l i ng S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
vjerojatna je ta lakoća njegovog unutarnjeg angažmana oko uloge, on
se mijenjao iz sekunde u sekundu, palio neki konverter u sebi, gasio ga
i vraćao se u zbilju. Sve je to nevjerojatno, ta transformacija, to je toliko
puta bio u stanju ponoviti da više ne znaš radi li se o glumi ili ne. Nisam
znao da je takav štreber. Priznao mi je da nikad nije bio toliko nadah-
nut, to mi je bilo vrlo drago čuti. Ali ne bih zanemario ni ostale kolege.
Vi ste i autor glazbe, a suradnici su Vam bili Srđan Dedić, Fadil Abdu-
lov, Goran Navojec i Jelena Radan. Kako Vam je bilo skladati glazbu
za film i vježbati na probama?
Dogovarali smo suradnju s TBF-om i to je izgledalo ovako: “eee aaa,
moramo popit’ kafu, moramo, možemo i pivo, eee moramo, kaćemo,
čekaj, nemožemo sad, aj onda dobro, idući ćemo tjedan...” I tako je
prošlo godinu dana. Bila mi je velika želja da to isfura TBF, ali jedno-
stavno se nismo uspjeli poloviti. Tada sam odlučio kupiti cubase
i probao spojiti gitare na komp. Tu se pojavio profesor Srđan
Dedić, baš se nekako bio doselio u susjedstvo i objasnio mi
neke stvari oko glazbe. U početku nisam ništa shvaćao i
bio sam preloš đak. Ali profesori postoje zbog loših, a ne
zbog dobrih đaka. Imao sam dosta sreće s tom mjuzom,
rješavao sam se producentskih stresova tako da sam svi-
rao cijele noći i snimao. Moj frend, kompozitor Mihajlo
objasnio mi je da ništa nije odsvirano ako nije snimlje-
no. Fadil je u Iranu kupio oud, to je preteča gitare, ima
neki dosta čudan sound, svirao je i gitare, a Jelena nam
je otpjevala neke sekvence. Ja sam radio kao ton majstor
(smijeh), miksao je Martin Semenčić, klinac s blista-
vom perspektivom.
Namjera Vam je da se glazba iz filma izvo-
di uživo na multimedijalnim projekci-
jama filma. Hoćete li to uspjeti re-
alizirati?
Mislim da hoću. Ustvari je to
vrlo jednostavno, samo se treba
odlučiti na taj korak, skinuti
mjuzu s filma, a to ćemo sre-
diti ovih dana kod Zeleta u
studiju, dofurati tri pojačala
i manji razglas i to je to. Sve
stane u auto. Nije to neka
komplicirana mjuza, ima
puno atmosfere. U tom
smislu ne znam možemo
li to zvati eksperimen-
tom ili ne, ali ne znam
baš da je živa glazba pra-
tila zvučni film.
Rekli ste da je pokoj-
ni Krsto Papić odobrio
scenarij “Visoke modne
napetosti” na natječaju,
tako da ga na neki način
smatrate ocem filma. Sim-
bolično, film je kasnije i dobio
nagradu “Krsto Papić”. Mo-
žete li pretpostaviti zbog
kojih razloga se tom velikom
redatelju svidjela priča?
Da, pored Krste u komisiji su još
bili Stipe Čuić i Darko Lukić. Ne znam
što ih je privuklo, još me Krsto pitao
foto: mateja vrčković
zašto taj scenarij ne izgleda kao scenarij
nego kao knjiga. Mislim da sam prošao
između ostalog i zbog toga što je scena-
rij, a i film kasnije, vidjet ćete, i smije-
šan i tužan i lijep i ružan.
ray-ban.com
 Rat banaka, Vlade i
ljudi mogu zaustaviti
samo zakoni EU
Za više od 100 tisuća osoba kredit u švicarskim francima je postao životna
mőra: donosimo kako taj društveni problem vide suprotstavljeni akteri
Tekst: Dinko Boić
Ilustracija mirko rastić s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 41
‘D
ome sl atki dome”, “ost varite svoje snove”,
“Više kvadrata uz manju ratu!” – obećavala su lijepa i na-
smijana lica s letaka, plakata i televizijskih reklama. Bilo
je to vrijeme potrošačke groznice. Nicali su trgovački cen-
tri, građevinska industrija doživjela je procvat, police tr-
govina bile su pune robe koju smo do tada “švercali” s bo-
gatog zapada, prodaja novih vozila bilježila je rekorde. Sve to trebalo je
nekako i financirati, ali to se nije činio kao problem. Krediti su bili povoljni
i lako dostupni. Kreditne kartice, kune, euri ili švicarski franci? Jezičac na
vagi nerijetko je prevagnuo u korist onoga što se činilo najpovoljnije, a to
je bilo upravo zaduživanje u potonjoj valuti. Niska nezaposlenost i realan
rast plaća stvorili su ozračje sigurnosti. U zemlji u kojoj se premijer bavio
kolekcionarstvom umjetnina i putovanjima u Veronu, a većina je s pod-
smijehom gledala na nekolicinu ekonomista koji su upozoravali na neodr-
živost ekonomskog modela temeljenog na potrošnji, stvorena je društvena
klima u kojoj su tek malobrojni za ozbiljno uzimali tiha upozorenja o rizi-
cima u koje se upuštaju, stavljajući svoj potpis na kredit s deviznom klau-
zulom u švicarskim francima. Za više od 100 tisuća građana to se neko-
liko godina kasnije pokazalo kao
vrlo skupa pogreška.
“Meni je nakon godina otplaći-
vanja glavnica veća nego na po-
četku razdoblja. Početna glavnica
bila je 305 tisuća kuna, a nakon
šest godina otplate ona iznosi 350
tisuća kuna. Rata kredita nara-
sla je u odnosu na početnu za oko
55 posto, a u jednom trenutku čak
za 70 posto. Osobno nisam imao
problema s otplatom rata, ali nije
problem u tome, nego u činjeni-
ci da su banke nezakonito mije-
njale kamatnu stopu”, priča di-
plomirani inženjer Goran Aleksić
o svojem iskustvu sa stambenim
kreditom nominiranim u švicar-
cima. A upravo u vrijeme kada je
naš sugovornik odlučio kupiti stan
to su učinili i deseci tisuća građa-
na koje je fatalni koktel rasta te-
NA VALUTni rizik BANKE MORAJU UPOZORITi klijente
čaja švicarskog franka i povećanja
Ekonomist Damir Novotny kaže da se u razvijenim tržištima ne može
kamata na kredite krajem prošlog
dogoditi da imate kredit koji nije denominiran u valuti u kojoj
desetljeća doveo do ruba egzisten- primate plaću.
cije, a neke od njih, nažalost, i gur-
nuo preko tog ruba. Početkom 2011. osiromašeni i očajni građani osnovali
su udrugu Franak koja danas ima 12 tisuća članova te su odlučili sudskim
putem izboriti pravdu. Aleksić se tako našao u pravnom timu Udruge koja
je podigla tužbu protiv osam banaka koje posluju u Hrvatskoj – prvu tužbu
te vrste u samostalnoj Hrvatskoj. Prvostupanjsku presudu su dobili. U
srpnju ove godine sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Radovan Dobronić
presudio je u korist tužitelja, naložio je bankama da se u svim ugovorima
s valutnom klauzulom u švicarskim francima glavnice moraju prikaza-
ti u kunskim iznosima, prema tečaju franka na početku kredita te da se
sve kamate moraju prikazati kao fiksne kamate koje su početno ugovore-
ne. Sud, pojednostavljeno govoreći, smatra kako je ugovaranjem kamat-
ne stope koje banke mogu mijenjati svojim internim aktom u suprotno-
sti s odredbom Zakona o obveznim odnosima te je takav ugovor nevažeći.
“Franak je danas za 30 do 40 posto jači no što je bio u vrijeme kada su
se krediti izdavali, a marže banaka uopće nisu ugovorene. Dakle, marže
ne postoje, nego samo kamate. Tu se radi o samovolji u povećanju kamata.
Ne postoje marže ni promjenjivi parametri kada se mijenja kamata. Posto-
ji samo ugovorena obveza da je kamatna stopa promjenjiva i da se ona mi-
jenja odlukom banke, a to je nezakonito”, pojašnjava Aleksić. Banke su se
na odluku Suda žalile, a drugostupanjska presuda se očekuje. Ako odluka
Suda postane pravomoćna, to će otvoriti mogućnost klijentima da pojedi-
42 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
načnim tužbama traže povrat preplaćenih anuiteta, što bi za banke zna-
čilo značajne gubitke, iako za sada ne žele izlaziti s procjenama o kojim je
iznosima riječ. U Hrvatskoj udruzi banaka (HUB) odbacuju tvrdnje o ne-
zakonitoj promjeni kamatnih stopa.
“Banke imaju obaveze u švicarskim francima. One su se morale zadu-
žiti u francima i moraju vraćati dug u francima. Dakle, ako se umjetno
dira u tečaj, to izravno znači gubitak bankama. Često se spominjalo da
se banke nisu zaduživale u francima, međutim one su to morale učini-
ti zbog pravila HNB-a o valutnoj izloženosti. Banke ne smiju imati otvo-
renu poziciju u valuti. Sigurno franci nisu dolazili kamionima, kako ljudi
ponekad zamišljaju, ali banke moraju kupiti financijske instrumente jer
ne smiju biti izložene valutnom riziku. To su pokazali i podaci HNB-a
izneseni na suđenju protiv osam banaka – pokrivenost aktive i pasive švi-
caraca je stalno bila u ograničenju”, pojašnjava Zoran Bohaček, direktor
Hrvatske udruge banaka, razloge zbog kojih smatra nerealnim konver-
ziju kredita normiranih u švicarcima u kunske. Zašto je problem nastao
kod kredita nominiranih u švicarcima, a ne u eurima? Hrvatska narod-
na banka tečaj kune vezala je uz euro i kunski tečaj održava stabilnim,
prema potrebi kupujući ili proda-
jući kune na tržištu novca, no to
ne čini s francima. Valutu boga-
te alpske države špekulanti još od
kraja 90-ih godina prošlog stolje-
ća smatraju idealnim “bijegom” iz
pozicije američkih dolara ili eura u
slučaju krize. Kada se kriza hipo-
tekarnih kredita prelila iz SAD-a
u Europu i kada su zbog preveli-
kih dugova pojedinih zemalja čla-
nica euro zone počele ozbiljno raz-
govarati o mogućoj propasti eura
i nemogućnosti otplate američ-
kog vanjskog duga, investitori –
banke i fondovi - masovno su po-
čeli kupovati švicarski franak, što
je uzrokovalo strelovit rast njego-
ve vrijednosti. Zbog rasta franka i
Švicarska se našla u problemima.
Snažna valuta učinila je njihovo
gospodarstvo skupim i nekonku-
rentnim, zbog čega se država od-
lučila na fiksiranje tečaja u odno-
su na euro kupovinom europske
valute i državnih obveznica. “Pro-
blem je nastao zbog kombinacije efekta rasta kamatnih stopa zbog krize
i poremećaja na tržištu te rasta švicarskog franka, što je s obje strane po-
godilo dužnike. No, treba napomenuti da su od 2002. do 2012. čak sedam
godina kamate padale, a samo dvije su rasle”, kaže Bohaček.
U “ratu sa švicarcima” hrvatski dužnici nisu usamljeni. Sudski i poli-
tički epilog u priči o švicarcima dobile su i susjedne države – Bosna i Her-
cegovina, Srbija, te Mađarska i Austrija. Primijetit ćete – u Francuskoj i
Engleskoj, primjerice, tih problema nema. Razlog tome je što su kredite
u švicarcima “na mala vrata” 2002. počele uvoditi austrijske banke koje
na spomenutim tržištima imaju značajan udio, da bi ih potom počele svo-
jim proizvodima u švicarcima pratiti i ostale banke koje na njima posluju.
Drugi razlog je nedostatak adekvatne zakonske regulative koji, za razli-
ku od razvijenih tržišta, u vrijeme plasmana kredita u tranzicijskim ze-
mljama nije postojao.
“ Praksa u Europskoj uniji je da se krediti uzimaju u valuti u kojoj se
ostvaruju dohoci. Hrvatski građani ostvaruju dohotke u kunama, valuti
koja je godinama sudbinski vezana uz euro. Tečaj je manje – više fiksiran
za euro. U tom smislu, krediti bi se smjeli primati samo u eurima ili ku-
foto: pixsell
nama. Kako su austrijske banke prve krenule s uvođenjem kredita s kla-
uzulom u francima, a one djeluju upravo na prostoru tzv. zapadnog Bal-
kana, unijele su klicu špekulacije s denominacijom kredita. To se nigdje
u zapadnoj Europi ne može dogoditi. Na razvijenim tržištima ne može se
dogoditi da vi kupujete kredit koji nije denominiran u valuti u kojoj ostva-
rujete dohodak. Ako već idete u tu špekulaciju, primjerice u japanskim je-
nima ili nekoj drugoj valuti, ne štiti vas zakon, nego pravilo da bankarski
činovnik mora upozoriti na rizik. To je kao da kupujete policu osiguranja
protiv krađe, ali vas upozoravaju da zbog učestalih krađa na nekom po-
dručju polica ne vrijedi pa morate dodatno platiti kada tamo putujete”, po-
jašnjava nastalu situaciju nezavisni ekonomski analitičar i bivši član Savje-
ta HNB-a Damir Novotny. Nakon što su uslijedile sudske tužbe klijenata
banaka zaduženih u kreditima s valutnom klauzulom u francima, odlu-
čili su reagirati i zakonodavci. U Srbiji je tako od prošle godine zabranje-
no izdavanje kredita s valutnom klauzulom, a oko 35 tisuća dužnika kre-
dita u švicarcima može očekivati smanjenje glavnica ili će im obveze biti
smanjene kroz rate. Također, Narodna banka Srbije zapovjedila je ban-
kama da svaki mjesec dostavljaju podatke o korisnicima koji su izabrali
mogućnost trogodišnjeg grace razdoblja u kojemu mogu otplaćivati samo
kamatu bez diranja glavnice.
Mađarska vlada odbila je nedavno prijedlog tamošnje udruge banaka te
je poručila bankama da će, ako to same ne učine, do kraja godine donije-
ti zakon o ukidanju valutne klauzule
i izjednačavanju prava i obveza kori-
snika kredita s valutnom klauzulom
i dužnika u forintama. U Bosni i Her- “Banke imaju obaveze u
švicarskim francima i
cegovini su, nakon prvostupanjske
presude u Hrvatskoj, banke člano-
moraju vraćati dug.
vima udruge koja je pokrenula sud-
ski spor ponudile vraćanje prvobitne
kamatne stope i odustajanje od zate-
ako se umjetno dira u
znih kamata. Također, ponudile su i
usklađivanje kamata s Liborom, što
tečaj, to izravno znači
je kratica za London Interbank Offe-
red Rate, odnosno kamatnu stopu
po kojoj banke u londonskom Cityju
gubitak bankama”
međusobno posuđuju novac. Zani-
mljivo, upravo su usklađivanje s Li-
borom banke u Hrvatskoj ocijeni-
le neprihvatljivom jer, kako kažu, to
nije jedini parametar na osnovi kojeg se formira cijena. Ipak, banke u Hr-
vatskoj su u pravosudnom smislu u boljem položaju jer je u Hrvatskoj, u
vrijeme izdavanja kredita za razliku od BiH, kreditiranje s deviznom kla-
uzulom fizičkim osobama bilo legalno.
“Postoji pravomoćna presuda protiv banaka u Srbiji te Bosni i Hercego-
vini zbog nezakonitog povećanja kamata. Dakle, morat će se vratiti iznosi
koji su preplaćeni na temelju nezakonitog povećanja kamatnih stopa. U
Srbiji je središnja banka predložila bankama da vrate preplaćene iznose
bez uplitanja suda i banke su krenule u dogovore s klijentima. No, oni koji
imaju vremena čekati zasigurno neće pristati na takvu nagodbu jer u slu-
čaju sudskog spora dobivaju i zatezne kamate. Zašto bi se odrekli onoga
što im pripada?”, pojašnjava Aleksić situaciju u regiji.
U Austriji je, pak, sud donio odluku na koju se pozivaju i koju različito
tumače i u HUB-u i u udruzi Franak koja surađuje sa srodnim udruga-
ma u susjedstvu. “Surađujemo s istočnim susjedima – BiH i Srbijom. Sa
zapadnim susjedima nemamo suradnju jer nije potrebno. Tamo su kama-
te na kredite u francima oko 2 posto. Nedavno je Vrhovni sud u Austriji
presudio u korist jednog bračnog para koji je podigao kredit u francima,
a u toj presudi argumenti su slični kao i u našoj, koja je još nepravomoćna.
Budući da je praksa Europske unije ujedno i praksa Hrvatske, nadamo se
da će uskoro i pravomoćna presuda potvrditi da su se banke nezakonito
ponašale ne samo u području promjena kamata, nego i nuđenja valutne
klauzule u francima”, poručuju iz udruge Franak. U HUB-u, pak, takvo
tumačenje smatraju površnim: “Često se spominje sudska presuda u Au-
striji koju bi svatko trebao pročitati. Radi se o prevari jednog investicij-
skog savjetnika. Sud je presudio da je kriv jer je zavarao klijenta, među-
tim, odšteta će se isplatiti tek po kraju investicijskog razdoblja. Tako je i u
Hrvatskoj – ako švicarci padnu opet će onaj koji ima kredite nominirane
u njima proći bolje nego oni s kreditima u eurima. I to je odličan primjer
pravosuđa – da, osoba je kriva, no treba pričekati kraj investicijskog raz-
doblja jer se možda pokaže da je savjet bio isplativ”, kaže Bohaček.
I u Hrvatskoj se zakonodavac dosjetio rješavati problem švicaraca za-
konskom regulativom. Krenule se u izmjene i dopune Zakona o potro-
šačkom kreditiranju (ZPK), a nakon prvog iznesenog prijedloga u udruzi
Franak nisu krili zadovoljstvo. Njime je bilo predviđena konverzija kredi-
ta nominiranih u švicarskim francima u kunske, odmah nakon pada vri-
jednosti tečaja i to bez naknade za korisnike. Također, predviđeno je bilo
vezanje izračuna cijena kredita uz Libor. Oba prijedloga bankama su bila
posve neprihvatljiva. Banke su se pozvale na procjenu HNB-a prema kojoj
bi, kao izravna posljedica donošenja novog ZPK, došlo do gubitak od 600
milijuna kuna dobiti komercijalnih banaka, a neizravne štete za gospodar-
stvo bile bi znatno veće. Ministar Linić tada nije, barem verbalno, štedio
banke. Krajem listopada otvorenim pismom poručio je bankarima kako
ne namjerava odustati od svog prijedloga: “ Naglašavamo da donošenjem
ovoga zakona banke neće ostvariti gubitke jer se njihova planirana budu-
ća zarada, kao ni planirana zarada svakog građanina – pojedinca ne može
smatrati gubitkom. To što će banke donošenjem ovoga zakona manje zara-
diti rezultat je pravednije raspodjele
tržišnih rizika između dviju ugovor-
nih strana. Dosadašnja praksa ba-
naka sastojala se u prevaljivanju te-
reta krize na građane, mijenjanjem
(povećanjem) kamatne stope građa-
nima bez prethodno ugovorom defi-
niranih kriterija za promjenu, čime
je činidba, suprotno Zakonu o obve-
znim odnosima, bila neodrediva za
građanina – potrošača”.
No banke nisu ostale dužne. U slu-
čaju retroaktivne izmjene Zakona
najavile su niz tužbi. Na ministrovu
poruku da si nađu stranku u parla-
mentu koja će ih podržati, bankari su
ministru poručili neka osigura novac
za odštete. “Glavni prijedlog banaka
je bio da se izmjene Zakona uopće ne trebaju donositi u ovom času. Pet ili
šest pitanja koje zakonodavac navodi da želi riješiti ovim Zakonom, ili su
već riješena na adekvatan način ili se mogu riješiti negdje drugdje. Naš
prvi prijedlog koji je išao prema Vladi RH jest da se zaustavi trenutna pro-
cedura i da Vlada imenuje radnu skupinu koja bi uključila i regulatora, od-
nosno HNB, udruge potrošača i banke kako bi se našlo adekvatno rješenje
– bilo izmjenama ovog i drugih zakona ili riješiti dogovorom izvan zakon-
skih okvira. Ili ne riješiti uopće. Možda je najbolji primjer za to ograniča-
vanje kamatnih stopa koje se reguliraju s nekoliko različitih propisa – pro-
K
mijenili se jedan element, mijenja se i cijela struktura.
a m at ne stope ov ise o eskon t noj stopi HNB-a
koju ona može promijeniti svojom odlukom. Naš prijedlog je
odavno bio, ako se već žele ograničavati kamatne stope, što
nije preporučljivo, da se to učini posebnim zakonom o kama-
tama koji bi na tržišnim principima, u najboljoj praksi Eu-
ropske unije, odredio pravila kako za koji kreditni proizvod
se one mogu ograničiti. Kod nas je situacija da imamo umjetno niske
kamate koje mogu imati samo negativne posljedice. Kod nas ona izno-
si maksimalnih 11 posto dok je, primjerice u Italiji ona čak 25 posto. To
je samo jedan primjer koji pokazuje da takvim rješenjima nije mjesto u
ZPK-u. Druga važna stvar jest da ovakav prijedlog, po našim procjena-
ma krši ni manje ni više nego devet ustavno – pravnih i općih pravnih
načela. Od pitanja trodiobe vlasti preko diskriminacije na čak četiri na-
čina, do prisile banaka da posluju s gubitkom. Isto kao da kupujete ja-
buke po osam kuna a zakon vas sili da ih prodajete po šest. Vi ih možete
ne kupiti, ali banke su ih već kupile i sada ih moraju davati ispod cije-
ne. HNB je u svom osvrtu upozorila na štetu koju će banke imati zbog
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 43
njega, ali je i naglasila da će šteta možda biti i višestruko veća za gos-
podarsko no što je to izravan učinak na dobit banaka. Riječ je o anali-
zi koju HNB ne radi osim ako ne osjeti ugroženost financijskog i ban-
kovnog sustava. Naša komunikacija s Ministarstvom financija trajala
je dosta dugo – mi smo je pokušavali držati izvan javnosti, međutim
Ministarstvo je ipak odlučilo ići s ovakvim prijedlogom i u tom trenu
više nismo imali o čemu razgovarati, bez obzira na argumente. Mi smo
iznijeli čak četrdeset pojedinih razloga vezanih za sedam članaka za-
kona zbog čega ovakvo rješenje nije dobro, no o tome se nije raspravlja-
lo”, kazao je Bohaček u razgovoru za Rolling Stone nedugo prije no što
U
je u Saboru prijedlog ZPK izašao na drugo čitanje.
svojoj in terpretaciji ba nk ari nisu bili usa-
mljeni. Evo kako je prvi prijedlog ZPK ocijenio Novotny:
“Mislim da je taj Zakon nepotrebna intervencija u ekonom-
ski sustav. Takve ad hoc intervencije za sustav u cjelini su
štetne. Štete ekonomskim slobodama jer stvaraju preseda-
ne koji bi mogli imati dugoročne posljedice na ukupnu eko-
nomsku klimu. Hrvatski eko-
nomski prostor je i inače previše
reguliran. Zasićen je s raznim re-
gulatornim intervencijama kako
prethodnih tako i ove vlade. Zbog
toga je odbojan za međunarodne
investitore. Umjesto da idemo u
smjeru smanjivanja regulator-
nih okvira i prepuštanja tržišnim
mehanizmima i akterima eko-
nomskih procesa, mi reguliramo
i povećavamo masu pravila koja
otežavaju te procese. To je glavna
zamjerka ovom zakonu.
To je čisto političko pitanje pod
pritiskom jedne skupine ljudi koji
su vjerojatno bili nezaštićeni u
procesu traženja kredita. Potro-
šačka prava su bila nezaštićena i
moguće je da su u pregovorima s
bankama prihvatili nešto za što
nisu bili svjesni kakav predstav-
tko je prevario slavka LINIĆA?
lja rizik. Pod tim pritiskom Vlada
Ministar financija Slavko Linić rekao je kako su banke stoti put izigrale
je donijela jedan čisto populistič-
dogovor te će se u Saboru glasati o prvobitnoj izmjeni ZPK.
ki Zakon koji je presedan kakav ne
postoji nigdje u Europskoj uniji.
EU inzistira upravo na liberalizaciji tržišta, pa tako i tržišta financijskih
usluga”. Pritisci banaka očito su bili uspješni jer je Ministarstvo, navod-
no na intervenciju HNB-a, pristalo na amandman po kojem bi se kamata
smanjila za 30 posto, što je na tragu rješenja kakvo su predlagali banka-
ri. U udruzi Franak ovakvo rješenje nazvali su administrativnim, dodav-
ši kako ono ne ulazi u srž problema.
Tek nekoliko dana nakon što se činilo da je rješenje na vidiku, uslijedio
je novi šok. Ministar financija Slavko Linić rekao je u parlamentu kako
su banke stoti put izigrale dogovor te će se u Saboru glasati o prvobitnoj
izmjeni ZPK. Bankari su, kaže Linić, odustali od prijedloga da se kamate
smanje za 30 posto u odnosu na početne te predložili jednako smanjenje,
ali na trenutne kamate, što ministar ocjenjuje neprihvatljivim. “Vlada je
pristala na još jednu izmjenu samo zato da se ovaj Zakon primjenjuje već
od 1. siječnja i da nemamo sudskih postupaka, ali očito ćemo ih imati jer
je interes banaka drukčiji od interesa građana”, kazao je.
A da su banke postale vrlo nervozne dokazuje i primjer jedne banke koja
posluje na domaćem tržištu, a koju je udruga Franak prijavila HNB-u
zbog nezakonitog pritiska na klijente. Banka je, naime, dužnicima po-
nudila prihvaćanje novih parametara za izračun promjenjivih kamatnih
stopa pod prijetnjom jednostranog raskida ugovora! Kako bi ishodili pri-
stanak, u banci su odlučili uvjete ugovora smatrati izmijenjenima ako kli-
44 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
jent u roku od 15 dana ne dostavi pisani prigovor, koji banci otvara moguć-
nost jednostranog raskida ugovora. Ako je i od banaka, previše je.
Kako na sve gledaju u Europskoj uniji? S jedne strane, bankari smatraju
da su europske institucije na njihovoj strani pozivajući se na slobodu trži-
šta, što je proklamirana vrijednost tog saveza država koji mnogi smatraju
zaštitnikom neoliberalnog modela i korporativnih interesa. S druge stra-
ne, građani se pozivaju na Unijine zakone o zaštiti potrošača koji su među
najboljima na svijetu. Kakvo god u slučaju švicaraca bilo zakonsko rješe-
nje, čini se da će se ono uskoro morati ponovno usklađivati s europskim
standardima. U kabinetu Nevena Mimice, povjerenika za zaštitu potroša-
ča Europske komisije, podsjećaju kako je uloga Komisije osigurati dobru
zastupljenost interesa potrošača u svim područjima i politikama, kako bi
građani imali najveću moguću razinu zaštite. “Krediti u stranoj valuti ure-
đeni su u načelu na razini država članica EU. Međutim, s ciljem osigura-
vanja bolje zaštite potrošača diljem EU, Europska komisija je 2011. godine
izradila prijedloge novih pravila kojima želi smanjiti rizike koji su pove-
zani s takvim kreditima (Prijedlog direktive o hipotekarnim kreditima).
Prema novim pravilima vjerovnici će morati upozoriti potrošače na mo-
guće rizike povezane s kreditima
u stranoj valuti već prilikom nji-
hova oglašavanja”, pojašnjavaju u
Komisiji. Prije potpisivanja ugo-
vora korisnici bi tako trebali dobi-
ti informacije o formuli za izmje-
nu stope zaduživanja (kamatne
stope), riziku vezanom za kredite
u stranoj valuti te mogućem utje-
caju promjene tečaja.
“Korisnici bi kasnije također
trebali dobiti jasno upozorenje u
slučaju da se preostali iznos ili vri-
jednost redovitih obroka otplaći-
vanja poveća/smanji za više od 20
posto. Osim toga, države članice
bi trebale donijeti posebne propi-
se za ograničavanje rizika vezanih
uz stranu valutu, primjerice omo-
gućujući potrošačima da pretvore
svoje kredite u drugu valutu. Na-
posljetku, prijedlog novih pravila
obvezuje vjerovnike na izniman
oprez prilikom procjene kreditne
sposobnosti korisnika. O novim
se pravilima trenutno raspravlja u
Europskom parlamentu i Vijeću i njihovo usvajanje se očekuje ove godi-
ne. Države članice će morati u roku od dvije godine uskladiti nacionalno
zakonodavstvo s novim propisima. Međutim, nova pravila se neće primje-
njivati na kredite odobrene prije njihovog stupanja na snagu. Osim ovog
novog zakonodavstva, u EU već postoji Direktiva o potrošačkim krediti-
ma. Taj propis obuhvaća kredite u vrijednosti manjoj od 75.000 eura, ali
se ne odnosi na kredite za kupnju nekretnina. Radi se o snažnom alatu za
zaštitu potrošača, usredotočenom na transparentnost i potrošačka prava.
U njemu se navodi obveza pružanja jasne i cjelovite informacije potroša-
čima, kako prije samog sklapanja ugovora, tako i kao dio ugovora o kre-
ditu. Direktiva dodatno predviđa dva ključna prava za potrošače: oni
mogu odustati od kredita bez navođenja razloga za to u roku od 14 dana
od dana sklapanja ugovora, a imaju i mogućnost ranijeg vraćanja kredi-
ta, u bilo koje vrijeme, uz pravo vjerovnika da potražuje pravednu i objek-
tivno opravdanu naknadu, pojašnjavaju u kabinetu.
Ako, pak, hitno želite riješiti stambeno pitanje i ne možete čekati zako-
nodavca i Europu, pokušajte s bankama, kako kažu, pregovarati o uvjeti-
ma kreditiranja. Pokušajte dobiti kredit nominiran u kunama s fiksnom
foto: pixsell
kamatnom stopom i objasniti da ne želite špekulativni kapital u svome
domu. Ne kažem da ćete kredit dobiti, no barem će objašnjenje za njego-
vo nepostojanje u ponudi banaka biti zanimljivo čuti.
 ekonomija
Glazbo-nomija D r ag o Mu nj i z a
V
jerujem da su sv i
direktno uključeni u
lansiranje magazina
Rolling Stone Hrvat-
ska (izdavač, novina-
ri, licencer...), oglašiva-
či, ali najviše distributeri, konkurencija i
čitatelji pratili tijek događanja s izlaskom
prvoj broja magazina. Kakav će biti no-
velty effect na tržištu? Kako će reagirati
community na društvenim mrežema, što
će pohvaliti, a što pokuditi? Po mom sudu,
nakon uvida u Facebook komentare, po-
krenute forume, ali i opservacije prijatelja
i suradnika, prvi broj je dobio dobru pro-
laznu ocjenu i većina čeka ovaj broj sa zna-
tiželjom kakav će biti kontinuitet, kakva
prodaja i remitenda te tko će imati čast
biti na naslovnici i glavna tema u sljede-
ćim brojevima...
Od ekonomskih i političkih, ali i kul-
turoloških upita/komentara/zaključaka
često je spominjana povoljna prodajna ci-
jena magazina, odnosno dobar value for
money omjer. Nadalje, prisutna je i odre-
đena skepsa o održivosti projekta, ne zbog
samog projekta, nego više zbog okruže-
nja i teškoća u kojem se općenito nalazi izdavaštvo u zemlji, ali i susjed-
stvu. Od ponekog čitatelja iz Hrvatske dolazi i primjedba da nije trebalo
uključivati “regiju” u projekt, ali takvi komentari su u manjem dijelu hr-
vatske javnosti uvijek prisutni, ali ne i dominantni. Medijska i glazbena
scena regije je činjenica, ma kakav mi imali stav o tome. Tko je danas u
glazbenom trendu u Mađarskoj ili Austriji većinu ne zanima ili nemaju
nikakvu spoznaju o tome.
Kao ekonomistu po obrazovanju, a poduzetniku/manageru po zanima-
nju, jasno mi je da je na svim, ali posebice malim tržištima prisutna po-
vezanost, cijeli koloplet političkih, gospodarstvenih i kultuloroških tema
koje značajno utječu jedne na druge. Ako je moguće dobiti veliki novac
za nepjevanje, tada to možemo nazvati osim kullturološkog istovremeno
i poduzetničkim (političkim?) činom. Ako je važno tko pjeva za neku poli-
tičku opciju i PR-ovi stranaka smatraju da to bitno utječe na glasače, tada
smo zasigurno svjedoci potencijalnog utjecaja koji jedan glazbeni life-
style magazin može imati na političku i gospodarsku scenu jedne zemlje/
okruženja. Svaki poduzetnički uspjeh pa i onaj povezan s glazbom dopri-
nosi rastu BDP-a, a zemlju strateški usmjerava prema zapadu ili istoku.
Nadalje, i sami glazbenici komentirajući svoje motivatore kao jedan od
bitnih spominju društveno-socijalni angažman i bili su više nego jasni što
zamjeraju okruženju i kako bi oni popravljali svijet. Svojom glazbom po-
kušavaju utjecati na ljude da se promijene ili angažiraju, a i njima glazba
ili kazališna predstava koristi kao svojevrsna utjeha i utočište od svakod-
nevnog sivila ili dosade. Na kraju dana, velika većina od njih živi (ili pla-
nira živjeti) od toga. Isti je slučaj s glazbenim magazinom, on naprosto
mora pratiti sudbinu glazbenika i kulturne scene u zemlji i susjedstvu te
vjerno prenositi duh vremena, barem u onom dijelu koji se odnosi na “do-
maće” teme. Činjenica je da današnje domaće tržište teško prima velike
46 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
koncerte tipa Rogera Watersa ili Robbie-
ja Williamsa jer smo bili svedoci bankrota
organizatora (Adria Entertainment). Ako
takvi izvođači popraćeni logistikom isku-
snog organizatora ne uspijevaju donijeti i
minimalni ekonomski učinak, sigurno je
da to nije dobra poruka za lokalne bendo-
ve ili pjevače.
Tržište nije stabilno (sigurno) i hrvatski
bendovi bez obzira na kvalitetu moraju ra-
čunati na to da ne ulaze u rizik velikih pro-
stora, nego da kalkuliraju s nastupima u
prostorima veličine Tvornice ili Močvare te
na ljetnim glazbenim festivalima. Ako po-
kušamo saznati podatke o veličini glazbe-
nog biznisa u Hrvatskoj i susjedstvu, neće
ih biti lako naći. Oni su u grupama djelat-
nosti klasificirane (sakrivene) pod “ostalo”.
U svijetu se procjenjuje da je veličina tog
biznisa otprilike 16,5 milijardi dolara go-
dišnje, od čega 95 posto otpada na 30-ak
većinom zapadnih zemalja, a to isto trži-
šte, unatoč rastu digitalnog dijela izdavaš-
tva i maloprodaje, kontinuirano pada u 21.
stoljeću. U otprilike 5 godina veličina trži-
šta se smanjila za 5 milijardi dolara! Para-
leleno moramo biti svjesni da ta djelatnost
osim direktnog učinka posjeduje i određeni multiplikator pa tako svaki
dobro odrađeni koncert povoljno utječe i na turizam, HO-RE-CA biznis
pa i na izdavaštvo i maloprodaju. I YouTube najavljuje naplatu dijela svoga
sadržaj, čime jasno ukazuje da žele svoj financijski udio u “kolaču” ovoga
biznisa, ali i u “mindsetu” korisnika, posebice mladih Z i Y generacije.
Sve to ponukalo me da provjerim kod moga sina 16-godišnjaka (Gene-
ration Y) koji je upravo počeo izlaziti u zagrebačke klubove, što se sluša
u njegovom okruženju i je li glazbu doživljavaju isključivo kao glazbu, ili
je slušajući izražavaju i neka svoja uvjerenja. Kada su mi djeca bila puno
mlađa, naravno da smo više vremena provodili zajedno, većinom putu-
jući. Moj izbor glazbe za njih bi bio Foo Fighters, Pearl Jam, Tool, Perfect
Cycle, Linkin Park, Lacuna Coil... Danas, desetak godina poslije, Jakov
i dalje sluša Tool i Perfect Cycle, a kada izlazi u klubovima se većinom
pušta glazba koja je na Top 30 MTV-jeve liste stranih izvođača. Tvrdi da
gotovo nitko u njegovm okruženju nije pobliže upoznat s radom doma-
ćih glazbenika, a kada je društvo u “trash” raspoloženju, slušaju ‘’cajke’’.
Nasuprot tome, kći (Generation Z) između ostaloga obožava Rozgu i
Severinu i želio ja to ili ne, penetracija ovih glazbenica u moju obitelj je
činjenica, bez obzira zašto i kako je taj utjecaj došao te što osobno mislio
o tome. Kako će se taj proces događati u budućnosti, bit će zanimljivo
pratiti. Taj proces nije samo glazbeni jer glazba značajno utječe na našu
percepciju stvarnosti, kako društveno-socijalnu, tako i političku i gospo-
darsku. I određuje koja vrsta izvođača i njihovog okruženja će moći slati
foto: Danijel Berković
“jake” poruke u okolinu i tko će moći svoj umjetnički rad smatrati i održi-
vim gospodarskim projektom, a kome ona može biti tek povremeni hobi
ili tinejdžerski san. U igri je ipak 16,5 milijardi dolara godišnje, a mi se
možemo nadati da će najkvalitetniji iz regije uspjeti proširiti svoj utjecaj
izvan njezinih granica.
nemast
U svom prvom zajedničkom intervjuu nakon više od 15 godina, članovi grupe Psihomodo pop
govore o 30 godina karijere, obljetnici koju namjeravaju obilježiti novim albumom i velikim
koncertom na proljeće tekst: Vedran Brkulj fotografija: mateja vrčković

48 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
tajanja psihomodo pop
S lijeva: Jurij
Novoselić - Kuzma,
Vlatko Ćavar -
Brada, Davor
Gobac, Tigran
Kalebota - Tigi i
Smiljan Paradiš -
Šparka.

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 49
‘M
psihomodo pop

ože, može. Ma nema frke, ali
daj me nazovi za koji dan pa ćemo se
dogovoriti”. Tako je otprilike tri puta
u tjedan dana zvučao odgovor Davo-
ra Gopca kada smo pokušali “uglavi-
ti” priču o Psihomodo popu za maga-
zin koji držite u rukama. U trećem
pokušaju načelno je dogovoreno da se
nađemo u srijedu, ali za svaki slučaj
trebalo je otići u ponedjeljak na pro-
mociju spota za drugi singl Donna s
albuma koji bi se uskoro trebao pojaviti. “Jao, ne mogu u srijedu. Imam emi-
siju na radiju. Ajmo u četvrtak.” Jebem ti, pomislio sam, prije bi došao na red
za ugradnju umjetnog kuka u hrvatskim bolnicama, nego se dogovorio nešto s
Gopcem. Srećom pa je u trideset sekundi sve riješeno s Tigranom Kalebotom,
bubnjarom benda. Ispalo je da četvrtak svima ja, razvijena u veličinu postera, s Ramonesi-
odgovara jer je ideja bila da razgovaramo sa ma. Prostor između skladišta i studija svoje-
svima, a ne samo s Gopcem koji najčešće istu- vrsni je dnevni boravak kojim dominira kožni
pa u medijima. “Grupni razgovor nismo imali trosjed, a iznad njega zastava s logom benda
petnaest, ako ne i dvadeset godina”, kazao je kojeg je napravio svjetski priznati ilustrator i
Tigran. Prostorije Psihomodo popa smješte- strip crtač Milan Trenc. “Napravio ga je prema
ne su u novozagrebačkom naselju Siget, preko mojoj zamisli, a ideja je došla iz epizode crta-
puta Zagrebačkog velesajma, nekadašnjeg nog filma Pink Panther u kojem vrane napa-
gradskog ponosa, a danas kroničnog gubita- daju polje kukuruza kojeg Panther čuva”, pri-
ša koji čeka bolje sutra. U slabo osvijetljenom sjeća se Gobac.
podzemnom labirintu garaža, skladišta i ko- Na ostatku zidova plakati Jimija Hendrixa,
tlovnica, tipične socijalističke gradnje s kraja The Beatlesa, kalendar s rasporedom svir-
sedamdesetih i početka osamdesetih godina ki… Retro komoda zapravo je ostatak komada
prošlog stoljeća, Psihomodo pop je našao svoje
utočište posljednjih šest godina. Prije spušta-
pročitati”. Stvarno mislim da je trebalo nešto
takvo, nije skup i ima štiva. Dvije stvari ste za-
dovoljili. Sad ostaje još samo da opstanete”.
A njima je kao bendu uspjelo baš to – opsta-
li su. Na pragu pedesetih, svi osim Kuzme ro-
đeni su 1964. godine, on je pet godina stariji,
još uvijek rade posao koji vole, iako prizna-
ju da se od rock ‘n’ rolla sve teže živi. “Može
se, ali teško”, pomalo mršteći kazuje Tigran.
“Nažalost postalo je problematično živjeti od
svirki i to je zabrinjavajuće. Mi još uvijek živi-
mo od toga, ali stvari su se strašno promije-
nile. Masa ljudi se okrenula nekim stvarima
koje ne mogu slušati. Šira publika u osamde-
setima bila je puno sklonija artističkoj muzici i
nekakvom urbanijem izrazu, a danas je main-
stream katastrofa. Severina i Magazin su ma-
instream. Stvari su se nakon rata promijenile.
Danas ljudi kao da nemaju vremena poslušati
nešto kvalitetno. Jedva čekaju da se napiju, od-
slušaju neku komercijalu, lupe dvaput glavom
u zid i odu se doma izliječiti kako bi mogli su-
tradan na posao”, rezigniran je Gobac.
Iza njih je petnaestak izdanja, od čega osam
studijskih albuma i bezbroj dana provedenih
na putu i koncertima. Unatoč godinama još
uvijek se dobro drže i za razliku od većine svo-
jih vršnjaka nemaju pivske trbuhe. “Vježbam u
teretani. Ne mreš si priuštiti u ovom poslu da
izađeš na binu i onda izgledaš kao mrtvac. Pu-
blika vidi ak’ se ne daješ i ak’ ne možeš. Pogle-
daj Micka Jaggera kak’ ‘zgleda”, govori Gobac
dok rukom prolazi uz svoju figuru. Hvali ener-
giju koju na koncertima imaju Dubioza Kolek-
tiv i Kiril. “Gledal’ sam ih na festivalu u Banja

O
nja pod zemlju na ulici smo naletjeli na Gopca Luci i jebeni su bili.”
s malim koferom na kotače u ruci. “Pobegel “nažalost,
postalo je
sam od kuće”, u svom stilu je, sa širokim osmi- d grupe njihova k alibr a
jehom, dobacio da bi se trenutak kasnije, u ma- očekivalo bi se da imaju alkohola
niri bečke škole, ponudio fotografkinji Mateji
za nosača opreme za snimanje. problematično kod sebe, ali u Gorenje frižideru,
prekrivenom naljepnicama Dis-
U osamdesetak kvadrata, podijeljenih na
tri prostorije, smještena je prošlost i sadaš-
živjeti od svirki. neyevih junaka, kakav je većina
kućanstava imala u bivšoj drža-
njost benda koji slavi trideset godina postoja- mi još uvijek vi, samo su gazirani sokovi. Na

živimo od toga, ali

nja. Prvo što čovjeku upadne u oči kad uđe je
da sve izgleda vrlo uredno i na mjestu. Da ne
znate gdje ste došli, u prvoj prostoriji pomisli-
li biste da je riječ o servisu elektroničke opre-
me ili o Bingovu skladištu iz Alana Forda, iz
kojeg pokušava utopiti vrhunske japanske ure-
đaje sa “sitnom” greškom. Otpisani kompjute-
ri, deckovi, CD playeri, kablovi i ostali uređaji
love prašinu ili služe kao rekvizit za fotografi-
ranje, poput prastarog SABA radija s gramo-
fonom koji smo iskoristili. Na zidu je veliki po-
ster Ala Pacina iz Scarefacea.
Dok čekamo da stignu gitarist Vlatko Ćavar
Brada i Jurij Novoselić Kuzma, saksofonist i
klavijaturist, koji kasne, Tigran nas provodi
kroz ostatak odaja. “Osim postavljanja kna-
ufa sve smo sami radili kod uređivanja studi-
ja”, pojašnjava. Studio je smješten u trećoj pro-
storiji iza zvučno izoliranih vrata, a u njemu
je nastao posljednji album Jeee!,Jeee!,Jeee!
(2009.). Zid ukrašava zajednička fotografi-
stvari su se
promijenile.”
nekog regala na kojoj je šešir u rastafarijan-
skim bojama i neizbježnim listom na njemu.
Na samostojećoj lampi okačeni su grudnjaci
i gaćice obožavateljica, ali riječ je samo o do-
njem rublju novijeg datuma jer su tijekom se-
lidbi bacili nekoliko vreća.
Mateja predlaže da puste neku muziku dok
ona postavi rasvjetu, a Gobac se odlučuje za
novi album Paula McCartneya New. “Odličan
album”, hvali starog majstora Smiljan Paradiš
Šparka, basist, pa dodaje kako mu se sviđa do-
maće izdanje Rolling Stonea jer za razliku od
većine novina na kiosku “u njemu ima što za
polici preko puta je magazin Bebe s naslovom
Bebe i što im kuhati. Gledam, smijem se i raz-
mišljam kako nisam mislio da ću to pronaći.
“To Šparka čita”, dobacuje mi upravo pristigli
Brada za kojeg vole reći kako slobodno vrije-
me ispunjava kuhanjem ćušpajza i sviranjem
bluesa. Šparka je, doznajem kasnije, prije go-
dinu dana postao najmlađi otac u bendu, što
objašnjava pronađenu literaturu.
U međuvremenu se pojavilo i nešto piva, ali
kako Kuzma još nije bio u blizini Brada se drži
obećanog i iskopava arhivski materijal. Skida
s polica velike kutije prepune građe koja za-
htijeva hitnu digitalizaciju. Fotografije, po-
steri, isječci iz novina i magazina, negativi…
”Uuu, ovde sam imal’ škembu. To je bilo kad
sam puno pil’. A vidi ovo. Jebote, kak’ sam se
dobro oblačil’ u mračnom komunizmu”, poka-
zuje Gobac crno-bijelu fotografiju na kojoj je u
ženskim najlonkama s korzetom na sebi. Pri-
ključuju nam se Šparka i Tigran i smiju se fo-

50 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 1 tografijama koje očito neko vrijeme nisu vi-
2 Banjeglav. Bila je to okosnica prve postave
3 što je Neron ostao bez pjevača, u bend dola-
rane godine
(1) Bend 1985. godine -
Gobac, Neven Kepeski,
Tigran, Robert Šeruga
(basist koji je mijenjao
Šparku dok je bio
u vojsci) i Branko
Banjeglav na saksu. (2)
Prvi nastup Psihomoda,
zagrebački klub Lap,
1983. godina. (3) Gobac
kao desetogodišnjak.
(4) Gobac i Dino
Dvornik. (5) Psihomodo
pop u Amsterdamu.
5 vora za biografiju nema, dok za dokumentarni
4 od Gopčeva skakanja mala drvena bina na-
foto: arhiva psihomodo popa
djeli. Kopam po kutiji i nailazim na intervju u
beogradskom magazinu Ćao iz 1988. godine,
preko kojeg Gobac vlastoručno poručuje dje-
vojkama Jugoslavije “da se pripaze muškara-
B
ca jer su svi oni pokvareni”.
r ada vadi poster iz tjed-
nika TOP. S jedne strane Psi-
homodo pop, a s druge strane
Tajči. Kolektivna smijurija za-
jedno s Kuzmom koji je upravo
stigao. “Ova je sa samog počet-
ka”, pokazuje Tigran. Na foto-
grafiji uz njega, Gopca i Šparku ispred pra-
starog Forda stoje još tadašnji članovi grupe,
gitarist Neven Kepeski i saksofonist Branko
Psihomodo popa nastalog iz grupa Klinska
pomora u kojoj je pjevao Gobac, i Nerona
u kojem su svirali Tigran i Šparka. Nakon
zi Gobac i mijenjaju ime. “Kak’ se pjevač Ne-
rona zvao Neron, a on je otišao u vojsku, bilo
je logično da promijenimo ime. Slušali smo
Steva Harleya & Cocney Rebel i njihov album
Psychomodo i to nam se svidjelo pa smo složi-
li našu kovanicu Psihomodo Pop. Prva svirka
nam je bila u Lapidariju 1983. godine, a prvi
članak o nama izašel je Poletu. Ima to negdje
u kutijama, pamtim da su nam ime krivo na-
pisali. Psihomodo s ipsilonom”, kreveljeći se
prepričava Gobac.
“Trebali bismo skenirati arhivu”, upada
Brada koji se najduže zadržao pored prošlo-
sti u riječi i slici. Pitam što je s dugo najavlji-
vanom biografijom i dokumentarcem o grupi,
za kojeg se spominjalo da će ga raditi Rado-
slav Jovanov Gonzo, dugogodišnji prijatelj i
redatelj velikog broja njihovih spotova, izme-
đu ostalog i onog prvog - Leteći odred. Odgo-
film interes, doznajem od njih, sada pokazuje
Alceo Marti koji je s njima, sredinom osamde-
setih, kratko svirao saksofon.
Iz prve faze pamti se svirka na Gornjem
gradu, u prvoj polovici osamdesetih, kada je
prosto pukla. Negdje u tom razdoblju, nitko
nije znao reći točno kada, menadžer benda
nakratko je bio današnji kolumnist Jutarnjeg
lista Davor Butković. “Joj, to je bio živi smijeh.
Šetao je ful ozbiljno s aktovkom okolo, kupo-
vao nam je karte za autobus, a jednom prili-
kom, kako nismo imali lovu za platiti studio,
prodal je neki kazić”, prisjeća se Tigran. Su-
radnja s njim pukla je, priča Gobac, kada “sam
ga nazvao u tri ujutro i pitao što je gažama koje
je obećao, a on je promrmljao nešto u stilu
kako nije najzgodnije da ga zovemo u to doba”.
Sredinom osamdesetih Kepeski i Banjeglav
odlaze, a umjesto njih dolazi Saša Radulović
Sale, da bi se 1987. godine priključio Brada. U
ovoj postavi zadržat će se sljedećih šest godi-
na, sve do Srebrnih svinja (1993.).
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 51
 psihomodo pop

“Psihomodo se priključio mojoj grupi Ritam
s ovoga svijeta u prostorijama na Velesajmu
gdje smo vježbali. Imali su poplavu i pitali su
mogu li se kod nas prebaciti. Neko vrijeme
me je Gobac nagovarao da im se priključim,
a onda me je slomio. Imao sam vatreno kršte-
nje na svirci u Karlovcu. Bio je to čisti punk-
rock. Totalni urnebes. Svirao sam samo pola
koncerta jer nisam znao sve stvari. Mislim da
sam se od polovice svirke uključio”, prisjeća se
tako dođeš do publike, a od tiraže više nitko
ne živi. Onaj tko bi 1988. godine prodao al-
buma kao najtiražniji izvođač danas, bi bio
čisti promašaj”, ističe Gobac, a Brada doda-
je da su se vremena promijenila. “Onda ako
si htio nešto slušati otišao bi u dućan pa si
kupio ploču, ili bi je eventualno snimio na ka-
zetu. To je bila jedina piraterija, a danas klin-
ci sve vuku s interneta.” No oko jedne stvari
ne dvoje – Rolling Stonesi nikad neće dati svoj
trgovina. Di je tu nekakva priča? Kad imaš
album ne dobiješ samo deset pjesama, nego
i cijelu priču, poruku. Imaš omot koji možeš
uzeti u ruke i proučavati. Lijepo je kad možeš
kupiti jednu pjesmu, posebno ako je hitić, ali
premalo je to informacija. To je ficlek”, mišlje-
nja je Gobac. Tigran pak smatra da je album
artistička zaokružena cjelina i da ga se samo
na takav način može doživjeti u potpunosti.
Kako onda to objasniti, pitam ih, generacija-

U
uz smijeh Brada.
natoč brojnim koncerti-
ma, do prvog albuma nikako
nisu uspijevali doći. “Bili smo
vječiti demo bend. Svirali smo
stalno. Dva dana zaredom punili
smo Kulušić, ali ploču nam nisu
htjeli objaviti jer kao nismo bili
komercijalni. Siniša Škarica iz tadašnjeg Jugo-
tona (danas Croatia Records op.a.) nije
nas htio. Zvali smo producenta Ivana
Pika Stančića za pomoć. Već smo prak-
tički bili kod Suzy, ali kad smo u Jugo-
tonu rekli da će nas producirati Piko,
onda smo napravili ploču”, evocira us-
pomene Gobac.
Godina zmaja (1988.) ostala je u
suhim brojkama gledano njihov naj-
prodavaniji album i ujedno materi-
jal koji ih je lansirao u orbitu. Tiraža
od oko 70.000 tisuća komada danas
se čini kao science fiction, a album je
objavljen samo na vinilu i kazeti. “Mu-
draci iz Croatia Recordsa ga nikad
album da se besplatno “skine”. “Znaš kaj? Mi-
slim da neki daju besplatan download kako bi
se za njih uopće čulo. Pa neće to Stonesi na-
praviti. Oni su korporacija koju zanima lova”,
uvjeren je Gobac. I dok na free download gle-
daju podijeljeno, oko prodaje pjesama s albu-
ma na komad su jedinstveni. Smatraju kako
je to dobro za posao, ali kako se tako gubi
esencija. “Za nekakav rock ‘n’ roll film to je
bezveze. Danas je konačni cilj da sve postane
top 5 naj stvari
Odabrati pet najboljih pjesama Psihomodo popa
nije nimalo lagan zadatak s obzirom na opus, broj
hitova i činjenicu da je dogovor bio da izaberemo
samo njihove autorske pjesme, a ne i one koje su
obrade. Kao i svaka lista, tako je i ova subjektivna
i nema dvojbe da ju je sastavljao netko drugi,
odabrao bi druge pjesme.
“Nebo” 1988. na na Unpljugdu nije nimalo
ma koje dolaze kad im glazbena industrija to
omogućava. “Nikako, bojim se da su tu bitku
izvođači s industrijom izgubili”, priznaje Ti-
gran. Šparka, ispijajući popodnevnu kavu,
napominje da bi se zbog cijele te priče moglo
dogoditi da se izgubi veliki broj kvalitetnih
ljudi koji su radili na albumima. “Kvalite-
ta će sigurno riknuti jer dizajneri, producen-
ti, ilustratori i svi ljudi koji su na neki način
bili uključeni u zaokruženi kreativni proces
još malo pa neće imati što raditi jer
za njih neće biti love. Zapravo, već je
ni nema. I to je velika šteta. Danas je
sve pitanje hita. Ako imaš hit, imaš
posao, ako imaš malo manje od hita,
već je opasno za zaradu”, pojašnjava
kakvo je stanje.
Slažu se da na publiku veliki utje-
caj imaju mediji, posebno komercijal-
ne radijske postaje. “Radio je strašno
bitan, ali nažalost sve su postaje po-
složene na isti način. Sve na isti kalup”,
ističe Tigran. Šparka plastično pojaš-
njavajući dodaje: “Možeš naviti sat po
tome kad će pustiti stvar Suzana od

nisu reizdali na CD-u i sigurno je da
bi se prodao još više”, sa žaljenjem kon-
statiraju.
“Koji nam je najprodavaniji album
teško je reći jer su se vremena mi-
jenjala. U apsolutnim brojkama to
su Godina zmaja i Unpljugd (1995.),
ali recimo rasprodana je cijela tira-
ža Sextazyja (1997.) od 30.000 ko-
mada, što je za to vrijeme bilo sjajno”,
ističe Gobac i dodaje primjer kada je
Električni Orgazam prodao Distorziju
(1986.) u 30.000 primjeraka, Škarica
im je rekao da je to podbačaj. U digi-
talnom vremenu naklade, što zbog in-
ternetske piraterije, što zbog recesije
drastično padaju, pojedini bendovi se
odlučuju za varijantu u kojoj nude be-
splatno “skidanje” albuma, a izdavač-
ke kuće priklanjaju se varijanti proda-
je “kupi pjesama koliko želiš”.
Kako ići naprijed u Psihomodo
popu mišljenja su podijeljena. I dok
Gobac smatra da “davanje na be-
splatno skidanje ima smisla uz tiraže
kakve jesu”, Šparka se tome protivi je
smatra da “ako glazbu tretiramo kao
robu u koju je uložen nečiji rad, onda
ispada da je to jedina besplatna roba
na svijetu”. “To je dobro za biznis jer
Uzeti Nebo, a zanemariti sve
ostale hitove s Godine zmaja
potpuno je nepravedno jer
bi 90 posto pjesama s njega
moglo biti u ovom izboru. Pa
ipak Nebo me je još kao če-
trnaestogodišnjaka, prije 25
godina, zbog svoje žestine
kupilo na prvu i ostalo je do
danas među favoritima.
“Srebrne svinje” 1993.
Kada se pojavio istoimeni
album, bio je iznenađenje za
sve. Svojevrsni art uradak koji
je iznjedrio niz hitova. Srebrne
svinje nisu među njima. Riječ
je o najduljoj pjesmi koju su
snimili u karijeri, preko sedam
minuta, koja završava poru-
kom što je iščitava Dubravko
Merlić. U neku ruku podsjeća
na vožnju na tripu.
“Natrag u garažu” 1995.
Originalno objavljena na Sre-
brenim svinjama, ova pjesma
zvuči dijametralno suprot-
no na Unpljugdu. Iako pot-
puno izmijenjena aranžma-
S
izgubila na žestini, a dobila je
flameco štih predstavivši Psi-
homodo pop u potpuno dru-
gačijem svjetlu nego što smo
ih dotada navikli slušati.
“Lagano padam” 2004.
Da je trebalo odabrati najbo-
lju stvar od Psihomodo popa
ikad, izbor bi definitivno bio
Lagano padam. Objavlje-
na na Plastic Fantastic albu-
mu, ova ‘laganica’ pokazu-
je njihovu sviračku lucidnost
u svoj raskoši. Čisti užitak
za uši.
“Domovine sin” 2009.
Singl skinut s posljednjeg
albuma Jeee!,Jeee!,Jeee!
jedna je od onih pjesama ka-
kvih bi trebali imati više kada
su u pitanju tekstovi. Umje-
sto često infantilnih tekstova,
iako je to dio njihova šarma,
Domovine sin u svega neko-
liko stihova britko raskrinka-
va dio stvarnosti u kojoj živi-
mo u žestokom rock ‘n’ roll
ritmu.
Art Company. Prestrašno je to”.
m at r a ju da nov im
generacijama glazba nije
na prvom mjestu, što je
nekad bio slučaj. “Muzika
je nekad bila broj jedan
pa tek onda sve ostalo.
Ona je određivala tvoje
političke stavove, način odijevanja i
sve što ide uz nju. Danas to više nije
tako”, mišljenja je Tigran. McCartney
koji nam je bio kulisa na početku odav-
no je prestao svirati. U studio su ušli
frendovi iz Trnskog, sviraju obrade
The Clasha, Ramonesa, Sex Pistol-
sa. Uglavnom sve ono što je u svoj rad
odavno implementirao i Psihomodo.
Iako nas dijeli samo zid izolacija je
dobra, glazba nam ne ometa razgo-
vor, a Gobac lupkajući rukama po no-
gama iznosi zanimljivu teoriju. “Kod
nas su izdavačke kuće skoro pa nepo-
trebne, s obzirom na male tiraže. Albu-
me možeš prodavati od vrata do vrata
kao trgovački putnik. Imam teoriju da
bendu izdavač treba samo ako ima ti-
ražu preko 50.000 komada. Sve osta-
lo možeš sam prodati kucajući na vrata
kroz dva mjeseca.”

52 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 1 2

unpljugd, sextasy i lude 90-e

(1) Fotosession povodom objavljivanja albuma “Sextasy” 1997. godine. (2) Davor Gobac
na izložbi svojih slika. (3) Prvi samostalni koncert u zagrebačkom Domu sportova 1990.
godine. 90-ih su Psihomodo pop oduševljavali svojim unplugged nastupima.

Njegovoj teoriji unatoč Psihomodo pop je
malo prije ljeta ove godine, nakon dva i pol de-
setljeća, odlučio Croatiju Records zamijeniti s
Dallas Recordsom. Iako o bivšem izdavaču ne
govore loše, osjeća se gorčina pri spomenu nje-
gova imena. “Ponuda Dallasa je bila neko vri-
jeme na stolu i procijenili smo da je to dobro
za nas. Nakon puno godina u Croatiji očekivali
smo možda da će se više potruditi, ali njima su
u fokusu neki drugi izvođači. Dallas je više ro-
kerskija kuća i mislim da u svim segmentima
možemo puno više napraviti s njima”, objaš-
njava razloge transfera Brada.
foto: privatna arhiva psihomodo popa
dati demo materijal. Otišao sam doma, a ne-
koliko mjeseci poslije stiglo je pismo u kojem
je stajalo da smo prošli u konkurenciji od 600
bendova. Ušli smo u šest najboljih. Došli smo
tamo, a oni nisu vjerovali da smo potegnu-
li 1500 kilometara jer sam bio ostavio adre-
su od frenda i oni su mislili da smo mi tamo.
Onda su počele spike da ne možemo nastupa-
ti jer nismo Nizozemci. Pa su tražili piše li u
pravilniku možemo li svirati, ali nisu našli da
ne možemo. I tako je nas zapalo da sviramo
u Paradisu u Amsterdamu. Izvlačili smo koji
ćemo svirati ispalo je kako sviramo zadnji. Vi-
sam ga, došao je k nama u garderobu na razgo-
vor nakon nastupa, a ja sam popio i izbacio ga
vani”, navodi Gobac, a onda zajebantski dodaje
“A taj čovjek je mogao biti naša budućnost”, što
je izazivalo salve smijeha kod ostatka benda.
Nastupi u amsterdamskim klubovima za-
bilježeni su na albumu Live in Amsterdam
(1989.), ali pravi uspjeh je uslijedio kada je
Marcel Van Tilt na MTV-ju pustio spot I’m In
Love With Gobac. “Bili smo prvi bend iz ovog
dijela Europe kojem se vrtio spot na MTV-
ju”, ističu s ponosom. Nažalost, inozemna ka-
rijera ih je zaobišla. “Nismo je ostvarili jer

A da su imali današnje znanje, priznaju i
sami, možda su mogli imati inozemnu karije-
ru i izdavača u inozemstvu. Na krilima uspje-
ha prvog albuma Gobac je s nešto zarađenog
novca otišao kod prijatelja u Amsterdam i pri-
javio bend na festival Grote prijs of Nether-
land. “Platio sam sto guldena kaucije i luka-
vo sam nekoliko stvari s vinila Godine zmaja
snimio na kazetu i prijavio nas jer je trebalo
djeli smo sve prije nas i znali smo kakvi su. To
nam je bio prvi nastup izvan Jugoslavije”, pri-
sjeća se Gobac.
Priča koju su kasnije doznali od novinara je
da su svi bili oduševljeni njihovim nastupom,
ali nisu prošli u finale jer nisu bili Nizozemci.
Tri mjeseca poslije ponovo su došli u zemlju
tulipana i nakon svirke u Milky Wayu posje-
tio ih je glavni menadžer festivala. “Prepoznao
nismo imali pamet koju imamo danas. Misli-
li smo da će krenuti samo od sebe, a nije. Tre-
bali smo otići tamo živjeti neko vrijeme”, mi-
šljenja je Šparka, a Gobac dodaje: “Već smo
bili u pregovorima za drugu turneju i onda je
došao rat i sve je otišlo u kurac”. Pokušao je
kasnije, kaže, ponovno uspostaviti vezu s čo-
vjekom koji im je sredio mini turneju da po-
kušaju nešto ponovo, ali im je poručio da se ne

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 53
 psihomodo pop

KONCERTI DANAS?
“Publika se drastično
promijenila. Kao
da se više ne znaju
zabavljati.”

bavi muzikom, nego da je prešao na nekretni-

ne. Neposredno pred rat otišli su na dva i pol
mjeseca dugu turneju po tadašnjem SSSR-u,
svirali su dva nastupa kao predgrupa Ramo-
nesima u Zagrebu i Ljubljani i objavili Sexy
Magazin (1990.). “Zabavnjaci su stalno išli
na turneje po SSSR-u i dobra se lova tamo
zarađivala. Bila je to lijepa strana socijaliz-
ma”, sjeća se Šparka, a Tigran se nadovezuje
kako je “Perestrojka već bila došla i tražili su
da dođe neki malo drugačiji bend pa je Kon-
certna direkcija Zagreb zvala nas”. Svirali su
šezdeset koncerata od Kijeva do Krasnojar-
ska i od Taškenta do Arhangelska, a votka je
tekla u potocima. “Kad smo prešli mađarsku
granicu i kad su Rusi ušli, k’o da je Gestapo
ušao. Tako je izgledalo. Svirali smo u dvorana-
ma od pet do petnaest tisuća ljudi. Ne sjećam
se više gdje, ali murija je zatukla tipa na kon-
certu samo jer je malo vitlao šalom. Nastupali
smo s njihovim Electro Clubom koji je bio na
matricu, a mi smo svirali uživo. Zapravo smo
trebali biti samo mjesec dana, ali kako su Đa-
voli otkazali svoj dolazak ostali smo dva i pol
mjeseca”, objašnjava Brada.
Svirka s Ramonesima bila je ostvarenje dje-
čačkog sna. “Marijan Crnarić je organizirao
koncert i jedini logičan izbor je bio da mi svi-
veliki planovi za proljeće
Album koji su najavili singlovi Zločest k’o pas i Donna trebao bi biti objavljen na
proljeće iduće godine, a tad planiraju i veliki koncert za 30 godina karijere
Zločest k’o pas i Donna su sin- nost da uvrstimo i jedanaestu se odmah s njim. Dobro je da
glovi koji već neko vrijeme u kao bonus. Stvar se zove Na smo došli do njega jer nam
eteru najavljuju novi album. nebu u kojoj se pojavljuje je trebao friški par ušiju, a i
Još ne znaju kako će se zvati Dino Dvornik. Dugo smo radili pomogao nam je oko nekih
i premda su planirali obja- na njemu, igrali smo se s ide- aranžmana,” navodi Tigran i
viti ga do kraja godine, to jama, tako je uletjela i Donna, dodaje da razmišljaju da kao
će se vjerojatno dogoditi na stvar stara 30 godina koju je bonus CD stave i prošlogo-
proljeće iduće godine. Kao i napisao naš bivši član Neven dišnju akustičnu snimku kon-
Jeee!,Jeee! Jeee! bit će do- Kepeski. Prearanžirali smo certa iz kluba Sax u Zagrebu.
stupan i na vinilu. “Mora biti je i malo ubrzali”, pojašnja- Trideset godina proslavit će
vinil. Vinil doživljava veliki re- va Gobac. Završno “glanca- koncertom u Domu sportova,
vival. Imamo deset snimlje- nje” rade u studiju NLO kod najvjerojatnije u travnju 2014.
nih pjesama, a postoji moguć- Srđana Skansija. “Kliknuli smo godine.
smo bili bolji od njih. Ha, ha. U Sloveniji je pa u to vrijeme. “Prvo skidanje do kraja bilo je
bilo drukčije, Tivoli je manji i bili su opušteni- u Kulušiću ‘83. kada su me htjeli izbaciti, ali
ji, tako da smo se tamo družili i slikali. Super sam im rekao da je to umjetnički izraz. U Ti-
fora je bila kad smo za naše svirke skužili da togradu ‘89. ili ‘90. zaradio sam prijavu jer sam
stoje ispod nas i gledaju kako sviramo”, sa sje- pokazao dupe policiji. U Varaždinu je bio ur-
tom priča Gobac. nebes, penjao sam se gol po razglasu, a u dvo-
Sexy Magazin bio je posljednji album koji su rani je bio gradonačelnik sa ženom i još ne-
foto: mateja vrčković

ramo. Ono što baš nije poznato je da smo mi
za oba koncerta bili uredno plaćeni. Nije to
bilo sviranje samo za slavu. U Zagrebu je bila
ogromna gužva i osiguranje, imali su proble-
ma s razglasom, a mi nismo pa je ispalo da
objavili u ex Jugoslaviji i primljen je više nego
dobro, ali zbog početka rata nije doživio kon-
certnu promociju. Gobac se za naslovnicu fo-
tografirao kao transvestit, što je uz skidanje
na pozornici bio uobičajeni dio njihovih nastu-
kima. Skandalozno!”, kolutajući očima priča
frontmen. Brada se pak sjetio nastupa u Lapi-
dariju na koji su došli, na Gopčev nagovor, u
korzetima. “To je bio šou. Trebao je doći neka-
kav jaki menadžer iz onog vremena, ali je odu-

54 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
stao kad je doznao što ga čeka. Napili smo od
muke za čas tu večer”.
Da s rock ‘n’ rollom nakon trideset godi-
na ide i blaga amnezija, potvrđuje neusklađe-
ni stav oko nastupa u Kutini. Naime, Gobac
tvrdi da su u jednom malom klubu svi skinu-
li potpuno goli i da se pola publike isto ski-
nulo do pasa. Tigran na izgovoreno potvrdno
klima glavom, ali Brada iznad svoje ima upit-
nik. “Nikad se nisam skinuo gol na pozornici”,
tvrdi gitarist dok ga Gobac uvjerava da je bilo
drugačije. Zanimljivo je da su za promociju
Sexy Magazina napravili fotografije u studi-
ju na kojima su potpuno goli, a trebale su pro-
movirati album u tada visokotiražnom maga-
zinu za odrasle - Erotici.
Koju godinu kasnije su objavljene u tjedniku
Globus bez njihova pristanka pa je stvar zavr-
šila na sudu, a Psihomodo je tražio 50.000 nje-
mačkih maraka. “Sud je presudio u našu ko-
rist. Dobili smo moralnu satisfakciju”, ističe
Šparka i dodaje kako su se mogli žaliti na pre-
Z
sudu, ali su odlučili da neće.
a vrijeme r ata objavili su
Tko je ubio Mickey Mousea
(1992.), a godinu kasnije po mno-
gima njihov najbolji album Srebr-
ne svinje (1993.). “Prvotni demo
koji smo napravili u studiju Ja-
dran filma bio je potpuno druga-
čiji od onoga što je kasnije izašlo. Bili smo u
dobroj kreativnoj fazi i Srebrne svinje su re-
zultat toga. Sale je producirao, a Janko Mlina-
rić Truly bio je ton majstor”, pojašnjava Tigran.
Vinilna izdanja iz rane faze benda na eBayu
mogu se pronaći po cijeni od 40 do 50 funti,
a Brada kao pasionirani diskofil i kolekcionar
prisjetio se zgode s Mickeyem Mouseom. “Pro-
našao sam tu ploču kod second hand dilera i
platio je 120 kuna. Tražio sam da mi spusti ci-
jenu, ali nije htio jer je, kako mi je rekao, riječ
o odličnoj ploči koja je objavljena u maloj ti-
raži.” Zanimljivu kupovinu vinila na kojem je
svirao imao je i Kuzma.
“Kupujući ploče nabasao sam na jednu s
mojom posvetom prijatelju. Dragi prijatelj je u
međuvremenu malaksal od droge, ali meni je
lijepo opet bilo opet vidjeti posvetu”, kazao je
nasmijavši sve, ali nije želio odati o kojoj ploči
je riječ. Vinile, kažu, kupuju i danas i manje-
više sjećaju se koje su kao klinci prve kupi-
li. Pljuni istini u oči od Buldožera nabavio je
Gobac, Kuzma je iz Londona naručio Yellow
Submarine od The Beatlesa, Šparka se zaka-
čio za singlicu Una paloma blanca od Georgea
Bakera i Jeff Beckov album Wired, Tigran za
singl Da sam pekar Bijelog dugmeta, dok mu
je prvi album bio Made in Japan Deep Pur-
plea. Brada se pak nije mogao sjetiti je li u pi-
tanju bio Best of Jimija Hendrixa, kompilaci-
ja hitova Creedence Clearwater Revivala ili
Rolled Gold od Rolling Stonesa. “Te Stonse
sam maznul u Nami pa su me uhvatili i odveli
u muriju”, uskočio je Gobac.
Nakon objave Srebrnih svinja bend je na-
pustio Sale i otišao je u Njemačku. Iako su
kolale brojne priče o razlozima zbog kojih
je otišao, svi navode kako je jedan i osnov-
ni bio onaj egzistencijalni. “Sale je bio pod-
stanar u Zagrebu, bio je rat, imali bi tri gaže
u pola godine. Pojavio se dance, svi su pjeva-
li na play back i nitko nije htio live band. Sje-
ćam se gaže na koju smo trebali ići i kad je tip
čuo da smo live, onda je rekao da nas neće”,
navodi Brada. Kakvo je vrijeme bilo svjedoči
i Gobac kojem su razni menadžeri govorili da
dođe s trakom, pjeva na play back i zanema-
ri živu svirku. Po uzoru na MTV-jev Unplug-
ged serijal, HTV je sredinom devedesetih po-
krenuo Akustikoteku u kojoj je nastup imao i
Psihomodo pop, a godinu dana nakon tog na-
stupa izrodit će se Unpljugd.
“Često se u javnosti spominje da sam došao
kad je Sale otišao i da je on otišao jer sam ja
došao, a to nije točno. Ja sam s bendom sura-
đivao godinu dana dok je on bio u njemu. Pitali
“bilo je svađa i
svakakvih
situacija, ali o
raspadu nismo ni
razmišljali. kao i
u braku, ključna
stvar za opstanak
benda je
kompromis.”
su me hoću li raditi s njima i ja sam jedno pet-
naest sekundi razmišljao”, napominje Kuzma
koji je prije Psihomoda svirao u Disciplini
Kičme i Filmu. “Unpljugd je snimljen od nule
do kompletnog miksa u samo osam dana za
minimalan trošak, a nakon njega u samo go-
dinu i pol odsvirali smo oko dvjesto koncera-
ta, što je bilo nevjerojatno”, navodi Gobac. Vrlo
kulturna turneja na kojoj je album predstav-
ljen ostala je upamćena i po dvama nastupi-
ma u zagrebačkom kazalištu Gavella. Prvog
Gobac posebno pamti jer je pao s pozornice pa
se sutradan pojavio s gipsom na ruci.
Dobru prođu kod publike imao je i Sextazy
(1997.) koji je sasjekla kritika. Negativa re-
cenzija glazbenog kritičara Ilka Čulića Gopcu
nije najbolje sjela, iz čega se izrodio incident.
Spominjalo se da je fizički napao Čulića. “To
ste vi rekli. Nije bilo svjedoka i nikad nije
došlo do suda. Ja ću reći da to nije bila kriti-
ka, nego vrijeđanje na osobnoj razini. Da je to
bila kritika pa makar i loša, ne bih imao pro-
blema s tim. Stvar se zakuhala i prije izlaska
albuma, na Šalati uoči koncerta Zagreb gori!.
Bilo je jedno šire društvo muzičara i ljudi iz
biznisa i ja sam se nešto porječkao s njim.
On mi je tada, a album još nije bio vani, nego
samo singl Bože čuvaj Psihomodo, rekao: ‘E
sad ćeš vidjeti kakvu ću ti kritiku napisati.’
Onda sam i ja njemu nešto rekao”, tvrdi uz
A
smijeh Gobac.
lbu m uži vo Eine Grosse
Hit Parade (1999.) snimljen je
u mariborskom Štuku, a godi-
nu kasnije izlazi Debakl za koji
dobivaju Porina za najbolji rock
album. “Danas kad s odmakom
slušam naše albume mislim da
mi je Debakl jedan od dražih”, ističe Gobac. Za
Plastic Fantastic (2004.) reći će da je, gledano
iz sadašnje perspektive, mogao biti bolji i da bi
neke stvari danas drugačije napravili, iako na
njemu ima odličnih pjesama. Kako godine idu
došlo je dijelom i do smjene generacije u pu-
blici. Premda bi se očekivalo da su mladi uvi-
jek divlji, razuzdani i prepuni energije, Šparka
tvrdi da je velika razlika nego kako je to izgle-
dalo nekada. “Publika se drastično promijeni-
la. Nije to samo s nama slučaj. Pričao sam još
s nekim kolegama koji isto imaju dojam da se
publika danas ne zna zabavljati. Nije to kao
nekad kad bi ti dao energiju pa bi je onda dobio
nazad. Zna se dogoditi da je nema uopće ili da
dođe tek pred kraj koncerta. Teško je objasni-
ti zašto se to događa. Ali nije to samo problem
u rock ‘n’ rollu. Isto se događa i zabavnjacima.”
Brada ga nadopunjava i kaže: “Da, to što po-
nekad nema feedbacka, ne znači nužno da je
publici loše nego je naprosto tako”. Na izgovo-
reno Gobac čitajući s mobitela dobacuje “De-
presija je stanje kada se više ne radujete tuđoj
nesreći”, što izaziva opći smijeh.
Na pitanje kakva je situacija s infrastruktu-
rom u klubovima i mjestima u kojima svira-
ju nastaje kratki tajac, a onda Kuzma cinično
dodaje “kao nekad”, što još jednom po tko zna
koji put tog popodneva izaziva smijeh. “Teško
da se tu može govoriti o klubovima, uglavnom
se svira na otvorenom. Sretan si ako se čuješ na
razglasu i ako postoje monitori. Ljudi koji vode
ta mjesta često ne shvaćaju da je oprema za
pozornicu jednako važna kao sve drugo”, ka-
zuje Tigran. Kuzma pomake ipak vidi i to pr-
venstveno u Sloveniji. “Tamo kad dođeš neke
stvari više ne tražiš jer se one podrazumijeva-
ju. Stvari se pozitivno pomiču, ali polako.” U
trideset godina koliko su na sceni o njima se
svašta pričalo i pisalo, ali nikada da su pred
raspadom. “Bilo je svađa i svakakvih i teških
situacija, ali nikada o tome nismo ni razmi-
šljali. Što bismo radili da se raziđemo? Toli-
ko smo rano počeli svirati da ništa drugo ni
ne znamo raditi”, zaključuje Gobac, a Kuzma
na izlazu poručuje da je bendu kao u i u braku
ključna stvar za opstanak, uz sve ono što ljude
veže, kompromis.
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 55
Lorde:
nova teen
F o t o g r a f i j a : F r a n k Oc k e n f e l s 3

zvijezda
T E K S T : J O N A H W E I N E R

Ova bistra 17-godišnja darkerica živi na Novom Zelandu, podrijetlom

je Hrvatica, a preko noći je postala prava pop atrakcija

orde voli jedno piće koje rade u Soho houseu u New Yorku – probala
ga je kada je bila ondje prošlog tjedna, ali više se ne može sjetiti koji su mu sastojci.
Soho House je lanac klubova namijenjen samo bogatim članovima, a ima ih u svim
luksuznim svjetskim gradovima. Ona je večeras u klubu u Los Angelesu, iz raskoš-
no tapeciranog naslonjača gleda na svjetla grada uperena prema Pacifiku, trudeći se
opisati piće konobarici. “Nešto poput fancy limunade s krastavcem?”, kaže. “Ne znam
je li to limunada.” Konobarica namršti obrve. Lorde je u L.A.-u kako bi u šouu Ellen
DeGeneres izvela svoj iznenađujuće tih i podmuklo zarazan Royals, trenutačno najpopularniju pjesmu u
Americi – na ljestvicama je s prvog mjesta potisnula hitove Roar Katy Perry i Wrecking Ball Miley Cyrus.
Jučer je svirala u rasprodanom klubu u Torontu, gdje su obožavatelji “doslovno jurili za našim kombijem
kamo god bismo pošli”, kaže. Prije toga u New Yorku je imala tri rasprodana koncerta, a na jednom je u

56 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 57
 lorde
publici bio i modni kreator Phillip Lim, čiji je
kožni kombinezon Lorde te večeri sasvim slu-
čajno odjenula, a dobila ga je besplatno na fo-
tosnimanju. Za vrijeme boravka u New Yorku
Lorde se susrela i s Tavi Gevinson, tinejdžer-
skom ikonom stila i stručnjakinjom za izda-
vaštvo u usponu, i to prvo u Soho Houseu, gdje
je i kušala spomenuto piće, a zatim i na “toj za-
bavi u Bushwicku.”
“Znam na koje piće misliš”, kaže konobarica.
“Sigurno si pila Eastern Standard: krastavci,
menta, limeta…”
“To!” vikne Lorde. Naručila je bezalkohol-
nu verziju, jer unatoč činjenici da je ova novo-
zelandska kantautorica dovoljno uspješna da
može gotovo nenajavljeno dobiti mjesto u se-
pareu Soho Housea, Lorde ima samo 17 go-
dina. Na svojem zavidnom debitantskom al-
bumu Pure Heroine nabijenom elektronikom
pjeva o ispijanju boca i kućnim zabavama, ali
može popiti piće s alkoholom ili bez njega.
“Nemam problema s time što nisam stalno ot-
kačena i pijana”, kaže, a zatim istog trenutka
shvati koliko je to zazvučalo u stilu Hannah
Montane i zacvili s nelagodom. Spusti pogled
prema diktafonu koji je snimio što je rekla,
zamisli to u tisku i vrisne kroz smijeh: “O, ne!
Strašno!”
Lorde, kojoj je pravo ime Ella Yelich-
O’Connor, tinejdžerica je koju ne doživljava-
te tako. U razgovoru ne samo da je posve sa-
brana, nego i duboko promišljena. Pogled joj
ne vrluda, izjave su joj kontemplativne, ali
vedre. Na snimku ima raskošno dubok glas s
minimalističkim beatovima u pozadini koje
sama koproducira. Stihovi obrađuju klasič-
nu tinejdžersku pop tematiku: socijalne fo-
bije, romatničnu čeznutljivost, dosadu koja
proždire, tulume natopljene alkoholom, s je-
zivom, obesvještenom otuđenosti. Na jednoj
pjesmi, u kojoj opisuje strasnu romacu, ne
može a da se odjednom ne dotakne ne samo
neizbježnog prekida veze, nego nakon toga i
smrti: “Znam da nismo vječni, vlak smo pre-
dodređen da iskoči iz tračnica, jednog dana
krv neće tako veselo teći, jednog ćemo se
dana svi zaustaviti.” Lorde sebe doživljava
najprije kao tekstopisca, pripisujući to di-
jelom činjenici da od rane tinejdžerske dobi
guta prozu autora kao što su Raymond Car-
ver i Kurt Vonnegut.
ada je Lorde u rujnu na-
stupila u emisiji Later . . . With
Jools Holland Kanye West, koji
je također nastupao toga dana,
prišao joj je iza pozornice i rekao
da mu se sviđa to što radi. Na njezinom prvom
koncertu u L.A.-u u kolovozu pojavili su se
Chloë Moretz i Leto, kao i Dr. Luke, koji je
rekao da bi se volio ponekad naći s njom i raz-
mijeniti pokoju ideju, što je, priznaje Lorde,
sjajno, ali ne zanosi se time. “Uzbuđena sam
što ću možda raditi s njim – zbog drugih ljudi”,
kaže. “Ne toliko zbog mojih stvari. Ali bilo bi
58 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
sjajno otkriti i tu stranu. On kao da ima neku
trajnu formula za uspjeh.”
Gledamo jelovnike. Ona ima veliki nebru-
šeni kristal na žici oko vrata, preko vrećaste
bijele majice. Kovrčava kosa strši joj poput
lavlje grive. Odlučuje se za tost od pilećih jetri-
ca, slatki pečeni krumpir i, da uporabim nje-
Tinejdžerski duh
Gore: Lorde u emisiji BBC-a.
Desno: s majkom, nagrađivanom
pjesnikinjom hrvatskog podrijetla
Sonjom Yelich.
zin izraz, “riblje tacose, motherfucker!” Ugle-
dao sam na jelovniku pizzu s crnim tartufom
i predložio joj da je podijelimo, ali ona odmah
postaje sumnjičava. “I onda ćeš pisati o tome
kao Lynn Hirschberg!”, kaže, vješto se osvr-
ćući na novinarku koja prati život i rad slav-
nih, poznatu po tome da je naručivala jela s
tartufima kako bi svoje sugovornike natjera-
la da se pokažu kao razmaženi bogatunčići.
“Učinila je to s repericom po imenu M.I.A. u
Times Magasineu, i prije toga s Megan Fox,”
kaže Lorde. “Stoga svakako možete naručiti
pitu s tartufima.”
Royals je pjesma i o tome kako se podle-
gne pod nečiji utjecaj i o navlačenju sranja na
sebe, primamljivosti hedonizma i materija-
lizma. A onda snažan, ali dirljiv refren: “Svi
briju na Cristal, Maybach, dijamante na tvom
satu… Nikad nećemo biti povlašteni.” “Odu-
vijek me fascinirala aristokracija”, objašnjava
Lorde. Otud i njezino umjetničko ime. “Doista
me zanimaju Ivy lige, sveučilišni klubovi, sve
prave bogataške obitelji, koncept više klase.”
Ona pjeva o klasama iz povlaštenog položaja,
premda se kod nje prije radi o kulturnom nego
o financijskom kapitalu. Njezina majka Sonja
Yelich nagrađivana je pjesnikinja, četiri puta
uvrštena u niz antologija najboljih novoze-
landskih pjesama, koja je u svojoj posljednjoj
zbirci opjevala divlji život američkog marinca
u Iraku. Lordein je otac građevinski inženjer.
Njezina obitelj pripada srednjoj klasi, “stan-
dardna obitelj”, kako je opisuje Lorde, usput-
no dodajući da joj otac vozi Toyotu. U pjesmi
Royals kritizira rock i hip hop maštarije, iako
im jedan dio nje zavidi. Prisjeća se nedavnog
šoping izleta u London gdje si je, potaknuta
svojim uspjehom, odlučila dati oduška kupiv-
ši par stvarčica u trgovini Comme des Garçons,
što je platila 780 funta, te odvratno skupi pulo-
ver koji joj savršeno pristaje i cijena mu je veća
od svih spomenutih stvarčica. “Odbijena mi je
kreditna kartica”, kaže kroz smijeh.
Stiže nam jelo. Ona uzima dva komada pizze
s tartufima i u njima uživa. Malo zatim poja-
vi se Tim Youngson, jedan od Lordeinih me-
nadžera: “Ekipo, jeste li dobro?” “Sjajno”, od-
vraća Lorde.
“Ondje je Kanyeov menadžer i želio bi te po-
zdraviti”, kaže joj Tim. “Kada završite.”
“OK, cool”, odvrati ona. A onda se baci na ri-
blje takose, ne trudeći ih se što prije pojesti.
Lordein Pure heroine zavladao je sivom
zonom, gdje se mainstream pretvara u nešto
rubno. Album je prepun glazbenih manira
kojim se odlikuju Drake, the xx, A$AP Rocky,
foto: guliver/rex
James Blake, Kanye i Burial. Kada je Lorde
počela stvarati glazbu s 12-ak godina, kaže
da je na nju uvelike utjecala Laurie Anderson.
“Ja sam osoba koja voli elektronsku glazbu i
mnogo alternativne glazbe”, kaže, “ali volim i
dobru zaraznu pop stvar.”
Zato je potpuno zadovoljna što će nastupi-
ti u poslijepodnevnom talk showu, iako je to
poprilično manje napeto od partijanja u Bus-
hwicku s Tavi. “Ellen je predivna”, kaže Lorde.
Poslijepodne, na dan snimanja kombi doče-
kuje Lorde i njezin bend ispred hotela, spre-
man povesti ih do mjesta snimanja. Na tur-
neji je, prema odabiru kolege Kiwisa, prate:
Ru, ton-majstor, Jimmy na klavijaturama
i bubnjar Ben. U kombiju vlada opušteno i
prijateljsko ozračje. Svima je, čini se, zabav-
no kako su im životi postali smiješni otkad je
Royals osvojio top ljestvice. Jimmy, koji po-
malo podsjeća na Otta iz Simpsona, sjeda na
najstražnje sjedalo kombija. “Upoznao sam
klavijaturista J. Lo sinoć u salonu za tetovi-
ranje”, kaže cereći se. “Da, sjeo si mu u krilo!”,
vikne Ru. “Ne možemo te nikamo povesti”,
kaže Lorde.
“Čudno”, kaže Lorde za svoj uspjeh.
“Podijelila sam na internetu svoju glazbu
ne očekujući nikakav komercijalni uspjeh
i otkrila da sam pop zvijezda.”
Lorde ima uski crni topić, retro cipele s
platformom i crnu lepršavu tenisku suknjicu.
“Imam svoju sportsko-gotičku kombinaciju”,
kaže. Njezina majka Sonja vozi se naprijed.
Ona je vrlo topla žena svijetle plave kose i s
muškim retro naočalama. “Nešto poput Tru-
manova šoua”, kaže Sonja o životu u promo
pop krugovima. “Još uvijek sagledavam sve
to.” Njezina prisutnost i ne utječe previše na
samokontrolu ekipe. Ru otvoreno govori o
“handsfree vaporizatorima za marihuanu,” a
Lorde veselo zafrkava Jimmyja za djevojku s
kojom se jedne večeri “valjao po pokrivaču”.
Kada se na radiju začuje Royals, Sonja zdušno
zapjeva, prstima u znaku pištolja udara ritam
i svi se oraspolože.
U garderobi kod Ellen Lorde dođe do raču-
nala, pokrene s YouTubea pjesmu grupe Haim
i uđe u susjednu sobu za šminkanje. “Da ti uvi-
jem i donje trepavice?” upita šminkerica. “Uvi-
jaj,” kaže Lorde. Sutra leti natrag u Novi Ze-
land, gdje će se malo opustiti prije nastavka
turneje. Njezin rodni grad Devonport pred-
građe je Aucklanda, najnapučenijeg grada u
Novom Zelandu u kojem se nalazi i pomor-
ska baza.
Ostalo joj je nešto više od godinu dana sred-
nje škole, premda već neko vrijeme nije poha-
đala nastavu. “Ne znam što će biti sa školom”,
kaže. Nije sigurna kada će i hoće li maturira-
ti i nema posebnih planova za nastavak ško-
lovanja. “Ionako puno čitam i pišem. Ne osje-
ćam da nešto posebno propuštam.” Kada je
pohađala školu, kaže: “Išla bih posvuda. Izla-
zila sam s mnogo dečkiju. Mnogi moji prija-
telji bave se sportom, mnogo ih se bavi umjet-
nošću, glumom… Imam prijatelje posvuda.”
Ima troje braće i sestara. “Svi smo vrlo razli-
čiti”, kaže. “Starija sestra uči njemački i stu-
dira na filmskoj akademiji, ali i na visokoj
poslovnoj školi. Bavi se jahanjem. Mlađa je
sestra draga i prpošna, prelijepa je. Jednog
dana imat će svoju televizijsku emisiju. Mlađi
brat voli sport i matematiku, a ja sam mnogo
više okrenuta sebi. Uvijek sam puno čitala i
bila povučena.”
Ali istodobno kaže: “Od svoje pete godine
idem na sate glume i jebeno sam dobar go-
vornik pred publikom. Znam dobro zapali-
ti publiku.” U garderobu stiže Lordein drugi
menadžer Scott Maclachlan. Maclachlan je
čuo za Lorde kad joj je bilo 12 godina. Pjeva-
la je Duffyinu pjesmu Warwick Avenue na iz-
boru za najboljeg talenta viših razreda osnov-
ne škole u pratnji školskog prijatelja po imenu
Louie. Louiejev je otac snimak izvedbe po-
slao Maclachlanu iz Universal Recordsa A&R.
“Imala je taj predivan glas koji ni sada nije
mnogo drukčiji”, kaže Maclachlan. “Imao je
istu ovu dubinu i boju, imao je dušu.” Ponu-
dio joj je priliku za razvoj kod velikog izda-
vača. (Žao mi je, Louie.) “Najbolje je bilo što
sam dvaput tjedno mogla ići sate pjevanja”,
prisjeća se Lorde. “Uvijek sam imala tihi glas,
ali na YouTubeu možete naći par bezveznih
pjesma iz vremena kada sam imala otprilike
12 godina, i glas mi je dosta nazalan. Čudnog
tona. Morala sam sve to zaboraviti i na neki
način ponovno izgraditi tu mašineriju, vjež-
bati svoj glas.”
Maclachlan je povezao Lorde s raznim au-
torima pjesama. “To nikako nije išlo,” kaže
on. “Mislim da je Ella instinktivno osjetila
da nikada neće pjevati tuđe pjesme.” Konač-
no je našla odgovarajućeg suradnika u Joelu
Littleu, maturantu iz novozelandskog pop-
punk kruga, s nekoliko nacionalnih uspješni-
ca pod svojim imenom i uhom za bogat, elek-
tronski beat. Little je Lorde pomogao naučiti
strukturu pjesme. “Htjela sam stihove oba-
viti glazbom, za razliku od obratne prakse,
kada se stihovi umeću u glazbu”, kaže. “Joel bi
rekao: ‘Slogovi se moraju složiti!’” Lorde je de-
bitirala pjesmom The Love Club, objavljenom
u studenom prošle godine. Nadahnuta tajan-
stvenim djelovanjem The Weeknda, odluči-
la je ne staviti svoje fotografije na naslovnicu
i, koliko to bude moguće, na internet. Dijeli-
la je svoju glazbu besplatno na SoundCloudu i
gledala kako njezin uspjeh na internetu raste.
on da je nje zi n i zdavač
iskoristio svoj ugled i pjesma
Royals otad ne silazi s prvog
mjesta novozelandskih top lje-
stvica, šireći se od alternativ-
nih rock do pop radijskih postaja u Ameri-
ci. “Odlazila bih na YouTube i mislila: tko ovo
gleda?” kaže.
“Čudno, jer kada ste u prvoj fazi projekta,
sve je tako čisto i mislite: ovo se nikad neće
uprljati”, kaže Lorde. “A onda nastavljate dalje
i mislite: želim da ljudi čuju ovaj snimak,
stoga moram nešto učiniti da to omogućim”,
smije se. “Dijelila sam svoju glazbu na inter-
netu bez ikakvih komercijalnih očekivanja i
otkrila da sam pop zvijezda.”
Izvedba u emisiji Ellen DeGeneres prolazi
dobro. Lordein glas pun je i siguran. Ona sli-
ježe ramenima, potajno se smješka jedva po-
krećući tijelo, dok rukom prati ritam svojih ri-
ječi. Učinak je čarobno privlačan i publika ne
može pljeskom ne podržati ritam. Na kraju
Ellen DeGeneres vikne: “Kako dobro!” Zatim
potrči do Lorde, koja sva sjaji. Lorde pada u
zagrljaj Ellen DeGeneres, a zatim podiže mi-
krofon kao da će nešto reći, zamahne njime,
pa ga opet podigne i zamahne, a onda samo-
uvjereno popravi kosu i samo se nasmije, po-
držana pljeskom.
Po povratku u garderobu, baca se na dvo-
sjed, primi čestitke i uzima mobitel. Sonja po-
sprema garderobu, čisteći prazne vrećice od
čipsa i poluprazne boce ledenog čaja sa stoli-
ća, zatim sjeda do kćeri.
“Ella je bolja spisateljica nego što ću ja ikada
biti,” kaže Sonja, pršteći od ponosa. “Prije ne-
koliko godina pisala sam svoj magistarski rad
i zamolila Ellu da ga lektorira, ukupno 40.000
riječi. Obavila je sjajan posao. A bilo joj je
samo 14 godina.”
“Mama!” vikne Lorde. “Prestani govoriti o
meni!” Baci se u stranu, porumenjevši i zarivši
lice u jastuk na dvosjedu, ponašajući se barem
na trenutak kao 17-godišnja djevojka.
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 59
 Reed
fotografiran
2003. godine

60 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 1942.-2013.

Lou
Reed Tekst: David Fricke
Divlja strana punka i poezije: život i vrijeme autsajdera
koji je promijenio smjer rock & rolla

J
edne noći, sredinom sedamdesetih, Patti Smith je završavala set u nju-
jorškom CBGB-u s pjesmom Loua Reeda “We’re Gonna Have a Real Good Time Together”,
kada su ona i njezin bend iznenada prešli na frat rock himnu “Louie, Louie”. Završivši, dok
je silazila s pozornice, Patti Smith je naletjela na Reeda, svojeg poznanika i uzora, naslonje-
nog na zid. Smith ga je pozdravila. Reed, koji je napisao posljednju pjesmu dok je bio gitarist
Velvet Undergrounda, hladno je odgovorio: “Čuo sam ono. Što si time htjela?” “Odgovorila
sam: ‘Odati poštovanje’”, prisjeća se Smith koja je gledala Velvete uživo 1970. godine. Priča
to 27. listopada, dan nakon što je Reed umro u 71. godini od bolesti jetre. “Pogledao me i rekao: ‘O.K.’ To je bilo
to. Bili smo u redu.” Smije se. “Mislim da se potajno malo smijao tom prijelazu koji je došao od srca”. Ipak napo-
minje, “provjeravao me.” Reed, kojemu je u travnju transplantirana jetra, umro je u svom domu u Amagansettu,
u državi New York, nakon pola stoljeća komponiranja, snimanja i turneja: prvo, sredinom i kasnih šezdesetih s
Velvet Undergroundom, vjerojatno najviše pogrešno shvaćenim proročkim bendom te dekade s fuzijom snažnog
avangardnog poriva i Reedovog iskrenog umijeća stvaranja pjesama koje je plijenilo pažnju; zatim preko više od

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 61
 Lou Reed
1942.-2013.
dvadeset konzistentno provokativnih solo al-
buma. Njegov rad samo u sedamdesetima bio
je izvanredan, nepredvidiva klackalica milo-
srđa i opasnosti: Transformer, 1972. glam-ro-
ck proboj; Berlin, mučna opereta iz ’73.; Rock
N’ Roll Animal, snažan stadionski rock; Metal
Machine Music, neočekivani dar 1975., dvo-
struki album improvizirajuće gitarske mikro-
fonije; i Coney Island Baby, ciklus pjesama o
teškom odrastanju u samoći, prožetom Ree-
dovom ljubavlju za street-harmony R&B-u
pedesetih.
Bio je to život u kojem je Reed ustrajno pro-
vocirao mogućnosti rock&roll pjesama za ek-
streme u disonanci, snazi, ranjivosti i sirovoj
lirskoj patnji. Naoružan diplomom engleskog
jezika sa Sveučilišta Syracuse i strašću prema
suvremenim, transgresivnim američkim pis-
cima poput Huberta Selbyja Juniora i Willia-
ma Burroughsa, Reed je brusio svoju ljubav
na izravnom fizičkom i emotivnom podba-
danju rockabilyja, doo-wopa i Motowna u pi-
onirskim istraživanjima seksualnih tabua,
emocionalne otuđenosti i ovisnosti o droga-
ma: eksplozivne pjesme Vel-
veta “Heroin”, “I’m Waiting
for the Man” i “White Light/
White Heat”; eleganatno-
“Nitko nije slušao ‘White
nepodobne parade u svom
granično neukusnom hitu
Light/White Heat’, no
iz 1973. “Walk on the Wild
Side”; seksa, smrti tvrde
ovdje je, za vječnost”, rekao
iskrenosti urbanog crnog
epa iz 1978. “Street Hassle”.
je Reed, ponosno dodavši:
“Rock ti napravi to: možeš
izravno doprijeti do neko-
“Ni jedan mu nije blizu.”
ga, nefiltriran”, rekao mi je
Reed 1987. tijekom jednog od mnogih inter-
vjua u gotovo tri desetljeća. “Ta osoba ne mora
ići u kino. Ta osoba će slušati sama, možda u
pet ujutro.”
“Druga ideja”, rekao je u jednom drugom
razgovoru o svojem pisanju pjesama, “bila je
da glazba odgovara riječima. Ako su riječi za-
strašujuće, glazba bi bila zastrašujuća. Ako su
riječi tužne, glazba bi bila vrlo tužna. Misliš
‘Da, zašto bi netko kupio beznađe?’”. Reed se
nasmiješio tankim osmijehom čvrstog uvje-
renja. “Mislio sam kako postoji neka vrsta sa-
moće i osjetio sam da je ne osjećam samo ja.”
“Reed je bio kontradikcija samome sebi”,
rekao je Bono, pjevač U2, njegov prijatelj od
sredine osamdesetih i obožavatelj od mla-
denačkih dana, kada je prvi put čuo Tran-
sformer. “Tada bi tu kontradikciju razvukao
do krajnosti, kako bi je isprovocirao da kaže
nešto jednostavno i lijepo te bi tada oko toga
postavio odgovarajući zvučni krajobraz.”“Lou
je”, kaže Bono, “bio genij crne ljepote.”
Reed je bio samo sporadična pop zvijezda.
Pjesma “Walk on the Wild Side,” koju je ko-
producirao njegov rani učenik David Bowie
za album Transformer, bila je jedini Reedov
Top 20 single. Njegov jedini zlatni album je
62 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
New York, oda domu iz 1989. Reedovo pjeva-
nje: suho, konverzacijski monotono, kadro za
veliku nježnost, ali i hladan, secirajući bijes,
bilo je previše čak i za obožavatelje Boba Dyla-
na. “To je bio glas pisca”, kaže Bono. “I on mu
je pružao veliku intimnost.”
U
tj e c a j t e bl i sko s t i , u
paru sa sirovim, entuzijastič-
nim napadom Reedovog svira-
nja gitare, usjekao se duboko i
trajno u protekla četiri deset-
ljeća kroz glitter rock, punk i gotovo svaki na-
sljedni red alternativnog rocka; kod vršnjaka
i učenika, uspješnih i drukčijih, poput Bowie-
ja, The Stoogesa, The Smithsa, R.E.M.-a, Nir-
vane i White Stripesa Jacka Whitea. Reed ni-
kada nije sumnjao u svoju vrijednost. “Moj je
tjedan bolji od tvojih godina”, napisao je u po-
pratnim bilješkama na Metal Machine Musi-
cu. Na albumu iz 1978. Live: Take No Priso-
ners Reed je odbacio rock kritiku bahatim
razmetanjem: ”Jebi se! Ne trebam te da mi
kažeš da sam dobar.”
U našem posljednjem intervjuu u kolovozu
Reed je distorzijski i mikrofonijski klasik Vel-
veta iz 1968., album White Light/White Heat,
drugi i posljednji album postave koju su čini-
li Reed, violist/basist John Cale, gitarist Ster-
ling Morrison i bubnjarica Maureen Tucker,
nazvao “Kip slobode punka sa svjetlom na
vrhu”. Požalio se na odjek u to doba: dva tjed-
na na Billboardovoj listi albuma na 199. mje-
stu. “Nitko ga nije slušao. No ovdje je za vječ-
nost.” I, dodao je Reed ponosno: “Ni jedan mu
nije blizu.”
Bio je nešto manje sangviničan zbog izo-
stanka konvencionalnog odobravanja i pri-
znanja 2008. “Nisam velika faca”, priznao mi
je Reed. “Uvijek sam bio izvan, a i sad sam.
Možda sam baš zato još uvijek prisutan.”
“Bio je za rock&roll ono što je Miles Davis
bio za jazz – čovjek koji je više puta promijenio
glazbu”, priča producent Hal Willner, koji je
počeo raditi s Reedom sredinom osamdesetih
i postao prisan i povjerljiv suradnik. “Zapisao
bi sve što bi tada osjećao.” Među albumima
koje su Reed i Wallmer napravili u prošlom
desetljeću su i Ecstasy iz 2000., duboko pro-
mišljanje o vezama i braku; The Raven, kon-
ceptualni album iz 2003. koji se zasniva na
djelu Edgara Allana Poea, jednog od Reedo-
vih omiljenih pisaca; i kontroverzna Lulu iz
2011., adaptacija Reedove glazbe za operu Ro-
berta Wilsona snimljena sa speed-metal ben-
dom Metallica.“Nije da mu nije bilo važno što
ljudi misle o njemu”, dodaje Willner. “Bilo mu
je stalo. No to nije utjecalo na ono što je radio.”
“Reed je volio prebirati po mainstreamu –
smatrao je to jednako provokativnim kao i da
čini nešto čudno”, kaže Lenny Kaye, rock pisac
i gitarist Patti Smith, još jedan prijatelj koji je
recenzirao Reeda i Velvete za Rolling Stone i
druge časopise kasnih šezdesetih i ranih se-
damdesetih. “Taj osjećaj doo-wop harmonije
i romantizma koji je ju je pratio bio je važan
dio Loua. Međutim, on je volio ljude držati na-
petima, da vidi koliko daleko može ići i hoće
li mu se ljudi pridružiti.” Uživo, posebno tije-
kom intervjua Reed je znao biti grub, okrutan
i nepredvidiv poput njegovih pjesama. Pona-
šao se prema novinarima kao da su u ratu, ko-
rivši ih što nisu odradili zadaću prije nego što
su došli ili paraliziravši jadne budale odgovo-
rima od jedne riječi. Bio je stručnjak za od-
bijanje pitanja o svojem privat-
nom životu. “Nitko ne bi mogao
biti ovdje da je radio sve stva-
ri koje sam ja učinio”, rekao je
Reed 1980., referirajući se na
brojne priče o njegovom uživa-
nju u heroinu i amfetaminima u
šezedesetim i sedamdesetim. Do
kasnih osamdesetih Reed je pre-
stao piti: postao je jednako pre-
dan trijeznosti i brizi o zdravlju
– posebno vježbanju kineske bo-
rilačke vještine tai chi, kao što je
bio i svome radu.
“Ako sam želio znati gdje sam bio u odre-
đeno vrijeme svog života, pogledao bih koji
je album objavljen te godine”, rekao je Reed.
“Kažu da jabuka ne pada daleko od stabla?
Album nije daleko od mene.” Korozivni ep “Si-
ster Ray” na albumu White Light/White Heat,
dobio je ime po transseksualcu kojeg su Reed i
Cale upoznali u Harlemu. Drugi, osobniji pri-
mjer: pri kraju uznemirujuće pjesme “Coney
Island Baby”, Reed posvećuje pjesmu “Lou i
Rachel”, nježan osvrt na još jednog transve-
stita Rachela, s kojim je Reed živio neko vri-
jeme tijekom sedamdesetih. “Faulkner je imao
foto na otvoru: Eamonn McCabe/camera press/redux
Jug, Joyce je imao Dublin”, rekao je Reed jed-
nom kada su ga pitali o njegovom kontinuira-
nom narativnom povratku New Yorku i njego-
vu polusvijetu. “Droga, nasilje, New York, sve
te stvari. Bio sam na pravom mjestu u pravo
vrijeme i pao sam na Warholovu priču”, osvr-
će se na ključno razdoblje Velveta s pop umjet-
nikom Andyjem Warholom i njegovom ludom
svitom u The Factoryju, dok je sredinom šez-
desetih trajala Warholova čarolija menadže-
ra i mentora grupe. “Kakva je to bila kulisa!”
“Bio je kompliciran čovjek”, kaže Smith o
Reedu. “Sjećam se da smo...”, oprezno zastaje,
 “svađali smo se. No onda vidim sliku nas dvoje
u CBGB-u. Razgovaramo vrlo brižno. Odma-
knem se i prisjetim svih trenutaka kada je bio
tako prisan i pun podrške, ili tužan. Poznava-
la sam i druge ljude poput njega. Njihova lje-
pota ili tuga toliko je duboka da moraju nosi-
ti vrlo čvrstu masku.”
Smith navodi “Walk on the Wild Side”, Ree-
dovu suosjećajnu prozivku starleta i odmetni-
ka koji su prošli kroz The Factory, kao primjer
pjevačeve ljudskosti. “Potreban je pjesnik da
bi se uzdiglo te ljude”, priča. Reed je mogao
biti “tako krut, pa ipak beskrajno suosjećajan
i otvoren svim devijantima, njihovim krhkim
aspektima.
P
omak nuo je te ljude ste-
penicu više”, nastavlja Patti
Smith, “govorivši: ‘Oni imaju pro-
finjenost koju nikada nećete ot-
kriti – kraljevi i kraljice ulica.’”
foto: guliver/getty images
Lewis Allan Reed rodio se 2. ožujka 1942. u
Brooklynu kao prvo od dvoje djece Sidneya i
Toby Reed. Kada je Lou imao 11 godina, raču-
novođa Sidney preselio je obitelj u Freeport na
Long Islandu. Lou je imao teško odrastanje.
Bio je sklon promjenama raspoloženja i u ratu
s roditeljima, koji su u svome sinu zamijetili
Velevet Underground i Nico
Maureen Tucker, Nico, Lou Reed,
Sterling Morrison i John Cale (s lijeva) na
zajedničkom nastupu 1966. u Filmmakers
Cinemathequeu u New Yorku.
ono što su smatrali zabrinjavajućim znakovi-
ma homoseksualnosti. Dvaput tijekom njego-
vih kasnih tinejdžerskih godina Sidney i Toby
slali su Loua u Državnu psihijatrijsku bolnicu
Creedmoor u Queensu na terapiju elektroško-
vima, iskustva kojih se Reed prisjetio sa živo-
pisnom gorčinom u pjesmi “Kill Your Sons” na
albumu iz 1974. Sally Can’t Dance.
Netom prije smrti, Reed je umjetniku fil-
mašu Julianu Schnabelu ispričao priču iz
svojeg djetinjstva. “Stajao je sa svojim ocem”,
priča Schnabel. “Pomaknuo je ruku bliže ocu,
a otac ga je ošamario. Nikad to nije prebolio.
Osjetio je svu okrutnost tog čina.”
Glazba je bila njegov odušak. U svojem go-
voru 1989. na primanju Diona u Rock&Roll
kuću slavnih, Reed se prisjetio slušanja na
radiju doo-wop grupa poput The Paragonsa
i The Diablosa, dok je bio zgrbljen nad sred-
njoškolskim udžbenicima iz geometrije. Rano
je upao u igru kao pjevač i gitarist na singlu
The Jadesa iz 1958. godine. Reedove kasni-
je pjesme i albumi bili su protkani izravnim
hommageom klasičnom soulu, rocku pede-
setih i R&B harmonijama, koji su bili spas za
ovog problematičnog mladića. Pokojni Ster-
ling Morrison tvrdio je da su lagane vokal-
ne harmonije u Reedovoj pjesmi “I Found a
Reason” na albumu Loaded bile nadahnute
singlom iz 1958. “Chanson D’Amour” Arta i
Dotty Todd. “Lou je znao tu pjesmu”, rekao je
Morrison. “Notni zapis je isti.”
U Syracuseu je Reed nastavio istraživa-
ti dvije stvari koje su ga zanimale – free jazz,
koji je utjecao na njegov turbulentan rad s gi-
tarom u Velvetima, i modernu književnost.
Postao je posebno blizak s jednim od svojih
nastavnika, briljantnim pjesnikom i alkoho-
ličarom Delmoreom Schwartzom. “The Day
John Kennedy Died”,  na Reedovom snažnom
introspektivnom remek-djelu The Blue Mask
iz 1982., događa se u kampusu u Syracuseu,
gdje se Reed često sastajao sa Schwartzom –
“on je pričao, a ja sam slušao”, kako je kasni-
je rekao Reed.
“Htio sam napisati roman”, priznao je
1987. godine. “Istodobno sam bio u rock&roll
grupama. Nije potreban velik iskorak da bi
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 63
 Lou Reed
1942.-2013.
rekao: ‘Hej, zašto ne bih spojio te dvije stva-
ri?’” Reed je ubrzo počeo raditi na zamecima
“Heroina” i “I’m Waiting for the Man” – radi-
kalnoj uporabi tema za odrasle i književnosti
u, kako kaže Lenny Kaye, “odlučnoj adoles-
centskoj formi”.
Nakon mature Reed je dobio posao u
Pickwicku, studiju u Queensu u kojem je mik-
sao pop kopije LP-a koje su prodavali u super-
marketima. Kada je Reed pomogao u formi-
ranju benda za promociju singla iz 1964. “The
Ostrich” o imaginarnom, nadrealnom ple-
snom ludilu, prijatelj mu je preporučio Calea,
velškog skladatelja aktivnog u njujorškom
Fluxus-artu i ranom, minimalističkom pod-
zemlju. Do jeseni 1965. Reed, Morrison -
školski koleega iz Syracusea - i Cale snimili
su svoj prvi demo snimak kao Velvet Under-
ground. Također su u raznim kombinacija-
ma s perkusionistom Angusom MacLiseom
radili na živim improviziranim svirkama za
eksperimentalne filmove. “Loua je zanima-
lo kako funkcionira avangarda”, rekao mi je
Cale prošlog ljeta. “No tu je bilo i nadmeta-
nje s Dylanom – slušanje onoga što radi kako
bi dopro do ljudi. Mislili smo
da i mi to možemo.”
Pomirba tih dualiteta –
minuciozno dizajniranog fi-
“Stalo mu je što ljudi misle
ligranskog rada i potpune
slobode, često pri zaglušu-
o njemu,” rekao je Willner.
jućoj glasnoći – bio je defi-
nirajući dar Velveta rocku.
“No to nije utjecalo na ono
Maureen Tucker, koja je za-
mijenila Mac-Lise prije nego
što je radio”.
što su Velveti imali prvu pla-
ćenu gažu u srednjoj školi u New Jerseyu, u
prosincu 1965. godine, voljela je kako je Reed
svirao gitaru, posebno iščašenu mikrofoniju:
“Bilo je nevjerojatno kako je to mogao isko-
ristiti za solo.” “Brojne noći”, dodaje, “nisam
mogla čuti ništa osim njegove gitare. Gleda-
la bih mu usta kako bih shvatila gdje je s tek-
stom, posebno na ‘Heroinu’, da bih znala kada
će otpjevati ‘A nd I guess I just don’t know’, jer
sam tada morala stati.”
‘A
ko uspije, moglo bi biti
vrlo glamurozno”, rekao je
Andy Warhol na njujorškoj jav-
noj televiziji u veljači 1966. go-
dine, najavivši svoju suradnju
s Velvetima samo nekoliko tjedana nakon što
je prvi put vidio bend u Cafe Bizarreu. War-
hol je brzo osmislio Exploding Plastic Ine-
vitable multimedijski događaj oko Velveta,
nametnuvši bendu Nico, glumicu i model iz
Njemačke kao gostujući vokal i ledeno plavi
slatkiš za oči.
Također je financirao prvo studijsko snima-
nje Velveta, prije no što je i dogovorio snima-
nje albuma. Uslijedio je povijesni rezultat, The
Velvet Underground & Nico, vjerojatno prvi
pravi indie-rock album.
64 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
“Andy je omogućio da postojimo”, rekao je
Reed prošlog ljeta. Bila je to usluga koju su on
i Cale vratili svojim dirljivim rekvijemom iz
1990. Songs for Drella, nastalim nakon War-
holove smrti 1987. godine. Umjetnik je poti-
cao Reeda da stalno radi na svojem talentu te
da ga nikad ne ugrozi. “Andy je uvijek govorio
kako sam lijen jer je on bio u pogonu 24 sata
dnevno. I kad bi se išao zabavljati s nama, fo-
tografirao bi ili snimao.” Reed je prihvatio
taj savjet objavivši 13 studijskih i live samo-
stalnih albuma samo u razdoblju od 1972. do
1980. godine.
Maureen Tucker tvrdi da Reeda nije uzne-
miravao komercijalni neuspjeh Velveta. “Od-
bacivanje su negirali obični ljudi koji nisu bili
kritičari, koji su nas voljeli i dolazili na kon-
certe.” No do sredine 1968. osobne i kreativne
tenzije između Reeda i Calea otišle su preda-
leko da bi se popravile. U rujnu je Cale protje-
ran iz benda čiji je suosnivač.
Reed i Cale ostali su distancirani, sa spo-
radičnim iznimkama poput Drelle i kratke
europske turneje ponovno okupljenih Velve-
ta 1993. Sve do uoči Reedove smrti. U izjavi
nakon Reedove smrti Cale je napisao kako su
njih dvojica snimili “svoj najbolji bijes kako bi
svijet uhvatio barem njegov djelić. Prije samo
nekoliko tjedana smo se zajedno smijali i to će
me uvijek podsjećati na sve dobre stvari izme-
đu nas dvojice.”
Caleova zamjena, basist i pjevač Doug Yule,
sjeća se Reeda kao istodobno susretljvog i pri-
jaznog i nekoga tko nije lako praštao. No kru-
tost je “štitila njegovu bit - nježnost koja je
često izlazila na površinu u brojnim njegovim
djelima.” Reed je Yuleu dopustio pjevati neka
od svojih najboljih romantičnih portreta, uk-
ljučujući “Candy Says” i balade o izblijedje-
lom Hollywoodu “New Age”. “Bio je to druč-
kiji glas, zvučao je naivno i nevino”, kaže Yule.
“To mu je bilo korisno kao oruđe i kao sredstvo
odvraćanja pažnje.”
Reed je potpuno nestao u kolovozu 1970., za
vrijeme produljene stalne gaže u njujorškom
Max’s Kansas Cityju, njihovom prvom ista-
knutijem angažmanu poslije tri godine. Kaye
je tog ljeta gledao nastup u Max’su. “To je bio
rock&roll šou”, prisjeća se. “Nije bilo nimalo
neprijateljstva. Bilo je nevjerojatno, kao od-
lazak na zabavu s odličnim kućnim bendom.”
“Nakon kasnog nastupa 23. kolovoza imali
smo dva dana odmora”, priča Yule. “Svi su
otišli kući. Pojavili smo se na poslu idućeg
tjedna i tada sam doznao da Lou neće doći.
Otišao je iz benda.” Dok su Velveti, čiji je
frontmen iznenada postao Yule, svirali gaže
u Max’su, Reed se vratio na Long Island, gdje
je radio kao daktilograf u računovodstvenom
uredu Sydneya Reeda.Reed je kasnije opisao
svoj život neposredno poslije Velveta kao “pro-
gonstvo i veliko promišljanje”. Postavljao si je
brojna pitanja o idućem koraku… “Jesam li
to želio učiniti? Želim li imati bend? Želim li
samo pisati pjesme i ne izlaziti na pozornicu?
Zadnja sam osoba na svijetu za koju bih mi-
slio da treba biti na pozornici. Neki ljudi vole
sjaj reflektora. Ja ne. Ono što volim je pjesma.
I raditi ih za ljude kojima se one sviđaju.”
D
vije godine nakon što je
napustio Velvet Underground,
Reed je bio zauzet oko svoje
samostalne karijere u Londo-
nu. On i David Bowie radili su
na Transformeru. I Reed je ponovno svirao
uživo. “Publici dajem prednosti putovanja koja
sam proživio za maksimalan užitak”, rekao je
tijekom tog putovanja u inter-
vjuuu za Rolling Stone s britan-
skim fotografom Mickom Roc-
kom. “Po povratku kući s mojih
performansa ne želim da ikad
više budu isti.” Reed se specija-
lizirao za neočekivano i do kraja
je tražio punu pažnju – ostatak
karijere. Neka od najdirljivijih
djela napravio je daleko nakon
svojih najvećih dana slave i kulta
sredinom i krajem sedamdesetih. Magic and
Loss, album iz 1992. vidovito je istraživanje
žaljenja i dara pamćenja, neizbrisivog prisu-
stva koje se može zadržati ako se radi dovoljno
ustrajno, nadahnuto gubitkom dvaju bliskih
prijatelja. Jedan od njih je veliki autor pje-
sama ranog rock&rolla i R&B-a Doc Pomus.
“U svemu ima malo čarolije”, kaže Reed u na-
slovnoj pjesmi, “i malo gubitka, da se stva-
ri izjednače.”
I posljednjh godina bio je zaposlen i iza-
zovan: objavio je dvije monografije, snimio
album ambijentalne glazbe Hudson River
Wind Meditations iz 2007., vodio bend Metal
Machine Trio te nastupao u drugom triju slo-
bodnog stila sa svojom suprugom, violinisti-
com i performericom Laurie Anderson i sak-
sofonistom Johnom Zornom. Reed i Anderson
upoznali su se ranih devedesetih i vjenčali
2008. godine. Reed je prije bio oženjen Sylvi-
om Morales, koja je nadahnula neke od nje-
govih najromantičnijih pjesama osamdesetih.
“Bili su savršen par”, priča Willner o Reedu
i Anderson. “Dijelili su pogled na život i posao,
unatoč potpuno različitom nasljeđu.”
“Također su bili vrlo dostupni – uvijek su
bili vani, u gradu”, naglašava Willner. “Bili
su gotovo kao svojedobno John i Yoko. Ljudi
 1 bi znali reći: ‘Vidio sam Loua Reeda i Lau-
Transformer
(1) U Londonu, u travnju 1977.
Reed je smatrao da je “posljednja
osoba na svijetu za koju bi
pomislio da će biti na pozornici.”
(2) U Njemačkoj na turneji From
VU to LULU u lipnju 2012.
(3) S Warholom, krajem 70-ih.
(4) U New Yorku s Davidom
Bowiejem, na premijeri filma
“Basquiat” 1996. godine.
(5) Reed je bio “bezgranično
suosjećajan”, rekla je Smith, s
njime u sedamdesetima.
2 i na patnju kroz koju je Lou prolazio tijekom
3 u New Yorku. “Proučavao je tai chi po-
foto: Steve Emberton/camera press/redux; guliver/camerapress; guliver/getty images; guliver/rex
4 5
rie Anderson. Sada znam da sam bio u New
Yorku’”.
P
rošlog ljeta Reed je do-
vršio remasteriranje kataloga
svojih solističkih pjesama iz se-
damdesetih i osamdesetih go-
dina za opsežan box set kojim je
iduće godine trebao proslaviti 72. rođendan.
“Ništa se nije moglo usporediti sa slušanjem
glazbe s njime”, priča Willner. “Za to je živio,
za tu ljepotu. Bilo je tako zabavno promatra-
ti ga dok sluša vokale i gudače na Transfor-
meru, ‘Nitko ne zna napraviti prateće dioni-
ce poput Davida.’” Međutim, Willner aludira
snimanja Lulu. Početkom listopada, šest
mjeseci nakon transplantacije jetre, Reed
se pojavio u trgovini John Varvatos u New
Yorku, gdje je bio CBGB, kako bi organizirao
tulum za promociju Transformera, de luxe
monografije Micka Rocka s ikonografskim
fotografijama Reeda iz ranih sedamdesetih.
“Bio je krhak”, priznaje Rock. “Došao sam
pozdraviti njega i Laurie, a on je teturao
oslanjajući se na njezine ruke. Ipak, nakon
što se zagrijao, bio je jak. Čuo se žamor dok
smo razgovarali. On je zaurlao: ‘Zašutite!’ I
dalje je mogao lako planuti.”
“Svi smo znali da je bolestan, o tome
je pričao prilično otvoreno”, priča produ-
cent Tony Visconti, s kojim je Reed ne-
djeljom vježbao tai chi u West Villageu
najviše kako bi održavao snagu. Posto-
je novije fotografije koje sam vidio na
Facebooku, na kojima izgleda potpu-
no utegnuto – imao je muskulaturu
na kojoj bi mu pozavidjeli tridesetgo-
dišnjaci.”
“Kada se nije osjećao dobro”, priča
Rock, “govorio sam mu: ‘Znam te, Lou.
Ti si gladijator.’ I bio je.”
“Poput Bette Davis, mrzim jeftinu
sentimentalnost”, rekao mi je Reed
1987. kada sam ga upitao o tome kako
gleda na svoj dotadašnji rad, kako bi
objasnio što ga pokreće – glazbeno i duhov-
no. Nakon toga je odgovorio na pitanje. “Ako
razmišljaš o tome kao o knjizi, to je kao ve-
liki američki roman, a svaki album je jedno
poglavlje”, rekao je. “Govori ti sve o meni, o
odrastanju u šezdesetima, sedamdesetima,
i sada u osamdesetima. Tako izgleda kada
netko pokušava dati sve od sebe, uz sve pro-
bleme koji prate ljude. Samo što sam ja to
učinio javno. I, također, pisao o tome.”
Reed je dodao još više od deset poglavlja
tom romanu kroz nove studijske i live albu-
me prije nego što je došao njegov kraj. “To
je veličanstveno kod ljudi koji provedu život
trudeći se raditi za ljude”, govori Bono za-
hvalno. “I dalje imamo njihov rad.”
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 65
 Lou Reed
1942.-2013.
“Zajedno smo
isprepletali svoje
umove i srca
21 godinu”
Tekst: Laurie Anderson
U
poznal a sa m Loua u Münchenu, ne u
New Yorku. Bila je 1992. i oboje smo svirali na
John Zorn Kristallnacht festivalu, kojim se obilje-
žava Kristalna noć 1938., a označava početak Ho-
lokausta. Sjećam se kako sam gledala uznemirena
lica carinika dok su se kroz vrata carine postojano
slijevali Zornovi glazbenici, svi odreda odjeveni u
jarke crvene rhythm and jews! majice. John je htio da se svi okupimo i
sviramo zajedno, za razliku od uobičajenog “šalji ih van i vrati unutra”
festivalskog pristupa. Zato me Lou zamolio da pročitam nešto s njego-
vim bendom. Učinila sam to i bilo je glasno, intenzivno i vrlo zabavno.
Nakon nastupa Lou je rekao: “Učinila si to upravo onako kako i ja to
radim!” Ostalo je nejasno zašto sam mu trebala za nešto što je mogao
sam, no to je svakako uputio kao kompliment.
Odmah mi se svidio, no začudilo me što nema engleski naglasak. Ni
sama ne znam zašto, no mislila sam da su Velvet Underground Britan-
ci, imala sam tek blagu predodžbu o onome što rade.
Znam, znam. Bila sam iz drukčijeg svijeta. A u to vrijeme su svi svje-
tovi u New Yorku – modni, umjetnički, književni, rockerski i financij-
ski krugovi – bili poprilično provincijalni. Pomalo oholi. Nisu još bili
povezani.
Kako se pokazalo, Lou i ja nismo živjeli daleko jedno od drugoga u
New Yorku i nakon tog festivala Lou je predložio da se nađemo. Mislim
da mu se svidjelo kad sam rekla: “Da! Svakako! Na turneji sam, no kad
se vratim, za oko četiri mjeseca – svakako bismo se mogli naći.” To je tra-
jalo neko vrijeme i konačno me upitao želim li ići na Konvenciju druš-
tva Audio Engineeringa (AES). Rekla sam mu da ionako idem onamo
i da ćemo se sastati na “Mikrofonima”. Konvencija AES-a je najbolje i
najveće mjesto za nabrijavanje na novu opremu i mi smo proveli sretno
66 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
poslijepodne razgledavajući pojačala i kabele te razgovarajući o kupnji
glazbene elektronike. Nisam imala pojima je li to trebao biti naš izla-
zak, no kad smo kasnije otišli na kavu, rekao je: “Želiš li pogledati film?”
“Naravno.” “I poslije toga večeru?” “OK.” “A poslije bismo mogli proše-
tati?” “Hm…” Od tada se zapravo više nismo razdvajali.
Lou i ja smo svirali zajedno, postali najbolji prijatelji i srodne duše,
putovali i međusobno kritizirali svoj rad, zajedno proučavali (lov lep-
tira, meditiranje, kajaking). Zbijali smo šale, prestajali pušiti 20 puta,
učili zadržavati dah pod vodom, išli u Afriku, pjevali operu u liftovi-
ma, zbližavali se s neočkivanim ljudima, pratili jedno drugo na turne-
jama kada smo to mogli, nabavili slatkog psića koji je svirao klavir, di-
jelili kuću, iako smo imali svoje stanove, štitili se i voljeli. Snažno smo
gutali i umjetnost, i glazbu, i drame, i predstave, i gledala sam kako je
volio i cijenio druge umjetnike i glazbenike. Bio je tako velikodušan.
Znao je koliko je to teško. Voljeli smo svoj život u West Villageu i svoje
prijatelje. I sve u svemu, radili smo najbolje što smo znali. Poput broj-
nih parova izgradili smo puteve kako bi bili zajedno – strategije i pone-
kad kompromise koji su nam omogućili da budemo par. Ponekad bismo
izgubili malo više nego što smo mogli dati, ili dali previše, ili se osjeća-
li napuštenima. Ponekad bismo se stvarno razjarili. No čak i kad sam
bila ljuta, nikad mi nije bilo dosadno. Naučili smo si praštati. I nekako
smo tijekom 21 godine zajedno isprepleli svoja srca i umove.
Bilo je proljeće 2008. kada sam šetala cestom u Kaliforniji samosaža-
lijevajući se i razgovarajući na mobitel s Louom. “Ima toliko stvari koje
nikad nisam učinila, a željela sam”, rekla sam.
“Poput?”
“Znaš, nikad nisam naučila njemački. Nikad nisam studirala fizi-
ku. Nikad se nisam udala.” “Zašto se ne bismo vjenčali”, pitao je. “Sa-
stat ćemo se na pola puta. Doći ću u Kolorado. Kako ti se čini sutra?”

“Hm, ne misliš da je sutra prebrzo?”
“Ne, ne mislim.”
I tako smo se dan poslije sastali u Boulderu u Koloradu i vjenčali u
subotu u prijateljevu dvorištu, odjeveni u svoju staru odjeću za izla-
ske subotom, a kada sam nakon obreda morala odraditi nastup, Louu
je to bilo O.K.
Kad se glazbenici žene to pomalo sliči na vjenčanje odvjetnika. Kad
kažeš: “Morat ću raditi u studiju do tri ujutro” ili “otkaži sve planove
kako bih dovršio slučaj”, znaš što to znači i nećeš zbog toga nužno pro-
lupati.
Pretpostavljam da ima mnogo načina za vjenčavanje. Neki se ljudi
vjenčaju s nekim koga jedva poznaju – što također može uspjeti. Kad
foto: guido harari/contrasto/redux
se vjenčaš s višegodišnjim najboljim prijateljem to bi se trebalo drukči-
je zvati. No ono što me najviše iznenadilo glede vjenčanja jest to kako
je promijenilo vrijeme. I također, kako je uvelo blagost, što je bilo nešto
sasvim novo. Da parafraziram velikog Willieja Nelsona: “Devedeset
posto ljudi na svijetu završi s pogrešnom osobom. I zato sviraju džu-
boksi.” Louov džuboks svirao je za ljubav i brojne druge stvari – ljepo-
tu, bol, prošlost, hrabrost, tajnovitost.
Lou je bio bolestan posljednjih nekoliko godina, u početku od tera-
pije interferonom, opakih ali ponekad učinkovitih serija injekcija za li-
“Nikada nisam
vidjela toliku
začuđenost kao
kod Loua kad je
preminuo.”
ječenje hepatitisa C, uz brojne gadne nuspojave.
Tada je obolio od raka jetre uz uznapredovali di-
jabetes. Postali smo dobri s bolnicama. Naučio
je sve o bolestima i liječenju. Ustrajno je svakoga
dana po dva sata vježbao tai chi. Tu su bile i fo-
tografije, knjige, snimke, njegova radijska emi-
sija s Halom Willnerom i brojni drugi projekti.
Volio je svoje prijatelje i, kada ne bi mogao biti s
njima, zvao bi ih, slao im SMS-ove i e-poštu. Po-
kušavali smo razumjeti i primijeniti stvari koje
je govorio naš učitelj Mingyur Rinpoche – po-
Anderson i sebno one teške poput: “Morate pokušati ovla-
Reed 2002. dati sposobnošću da se osjećete tužno i kada
godine niste tužni.” Prošlog proljeća, u posljednji čas,
transplantirana mu je jetra, što se činilo izvan-
redno i gotovo odmah mu se popravilo zdrav-
lje i vratila energija. No i ta je počela zatajivati i
više nije bilo izlaza. Međutim, kada je liječnik rekao: “To je to. Iscrpili
smo sve mogućnosti”, jedino što je Lou čuo bile su “mogućnosti” – nije
se predavao do posljednjeg sata života, kada je to iznenada prihvatio
– potpuno i sve odjednom. Bili smo kod kuće – izvukla sam ga iz bol-
nice nekoliko dana ranije i unatoč tome što je bio vrlo slab, ustrajao je
da iziđe na jarko jutarnje svjetlo. Kao ljudi koji meditiraju, pripremili
smo se za to – kako preseliti energiju iz trbuha u srce i van kroz glavu.
Nikada nisam vidjela toliku začuđenost kao kod Loua kad je premi-
nuo. Ruke su mu radile vodeni tok, 21. formu tai chija. Oči su mu bile
širom otvorene. Držala sam u naručju osobu koju sam voljela najviše
na svijetu i razgovarala s njom dok je umirala. Srce mu je stalo. Nije
se bojao. Išla sam s njim do kraja svijeta. Život – tako lijep, bolan i bli-
stav – ne može biti bolji od toga. A smrt? Vjerujem da je svrha smrti
oslobađanje ljubavi.
Trenutno osjećam veliku sreću i vrlo sam ponosna zbog načina na
koji je živio i umro, njegove nevjerojatne snage i blagosti. Sigurna sam
da će mi doći u snove i da će se činiti kao da je opet živ. A ja sam se izne-
nada našla ovdje zatečena i zahvalna. Kako je čudno, uzbuđujuće i ču-
desno što se možemo toliko promijeniti, toliko se voljeti kroz svoje rije-
či, glazbu i svoje živote.
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 67
 Lou Reed
1942.-2013.
Mick Jagger
Imao je stila, tog bahatog nju-
jorškog hipsterskog stila. Bio je
poprilično nepristojan u inter-
vjuima, no uživo je zapravo bio
poprilično srdačan, ali ne pre-
otvoren. Nije bio osoba za ća-
skanje, što je bilo dobro. Svi go-
vore o punku, no meni je on
bio Johnny Cash njujorškog
rocka. Uvijek je bio čovjek u cr-
nome. Povremeno mi je navra-
ćao u New Yorku, a kasnije je
znao doći u posjet na Mustique,
“Bio je Johnny
Cash njujorškog
rocka.”
Mick Jagger
na Malim Atilima, što se ne čini
kao prvo mjesto koje bi Lou iza-
brao za odmor. Previše otmje-
nih Engleza. No kad bih ga vidio
ondje, i dalje je imao taj svoj stil.
Iznenadio me s “Walk on the
Wild Side”. Ta je pjesma bila me-
lodična, stvarno dobra, vrlo ori-
ginalna, s pratećim vokalima i
akustičnim basom – originalan
način za njegovu prezentaciju.
No “I’m Waiting for the Man” mi
je bila prva velika pjesma Loua
Reeda. Svidjela mi se jer je bila
toliko minimalistička u aran-
žmanu i akordima – a gitara je
zvučala kao grunge prije grun-
gea, još tamo 1967.
Sam Shepard
U šezdesetima sam bio u bendu
koji se zvao The Holy Modal
Rounders i bili smo pedgru-
pa Velvet Undergroundu u Bo-
stonu. Nico je bila ondje. Imali
su taj nevjerojatan zvuk s Cale-
om koji je jebao violu do izne-
moglosti.
Sjećaš se onog prvog albuma
s razbijenim staklom koje pada
u “European Son”? Zvuči kao
da se razbija prozorsko okno.
Rolling Stonesi nisu napravi-
li ništa takvog! Bio je to vraški
dobar bend. Droga mog benda je
kristalni metamfetamin, no Vel-
veti su pričali o heroinu!
68 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
Sjećanje na
Loua
Hommage bliskih prijatelja i
sljedbenika
Lou je bio izvanredan tek-
stopisac. Negovi tekstovi bili su
iznimna kombinacija slikovito-
sti i hijeroglifa. “Ljudi je
zovu Aljaska/Između svje-
tova jer je ljudi pitaju/Jer
je sve u njezinoj glavi” –
par je odličnih stihova. Ili
pak stihovi “Sweet Jane”:
“Svatko tko je ikad imao
srce/Oh, oni se ne bi okre-
nuli i slomili ga/I svat-
ko tko je ikad igrao ulogu/
Oni se ne bi okrenuli i mr-
zili je.” Opa! On je pisao u sa-
dašnjosti, iz svojeg iskustva,
poput Davida Fostera Wallacea,
vrste pisca koji pronalazi gledi-
šte koje nikome ne bi palo na-
pamet.
Dion DiMucci
Bio sam jednom s njim na ručku
kad je izvalio: “Jedina stvar koje
se plašim je živjeti u predgrađu.”
Mislio sam da je to strašno smi-
ješno. Ljudi su govorili da je Lou
težak, no sa mnom je bio tako
ponizan i ugodan. Ne bih htio da
me se pogrešno shvati, no imali
smo mnogo ljubavi.
Albert Hammond Jr.
Sjećam se kako sam s Julianom
Casablancasom u našem stanu u
18. ulici iznova i iznova presluša-
vao Loaded. Bila je to iskra koja
je pokrenula The Strokes. Že-
ljeli smo dobiti taj topli zvuk, tu
vibru. Lou je govorio o stvarno-
sti na takav način da smo i mi
mislili da to možemo. Govorio je
o seksu, drogama i stvarnom ži-
votu, što je imalo snažan utjecaj
na Julianove tekstove.U našim
ranim danima stalno smo bje-
žali k Lou. Jednom je potpisivao
knjigu u Barnes & Nobleu i Juli-
an i ja smo pošli tamo. Prepirali
smo se oko toga tko će mu prići,
Konačno je Julian pitao: “Možeš
li mi ovo potpisati?” Lou je po-
gledao uokolo, no nigdje nije bilo
olovke pa je rekao: “Čime, svo-
jom krvlju?” Bilo je to prijazno,
ali i tako impresivno.
Kasnije, kad smo čuli da mu se
sviđa naša glazba, odsvirali smo
s njim “Walk on the Wild Side”
2006. na zabavi povodom izla-
ska 1000. broja Rolling Stonea.
Silazili smo s pozornice, a on je
pokazao emocije. Bio je vrlo dir-
nut našom izvedbom. Bio je to
fantastičan osjećaj. I sada se na-
ježim dok pričam o tome.
Michael Stipe
Lou Reed je glazbeno iznimno
važan, no tu je i još jedna kom-
ponenta njegove javne osobno-
sti koja se ne smije previdjeti:
bio je prva queer ikona 21. sto-
ljeća, 30 godina prije nego što
je sve to uopće počelo. Još ka-
snih 1960-ih Lou je s prekra-
snom zbunjujućom iskrenošću
proklamirao razumijevanje flu-
idne, izražene sek-
sualnosti sa shvaća-
njem mnogo bližim
21. stoljeću. Vidio
“Lou Reed je bio
je dalje i živio izvan
društva zaklju-
prva queer ikona
čanog u pojedno- 21. stoljeća.”
Michael Stipe
stavljenu straight/
gay binarnu podje-
lu. Kroz svoju javnu
osobnost, umjetnost
i glazbu hrabro je odbio etiketi-
ranje, vrlo javno stvarao zbrku
i omogućio nastanak “Ajme, i
to je moguće?” avenije seksu-
alnog istraživanja i ispitiva-
nja identiteta, a sve to s britkom
nonšalancijom. Bilo ga je ne-
moguće definirati, bio je druk-
čiji, bio je izvan društva. Bio je
predvodnik novog cool pokre-
ta i nije ga bilo briga imaš li to
ili ne. Mnogo ljudi je to shvati-
lo: Bowie, Iggy, The New York
Dolls, Freddie Mercury i Queen,
Elton John, Marc Bolan, Brian
Eno i Roxy Music. I kasnije
punk rock, s Patti Smith, Tele-
vision, The Damned, The Stran-
glers, The Sex Pistols, istodobno
The Bee Gees, The Village Peo-
ple, Grace Jones, sve do Joy Di-
visiona, The B-52s, Madonne,
Princea, Culture Cluba, Depec-
he Mode, The Beastie Boysa,
The Smithsa, R.E.M.-a, The Re-
placementsa, Jane’s Addictio-
na, The Pixiesa, Nirvane, Björk,
Antony and the Johnsonsa, Pe-
achesa, Scissor Sistersa, Lady
Gage… Svake sekunde popis ek-
sponencijalno raste. Lou Reed
je imao golem značaj za sve
drukčije klince. Svako dijete 21.
stoljeća koje nije ograničeno du-
guje mu zahvalnost i trenutak
promišljanja o njemu.
Julian Schnabel
Mislim da se nikad nije osjećao
potpuno zadovoljnim. Osjećao je
da je prije nekoliko godina dobio
zadovoljštinu svirkama uživo
kojima je 2006. revitaliziran
Berlin, no nekoliko dana prije
njegove smrti gledali smo film
koji smo napravili od tih mate-
rijala i on je rekao: “Zna li itko?”
Nikada nije osjetio da su ljudi
zaista shvatili. Uvijek se osjećao
na neki način necijenjenim, što
je ludo. Pisao je tekstove i govo-
rio o stvarima koje su bile toli-
ko specifične i o svijetu osjećaja
koji nije bio dio rock&roll pje-
sama.
Netko je rekao da Velvet Under-
ground ima samo oko tisuću obo-
žavatelja, no svi su oni osnova-
li svoje bendove. Kad zaista čuješ
Louov glas i razmisliš o punk-ro-
ck glazbi i o tome što se dogodi-
lo, uvidiš da je on otvorio brane,
vrata na kojima se ta odlučna
stvarnost mogla prikazati. 
 Savršena buka
“Samo veliki umjetnik može preobraziti bol u ljepotu”
Tekst: Bono
S
vijet je danas bučniji, no to nije buk a koju po-
želiš pojačati. Svijet riječi je malo tiši i poprilično gluplji, a
svijet glazbe više nije oštar kao što je bio. Lou Reed je iz buke
radio glazbu. Buke grada. Veliki kamioni lupaju dok prelaze
preko šahtova; teško disanje podzemne željeznice, tutnjava u
zemlji, bijeli šum Wall Streeta, ružičasti nos starog Times Squarea. Na-
migivanje neona centra grada, saloni za masažu i tetoviranje, njegovi ba-
rovi i restorani, kurve i metež koji čine život velikog grada.
New York je bio Reedu ono što je Dublin bio Jamesu Joyceu, potpuni
svemir njegova pisanja. Nije morao lutati u potrazi za građom, imao je i
više nego dovoljno za svoje pjesme o lju-
bavi i pjesme o mržnji. Od Metal Machine
Musica do Coney Island Babyja, od svo-
jega rada u Velvet Undergroundu do su-
radnje s Metallicom, grad kojem je posve-
tio svoj život bio je njegova muza više od
ičeg drugog. Do prije 20 godina, kada je u
njegov život ušla Laurie Anderson, lako bi
se oprostilo svakome tko bi vjerovao kako
Lou Reed nema druge ljubavi osim buke
New Yorka. Ako je mislio da ljudi mogu
biti glupi, mislio je da su Njujorčani među
njima najpametniji.
Prvi put smo se susreli na turneji
Amnesty Internationala Conspiracy
of Hope 1986. godine. On bi govorio o
zvukovima gitare s Edgeom, zvukovi-
ma motocikala s Larryjem, sa mnom
o Jamesu Joyceu i – možda se pogreš-
no sjećam – o vezama s Adamom. Jed-
nom prilikom, savršenim Louovim tro-
mim načinom pričanja, opisao je koliko
mu je išlo na živce što je pristao posu-
diti jedan od svojih motocikala djevoj-
ci. Imala je manju nezgodu, oštetivši
pritom lowrider, što ga je očito uzrujalo. Pitao sam ga kako mu je bilo
djevojci nakon nezgode. Pogledao me trezveno i rekao: “Bono, djevoj-
ku možeš zamijeniti.”
Njegov bezizražajan humor lako se mogao pogrešno protumačiti kao
nepristojnost, što bi Loua posebno radovalo. Za prijavu u hotel neko vri-
jeme se koristio pseudonimom Raymond Chandler. Pitao sam ga što mu
se sviđa kod crnog genija detektivskih priča. “Sarkazam i jezgrovitost”,
odgovorio je. Zamolio sam ga za primjer: “’Ta je plavuša lijepa poput
otvorenih usana.’ Nema boljeg od toga.” Glasno se smijao.
Lou je bio primjer ideje o umjetnosti kao otkrivanju ljepote na neo-
čekivanim mjestima. Jedna od najslavnijih pjesama “Perfect Day” po-
stala je još perfektnija time što je govorila o ovisniku o heroinu koji na
foto: guliver/getty images
vrelom suncu šeće kroz park potpuno odvojen od problema koje mu do-
nosi njegova ovisnost. Otkad je napisana 1972. pjevali su je ozbiljni gla-
sovi, uključujući i moj, pa i dječji zborovi. Uvijek me posebno zaboli dok
pjevaju posljednji stih “Žet ćeš kako si sijao”, nesvjesni ledene hladno-
će koju nagovještaju. Transformer je bio album koji me uzbudio 1972.
kada je objavljen. S najboljim prijateljem Guggijem sjedio bih satima
slušajući te ulične priče, misleći da znamo kako je biti na divljoj strani.
Imali smo 12 i 13 godina.
Transformacija je u suštini najboljih radova Loua Reeda: sposobnost
ili nedostatak sposobnosti ljudi da se transformiraju. Znamo da je odli-
ka velikog umjetnika sposobnost preobražavanja boli u ljepotu i razumi-
jemo da je prkos u suštini zanesenosti, no zbunjuje nas kako su pjesme
Loua Reeda tako lepršave. Metalni baloni punjeni helijem, nikad ih ne
vuče k tlu tema kojom se bave, humor je uvijek iza ugla poslije ogorčene
kritike. Doista, čarolija i gubitak. Lou Reed je bio alkemičar, mijenjaju-
ći osnovne metale u zlato, teški metal u pjesme, disciplinirano kao da su
došle iz Brill Buildinga, što i jesu jer je to
svijet u kojemu je Lou našao svoj početak.
Lou se rodio iz dva utjecaja koja se ne
smiju potcijeniti. Prvi: talenti ostalih
članova benda Velvet Underground koji
su tada utjecali na gotovo svaki bend koji
ima uporište u sedamdesetima. Bjelo-
dani dokaz je naša pjesma “Running to
Stand Still”. U2 je bio izvan sebe od us-
hita kada su se Velveti ponovno okupi-
li kako bi svirali nekoliko biranih dana
ranih devedesetih, u što su bili uključe-
ni i neki od nas. “Pale Blue Eyes” je savr-
šenstvo popa.
Drugi: pisac kratkih priča Delmo-
re Schwartz. Lou se sa mnom nekoliko
puta vraćao toj temi i nagovorio me da
pročitam “U snovima počinju odgovor-
nosti” (In Dreams Begin Responsibili-
ties). Jesam i počinju. Dao mi je zbir-
ku eseja “Ego je uvijek za upravljačem”
Reed i Bono
(The Ego Is Always at the Wheel). Znam
2002. godine
da jest. Ja sam, pak, njemu nekoliko
mjeseci kasnije poklonio zbirku pjesa-
ma Seamusa Heaneyja. Naš posljednji
razgovor bio je jednostavna zahvalnost.Glazba je vječna. Stvarat će se
dalje čak i bez njega. Bilo je prekrasno vidjeti Loua ponovno zajedno
s Bobom Ezrinom na njihovu Berlin: Live shows in 2006 i znati da je
njegov voljeni susjed Julian Schnabel dizajnirao scenografiju i sni-
mao. Mislim da je isprva zamišljeno da to bude rock opera za pozor-
nicu, prije nego za ekran. Možda će se to sada dogoditi, dok svijet pro-
bavlja koliko smo velik gubitak pretrpjeli.
Lako je misliti o Reedu kao divljoj spodobi koja je pjesme o heroinu
ugurala na pop ljestvice, poput nekog dekadentnog ženskara sa šanka
iz The Factoryja Andyja Warhola. To ne bi moglo biti dalje od istine.
Bio je obazriv, meditativan i izuzetno disclipiniran. Prije nego što mu
se vratio hepatitis koji je pokupio kao konzument droga, Lou je bio u
vrhunskoj fizičkoj formi. Zasluge za vitko tijelo i čisti ten pripisivao je
tai chiju. Tako ću ga se sjećati, mirne pojave usred metalnog uragana,
umjetnika koji izvlači čudne oblike iz ništavila pop kulture, tekstopisca
koji vadi melodije iz disonancije koju je Yeats nazvao “ova prljava mo-
derna plima”. I da, najveće pokeraško lice popa – s toliko lakrdije koja
pleše oko tih prodornih očiju. Danas se svemir ne smije.
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 69
 F
rontmen Arctic Mon-
keysa Alex Turner može
imati prave rivale u borbi za
naslov najboljeg rock teksto-
pisca svoje generacije, ali kad
je riječ o fantastičnoj rock &
roll frizuri, on je trenutačno ne-
osporni svjetski prvak svih ge-
neracija. Njegova rockabillyjem
inspirirana “kokotica” gotovo da
je peti član benda - uzdižući se iz njegove glave sva po-
nosna i sjajna i visoka, zahtijeva dvije različite vrste
briljantina kako bi se održala. Jedine stvari koje odgo-
varaju njegovu sjaju na bini su skupe crne kožnate mo-
torističke jakne koje nosi kao kompliment retro-futu-
rističkoj posh-bajkerskoj/Lennon-u-Hamburgu stvari
na koju se fura u posljednje vrijeme. Gotovo jednako

Osam godina nakon što su postali

najuzbudljiviji svjetski bend,
Arctic Monkeysi pronašli su novi
zvuk i napadaju Ameriku – ovaj
put za ozbiljno tekst: Brian Hiatt

GODINA
MAJMUNA
fotografija: danny clinch
70 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 SWINGING
MONKEYS
Nick O’Malley,
Alex Turner, Matt
Helders i Jamie
Cook (slijeva) u
New Yorku u rujnu

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 71
 arctic monkeys
upadljiva njegova je ogromna kopča na reme-
nu, iz Japana: metalni orao ukrašen živim bo-
jama Kawasakijeva loga.
Izgled odgovara Turneru, osobito s novim,
stilski razmetljivijim nastupom koji trenutno
njeguje (nije sasvim siguran je li moda inspiri-
rala nastupe ili obrnuto: “Pomalo podsjeća na
priču o kokoši i jajetu”, kaže on) – i si-
gurno je bolje od indiferentnog brit-
pop-fringea-plus-blijeda-koža-lošeg-
tena čime se razmetao kao tinejdžer
sredinom 2000-tih, kad je tsuna-
mi hypea nastalog kod kuće učinio
Arctic Monkeyse najvećim bendom
u Britaniji (i umjereno uspješnim u
Americi). S 27, Turner je očito čovjek
koji zna kako želi izgledati. Možda ne
slučajno, svojim upravo objavljenim
petim albumom AM on i njegovi ko-
lege iz benda jasno su pokazali kako
žele zvučati.
Turner kaže da im je plan bio sni-
miti album koji zvuči “skoro kao Spi-
ders From Mars koji izvode obradu
Aaliyah. Postoji svjetlucavi, među-
galaktički, pomalo kozmički element
u načinu na koji me oba ta žanra na-
gone da osjećam”. Rezultat je album
začinjen falsetom, krcat grooveom,
pomalo jezovit, opuštajući – totalno
drukčiji od njihova prvog LP-ja Wha-
tever People Say I Am, That’s What
I’m Not iz 2006., trenutačnog klasika
koji je miješao teški garažni punk sa stihovima
bogatim detaljima o noćnom životu u engle-
skom gradiću. (Turner ga je nazvao “chip-shop
rock & roll”.) AM je najbolji album Monkey-
sa od tada – ili ako vjerujete uzbudljivom bri-
tanskom tisku, to je njihov najbolji album do
sada i možda najbolji ikad snimljen. To je već
njihov peti album zaredom na prvome mjestu
u Britaniji i zahvaljujući njihovoj prvoj pravoj
radioizvedbi od 2006., postao je broj 6 u svom
prvom tjednu u SAD-u, što je najviši debi Arc-
tic Monkeysa na top-listama dosad.
Ovog poslijepodneva, manje od tjedan
dana od objave AM-a, bend je na pozornici u
Webster Hallu u New Yorku koji može primi-
ti 1500 ljudi; provjeravaju zvuk za drugi na-
stup svoje sjevernoameričke turneje, s Turne-
rovom jaknom, kopčom na remenu i kosom
što reflektiraju svjetla pozornice. Materijal
je nov, pristup usredotočeniji na ritam još je
noviji. “Termin ‘u džepu’ čuo sam češće nego
prije”, kaže bubnjar Matt Helders, koji slijedi
prizemniji i moderniji bajkerski look, izgra-
đen oko uvijek prisutnog blijedoplavog tra-
per prsluka. “Nisam znao da ima džep! Lije-
po je ondje.”
Na pozornici, Helders pokreće divlju elek-
tronsku stupicu i Turner pjeva stih iz Drakeo-
ve pjesme “Hold On We’re Going Home” prije
nego što prijeđu na svoj aktualni singl, bolno
spor i seksi “Do I Wanna Know?”. Kao što Tur-
ner priznaje, mnogo stihova s albuma usredo-
72 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
točeno je na slomljeno srce – ne specificira, ali
uzrok je vjerojatno njegov prekid 2010. s dugo-
godišnjom djevojkom Alexom Chung, mode-
lom i TV-voditeljicom. Prvi put nakon mnogo
godina imao je konkretnu temu o kojoj je htio
pjevati. “Definitivno”, kaže on. “I ako imate
takvu podlogu, dobijete nešto kao stari auto
Monkeysi su postali
poznati kao
tinejdžeri. “Ono što su
oni prošli uništilo bi
99,9 posto bendova
mlađih od 20 godina”,
kaže producent
Josh Homme.
s novim motorom. Pretpostavljam kako želim
misliti o ‘Do I Wanna Know?’ kao o ‘A re You
Lonesome Tonight?’ na mlazni pogon.”
Kad su Arctic Monkeysi prvi put došli u
Ameriku, prije osam godina, također su počeli
turneju s nastupom u New Yorku, u minijatur-
nom klubu Mercury Lounge. Bilo je dojmljivo:
sva ta grčevita, bijesna tinejdžerska energija,
ali nisu se puno pomaknuli i Turner je bio ljut
na gomilu jer su ih fotografirali svojim mobi-
telima. Gitaru je držao praktički na vratu jer
je navikao svirati dok sjedi. Večeras, pod Web-
ster Halla more je osvijetljenih pravokutnika, s
fanovima koji snimaju video u zadnjim minu-
tama. Turner je sada spreman za gomilu i fo-
toaparate – odlaže svoju gitaru kako bi se še-
pirio i plesao, pada na koljena dok izvodi solo
kad svira, besramno flertuje s obožavateljica-
ma (rani hit “I Bet You Look Good on the Dan-
cefloor” najavljuje krikom gotovo u stilu Bea-
stiesa “laaaaadies!”).
“Okolina je vrlo neprirodna na pozornici”,
kaže poslije, priznajući da njegova prijašnja
sramežljivost zapravo nikad nije nestala. “Po-
staviš se obrambeno kako bi to sakrio. Gle-
daš u pod s kosom preko očiju, ili si jako po-
vrijeđen i prilično agresivan i nekooperativan,
kao što sam to ja činio.” Njegov novopronađe-
ni stil showmana, kaže, samo je bolji način da
to sakrije.
No to se također razvilo na njihovim ograni-
čenim nastupima kao predgrupa Black Keysi-
ma prošle godine, kad su Monkeysi shvati-
li koliko još teško moraju raditi kako bi došli
do mainstream publike SAD-a koja sluša taj
bend. “Svirali smo kući u arenama, po Eu-
ropi”, kaže Turner, “ali imali smo sve jebene
dimne strojeve i svjetla i hrpu ljudi koji su na-
pamet znali pjesme s albuma. Možda je to vo-
dilo prema tome da sam se navikao
kako ne moram toliko raditi, pretpo-
stavljam. I sjećam se misli na turne-
ji Black Keysa, kako sam razmišljao,
‘Taj dečko dolje samo jebeno gleda u
svoj BlackBerry. Od sada pa dok ne
odemo s bine ne može više to raditi’.”
Najčudesnija je stvar o Arctic
Monkeysima to što još postoje a,
po njima, nikad nisu ni pomišlja-
li o raspadu grupe. “Ono kroz što su
oni prošli uništilo bi 99,9 posto svih
mladih bendova mlađih od 20 godi-
na”, kaže frontmen benda Queens of
the Stone Age Josh Homme, prija-
telj i mentor benda koji je producirao
većinu njihova trećeg albuma Hum-
bug (i pjeva prateće vokale na lasciv-
noj pjesmi s AM-a “Knee Socks”). Re-
ferira se na prvi uspjeh benda 2005.
i 2006., kad su odmah postali po-
znati u Britaniji zahvaljujući ranim
demo snimkama što su kružile in-
ternetom (“Jebeni MySpace”, kaže
gitarist Jamie Cook sada, smijući
se). Uzbuđenje se nastavilo u SAD-u
i vrlo rano su uspjeli nastupiti uživo u Satur-
day Night Liveu i rasprodati klupsku turneju.
P
o starom dobrom punk
običaju, nitko od članova
Monkeysa nije znao svirati
svoj instrument kad su se prvi
put sastali. Bili su frendovi iz
obitelji srednje klase u blatnom
Sheffieldu u Engleskoj, koji su
živjeli u radijusu od dva kvar-
tovska bloka (nakon što je originalni basist
Andy Nicholson htio uzeti stanku na turneji,
doveli su Nicka O’Malleyja kao njegovu stal-
nu zamjenu).
Sve su naučili zajedno, svirajući obrade
White Stripesa i počeli su pisati pjesme. Tur-
ner je otkrio nevjerojatan dar za pametne, žive
stihove – inspirirane u to vrijeme više Method
Manom i Streetsima, nego Bobom Dylanom
i Elvisom Costellom (iako je Turner od tada
otkrio oboje). Nije pročitao ni mnogo knjiga,
iako je od tada pohlepno gutao djela pisaca
od Toma Wolfea do Gabriela Garcíje Márque-
za – neke od svojih novih stihova voli smatrati
magičnim realizmom. Dugo vremena Turner
se nije osjećao ugodno kad bi ga se zvalo tek-
stopiscem – termin koji manje povezuje s, re-
cimo, Leonardom Cohenom nego bezveznim
školskim kolegom koji je okolo nosio akustič-
nu gitaru, na glavi imao kapu strojovođe i bio
“pomalo glupast”.

SIGURNA ROMANCA
IZNAD: Turner na pozornici ovog ljeta.
DESNO: S bivšom djevojkom, modelom i
TV voditeljicom Alexom Chung. Par je bio
na stalnom udaru tabloida u Britaniji.
U svom gradu su postali popularni gotovo
istog trena, ali trebalo im je vremena da shva-
te sve mogućnosti. “Bilo mi je 16”, kaže Hel-
ders. “Vjerojatno sam još htio biti vatrogasac
ili astronaut.” Turner dodaje: “Zvuči tako bri-
tanski, ali u početku nam je ambicija bila da
dođemo do kraja pjesme u garaži. Onda kad
je došlo vrijeme za prvi nastup, bila je to ogro-
mna stvar. No nešto se promijenilo i bilo je,
kao, ‘Oh, dovraga. Mogli bismo napraviti ovo.’
Onda je prilično brzo bilo, kao, ‘Napravit ćemo
ovo i nastupit ćemo u Glastonburyju’.”
foto: guliver/getty images
No u SAD-u su bili oprezni, držali su se svoje
indie kuće Domino i odbijali radijske (i katkad
tiskovne) promocije koje bi im doista pomo-
gle u probijanju u mainstream: čak nisu htje-
li ni predstavljanje u stilu “Bok, ja sam Matt iz
Arctic Monkeysa”. “U to vrijeme čak ne bismo
mogli reći ni zašto”, kaže Helders dok sjedi u
predvorju njihova čikaškog hotela sljedećeg
tjedna. “Bilo je to samo tvrdoglavo tinejdžer-
sko razmišljanje.”
“Ali tada smo bili tinejdžeri”, ubacu-
je se Cook. “Možda bismo do sada osvojili
Grammyja da nismo bili toliko tvrdoglavi”,
kaže Helders. “Ali ne žalimo se.”
Osim toga, umjesto da nastupaju po Ame-
rici i nemilosrdno predstavljaju prvi album,
odlučili su otići kući i snimiti novi, Favourite
Worst Nightmare iz 2007. koji unatoč nekim
sjajnim pjesmama (“Fluorescent Adolescent”),
nije imao toliko dobar odjek kao prvi album.
Turner je također znao i osjećao da njegov pri-
stup stihovima u kojima iznosi kroniku ulič-
nog života mora prestati. “Na neki način sam
uništio chip-shop rock & roll album stolje-
ća na samom početku”, kaže uz osmijeh. “Ne
želim se uspoređivati s legendama, ali bilo je
kao jebena Bowiejeva stvar, zar ne? Napraviš
to, odlično je, ljudima se svidi, ali onda moraš
krenuti dalje.”
S
t isn u l i su r eset u pu-
stinji Joshua Tree, u Kaliforni-
ji, 5000 milja od kuće, gdje su
snimili Humbug s Hommeom
– mračniji, čudniji, teži album
koji u veselijim trenucima sada
zvuči kao izlaz prema AM-u.
Homme kaže da nije morao uči-
niti mnogo: jednostavno je pustio da neobič-
nost njihovih mračnih, teških demo snimaka
opet dođe u prvi plan. “Alex je pametan, zaba-
van, duhovit, opasan i oprezan u isto vrijeme”,
kaže Homme koji je bio zaprepašten Turnero-
vom navikom da nikad ne zapisuje svoje stiho-
ve, baš kao i Jay Z. “Nije ga lako uzrujati. Ima
um oštar poput britve. Ima čvrst osjećaj sebe.
Ako to nemaš, lako te je srušiti.”
Možemo li slušati radio? Arctic Monkeys u
svom sivom kombiju kruže duž jezera Michi-
gan prema kazalištu u centru i Turneru je na
trenutak dosta rasprave o zamršenosti Brea-
king Bada. Menadžer koji ih prati na turne-
ji nalazi na klasičnoj rock postaji pjesmu “Life
in the Fast Lane” i Turner ubrzo počinje pje-
vati – na neki način zna svaku riječ. “To je od-
ličan stih”, kaže kad Don Henley dođe do di-
jela “terminally pretty”.
Svi članovi benda žive u L. A.-ju oko go-
dinu dana i snimili su AM u svom studiju u
Hollywoodu. Ali Turnerovo neočekivano po-
znavanje Eaglesa nema veze sa zemljopisom.
“Sve te stvari saznao sam od mame”, kaže iza
pozornice u dvorani u Chicagu, dok stoji ispod
istaknutih cijevi u svom fancy kožnom outfi-
tu. “Mama je gledala bend Led Zeppelin u Nje-
mačkoj, što je prilično dobro za moju majku!”
Osvrće se po dvorani koja mu je prilično
poznata. “Znate, razgovarali smo o putanji
benda”, kaže on, “i evo nas u dvorani u kojoj
smo svirali već pet puta.” Zastaje i smiješi se.
“Ali večeras će glasnije vrištati.”
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 73
 Glazbom protiv
Može li glazba utjecati na političke
stavove, može li promijeniti nečije mišljenje,
potaknuti nekoga na akciju i reakciju? Istražili smo
kako je bilo nekad, a kako je danas.
Tekst: Vedran Harča i Nikola Čelan
P
ovijest gl a zbenog bunta usmje-
renog protiv sustava i politike stara je skoro
koliko i popularna glazba. Od Boba Dyla-
na do Damira Avdića, glazbenici su “bacali
kamenje na sistem” i pokušavali promijeni-
ti ako ne cijeli svijet, onda barem način na
koji razmišljaju pojedinci. Tim fenomenom, koji je i nakon
više od pola stoljeća prisutniji nego ikad, odlučili smo se
pozabaviti na našim stranicama. Samo četiri-pet godina
nakon što je Elvis odradio posljednji od svojih mitskih se-
ssiona u Sun studiju, akustičnom gitarom “naoružani” Bob
Dylan i njemu slični folkeri tražili su odgovore, upirali pr-
stom u krivce za rastuće društvene nepravde i pokušavali za-
ustaviti rat u Vijetnamu. Nakon što su kose malo narasle, a
u čitavu priču upale droge najrazličitijih vrsta, mladima je
ponuđena i nova alternativa – tajni, dotad neistraženi dije-
lovi svijesti mogli su, uz pomoć samo jedne doze LSD-ja, po-
stati idealno mjesto za bijeg ne samo od društvenih neprav-
di, nego i društva općenito. Dakako, ubrzo je postalo jasno
da rastureni hipiji teško mogu zaustaviti Richarda Nixona
mašući cvijećem, a umjesto u čarobnim prostranstvima,
skrivenim u vlastitoj glavi, završavali su po umobolnicama
F o t o g r a f i j a : M a t e j a
74 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
diljem Sjedinjenih Država, trajno nesposobni da se “vrate
kući” i skinu s onog jednog tripa previše. Zato ne čudi što se
sve do sredine sedamdesetih i punka činilo kako je vreme-
nu glazbenih buntovnika zauvijek došao kraj.
Za ono što se tada dogodilo stvarno nitko nije bio spreman
– Sex Pistolsi su Britaniju uzdrmali poput nuklearne bombe,
a u prvim redovima borbe uskoro su se našle tisuće neza-
dovoljnih tinejdžera diljem otoka. Engleska je u to vrijeme
pucala po šavovima, uništena siromaštvom, uličnim nemi-
rima i rastućom prijetnjom neonacističkih organizacija do-
voljno jakih da izbore mjesto i u najvišim državnim tijelima.
Na scenu su se tada popeli The Clash, predvođeni najvećim
rock buntovnikom Joeom Strummerom, gubitnike sa soci-
jalnog dna pretvorili su u glavne junake svojih pjesama te su,
predvodeći velike “Rock Against Racism” koncerte, neonaci-
stima oduzimali horde potencijalnih “regruta”. Istovremeno,
Johnny Rotten i ekipa obilježili su kraljičin jubilej pjevajući
“God Save The Queen” na brodu koji je plovio Temzom, što je
Malcolmu McLarenu i još nekolicini okupljenih donijelo uhi-
ćenje i sudske tužbe. Punk je ubrzo otišao još dalje i pojavom
takozvanih oi! bendova postao svojevrsni glasnogovornik
radničke klase u najtežem trenutku, kada je na vlast došla
V r č k o v i ć
 Damir Avdić kaže
da se pojedinac
mora mijenjati
sam. Ako želi.

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 75
 glazba vs. politika
Margaret Thatcher. Nažalost, ti su sastavi veći-
nom djelovali kao trećerazredna kopija punk pi-
onira, zbog čega su ubrzo postali tek marginalni
društveni fenomen. I tada, kad se stvarno bilo
teško othrvati dojmu da se bilo kakva društve-
na svijest izgubila u crno-bijelim tipkama sinte-
sajzera Depeche Modea, Duran Durana i osta-
lih synth pop heroja, osnovan je takozvani “Red
Wedge”, glazbeno-politička kombinacija posve-
ćena samo jednom cilju, dovođenju laburista na
vlast. Nju je predvodio zasigurno najtalentirani-
ji Strummerov učenik Billy Bragg, anti-folk kan-
tautor koji je svoju borbu za ljevičarsku pravdu
odveo sve do Nikaragve, SSSR-a i Istočne Nje-
mačke. Usprkos snažnoj podršci niza tadašnjih
pop heroja (Spandau Ballet, Paul Weller, Jimmy
Sommervile) “Red Wedge” nije uspio srušiti “Če-
ličnu lady” te je ubrzo i prestao postojati, ozna-
čivši time i završetak takvog tipa glazbene po-
bune u Velikoj Britaniji. Slična, izuzetno snažna
fronta još od dana punka itekako je prisutna na
našim prostorima i, što je najbolje, ne nazire joj
se kraj. Novi val je imao Džonija Štulića čije su
pjesme poput “Kurvini sinovi” i “Nemoj po glavi
druže plavi” predstavljale i najsnažniji urlik ne-
zadovoljstva osamdesetih, a tek za nijansu zao-
stajali su Houra, Rundek, Parafi, Termiti i osta-
li predvodnici najznačajnije glazbene pojave na
ovim prostorima. Godinu-dvije kasnije zafrkan-
cija Neleta Karajlića na koncertu u Rijeci (afera
“Crk’o maršal”) zamalo je dokrajčila karijeru Za-
branjenog pušenja, no daleko najjaču pljusku
tadašnjim strukturama je opalio slovenski Lai-
bach, prvo kombinirajući scene pornića s govo-
rima druga Tita, a potom i korištenjem vječno
“Što se tiče sistema, ja
ne pjevam protiv sistema,
ja sam za sistem, samo
ga nema, na moju veliku
žalost”, smatra Avdić.
šokantne nacističke ikonografije. Da ni taj se-
gment novog vala i glazbe osamdesetih ipak nije
mogao proći bez stvaranja urbanih legendi, po-
svjedočio nam je i poznati glazbeni kritičar i no-
vinar Dubravko Jagatić.
“Zaista se radi o urbanim legendama, uopće
nije bilo teško ili opasno pjevati protiv siste-
ma u osamdesetima. Osobno ne pamtim ni
jedan bend koji je imao previše problema, koji
je bio zatvaran ili ispitivan zbog svojih teksto-
va. Dobro, neki ljudi su bili na razgovorima,
poput Jure Stublića koji je ispitan zbog pjesme
“Zamisli život u ritmu muzike za ples”, točnije
zbog stiha “Zamisli život drugačiji od ovog”, ali
kao što znamo, nikad mu se ništa nije dogodi-
lo. To je bilo vrlo kreativno razdoblje u kojem
smo imali nevjerojatno jaku alternativnu scenu
76 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
i bendove poput Sexe ili SCH. Tada se pojavio
i Laibach koji je danas globalna atrakcija. Oni
su imali problema, ali nikad nisu bili zatvara-
ni. Većinom je to ostajalo na ‘ne smijete ovo, ne
smijete ono’. Čak ni Štulić koji je, istini za volju,
bio dijete oficira, ali je pjevao o tenkovima u
Poljskoj, protiv sistema i drugova, ni njega u os-
novi nitko nije dirao.”
Jagatić smatra kako je puno gore bilo devede-
setih kada su stigle puno drastičnije mjere, gdje
su buntovnije nastrojeni glazbenici nerijetko i
na pozornici dobivali batine.
“U devedesetima su muzičari zbog svojih tek-
stova prozivani javno, fizički napadani, osuđi-
vani i sramoćeni. Prvi reperi, na primjer Tram
11 s ‘Hrvatskim velikanima’, suočili su se sa stra-
hom radijskih urednika koji su se bojali puštati
tu pjesmu da im se nešto ne dogodi. Za razliku
od osamdesetih, kada je taj strah bio skoro pa
dio folklora, u devedesetima je on postao stva-
ran. Pojavila se nova vrsta bunta, kada su ljudi
uvidjeli da hrvatska država nije nikakva bajka,
nije raj, nakon čega se pojačalo razočarenje jer
su očekivanja bila ogromna, a rezultati daleko
ispod prosjeka.”
Tih vremena za Rolling Stone se prisjetio i
General Woo koji se, međutim, s većim proble-
mima susretao posljednjih godina: “S polici-
jom sam imao susrete devedesetih zbog trave
pa i iskustvo tihe pratnje. To mi je bilo jasno jer
sam na taj način zarađivao neku lovu. Više me
brinulo ono što se događalo iza 2009. i 2010.
godine u Vukovaru. Tamo sam vodio i uređi-
vao inačicu Blackout radija na Hrvatskom ra-
diju Vukovar u kojoj sam znao oštro komenti-
rati politiku, političare
i tajkune. Odjednom
su počeli pozivi direk-
toru kako se puštaju
prostačke pjesme. Za-
nimljivo da se četiri go-
dine nitko nije žalio, a
odjednom smo imali
deset poziva dnevno.
Tu su nastali problemi,
a vrhunac sam doživio
kad sam bio ucijenjen
od nekih ljudi iz jedne
političke stranke uoči lokalnih izbora. Pla-
kao sam od smijeha, bilo je kao u filmu. Tada
su mi rekli da i policija ima oko na meni, a ra-
zlog je bio taj što se u gradu moraš svrstati na
neku stranu ako imaš imalo utjecaja na nekog.
Kasnije sam tako prošao i od onih drugih, da
ne mislite da su bolji. Bilo je dosta bojkota od
grada i šikaniranja od drugih. Zato sam napi-
sao pjesmu ‘Znam’ koja je posvećena svima koji
policiju koriste za pritisak na ljude.”
S Jagatićem smo se dotakli i buntovnika nove
generacije, onih koji su zavladali scenom u za-
dnjih desetak godina. U njihovom slučaju ne-
stalo je bilo kakvih prijetnji i ograničenja, ali
se čini kao da je u većine i dalje primjetan svo-
jevrsni oblik autocenzure. “Pojavila se skupina
muzičara koja je odlučila reći neke stvari, ali sve
je to još uvijek u rukavicama, uz dosta cenzure.
Ono što kronično nedostaje sceni je zaista ar-
tikulirani, kvalitetan glazbenik koji će ciljano
govoriti o stvarima koje nisu u redu. Što radi
crkva, što su svećenici radili djeci, o Europskoj
uniji, globalizaciji, GMO-u... Nikad nisam čuo
pjesmu o deložacijama, a to je strašan problem,
deseci tisuća ljudi u Hrvatskoj su siromašni.
Smatram kako je glazba, pop glazba, savršeni
medij za prenošenje takvih poruka i Dubioza
Kolektiv je tu odigrala vrlo važnu ulogu. Zbog
njihove glazbe tisuće mladih ljudi je možda po-
čelo razmišljati o nekim stvarima ili su barem
D
postali dovoljno hrabri da u društvu kažu neke
stvari koje su njihovi heroji već rekli na glas.”
a je ponek ad još u vi-
jek opasno pjevati o onome
što misliš da je važno po-
svjedočio nam je Brano Ja-
kubović iz Dubioza Kolekti-
va i ispričao kako je njegov
bend 2005. doslovno kamenovan na novosad-
skom festivalu Exit. “Pred kraj nastupa pusti-
li smo audiosnimke s konferencije o Srebrenici
na kojoj su neki od srpskih intelektualaca rekli
da treba pohapsiti ratne zločince i da se naša
društva moraju odmaknuti od kolektivne kri-
vice. Naravno, bilo je ljudi u publici koji nisu ni
slušali što se govori, čim su čuli imena Mladić i
Karadžić sve su shvatili kao provokaciju i poče-
li su bacati sve što su našli. Najviše ih je izner-
viralo što smo mi ostali na bini i do kraja odsvi-
rali koncert. Na kraju nas je specijalna policija
sprovela do hotela. Ono što je najvažnije jest da
je Exit shvatio našu poruku i pozvali su nas po-
novo na glavnu binu dvije godine kasnije.”
S druge strane, među Hrvatima je skoro pa
sasvim nestalo bunta, čak i u žanrovima poput
punka i reggaea. Teško je i zamisliti da bi neki
od naših sastava album promovirao gerilskom
akcijom poput one koju su u vrijeme “Firme Ile-
gal” organizirali dečki iz Dubioze.
“Uz svaki kupljeni CD u BiH dijelili smo i
primjerak albuma sa samoljepljivim sličicama.
Ideja je bila da ljudima na konkretnom primje-
ru pokažemo kolika je zaista administracija u
našoj zemlji, a ispod svake sličice funkcionera
stajala je njihova učinkovitost tako da se, osim
glomaznosti, u isto vrijeme mogla vidjeti i nje-
zina neefikasnost. Htjeli smo ljudima pokazati
likove koji stoje iza funkcija, tako da mogu po-
vezati lik i (ne)djelo.”
“Nema više benda poput, recimo, Kud Idijo-
ta. Oni su bili daleko ispred svih ostalih i u puno
svojih pjesama su govorili o stupidnosti siste-
ma, društva i države, kako one tako i ove. Ili ge-
nijalni Koja koji je čitavu priču znao ispričati u
jednom jedinom stihu”, ističe Jagatić.
Iznimku, barem po mišljenju potpisnika ovih
redaka, predstavlja tek General legendarne
Tram 11 vojske koji se na “Verbalnom deliktu”,
zasigurno najdirektnijem i najopasnijem albu-
mu snimljenom u Hrvatskoj posljednjih godi-
na, obračunao doslovno sa svima. Kako danas

Dražen Lalić: Cajka je
soundtrack tranzicije
Sociolog Dražen Lalić problem odno-
sa politike i glazbe vidi kroz kategori-
ju mladih kao socijalne skupine, njihovu
nikad razriješenu “desubjektivizaciju” i
otuđenje od političkih struktura, svoj-
stvenu ovim prostorima još od osam-
desetih godina prošlog stoljeća.
“Mladi kao politički subjekt praktič-
ki ne postoje. Umirovljenici imaju stran-
ku, Slavonci, socijaldemokrati… Mladi u
strankama nisu na dnevnom redu, nitko
o njima ne govori. Politika je u nas op-
sjednuta prošlošću, iz nje se vadi svje-
tonazor, politički legitimitet. Pitanja bu-
dućnosti nisu na dnevnom redu jer smo
‘pojeli’ budućnost. Prevladavajući stav
u tom smislu može se formulirati ovako:
‘Toliko smo se zadužili da ću radije otići
u Kanadu nego vraćati taj dug’.”
Takva situacija traje, kaže Lalić, još
od osamdesetih. Tako su oni kao soci-
jalna skupina razvili “paralelne” kana-
le političkog izražavanja kroz glazbu i,
bitno manje relevantno, sport, odno-
sno sportsko navijanje. Mediji se tako-
đer ne bave problematikom mladih u
društvu. Čitateljstvo Poleta i Student-
skog Lista danas je populacija “u godi-
nama”. Na televiziji su mladi smješteni
u jutarnji program, nešto malo u zna-
nost i obrazovanje, ne nalaze se u sre-
dištu društvenog života te se tek kroz
medije glazbe i sporta uspijevaju bori-
ti za opće dobro i promicati svoj svje-
tonazor. Ulaskom u koncertne dvo-
rane i stadione počinju stvarati svoje
subkulture.
U ovoj dijadi glazba ipak ima znača-
jan primat pred sportom koji se kroz
navijačku subkulturu svodi na protest
kroz ritual i ostaje na simboličkoj razini,
bez otvorene politiziranosti. Najsnaž-
nije subkulture formiraju se oko različi-
tih glazbenih stilova i izražavaju vrijed-
nosti, interese i stanovišta povezana s
politikom.
Lalić navodi dvije teme o kojima
treba razmišljati u vezi s fenomenom
politike i glazbe u nas: “Prva je politič-
ka apstinencija, apatija mladih, drugu
čine politički aspekti glazbenih stilova
i pripadajućih subkultura. Uzmimo pri-
mjer turbofolka: on predstavlja radikal-
no narodnjački kulturalni pokret, a kao
lifestyle i politički stav vrlo je urban fe-
nomen! Riječ je o obliku bunta koji, su-
protno prevladavajućoj percepciji nije
uvezen. Izvođači većinski jesu s “isto-
ka”, ali uvjetovanost fenomena je inter-
ne, hrvatske prirode.”
A naspram čega je bunt? “Spram
našeg tipa kapitalizma, racionalnog,
hladnog, efikasnog. Na kraju radnog
tjedna zato se odlazi na narodnjake jer
je glazba s jedne strane puna emoci-
ja, a s druge čini tipičan soundtrack ove
naše tranzicije - vrijednosno i moralno
ispražnjene, baš poput glazbe koja ga
ocrtava. Turbofolk i “cajka” bunt je pro-
tiv zahtjevnosti u društvu i pohode je i
stvaraju ljudi iz gradova, a ne “seljači-
ne”. Znači s jedne strane imamo potra-
gu za autentičnom emocijom, a s druge
strane “umjetnički” izraz licemjerno-
sti društva u kojemu nacrt za življenje
odudara od stvarnog života. U njemu
su odnosi u društvu određeni negativ-
nostima.
Hrvatima je glazba vrlo važna i u
tome prednjačimo u regiji: raspon sti-
lova kreće se, po Laliću, “od TF-a (tur-
bofolka) do TBF-a”. Zanimljivost u La-
lićevom promišljanju jest uvjerenje
kako ne vrijedi podjela na “seljačine
koje slušaju cajku i Thompsona i urba-
ne koji slušaju Elemental i TBF” - sve su
to po njemu urbani i moderni fenome-
ni. Istraživanja s FPZ-a govore kako ve-
ćina Thompsonovih pjesama govori o
- ljubavi, semplira se Carmina Burana,
u produkciji koristi visoka tehnologija.
Tradicionalne vrijednosti plasiraju se na
(post)moderan način.
U recentno vrijeme oštrica kreativno-
sti je pomalo otupila pa isplivavaju au-
tori iz BiH poput Ede Maajke i Dubioza
Kolektiva. Svi skupa pak dijele zajed-
ničku sudbinu: traume rata, krize po-
raća i preduge tranzicije. Sve je to isti
kulturni prostor, a mladi su na njemu
najveći gubitnici: oni su ginuli, oni ne-
maju posao. Na koncertu TBF-a u Za-
grebu 2000 ljudi je uz “Heroyix” drža-
lo šake u zraku. Publika na Manu Chaou
dobro ZNA o čemu on govori.
Politički akteri ne zadovoljavaju po-
trebe izražavanja društvene situacije
mladih i njihovih stavova, a njihove tra-
ume rječitije su svega što su stranke u
stanju izraziti i što zapravo izražavaju.
gleda na tu ploču i sve što se događalo nakon
njenog izlaska?
“Takva ploča se definitivno radi jednom u ži-
votu iz razloga što se samo jednom u životu tako
osjećaš. Jednom u životu progledaš na mozak,
a ne samo na oči i shvatiš kako sistem u kojem
živimo funkcionira. Meni se to nakupljalo go-
dinama i onda se dogodila eksplozija u verbal-
nom smislu. Naravno, tu je situacija u kojoj ži-
vimo odigrala važnu ulogu. Život u Vukovaru,
kriza, MTV, CMC itd. Uvijek sam bio reper koji
je pratio svoje trendove, a ne industriju glazbe.
Mislim da je to razlog zašto sam napisao album
bez trunke kompromisa i izrekao ono što stvar-
no mislim. Očekivao sam dobre reakcije prave
hip hop publike, ali ono što se dogodilo me
malo zateklo. Nisam očekivao da će šira publi-
ka i mediji tako dobro reagirati na album. Isti-
na je da su ostali bili pozitivno šokirani teksto-
vima, ali isto tako i vrhunskom produkcijom.
S odmakom mogu reći da sam jako zadovoljan
vraćanjem pravog hip hopa u eter koliko-toli-
ko, mladih rap izvođača u prave vode i velik broj
koncerata u te dvije godine. Mnogima sam za-
golicao maštu da se zapitaju ‘Što se događa, čo-
vječe?’. Najzadovoljniji sam činjenicom da sam
dokazao da se još uvijek mogu raditi albumi iz
srca kao umjetnička cjelina. Nije bitno u kojem
ste glazbenom žanru, može se.”
Jagatića smo pitali slaže li se da današnjim
izvođačima pobuna na neki način predstavlja
liniju manjeg otpora, odnosno da će, pjevajući o
politici, mnogo brže skrenuti pozornost na sebe.
“To je istina, ali mislim da su oni kao ljudi
tako razmišljali. Neki od njih su aktivisti ko-
liko i muzičari. Recimo, Remi iz Elementala
je aktivistica, no i dalje piše ljubavne pjesme.
Ne možemo govoriti o trendu, a ako na primjer
krenemo secirati Dubiozu koja je sad na vrhun-
cu, vjerujem da stvarno i misle kao što pjevaju”,
Njegove riječi potvrdio je i Jakubović: “Nama
naša uvjetno rečeno popularnost zaista nije
bitna. Važna nam je priča koja ostaje poslije
našeg koncerta, ili poslije albuma, ili pjesme.
To je još jedan dokaz da ljudi ne prate formu,
nego sadržaj. Do sada je uvijek bila teza da je
lakše uspjeti ako se baviš lakim temama. Kada
smo počinjali, jedina ideja za koju smo bili si-
gurni je da želimo napraviti bend koji će moći
okupiti ljude i od njih napraviti sugovornike, a
ne samo puke konzumente. Nismo znali kojom
vrstom muzike ćemo se baviti, koliko će nas biti
u bendu, ni koje ćemo instrumente svirati. Do
danas dobar dio toga nismo razlučili, ali je po-
treba da se obrađuju određene teme ostala ista.”
Da se i takve teme nerijetko moraju prila-
goditi masovnom glazbenom ukusu, dokazu-
je i njihov posljednji album “Apsurdistan” na
kojem su bijes i direktna optuživanja u velikoj
mjeri ustupili mjesto parodiji i crnom humoru.
“Ne moraju ‘teške teme’ u pozadini uvijek
imati agresivnu ili depresivnu muziku. Mi smo
kroz svoj rad i odrastanje shvatili da postoji više
načina kako se određena tema može “podvaliti”
slušaocima. To je u stvari jako važno jer je pje-
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 77
 glazba vs. politika
vati  o važnim stvarima, a da te pri tome nitko
ne sluša, najgora opcija. Ne želimo da je naša
muzika namijenjena isključivo jednom krugu
ljudi. Pokušavamo je učiniti dostupnom što
širem auditoriju, ali naravno, ne idemo izvan
okvira koji se nama dopadaju kada je u pita-
nju estetika.”
Skladbe kantautora Damira Avdića, s druge
strane, zaista ne zvuče kao da su namijenjene
širem auditoriju. Na naše pitanje iznenađuje
li ga što su njegove pjesme, pune bijesa i pesi-
mizma te usmjerene protiv sistema, korupcije
i drugih anomalija modernog druš-
tva, ipak prilično popularne, odgova-
ra: “Malo ih je koji ih vide kao pesi-
mistične i bijesne, govorim o ljudima
koji dolaze na koncerte, a oni su naj-
bitniji. A oni koji ih tako doživljavaju,
nisu baš vidjeli bijesa i crnila u svom
životu. Što se tiče sistema, ne pjevam
protiv sistema, ja sam za sistem, samo
ga nema, na moju veliku žalost. Politi-
čare ne spominjem, osim Berlusconi-
ja, ali on je ikona, kao Marx i Ciccio-
lina. A dio sam korupcije kao i ostali.”
Međutim, u zadnje vrijeme sve je
više onih koji najpopularniji BiH Ko-
lektiv proglašavaju licemjerima jer,
kao zakleti ljevičari i borci za soci-
jalnu pravdu, za sponzora svoje tur-
neje uzeli su velike korporacije poput
Tuborga.
“Oni su upali u istu zamku u koju je
svojedobno upao Manu Chao koji je
pjevao protiv liberalnog kapitalizma,
a istovremeno je mlatio velike pare.
To je neminovno ako hoćeš globalno
poslati poruku. Novac od sponzora je
neizbježni kompromis, ali se slažem
da bi to trebalo malo bolje zapakira-
ti. Najbolji primjer je Edo Maajka koji
je, kada je s T-comom potpisao ugo-
vor, mnogima zaista pao u očima te
čak i naštetio vlastitoj karijeri. A što
se Dubioze tiče, sumnjam da će im to
itko zamjeriti jer od količine rekla-
ma teško da će i primijetiti”, zaklju-
čio je Jagatić.
Na stranu svojih zemljaka stao je
i Avdić: “Nije licemjerno uzeti pare.
‘Sistem’ koji zovemo kapitalizam, neolibera-
lizam, nazovi kako hoćeš, nije ništa drugo do
profit. Ako nanjuši da te se može prodati, pro-
dat će te bez obzira htio ti to ili ne. Tu se ne da
ništa učiniti. Možeš prestati s radom, ništa se
neće promijeniti, prodavat će se ono što si na-
pravio. Možeš zabraniti, džaba ti je, iskopirat će
i prodati pod drugim imenom. Možeš napadati,
kritikovati, prodat će kritiku. Možeš lajati, sta-
vit će ti skupu ogrlicu i uslikati te. Zato kad se
nađeš u takvoj situaciji, ostaje ti samo da odlu-
čiš hoćeš li pare ili nećeš. A rijetki neće. Na pare
se danas drka. Kad dobiješ gutu keša, diže ti se
odmah. ‘Sistem’ je KEŠ! Zato nikad neće pasti.
Mi ga stvaramo, mi ga trebamo, mi ga hoćemo.
78 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
I mi ga održavamo. A ta priča ko’ se prodao a ko’
nije nikad me nije zanimala. Oduvijek me zani-
mao samo rif i stih.”
Pitanje primjereno izvođačima koji su u Hr-
vatskoj pružali dojam društvenog i političkog
zalaganja bilo bi: Koliki je doseg glazbe kao me-
dija za društvenu promjenu? Za svoj društveni
i politički angažman kao pjevač i autor glazbe-
ne skupine Stillness Ivan Jurić - Yuri kaže: “Na
prva dva albuma bavio sam se društvenom kri-
tikom. Uglavnom sam komentirao stvari koje
su se već dogodile. Taj položaj a posteriori u jed-
hip hopom protiv sistema
Saša Antić iz splitskog TBF-a kaže da se kroz pjesme znao
okomiti na političare (sasvim gore). General Woo je zbog
tekstova svojih pjesama imao problema.
nom trenutku počeo me opterećivati, počela se
gomilati gorčina koja je preko mene prelazila i
na druge. Stvar je u tome da u to sve nisam kre-
nuo radi gorčine, nego kako bih stvarao poziti-
vu. Zato sam u nastavku odlučio manje kritizi-
rati, a više upozoravati.”
O kakvim negativnostima se radi? Na pitanje
što je to izazivalo gorčinu i izaziva li je još uvi- konstruktivne trenutke ili svjesnost o lošim
jek, Yuri odgovara: “Negativnim me uglavnom
čine tuđe propagande o glupim proizvodima i
još glupljim idejama. Predizborne kampanje,
reklame za nepotrebne stvari, nasilje i promo-
viranje nasilja, sportovi prerasli u kombinaci-
ju gladijatorskih igara bez kruha i seoske kla-
dionice na obračun ‘pivaca’ ili nabrijanih pasa,
rad isključivo za lovu i pretakanje iste u pra-
zno, genocidi, ekocidi. Sve u svemu klasične
stvari koje mőre svako imalo inteligentno biće
bilo kojeg roda.”
Juriću gorčinu izaziva inertnost manjeg po-
stotka ljudi kojima je više-manje jasno što se
oko njih događa. U inertnosti on prije svega
pronalazi razlog svim ovim negativnim doga-
đanjima. Mijenja li se išta nabolje u društvu,
smetaju li ga iste stvari ili se stalno bakćemo
istim boljkama?
“Ova naša nakupina teritorija i ljudi sretnu
okolnost ima u svom geografskom
položaju i izgledu, tako nam kroz tu-
rističku sezonu dolazi cijeli svijet. Po-
stoji šansa da se maknemo s mrtve
točke. Iako dosadašnji pokazatelji
tvrde suprotno, stalno se bakćemo
istim boljkama. Zarada na brzinu,
prekomjerna eksploatacija i uništava-
nje prirode, nezdravi nepotizam, po-
litika radi politike i moći, umjetnost
radi umjetnosti…”
Kompetentnim se čini Juriće-
vo viđenje dosega glazbe kao medi-
ja samo na promjenu u svijesti, od-
nosno odgovor na pitanje je li i u
kolikoj mjeri je njome moguće doći
do neke osjetne praktične promje-
ne: “Muzika je trenutno jedini ma-
sovni medij koji je u stanju pretočiti
energiju društvene promjene u kon-
struktivne stvari bez nasilja i revolu-
cija. Ona nas može pogurati da brže
evoluiramo. S promjenom u svije-
sti događa se najosjetnija praktična
promjena s fizičkim potencijalom,
na pojedinačnoj i društvenoj razini.
Snaga muzike kao medija tolika je
da su joj promjena jedinke ili druš-
tva zapravo samo sitnica. Potrebno
je samo pametno koristiti u tu svrhu:
otvoreno, iskreno, intuitivno, inteli-
gentno i s ljubavlju. Društvene pro-
mjene nastale pod utjecajem muzike
Marleya, RATM-a, ADF-a, Manua
Chaoa, Lennona i sličnih su trenut-
no više nego očite, tako da je ovo pi-
tanje zapravo tek retoričko.”
Upozorenja koja Stillness odaši-
lje Jurić tumači kao podsjetnik “nama sami-
ma na trenutak koji živimo” i dodaje kako se uz
to još i osvrće na moguće uzročno-posljedične
veze svojih djelovanja u trenutku. “Većinu toga
što pišem, pod utjecajem svoje uže i šire okoli-
ne, pišem kao podsjetnik samom sebi. Da ne za-
boravim i da stalno promišljam i proživljavam
stvarima koje činim. Upravo na taj način kon-
stantno radim na sebi i u svojoj užoj i široj okoli-
ni. Svaka medalja, svaki zid, svaka vrata pa čak
i ogledalo imaju minimalno dvije strane. Svakoj
foto: pixsell
od njih potrebna je ista količina pažnje i energi-
je kako bi se donijelo konačno mišljenje o neče-
mu. Potom i neki stav iz kojeg djelujemo prema
van. Medij svemu tome je, naravno, muzika sa
svojim sredstvima: pjevanjem, sviranjem, ple-
som, meditacijom…”
Očevima hrvatskog hip hopa i pripadajućeg
aktivizma kroz glazbu možda je najprimjere-
nije postaviti pitanje o smislu društvenog dje-
lovanja kroz glazbu u današnjem kontekstu.
U kojoj je mjeri politika utjecala na TBF kao
bend? Koliko pozitivno i koliko negativno? Po-
znato je da se kroz ponajbolje i najvažnije pje-
sme u karijeri benda “Heroyix” i “Nostalgič-
nu” otpočetka provlači oštra i jasna društvena
kritika i stav. Koliko ih je onda politika na-
dahnula, a koliko im se saplitala oko nogu i je
li bilo takvih situacija? Tekstopisac Saša Antić
reći će: “Istina, često sam se u tekstovima kroz
društvenu kritiku znao okomiti na političare
iz razloga što sam uvijek na politiku kod nas
gledao kao na silu koja koči bilo kakav razvoj
u civilizacijskom smislu. Odrastao sam i for-
mirao se u okruženju koje je inzistiralo na na-
cionalnom i vjerskom identitetu, što mi je bilo
potpuno nevažno. Tako da je to bavljenje poli-
tičarima i politikom bilo neizbježno i kao bend
smo na neki način bili prisiljeni sudjelovati u
stvaranju određenih društvenih okvira i scene
na kojoj se može kreativno izražavati, neopte-
K
rećen dnevnom politikom i nametnutim stere-
otipima i mitologijom.”
r i t i k a p o t ro š ačko g
društva vidljiva u nekim
pjesmama (“Šareni artikal”,
“Tobogan”) može se proširiti
na kritiku neoliberalnog ure-
đenja u društvu u kojem TBF
djeluje. Na pitanje dopušta li uopće definira-
nje TBF-a smještanjem u određeni društveno-
politički kontekst, Antić odgovara: “Ako bismo
se trebali smjestiti u takav kontekst, onda smo
najbliži nekim akcijama civilnog društva koji-
ma je fokus kultura i umjetnost. To i jeste moje
shvaćanje politike i političkog angažmana kao
napora da se stvori i uredi civilizirano druš-
tvo. Mislim da su moji svjetonazori interga-
laktičke i etičke prirode, a ne političke. A kao
što znamo, u modernoj politici nema previše
mjesta za etiku.”
TBF se nekoliko puta opredjeljivao za pojedi-
ne političke opcije, bilo na lokalnoj, bilo na dr-
žavnoj razini. U slučaju glazbenika riječ može
biti tek o komercijalnim nastupima za naruči-
telja. Ti su se nastupi događali uglavnom u ra-
nijoj fazi karijere benda. Međutim, je li tu bilo i
svjesnog javnog određenja, osjećaja dužnosti da
na neki način politički profilira, orijentira pu-
blika? U slučaju TBF-a bilo je javnih istupa u
kasnijoj fazi, ne nužno popraćenih koncertnim
nastupima. Koliko se TBF brine o političkoj na-
obraženosti svoje publike i koja i kakva publi-
ka uopće voli TBF? Postoje li ikakvi pokazatelji
njihovog većinskog političkog profila?
“Uz te spomenute motive, takvi nastupi su
uvijek bili vođeni naivnom vjerom da se dje-
luje s civilne platforme i sudjeluje u kreiranju
pravednijeg društva, ali ispostavilo se da su u
pravilu političke stranke i politikanstvo isko-
ristile snagu civilnog društva u svoje partiku-
larne interese.”
TBF trenutno radi na stvarima za novi album
i na njemu će biti društvene kritike u određenoj
mjeri, ali na malo drugačiji način: “Kod mene
to sve dolazi u fazama, iako mogu reći da sam
vremenom malo bolje upoznao ljudsku priro-
du pa se lako prepustim relativiziranju i apati-
ji”, nastavlja Antić.
“Ljudi su uglavnom kratke pameti i konfor-
misti, iznad demokracije stoji nedodirljivi ka-
pitalizam i zakoni tržišta koji su kod nas do-
veli do medijskog i kulturnog monopolizma,
osrednjosti, vulgarnosti, banalnosti, gluposti i
idiotizma, politika se teško otima populizmu i
manje više ostaje u sferi spektakla. Kod nas se
javnost danas bavi referendumom za brak i pi-
tanjem ćirilice, što je za mene ludost. Ako se ne
može postići konsenzus oko temeljnih civiliza-
cijskih i ljudskih vrijednosti, onda ne znam što
dalje ima smisla, kao da se vrtimo u krug unu-
tar istih matrica mentaliteta. Bojim se da tu
nema pomoći, dok je s druge strane očito da si-
stem strmoglavo pada u barbarizam. Čovječan-
stvo je izgleda neizlječivi ovisnik o klanju koji
ponavlja uvijek iste greške.”
Općenito o utjecaju politike na rock ‘n’ roll
kao pokretu od njegovih početaka do danas i
najvažnijem pitanju vezanim uz tu temu, o do-
segu glazbe kao medija za promicanje i djelat-
“U devedesetima su
glazbenici zbog svojih
tekstova bili prozivani
javno, fizički napadani,
osuđivani i osramoćeni.”
no provođenje određenih političkih ideja i op-
cija, Antić rezonira: “ Sigurno je da je politika
utjecala na glazbu, pogotovo šezdesetih, stva-
rajući revolt kod glazbenika. Tad su glazbenici
možda najviše u povijesti i doprinosili stvara-
nju pravednijeg društva - padaju mi na pamet
Ray Charles i Beatlesi koji nisu htjeli u Americi
nastupati pred segregiranom publikom, što je
imalo veliki javni odjek. Pa recimo kasnije Bob
Marley koji je na Jamajci pomirio već na oruž-
je spremne suprotstavljene političke opcije, ali
to je fenomen za sebe”.
Za razliku od svojih mlađih kolega, Antić tu
uočava ograničenja: “Glazbenici mogu nešto
promijeniti, ali samo ako već imaju neki druš-
tveni status i povjerenje javnosti utemeljeno na
ljubavnoj poetici i samo u nekom jako turbulen-
tnom povijesnom kontekstu. S druge strane, po-
litika je uvijek nastojala iskoristiti glazbenike za
svoje interese ili se nasloniti na njihov društve-
ni angažman. Jer na kraju krajeva, glazbenici su
šljakeri, a političari služe kapitalističkoj eliti. Tu
simbioze nema, glazba po definiciji spaja ljude i
tu se radi o emocijama i vjeri u ‘jednu naciju pod
grooveom’, a politika je beskrupulozna kurva
bez srca koja gleda samo partikularne interese i
želi posvaditi ljude kako bi više trošili na igračke
i slatkiše. Fuck them and their law…”.
Što se Wooa tiče, nedužnih nema – odgovor-
nost za sve što nam se događa snosimo svi mi.
“Za cirkus u kojem živimo krivi smo svi
skupa. Zašto? Zato što smo dopustili biti pre-
vareni i uvučeni u igru koja se zove “Život na
zemlji”. Igra je bez granica, kako geografskih
tako i religijskih, rasnih i svemirskih. Svi na-
brojani su u jednoj lančanoj reakciji kad slu-
šamo album kao cjelinu. Svi su oni važni u toj
kvarnoj igri, a veliku pažnju pridodajem našim
prilikama i okvirima regije u kojoj kao drža-
va postojimo. Sve je povezano, Hrvatska, re-
gija, Europa i svijet. Važno je shvatiti igru i to
da šaka ljudi preuzima sva materijalna bogat-
stva, prirodne resurse i ljudske živote u privat-
no vlasništvo. Igra je pred vama, samo povežite
konce... Politika, ekonomija, vjera... Banksteri...
Dugovi... Ratovi...?!!”.
Usprkos “Verbalnom deliktu”, nije odušev-
ljen novinarskim etiketiranjima poput ‘’hip hop
buntovnik, glasnogovornik generacije’’ i slično.
“Epiteti ko’ epiteti, a novinari ko’ novinari,
epiteta i novinara ima i dobrih i loših. Jasno mi
je da vas moraju etiketi-
rati i staviti u kategoriju,
tako da će i epiteta uvijek
biti. Epiteti te mogu uni-
štiti jer zabriješ da si pre-
više važan na sceni i u ži-
votu. Mnoge kolege pate
zbog toga. Zato dragi no-
vinari, laganini s ‘feno-
menima’ ,’buntovnicima’
,’kraljevima’, ‘najboljima’,
‘aktivistima’ itd. Drago
mi je što me smatraju
buntovnikom jer sam to
jednostavno postao svojim albumom i stavovi-
ma. Glasnogovornik generacije jesam ako pri-
čamo o ljudima starijim od 25 godina jer za
mlađe treba biti mlađi glasnogovornik. Narav-
no da se dotičem i njih, ali više obrađujem teme
za sveopće dobro i zrelu generaciju. Od svih in-
tervjua koje sam dao u povodu albuma “Verbal-
ni delikt”, 90 posto ih je bilo tipa “prozivaš pred-
sjednika, prozivaš političare” . Oni hrabriji su
pitali i za “bankstere”, a vrlo malo njih za osta-
le teme s albuma. Nisam se naljutio jer shva-
ćam za koga rade i što se piše, uspio sam ubaci-
ti nekako sve u intervjue, a da nitko ne pogine”.
Slično razmišlja i Avdić: “Jedni me vide tako,
drugi onako, ali dobar dio ljudi me prihvaća
ovakvog kakav sam, bez ikakvih očekivanja i to
je ono najljepše. A poređenja su uvijek prisutna”.
Dopisujući se s njima dotakli smo se još jedne
interesantne teme – većinu spomenutih izvo-
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 79
 glazba vs. politika
đača po “defaultu” se smatra ljevičarima. Je li
zaista tako?
“Ne nagovaraj druge da ti se pridruže, pusti
ih da sami odluče. Uradi što možeš, ono što ne
možeš nek’ uradi neko drugi”, kratko je objasnio
svoje stavove Avdić, dok u Wooovom slučaju ra-
zlike među političkim opcijama, barem na ovim
prostorima, u osnovi i nema.
“Nisam politički orijentiran, ne vjerujem u
politiku kao nešto dobro. Sve te stranke vrte se
u krug po mrklom mraku. Političari su žrtve u
toj lančanoj reakciji te iste igrice. Nitko ne radi
za nas, ali apsolutno nitko od političara. Oni
odrađuju Hrvatsku za velike igrače s globalne
scene. Meni je to jasno, ali žalosno je što velika
većina njih nema pojma što radi, nisu svjesni.
Uvjereni su da to tako mora biti, nažalost. Do-
biju mrvice za dobro odrađen posao, a gazda
preuzme kmetove. Ne podržavam ni jednu
stranku, izbore i ovaj sistem demokracije. Po-
državam pojedince i neprofitabilne udruge i or-
ganizacije. Uglavnom ljude dobre volje koji bi
mijenjali svijet na bolje za apsolutno sve ljude.”
Jednako loše mišljenje ima i o našem ulasku
u Europsku uniju.
“Znao sam da neće biti ništa drugačije. Opet
ponavljam da smo upali u smrtonosni zagrljaj
ulaskom u Uniju. Tek sad smo u banani. Dug
će biti, točnije već jest, nemoguće vratiti, a sad
nam dušu mogu uzeti jer će se dug povećava-
ti, a mi se rasprodavati. Ovo nam je povijesni
zajeb, još jedan u nizu. Mislio sam da smo 91.
uspjeli biti face, a onda “banksterska” epizoda
pa Unija... A joj... Bunar.”
Kao rođeni Vukovarac koji se vratio živjeti u
taj grad ogorčen je zbog svih sukoba, beznađa i
sve očitijeg neuspjeha ideje o suživotu.
“Iskreno mislim da u Vukovaru treba posla, a
ove političko profitabilne akcije neće imati efek-
ta kad svi budu siti. Opet sam više u Zagrebu
nakon toliko godina jer nema u Vukovaru mje-
sta za slične meni. Mladi kao mladi žive kako
mogu, a to nije dovoljno. Odvojeni su u škola-
ma i pitaj boga hoće li se ikad približiti barem
malo. Konstantno je jedno te isto u ponudi i
nisu u mogućnosti izraziti se ni probati sve što
se nudi, primjerice u Osijeku. Sve generacije su
u financijskoj banani i nema mjesta za napredo-
vanje. Nemam pojma što bih rekao osim da je
puno zidova u koje se zabijate ako nešto krene-
te raditi. Ljudi su izgubili kulturu grada i sve je
naopako. Stvari se nisu odradile kako treba na
početku povratka u grad i sad je cirkus. Pogo-
tovo se to odražava na međunacionalne odnose,
nema love, a još manje ljubavi. S ljudima mani-
pulira politika u obliku grada, a ljudi su gladni.”
Kako bilo da bilo, “bitka” se nastavlja. Slje-
deće godine očekuje nas i novi album Generala
Wooa naslovljen “Pad sistema”.
“Dosad sam snimio dvadesetak pjesama, a
mislim stati na 25 komada. Odlučio sam 15 pje-
sama staviti na besplatni download, a svih 25
na CD izdanje. Što reći o novom albumu, a da
nisam subjektivan. Definitivno će biti album
na kojem nema praznog hoda, kao što je bilo i
80 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
Glazba i “crna” stvar: od
Nacije Islama do Jay Z-ja
Njujorška east coast škola hip hopa
“starije” generacije jedan je od primje-
ra uspješnog korištenja glazbenog me-
dija i pop kulturnog instrumentarija u
društveno-političke svrhe. U manje od
jedne dekade akcija s njujorške perife-
rije, predvođena producentom i disko-
grafom Rickom Rubinom te grupama
Public Enemy, Run DMC, BDP i mno-
gim drugima povezala je židovski ka-
pital i crnački glazbeni talent te je iz
korijena uspjela promijeniti globalno
poimanje crnačke (a s Beastie Boysi-
ma i židovske populacije). Prije kreativ-
nog vrhunca hip hop pokreta u eri Ru-
binovog Def Jama krajem osamdesetih
i početkom devedesetih godina prošlog
stoljeća Afroamerikanci su kulturološki
još uvijek bili višestruko marginalizirana
skupina. Glazbenici i “undercover” po-
litičari poput Chucka D-ja, pa do RATM-
ovog Zacka De La Roche oživljavajući
uzore “crnog” pokreta u rasponu od ja-
majkanskog vođe Marcusa Garveya, sve
do ekstremnih vjerskih lidera i političa-
ra afroameričke “Nacije Islama” Elijaha
Muhammada i Malcolma X-a. Uspjeli su
promijeniti tu percepciju sve do feno-
mena Jay Z-ja, kad je biti crnac u MTV-
jevom svijetu postalo ubercool - lova,
status i “pimpanje”!
Sigurno je da akteri ovog globalnog
vala multikulturalne popularizacije nisu
računali s pojavom nove pop elite kao
krajnjeg cilja svog prosvijetljenog glaz-
beno-političkog djelovanja. Albumi Pu-
blic Enemyja sa svojim vrhuncima u tri-
jadi “It Takes a Nation of Millions to
Hold Us Back”, “Fear of a Black Planet“
i “Apocalypse ‘91. - The Enemy Strikes
Black” na prijelazu desetljeća svojom su
stvaralačkom svježinom, idejnom oko-
snicom, ingenioznom verbalnom izved-
na zadnjem. Vjerujte da će biti tvrdo i za klima-
ti glavu dok razmišljate što ste čuli. Ime albu-
ma sam izabrao na temelju moje prve snimljene
demo pjesme, 1994. godine s grupom Chord-
bustaz. Pjesma se zvala ‘Pad sistema’, isto kao i
ona na Tram 11 albumu ‘Čovječe ne ljuti se’. Taj
naslov mi je obilježio karijeru i to je to. Slavim
20 godina repanja s albumom ‘Pad sistema’’’!
Završnu riječ o ovoj temi prepustili smo Da-
miru Avdiću, kojeg smo pitali smatra li da je
danas, u vrijeme konzumerizma i bespošted-
ne trke za novcem, još uvijek moguće glaz-
bom, superiornim show programom
obogaćenim scenskim vojnim vježba-
ma uniformiranih članova popratnog
“backstage posseja” S1W te nečuve-
nom produkcijom mastera trenutačno
zapalili prvo London, potom i ostatak
svijeta. Chuck D. je u svoj rap integri-
rao galvanizirajuće vještine vrhunskih
govornika i motivatora kakav je bio
Malcolm X.
Sampleovi njegovih govora i punchli-
neovi ostalih crnačkih političkih vođa
učestalo su se isprepletali kroz snimke
ovih vrhunskih LP materijala. Kilome-
tarski stihovi izbacivali su dijagnoze po-
tlačenosti i društvene patologije, pro-
kazivali manje poznate rasističke ispade
Elvisa i Johna Waynea, kako bi se vizi-
ja o još nedosegnutoj rasnoj ravnoprav-
nosti gurnula naprijed u vrijeme, sve do
futurističke scene kozmičkog crnog pla-
neta s naslovnice velikog, za hip hop
krucijalnog izdanja “Fear of a Black Pla-
net” iz 1990.
Tek nakon što su PE na ovom albu-
mu zapalili Hollywood (“Burn Hollywo-
od, Burn”) otvorio se prostor za cr-
načke uloge složenije i zahtjevnije od
“batlera, kućnih pomoćnica, robova i
kurvi”, kako ispravno u svom versu re-
zonira gostujući reper Big Daddy Kane.
Na taj način je omogućen i priljev kadra
iz hip hopa u filmsku industriju: tako su
na kino ekrane dospjeli glazbenici Ice-
T, Ice Cube, LL Cool J., Queen Latifah…
“Braći” iz strogo filmske branše omo-
gućen je i olakšan put do zvjezdanih
uloga i statusa jednog Denzela Washin-
gtona i Morgana Freemana, a umjereno
simpatični talenti komičara poput Fre-
sha Princea iz Bel Aira oslobodili su se
skromne ambicije i predstavili vlastitim
imenima iz blockbustera - Will Smith.
bom utjecati na način na koji ljudi razmišlja-
ju? Promijeniti pojedinca, kako je govorio Joe
Strummer.
“Pojedinac se mora mijenjati sam. Ako želi.
Nesreća počinje kad uzmeš sebi za pravo da mi-
jenjaš svijet drugima za njihovo dobro. Sjećaš se
Strelnikova, ‘Doktor Živago’, u oklopnjaku s pe-
tokrakom preoro Rusiju i na kraju sjeban sjedi
u sred ničega i kaže: ‘Krenuo sam u revoluciju
da učinim svijet boljim, a samo sam nanio još
više zla.’ Ideali su zajebani, hrane se krvlju onih
koji ne misle kao ti.”
 IMAŠ IZBOR.
POTRČATI I ZGRABITI PRILIKU.

ILI MOŽEŠ OSTATI, ALI ZNAJ DA SU

2003. - 2013. PRIJEMNI RAZGOVORI U TIJEKU!

M Dodiplomski studij/ uz rad Diplomski studij

MENADŽMENT
K
KREATIVNO UPRAVLJANJE
TRŽIŠNIH KOMUNIKACIJA
Bacc.oec. - 180 ECTS TRŽIŠNIM KOMUNIKACIJAMA
Dipl.spec./Master struke - 120 ECTS
Dodiplomski studij
D
OBLIKOVANJE
TRŽIŠNIH KOMUNIKACIJA
Bacc.art. - 180 ECTS COLLEGE of AGORA
Visoka škola tržišnih komunikacija
Trnjanska 114, Zagreb, tel. 01/222 5 700, e-mail: agora@vsa.hr, www.vsa.hr
 KINGS OF LEON

Izubija
Kings of Leon bio je najveći
bend na svijetu – onda je s dna
pao još dublje. Mogu li se rock
gubitnici vratiti u bitku?
t e k s t : pat r i c k d o y l e
F o t o g r a f i j a :  D a v i d M c C l i s t e r

82 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
ana braća

Followillsi (basist Jared,

bubnjar Nathan, gitarist
Matthew i frontmen Caleb,
s lijeva) u studiju u Nashvilleu

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 83
‘T
KINGS OF LEON

rebam tablete protiv bolova, ODMAH”, mrmljao je Caleb Followill

s promuklim glasom, rastezajući riječi u govoru. U kišnoj londonskoj večeri frontmen
Kings of Leona sjedio je u kutu art deco bara, u hotelu s pet zvjezdica gdje je smje-
šten bend. Njegovo umorno lice drvosječe osvjetljivala je svijeća dok je iz zvučnika
svirao jazz. “Opet sam pao s vrha jebene jahte.” Nesreća se dogodila prije nekoliko
tjedana u pauzi između nastupa, kad je bend udarao golf loptice na sunčanom Me-
diteranu i zabavljao se na toga partyjima. “Dva ujutro, mračno ko’ u rogu, pijan. Sle-
tio sam na guzici u vodu. Nakon tjedan dana jedva mogu sjesti, jedva stojim.” Tapka
nervozno nogom, raspravljajući o opciji da uzme jastuk kad će se vraćati avionom
doma u Nashville. “Ona stvar u obliku krafne? Jebeno ću sjesti na nju. Nije me briga.
Možda ću morati uzeti i vicodin. Ne mogu sjediti toliko dugo. Ubija me.” Prijatelj za

stolom ističe da je to Followillu druga nesre-
ća na brodu: rabio se i na brodu u Italiji 2010.
Ozljede na jetsetterskim partyjima su rizik
posla za članove Kings of Leon koji su ponov-
no na turneji nakon dvije godine, što im je bila
najveća pauza u desetljeću. Posljednji put kad
su započeli turneju nedvojbeno su bili najveći
bend na svijetu, puneći arene na temelju snaž-
nih, ogromnih radijskih pop hitova “Use Some-
body’’ and “Sex on Fire” s albuma Only by the
Night, nagrađenog 2008. Grammyjem. Mnogi
su očekivali da će ih sljedeći Come Around
Sundown iz 2010. proslaviti još i više. Umjesto
toga, prodao se slabo u usporedbi s prethod-
nim, samo u 731 tisuću primjeraka, što je ot-
prilike trećina onoga koliko se prodao Night.
“Točno sam provjerio u koliko se komada pro-
dao taj album”, rekao je Caleb. Bend je ranije
završio svoju američku turneju i otkazao 26 na-
stupa nakon katastrofalnog koncerta u Dalla-
su, u srpnju 2011.
Sada su se Kingsi vratili na cestu promovira-
jući svoj novi album Mechanical Bull koji po-
kazuje sva lica benda u posljednjih deset go-
dina: nabrijane garažne rockere, sljedbenike
južnjačkog soula, majstore bombastičnih dvo-
ranskih nastupa. “Dobar je osjećaj biti jebeni
gubitnik”, rekao je basist Jared Followill. “Mi
smo momčad za povratke. Drago mi je da smo
se povukli i da su se dogodile sve te kontrover-
ze. To nas gura prema zidu, a mi radimo naj-
bolje na taj način.” Caleb je bio malo više opre-
zan i samo mi je rekao da je slušao komadiće
su obadvojica renovirala kuće za svoje žene i
kćeri. Nathan opisuje svoj dom kao “drveni
NLO koji lebdi u drveću.” (Kaže da ga njego-
va supruga, pjevačica Jessie Baylin, želi pred-
staviti u magazinu za arhitekturu). Ali zbog
novih obaveza i aktivnosti u njemu je proveo
samo devet dana.
Caleb kaže kako je imao problema kretati
se u kući koju je preuredio za bebu, gdje živi sa
svojom suprugom, modelom Lily Aldridge i 15–
mjesečnom kćeri Dixie Pearl. “Nisam mogao
ući u wc i u kuhinju”, rekao je opisujući kako je
nedavno došao kući kasno, pijan. “Sve je dvo-
struko osigurala zbog djeteta. Jednostavno je
pretjerala.” Braća se sjećaju uspomena iz En-
”Bio sam bijesan”, kaže Caleb Followill
o kolegama iz benda. “Morao sam im
oprostiti za ono što sam osjećao kad su
mi okrenuli leđa.’’
gleske, gdje su postali veliki bend 2003., kada
im je menadžer dogovorio festivalske nastu-
pe s Interpolom i My Morning Jacket. “Došli
smo do tamo i svirali, a ti iskusni bendovi gle-
dali su nas kao prijetnju - voljeli smo to natje-
canje”, rekao je Caleb. “Tada smo prvi put oku-
sili što je razvrat i blud, rock&roll stil života”,
pogledala i odmah počela plakati jer smo bili
mršavi i blijedi.” Caleb je prestao žvakati, gle-
dajući brata mučnim pogledom. “Idemo podi-
ći raspoloženje”, rekao je.
Kingsi su postali američke superzvijezde tek
pet godina nakon što su bili veliki hit u Euro-
pi, kada su promijenili garažni rock za polira-
ni, reverbom natopljeni zvuk koji su pronašli
nakon što su svirali kao predgrupa grupi U2.
Godine 2007. album Because of the Times nije
bio veliki hit, ali sljedeće godine Only by the
Night je bio čudovišno uspješan. Neki stari
fanovi osjećali su se izdani. “Ne želim pisa-
ti o mojim vatrenim seksualnim uzbuđenima
samo da bih imao veliku pjesmu”, kazao je Jim
James iz My Morning Jacketa, misleći na nji-
hov hit “Sex on Fire’’. Liam Gallagher je izja-
vio: “Čini mi se da su otišli za novcem.”
Kingsi se ne slažu s tim. “Jako dugo smo pu-
štali kosu i nosili usku odjeću – tada smo bili
lažni”, kaže gitarist benda, bratić Matthew
Followill, sjedeći pokraj besprijekorno bijelog

novog albuma prvi put u avionu. “Ali potpuno
sam se ufurao,” rekao je.
Te večeri Followillsi su se opustili nakon
cjelodnevnog fotografiranja i intervjua bri-
tanskom tisku u jednom od njihovih omilje-
nih mjesta, u restoranu morske hrane Scott’s.
“Zaista ne moraš ništa naručiti”, rekao mi je
je dugokosi bubnjar Nathan Followill, naru-
čujući dva velika primjerka ribe list, hobotni-
cu s tikvicama i prvu od dvije boce australskog
chardonnaya s cijenom od 178 funti. “Nije loša
klopa za intervju”, rekao je Caleb.Najstarija
braća su hardcore ljubitelji hrane – u kolovo-
zu su organizirali festival hrane u Nashvilleu,
gradu koji im je dom više od deset godina, gdje
T
dodao je Nathan.
ijekom sljedećih nekoli-
ko godina zaradili su reputaci-
ju najjačeg benda za zabavu na
cesti. “Neko vrijeme bio sam zvi-
jer”, rekao je Nathan prisjećaju-
ći se jednog depresivnog Silvestrova sredinom
prošlog desetljeća: “Ja, Caleb i Nacho” - bra-
tić i gitarski tehničar - “otišli smo u New York
i dogovorili se: ‘Uzet ćemo toliko kokaina koji
će nas ili ubiti, ili ako preživimo vikend, nika-
da to više nećemo učiniti.’ Sakrili smo se u stan
na Union Squareu. Dostavljač bi dolazio triput
dnevno. Kad smo se vratili kući, mama nas je
Gibsona šupljeg tijela nakon što je popušio ci-
garetu pokraj kamina u hotelskom apartma-
nu. “Sada smo normalni i dobro se osjećamo.”
Jared kaže da mu je neugodno zbog njihovih
ranih snimaka: “Bože, mrzim ih. Jedva mogu
slušati prvu i drugu ploču. Sramim se toga.
Meni je Because of the Times naša prva ploča.
Tu smo napokon bili mi, ono što jesmo.”
No od trenutka kad su napravili Sundown,
bend je osjećao da je izgorio i da je rastr-
gan zato što svima trebaju ugoditi. “Ja bih im
kazao: ‘Moramo pokušati napisati i neke hit
pjesme, da nismo čudo samo s jednim hitom’”,
rekao je Matthew. ’’Matthew bi izrekao riječ
‘radio’ i Caleb bi se razljutio,” dodao je Jared.

84 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 Ni turneja nije bila puno bolja, članovi benda
su putovali u odvojenim autobusima. “Svirali
smo istu set listu tri godine jer se nismo htjeli
gnjaviti s tim”, rekao je Jared. “Jedino kad smo
se zabavljali bilo je na pozornici. Sve ostalo je
bilo jebeno sranje.”
Potpuna propast dogodila se 29. srpnja 2011.
tijekom nastupa u Dallasu, u Gexa Energy Pa-
vilionu. Novine Dallas Observer su objavile
kako je Caleb vikao na pomoćnike da mu do-
nesu ručnike i vodu, prekidajući pjesme i na-
stup. Nakon 40 minuta koncerta podigao je
ruke i najavio: “Oženjen sam najljepšom dje-
vojkom na jebenom svijetu. Sad idem u back-
stage, povratit ću, popiti pivo, vratiti se i odsvi-
rati još tri pjesme. “
Nikad se nije vratio na binu, ali Jared i
Matthew jesu. “To zaista nije naša krivnja”,
rekao je publici Matthew. “Caleb je kriv.” Jared
je još dodao: “Mrzite jebenog Caleba, ne nas.”
WATCH THE THRONE
Matthew (lijevo) i
Caleb u Njemačkoj.
(Sad mi Jared priznaje: “To je bilo baš ono što
su nam menadžeri rekli da kažemo.”) Basist
mi je također propjevao: “Ne mogu lagati. Po-
stoje veći problemi u našem bendu nego da ne
pijemo dovoljno energetskih pića za sportaše.”
Caleb se sljedećeg dana probudio u autobu-
su iznenađen da se vraća kući u Nashville, gdje
ga je poslao menadžment benda. “Nisam mi-
slio da je to tako velika stvar”, rekao je dok smo
razgovarali u hotelskom baru. “Ljudi mogu reći
da sam bio pijan, ali to nije bilo ni približno ko-
liko sam pio u to vrijeme. Mislim da je moje ti-
jelo odustalo i reklo: ‘Moraš otići daleko i od-
moriti se.’”
Rekao je da su ga nakon toga napali člano-
vi benda. “Bio sam jebeno ljut”, rekao je. “Sjeo
foto: guliver/getty images
sam u avion i otišao u New York, misleći ‘Tko ih
jebe’. I da znaš, to me je povrijedilo.” Glas mu je
postao ozbiljan, njegove plave oči su sjale. “Bo-
ljelo me kada sam čuo što su rekli jer sam ih
ja uvijek branio. Stajao sam iza njih i kad smo
napustili pozornicu zbog jebenih golubova.“
Ispljunuo je tu riječ s gađenjem, referirajući se
na sramotni koncert u St. Louisu 2010., kada je
bend prekinuo koncert jer se jato ptica posra-
lo po bini. “Uvijek sam se držao onoga jedan za
sve, svi za jednoga. A kada sam čuo što su izja-
vili, pomislio sam, ‘Opa, možda je trenutak za
korak natrag.’”
Nakon koncerta u Dallasu članovi benda
nisu se vidjeli nekoliko dana, a onda su odr-
žali neugodan sastanak u steakhouseu u Nas-
hvilleu. Nakon toga se pojavilo nekoliko vijesti
da Caleb ide na odvikavanje od alkohola. Pitao
sam Jareda i Matthewa je li to bila istina, a oni
su odgovorili dugom šutnjom. “Ne mogu reći
da je to bilo nužno”, rekao je na kraju Matthew .
”Ako su i htjeli da odem, znali su da bih se
samo nasmijao na tu ideju”, reagirao je Caleb.
Kaže da ne pije već devet mjeseci kako bi doka-
zao bendu da može: “Imam snažnu volju kada
trebam nešto postići.”
Ako želite nasmijati Kingse, upitajte ih o nji-
hovoj jednogodišnjoj pauzi. “To je možda fa-
novima bilo tužno, ali sjećam se kako bih se
probudio, popio kavu gledajući kroz prozor i
jednostavno se nisam mogu prestati smijati”,
rekao je Matthew koji nije svirao gitaru šest
mjeseci. (Slobodno vrijeme također je isko-
ristio da se skine s alkohola). Nathan je u toj
pauzi odigrao 186 partija golfa, a Jared kaže da
je mjesec dana masturbirao na porno stranica-
ma Tube8, a kad mu je to dosadilo objavio je EP
sa svojim spacey bendom Smoke and Jackal.
Caleb je u međuvremenu potajno radio na
novim pjesmama kod kuće nakon što bi njegova
obitelj otišla na spavanje; supruga bi ga ohrabri-
vala kad bi čula dobru melodiju. “To je bilo raz-
doblje izlječenja”, rekao je. “Morao sam im opro-
stiti za ono što sam osjećao kad su mi okrenuli
leđa. I oni su se morali liječiti, tijekom godina
kako nam je rasla slava postali smo grubi i ego-
istični. Rekao sam im: ‘Stvaram novu glazbu.
Dat ću vam je kad budete spremni.’”
U siječnju su se Kingsi okupili u svom novo-
izgrađenom studiju, bivšoj tvornici boje u Nas-
hvilleu, s dugogodišnjim producentom Ange-
lom Petragliom, kako bi vidjeli mogu li opet
zajedno stvarati glazbu. Prva pjesma koju im
je Caleb pokazao bila je “Beautiful War”, stara
balada koju je napisao isti vikend kad je na-
stala “Use Somebody”. “Samo smo kazali, jebo-
te”, rekao je Nathan. Uslijedile su pjesme kao
što je kočoperna ‘’Rock City” i funky raverska
“Family Tree”. Caleb, koji je odbacio nove ma-
instream fanove nazvavši “Sex on Fire” “ko-
madićem govna”, bio je uzbuđen nakon puno
godina. “Tada smo pokušavali učiniti nešto
što će ljudi pamtiti”, rekao je. “Sada pokuša-
vam napraviti nešto zbog čega će moja kći biti
ponosna. Jednoga dana, nadam se da ću i dalje
biti ovdje, ali ako i ne budem, ona će reći: ‘Moj
M
tata je bio jebeno cool.’”
i r i s pe č e n e pi l e t i n e
koju priprema osobni kuhar
benda ispunila je backsta-
ge u Belfastu, u Sjevernoj Ir-
skoj, gdje Kingsi gube vrije-
me prije nego što počne njihov nastup ispred
30.000 blatom natopljenih fanova na festivalu
Tennent’s Vital, na kojem sviraju uz britanske
bendove Vaccines i Undertones. Caleb stav-
lja rukavicu i pokazuje svoju snažnu ruku dok
igra bejzbol s Nachom. Jared šeta pušeći ciga-
retu i raspravlja o teorijama atentata na Johna
Kennedyja s Martom, njegovom 22-godišnjom
suprugom. (Kao Caleb i Lily, Jared i Martha
upoznali su se na festivalu Coachella; Nathan
je susreo Jessie na festivalu Bonnaroo.)
Kako se bliži vrijeme nastupa, bend se oku-
pio u krugu ispred Calebove prikolice. On se
čudi kako je “Supersoaker” veliki hit u Izraelu.
“Blizak sam s promotorima koji žele da svirate
u Izraelu”, rekao je jedan član osoblja. Jared se
sjetio muškarca koji im je gol uletio na pozor-
nicu tijekom nastupa u Birminghamu: “Nismo
dugo bili zaslijepljeni, a onda bum! Bio je Brita-
nac i njegov bezglavi konjić je samo visio. Bilo
je prilično odvratno.”
Uskoro su se Kingsi popeli na pozornicu i za-
svirali zvoncavi rani singl ‘’The Bucket”, a pu-
blika se složno njiše, maše zastavama, baca u
zrak napuhane kondome i urliče navijačke no-
gometne popijevke između pjesama. Kad je
Jared rekao da je Sjeverna Irska upravo pobije-
dila Rusiju u kvalifikacijskoj utakmici za Svjet-
sko prvenstvo u nogometu, publika je potpuno
eksplodirala.
Nakon 21 pjesme, uključujući i bis s bijesno-
veselom “Molly Chambers “ i zajedničko pjeva-
nje s publikom hita” Use Somebody”, znojem
natopljeni bend napustio je pozornicu. Polako
su se spuštali uskim stepenicama, dok su im vo-
zači osvjetljavali put svjetiljkama i držali kišo-
brane nad glavama kako bi ih zaštitili od kiši-
ce. Članovi ekipe su im pljeskali. Uz policijsku
pratnju, svaki Kralj je ušao u svoju crnu Mer-
cedes limuzinu i odvezao se, jedan po jedan.
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 85
NIRVANin
zadnji
cIN
Posljednja
godina Kurta
Cobaina -
trijumf i
tragedija
tekst:
David Fricke

“J
oš si mogu živo zamisliti sliku: sjedim za bubnjevi-
ma, Krist s moje desne strane i Kurt s lijeve”, kaže Dave Grohl
bistrih očiju i glasa. “Kontrolna soba bila je ondje”, pokazuje
ravno ispred sebe, “a Albini je imao sve te lude mikrofone za-
lijepljene za pod, za moje bubnjeve. A ja odbrojavam ritam.”
Grohl sjedi u sobi na katu svog studija 606 u kojem snima i vježba, u San
Fernando Valleyju u Los Angelesu, gdje trenutačno priprema novi materijal
sa svojim bendom s kojim je posljednja dva desetljeća, Foo Fightersima. Ali
Grohl opisuje scenu iz svog prijašnjeg života, u Nirvani: jedan dan sredinom
veljače 1993. kad su on, basist Krist Novoselic i pjevač-gitarist Kurt Coba-
in počeli snimati treći i posljednji studijski album In Utero, s producentom
Steveom Albinijem u studiju Pachyderm, u šumama južno od Minneapolisa.

86 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 NO AP OL OGIES
Grohl, Cobain i
Novoselic 1993.

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 87
 nirvana
Nirvana je bila ondje kako bi snimila album
za koji je vjerovala da ga mora snimiti – brz,
disonantan i eksperimentalan – nakon mul-
tiplatinastog uspjeha drugog albuma Never-
mind iz 1991. Tri godine prije, članovi Nirvane
bili su ratnici iz čarobnog post-punk undergro-
unda u Seattleu koji su kombijem išli na turne-
je. Cobain, Nirvanin izazovni, zagonetni vođa
i pisac stihova sada je bio najkonfliktnija su-
perzvijezda rocka: nesretan jer je u središtu
pozornosti, osjećajući se užasno pod pritiskom
slave, a opet željan da se zajebava s masovnom
publikom kad ju je već imao.
Cobain je oduvijek htio snimiti album s Al-
binijem. “Bili smo u kombiju, prije Nevermin-
da”, prisjeća se Novoselic, “i slušali album Sur-
fer Rosa Pixiesa” – iracionalno remek-djelo iz
1988. što ga je producirao Albini. “Kurt je obja-
vio proglas. Zapravo digao je prst u zrak: ‘Ovo
želimo.’ Poslije Neverminda mogli smo što smo
htjeli. Kurt je htio raditi album Pixiesa.”
Prva pjesma koju je Nirvana napravila s Al-
binijem nimalo nije sličila uljepšanim hitovi-
ma “Smells Like Teen Spirit” i “Come
as You Are” s Neverminda. “Scentle-
ss Apprentice” bio je brz, sirovi delirij,
veliki komad čiste distorzije i mucava
goose-step ritma koji je Nirvana pre-
mijerno izvela na dva stadionska na-
stupa u Brazilu. Bend ga je morao od-
svirati samo jednom u Pachydermu.
“Nakon prve izvedbe nitko nije rekao
da bismo morali ponoviti’”, prisjeća se
Grohl. “Jer to je”, tada pucne prstima
put rekao da je uzeo
kako bi naglasio, “bila jebena izvedba.”
Sve ostalo – uključujući punk-rock
torpeda “Milk It” i “Very Ape”, meko-
glasnu klackalicu “Heart-Shaped Box”,
opaljenu R.E.M. dramu “Pennyroyal
Tea” i spartansku, jednoličnu baladu
“Dumb” – išlo je jednako brzo. Temelj-
ne stvari na In Uteru bile su snimlje-
ne uživo – tri ili četiri pjesme na dan –
i Cobain je pjevao većinu svojih vokala
u jednoj sedmosatnoj svirci. “Imao je
akustičnu gitaru u krilu, slomljenu gi-
taru s najlonskim žicama”, kaže Albini.
“Na mjestima gdje su praznine u glazbi može-
te čuti kako se mučio dok je pjevao.”
“Čisto i iskonsko – to smo radili”, ponosno
ističe Novoselic. “Nije bilo toliko teško.” Ni-
rvana je provela dva mjeseca s producentom
Butchem Vigom snimajući Nevermind, debi
album za veliku diskografsku kuću. S Albini-
jem je grupa završila šesnaest pjesama, uklju-
čujući četiri koje su išle na B stranu i kompila-
cijske albume, u jedanaest dana.
Grohl tvrdi da je In Utero – ponovno objav-
ljen 24. rujna u deluxe izdanju koje sadržava
rijetke demo i live snimke – bio pokušaj “da
se ponovno povežemo s bendom koji smo bili,
koji nam je bio oduzet” mainstream privlač-
nošću Neverminda. “Ali tek kad sam došao
kući sa snimkama shvatio sam lirski ton albu-
ma.” Grohl ih je pustio svojim starim frendovi-
88 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
ma, članovima Fugazija, grupi iz Washingto-
na koja je boravila u njegovoj kući u Seattleu.
Nakon što je čuo “Scentless Apprentice”, pje-
vač Fugazija Ian McKaye okrenuo se Grohlu.
“Ian je rekao, ‘Čekaj malo, je li on to upravo
rekao “Ne možeš me otpustiti zato što ja dajem
otkaz?” Čovječe, to je jebeno.’
Bilo je to teško shvatiti jer je Kurt imao
opaki smisao za humor”, kaže Grohl. “Nas tro-
jica znali smo se smijati najzajebanijim sranji-
ma.” Zastaje i uzdiše. “Nisam to gledao ni iz
čije druge perspektive.”
Danas nije moguće ne zamijetiti referenci-
je na starenje, gorčinu, poraz i odlazak što ih
je Cobain bacao poput nagaznih mina u pje-
smama kao što su “Very Ape” (“If you ever need
anything, please don’t/Hesitate to ask someo-
ne else first” - “Ako ti ikada išta bude trebalo,
molim te/Nemoj oklijevati da pitaš nekog dru-
gog prije”), “Pennyroyal Tea” (“I’m so tired I
can’t sleep” - “Toliko sam umoran da ne mogu
spavati”) i završna himna In Utera, “All Apo-
logies” (“Everything is my fault/I’ll take the
Sjećam se
kad mi je Kurt prvi
heroin”, kaže Krist
Novoselic. “Rekao
sam mu, ‘igraš se
dinamitom’.  “Lijepo je vidjeti ga u snu – ‘Hej, kako
blame” - “Za sve sam ja kriv/Preuzet ću kriv-
nju”). Na snimanju je Cobain navršio 26. go-
dinu, 20. veljače. Bio je u braku s Courtney
Love, pjevačicom grupe Hole, i postao je otac;
kći Frances rođena je u kolovozu 1992. Coba-
in se uz to borio s ovisnošću o heroinu i nikako
nije mogao pronaći mir ili zadovoljstvo u svom
uspjehu. Prvu pjesmu na In Uteru, “Serve the
Servants”, Cobain započinje izjavom “Teenage
angst has paid off well/Now I’m bored and old”
(“Tinejdžerska se tjeskoba dobro isplatila/ Sad
mi je dosadno i star sam”). Jedan od izbačenih
dijelova objavljen na kompilaciji jednostavno
je naslovljen “I Hate Myself and Want to Die”
(“Mrzim se i želim umrijeti”). Cobain je posli-
je izjavljivao da je to bila “samo šala”.
In Utero je objavio DGC/Geffen Records 14.
rujna 1993., sedam mjeseci nakon što je sni-
mljen, djelomično s odgodom zbog Cobainovih
sumnji u žestinu albuma. Dvije pjesme, “He-
art-Shaped Box” i “All Apologies”, remiksirao
je producent R.E.M.-a Scott Litt.
Cobain je vjerovao da je In Utero najbo-
lji album benda. “Stvarno je čudno s tim al-
bumom”, rekao mi je nakon što je objavljen,
krajem listopada, u svom zadnjem velikom in-
tervjuu. “Nikad u životu nisam bio zbunjeniji,
a u isto vrijeme nikad nisam bio zadovoljniji
onim što smo napravili.” Šest mjeseci posli-
je, 8. travnja 1994., Cobain je pronađen mrtav
u svom domu u Seattleu, ubio se sačmaricom.
Bilo mu je 27.
“Na In Uteru postoje trenuci koji su jedna-
ko dobri kao bilo koji death metal, hardcore
punk ili heavy rock što postoji”, kaže Novose-
lic za vrijeme dugog, iskrenog intervjua u jav-
noj knjižnici u Longviewu u Washingtonu, sat
vremena vožnje udaljenom od njegova doma
blizu pacifičke obale. “To je svjedočanstvo
Kurtove umjetničke vizije – čudno i predano.”
Sada, s 48 i bradom prošaranom sjedinama,
Novoselic je aktivan u washingtonskoj
državnoj politici, pohađa on-line studij
društvenih znanosti i još svira bas i har-
moniku. On i Grohl ostali su bliski. No-
voselic se pojavio na dva posljednja al-
buma Foo Fightersa i dva snimljena s
Paulom McCartneyjem za Grohlov do-
kumentarac Sound City. U srpnju, No-
voselic i Grohl pridružili su se McCar-
tneyju na pozornici u Seattleu, izvodeći
stvari Beatlesa.
No Novoselic priznaje da mu glazba
“poslije Nirvane nikada više nije zna-
čila isto”. On i Cobain sreli su se kao ti-
nejdžeri u Aberdeenu u Washingtonu;
osnovali su Nirvanu 1987. i objavili debi
album Bleach dvije godine poslije. “Sa-
njam ga”, kaže Novoselic za svog frenda.
si? Što ima?’ Ali moraš se nositi s gubit-
kom. Moraš žalovati i preživjeti. Samo-
ubojstvo je teško. On je ubijen. Ali ubio
je sebe. Naljutiš se na ubojicu, ali sve je
to jedna osoba.”
Grohl je imao 21 godinu, odrastao je u Vir-
giniji i bio je Nirvanin šesti bubnjar kad im se
pridružio 1990., kako bi svirao na Nevermin-
du. On In Utero zove “najiskrenijim albumom
koji sam ikad snimio u životu. Pokušavali smo
uhvatiti te trenutke kao bend u sobi. Ništa nije
stajalo na putu”.
Ipak, Grohl priznaje: “Kad slušate njegov
glas kako pjeva neke od tih riječi – to je ipak
malo previše.”
“Bilo je zaista teško”, odgovara Novoselic
na pitanje da opiše život u Nirvani na kraju
1992. “Kurt je uzimao mnogo heroina. Dave
i ja nismo.”
Cobain je probao drogu kao tinejdžer. Do
1991. bio je ovisnik, pravdajući se poslije da
je heroin upotrebljavao kao lijek za kronični
bol u želucu.
 IN BL O OM
Cobain 1993. “Kad bi imao
ideju, Kurt bi se povukao u
kut”, kaže Novoselic. “Morao
ju je uhvatiti.”
‘s
jećam se k ad mi je prvi
put rekao da ga je uzeo”,
kaže Novoselic. “Rekao sam
mu, ‘Igraš se dinamitom.’”
Onda je u siječnju 1992.
Nevermind dospio na broj
jedan Billboardove liste al-
buma. “Neću za sve okriviti
droge”, kaže basist o Cobai-
novu padu. “Ali i to je utje-
calo.”
foto: guliver/camerapress (otvorna fotografija); guliver/getty images
“Mnogo se toga događalo 1992.”, potvrđuje
Grohl i navodi: rođena je Frances, Cobain se
vratio na rehabilitaciju, njegov brak s Love po-
stao je meta tabloida. “Kao da je hodao kroz
minsko polje.” Bila je tu i nova muzika. Ponov-
no objavljeni In Utero sadrži snimke s demosa
i svirki kad smo vježbali u Seattleu u travnju
i listopadu 1992., uključujući grubo skicira-
ne instrumentale “Pennyroyal Tea”, “Frances
Farmer Will Have Her Revenge on Seattle”
(Cobainova pljuska grunge zlatnoj groznici,
nazvana prema problematičnoj filmskoj zvi-
jezdi tridesetih) i “Radio Friendly Unit Shif-
ter” (s referencijama kojima se ruga vlastitom
zaokretu u sreći).
U siječnju 1993., dok su svirali u Brazilu,
Nirvana je provela tri dana u studiju u Rio
de Janeiru snimajući, kako Grohl to opisu-
je, “duge, nesuvisle improvizacije dok je Kurt
imao izljev svijesti u mikrofon. Znao sam
da to nije sljedeći album, ali bilo je ugodno
ponovno se povezati s tim bendom, osobi-
to usred dva stadionska nastupa”. Nirvana je
prokrijumčarila jednu od tih snimki, nazva-
nu “Gallons of Rubbing Alcohol Flow Through
the Strip”, na europsko izdanje CD-a In Utero
kao bonus pjesmu.
No mnogo toga što je Cobain napisao i pje-
vao na In Uteru – tugaljive vokalne melo-
dije i potajno, oštro seciranje njegovih stra-
hova – nastajalo je tajno za dugog razdoblja
opsesivne brige. “Dumb”, “All Apologies” i
“Pennyroyal Tea” Cobain je napisao 1990. –
skladne balade kao rani dokaz njegove strasti
koju je osjećao prema Beatlesima i R.E.M.-u
i nemilosrdne dosljednosti njegova osobnog
preispitivanja. Grohl je živio u Cobainovu
stanu u Olympiji u Washingtonu u to vrije-
me. “Kurt bi svaku večer ponio sa sobom u
spavaću sobu gitaru i bilježnicu”, kaže bub-
njar. “Sjeo bi sam, pisao i svirao. Mislim da je
uživao u tome.”
“Kurt bi bio kod mene”, kaže Novoselic, “i
kad bi mu na pamet pala neka ideja, otišao bi
u kut i počeo raditi na njoj. Morao ju je uhva-
titi, kao da se bojao da će je izgubiti.” Na pita-
nje je li Cobain uzimao heroin dok su uvjež-
bavali pjesme za In Utero, basist kaže: “Nije se
tako činilo. Bio je na dobrome mjestu. Bio je
ondje i urlao. Kad je snimao vokale za ‘Milk It’,
dugo poslije toga je bio dobro, samo je vikao
‘Aaaaaa!’”
Albini, koji je osnovao i vodio bendove Big
Black i Rapeman prije nego što se koncentri-
rao na produkciju, nikad nije vidio Nirvanu
uživo ili se previše brinuo za njihove rane al-
bume kad je prihvatio raditi s njima krajem
1992., nakon što je s Cobainom razgovarao
preko telefona. “Ne reagiram na showbiz stva-
ri”, objašnjava Albini. “Osjetio sam dašak toga
u Nirvaninim prijašnjim stvarima.” Ali, kaže,
“njihova osobnost je formirana svirajući pod
punk-rock uvjetima. Bili smo suočeni s time.
Počeo sam voljeti njihovu unutarnju čvrstoću”.
Za vrijeme svirki Cobain je nosio sa sobom “bi-
lježnicu u koju je očito unosio zabilješke o pro-
dukciji i stihove za album. Kad je bio spreman
napisati pjesmu, napisao ju je. Bilo mu je važno
da to napravi prije nego što se predomisli.”
U svojoj originalnoj kritici In Utera u
Rolling Stoneu citirao sam Albinijevu pro-
dukciju - “gotovo monofonično u svom sti-
snutom intenzitetu” – kao jednu od najboljih
stvari povezanih s albumom: “Riječ ‘grunge’
ne radi takvu vrstu buke koja očarava.” Ali
kasno jedne večeri, nakon što je Nirvana na-
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 89
 nirvana
pustila Pachyderm, Cobain je nazvao Garyja
Gersha, A&R menadžera benda u Geffenu i
pitao ga što misli o novom albumu. Gersh, koji
sad radi u umjetničkom menadžmentu, kaže
da je Cobainu rekao: “Nisam sto posto sigu-
ran je li toliko čisto kao što si rekao da bi htio.
I ako nije, a produkcija je dobra, zašto ne po-
kušati s remiksevima?”
Gersh inzistira na tome da nikad nije prigo-
varao zbog toga što je Nirvana snimala s Albi-
nijem. Cobain je bio “strastveni ljubitelj razli-
čitih albuma – Albinijevih, albuma Beatlesa,
R.E.M.-a, Slayera i Black Sabbatha. Pitao sam
ga: ‘Jesi li postigao što si htio? Ili je to više ono
što je Steve htio?’
Kurt se zanimao za stvari koje bi ga pogu-
rale”, kaže Gersh. “Katkad se zbog toga pojav-
ljivalo više pitanja nego odgovora.”
Cobainovo kolebanje procurilo je u medije.
Albini i dalje misli da je “diskografska kuća
taktički odlučila da ispaštam za tuđe grije-
he”. Kad su članovi Nirvane sreli Scotta Litta
u studiju u Seattleu kako bi remiksirao “He-
art-Shaped Box” i “All Apologies”, “dečki su
bili malo utučeni”, kaže Litt. “Bili su iscrplje-
ni zbog svega.”
Litt se nastavio baviti Nirvaninom trijum-
falnom unplugged izvedbom za MTV u stude-
nome 1993. Kaže da je snimanje s Cobainom
“bilo kao rad s Lennonom, kako ste se nada-
li da su bili Beatlesi. Rekao bi: ‘Pustite me da
iziđem i dodam ovu harmoniju.’ Učinio bi to i
baš bi sjelo na albumu. Imao je to u sebi. Tre-
bali ste biti profesionalni sa svoje strane stakla
kako bi se to ostvarilo, samo to mu je trebalo.”
U lipnju Grohl i Novoselic pridružili su
se Albiniju u Novoselicevu studiju Electric
Audio u Chicagu kako bi remiksirali cije-
li album. Albini naziva novu verziju, uklju-
čenu u ponovno izdanje, “alternativnom per-
spektivom”. Novoselic kaže da “više diše”. Još
je naglasio: In Utero “je moj najdraži Nirva-
nin album. Pokazali smo se doraslim situaciji.
Može se čuti bend. A bio je to drukčiji album.
Nismo iscijedili jednu ideju do smrti. Taj je
album svjedočanstvo Kurtove umjetničke vi-
zije, koliko je bila snažna”.
Novoselic onda govori kako je išao na kon-
‘N
cert Ministryja u kasnim devedesetima.
e k i m a l i se ronja i z
nekog benda s početka kon-
certa kaže: ‘Da, volim Ni-
rvaninu muziku, ali sad
me zanimaju žešće stvari.’
Mislim si, ‘Slušaj, kretenu,
nikad nećeš čuti ništa žešće
od toga.’” Nekoliko tjeda-
na nakon što je izišao In
Utero, jednog poslijepod-
neva zazvonio mi je telefon
u redakciji Rolling Stonea. “Davide”, rekao je
duboki, nejasni glas. “Ovdje Kurt.” Sreli smo
se već prije, tog ljeta na zabavi diskografske
kuće u New Yorku za njegove prijatelje Mel-
90 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
vinse. Nakon što je objavljen In Utero dugo
sam i teško nagovarao Cobaina da mi da ve-
liki intervju o albumu, svom bendu i svom ži-
votu. Bezuspješno – frustriran zbog brojnih
priča o Nirvani u drugim izdanjima – sve do
tog poziva. “Obećavam da ćemo to napraviti”,
rekao je Cobain. “Samo želim pričekati. Ne
želim ti reći iste stvari koje sam rekao svima
ostalima.”
Stvari se počinju
ponavljati”, rekao je Cobain 1993. “Ne
vidim da će ovaj bend trajati dulje
od nekoliko albuma ako ne počnemo
predano eksperimentirati. 
Održao je to obećanje, tjedan nakon po-
četka Nirvanine jesenske turneje po SAD-u
1993., u ranim jutarnjim satima nakon kata-
strofalnog nastupa u Chicagu. Zvuk te noći
nije valjao, nisu izveli “Teen Spirit” i gomila
ih je izviždala nakon što su otišli. Ali Cobain
je bio topao, rječit i zabavan, suprotno repu-
taciji kako ima kratak fitilj dok smo kasnije
razgovarali u hotelskoj sobi. “Naglasit ću svoj
ego kad kažem da smo bolji od mnogih ben-
dova koji sviraju”, rekao je Cobain, cereći se.
Bio je i zabrinut. Kao što se ponosio In Ute-
rom - “Namučili smo se da napravimo album
vrijedan pjesama koje su najbolje što ih mo-
žemo napraviti” – album ga je doveo i na svo-
jevrsno raskršće. “Otišli smo do točke gdje su
se stvari počele ponavljati”, rekao je o Nirva-
ninu korozivnom zvuku. “Nema ničega prema
čemu bih išao, nečega što bih očekivao. Mrzim
to čak reći, ali ne vidim da bi ovaj bend mogao
trajati dulje od još nekoliko albuma ako se ne
potrudimo oko eksperimentiranja”, nastavio
je Cobain. “Ne želim snimiti još jedan album
koji zvuči kao posljednja tri.”
Nije si dao šansu. Cobainov život, nakon što
je napravio In Utero, varirao je od vrhunaca -
kao što je Unplugged, tiho, hrabro preispiti-
vanje Cobainovih pjesama što ih je Nirvana
snimila iz prvog pokušaja, kao koncert – do
iskustva blizu smrti, uključujući predozira-
nje heroinom baš prije nastupa u New Yorku
u srpnju 1993.
Cobain je otišao na odvikavanje prije je-
senske turneje, na kojoj su sudjelovali če-
list Lori Goldston i drugi gitarist Pat Smear
iz zloglasnog punk benda iz Los Angelesa
Germs. “Bilo je dana”, kaže Grohl, “kad bi
Kurt izišao na pozornicu sa smiješkom i ru-
menim obraščićima. A onda bi sljedeće ve-
čeri stajao pred 20.000 ljudi bez ikakve volje
da bude ondje.”
“Sve se vrtjelo oko jedne osobe, kako se ona
osjećala toga dana”, prisjeća se Jim Merlis,
tadašnji Nirvanin publicist. “Kad se osjećao
dobro, bilo je euforično – kao da ste izbjegavali
metak.” Merlis je bio u blizini Cobaina kad je
pjevač nazvao svoju majku Wendy odmah po-
slije nastupa Unplugged. “Bio je kao neki dje-
čačić: ‘Mama, nikad nećeš povjerovati što se
upravo dogodilo.’”
“Kurt je bio mrzovoljan i povučen”, prizna-
je Smear koji svira s Grohlom u Foo Fighter-
sima. No Smear se prisjeća razgovora s Co-
bainom na njegov 27. rođendan u Švicarskoj,
dok je Nirvana bila na europskoj turneji na
početku 1994. “Razgovarali smo kako je lije-
po imati prijatelja u čijem društvu nema ne-
ugodne tišine. Mi smo imali ugodne tišine.
‘Želiš sjediti ovdje i ne raditi ništa? Ok, meni
odgovara.’”
Na jedno pitanje Novoselic ne želi odgovo-
riti: o zadnjem razgovoru s Cobainom. “Nije
bilo dobro. Ne želim govoriti o tome.” Spomi-
nje odlazak “u kuću gdje je bio ispraćaj da ga
vidi. Bilo je strašno to što si je učinio. Riječ
‘šok’ nije dovoljno jaka da to opiše.”
Pri kraju intervjua u studiju Grohl opisuje
kako se osjećao kad se probudio onoga dana
kad je pronađeno Cobainovo tijelo: “Probu-
dio sam se i skuhao kavu. Onda me pogodi-
lo: ‘Kurt je mrtav.’ Ja sam živ. On je otišao.
To je možda najvažniji trenutak u životu jer
se sve svelo na jednostavnu zahvalu što si živ.
Trebalo mi je dvadeset godina da se emoci-
onalno pomirim sa svim tim”, kaže on. “Sje-
ćam se dana kad je izišao na stadion u Bra-
zilu, imao je majicu s natpisom ‘mrzim sebe
i želim umrijeti’. Poznavajući Kurtov smisao
za humor, svi su reagirali, kao, ‘Je l’ ti to mene
zajebavaš? Gdje si to nabavio?’ Rekao je: ‘Ja
sam to napravio.’
Naravno, kad se sad toga sjetiš, slama srce.
Što se može?”
 Tekst
Jonah
weiner
Fotografija

Peggy
Sirota

Scene iz
života
legende
koja ne
miruje

92 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 93
 Paul McCartney
Ako vas zanima
kako Beatlemanija
izgleda ove
2013. godine —
pogledajte što se dogodi kad Paul McCartney
održi besplatni ulični koncert u Los Angelesu.
Satima prije no što će uopće stati na pozorni-
cu, pogledajte znojnu rulju kako se, rame uz
rame, stišće na balkonu drugog kata restora-
na Sun Taco na Hollywood Boulevardu. Podi-
gnite pogled, glave poput točkica na svakom
krovu i prozoru na vidiku; pa još više, na tele-
vizijskom helikopteru koji titra svojim oštrica-
ma nisko lebdeći nad bulevarom; pa opet više,
u tri mala zrakoplova koji polako kruže – vo-
ajeri s dozvolama za letenje vrebaju s visina.
Dolje na ulici, visoke šipke rešetkaste ograde
duž pločnika, prekrivene crnim plastificira-
nim zastorima ograničavaju prostor za 10.000
večerašnjih gorljivih obožavatelja.
McCartneyev koncert ispred El Capitan
Theatrea bit će šećer na kraju prve episo-
de nove sezone emisije Jimmy Kimmel Live!
McCartney će ondje promovirati svoj 24. po-
stbeatlesovski album New. Kada je Live! ispr-
va kontaktirao gradske vlasti u vezi zatvara-
nja Hollywood Boulevarda radi te premijere,
najavljeni glazbenik bio je Justin Timberlake
– i zahtjev je službeno odbijen. Kada je emi-
sija poslala drugi zahtjev, ovaj put mašući s
McCartneyevim imenom, niječan se odgovor
pretvorio u pozitivan. Timberlake je na kraju
pjevao iduće večeri. Ali valja tu ispoštovati
još neka pravila. Kimmelov glazbeni promo-
tor Scott Igoe očekuje zapovjednika vatroga-
sne brigade koji mora dati službeno odobre-
nje za McCartneyevu pirotehničku opremu.
Igoe prilazi McCartneyevom dugogodišnjem
producentu Marku Springu kako bi ga pod-
sjetio na zapovjednikov dolazak. “U redu je”,
kaže Spring, “iako nisam ni siguran da ćemo
večeras rabiti pirotehniku. Imamo je za slučaj
da Paul poželi.”
Čim je prošlo 15 sati, McCartney izlazi iz
auta sa stražnje strane kazališta i hodajući
ukorak sa zaštitarima na čelu s njegovim osob-
nim čuvarom Mikeom, koji ima malo više od
94 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
pedeset godina, široka ramena i koji bi mogao
proći za protagonista filma Plaćenici. McCar-
tney je u svojoj indigo košulji po mjeri i uskim
trapericama koje nosi s više stila nego što je
primjereno jednm 71-godišnjaku. Visok i žilav
izgled duguje desetljećima vegetarijanstva i
redovitim vježbama joge i snage koje upra-
žnjava čak i na turnejama, vježbajući stoj na
rukama u hotelskim teretanama, dok njegovi
zaštitari paze da je dovoljno zaštićen. Oboje-
na smeđa kosa nehajno mu pada preko ovrat-
nika, a godine mu ne odaju ni izgled ni otvo-
reno, vraško, neskriveno zadovoljstvo što je on
jebeni Paul McCartney. Ugledavši obožavate-
lje kako kampiraju s obje strane aleje, izvede
za njih par teatralnih gitarističkih pokreta.
Izmigolji se kroz hodnike ispod scene, go-
milajući za sobom pratnju. Prolazi kroz sobu
u kojoj kvinojine rolice i sendviči od tofua pro-
viruju iz vrećica trgovine Whole Food na ko-
jima piše ekipa Paula McCartneya. Naime,
McCartneyevi radnici mogu slobodno jesti
cheeseburger sa slaninom koliko god žele, ali
ne ovdje. Penje se stubama na ulicu, uspinje
na pozornicu i, svjestan vrisaka koji dopiru iz
Sun Tacoa, učini par teatralnih pokreta u tom
smjeru, udvostručivši glasnoću fanova. “Svat-
ko od njega dobije svoj trenutak,” kaže Chris
Holmes, McCartneyev DJ na turneji. “Kada
smo na putu, dođe do redatelja i malo ga ra-
spleše te će ovaj do kraja života moći govoriti:
‘Jednom sam plesao s Paulom McCartneyem’.
Paul je jednostavno takav. Nije takav samo
pred kamerama.”
Bend na pozornici započinje Matchboxom,
snažnom blues točkom koju McCartney izvo-
di od 1962. Prije nekoliko tjedana bio je pre-
hlađen i uznemiren zbog glasa, ali nakljukao
se vitaminom C i popio lijek za grlo koji mu je
preporučio Little Richard, čiji je glas nadah-
nuo Paula McCartneya. “Uzmeš lonac kipuće
vode i dodaš Olbas ulje” – nadvijajući se nad
njim, izvodi grimase i pokriva se ručnikom
preko glave – “I udahneš – aaah! Rasturit će ti
mozak”, veli McCartney. “Prvi put sam ga vidio
da to radi u Hamburgu. Vratio se s inhalaci-
je, pogledao se u ogledalo i viknuo: ‘Richarde,
obožavam te!’”. Danas MacCartneyev bariton
zvuči ostarjelo, ali snažno. Njegov je vrisak i
dalje zapanjujuće oštar. Još se uvijek priboja-
va trenutka kada će posegnuti u svoj vokalni
arsenal za nekim obožavanim oružjem, a vra-
titi se praznih ruku, “ali to se još nije dogodi-
lo”, kaže McCartney. “Nedavno sam sreo Bill-
yja Joela. Upitao me: ‘Pjevaš li im još uvijek u
istom tonalitetu?’. ‘Da’, rekao sam. ‘Ja sam svoj
morao vraški spustiti’, odvratio mi je.”
Započevši novu stvar po imenu Save Us,
McCartney se namršti – ritam sekcija zvuči
znatno strašnije nego obično. “Kada je sve gla-
sno i ludo postoji opasnost da se zavaraš, a na
televiziji to ispadne kao totalno sranje”, kaže.
Okrene se i pozove bubnjara. “Abe, ponovimo
samo bubanj i bas, da smo sigurni kako neće
zvučati nakaradno.“ I oni nastave s grooveom
sve dok McCartney ne kimne glavom u znak
odobravanja. Pokazalo se da je zaboravio kako
to zvuči na ovako maloj pozornici: “Bliži sam
pojačalu nego obično”.
Članovi McCartneyevog benda iskusni su
profesionalci i znaju ga kao zahtjevnog vođu
skupine. “Kada radiš s Paulom, nema pogreš-
ke. Nema pogreške”, kaže Barrie Marshall,
McCartneyev promotor turneje od 1989. “Ili
pak možete pogriješiti, ali ako vam se to do-
godi, morate priznati pogrešku. Podići ruku,
pogledati ga u oči i reći mu: ‘Zasrao sam’. Ali
K
opet, nemojte to više nikada ponoviti!”
ako McCartney nastav-
lja s Drive My Car, obožavate-
lji i s druge strane ograde gube
strpljenje: kidaju crne zasto-
re i počinju prsima odgurivati
ogradu. Devet kršnih momaka iz ekipe poju-
rilo je tamo kako bi sve doveli u red, učvrstivši
ogradu dodatnim vrećama pijeska.
“Hvala vam, mala ali glasna skupino!”, vikne
McCartney, naviknut na takve stvari. “Hvala
vam, slučajni gosti!”
Podijelivši ekipi upute, slijedi iznenađenje:
večeras bez pirotehnike – McCartney pregle-
da Kimmelov studio, zatim zatraži neke teh-
ničke izmjene.
“Iznijet će malo više svjetla,” kaže John
Hammel, McCartneyev gitarski tehničar,
ponekad vozač i dežurni pomagač skupine.
Hammel pokazuje donji dio njegove brade. “Za
mlade je cool da im sjena pada ovamo. Za nas
starce baš i nije. Pobjeđuje nas gravitacija!”
Uskoro stiže producent emisije Live!, nose-
ći scenarij McCartneyu na odobrenje: autori
emisije mole ga da se, dok bude govorio, na-
kratko pojavi u emisiji. Isprva su, potaknuti
mitom o Paulovoj smrti, željeli da McCartney
potvrdi da su te sulude teorije istinite te da je
on zapravo prevarant po imenu Gary. Umje-
sto toga, McCartney je pristao na jednosta-
 Na snimanju albuma New s aranžerom
Benom Fosterom. McCartney je na albumu
surađivao sa četiri producenta, uključujući i
Gilesa, sina Georgea Martina.
“K ADA RADIŠ S PAULOM, NEMA POGREŠKE”, K AŽE
NJEGOV PROMOTOR. “AKO POGRIJEŠIŠ, PRIZNAŠ TO
I NIK ADA VIŠE NE PONOVIŠ.”
van skeč u kojemu pomaže Kimmelovom bli-
skom prijatelju Guillermu u rješavanju kviza
o naslovima pjesama Beatlesa. Nekoliko de-
setaka McCartneyevih rečenica srezano je na
jednu jedinu riječ; “Da ti bude lakše”, kaže pro-
ducent. “Tu se nema što uvježbavati”, odvrati
McCartney.
Scenaristi su htjeli i da se McCartney pri-
druži Kimmelu na krovu zgrade i u unapri-
jed snimljenom traileru prokomentira veliku
gomilu ljudi dolje. McCartney pristaje, svje-
stan da će to samo pridonijeti osjećaju tre-
nutka te večeri. “Samo me vucite za nos”, kaže
producentu.
Prilazi pomoćni producent imena Ken.
“Unaprijed ću snimiti intervju s vama, samo
razgovor, da znate što Jimmy planira”, kaže.
McCartney zaškilji i namršti usne. “Uh, ili ne,
ako radije ne biste htjeli najavljeni razgovor”,
nastavlja Ken. “Radije ne”, kaže McCartney.
foto: Mary McCartney
“Draže mi je kada ne znam što slijedi.”
Kako se bliži početak emisije, McCartney
odlazi u svoju garderobu. Njegovo uobičajeno
zagrijavanje obuhvaća trik s kuhanom vodom
i ispiranje grla slanom vodom. Stiže i supru-
ga Nancy Shevell, s kojom je dvije godine u
braku. Elegantna brineta rimskog nosa s tor-
bicom od lažne zmijske kože koju je dizajni-
rala McCartneyeva kći Stella. Na albumu New
nalaze se ponajviše ljubavne pjesme, uključu-
jući i singl prodornog naziva Save Us, koji go-
vori o “spasiteljskom učinku veze s dobrom
ženom”, kaže McCartney. Dok počinje emi-
sija, muž i žena stoje zajedno pokraj jednoga
od dva prevelika dvosjeda u sobi za izvođače
i gledaju Kimmelov monolog na velikom rav-
nom ekranu. Svi ostali stoje iza njih. McCar-
tney prelazi rukom preko leđa Shevelline
jakne, zaustavljajući je iznad stražnjice, na-
smijavši se nekoliko puta Kimmelovim šala-
ma o dodjeli nagrada Emmy, na što je inače
neosjetljiv. Na znak da se McCartney pojavi
na intervjuu, Shevell kaže: “Volim te, kolači-
ću.” “Volim te,” uzvraća on. Nekoliko minuta
poslije, u vrijeme najave reklamnog bloka uz
čudni arpeggio na sintesajzeru, Shevell, bu-
duća nasljednica prijevozne kompanije, koja
kao prava obožavateljica viče: “ ‘Temporary
Secretary!’ ”, točan naziv pjesme s albuma
McCartney II. iz 1980.
Prije McCartneyeva izlaska na pozornicu,
njegova šminkerica Lauren popravlja mu pra-
menove kose nanoseći malo spreja na poti-
ljak. Za razliku od Kimmela, McCartney njež-
no prelazi od vedrog raspoloženja - prije toga
je ispričao prljavi vic o seksu - do osjećajnosti,
kada opisuje strah da ne brizne u plač za vri-
jeme izvedbe Let It Be. Po povratku u sobu za
izvođače, dočekuje ga vika njegove pratnje.
“Vrijeme za piće!” viče.
I svi opet zaplješću.
Album New počeo je nastajati prije nekoli-
ko mjeseci, kada je McCartney počeo skicirati
ideje u Hog Hill Millu, svom studiju u engle-
skom selu udaljenom 20 minuta vožnje od or-
ganske farme koju jednim dijelom godine na-
ziva svojim domom. Posao je započet ozbiljno,
kada je McCartney odlučio organizirati audi-
ciju za producenta. Ponekad je tijekom karije-
re McCartney želio surađivati s drugima, a po-
nekad se samo želio isključiti i sam ostvarivati
svoje ideje – albume McCartney i McCartney
II. napravio je sam, potonji za vrijeme borav-
ka na škotskoj farmi uz nekoliko sintesajzera i
neograničene količine marihuane.
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 95
 Paul McCartney

“Isprva sam pisao posve sam jer
nisam imao nikoga”, kaže McCartney.
“Samo ja u kućici u kojoj sam stanovao
kao klinac. Onda sam upoznao Johna,
koji je radio to isto, pa smo postali su-
radnici. I gotovo sve što su tada radi-
li Beatlesi, nije bilo razloga da stva-
raš sam, sjajno. Ali poslije toga, kada
su Beatlesi postigli veći uspjeh, nismo
stalno bili zajedno u hotelskim soba-
ma. On bi živio na jednome mjestu,
ja bih bio negdje drugdje i opet bismo
se razdvojili. Tako da sam zbilja upo-
znao oba načina, barem kad je riječ o
stvaranju pjesama, i oba su bila dobra.”
S albumom New osjećao se društve-
no. Prvo se zaustavio u londonskom
studiju Paula Epwortha, mladog pro-
ducenta i skladatelja poznatijeg po
radu na Adelinom albumu 21, koji
se, kao i milijunima drugih, jako svi-
dio McCartneyu. McCartney je stigao
praznih ruku. “Pomislio sam: dobro,
što ću ja ovdje?”, prisjeća se. “Vrlo sam
otvoren, samo mi ne smije biti dosad-
no.” Epworth je bio samouvjeren. Usti-
ma je izveo snažan, energičan rock
ritam, govoreći McCartneyu da su to
tempo i energija koje bi trebalo posti-
ći. “Rekao sam: ‘Dobra ideja! Posta-
nimo življi, ne dubokoumni i ozbiljni’,
kaže McCartney. “Stoga je on odmah
skočio na bubnjeve, ja na klavir, dora-
dili smo to, dodao sam neke akorde,
malo to posložio i počeo dodavati ri-
ječi. Obično glazbu i stihove stvaram
istovremeno. Pratim tijek misli i riječi
i glazba dođu mi zajedno. Ali kada im-
provizirate, nemate riječi, ne znate o čemu je
u pjesmi riječ. Samo znate osjećaj koji u vama
Nastup na Jimmy
Kimmel Live! McCartney
se pribojava dana kada
neće moći izvestti
visoke tonove, “ali to se
još nije dogodilo”.
JOŠ UVIJEK pisao na tone pjesama o seksu i požudi. “Popri-
lično sam opsjednut tim temama”, kaže. Pri-
stavu skupine Cirque du Soleil. Napo-
sljetku je, umjesto jednog producenta
za album, uposlio svu četvoricu, razdi-
jelivši popis pjesama.
U sobi je bio još jedan suradnik,
kaže McCartney, koji je uz mene de-
setljećima. “Kada dođem u stanje da
više nisam siguran u nešto, bacit ću
to Johnu na drugi kraj sobe”, kaže
McCartney. “A on će mi reći: ‘Možeš
ti to, stari.’ A ja ću mu uzvratiti: “Imaš
pravo. Što kažeš na ovo?” ‘Da, to je
bolje’. I tako ćemo malo popričati. To
mi mnogo koristi, mnogo mi znači i ne
želim to izgubiti.”
Dan poslije nastupa u emisiji Live!,
McCartney ulazi u sportski automo-
bile napuštajući snimanje za naslov-
nicu Rolling Stonea, uputivši se na čaj
u Beverly Hills Hotel. Dobro se složio
s fotografkinjom, do te mjere da nije
mogao ne pomisliti kako bi je volio
malo bolje upoznati. “Bilo je zabavno”,
kaže. “Bila je sjajna, cool. Stalno sam
mislio: da smo sada u šezdesetima,
pokušao bih je zavesti.” A to će se vje-
rojatno vidjeti i na slikama. “Ali sada
sam djed i više to ne radim.” Zločesto
se nasmije. “Ali mogu zamišljati. Znao
sam da će ona tako htjeti. Rekla je da
želi da budem zabavan, ali zao. Rekao
sam joj: “E, pa takav i jesam, mala.”
McCartney je dugo prezirao klišei-
zirano doživljavanje Beatlesa, gdje je
John pravi genij, a Paul samo njegov
benigni pomoćnik sa slatkom rupi-
com. Takvo stajalište zasjenjuje jednu
važnu činjenicu o njemu: čovjek je na-

RAZGOVARA S
budi i kako bi vokal mogao zvučati, pa onda
samo ispuštate nepovezane glasove kako biste
dobili melodiju, a potom nađete riječi koje od-
govaraju tom modelu.” Na sessionu se izrodi-
la pjesma Save Us.
Uslijedio je rad s producentom Ethanom
Johnsom. “Kod njega su snimali i Kings of
sjeća sa kako je još u Liverpoolu s prijateljima
žicao novac kako bi kupili časopise s goliša-
vim slikama. “Tražili bismo bilo kakvu dostu-
LENNONOM: pnu informaciju”, kaže. “Bio je jedan časopis
Health & Efficiency – fascinantnog li naziva!
“AKO NISAM – posvećen nudizmu, naturizmu, ali za nas je
on značio gole žene. Jednom sam čuvao klin-

SIGURAN ZA
Leon pa sam znao da radi autentičnu i stvar-
nu glazbu”, kaže McCartney. “Donio sam mu
NEKU PJESMU,
Hosannu, nježnu, nedovršenu akustičnu bala-
du, i rekao mu: “Napisao sam ovu stvar”. A on
je rekao: ‘Zašto je ne otpjevaš?’ To sam i uči-
nio, upitavši: “Da ponovim? Hoćemo li je malo
popraviti?” A on mi je odgovorio: ‘Ne, prelije-
PREBACIM JE
pa je ovakva kakva jest. Mislim da je to dovolj-
no.’ Pomislio sam: u redu, njegov način rada je JOHNU NA
ce da zaradim koji šiling. Prelistavao bih rodi-
teljske knjige, postojao je priručnik za seks koji
mi kod kuće nismo imali. Ovi čiju sam djecu
čuvao bili su mnogo liberalnijeg svjetonazora.
Prelistavao bih ga i nailazio na mons veneris,
što bi uspaljivali moju tinejdžersku maštu. Sve
je to zapelo negdje u meni.”
To je tema koja se s vremenom sve više isti-
cala u njegovim pjesmama, provlačeći se od

DRUGi KRAJ
sljedeći: bit će vrlo surov, htjet će da sve teče,
nemoj previše misliti na to, samo reci.” Posli-
je toga uslijedile su audicije s Markom Ronso-
nom, čijem se radu s Amy Winehouse McCar-
tney divio i koji mu je bio DJ na vjenčanju sa
SOBE. MALO
ĆEMO
Why Don’t We Do It in the Road, o ludom seksu
u javnosti, preko Eat at Home iz 1971. do Nod
Your Head iz 2007., koju se lako može interp-
tretirati kao gorljivi hommage oralnom seksu,
i brojnih pjesama na albumu New. “ Nod Your
foto: guliver/rex

Shevell, i Gilesom Martinom, sinom dugogo-
dišnjeg producenta Beatlesa Georgea, koji je s
McCartneyem usko surađivao na remiksira-
nom albumu Beatlesa Love iz 2006. za pred-
Head nije tako zamišljena pjesma, ali ti stihovi
očito imaju dvostruko značenje, to je razumna
POPRIČATI.” pretpostavka”, kaže McCartney rezervirano.
“Ako protiv mene gradite slučaj zbog seksual-

96 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 ne preverzije, to bi moglo poslužiti kao
dokaz, ali ja bih to odlučno poricao”.
Stižemo u hotel, u koji McCartney
zalazi gotovo svaki put kada je u Los
Angelesu. Dok ulazi u Polo Lounge,
jedva se polovica osoba iznenadila:
“Dobrodošli natrag, g. McCartney!”
Gitarist iz večernje glazbene pratnje
koja se sprema zasvirati Otisa Reddin-
ga i U2 zguren je u kutu petljajući po
kabelima. “Radio sam to dva-tri puta
u životu!”, vikne mu McCartney prija-
teljski. Smjestivši se u kutu lokala, na-
ruči zeleni čaj i vodu Evian. Kaže da
više ne puši travu i dok još uživa u piću,
naručio je poslije masažu i želi na nju
ići čist. “Rado bih popio piće, ali ne bi
upalilo”, kaže. “Bit će mi žao.”
Unatoč kasnoposlijepodnevnoj ma-
saži, McCartney kaže kako mu se
teško potpuno opustiti. Osjeća da ne
može počivati na lovorikama, dubo-
ko ga uznemiruje inertnost. Kada su
se Beatlesi raspadali 1969., patio je od
depresije: nije izlazio iz kreveta, nije
se brijao, previše je pio, nalazivši malu
utjehu u braku s Lindom Eastman.
“U jednom sam se trenutku upitao:
‘Hoćeš li samo besposleno sjediti ili ćeš
opet malo raditi glazbu?” Pa bih tako
doma sjedio, sviruckao gitaru, a Linda
McCartney s
bi govorila: ‘Nisam znala da to znaš!’
kćeri Stellom i
Onda bih malo bubnjao. ‘Nisam znala suprugom Nancy
da to znaš!’ Stoga sam se vratio glazbi Shevell, s kojom
zapravo kako bih zadivio Lindu. Želio je u braku
sam dokazati da sam opet koristan.” dvije godine.
Dokazivanje korisnosti dijelom je
razlog što McCartneyevi koncerti i
dalje traju dulje od Hobita, što i u svojim se-
damdesetim još stvara hitove, što je još uvijek
strog prema sebi. Bilo da je riječ o prizivanju
Lennonova duha ili nekog drugog unutarnjeg
glasa. “Uvijek sam bio samokritičan”, kaže
McCartney. “To je konstanta, uvijek jednako
jaka. Kritičnost me tjera da ostanem usredo-
točen – ‘Nemoj postati ravnodušan na to.’ Ne
želim postati previše samodopadan. Da se ra-
zumijemo: Ja sam cool. Svi mi kažu da jesam.
Imam dosje. Mislili biste da sam se prestao pi-
tati vrijedi li imalo to što radim. Imam pove-
će brdo nagrada, uspjeha. Ali iz nekog razlo-
ga nemam sobu za nagrade. Ljudi me pitaju:
‘Gdje držiš svoje zlatne ploče?’ Ne radim to.
Samo želim biti zadovoljan svojim radom, ali
dakako, s druge strane, volim misliti da sam
foto: DAVE M. BENETT/GETTY IMAGES/ Guliver
genijalan. Jer, kada ću, dovraga, početi uživati
u tome? Zar ću čekati da odapnem i kažem: Je-
bemu, trebao sam uzeti tjedan dana odmora!”
U radu uživa, kao i u reminiscencijama. Ima
sjajno pamćenje. Primjerice, sjeća se kako su
u Liverpoolu kopali po kantama za smeće tra-
žeći bačene kutije cigareta. Taj ga je hobi na-
dahnuo za nostalgične reminiscentne stihove
na albumu New. “Stanovao sam na posljednjoj
stanici autobusne linije i mi smo umjesto bej-
zbolskih sličica skupljali kutije cigare-
ta”, kaže. “Otrgnuli bismo prednji dio
kutije i skupljali ih u snopove, razmje-
njivali s prijateljima. Autobus je vozio
od liverpulske bankarske četvrti sve
do kraja puta, gdje smo mi živjeli. Od
otmjenog do siromašnog dijela grada.
Tako se moglo naći cigareta siromaš-
nih pušača, pušača srednje klase i bo-
gataških cigareta. Te su vrijedile više:
Passing Clouds, ruske Sobranie. Nešto
manje vrijedile su Craven ‘A,’ Senior
Service, Player’s Navy Cut, a najma-
nje radničke cigarete Woodbines. Sve
smo ih znali.”
Prisjeća se dugih šetnji prirodom,
kada je kao dijete prolazio cestom
Dugeon Lane na jugoistočnom kraju
Liverpoola, s kopijom džepne knjige
Books of Birds u izdanju The Observe-
ra. “Sada je tamo zračna luka, ali tada
je bila netaknuta priroda “, kaže. “Tada
bih vidio uzlet ševa kojih danas nema.
Jeste li to ikada vidjeli? Nešto prediv-
no. One polete pjevajući”, zapiskuta, “i
vinu se tridesetak, šezdesetak meta-
ra uvis, u ravnoj liniji, neprestano pje-
vajući. Zatim prhnu, projure i odjedre
na drugo mjesto. I slijeće da bi vas od-
vratila od svojeg gnijezda. Očarava-
le su me takve stvari. Sve je to hrana
za mozak. Nastanilo se ovdje. Odra-
stao sam učeći takve stvari samim po-
gledom na njihovu čudesnost: priro-
du, glazbu, društvo, ljude. Uvijek sam
imao taj smisao za promišljanje, i još
ga imam.”
McCartney je svoja promišlja-
“Ne želim nja ravnomjerno rasporedio, kaže, na stare i
nove pjesme. Dosad je milijun puta odsvirao
postati
Blackbird i Yesterday, ali svakom izvedbom
otvaraju se nove tajne i značenja. “Logično,
trebale bi mi dosaditi i cijelo vrijeme očeku-
previše jem da ću se tako osjećati”, kaže. “Ali nije tako
ispalo. Sada se trudim odsvirati pjesmu kao
samodopadan, da je znam s lakoćom, ali postoji motiv koji ne
smijem promašiti i riječi koje moram uskladi-
ali volim
ti s tim motivom. Stoga se obično i dalje tru-
dim to obaviti kako treba. I nađem se kako po-
novno propitujem taj rad koji sam stvorio kao
misliti
dvadedesetogodišnjak. On kao da nije moj. To
nije gubljenje vremena. Malo toga prepuštam
da sam da se odradi samo. Umjesto da se dosađujem
pjesmom, još je nastojim promisliti – što je
genijalan. Jer ovo, dovraga? Zašto sam to napravio?”
Više nema svoje snopove karata od kutija ci-
kada ću,
gareta. Danas skuplja uspomene na Beatlese,
pored djela moderne i suvremene umjetnosti:
De Kooninga, Picassa, Philipa Gustona. Na-
dovraga, slov nove pjesme On My Way to Work nasta-
la je proučavanjem knjige/monografije Dami-
početi uživati ena Hirsta. “Tražio sam u njoj nadahnuće”,
kaže McCartney. “Tražit ću posvuda, otvori-
u tome?” ti knjigu i nadati se da ću već u prvom poglav-
lju naići na ključnu rečenicu.” Kada je treba-
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 97
 Paul McCartney

21st cen tury macca

Elektronska dance glazba, folk, dub, klavirske balade i još više:
skriveno blago s McCartneyevih kasnijih albuma

Free Now Godricha, suradnika skupine pronjuška po njegovom opusu Travelling Light
2000. Radiohead. u potrazi za rijetkim dvostrukim 2008.

Zarazni, dub-elektronski groove s
albuma Liverpool Sound Collage,
McCartneyeva eksperimentalna
suradnja sa sjajnom velškom
skupinom Super Furry Animals i
producentom Youthom.
Riding to Vanity Fair
2005.
Godricheva psihodelična crta
pojačava McCartneyeve neuo-
bičajeno zajedljive stihove na
ovom oproštaju od egocentrič-
albumom Twin Freaks. U tom
divljem remiksu čuje se i Flaming
Pie iz 1997. za okretanje po
plesnom podiju.
Ever Present Past
2007.
McCartney je u suradnji s Youthom
objavio album Electric Arguments, i
to pod svojim avangardnim umjet-
ničim imenom The Fireman. Ova
psihofolklorna pjesma bila je neo-
čekivano nježan vrhunac albuma.

Your Way nog prijatelja. Na vodećem singlu rasplesa- My Valentine

2001. nog albuma Memory Almost 2012.

Najbolji hit s nježnog albuma
Driving Rain, podcijenjena
ljubavna pjesma s prizvukom
countryja vjerojatno pisana za
tadašnju djevojku Heather Mills.
Fine Line
2005.
Too Much Rain
2005.
Album Chaos and Creation
ovim elegičnim hitom dostiže
emocionalni vrhunac. Riječ je o
McCartneyevoj najelokventnijoj
meditaciji o gubitku i nastavlja-
nju života.
Full McCartney bira 65 oštrih
električnih rifova: “U potrazi za
proteklim vremenom/Vreme-
nom koje će potrajati, mislio
sam. . .”
Vintage Clothes
2007.
Na albumu Kisses on the Bottom
većina je standardnih pjesama,
ali ovaj novi hit, hommage novoj
supruzi Nancy s prizvukom fla-
menca, na samom je vrhu.
New
2013.

Veseli klavirsko-gitarski dvoboj,
gotovo cijeli u izvedbi samog
McCartneya, otvara album Chaos
and Creation in the Backyard, u
energičnijoj produkciji Nigela
Really Love You
2005.
McCartney je dopustio Freelance
Hellraiseru, hit mashup DJ-u, da
Još jedan sjetan trenutak s
albuma Memory. “Ne živi u
prošlosti,” kori se McCartney, ali
ne može još jednom ne oživjeti
dane stare slave.
McCartney je ovu sjajnu beatle-
sovsku stvar koja podsjeća na
njihovu pjesmu Got to Get You
Into My Life objavio kao najavu
posljednjeg albuma.

lo osmisliti naslovnicu albuma New, sazvao
je svoj kreativni tim, u kojem su Stellin su-
prug Akasdhair Willis i konzultantski dvojac
po imenu Rebecca i Mike – “Ideje, ljudi, lude
mlade glave”, kaže McCartney. Raspravili su
o profinjenom dizajnu, ispisavši naslov albu-
ma fluorescentnim štapovima, u čast mini-
malističkom kiparu Danu Flavinu. “Sviđa mi
se njegov rad”, kaže McCartney. “Nisam kupio
nijedan, ali jednostavno mi se sviđa pomisao
da bude izložen u galeriji.”
Cijeni li još kojeg autora? Yoko Ono. “Ona
je mrak”, kaže McCartney. On i Yoko Ono su-
rađivali su na albumu Love, zajedno s Rin-
gom Starrom i Olivijom Harrison, i kaže da
su se, poslije godina neprestanih međusob-
nih optuživanja i gorčine, brzo sprijateljili.
“Vrijeme liječi sve rane”, kaže. “Mislio sam,
ako ju je John volio, u njoj mora biti nešto. On
oprostiti Marku Davidu Chapmanu. McCar-
tney duboko udahne. Možda nemamo dovolj-
no vremena za puni odgovor na ovo pitanje,
dodam. “Imamo”, uzvrati. “Odgovor je ne. To
je bio čin potpunog idiota. Nije riječ o nekome
s kime se nisi pretjerano dobro slagao. Nego
nešto mnogo gore, bilo da je riječ o zlu ili po-
remećenosti – to je neoprostivo. Mislim da bih
mogao oprostiti svima drugima. Ali ne vidim
zašto bih trebao oprostiti njemu.
To je tip koji je učinio nešto bezumno i ko-
načno. Zašto bih ga blagoslovio oprostom?”
‘Želiš li šut tekile?”, pita McCartney. Zeleni
čaj je fin, ali baš ne presijeca.  “Hajde. Pozovi
ga ovamo. Mora to učiniti.” Zviždukom dozove
konobara i ubrzo stižu dvije čaše tekile Patrón,
neka masaža ide kvragu. “Za nas – za zdravlje i
sreću”, kaže McCartney, poklonivši i meni moj
trenutak. Suknemo tekilu. “Uh!”, kaže, vrativ-
šući uokolo”, prisjeća se. “Pomislio sam: ovo mi
je najbolji dokaz.”
Svoj raspored nastupa i snimanja određu-
je prema Beatrice. Vole zajedno gledati crta-
ne filmove, od starih Disneyevih do Pixaro-
vih ostvaraja. McCartney se zasad sprema na
put u studenom odsvirati nekoliko koncera-
ta u Japanu. Trenutačno radi na scenografiji.
“Jedna mi se ideja mota po glavi”, kaže. “Kada
sam odlučio da će naziv albuma biti New, si-
nula mi je ta zamisao – znate, kao kad se uju-
tro probudite: ja ispred šume u radničkoj ka-
riranoj košulji, kao da poziram susjedu. Samo
što je odmah pokraj mene robot koji me zagr-
lio, vrlo sjajan momak. Stoga sada razrađujem
tu ideju kako bih tog velikog momka stavio na
pozornicu. Sviđa mi se ideja da imam velikog
prijatelja koji je robot.”
Najbolja referencija za izgled robota je, kaže,

nije glup. I što ćete? Zar ćete se nastaviti du-
riti zbog nečega što se zapravo nije dogodilo?
Naprosto smo bili bijesni što se Beatlesi raspa-
daju, što postaje drukčije, što nam je djevojka
u studiju. Toga nikad nije bilo. John je htio da
Yoko bude ondje, a nas smo trojica šizili. I na
kraju sam morao reći: da vidimo kako bismo
se ona i ja složili i od trenutka kad sam odlu-
čio da više nema zlovolje, dobro smo se slagali.”
Što više razmišlja o kraju, McCartney sve
više razmišlja o pomirbi, oprostu, zakopava-
nju ratnih sjekira – s Yoko Ono, s Lennonom,
s kim god. “George bi mi rekao: ‘Ne želiš da te
takve stvari proganjaju u životu’ ”, kaže. Ali i to
ima svoje granice. Pitam ga bi li ikada mogao
M
ši čašu na stol. “Oh, baby.”
c C art n e y i ma kuć u
pokraj ovog hotela, ali veći-
nu vremena provodi u En-
gleskoj, u blizini svoje de-
vetogodišnje kćeri Beatrice,
nad kojom dijeli skrbništvo sa svojom biv-
šom ženom Heather Mills. Beatrice je posta-
la ključna slušateljica i kritičarka novih pjesa-
ma. Kada je McCartney prije nekoliko godina
prvi put dohvatio mandolinu i pokušao je nau-
čiti svirati, osmislio je spiralni vedar rif koji je
2007. prerastao u singl Dance Tonight. “Lup-
kao sam o pod pjevajući, a ona je dotrčala, ple-
Željezni div – omiljen njemu i Beatrice. Diza-
jn robota McCartney je prepustio istoj tvrt-
ki koja je izradila lutke za kazališnu verziju
Ratnog konja. “To je vrlo upitna ideja”, kaže.
“Zašto bi netko izradio robota? Samo zato što
je zamislio sebe na slici s jednim takvim? Ali
tako se radi. Imaš svoje zamisli i pokušavaš ih
ostvariti. Dobiješ ideju za neku pjesmu i poku-
šaš je razraditi.”
Na trenutak se zamisli. “Ta ideja sigurno
ima veze s novitetima. Ja sam čovjek vanj-
skog svijeta, neka vrsta seljaka koji živi u
šumi…” Smije se. “Ali imam tog prijatelja, a
on predstavlja moderan svijet. Zapravo, on je
budućnost.”

98 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
Ultra HD. Nova definicija visoke definicije.
NAGRADA EISA: EUROPSKI ULTRA HD TV 2013.-2014. – Philips 65PFL9708
Uz œetiri puta veåu razluœivost od Full HD-a, Ultra HD je buduånost televizije. Philips
9708 UHD TV dobio je najugledniju nagradu za nevjerojatnu dubinu i jasnoåu slike te
nadogradnju signala zbog poboljšavanja kvalitete slike Blu-ray izvora i televizijskih
programa. Ovaj 65-inœni televizor može se pohvaliti razluœivošåu slike veåom od osam
milijuna piksela – definicijom prevelikom za prikaz na ovoj stranici. Zato pofiite u trgovinu
i uvjerite se sami, ili posjetite www.philips.com/tv.
 početak
underground
revolu
Talentirani glazbenici nerijetko propadaju
ako im se ne pruži prilika i ako nemaju sposobnog
vođu. Ili, ako ne uzmu stvari u svoje ruke, kao što
su napravili ovi dečki. Tekst: Marko Bratoš
fotografija: mateja vrčković

100 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 S lijeva: Leo Klaić
(Killed a Fox),
Stjepan Krznarić
(Sane), Andrija
Ražnatović

ucije
(Muscle Tribe
of Danger and
Excellence), Hrvoje
Baudoin (Malady
Lane), Luka i
Andro Jambrošić
(Muscle Tribe
of Danger and
Excellence)

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 101
K
Rock podzemlje
ada bismo na cesti
zaustavili dvadesetak na-
sumičnih ljudi i pritom
vodili računa da su sve
subkulture i generacije
ravnomjerno zastuplje-
ne, teško je zamisliti kako
bi se među njima našao
bilo tko da nikad u životu
nije čuo za Led Zeppelin.
Bilo bi u najmanju ruku
čudno i ta bi uboga duša
valjda morala netom prije ispuzati iz pećine
jer su kroz zadnjih četrdesetak godina za rock
postali ono što su piramide za Egipat, Ferra-
ri za automobile i Maradona za nogomet. S
druge strane, kada bismo istih deset ljudi pi-
tali jesu li ikad čuli za čovjeka po imenu Peter
Grant, sumnjam kako bi itko osim
možda najzagriženijih fanova ili
glazbenih enciklopedista imao bla-
gog pojma o kome se radi. A priča-
mo o osobi koja je u najmanju ruku
jednako zaslužna za veličinu Zeppe-
lina kao i bilo koji od članova benda.
Davne 1968. on je bio mozak koji
je iz nepoznatih New Yardbirds mu-
laca stvorio mašinu hitova koja se
nije zaustavila idućih dvanaest godi-
na, a i dan danas pokazuje raznora-
znim skorojevićima gdje im je mje-
sto. Vjerovao je u njih unatoč lošem
glasu koji ih je pratio, osigurao im
sredstva i uvjete koji su dotad bili
neviđeni i upitno je bi li ikad uspje-
li bez njega.
Jimmy Page možda bi radio na
benzinskoj i povremeno svirao po
cesti za džeparac, Bonham bi bub-
njao prstima po šalteru u banci i
čitav svijet ostao bi zakinut za jedan
od kamena temeljaca svjetskog rock
‘n’ rolla.
Možda zvuči smiješno jer su
Zeppelini imali sreće da ih netko po-
gura, ali to je na kraju ispala tužna
priča čitavog niza dobrih bendova
koje se nikad neće slušati. Naime,
od dana kada je glazba postala posao, a pje-
sme bezvrijedne ako u kratkom roku ne gene-
riraju iole impresivne cifre na računima očito
je kako talent, koliko god kolosalan bio, naža-
lost nije dovoljan ako ga se ne može ili ne zna
dobro prodati. Kvalitetni glazbenici nerijetko
propadaju ako im se ne pruži prilika i ako ne-
maju sposobnog i entuzijastičnog vođu.
Upravo te prilike i vođe su, čini se, nešto što
na ovim prostorima očajno fali. Mladi ambi-
ciozni bendovi pred kojima bi u nekim boljim
vremenima i okolnostima možda stajala bli-
stava karijera - sve češće izgledaju kao ribe na
suhom. Bubnjaju po šalterima i pjevuše nikad
odsvirane pjesme.
Kako bih istražio tu temu i vidio što misle
ljudi koje taj problem direktno pogađa, od-
102 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
lučio sam popričati s nekolicinom članova
nekih od najpoznatijih domaćih rock bendo-
va koji i dalje, unatoč utrošenom trudu, sati-
ma i živcima - spadaju pod ono što bi nazva-
li underground.
Konkretno, tu su članovi grupa She Loves
Pablo, Sane, Muscle Tribe of Danger and
Excellence i Killed a Fox.
Godinama pune klubove diljem Hrvatske
i polako skupljaju klikove na YouTubeu, ali
teško se otresti osjećaja da zaslužuju više. Taj šalici s dva natrena.
kompleks scenskog podzemlja ne bi bio toli-
ko tragičan kada bi iznad zemlje imali vojsku
impresivnih izvođača pa bi marginalizaciju
jednih mogli opravdati kvalitetom drugih, ali
jasno je kako je stvarnost sve samo ne takva.
Nedjelja je popodne, svi su još uvijek ma-
murni od loše proračunate subote, ali dečki
Nikola
Marjanović iz
grupe Sane
Je li opravdano
kriviti samo
institucije. Možda
glazbenicima fali
poduzetničkog
duha?
svejedno naručuju rundu piva, svi osim mene
i Stjepana Krznarića iz Sanea. Prvi kako bi
ostao maksimalno pribran, a drugi jer se
upravo vratio s 30-satnog puta iz Švedske i
jer želi malo zafrkavati konobaricu s nebulo-
znim zahtjevima.
“Kažem ti stari, toliko je dobro. Bed ti je ho-
dati tim prljavim balkanskim nogama po nji-
hovoj krasnoj skandinavskoj ulici”, kaže i na-
ručuje produženu bezkofeinsku kavu u velikoj
Zauzeli smo separe u socijalističkoj birtiji
iza željezničkog kolodvora i polako otvaramo
priču. Svi se osjećaju pomalo zakinuto i preva-
reno i svi imaju nešto za reći, pogotovo nakon
nekoliko piva.
“Ne znam uopće odakle početi”, slegao je
ramenima Stjepan i zamotao cigaru, “ima to-
liko toga što ne valja, pogotovo kad
su mediji u pitanju. Nisu ovo više
osamdesete i devedesete. Ljudi su
tada voljeli otkrivati nove stvari i
nove grupe. Nije da ih danas nema,
nego jednostavno nemaju gdje po-
kazati što znaju. Prije si imao emi-
sije tipa Hit Depo, Top DJ-mag, Mo-
nofoniju, Cro pop-rock. Ljude je bilo
briga, domaća scena je bila nešto
na što si bio ponosan. Radio-posta-
je puštale su stvari mladih bendo-
va i jebiga ako ništa drugo, pruža-
le im priliku”.
Nije tajna kako je domaća rock
scena još od početka devedesetih
polako, ali sigurno počela zauzima-
ti tu nesretnu ulogu zadnje rupe na
svirali. Uostalom, puno toga u Hr-
vatskoj ne valja, bilo bi čudno da
rock doživljava renesansu. Disko-
grafija je mrtva i novca je malo, a
zna se da u takvoj situaciji uvijek
mladi prvi stradaju. Nema ni insti-
tucija ni hrabrih, sposobnih i podu-
zetnih ljudi koji bi stavili glavu na
panj i bacili se u posao s nekime u
koga vjeruju, što je samo jedan od
izvora frustracije za bilo koga tko
poželi za život zarađivati pjesma-
ma, ili barem biti sretan radeći ono što voli.
Neko vrijeme činilo se kako je problem u tome
što su se ljudi možda promijenili i kako su di-
onice rocka spletom okolnosti nekako uspje-
le naglo pasti u odnosu na jednostavni strani
pop i narodnjake, pogotovo kad su domaći au-
tori u pitanju. Ipak, postaje sve jasnije kako su
potpora medija i institucija nešto što ide ruku
pod ruku s potražnjom publike i bilo bi suludo
kriviti ljude jer ne vole nešto za što nisu čuli.
“Mislim, ne mrzim ni Hladno pivo, ni TBF
ni Cetinskog”, probio se nečiji glas kroz buku,
foto: mateja vrčković
“ali zašto se njih toliko forsira na radiju? Nije
kao da su jedini koji nešto rade.” Teško je ne
žaliti za vremenom kad je radio imao eduka-
tivnu ulogu i kada se, umjesto pokušaja da iz
dana u dan uživaš u nečem starom i prožvaka-
nom, znao dogoditi onaj prekrasan moment
otkrivanja nečeg novog. Kičma takvog su-
stava bila je ljubav prema glazbi, pojam koji
danas preživljava na aparatima i nošen na le-
đima entuzijasta. Nažalost, i mi kao publika
i oni kao izvođači žrtve smo jedne vrste glaz-
benog imperijalizma.
Otkako je svjetski, bolje rečeno kapitali-
stički model radio-postaja ušao na stražnja
vrata - naviknuti smo da ćemo neovisno o
danu, satu i frekvenciji čuti jednu od 500
pjesama s iste playliste. Funkcija glazbenog
urednika laskava je i zvučna titula, ali na ža-
lost postala je potpuno beznačajna s obzirom
na to da se uglavnom svodi na preuzimanje
top lista iz neke tamo Njemačke ili Engleske.
Takav sustav opravdava se kojekakvim anke-
tama po kojima publika upravo to želi, ali to
je sasvim drugi par rukava. Činjenica osta-
je da radio ima ogromnu moć, a kako nas je
ujak Ben u Raimijevom “Spider-Manu” još
2002. naučio, uz veliku moć dolazi i velika
odgovornost. Odgovornost prije svega da se
vrijeme i povjerenje koje slušatelji poklanjaju
ispuni kvalitetnim sadržajima, pogotovo ako
su oni domaće proizvodnje. Lady Gagu iona-
ko mogu čuti na stotinu drugih mjesta. Baš
kao i djeca - publika možda često želi slatki-
še, ali zadaća roditelja je tu i tamo ipak im
nagurati nešto povrća niz grlo - čisto zato što
je to dobro za njih.
Kada su regionalni rock bendovi i njiho-
va zastupljenost na radiju u pitanju - možda
bi na prvu bilo lako započeti onu staru žalo-
pojku o tome kako su rocku odbrojani dani,
ali čini se kako to nije isključivo žanrov-
ski problem. Bendovi koji su još uvijek rela-
tivno kratko na vrhu scene, kao što su Arc-
tic Monkeysi ili Black Keysi, dobro prolaze
kod publike. Povremeno iskrsnu u eteru, što
ipak znači da potražnja za distorziranim gi-
tarama i dalje postoji. Pa zašto onda nitko ne
daje priliku domaćim snagama? Čini se kako
je komercijalnim radio-postajama svaka mi-
nuta bitna i jednostavno nemaju vremena za
‘T
riskiranje.
o s r adijima je samo dio
problema”, nastavio je Stje-
pan, “danas da bi ljudi za tebe
čuli nije dovoljno biti dobar.
Sve se plaća, a fali ljudi koji-
ma se da odraditi posao, ulo-
žiti vrijeme i novac i stvoriti
nešto iz ničega. Pa pogledaj samo scenu, je
li postoji ijedan bend nastao unazad 15 go-
dina za koji možeš reći da će ući u legendu?
Ne možeš. I ne želim reći da smo to možda
mi, nego da nema šanse kako nitko nije do-
voljno dobar. Već godinama konstantno iste
face. Stvar je u tom glupom domaćem men-
talitetu. Sve što je naše i što želi postati nešto
automatski se gleda skeptično i s onim pos-
prdnim ‘daj si nađite prave poslove’ tonom.
Nemamo onaj drive da stvorimo i podupire-
stanje u srbiji
Između beznađa i euforije
Bolna agonija diskografije u kojoj se bezglavo
koprcaju samo još dve nekad velike diskograf-
ske ajkule PGP RTS i City records, sada uspa-
vani fosili okruženi brojnim minijaturnim manje
više beznačajnim piranicama, promenila je zau-
vek srpsku muzičku demo scenu. U kombinaciji s
novim kanalima za distribuciju muzike, pre svega
putem YouTubea i društvenih mreža, demo ben-
dovi su, paradoksalno, u nikad boljoj i u nikad lo-
šijoj situaciji. Takvoj da se zapravo postavlja pi-
tanje da li demo scena danas uopšte i postoji.
Posebno onakva kakvom smo je doživljavali u
zlatno vreme diskografije.U Srbiji danas deluje
mnoštvo mladih bendova različitih muzičkih ori-
jentacija kojima zapravo nije jasno šta im je činiti
sa svojom muzikom. Od društvenih mreža i You-
Tubea nemaju baš ništa osim tapšanja po rame-
nu i brojanja klikova, ali materijalizacija takve vir-
tualne popularnosti je ravna nuli. S druge strane,
alternativni klubovi u kojima mogu da sviraju
pred publikom samo su statistička greška u od-
nosu na brojnost nekih drugačijih mesta, na ko-
jima dobro prolaze samo oni koji pristanu da
koketiraju s folkom.U nedostatku kvalitetnijeg
rešenja, bendovi se okreću nastupima na demo
festivalima, koji su u najvećoj meri loše organi-
zovani i kratkog daha, napravljeni isključivo s na-
merom da se sponzorima, pre svega pivarima,
mazne neka kinta. S časnim izuzecima poput Šu-
madijskog demo festa ili Belgrade Demo Fest
LIVE, takvi festivali potraju uglavnom samo
jednu sezonu i bendovima služe samo kako bi
popunili sasvim bezvredan CV. Jer novčane na-
grade su tragikomične, nedovoljne da se ozbilj-
no snimi makar jedna numera u studiju, a neka
medijska ili marketinška podrška koja bi potenci-
jalno mogla da bend izdigne iz proseka, spada u
domen science fictiona.
U medijima prostor za demo bendove praktič-
no ne postoji. Osim nekoliko internet portala, kao
što su www.balkanrock.com, potom www.serbi-
an-metal.com kojem samo ime kaže kojom se vr-
stom muzike bavi i možda najagilnijeg www.ser-
bianundergraund.com, u takozvanim “velikim”
medijima za male bendove mesta nema. Tržiš-
na ekonomija zatukla je u začetku svaki poku-
šaj bavljenja bilo čime što nije komercijalno jer je
količina novca u opticaju u srpskom društvu toli-
ko smanjena da je moguće prodati samo ono što
ima masovnu vrednost. Magazini i fanzini se po-
jave tu i tamo, traju koliko jutarnja rosa ili sadržaj
novčanika nekog entuzijaste, nekad perspektiv-
na televizija Metropolis sada se bori za goli život
na nekom 865. mestu kablovske liste kanala, a
velike TV stanice se ili prave lude, ili mažu oči tzv.
rokenrol emisijama u kojima je glavna stvar što
bolje plasirati sponzora. Ponovo pivare, naravno.
A radio… Radio je u Srbiji generalno gotovo na
samrti. Ono malo što se sluša svodi se na šlager-
ske tralalajke Vlada Georgieva i njegovih klono-
va i poneki kvaziduhoviti jutarnji program filovan
Rihannom, Lady Gagom i One Directionom. Ne-
popravljivi optimisti nade polažu u radio Lagunu,
koji uskoro počinje s emitovanjem i u kojem je
okupljena ekipa koja ima sopstvena demo isku-
stva iz osamdesetih i devedesetih, ali činjenica je
da će i taj radio morati da živi od marketinga. A
tu, realno, za demo bendove u ovom momentu
mesta nema. Budžeti velikih kompanija su skre-
sani, lova se iz njih deli na kašičicu prema ličnim
simpatijama ili partijskim naredbama pa je teško
verovati da će i ovaj radio napraviti neki veći
pomak u tom smeru.
Kad je o političkoj dobroj volji da se pomogne
alternativna kultura reč, poučeni ranijim iskustvi-
ma čak i najveći optimisti s ogromnom rezervom
uzimaju prognoze da će tek postavljeni mini-
star kulture Ivan Tasovac moći da promeni ne-
promenjivo. Istina, ultra sposobni menadžer koji
je uspeo da od Beogradske filharmonije na ko-
lenima napravi divovsku instituciju za istočno-
evropske prilike, nesumnjivo ima kapacitet da
oživi srpsku alternativnu scenu, ali je veliko pi-
tanje da li je zapravo zagrizao jabuku koju neće
moći da proguta. Jer, budžet za kulturu je mize-
ran a stara narodna poslovica jasno kaže – koliko
para, toliko muzike.
Dakle, kuda god da se okrenu, demo bendo-
vi nailaze na gotovo neprobojan zid. Među ma-
lobrojne pukotine u tom zidu spada legendarni
državni radio “202”, nestašno čedo konzervativ-
nog Radio Beograda, koji je praktično jedini pro-
zor u svet za demo bendove. Istina, ne nudi im
mnogo, ali i to malo je mnogo za klince gladne
mogućnosti da prezentuju svoju muziku. Pa iako
se tiho ugasila njihova burno najavljivana akci-
ja od pre nekoliko godina “Dovodimo rok pu-
blici i publiku rokenrolu”, legendarna “dvestad-
vojka” nekako je jedino mesto na kojem demo
bendovi mogu da se osećaju kao svoji na svome.
Nedavno, srpska demo scena načinila je ozbi-
ljan pokušaj povratka u glavne tokove već po-
menutim Belgrade Demo Fest Live festivalom.
Uz pristojnu medijsku podršku, obezbeđenu lič-
nim poznanstvima organizatora, za takmičenje
se prijavilo više od 100 bendova iz čitave Srbi-
je a pobednik, rap core reggae ska fusion bend
“Ućuti pas” iz Lazarevca, već je iskoristio svoju
nagradu, učešće na prestižnom Beer Festu.
Pored njih, najviše je profitirao već u lokalnim
krugovima etablirani alter-rock sastav “Sivi” iz
Pančeva, a pažnju su privukli i “Uzemljenje” i
“Centralna aktivnost” iz Beograda, “Goddamn”
iz Vranja, “Neke face” iz Zrenjanina, “Helm” iz
Priboja, “Meda vuk i Sandokan” iz Petrovaca na
Mlavi, “Hadži prodane duše” iz Užica…
Srpska demo scena u ovom momentu luta la-
virintom besparice, medijske nezainteresovano-
sti i muzičke tranzicije. Ipak, čini se da flegma-
tičnost i beznađe nekim čudom zamenjuje novi
talas energije, nastao pre svega zahvaljujući ši-
roko otvorenim vratima regiona, odnosno mo-
gućnošću da njihova muzika ne bude samo lokal-
ni eksces u zemlji kojom dominira folk. Samo da
ne bude prema starom, ne samo srpskom običaj,
jedan korak napred, dva nazad. A. S. Ignjatović
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 10 3
 Rock podzemlje
mo nešto novo. Čovječe, Švedska je dala onim
suludim death metalcima iz Entombeda pro-
stor pored gradske vijećnice kako bi tamo
mogli održavati besplatne probe jer je prepo-
znala da bi mogli biti dobar izvozni proizvod.
Dakle, to je doslovno ekipa sotonista koji pje-
vaju o crijevima. Na kraju su završili nastupa-
jući s kraljevskim baletom i evo sad čak i neki
debili u Hrvatskoj znaju za njih. Mi ovdje ne-
mamo priliku ni popušiti nekome”.
Očito je radio samo vrh ledenjaka. Nije to
više samo pitanje muzike, nego je problem
prepoznavanja prilika i nevjerojatne inertno-
sti koji se širi s jedne oblasti na drugu.”Vidi,
kako je moguće da je jedan Mate Rimac
morao prodavati supercar Arapima jer ga u
Hrvatskoj nitko nije doživio. Jasno mi je da
glazba možda nije najbitnija, ali kad vidiš da
se s istim nepovjerenjem odnosimo prema
svemu što je naše osim valjda nogometne re-
prezentacije, stvarno ti dođe da spakiraš ko-
fere i odeš.”
Inače, kaže se kako su sportaši i glazbeni-
ci najveći ambasadori neke zemlje, a onda se
sjetite tužne stvarnosti u kojoj glazbene am-
basadore praktički i nemamo, a ovi sportski
nerijetko ambasadiraju našu zemlju uz navi-
jače koji piju, tuku i pale europske gradove i
104 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
nabijaju nogometnim klubovima kazne koje
su u konačnici plaćene upravo iz naših džepo-
va. Uzrečica “ne postoji loš PR” možda vrije-
di ako ste Miley Cyrus, ali ne i ako ste država.
A situacija teško da bi mogla biti apsurdni-
ja, pogotovo nakon što se sport uvede u jed-
nadžbu. Nevjerojatno je to da glazbenici sve
troškove svoje karijere - dakle prostor, ljude,
tehniku, produkciju, rasvjetu, osiguranje, po-
liciju, eventualne nerede itd. - snose sami, dok
jednom Dinamu grad gotovo da plaća kekse i
mlijeko za igrače prije spavanja. Možda bi im
i to bilo pokriveno da se “Momci s Maksimi-
ra” već odavno nisu odlučili za duplu votku i
J
kebab nakon Lampaša.
edna od posljednjih predsta-
va u kojima struka i dalje glumi za-
interesiranost za mlade i nepoznate
glazbenike su očigledno talent showo-
vi tipa HTZ i Hrvatski Idol, ali posta-
lo je bolno jasno kako karijere natje-
catelja završavaju sa zadnjim danom
emisije. Kad se sve zbroji i oduzme - članovi
žirija ogrebu se za malo besplatnog PR-a, ko-
mercijalna televizija za svoj komad oglašivač-
kog budžeta, a naivci oko kojih se sve trebalo
vrtjeti na kraju shvate kako su dobro nama-
Muscle
Tribe of
Danger and
Excellence
garčeni kada im se ljudi koji su im do jučer
bili prijatelji i mentori danas više ne javlja-
ju na pozive.
“Čak i u situacijama kada se institucije kao
što su HGU i HDS odluče osokoliti i poduze-
ti nešto, poželiš da nisu. Samo ti bude muka.
Mislim, davati ljudima koji već imaju zavid-
nu domaću karijeru desetke tisuća eura po-
ticaja za nove projekte jednostavno je glupo.”
Ipak, je li opravdano kriviti samo instituci-
je? Je li možda stvar u tome da glazbenicima
ponekad fali malo poduzetničkog duha? “Pa
kad je rock u pitanju, zapravo se ne može reći
kako se tu i tamo ne podrži nekakav demo fe-
stival i slične stvari. Ali to je ionako sve šmin-
ka, bendovi dobiju priliku odsvirati na im-
proviziranom stageu u nekom selu i svima je
jasno da ništa neće iz toga proizaći, ali lijepo
izgleda na papiru. Normalno, mi bismo se uvi-
jek mogli još više potruditi i duže ih gnjaviti,
ali dosadašnje iskustvo pokazuje kako se kon-
kretni poticaji u smislu pomoći oko snimanja
albuma, produkcije i planiranja nekakve kari-
foto: daniel gjurček
jere gledaju skeptično. U većini slučajeva, čak
i kad uspiješ isposlovati nekakav deal i pot-
pisati ugovor gori od Faustovog, njihova od-
govornost prestaje nakon što snimiš album.
Jednostavno ne postoje ljudi i mašinerija koji
bi nešto pogurali u medije, a bez toga ne ide”,
slažu se dečki.Komunikacija i razumijevanje
između novih talenata i moćnika dotakla je
tako najnižu točku u dugo vremena, barem
kada je glazba u pitanju. Umjesto da je insti-
tucijama u interesu poticati ljude od kojih će
i one same možda profitirati, takve suradnje
često izgledaju previše rizično da bi se u njih
uopće krenulo. Taj rizik je u konačnici možda
i opravdan, ali igranje na sigurno dugoročno
proizvodi glazbeno nebo na kojem obitavaju
isključivo stare zvijezde.
Nego, vratimo se na glavne likove ove priče.
Ako ste do ove točke u tekstu dobili iluziju
kako su svi ovi mladi ljudi zapravo samo hrpa
besposličara koji kukaju jer im nitko ne želi
pomoći - prevarili ste se.
Unatoč nezahvalnim prilikama, svi ovi ben-
dovi napreduju, kako umjetnički tako i po-
slovno - i to isključivo zahvaljujući vlastitom
angažmanu. Međusobno si daju vjetar u leđa i
promoviraju ono u što vjeruju, a odaziv publi-
K
ke polako, ali sigurno postaje sve veći.
r ajem 2012. godine dio njih
zajednički je pokrenuo projekt pod
nazivom House of Pablo, kojem
je osnovna zamisao bila ujedini-
ti bendove, povezati se privatno i
poslovno te malo olakšati svima
živote. Ljubav prema glazbi i du-
gogodišnja prijateljstva niti su koje ih pove-
zuju jer osim toga imaju malo toga zajednič-
kog. Među članovima projekta ima dizajnera,
glazbenih i radijskih producenata, studenata,
kuhara, telefonskih operatera pa čak i jedan
školski psiholog.
Gotovo su svi prisiljeni imati poslove sa
strane kako bi se uzdržavali, ali svejedno su
mjesecima odvajali novac kako bi uredili za-
jednički prostor. Ne prostor koji im je dao
grad, niti neki koji iznajmljuju, nego pro-
stor koji su sami izgradili u sklopu postoje-
će kuće na zagrebačkoj Kustošiji. Ono što je
nekad bilo neiskorištenih stotinjak kvadrata,
danas je potpuno funkcionalna soba za probe
te još jedna za produkciju i miksanje. Bendovi
se tamo druže, dogovaraju zajedničke nastu-
pe, pomažu oko albuma i promocije, ali jed-
nako tako dijele opremu i troškove. Na prvu
može zvučati naivno i sanjarski, ali ne bi bio
prvi put da se predan i neovisan rad u garaži u
konačnici pokazao kao prva stepenica prema
uspjehu. Možda se još uvijek ne vrte na radio-
stanicama, ali Facebook i YouTube mogu biti
moćna oružja - ako su u sposobnim rukama.
Srećom, takav kolektivan pristup kolektiv-
nom problemu počeo je stvarati rješenja pa su
bendovi poput She Loves Pablo, Sane, Muscle
Tribe of Danger and Excellence i Killed a Fox
u zadnjih godinu dana više puta svirali u svim
bitnim zagrebačkim i hrvatskim klubovima -
uvijek punima vjerne i sve brojnije publike.
Jedan od stalnih programa koji promiče
upravo takve “odlične bendovi za koje vaši ro-
ditelji nisu čuli” je zagrebački Good Vibra-
tions koji je nakon uspješne prve sezone u
Vip klubu sada otvorio drugu sezonu u Vin-
tage Industrial Baru. Prošle godine ugostili
su preko 40 bendova s ovih područja i unatoč
tome što se program događa radnim tjednom,
uvijek je odlično posjećen.
“House of Pablo je vrlo interesantna priča i
naš prvi susret s njima bio je prije svirke grupe
She Loves Pablo u studenom prošle godine”,
kaže Perica Štefan, jedan od glavnih organi-
zatora Good Vibrationsa. “Ti momci osvaja-
ju dobrom svirkom, ali i jednostavnošću kao
osobe. Bez puno priče, preseravanja i slično,
rock ‘n’ roll u svom najboljem i najiskrenijem
izdanju, a to publika itekako dobro prepoznaje
i cijeni. Važno je spomenuti i da su velika pot-
pora jedna drugima, redovito u prvim redo-
vima svakog koncerta. Zaista, energija koja
se osjeti na njihovim koncertima je nešto po-
sebno i zato ekipa još dugo prepričava dojmo-
ve i dogodovštine s tih svirki. Također je zani-
mljiv i taj koncept u kojem njih desetak imaju
4-5 bendova, rotiraju se i moraju se poprilično
dobro uskladiti da bi sve funkcioniralo. Često
u šali kažemo ako nam neki bend otkaže u za-
dnji čas, a imamo četiri, pet pablovaca u publi-
ci, sigurno se može okupiti neki bend. Bendovi
iz House of Pabla bez problema mogu svirati
van Hrvatske, na hrvatskoj alternativnoj sceni
“prije je ljude
bilo briga,
domaća scena je
bila nešto na što
si bio ponosan.”
su već itekako prepoznatljivi, no hoće li na-
praviti korak naprijed ovisi ponajviše o njima
i koliko će se trsiti da stvar zaživi na međuna-
rodnom nivou.”
Samo u zadnjih godinu dana brojni mladi
bendovi, iz HoP-a i izvan njega, okušali su se
u inozemstvu i gotovo bez iznimke se vraća-
li s dobrim pričama i pozitivnim dojmovima.
She Loves Pablo je nastupao uz Colour Haze
na stoner festivalu u Njemačkoj, Katran je svi-
rao kao predgrupa svjetski poznatom Bioha-
zardu, a Sane je osvojio prvo mjesto na Royal
Music Festivalu. Možda to još uvijek nije ono
što pomislite kada se kaže svjetska karijera,
ali je u svakom slučaju velik korak prema na-
prijed za svaki od tih bendova.S obzirom na to
da se kroz nekoliko izleta u inozemstvo poka-
zalo kako stranci ponekad imaju bolje uho za
hrvatske bendove od Hrvata, članovi Sanea u
desetom mjesecu odlučiti su složiti kompila-
ciju bendova, sjesti u auto i okušati se na sje-
veru. Tisuću kilometara, stotinu mailova i
milijun kucanja po vratima na kraju je urodi-
lo plodom jer je u samo dva tjedna ugovoreno
17 gaža za sljedećih šest mjeseci. Pokrenuta je
i crowdfunding kampanja kako bi se skupila
sredstva za daljnje korake, a započeti su i pre-
govori o suradnji sa skandinavskim Blackwa-
ter Musicom.
U svima njima gori želja za dokazivanjem u
granicama regije, ali čini se kako je, paradok-
salno, ponekad možda i lakše napraviti nešto
u inozemstvu.
”Sviranje vani uvijek laska i osjećaš se kao
da si napokon netko i nešto, ali poseban je
osjećaj svirati pred domaćom publikom i pri-
jateljima i vidjeti kako su ljudi prepoznali ono
što radiš. Ali ponekad, ako je loš dan i kad ti
se još jedna vrata zalupe u facu, stvarno ti se
čini kako bi radije svirao na cesti u Njemač-
koj, nego i dalje ovdje lupao glavom u zid”,
kažu dečki.
Apatija medija i nedostatak hrabrosti insti-
tucija problem su koji pogađa sve zaljubljenike
u glazbu, od onih koji je proizvode do onih koji
u njoj žele uživati. I kao da nam odljev mozgo-
va kroz zadnjih 30 godina nije dovoljan, obri-
si novog odljeva talenata postaju sve vidljiviji.
Ako ključni ljudi jednom konačno odusta-
nu od ulaganja, a mediji od podrške samo je
pitanje vremena kada će i glazbenici objesiti
instrumente o klin ili u najmanju ruku sreću
jednom i zauvijek potražiti vani. Najgore od
svega je što, ako uspiju, na red će doći kolek-
tivno busanje o prsa i hvalospjevi o tome kako
su naše gore list, kao što je bio slučaj s 2Cellos.
U zemlji s milijun samozvanih poduzetni-
ka zar nam je stvarno trebao jedan Elton John
pokazati kakav dragulj imamo?
I za kraj - ako su institucije, televizije i ra-
dio-postaje okrenule leđa mladim i talenti-
ranim ljudima, pokažite da ste bolji od toga
jer ste jedina nada koja ostaje za kulturu
kojom ne caruju samo Pitbull, Rihanna i slič-
ni. Kada bi bilo imalo pravde na ovom svije-
tu, imali biste privilegiju jednog dana govori-
ti prijateljima i djeci kako ste ih slušali i prije
nego što su svirali na stadionima. Ipak, s ob-
zirom na to da živimo gdje živimo, očito ćete
se morati zadovoljiti s lijepim uspomenama,
ali to je nešto što vam ovi ljudi i dalje žele i
mogu darovati.
Svi ovi bendovi odrađuju velik broj nastupa
i uskoro im izlaze novi albumi, nekima čak i
ovaj mjesec. Konkretno, Killed a Foxu baš na
dan objavljivanja ovog broja. Imaju još brdo
ljubavi prema glazbi i to je jedino što ih i dalje
gura naprijed. Nažalost, ni taj žar ne gori za-
uvijek. Zato budite ulje koje će rasplamsati
vatru. Ako još uvijek niste čuli za njih dajte im
priliku, a ako jeste onda ih nastavite podrža-
vati. Njegujte scenu i ona će vam to vratiti.
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 10 5
Krv, znoj & z
106 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
zombiji
Nesuglasice iza
Peisner
tekstDavid

kamere i
nezaustavljiv uspon
serije “Živi mrtvaci”
– najkrvavije na
TV-u 10 7
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e |
 živi mrtvaci
RICK GRIMES
IMA JOŠ
JEDAN JAKO
LOŠ DAN.
Ne u stilu da je dan loš zato što se probudio iz
kome i saznao da je svijet preplavljen zombiji-
ma, ili da je to dan u kojem mu je sin, recimo,
upravo ubio ženu nakon što je ona rodila dije-
te čiji bi otac mogao biti njegov bivši najbolji
prijatelj, ali je ipak prilično grozan. Lice mu je
umrljano, preko lijevog oka ima ranu zadobi-
venu nožem, oko jedne ruke labavo mu je omo-
tan prljavi bijeli zavoj. Jedva dolazi do daha
dok klipše uz brdo izvan zatvora koji on i grupa
preživjelih koje vodi zovu domom. Izgleda kao
da bi svakog trena mogao kolabirati.
Redatelj Ernest Dickerson viče “Rez!” i po-
moćno osoblje dodaje šalice s voćem glumcima
i ostatku ekipe. No Andrewu Lincolnu, koji se
preznojava na kolovoškom suncu, potrebno je
nešto više od male plastične posude napunje-
ne trešnjama i grejpom kako bi se riješio teš-
kog tereta portretiranja Ricka Grimesa, bivšeg
zamjenika šerifa Georgije i posljednje velike
šanse za čovječanstvo protiv zombi-apokalip-
se u AMC-ovu čudovišnom hitu Živi mrtvaci.
Nekoliko sati prije, Lincoln je izišao iz svog
doma u Inman Parku, mondenoj četvrti Atlan-
te. U tom trenutku bio je dobrohotan 40-go-
dišnji britanski glumac koji je do 2010. u svojoj
zemlji bio najpoznatiji po ulogama u romantič-
nim komedijama a prilično nepoznat u Ameri-
ci. Nakon jednosatne vožnje do studija Raleigh
blizu gradića Senoie, gdje prestaje upotreblja-
vati svoj precizni britanski akcent i počinje li-
jeno otezati u govoru kao što to čine u Georgiji,
provodi sat vremena u šminki i mnogo vre-
mena na ljepljivoj jutarnjoj vrućini, vježbajući
tekst i slušajući pozorno svoj iPod - spreman je
postati Rick Grimes. Ili gotovo spreman. “Ak-
cija! Andy! Akcija!”
Lincoln je sada na sve četiri, ruke i kolje-
na su mu u prljavštini, i premda zvuči kao da
se žali na bol, on zapravo pjevuši uz svoj iPod,
na trenutak zaboravlja da je na snimanju.
Asistent producenta budi ga iz njegova tran-
sa. Lincoln mu dodaje svoju glazbu i jedan-
108 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
put prolazi scenu, i onda opet. Scena je krat-
ka, uglavnom se Lincoln kreće prema kameri
i izgovara jednu rečenicu, no glumac nije za-
dovoljan kako ide.
“Ponovno. Ponovno. Ponovno”, kaže on,
kimajući glavom i buljeći u pod dok korača
nazad do točke na brdu odakle je krenuo.
Prolazi još jedanput, ali i dalje nešto ne
valja. Lincoln izbacuje iz sebe grleni jauk ne-
zadovoljstva.
“Apokaliptično
pričanje priče
privlačno je kad
ljudi imaju
apokaliptične
misli”, kaže
Kirkman.
“Idemo još jedanput!” Sada on viče. “Jebe-
mu! Jebemu! Sranje!”
Ponovno je na sve četiri. Zadnji pokušaj pro-
lazi dobro. Ili dovoljno dobro da se krene dalje.
“Ima u meni nešto mazohističko”, kaže mi
Lincoln poslije. “Ako ne osjetim da je to ono
pravo, ekipa to vidi i kaže: ‘Samo nastavi.’”
Taj mazohizam stavlja neizbrisiv ton na Žive
mrtvace, koji se uglavnom snimaju u vrijeme
vrućih georgijskih ljeta, često vani. Glumci i
ekipa prkose vrućini, izbjegavaju kišu, kreću
se šumama i travnjacima koji vrve gladnim
krpeljima, crvenim grinjama i komarcima, i
uspijevaju se držati napornog rasporeda koji
zahtijeva da se napravi 43-minutna epizoda
visoke kvalitete, puna akcije i efekata, u osam
dana, i to 16 puta između svibnja i studenoga.
“Težak je to posao”, kaže Norman Reedus,
koji glumi neobrazovanog bijelca sa samostre-
lom, Daryla Dixona. “Trčimo, puni smo modri-
ca, a vrućina i bube oko nas. Ljudi su dolazili
na snimanje i na pola bi rekli, kao, ‘Jebeš ovo!
Vani je 120 stupnjeva.’”
Lincolnova je uloga ovdje veća od glavno-
ga glumca: on je de facto producent, učitelj
drame, veliki brat i zabavljač. Često proma-
tra i komentira scene u kojima ne sudjeluje.
Ostali ga slijede. “Andy je sila koja gura seri-
ju”, kaže Steven Yeun, koji glumi Glenna, do-
mišljatog bivšeg dostavljača pizze. “Razmi-
slite u kakvim uvjetima snimamo: tražite od
ljudi da budu ondje 12 sati na dan sedam mje-
seci. Rekli biste: ‘Neću raditi to sranje!’ Ali tu
je dražesni Andy koji dođe i kaže: ‘Ja sam broj
jedan na popisu, ali tu sam rano, ostajem do-
kasna, gledam snimke drugih ljudi, shvaćam
to ozbiljno.’ To utječe na ekipu i glumce.”
Rezultat je najjača serija na televiziji i vjero-
jatno uspjeh zabavljačke industrije koji je naj-
više iznenadio u prošlih deset godina. Nastao
prema popularnoj istoimenoj seriji stripova
Roberta Kirkmana – što je u deset godina od
početnog nezavisnog naslova dogurala do do-
brih ponuda industrijskih divova DC-a i Mar-
vela, pretvarajući Kirkmana u neku vrstu bo-
žanstva u svijetu stripova – Živi mrtvaci su
godinama besciljno lutali kao TV-projekt, od-
bijali su ih gotovo sve velike kuće, prije nego
što je AMC naručio šest epizoda prve sezone
koja se prikazivala 2010.
Mreža je pustila seriju o posljednjim preži-
vjelima u svijetu koji su preuzeli zombiji – po-
znati samo kao “šetači” – u televizijski svemir
koji nije bio zainteresiran nizašto nemrtvo
osim vampira. Od tada, Živi mrtvaci muči-
li su iza kamere gotovo jednak broj ljudi kao
i ispred nje, trpeći, uz ostalo, ne baš ljuba-
zni otpust svog prvog operativca, Franka Da-
rabonta, cijenjenog redatelja Iskupljenja u
Shawshanku, i nešto mirniji odlazak njego-
ve zamjene Glena Mazzare. Velika rasprava
na internetu nastala je zbog kolebanja komu
biti odan, Kirkmanovu stripu ili Darabonto-
voj originalnoj viziji, smrt likova obožavatelji
su žalili i slavili na način neviđen od prve se-
zone Opstanka, i serija se povremeno borila s
foto: Gene Page/AMC (na otvornoj fotografiji)
time da uravnoteži šekspirijanske zaplete, vi-
sokoumnu političku filozofiju i neopisivo za-
dovoljstvo gledanja kako se gegajućeg zom-
bija upucava u facu. Kroz sve to, gledanost je
nastavila rasti – serija je najgledanija drama
u povijesti kabelske TV, s rušenjem rekorda
finalom treće sezone, i AMC je nedavno na-
javio spinoff za 2015. koji će slijediti različite
likove kroz isti bijeg iz pakla na kraju dana.
Živi mrtvaci počeli su sličiti fikcijskoj zom-
bi-kugi koju prikazuju: nemilosrdni, krvavi i
stalno sve veći.
 Besperspektivnost maknuo od svoje engleske dikcije prema me-
lasastom govoru kroz nos, dok prima njihove

u zemlji zombija
komplimente - “Oh, hvala vam, gđo” – bojeći
se možda da bi im otkriće da je Rick Britanac
moglo razbiti čudnu magiju Živih mrtvaca.
Glumci Živih mrtvaca govore o prljavim herojima, opsesivnim fanovima, nevjerojatnom Privatno, Lincoln je pristojan i zna se omalo-
broju mrtvih i cijeni koju plaćaš za sigurnost za vrijeme nemrtve apokalipse važavati, gotovo do krivnje. Njegova namjera
da vam bude sklon, pozorno vas promatra svo-
jim prodornim plavim očima i izgleda zadiv-
Rick Grimes ljen dok vi brbljate koju god glupost da brblja-
Andrew Lincoln te o svom životu, čini se kao da je gluma, ali on

“Postoji taj val – po-
gledajte Dextera iz
Momaka s Madiso-
na, cijelu tu priču
oko antiheroja – koji
je, čini se, trenutač-
no muški arhetip”,
kaže Lincoln. “Rick
nije takav. On je sta-
romodni heroj. Nije
cool. Nije seksi. Nije
lukav. Sirov je. Pr-
ljav. Sve se vrti oko
instinktivne reakcije
jer likovi nemaju pri-
liku popiti kapučino
i razgovarati o iPo-
dovima. Serija nije o
tome. To je čovjek iza
kojeg ljudi zaostaju,
bio u pravu ili ne.”
daryl dixon
Norman Reedus Danai Gurira
Preživjeli brđanin favorit je fa-
nova, a jedna mu je obožava-
teljica poslala svoj implantat za
grudi. “Mnogo su me puta sli-
jedili kući”, kaže on. “Netko je
provalio u moje dvorište.”
foto: gene page/AMC; Frank Ockenfels 3/AMC
Michonne
“Mnogo se serija drži likova”,
kaže Danai Gurira. “Struktu-
ra Živih mrtvaca je takva da ih
pušta da odu. To je autentič-
no – mnogo će ljudi umrijeti. To
potpisujete.”
The Governor
David Morrissey
“On je zloban, ali htio sam da
ga ljudi shvate”, kaže Morrissey.
“Stvorio je grad u kojem djeca
mogu trčati ulicama. Sigurnost
je skupa – ta je paranoja vrlo
opipljiva u 21. stoljeću.”
L
to čini tako dobro da ne možete drugo nego se
s tim pomiriti.
i nc ol n j e prov e o svoj e
rane godine na sjeveru Engle-
ske, blizu Hulla (“Najgore mjesto
u UK-u”, kaže on), s očito manje
privlačnim prezimenom Clutter-
buck, ali preselio se kao dijete
u Bath, na jugozapadu Britani-
je. Počeo je kao glumac na ragbi
igralištu, gdje ga je, kao tinejdžera, učitelj spa-
zio i odlučio da će on glumiti Artfula Dodgera
u školskoj produkciji Olivera! Primio se glume
istog trena, i to prilično uspješno.
Devet mjeseci nakon što je diplomirao na
Kraljevskoj akademiji dramske umjetnosti,
Lincoln je dobio glavnu ulogu u TV-seriji This
Life, romantičnoj drami-komediji o dvadese-
tineštogodišnjacima u Londonu koja je uhva-
tila duh generacije sredine devedesetih u En-
gleskoj. To je vodilo do sljedećega britanskog
filma i TV-uloga, uključujući komičnu hit-se-
riju Teachers, u kojoj je glumio i upoznao svoju
buduću suprugu, Gael Anderson, asistenti-
cu producenta, inače kćer Iana Andersona iz
Jethro Tulla.
“Nisam znao tko su Jethro Tull”, kaže on,
kao da otkriva strašnu tajnu. “Onda je jednog
vikenda rekla: ‘Idemo do mojih roditelja.’ Tada
sam shvatio da je on rock zvijezda. Odmah
smo se skužili. On je rijetka vrsta.”
Lincolnova se karijera lijepo razvijala u En-
gleskoj, i nakon zamjetne uloge u filmu Zapra-
vo ljubav, htio je okušati svoju sreću u SAD-u.
No scenariji što su stizali do njega nisu ulije-
vali nadu.
“Nisam htio više snimati romantične kome-
dije”, kaže on. “Jako sam htio raditi u Ameri-
ci, ali nisam htio biti Hugh Grant.” Uporno se
htio maknuti od te niše. Kad je pročitao sce-
narij za pilot Živih mrtvaca, nije baš vjerovao

Kirkman još crta stripove – izdanje br. 100
bio je najprodavaniji strip 2012. – i u isto vrije-
me radi kao izvršni producent i scenarist za se-
riju. On vjeruje da Živi mrtvaci duguju nešto
svog uspjeha svjetskoj nesreći. “Apokaliptič-
no pričanje priča privlačno je kad ljudi imaju
apokaliptične misli. S globalnim problemima
u gospodarstvu i svime ostalim, mnogi ljudi
misle da idemo prema mračnim vremenima.
To je loše za društvo”, kaže uz smijeh. “Ja to
odlično koristim.”
Nekoliko dana prije, kad sam prvi put sreo
Lincolna u funky kafiću u napadno boemskoj
enklavi Little Five Points, sjedio je za stolom
okrenut prema stražnjem dijelu, trudeći se
uklopiti. Njegova smeđa kovrčava kosa, pro-
šarana sjedinama, pod zelenom bejzbolskom
kapom Johna Deerea, na licu siva bradica od
nekoliko dana. Lincoln živi u blizini i većina
ljudi koji se zaustavljaju kraj njegova stola za-
pravo ga poznaje, bar površno, kao redovitoga
gosta. Za one koji ga ne poznaju, kao da se od-
kako bi mogao biti izabran za ulogu zamjeni-
ka šerifa iz Georgije, ali producenti su tražili
svježe lice tako da je njegov pokušaj prelaska
u Ameriku iznenada postao moguć.
Rick Grimes složen je lik. Nije mračni muški
antiheroj à la Tony Soprano, Don Draper ili
Walter White, nego staromodni tip poput
Garyja Coopera, samo s problemom – dobar
čovjek prisiljen odlučiti koju će užasnu i nasil-
nu stvar napraviti. Da bi igrao njega, kaže Gale
Anne Hurd, glavna izvršna producentica seri-

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 10 9
 živi mrtvaci
je, trebali su “nekoga tko bi se mogao nositi s
brutalnim stvarima. Stvarno ste trebali pomi-
sliti, na samom početku, da je on častan čovjek
bačen u ta nevjerojatno brutalna vremena”.
Jon Bernthal, koji je već bio angažiran kao
Shane, Rickov najbolji prijatelj koji se pretva-
ra u osvetnika, kaže da kad je Lincoln ušetao
u ured Franka Darabonta, operativca serije,
“bilo je jasno da je on taj”.
S novorođenom bebom kod kuće, ipak, Lin-
coln i njegova žena preko volje su se odlučili
preseliti radi uloge koja teško da je izgledala
kao veliki zgoditak. Sviđali su mu se AMC-ovi
Momci s Madisona, ali uglavnom je vjerovao
da ako postoji itko tko može preokrenuti priču
o ubojitim trulim tijelima što preuzimaju Ze-
mlju u priču o našoj zajedničkoj čovječnosti,
onda je to Darabont. “Frank nas je nagovorio
G
da se upustimo u to”, kaže on.
otovo je n emoguće po -
gledati Roberta Kirkmana i ne
pomisliti da bi tako izgledao
Comic Book Guy iz Simpson-
sa da ima malo manje gorčine
i malo više poletnog duha. Kir-
kman, 34, prijazan je dečko sa
smeđom bradom boje pijeska, i s viškom kila.
Dok je odrastao, njegova je jedina prava am-
bicija bila da bude uspješan crtač stripova, i
kad sam ga sreo u njegovu malom uredu na
setu, činio se kao dečko koji je i dalje iznena-
đen time dokle ga je taj cilj doveo. Naravno,
on je scenarist i producent serije, ali priznaje,
kad dođe do osnovnih praktičnih detalja koji
se tiču TV-a, “ja učim”.
Za vrijeme prijašnjih sezona, “bio bih na sa-
stancima, ali ne bih znao što radimo ili zašto
imamo te sastanke”, kaže on. “Sada mnogo
bolje shvaćam što čini TV-seriju.”
Kirkman je odrastao u Richmondu u Ken-
tuckyju. Kad je prvi put postao ozbiljan u
vezi s crtanjem i objavljivanjem stripova, nije
imao hrabrosti reći svojim roditeljima da je
dao otkaz u Kentucky Lighting & Supplyu.
Skoro godinu dana pravio se da još ima nor-
malni posao. Čak i nakon što je njegova majka
nazvala i otkrila kako ne radi više ondje, nije
priznao.
“Rekao sam: ‘Oh, da, sad radim u UPS-u’”,
kaže on, odmahujući glavom na spomen toga.
Šarada je trajala najmanje dvije godine – za to
vrijeme Kirkman je crtao svoje stripove i po-
vremeno radio za Marvel – prije nego što je
napokon donio kutiju svojih stripova u kuću
roditelja i priznao. “Mislili su da sam čudan.”
Tajnovitost je nešto svojstveno Kirkmanu.
Neko je vrijeme roditeljima tajio i brak. “Onog
mjeseca kad smo se zaručili, moji su se rodite-
lji odlučili razvesti”, kaže on. “Nije mi se činilo
u redu reći: ‘Oh, vi se razvodite? Smiješno, a ja
se ženim.’ I tako, nismo im rekli.”
Kad je imao oko 14 godina, Kirkman je prvi
put gledao film Noć živih mrtvaca Georgea A.
110 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
Romera iz 1968. Iako priče o zombijima po-
stoje stoljećima, Romerov je film stvorio mo-
derni arhetip – gegajuće, jednoumne lešine
koje šire svoj virus grizući žive i mogu se uni-
štiti jedino pogotkom u glavu. Pogleda li se
sada, unatoč niskim produkcijskim vrijed-
nostima, može se vidjeti osnova za ono što su
Kirkman, i poslije Darabont, učinili sa Živim
mrtvacima.
Zombie Inc.
Kirkman (gore) je volio
filmove o zombijima,
ali je oduvijek mrzio
kako završavaju. Htio je
napraviti jedan “koji traje
zauvijek”. Izdanje br. 1 iz
2003. (desno) postalo je
megafranšiza.
“Priča o vampirima ili vukod-
lacima priča je o ljudima koji
prolaze kroz tu transformaciju”,
kaže Kirkman. “No priče o zombijima govore
o ljudskim bićima koja štite svoju obitelj, na-
laze hranu, grade sklonište.” Zombiji, tako-
đer, predstavljaju zgodnu metaforu – za mase
mrtva mozga zauvijek gladne da zadovolje
svoje sebične apetite; za nemilosrdan pritisak
svijeta koji preteže; za gotovo sve izvan naše
kontrole što nas smrtno plaši.
Max Brooks, autor The Zombie Survival
Guidea i Svjetskog rata Z, kaže da su Noć
živih mrtvaca i kasniji Romerovi filmovi
kao što je Zora mrtvaca predstavili filozofi-
ju koja potvrđuje uglavnom dobru fikciju o
zombijima.
“Zombiji su zrcalo naše slabosti”, kaže on.
“Ako su zombiji spori, glupi i lako ih je ubiti,
kako mogu pobijediti? Njihova prirođena sla-
bost predstavlja našu glupost, našu pohlepu,
našu paniku. To je kao uragan Katrina. Bila
je to samo voda. Ali priča o uraganu Katrina
priča je o nevjerojatnoj ljudskoj pogrešci, i to
je zanimljiva priča o zombijima.”
Kirkman je volio filmove o zombijima, ali
imao je jedan problem s većinom njih: nije mu
se sviđao kraj. Poslije 90 ili nešto više minu-
ta borbe i krvoprolića, nekoliko likova preživi
i odlaze u sumrak. Njemu se to nije činilo kao
kraj priče, nego kao početak. “Počeo sam raz-
mišljati o tome što bi se dogodilo ako se jedna
od tih priča nastavi zauvijek”, kaže on. To je
pitanje proizvelo Žive mrtvace, kojeg se prvi
dio pojavio 2003. Strip je postao undergro-
und hit i uskoro se Kirkman počeo sastajati s
ljudima zainteresiranima da ga adaptiraju za
film. Ništa nije izgledalo obećavajuće sve dok
2005. nije nazvao Darabont.
“On je razumio stripove”, kaže Kirkman.
“Oni nisu bili o zgrušanoj krvi ili strašenju
zombija. Bila je to stvarna priča o preživlja-
vanju ljudi.”
Darabont – koji je odbio intervju za ovu
priču – napisao je pilot i proveo nekoliko go-
dina pokušavajući naći nekoga tko bi se zain-
teresirao za to. NBC je potpisao za moguću
suradnju u budućnosti, ali na kraju nikad nije
pustio pilot u produkciju. Druge
mreže smatrale su ga prenasil-
nim. Glavne kabelske kuće nisu
bile zainteresirane. Darabont je
zapravo bio odustao od projek-
ta sve dok ga nije nazvala Hurd
– koja je počela raditi za diva
B-filmova Rogera Cormana
i poslije bila suproducentica
Terminatora i Aliena. Zajed-
no su donijeli seriju u AMC,
koji ju je odobrio 2009.
Očekivanja su bila skro-
mna. AMC je bio zabrinut
da će biti spremljen u ladicu
kao žanrovski komad. Rani
promo materijali i oglasi
isticali su Darabontov ži-
votopis, AMC-ovu reputaciju za se-
rijske drame i kako prava tema nisu zombiji.
Nisu se trebali brinuti. Pilot, koji je režirao
Darabont, predivan je, uvrnuti, 67-minutni
grozničavi san koji ne nalikuje ni na što vi-
đeno na TV-u. Premijera je bila na Noć vje-
foto: Robert Kirkman and Tony Moore; guliver/getty images
štica 2010., s rejtingom koji je AMC-ovu seri-
ju odmah učinio najgledanijom serijom, koja
je nadmašila i AMC-jeve Momke s Madiso-
na i Na putu prema dolje (Breaking Bad). Od
tada je fenomen samo rastao. Većina glumaca
i članova ekipe s kojima sam razgovarao objaš-
njavaju privlačnost serije govoreći o načinu na
koji gledatelji vide sebe u likovima dok se uz
to identificiraju sa širim osjećajem ovih dana,
da društveni slom nije tako nevjerojatan. To
i neprekidna akcija, napetost i zgrušana krv.
Ali tu je i osjećaj kako Živi mrtvaci raspiruju
najveće strahove gledatelja: Jesam li loš rodi-
telj? Spava li moja žena s mojim najboljim pri-
jateljem? Vrednujem li svoj život više od života
 svojih bližnjih? Što znači biti čovjek? I mogu li
shvatiti sve to prije nego što kvrgavi zombi za-
bije svoje zube u moj vrat?
Odnos serije prema Kirkmanovu stripu čini
posebno složenu mrežu intrige. TV-verzija nije
vezana uz zaplet stripa, ima mnoge iste likove
i često slijedi iste osnovne smjernice. No neki
likovi koji su preživjeli u stripu već su nestali
iz serije; ostali koji su podlegli prilično brzo na
jim obiteljima”, kaže on. “Taj život ima smisla.
Danas, obavljamo poslove u kojima ne uživa-
mo kako bismo kupili stvari koje nam ne tre-
baju. Zeznuli smo stvar. Zabavno je pogledati
Žive mrtvace i vidjeti te stvari koje su odu-
zete”, dodaje. “Mnogo ljudi misli da je seri-
ja tužna i deprimirajuća, ali ja vidim kamo
to vodi u idućih deset godina i razmišljam o
tome optimistično. Možda nas na kraju učini
identificiraju s Darylom kao slabijim čovjekom
kojem je apokalipsa bila potrebna kako bi dao
najbolje od sebe. Reedus glumi Daryla mrač-
nom tajnovitošću koja, čini se, privlači men-
talno poremećene. Tjedan prije, 32-godiš-
nja žena iz Mississippija odvukla je svoje troje
djece na put da nađe Reedusa. Stigla je u Ge-
orgiju, gdje joj je nestalo goriva, smjestila se u
sklonište s obitelji, ostavila djecu, provalila u

papiru dulje su trajali na TV-u. Strip nudi de-
taljne upute za scenariste Živih mrtvaca, ali te
upute slobodno mogu baciti kroz prozor. Zato
svi na setu žive u strahu da će procuriti spoi-
leri. Dok sam bio na setu, jedan asistent reda-
telja naređivao je članovima ekipe da sklone
svoje mobitele prije nego što počne snimanje.
“Vidio sam kako je spoilana Shaneova smrt”,
kaže Kirkman. “Dva tjedna prije prikazivanja
njegove fotografije na kojima je našminkan
kao zombi preplavile su internet.” No poput
mnogih prividnih katastrofa sa Živim mrtva-
cima, utjecaj je bio neznatan.
“Ljudi su šizili, govorili su da će to uništi-
ti seriju!” nastavlja Kirkman. “Gledanost se
povećala.”
Živi mrtvaci su priča o preživljavanju, no
u puštanju proždrljive horde s namjerno ne-
objašnjenim podrijetlom ljudske rase, Kir-
kman je nudio implicitan komentar o svijetu
koji je uništavao. “Prije stotinu godina živje-
li smo u kućama koje smo sami sagradili, uz-
gajali hranu koju smo jeli, družili se sa svo-
N
boljim ljudima.”
orm a n R e e du s o t va r a
vrata svoje prikolice u kampu
studija, čvrsto drži nož-skaka-
vac, na njemu je uniforma Daryla
Dixona: tamna, prljava, zakop-
čana košulja bez rukava, smeđe
hlače. Daryl je preživljavao u za-
bačenim krajevima prije apokalipse zombi-
ja i kao takav prilično je koristan momak za
imati ga uza se dok se civilizacija raspada. Cr-
teži s njegovim likom što su ih napravili fano-
vi vise na zidu njegove prikolice a na stolu je
želatinasti implantat grudi koji je poslala neka
žena. Reedus ga koristi kao držač mobitela.
Pokazuje mi pismo i fotografiju što su mu sti-
gli nedavno.
“Upravo sam ga pročitao. Piše: ‘Volim te.
Čekat ću te. Činim sve da te nađem.’” Kima
glavom. “Jebemu.”
Serija pobuđuje ozbiljan fanatizam, a naj-
više je na udaru Reedus. On misli da se ljudi
obližnju kuću, i na kraju je uhićena.
“Pratili su me kući mnogo puta”, kaže on,
bacajući nož u drveni pod. “Netko je provalio
u moje dvorište. Čovjek iz FBI-a dolazi ovamo
da razgovaramo o sigurnosti.”
Netko kuca na vrata prikolice.
“Hej! Reedus, imaš posjetitelje!”
Došli su Lincoln i Melissa McBride, koja
glumi Carol, čeličnu udovicu koja je izgubila
kćer u drugoj sezoni. Njih troje čine smanje-
nu staru gardu u seriji. Osim njih, jedini glav-
ni koji su ostali iz prve sezone su Yeun i Chan-
dler Riggs – Rickov sin Carl.
Glumci često razgovaraju o “kulturi Živih
mrtvaca”, što uključuje čvrstu atmosferu i
bez sranja na setu. Lincoln, Bernthal, Sarah
Wayne Callies – koja glumi Rickovu ženu Lori
– i ostali promišljeno su to učinili kako bi ra-
zvili tu kulturu od prvog dana, ali neki su tužni
zbog čudne alkemije koja se dogodila kad je
Darabont odabrao glumce za seriju i rekao
im da rade na priči koja je određivala da veći-
na njih neće biti tu da vide kraj. McBride kaže

Kirkmanova povijest mrtvih

Robert Kirkman stvorio je strip Živi mrtvaci kao film o zombijima koji nema kraja i serija koja je nastala prema njemu mnogo duguje
klasicima žanra. Ovdje Kirkman nudi pregled nekih od najvažnijih trenutaka u filmovima o zombijima

Noć živih mrtvaca Dan mrtvih 1985. 28 dana kasnije Noć glupih mrtvaca Svjetski rat Z 2013.
1968. 2002. 2004.
Moj najdraži Romerov film. Prvi put da je film sa
Da je to bio film o ljudima Toliko je mračan. Počinje Rođenje Možda najbo- zombijima snimljen kao
u kući okruženoj zombiji- tako da apokalipsa traje već brzih zom- 28 dana lji film o zom- blockbuster. Ima neke fan-
kasnije
ma, ne bi bilo dovoljno, ali godinama, ljudi žive u voj- bija. To je bijima ikad sni- tastične spektakularne pri-
postigli su nešto značajno. noj bazi i pokušavaju naći prekretni- mljen. Svi koji zore, ali travestija je da za-
To mi je uvijek bilo na umu: preživjele. To je bila inspi- ca u evolu- su sudjelovali u pravo nisu adaptirali knjigu.
ovim se žanrom može uči- racija za Žive mrtvace – vi- ciji filmova njegovu stva- Promatrajući s mjesta na
niti toliko mnogo. Vizual- djeti što dolazi nakon pada o zombiji- ranju trebali su kojem sam ja sa Živim mr-
no, ne vidite često da se ti civilizacije. Rijetko su zom- ma jer mi- dobiti Osca- tvacima, drago mi je što
zombiji raspadaju jer je to biji bili ekstremni – bude slim da ih ra. Svi komič- nisu jer bi ljudi onda pričali
nešto što se na ope- ljudi nisu ni elementi su o tome, a to mi nije potreb-
foto: guliver/getty images; n/c; guliver/rex

se dogo- racijskim shvaća- na mjestu, ele- no u životu.

dilo ne- stolovi- li ozbiljno menti horora su
davno. ma a utro- sve do 28 strašni i drama
ba im is- Svjetski
Mnogo dana ka- je srcedrapa- rat Z
su ljud- pada. Sam snije. Ne bi teljna. Kad ne-
skiji. vrh izrade bilo publike koja gleda Žive komu odrube glavu, upo-
maske za mrtvace da joj taj film nije znate ih i smijete se s njima,
zombija. otvorio um. Praznina i način tako da se to igra vašim
na koji portretiraju London emocijama na način na koji
dan
mrtvih nakon pada doista je cool i drugi filmovi sa zombijima
jezovit. to ne čine.

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 111
 živi mrtvaci
kako ju je još prošle sezone nazvao tada glav-
ni operativac Mazzara i rekao joj da će Carol
biti ubijena.
“Rekla sam kako je to sramota jer ona može
pružiti još toliko toga”, kaže. Tada mu je obja-
snila što Carol još ima ponuditi ovom pakle-
nom svijetu. “Nikad nisam čula sebe kako go-
vorim tako brzo i sigurno. Branila sam svoj
život. Ne znam je li to utjecalo na odluku da
ostane živa”, kaže ona, ali još je ovdje.
Ideja da nitko nije siguran povezuje glum-
ce na isti način kao i likove. Bernthal, koji je,
kao Shane, ubijen u drugoj sezoni u otkriva-
nju karata s Rickom, kaže da mu je njegova za-
dnja scena još više pokazala koliko je taj posao
bio poseban.
“Na kraju večeri svi su se glumci držali za-
jedno”, kaže on. “Bez zajebavanja plakao sam.
Rekao sam im: ‘Budite jaki. Nastavite davati
m
najbolje od sebe.’”
ožda je istina da Živi
mrtvaci nisu samo priča o
zombijima, ali u 5.45 sati,
u prikolici gdje se glum-
ci šminkaju, kao da jest.
Bethany Murphy sjedi na
stolcu i čeka da je transfor-
miraju iz atraktivne mlade glumice u sablasnu
vreću rastopljenog mesa, ili u žargonu serije za
prisutne zombije, u heroja. Murphy je glumila
brojne šetače u seriji, počevši od pilot-epizode:
Kad se Rick vuče niz hodnik u bolnici prema
vratima na kojima piše “ne otvaraj/unutra su
mrtvi”, kvrgave ruke koje posežu kroz vrata
prema njemu Murphyne su.
“Ja sam u Živim mrtvacima karta broj 1 za
razmjenu”, kaže ona.
Murphy je jedan od troje glumaca koji ovog
jutra prolaze gotovo dvosatno šminkanje, koje
zahtijeva pjenastu lateks masku, trule zube,
asortiman boje i ljepila i – za Murphy - “pose-
ban zombi-tretman s regeneratorom”, kako bi
njezina tamna kosa izgledala primjereno od-
vratno. Ruke i noge se također oslikavaju, ali
odjel kostimografije općenito pazi da šetači
ne pokazuju mnogo kože, da skrate vrijeme
(među nemrtvima prevladavaju dugački ru-
kavi). Danas će kružiti 16 heroja, plus nekoli-
ko šetača malo u pozadini koji će biti obojeni,
ali bez protetike, i nekoliko zombija jako dale-
ko kojima je potrebno samo malo lagane pra-
šine smrti.
Povremeno scenarij specificira nešto o po-
javljivanju šetača, ali često šminker samo po-
gleda u glumca koji sjedi u stolcu i sredi ga.
Zombiji izgledaju strašno, nema sumnje, ali
pravi horor proizlazi iz toga da čak i na naj-
strašnijim od njih još možete jasno vidjeti
obrise ljudi kakvi su nekad bili. Oni nisu samo
čudovišta; nekad su bili naši susjedi, prijatelji,
obitelj – tema je to treće sezone u kojoj socio-
patski guverner krije svoju zombi-kćer i nada
se lijeku koji ne stiže.
112 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
Nešto prije sedam sati Greg Nicotero dola-
zi u prikolicu, u sivoj košulji na kojoj je slika
zombija koji se mlati s morskim psom, posve-
ta opskurnom talijanskom filmu Zombi 2. Ni-
cotero, izvršni producent zadužen za šminku,
pregledava tri heroja i nešto popravlja.
“Kako serija napreduje, tako se zombiji sve
više i više raspadaju”, kaže on. “Uvijek radimo
trule usne jer smo istraživali trupla i lešine, i
kad se koža stegne, izvuku se. Uvijek razmi-
šljam o tome.”
Nicotero je odrastao u Pittsburghu i počeo
je raditi sa svojim sugrađaninom Romerom
na Day of the Dead iz 1985. Od tada postao je
ikona na svom području, radio je na filmovi-
ma kao što su Pakleni šund i Kralj pornića.
Kad je Darabont nagovarao AMC, izvršni s
mreže bili su zabrinuti da ono što je on poku-
šavao sa zombijima nije financijski izvedivo.
Nicotero, koji je radio s Darabontom na Zele-
“Najviše
zabrinjava to što
gubimo mnogo
ključnih članova
koji su stvorili ovu
seriju”, kaže
Lincoln.
noj milji i Magli 2007., bio je njegov as u ru-
kavu. Ipak, bilo je na mahove natezanja zbog
proračuna serije – što je Nicoterov posao uči-
nilo izazovom.
“Bih li volio imati još deset šminkera?” pita
on. “Dovraga, bih! Bih li volio još jednu ekipu
koja bi mogla snimati samo krupne planove
zombija? Katkad to imamo. Ali otkrili smo
način da snimimo sjajnu seriju s onoliko novca
koliko imamo.”
Proračun je nesumnjivo bio faktor u Dara-
bontovu odjelu, ali teško da je bio jedini pro-
blem za vrijeme njegove službe. Baš prije emi-
tiranja finala prve sezone Darabont je otpustio
većinu scenarista, spasio je Mazzaru. (Produ-
centi u AMC-u pravdali su se da su oni otišli
samoinicijativno.) Darabont je do tada napi-
sao, surađivao u pisanju ili ponovno napisao
svaki scenarij; nekoliko mi je ljudi reklo da je
sve uglavnom on napisao. Jeffrey DeMunn,
koji je glumio starog vlasnika Dalea, kaže kako
su neki prvotni scenariji “trebali mnogo pomo-
ći. Ali onda bih dobio ponovno napisani i bio
bi izvanredan”.
Unatoč odličnom uspjehu prve sezone, AMC
je srezao lovu po epizodi za drugu sezonu za
otprilike 500.000 USD, kaže bivši član oso-
blja. Kirkman napominje da proračun nije bio
problem, ističući da je i dalje “30 posto veći
nego za većinu serija na TV-u” – iako je to na-
vodno manje od pola troškova, prema glasina-
ma, za HBO-ovu Igru prijestolja. Predsjednik
AMC-a Charlie Collier izjavio je da su pilot-
epizode obično skuplje i rezovi za drugu se-
zonu normalan su tijek poslovanja. No prema
Gregoryju Meltonu, produkcijskom dizajne-
ru za prve dvije sezone serije i dugogodišnjem
Darabontovu suradniku, te financijske odlu-
ke imale su značajan utjecaj. Darabont je pla-
nirao početi drugu sezonu pozadinskom pri-
čom objašnjavajući kako su Atlantu preplavili
šetači.
“Trebalo je biti kao Pad Crnog jastreba, pra-
tilo bi se grupu rendžera dok grad preplavlju-
je kuga zombija”, kaže Melton. “To je izbačeno
zbog troškova”, i umjesto toga, do druge epi-
zode preživjeli su kampirali na Hershelovoj
farmi. Još jedan bivši član osoblja u seriji kaže
da je odluka da se grupu zadrži na jednoj loka-
ciji većinu sezone bila bar djelomično isplativa.
AMC je ostao pri tome da je odluka o prora-
čunu donijeta radi dugotrajnosti serije, ali Da-
rabont to nije prihvaćao.
“Frank bi samo rekao da su pohlepni ga-
dovi”, kaže Melton. “Jedino su htjeli zadrža-
ti novac. Mislili su da ga mogu zadržati a se-
rija će se i dalje snimati na razini na kojoj oni
hoće.”
Ipak, većina je pretpostavila da se napetost
između Darabonta i AMC-a ne može nadići. U
srpnju 2011. Darabont i ekipa otišli su sa sni-
manja druge sezone kako bi se pojavili na Co-
mic-Conu u San Diegu. Darabont se vratio u
Los Angeles u nedjelju poslijepodne. U pone-
G
djeljak ga je AMC otpustio.
lumc i i o s tatak e k i pe
bili su šokirani, kao i Darabont.
Prema Meltonu, glumce je tre-
balo odvratiti od grupnog od-
laska, djelomično je to trebao
učiniti sam Darabont. Nekoliko
je ljudi dalo do znanja kako je
on htio da se nastavi snimati. Nije ponuđeno
pravo objašnjenje Darabontova otkaza i mno-
gima još nije jasno zašto se to dogodilo.
“Pitao sam i dobio prilično prazne odgovo-
re”, kaže DeMunn, koji s Darabontom sura-
đuje od Iskupljenja u Shawshanku, a surađu-
ju i na njegovoj idućoj seriji za TNT, Mob City.
“Postao sam ogorčen, ali mogao sam dobi-
ti jako malo informacija. Moja je teorija kako
su svi tu nezreli i sad se dure jedni na druge.”
Melton kaže kako je Darabont mogao biti
oštar, ali to ne bi pomoglo. “Čuo sam da je
Frank bio vrlo težak i bilo je neprimjerenih e-
mailova”, kaže on. “Dobar je u pisanju prilično
gadnih e-mailova. Mislim da su ga određeni
 ljudi u AMC-u htjeli maknuti s puta.” AMC-
ov Collier nije raspravljao o razlozima dava-
nje otkaza Darabontu, rekao je samo da “svaku
odluku donesemo kako bismo učinili priču što
relevantnijom”.
U potezu koji je zrcalio usamljen moralni
stav da je njegov lik Dale preuzeo seriju, De-
Munn je izjavio da želi otići iz Živih mrtvaca.
“Frank i ja prijatelji smo više od 20 godina”,
kaže on. “Nisam podržavao razvoj situacije.
Nastojim voditi svoj život tako da ako postoje
nesporazumi, pokušam ih riješiti. Ako ne ide,
dovedi posrednika. Ne žalim zbog odluke da
im kažem da me se riješe.”
DeMunnu se želja ispunila. Na kraju druge
sezone njegov lik ugrize šetač i potom – u tre-
nutku kad umjetnost imitira život – on na-
slanja glavu na Darylovu pušku, kao da moli
da ga riješi jada. Baš kao i
u seriji, ostatak je gluma-
ca ostao.
U jeku otkaza, Mazzara,
s gotovo jednakim ovlasti-
ma kao Darabont, našao se
u skoro nemogućoj situaci-
ji, ali druga je sezona imala
snažan kraj, a gledanost je
nastavila rasti. Do druge
polovine treće sezone, ipak,
problema je bilo još više.
David Boyd, snimatelj
većine prve sezone serije i
dijela druge, kao i redatelj
nekoliko epizoda, uključu-
jući jednu među zadnjima
u trećoj sezoni, kaže da je
bilo problema sa scenari-
jem. “Za vrijeme epizode
koju sam radio, produkci-
ja je stala na tjedan dana
kako bi se sredilo scenari-
je. Bilo je poznato da AMC
nije bio zadovoljan time
kamo je sve to vodilo.” Bilo je drugih izvješća
o odgodama produkcije i nesuglasicama zbog
toga kako bi sezona trebala završiti. Jedan
bivši član osoblja kaže da se možda Kirkman
naljutio jer su njegovi scenariji bili tako jako
prepravljeni.
Kako bilo, nakon rušenja rekorda broja gle-
datelja, činilo se da je Mazzara na dobrom
putu. Ali ubrzo nakon što je snimanje zavr-
šeno, AMC je objavio kako Mazzara više nije
operativac, zamijenit će ga Scott Gimple, sce-
narist druge sezone. Obje su strane razlaz na-
zvale prijateljskim, navodeći kao razlog krea-
tivne razlike i odbijajući to objasniti. Ali idućih
tjedana počelo se nagađati kako je Kirkman
odredio da Mazzara ode. To je mišljenje počeo
foto: Gene Page/AMC
raspirivati Kurt Sutter, kreator Sinova anar-
hije, koji je radio s Mazzarom na FX-ovu The
Shieldu. U videu na YouTubeu Sutter se prav-
dao kako je AMC pustio Kirkmanu da kontro-
lira kreativni proces jer on posjeduje prava za
Žive mrtvace. “Uzde mu se vraćaju... a on ne
zna kako voditi seriju.”
Kirkman to niječe. “Nije dobro kad netko
poput njega počne govoriti tako jer se čini kao
da znaju, a zapravo ne znaju”, kaže on. “To je
jako čudno jer nisam ja rekao da se nekoga ot-
K
pusti.”
ad sam raz g ovarao s
Mazzarom u ožujku, tri mjese-
ca nakon što je otišao, naglasio
je da nije postojao jedan odre-
đeni razlog njegova odlaska.
“Ne mogu reći da sam to htio,
oni su to htjeli”, kaže on. “To je
samo nakupljanje razlika u tonu, pristupu, pri-
čanju priče. Nije bilo zajedničke podloge. Bilo
je bolje razići se prijateljski.”
‘Mrtve’ glave
Lincoln s Nicoterom. “Svi se drže zajedno”, kaže
Lincoln. “Guramo nekako.”
Collier nije jasan što se tiče detalja iza
Mazzarova odlaska, ali inzistira da je, kao i
s ostalim AMC-ovim hitovima, cilj sa Živim
mrtvacima uvijek bio odati počast namjeri
njegova autora. “Tvorac Momaka s Madisona
je Matt Weiner, tvorac Na putu prema dolje je
Vince Gilligan i tvorac Živih mrtvaca je Ro-
bert Kirkman, dakle doista smatram kako
smo ostali odani duši serije, i to je ono što je u
DNK-u stripa, a to je Robertova vizija.”
Mazzarov odlazak bio je manje potresan od
Darabontova. Danai Gurira, odabran za ulogu
Micchonea, momka mrka pogleda koji vitla
mačem, kaže: “Kako stvari stoje, postoji vjera
da serija može ići dalje.” S Gimpleom, dugo-
godišnjim obožavateljem stripa Živi mrtvaci
i bivšim urednikom za Bongo Comics Matta
Groeninga, čini se da se serija preusmjerava
bliže Kirkmanovoj viziji nakon nekih prigo-
vora da se previše udaljila od nje prošle sezo-
ne. Gimple priznaje, kad je dobio znak, “bilo
je malo scary”, ali opisuje svoju ulogu sada
kao “glavnoga gledatelja”. Dok je upravljao če-
tvrtom sezonom, povremeno je imao drukčije
mišljenje od Kirkmana, ali ne onakvo kako bi
mnogi mogli pomisliti.
“On je bio više za odmak od stripova, a ja
sam htio da im serija bude vjernija”, kaže Gim-
ple. Na kraju, rečenice iz stripa upotrijebljene
su u novom kontekstu za različite likove ili pro-
mijenjene dovoljno da ustrajne obožavatelje
navedu na pogađanje. “To je pomalo remiks.”
Dva tjedna nakon našeg prvog sastanka
Lincoln me zove da jednog jutra zaigram s
njim golf. Prije nego što se
namjesti kako bi udario
lopticu prema četvrtoj rupi,
kaže mi: “Ono što je zastra-
šujuće jest to što smo izgu-
bili toliko ključnih članova
koji su postavili ovu seri-
ju. Grozno je kad izgubite
ljude.” Govori o svojim ko-
legama: Callies, Berntha-
lu, DeMunnu i ostalima koji
su postali žrtve apokaliptič-
nog svemira Živih mrtvaca
– ali zapravo, misao dopi-
re i do Darabonta i Mazza-
re. “Osjeća se tuga kad sada
snimamo”, kaže on. “Što je
u redu! O tome je riječ. Svi
se držimo zajedno, netko
drugi pridružuje se obite-
lji, i snimamo dalje.” Poga-
đa rupu.
Ako je povijest vodič, Živi
mrtvaci će se kotrljati kroz
svoje posljednje promjene a
da ne izgube korak. Osjeća se da je to sila pri-
rode i najvažnija stvar koju njezini ljudi - bio
to Gimple, Kirkman, Lincoln, AMC ili bilo tko
drugi - mogu napraviti jest ne zeznuti stvar.
Na sljedećoj rupi, Lincoln zadaje udarac s
humka i loptica se prizemljuje nasred kana-
la. Dobar je golfer - “Ima nešto meditativno u
udaranju loptice”, kaže on – i igra istom gra-
cioznošću kojom radi sve ostalo. Gleda prema
rupi, oko 140 metara daleko, i uzima palicu
iron 8. “Osmica je mrvicu kraća, ali pokušat
ću zadati težak udarac. Vidjet ćemo što će se
dogoditi.”
Zamah mu je savršen, potom se saginje
prema loptici, dodiruje ju, i zadaje svoj naj-
gori udarac tog dana. Loptica juri kroz travu
prema pješčanoj rupi.
“Jebemu”, opsuje. “Stop!” Na trenutak se čini
kao da se pojavio Rick Grimes, ali onda se Lin-
coln nasmije. “Vidiš! To se događa kad poku-
šaš zadati težak udarac.”
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 113
114 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 Uoči koncerta u Ljubljani, prisjećamo se
umjetničkog puta ovog autora i pišemo o albumu
Eterični
“Push the Sky Away” na kojem se riješio cinizma
Nick Cave
N
Tekst Nikola Čelan
ick Cave nekoliko puta je posjećivao
“naše” krajeve, svirkama u Ljubljani i u ovoj će de-
kadi pridružiti novu - 25. studenog zasvirat će s
Bad Seedsima u Dvorani Tivoli, u sklopu promo-
tivne turneje svog petnaestog studijskog albuma
Push The Sky Away (okvirno 22 albuma potpi-
suje sveukupno, s različitim drugim projektima i
grupama), objavljenog u veljači ove godine. Album je prvo izdanje Bad Seed-
sa nakon 2008. i živog, caveovski ciničnog, čak pomalo histeričnog izdanja
Dig Lazarus, Dig!!!. Na njemu se osjetila Caveova “kriza srednjih godina”, ako
se može tako nazvati poprilično naglo čupanje gitare, započeto i koju godi-
nu prije, osnivanjem Grindermana kao londonskog side-projekta, s postojećim
suradnicima iz Bad Seedsa (bubnjarem gana i zvijezdama stare garde, od Elvisa i Loua
Jimom Sclavunosom, basistom Martynom Reeda pa sve do Shanea Mac Gowana i Brya-
P. Caseyem i multiinstrumentalistom Warre- na Ferryja kojima duguje mnogo iz svog ame-
nom Ellisom). rikanofilskog glazbenog stila. Hi-tech blues,
Sa svojih odavno “razmijenjenih šest banki”, intimistički, autorski melancholic rock, goth
životne dobi (56 godina), a s obzirom na life- i psihodelični ukusi ovih glazbenika otprilike
style pun rubljenja i samom činjenicom da ih je čine gabarite u kojima se kreće kompozicija i
navršio i doživio, Nick Cave danas je višestru- poetika australskog kantautora, pisca, scena-
ko potvrđen, provjeren kult u svome maršu rista i glumca, osnivača i vođe grupa i super-
mainstreamom ka vrlo izvjesnoj besmrtnosti. grupa Birthday Party, The Bad Seeds, Grin-
Zbog njegove trajnosti i istrajnosti uspoređu- derman, već punih 40 godina. No prije svega,
jemo ga s njemu sličnima, prije svih sa stan- stilski je Caveovu karijeru odredio upravo naj-
dardom svih “neuništivih” veličina, autorskom raniji skok u čisti post punk koji je iz crkvenog
referencom Leonarda Cohena, karmičkom zbora, što ga je pohađao u djetinjstvu, učinio
Davea Gahana, karizmatskom Marka Lanne- sa svojim primarnim bendom Birthday Party.
Priča o Nicku Caveu započinje 1978. godi-
ne kad se još kroz sljedeću 1979. provlači osni-
vanje i rad sa skupinom Boys Next Door, koju
pokreće sa svojim školskim drugom, gitari-
stom Mickom Harveyem. Album Door Door i
EP Hee Haw snimili su prije promjene imena
u Birthday Party. Zahvaljujući prepoznatlji-
vom teškom gotičkom zvuku na koji je u ono
vrijeme artistički nastrojena europska publi-
ka bila naviknuta Birthday Party je, jednostav-
no ponovivši ekspresivnu matricu jednih Ba-
uhausa ili Joy Divisiona, lako postigao kultni
status na Zapadu. Kroz godine Birthday Par-
tyja, od 1980. do 1982., Cave s bendom pro-
izvodi bučnu glazbu i započinje svoju burnu
povijest zlouporabe droga. U tekstovima za-
počinje preispitivati teme koje će ga okupi-
rati sve do danas: vaganje ravnoteže između
dobra i zla, teme iz beletristike i književnosti
- od Biblije do klasika i suvremene (američke)
proze. U jeku karijere Birthday Partyja 1981.
Cave seli u London. Za vrijeme sjevernoeurop-
ske miniturneje iste godine pridružuje im se
član post industrial grupe Einstürzende Ne-
ubauten Blixa Bargeld i postaje Caveov treći
gitarist. Svoju suradnju s Caveom, paralelno s
matičnim bendom koji postoji još danas, Blixa
će produžiti sve do 2003. Birthday Party tada
objavljuje split album Drunk On the Pope’s
Blood/The Agony is the Extacy s kultnom ame-
ričkom pjevačicom, spisateljicom i glumicom
Lydijom Lunch, s kojom se upoznao za vrije-
me američkog dijela turneje, a koja sve do ljeta
1982. nastupa kao njihova predgrupa. Zajed-
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 115
 nick cave
no s Jimom “Foetus” Thirlwellom i Marcom
Almondom započinju i suradnički “no wave”
projekt band Immaculate Consumptive, a za
kratko vrijeme i romantičnu vezu koju je Lydia
Lunch prekinula zbog Caveovog konzumira-
P
nja heroina.
r ist upimo z a tr en u ta k
kritički nepristrano i bez ne-
potrebnog karizmatskog zano-
sa čitavoj ranoj Caveovoj fazi.
Od visokoškolskih početničkih
izleta svog prvog benda koji možemo proma-
trati tek kao izraz naklonosti jednom žanru
kroz covere, preko Birthday Partyja koji je sa-
državao malo od teatralnosti svojih britanskih
suvremenika iz Bauhausa, ili pak duboke sud-
binske drame jednog Joy Divisiona, Caveova
veličina se iz današnje perspektive čini neo-
bičnom, na neki način prenapuhanom, čak
zaključno s 1988. i prvim velikim autorskim
izlaskom na albumu Tender Prey. Bariton bez
neke posebne kvalitete i izražajnosti (točnost
i intonativnu čistoću Cave je u početku nado-
mještao žanrovskom naivom, kasnije razvije-
nom tekstualnom interpretativ-
nom sugestivnošću), karakterom
koji životni supatnici i svjedo-
ci iz sfere privatnosti po prese-
ljenju u London opisuju “svinj-
religioznoj (samo)uvjerenosti,
skim” ponašanjem derišta, Cave
nikako ne odaje sudbinsku predo-
dređenost uspjeha poput srodnih
preteča, kakav je primjerice Le-
onard Cohen. Prije ćemo, s povi-
jesnim odmakom i po odrađenom
testu vremena, njegov globalni
uspjeh pripisati drugim veličina-
ma: prije svega upornosti “survi-
vora”, religioznoj (samo)uvjereno-
sti, neosporivoj osobnoj karizmi
i bogatom iskustvu i literarnom,
čak audiovizualnom, multimedijalnom i sli-
karskom puno više no glazbenom talentu. Od
vanjskih čimbenika tu je zreo trenutak na pri-
padajućem mu govornom području i zasigur-
no egzotičnost “down under” podrijetla. U
priči o Caveu osjeća se kako se čovjek jedno-
stavno ukrcao na pravi vlak, na pravoj stanici
i sa savršenom satnicom.
Samostalna karijera Nicka Cavea započi-
nje u Velikoj Britaniji, u Londonu 1983. Riječ
je o godini turneje Immaculate Consumpti-
vea i nastanka prvih Caveovih samostalnih
snimaka. Nick Cave i Mick Harvey završili su
svoje posljednje snimke Birthday Partyja na
EP-ju Mutiny! u kolovozu, u londonskom stu-
diju Britannia Row. Tijekom rujna Cave pozi-
va Micka i nekoliko drugih prijatelja da mu se
pridruže u studiju na nečemu što je u počet-
ku planirano kao njegov prvi solo EP Man or
Myth. Materijal je trebao objaviti Mute Re-
cords. Krajem godine u Los Angelesu Nick
prekida vezu sa svojom muzom Anitom Lane,
počinje pisati filmski scenarij temeljen na pri-
116 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
povijesti iz Birthday Partyjeve pjesme “Swam-
pland”, kako bi se u prosincu vratio kući u
Australiju, u Melbourne. Ubrzo zatim Cave
formira svoj prateći band. U početku je nei-
menovan, zatim je kršten kao Cavemen te na
koncu - The Bad Seeds. Godinu 1984. obilje-
žava snimanje albuma From Her To Eternity
i Firstborn Is Dead. Boravak u West Hollywo-
odu tijekom ljeta povodom rada na filmskom
scenariju Swamplanda označio je i dugogodiš-
nje poznanstvo s australskim redateljem Joh-
nom Hillcoatom. S njim će Cave surađivati sve
do danas, kad mu Hillcoat potpisuje spoto-
ve s recentnog albuma (poput onoga za “Jubi-
lee Street”). Neuspjeh projekta nije pokolebao
Cavea koji će ga kasnije iskoristiti kao podlogu
za svoj roman “I magarica ugleda anđela”. Ovo
razdoblje obilježava još i poznanstvo i druže-
nje s Henryjem Rollinsom.
Prvo predstavljanje novog bend zateklo je
Bad Seeds u sljedećoj postavi: Cave, Blixa
Bargeld (gitara), Mick Harvey (gitara) i Barry
Adamson, član gripe Magazine, (bas). Album
From Her To Eternity otvara neurotični cover
sudbinske Cohenove “Avalanche”. Za prvi
Caveov globalni uspjeh
treba pripisati upornosti,
neosporivoj osobnoj
karizmi i iskustvu više no
glazbenom talentu.
album Nicka Cavea i Bad Seedsa može se op-
ćenito reći kako priziva i na vidjelo iznosi duh
americane, stila i miljea koji Cavea već očito
vrlo dugo okupira i nadahnjuje. Na njemu se
od covera nalazi još i obrada pjesme “In The
Getto”, originalno u Elvisovoj izvedbi, a na
svjetlo izlazi i tekstualna tematika koja će
ostati stalan i trajan Caveov poetski brand, na-
stavljen preko sljedećeg albuma sve do danas
- ljubav, riječima jednog Caveovog biografa:
“Tamno podzemlje prirodnog svijeta, a ne go-
tika šišmiša i vampiri”. Cave se često smatra
pretečom tmurne propasti. Međutim, njegove
pjesme su uvijek iznova prepune humora i lje-
pote. Cave je zabilježio prekrasne “Ubojite ba-
lade” i bolne ljubavne pjesme, ponekad je to
dvoje teško razlikovati.
Sljedeća 1985. donosi veliku turneju koja
obuhvaća Veliku Britaniju, Europu, SAD i Au-
straliju, snimanje trećeg studijskog albuma co-
vera Kicking Against The Pricks i Caveov rad
na romanu “I magarica ugleda anđela”. U bend
dolazi bubnjar Thomas Wydler, a među ostali-
ma obrađuju se pjesme Loua Reeda i Velveta,
Johna Leeja Hookera, Johnnyja Casha, Roya
Orbisona… Odabir pjesama na albumu odaje
krhkost, strast i gubitak - kao temelj za veći-
nu kasnijih Caveovih djela, a dodali bismo, kao
ugaono kamenje Caveovog karaktera, barem
onog njegovog dijela vidljivog kroz medij nje-
gova stvaralaštva. Teoretičari navode da, iako
se najveći dio lirskog sadržaja tiče smrti, ona
je u Caveovom djelu rijetko kad romantizi-
rana. Caveove su priče više na razini upozo-
renja, opreza, nego što pripadaju slavljenju
smrti. Do veljače Nick Cave s Hillcoatom radi
u Melbourneu na scenariju za film “Ghosts...
of the Civil Dead”. U tom filmu pojavit će se i
osobno, a na soundtracku surađuje s kolegama
iz benda Bargeldom i Harveyem.
Caveove svirke po Europi i SAD-u nastav-
ljaju se i dogodine, kad započinje i snimanje
dvostrukog EP albuma Your Funeral... My
Trial. Na njemu se počinju osjećati posljedice
sad već dugogodišnje Caveove heroinske ovi-
snosti jer je album upadljivo obavijen tmur-
nom, melankoličnom atmosferom. Pjesma
“The Carny” s ovog albuma pojavljuje se na so-
undtrack filma “Nebo nad Berli-
nom”, kao i starija “From Her To
Eternity” te ujedno označava i
početak plodne Caveove surad-
nje s redateljem Wimom Wen-
dersom. U filmu se pojavljuje i
Cave s bendom, a ta 1987. dono-
si snimanje po mnogima prelo-
mnog albuma Tender Prey. Cave
seli u Berlin kako bi se tijekom
sljedeće godine odveo na liječenje
radi izbjegavanja sudskog pro-
gona. Tender Prey izlazi u rujnu
1988. i donosi prvi od Caveovih
“vječnih” uradaka: otvara ga po-
tresni “Mercy Seat” kojim kan-
tautor snagom i veličinom izra-
za prvi put pravi značajnu razliku u odnosu
na svoj dosadašnji rad, što mu ujedno donosi
prepoznavanje i priznanje od šireg globalnog
auditorija. Konačno i najveće priznanje ovoj
pjesmi donosi i njezino uvrštavanje u odabir
Cashovog “Hall of Famea” na albumu covera
American III: Solitary Man iz 2000. Tender
Prey ujedno je i prvi album Bad Seedsa s gita-
ristom Crampsa Kidom Congom Powersom.
Za vrijeme brazilske turneje Cave susreće
novinarku Viviane Carneiro, buduću majku
svog prvog djeteta. Godine 1989. napokon za-
vršava i objavljuje svoj veliki, uspješan roman
“gotičkog” senzibiliteta “I magarica ugleda an-
đela”, a s bendom u Sao Paolu snima album
The Good Son, s kojim također čini svojevr-
stan autorski zaokret. Godine 1990. Bad Seed-
foto: guliver/camerapress
si započinju svoju najveću turneju dotad, a do-
godine se rodio Caveov prvi sin Luke, sad već
razdvojenih Nicka i Viviane. Caveov privatni
život osim Viviane obilježavaju još i Austral-
ka Beau Lazenby, majka drugog sina Jethra,
kao i veza s velikom rock kantautoricom P.J.

Privatni sklad
S godinama je Cave naučio uskladiti privatni
život i karijeru; smirio se u vezi sa Susie Bick, s
kojom ima blizance Arthura i Earla (desno).
Harvey. Njoj će, osim svojoj bivšoj ljubavi Vi-
viane, posvetiti svoj deseti studijski album The
Boatman’s Call iz 1997. Na njemu prethodnom
albumu će čak zajedno s Polly otpjevati nježnu
folk baladicu “Henry Lee” kako bi s Bad Seed-
sima generalno napustio svoje post punk kori-
jene kao nagovještaj klavirskog, intimističkog
izražaja, svog autorskog “drugog lica”, čujnog
opet na najnovijem, ovogodišnjem Push The
Sky Away.
U međuvremenu treba spomenuti još dva
važna izdanja, albume Let Love In (1992.) s
moćnim, impresivnim i široko utjecajnim hi-
tovima “Do You Love Me” i “Loverman” (po-
tonjeg je sjajno obradio Depeche Modeov
Martin Gore na svom drugom, samostalnom
albumu Counterfeit), zatim najkomercijalnije
Caveovo izdanje Murder Ballads s MTV-jev-
foto: guliver/camerapress
skom suradnjom s Kylie Minogue za “Where
The Wild Roses Grow”, kao i fanovima omi-
ljeni Henry’s Dream iz 1992. Zanimljivost je
da je Cave odbio MTV-jevu godišnju nomina-
ciju za najboljeg muškog izvođača. U svome
pismu direkciji Nagrade kao objašnjenje navo-
di sljedeće: “Uvijek sam bio
mišljenja da je moja glaz-
ba jedinstvena i posebna
te da postoji izvan područ-
ja naseljenog onima koji bi
je umanjili do pukog mje-
renja. Ne natječem se ni s
kim. Moj odnos s muzom
jedan je od najosjetljivijih i
osjećam kao svoju dužnost
zaštititi je od utjecaja koji
bi mogli povrijediti njezi-
nu krhku prirodu. Ona mi
se javlja darom pjesme, a ja
je zauzvrat moram tretirati
s poštovanjem koje osjećam
da zaslužuje - u ovom slu-
čaju to znači ne podvrgnu-
ti je poniženjima prosudbe i natjecanja. Moja
muza nije konj i s njom nisam na konjskim utr-
kama, a čak i kad bih bio, još uvijek je ne bih
vezivao za ova krvava kola odsječenih glava i
svjetlucavih nagrada. Moja muza mogla bi se
preplašiti! Mogla bi odjezditi! Mogla bi me
D
potpuno napustiti!”.
o o s n i va nja Gr i n de r-
mana kao vrhunca svoje nove
“londonske” faze, Nick Cave je
do izlaska svog jedanaestog al-
buma No More Shall We Part
morao proći još jedno skidanje s heroina i al-
kohola, što mu je do 2000. kad ono datira,
oduzelo dodatne četiri godine. Kako bilo, na
albumu se osjeća neka nova prozračnost. Već
osvojenim klavirskim prostorima pridružuje
se energija Seedsa, ali ne u onoj teškoj, muč-
noj maniri post punka već plesnije, ispitivač-
ki, čak s dozom odmaka, cinično. Ove kvalite-
te Cave će postupno razvijati sve do izražajnih,
filozofskih i formalnih dubina albuma kojeg će
promovirati našoj regionalnoj publici na slo-
venskom izdanju turneje Push The Sky Away.
Uslijedili su Nocturama i dvostruki Abattoir
Blues/The Lyre Of Orpheus s hitoidnim, pit-
kijim rockerskim singlovima poput “Bring It
On” ili pak “Nature Boy”. Malo zatim krenuo je
Grinderman i do tad nečuven zdravi, profani
bijes koji kao da je Cavea čekao sve ove godine
kako bi mu “uvalio” u ruke električnu gitaru i
probudio duboko zakopan naivni, sirovi garaž-
ni instinkt. Četvorica vremešne gospode pje-
vaju “No Pussy Blues” na način svojstven pre-
debelo zakašnjelom pubertetu i stvaraju novi
svjetski hype, putuju po najvećim svjetskim fe-
stivalima, od Exita pa sve do svog zadnjeg ne-
davnog nastupa na Coachelli. Grinderman kao
Caveov zaključni izraz stvaralačke i osobne
slobode zvuči beskrajno zabavno, uzbudljivo i
svrhovito. U međuvremenu dvaju Grinderma-
na stiže izbaciti prevladavajuće humorni ura-
dak novozavjetne tematike Dig Lazarus Dig!!!
koji kao ekstenzija podražava Grindermanov
buntovni stav i sirovu snagu, da bi se nakon
pet godina kreativne stanke ove godine vratio
s eteričnim, fluidnim, prekrasnim dugosvira-
jućim uratkom.
Najnoviji album skupine Nicka Cave & The
Bad Seeds Push The Sky Away navodno je na-
stao inspiriran autorovim dugim noćnim go-
ogle-seansama, tako je ova suvremeno-futuri-
stička perspektiva urodila naslovima kakvog
nosi jedna od numera s albuma - “Higgs Boson
Blues”. Godine 2009. bend je napustio izvor-
ni i najdugovječniji Nickov prijatelj i suradnik
Mick Harvey, a ponovno mu se pridružio još
jedan od suosnivača, basist Barry Adamson.
Osim singlova “We Know Who U R” i provo-
kativnim Hillcoatovim spotom popraćene mo-
ralke “Jubilee Street”, album sadržava i neko-
liko bisera kakve su stvari “Wide Lovely Eyes”
kojom na neki način “udara kontru” samom
sebi, kad je u najranijoj fazi spjevao jednu slič-
nog naslova “Sad Dark Eyes”; ili pak predivnog
najnovijeg singla “Mermaids” iz Caveove pre-
poznatljive fantastično-ljubavne pjesmarice.
Egzistencijalna nada smirenog Cavea na ovom
se albumu zrelo presijava sve do finalne kon-
templacije naslovne, zaključne “Push The Sky
Away” koju se može shvatiti i kao promišljanje
čitavog svog žića u ovih skoro šest desetljeća:
“”And some people say it’s just rock’n roll/Oh,
but it gets you right down to your soul”… Tako
će mladić iz Melbsa, dijete iz crkvenog zbora,
nedovršeni akademski slikar, dijete bez oca od
devetnaeste godine (kad je ovaj poginuo u pro-
metnoj nesreći - a tad su se Nicku “riječi po-
čele same sklapati u glavi”), završeni pravnik i
jedan od svjetski najpriznatijih, certificiranih
umjetnika “opće prakse”, od trenutka kad je na
svoj način bizarno i robusno ispalio Cohenovu
“Avalanche”, svoju refleksiju na slavna, istin-
ska i uvjerljiva (dosadašnja) četiri desetljeća
zaključiti riječima upornosti i nade: “I osjećaš
li da si dobio sve po što si došao/Ako sve imaš
i ne želiš više/Sve što trebaš je samo gurati još/
Moraš gurati još i odgurati nebo”.
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 1 17

Na tragu projekta “208 protiv
mina”, kojeg je Peugeot Hrvat-
ska pokrenuo prošle godine u
suradnji s Uredom za razmini-
ranje Vlade Republike Hrvatske
i Veleposlanstvom Republike
Francuske, a koji je uspješno
okončan prikupljanjem 600.000
kn namijenjenih za razminiranje
teritorija Republike Hrvatske u
okolici Zadra, u općini Jasenice,
Peugeot je ove godine osmislio
još jedan originalan projekt hu-
manitarnog karaktera - “2008
protiv mina “.
Boris Bućan oslikao je jedan
2008 u stilu njegovog slavnog
plakata za balet Igora Stravin-
skog “Žar ptica”. Svoju premije-
ru vozilo je imalo na otvaranju
ovogodišnjih Dubrovačkih ljet-
nih igara, gdje je tvrtka Peugeot
bila jedan od sponzora, a potom
je bilo predstavljeno i na Danima
Orisa, međunarodnom forumu
arhitekata i dizajnera, u Lisin-
skom sredinom listopada. Me-
đutim, njegova glavna svrha je
humanitarnog karaktera, budući
će vozilo biti prodano, a sav pri-
hod od prodaje bit će u suradnji
s Uredom Vlade RH za razmini-
ranje namijenjen razminiranju
Hrvatske. Vozilo je do sredine
listopada bilo izloženo u sjedištu
marke Peugeot u Parizu, a za-
vršno događanje održat će se 28.
studenog ove godine.
U Hrvatskoj je još 643 km2
minski sumnjivih površina, na
kojima je procijenjeno da leži
čak 74.000 mina. U posljednjih
15 godina od mina je očišćeno
440 km2, uglavnom sredstvima
iz proračuna Republike Hrvat-
ske i javnih tvrtki. Među glavne
ciljeve Ureda za razminiranje
Vlade Republike Hrvatske spada
koordiniranje subjekata u pro-
tuminskom djelovanju Hrvat-
ske te senzibiliziranje javnosti
na ovaj problem i informiranje
o opasnostima od mina i drugih
eksplozivnih naprava, podrška
programima rehabilitacije, pra-
ćenje međunarodnih konvencija
po pitanju zabrane protupje-
šačkih mina i kazetnog streljiva
te promocija hrvatskog sustava
protuminskog djelovanja na glo-
balnoj razini. Cilj je u potpuno-
sti očistiti Hrvatsku od mina do
2019. godine.
“2008 PROTIV MINA”
Umjetnost u pokretu
s humanim ciljem!
s lijeva na desno
Bertrand Delaye, direktor marketinga Peugeot Hrvatske,
Ivo Goldstein, veleposlanik Republike Hrvatske u
Francuskoj, Dijana Pleština, ravnateljica Ureda za razminiranje
Vlade Republike Hrvatske i Boris Bućan, umjetnik
Tomislav Miletić,
direktor marke Peugeot u Hrvatskoj
G. Miletić, zašto se Peugeot
odlučio uključiti u ovu akciju?
Peugeot je marka automobila
koja prenosi slijedeću poruku,
a koja je ujedno i njen slogan:
Motion and Emotion. Smatramo
se automobilskom markom
koja promovira mobilnost, koja
se odražava u užitku u vožnji i
putovanjima. Mine, s druge strane,
predstavljaju suprotnost: one
imobiliziraju u svakom pogledu, i
doslovno i figurativno.
Značenje ovog projekta je i u
objedinjavanju mnoštva različitih
dimenzija. U njemu sudjeluju Hrvati,
Francuzi, privatna tvrtka, umjetnik,
Veleposlanstvo i jedna hrvatska
institucija. Dakle, radi se o pravom
partnerstvu javnog i privatnog
sektora, koje ima za cilj poboljšanje
kvalitete života svih nas.
Koja je uloga marke Peugeot u
ovom projektu ?
Naša primarna uloga je staviti
na raspolaganje jedno vozilo
umjetniku. Bitno je naglasiti
da autoru ostavljamo slobodu
izražavanja. Ni u kom slučaju ne
želimo utjecati na umjetničku
interpretaciju. Naša stručnost i
umijeće odražavaju se na drugi
način, na modelu 2008: vozilu
čistog dizajna koje poziva na
urbana putovanja!
Da li ste zadovoljni rezultatom?
Zanimljivo je vidjeti kako jedan
proizvod iz masovne proizvodnje
namijenjen upotrebi klijenata,
biva odvraćen od svoje prvotne
namjene da bi se transformirao
u jedinstveno umjetničko djelo s
humanitarnim ciljem.
2008 by Bućan je fantastičan.
Izvrsno je izrađen i kad se vozilo
kreće stvarno imamo osjećaj da
vidimo Žar pticu u pokretu. Želim
zahvaliti g. Bućanu što je pristao
primijeniti svoje djelo na naš model
2008. Ukratko, to je umjetnost u
pokretu!
Boris Bućan,
umjetnik i autor „2008 protiv mina“
“Vratio sam se s izložbe iz
Francuske kad su me kontaktirali iz
Peugeot Hrvatska. Krasno je raditi
za Francusku. Ipak su moji ideali
u francuskoj umjetnosti s početka
stoljeća. Znao sam odmah koji moj
rad treba prilagoditi automobilu.
Stavio sam svoj najbolji rad i ispao
je sjajan spoj.”
Veleposlanstvo
Republike Francuske
u Hrvatskoj
Zašto se Veleposlanstvo
Republike Francuske angažiralo
u ovom projektu ?
“Ovaj jedinstveni, kulturni i
humanitarni projekt za nas je
primjer visoko vrijednog humanog
projekta, koji omogućava
objedinjavanje različitih aktera iz
ekonomskog sektora, kulturne
sfere, velikih javnih institucija
i civilnog društva. U biti, naša
Ambasada od 2007. godine,
putem našeg odjela za Internu
sigurnost, ima odličnu suradnju
sa sektorom za razminiranje. Tako
smo pripomogli u obuci hrvatskih
pirotehničara, osigurali bolju
razmjenu informacija s francuskim
centrom za razminiranje i u rujnu
2012. godine pridonijeli smo da
se Hrvatskoj stavi na raspolaganje
interaktivna baza podataka s
identifikacijom eksplozivnih uređaja
širom svijeta. Također, ovaj projekt,
inicijalno stvoren radi podrške
modernoj umjetnosti u Hrvatskoj,
danas obogaćuje francusko-
hrvatsku suradnju i pridonosi našim
zajedničkim naporima u rješavanju
problema razminiranja u Hrvatskoj.
Stoga nam je od neizmjerne
važnosti podržati ovakav tip akcije,
koja je primjer kako privatni i javni
sektor mogu surađivati u interesu
svih građana Hrvatske.”
prof. dr. sc.
Dijana Pleština,
ravnateljica Ureda za razminiranje
Vlade Republike Hrvatske
“Mine… sama riječ, a kamoli
pomisao na njih, izaziva nelagodu;
mine razaraju, prekidaju život,
mine onemogućuju život i suživot
tamo gdje su posijane. Umjetnost
s druge strane nadahnjuje život,
oplemenjuje ga i inspirira, a
nerijetko pomaže pojedincu i da
preživi.
Borba protiv mina kroz umjetnost
moguća je zahvaljujući umjetniku
i svima onima koji odabiru život;
zahvaljujući podršci raznih ljudi
u ovom projektu – jednoj velikoj
francuskoj tvrtki kao što je Peugeot
– koja je odabrala afirmaciju života
kroz Peugeot 2008.
A gdje god ima mina, nema
prave slobode i dokle god su
dijelovi Hrvatske pod minama – svi
promo Rolling Stone
smo ugroženi. Zato ova naša akcija
ujedinjuje dobit i javno dobro,
privatni sektor i šire društvo, a
krajnji korisnici smo svi mi koji
volimo prirodu, slobodu i život.”
Toplinski udar
I golotinja je vijest

Najseksi
naslovnice
svih
vremena
Je li to Jennifer Aniston koja
se gola valja po krevetu ili
možda Cindy Crawford koja kao
Botticellijeva Venera izlazi iz
mora? Okrenite stranu, bacite
pogled i odlučite sami.

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 119
ray-ban.com
 RS arhiva

rs laetitia casta
793 Kolovoz, 1998.
Ljepotica u Evinom kostimu kasnije je
proglašena licem Francuske.

“Laetitia je prava
suprotnost Kate
Moss: zdrava je i
pristupačna.”

rs claudia schiffer
578 Svibanj, 1990.
Prije nego je Anna Nicole Smith
okaljala taj brend, Schiffer je Guess
djevojku učinila objektom žudnje.

rs gavin rossdale rs evangeline lilly rs cindy crawford

Travanj, 1996.
732
Budući gospodin Stefani bio je
na vrhu top lista dok je njegova
Hollaback cura bila - Just a Girl.
Listopad, 2005.
984
Ultimativna maštarija na
napuštenom otoku - Ginger i Mary
Ann sjedinjene u jedno.
672/ Prosinac 1993./Siječanj 1994.
673
Fotograf Herb Ritts očito je
pretvorio Cindy u Botticellijevu
Veneru.

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 1 21
 RS arhiva

rs demi moore rs lindsay lohan rs jennifer aniston

701 Veljača, 1995.
Demina naslovnica “u koži” jedna je
od samo tri Rolling Stone naslovnice
koje su objavljene bez da na njima
išta piše.
955 Kolovoz, 2004. 729 Ožujak, 1996.
Crvenokosa Lindsay svoju je Ova prpošna naslovnica - inače jedna
punoljetnost proslavila pozirajući za od najprodavanijih u posljednjih 20
naslovnu temu fotografu Matthewu godina - učinila je da slatkica postane
Roistonu. seksi diva.

rs lisa bonet
526 Svibanj, 1988.
Divlje dijete Lisa s ovom je
naslovnicom zauvijek izbrisala svoju
Cosby Show nevinost. Bill je bio ljut!

“Htio bih glumiti

frajera koji se želi
je**** sa svima.”
rs brad pitt
696 Prosinac, 1994.
Ultimativni holivudski ljubavni trokut (Brad, Jen i Angie)
prouzrokovao je devet naslovnica - svakom po tri.

122 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
“Ona ima razne nadimke - The Body, ili rs
849
gisele bÜndchen
Rujan, 2000.
Perfect Ten. Njezini fanovi nose majice s Na prijelazu stoljeća “grudi iz Brazila”
imale su sve: 7000 dolara po satu za

natpisom OSLOBODITE I GISELE.” poziranje, Lea DiCaprija za dečka i

tijelo koje prkosi logici i razumu.

rs christina aguilera rs cameron diaz rs jennifer lopez

909 Studeni, 2002.
Dirrty teen kraljica s fantastičnim
glasom uzbudila je mnoge s ovom
naslovnicom, drugom od njezine tri
solo naslovnice za Rolling Stone.
741 Kolovoz, 1996.
Čak i prije nego su braća Farrelly
od nje napravili svjetski poznatu
zvijezdu, mi smo znali kako
Cameron ima ono nešto.
862 Veljača, 2001.
Na vrhuncu svoje slave, Jenny From
the Block hrabro je pozirala za Rolling
Stone naslovnicu u maniri Conana
Barbarina.

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 123
 RS arhiva

rs jessica alba rs justin timberlake rs uma thurman

977/ Lipanj/Srpanj, 2005. Siječanj, 2003. Svibanj, 1989.
978 914 552
“Iz nekog razloga”, rekla je za To je bila godina ovog bivšeg Petnaest godina prije nego
Rolling Stone, “uvijek mi daju člana boy grupe ‘N Sync koji se na što će ubiti Billa, tada
uloge seksi mačkica”. Pitamo se naslovnici Rolling Stonea pojavio devetnaestogodišnja božica
zašto. tri puta. dokrajčila je naše čitatelje.

rs angelina jolie
819 Kolovoz, 1999.
Prije nego što je ukrala Brada i
spasila svijet, bila je zastrašujuća
seksi djevojka iz snova.

“Uvijek sam bila

Gaga, ali katolička
škola me sputavala.”
lady gaga
rs Lipanj, 2009.
1080 Cura koja obožava Warhola i ljubi se s
curama (zapravo), bila je najveća pop
zvijezda 2009.

124 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
All Star zimski modeli starki str. 129 | Jameson pokaži što znaš u 60 sek. str. 129

Street 500
Najbolji izbor
za upoznavanje
s osjećajem
vožnje Harley-
Davidson
motocikala

Urbano osvježenje iz
Harley-Davidsona
U Milanu početkom ovog mjeseca predstavljeni su najnoviji modeli

S
t r e e t ™ 75 0 i S t r e e t ™ 5 0 0
najnoviji su modeli Harley-David-
son motocikala za 2014. predstav-
ljeni u Milanu početkom ovog mje-
seca. Predodređeni i dizajnirani za urbane
mlade vozače, ta dva noviteta imaju ugrađe-
nu platformu s najnovijim sustavom vode-
nog hlađenja agregata Revolution X™, pri-
lagođenim za žustriju gradsku vožnju.
Osim platforme, na oba motocikla sjeda-
la su postavljena puno niže, sa širim uprav-
ljačem i užom šasijom – kombinacija koja

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 1 27
 Rock&ROLL style

Cool komadi za brzi

harley-davidson

omogućuje spretnije manevrira-

makeover
nje pri vožnji. O zvuku i izgle-
du da i ne govorimo: zadržan je
Dark Custom potpis i željno išče-
2
kujemo oba modela na našem
tržištu. Vjerujemo da će i bu-
duće generacije vozača biti ite-
kako zadovoljne performansama Treba se pripremiti za
dugu, hladnu zimu

P
i dizajnom. Više informacija na 1
www.h-d.com/street.  T. M.

red nama su zim-

ski dani u kojima
ćemo više vre-
mena provodi-
ti na toplom i suhom.
Kad već moramo biti
unutra onda bi bilo
dobro da malo osvježi-
mo prostor. U Kiki može-
te pronaći zanimljiv i mode-
ran namještaj koji će svojim
bojama i dizajnom vaš dom

Sloboda
“pomladiti”, a vama će olak-
šati i uljepšati duge i sive zim- 3
ske dane.

pokreta
Nekoliko primjera možete
vidjeti i ovdje, a to je samo dio
ponude koja će zadovoljiti sve Za svaku sobu ponešto
željnje namještaja koji izlazi (1) Traper fotelja JEANNY, 1.999 kn (2) Krzneni tepih, 3.290 kn (3) Koš za
“iz okvira”.  T. M. sjedenje FABRIC, crni, 179 kn
Free modeli pružaju osjećaj
da trčite bosi uz maksimalnu

Evelin, Rudolf i Leon

ravnotežu i prirodno
kretanje

Trčanje u Nike Fee tenisi-

cama stimulira prirodno kreta-
nje, što može pomoći izgradnji
snažnijih mišića u stopalu i omo-
gućiti bolju ravnotežu. U zim-
kupio prve naočale od bambusa u gućnost osobnog personalizi-
Njih troje su Hansel inozemstvu. Iako je i tada tržište ranja drvenih naočala. S unu-
& Gretel i proizvode bilo zasićeno pretežito istim ob- tarnje strane dr vene drške
naočale od drva

H
skim i hladnim danima pred licima i materijalima (plastika), možete ugravirati posvetu, stih,
nama svi zaljubljenici u trčanje ideja o drvenim naočalama je bila citat ili datum, a posebno su po-
preselit će se u fitnes centre i na a n s e l & Gr e - u povojima i na svjetskoj razini. nosni na jedno srce <3 (simbol).
trake za mučenje, pardon trčanje. tel je hr vat sk i Cilj je bio predstaviti Hr- Standard kojeg se drže o su kva-
Nikeov model Free 5.0+ olakšat brend iza kojeg vatskoj i regiji nove i neobič- litetne polarizirane leće koje pru-
će trening samim time jer će te stoji ekipa : Evelin ne sunčane naočale - dr ve- žaju 100-post UVA i UVB zaštitu.
imati osjećaj da trčite bosi. Ivanković (26), Rudolf Zlopa- ne naočale. Prvi modeli koji Nemoguće je da kupac dobi-
Nike Free 5.0+ - dinamična ša(27) i Leon Majcenić(26). su zaintrigirali publiku bili su je naočale identične onima koje
tehnologija Nike Flywi- Ideja je začeta 2007. godi- Burroughs i Moriartys, eco-fri- je vidio na njihovoj web strani-
rea - pruža stopalu si- ne kad je Rudolf endly naočale od visokokvalitet- ci, u lookbooku ili na Faceboo-
gurnosnu potporu bez ne ebanovine i ružinog drveta. ku. Ne postoje dva ista komada
dodatne težine tenisice. Jedini na tržištu ponudili su mo- drveta, tako da su svake drve-
U Hrvatskoj su Nike ne naočale unikat sa svim svo-
Free tenisice dostupne jim nijansama boja i godova.
u većini boja; crna, Modeli Američki dizajner Ben Blu-
siva, volt, zelena, Burroughs i Moriarty bili su prvi mensheid 2010. dizajnirao je
narančasta... modeli ovog hrvatskog brenda logo, a potom je nastala prva
Cijena te- web stranica s integri-
foto: Nike; Kika; H&G

nisica ovisi ranim web shopom.

o modelu, a Nove modele potra-
kreće se od žite na tim on-line
850 kuna na adresama ili na Woo-
više.  T. M. hoo.hr.  T. M.

128 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 Converse
Winterized,
savršene
tenisice za
zimu
Converse Boot sa
nazubljenim đonom.
Starke koje možete nositi
cijelu zimu!
C o n v e rs e pr e ds t av l ja
svoju Chuck Tailor All Star Win-
terized kolekciju, za  sezonu je-
sen-zima 2013./14., robusne
siluete i izrađenu od toplih ma-
terijala. Kao i uvijek, Converse
prikazuje svoje bogato nasljeđe
u svojim modelima i novim se-
zonskim bojama, materijalima
za zimu i urbanim elementima
prirodnih nijansi. Prati se   pri-
rodna tranzicija iz svijetlih u ni-
janse tople crvene, narančaste i
smeđe, aludirajući na prijelaz iz-
među ljeta i jeseni.
Naglasan  ove sezone Conver-
se stavlja na modele Elsie Roll-
down, Hollis i Knee Hi koja ima
svoju crnu i smeđu  verziju, kao i
jednostavnost  savršenu za zim-
ske  aktivnosti na otvorenom.
Tu je i model Chuck Tailor All
Star Holis, koji predstavlja na-
dogradnju na također prisutnu
Converse Boot čizmu, s nazu-
bljenim đonom i ovčijom kožom
koja ovoj cipeli unaprijed daje
robustan izgled, za koji su obič-
foto: Philips; Converse
no potrebne godine da se po-
stigne.
Converse Winterized kolekci-
ju čine modeli koji predstavlja-
ju obuću za aktivan život s mo-
dernim, urbanim
ritmom, savrše-
nim za hlad-
ne jesenske
i zimske
dane. T. M.
Ima ih
samo 999
Ulaz u višu klasu
zvuka uz Fidelio
O
vo su zvučnici
o kojima će sigur-
no svi pričati od
onog trenutka kad
ih ugledaju u vašem stanu,
uredu, vikendici... Prvenstve-
no zbog dizajna koji ne do-
zvoljava da skinete pogled s
njih. Iskreno, kad bi bili samo
dobro dizajnirani, to i ne bi
bila neka preporuka za zvuč-
nike, ali ovi zvučnici nude
odličan zvuk. U ručno izra-
đenom drvenom kućištu proi-
zvode čist i prirodan zvuk koji
ispunjava prostoriju. Svako
kućište izrađeno je od malezij-
skog hrasta, odabranog zbog
izdržljivosti i fine strukture.
Zaobljena drvena konstrukci-
ja pruža besprijekoran, priro-
dan zvuk bez izobličenja. Vi-
skokotonac koji “visi” iznad
kućišta omogućava zvuku slo-
bodno kretanje u svim smje-
rovima, što za rezultat daje
prostorni zvuk koji otkriva
detalje u svakoj noti. Uz
sve ovo, možda naj-
bolja značajka
Zvučnici
Ne, nisu ukrasne
vaze, ali sigurno
neće ostati
nezamijećeni
Fidelio zvučnika iz Philipsa
je upravo ta da preko njih be-
žično reproducirate pjesme s
iPod-a, iPhone-a i iPad-a te sa
servisa iTunes. Bežična Air-
Play tehnologija omogućuje
da usmjeravate svoju iTunes
kolekciju u bilo koju prostori-
ju i s bilo kojeg navedenog ure-
đaja ili vašeg računala. Kao
što piše u naslovu, proizvede-
no je samo 999 Fidelio jedi-
nica ovog tipa i ovakve izra-
de. Mali problem mogao bi
biti pri nabavi ovih zvučnika
s obzirom na to da ih nema u
prodaji u Hrvatskoj, ali kako
smo ušli u EU isplati se po-
tegnuti do Austrije ili Itali-
je. Cijena se kreće oko 10.000
kuna, što nije malo, ali eksklu-
zivnost se uvijek plaća. Real-
no, Philips u Fidelio liniji ima
slični model koji nije “obučen”
u drveni omotač i nije u li-
mitiranoj seriji, pa eto posto-
ji alternativa ovoj ekskluzivi.
Alternativa ima nešto nižu ci-
jenu i dostupna je kroz mrežu
ovlaštenih trgovaca. Budite
brzi ako se odlučite za ekslu-
zivu, osigurajte posebno mje-
sto za njih u prostoru i uživaj-
te u neponovljivom zvuku.T. M.
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e |
natječaj
Pssst...
Snima se!
Hrvatska je prvi put
pozvana da pokaže što
može u 60 sekundi!
Ružin pupoljak koji ispada iz
dlana, sjenka noža iza zastora
u kupaonici ili pucanj u mraku
mogu značiti samo jednu
stvar… Kreće “Jameson Done
In 60 Seconds” natječaj 2014.
godine! Bez obzira na to jeste
li romantičar u duši, ovisnik o
adrenalinu ili zaljubljenik u eg-
zistencijalističke drame, voli-
te li posebne efekte ili se prvi
put prihvaćate redateljske sto-
lice, “Done in 60 Seconds” na-
tječaj je otvoren za sve ljubi-
telje filma. Natječaj poziva sve
da snime remake omiljenog
filma, a ta verzija ne smije biti
duža od 60 sekundi. Sudjelo-
vat može svatko tko ima mobi-
tel, fotoaparat s funkcijom sni-
manja filma ili kameru. Važna
je ideja i nekoliko dobrih prija-
telja jer žiri u sastavu Antonio
Nuić, Ivan Šarić, Lucija Šerbed-
žija i Dean Sinovčić je spre-
man. Prijave se predaju putem
Facebook fan stranice Jame-
son Hrvatska zaključno do 20.
siječnja 2014. Nakon toga, žiri
će u sklopu posebnog događa-
ja krajem siječnja odabrati fi-
naliste, među kojima će kasnije
biti odabran putnik na “Jame-
son Empire Done in 60 Secon-
ds” finale u Londonu. Pobjed-
nik hrvatskog natjecanja ulazi
u uži izbor s pobjednicima iz
drugih zemalja, a petorica fi-
nalista svjetskog izbora imat
će priliku družiti se s najve-
ćim imenima industrije na cr-
venom tepihu Jameson Empire
Awards krajem ožujka 2014. te
osvojiti titulu pobjednika i svoj
vlastiti Jameson Empire Award
kipić.  T. M.
129
 Rock&ROLL style
Party za
ekipu...
U Vip clubu proslavili
smo izlazak prvog
broja, a to ćemo
ponoviti i za svaki
sljedeći
...koja je bila uz nas svih ovih
mjeseci dok smo pregovarali,
stvarali, prelamali i na kraju po-
nudili tržištu magazin na koji
smo ponosni. Party povodom
lansiranja magazina održan je
isti dan kad se prvi broj i poja-
vio na kioscima (dakle 18. 10.)
pa smo do 20 sati, kada je party
počeo, već imali prve reakcije tr-
žišta (putem FB profila rolling-
stonehrvatska i interesa drugih
medija u RH, ali i regionalnih
medija).
Moramo priznati da smo bili
sretni i ponosni jer su prve re-
akcije bile i više nego pozitiv-
ne i ohrabrujuće, što je prilično
čudno za hrvatske prilike i obi-
čaje. Naime, uspjeh se na ovim
prostorima ne oprašta... Neu-
spjeh je puno prihvatljiviji. Dat
ćemo sve od sebe da iz broja u
broj postavimo (sebi) još i više
standarde, a tržište će reći koli-
ko smo uspješni u tome. Drugi
broj koji držite u rukama dokaz
je da ne mislimo smanjiti priti-
sak na sebe, a vjerujemo da i vi
to vidite te da ćete nas podrža-
vati i dalje. U svakom slučaju,
hvala svima koji su kupili prvi,
a i drugi broj, a posebno i veliko
hvala svim pretplatnicima kojih
u ovom trenutku ima više od sto-
tinu. Hvala svima.
Na partyju nismo puno vre-
mena trošili na govorancije i
prepustili smo glazbi da priča
umjesto nas. Atmosferu su po-
digle tri DJ-ice. DJ session otvo-
rila je glavna urednica Rolling
Stone magazina Ela Radić,
nakon nje DJ pultom zavladala
130 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
je Rea, a nakon nje svoje umije-
će pokazala je Tajana. Osim što
su odlične DJ-ice, sve tri autori-
ce su tekstova u magazinu. Mo-
žemo reći da imamo najbolje
DJ-ice među novinarkama i naj-
bolje novinarke među DJ-ima.
Kako bismo pokazali da ćemo i
1
u magazinu, ali i van njega po-
magati u afirmaciji mladih au-
tora i bendova, s ponosom smo
pozornost prisutnih preusmjeri-
li na stage. Za klavirom nam se
predstavio DJ August i odsvirao
nekoliko svojih autorskih sklad-
bi, a nakon toga glazbom nas je
proveo kroz povijest i naslov-
nice Rolling Stone magazina.
Izvedeno su skladbe Boba Dyla-
na, Johna Lennona, Rolling Sto-
nesa... Moramo priznati da nas
je oduševio izvedbom, ali i svo-
jom skromnošću. Za skromnost
stvarno nema potrebe, a kako
biste se uvjerili da je tome tako,
posjetite YouTube i potražite JR
Augusta. Nakon toga shvatit
2
ćete o čemu pričamo.
Za kraj, zahvaljujemo se Vip
Clubu na ustupljenom prosto- 3
ru, a Jamnici, Pepsiju, Zagre-
bačkoj pivovari i Rotodinamicu
na pomoći i podršci kako nitko
na partyju ne bi ostao žedan.
Koliko znamo nitko nije otišao
žedan, a Pepsi, Jana i Beck’s bili
su hladni i uvijek dostupni.
Tradiciju partyja nastavit
ćemo sa svakim novim bro-
jem, a uz goste iz svijeta glazbe,
filma i kazališta te naše ogla-
šivače i partnere ugostit ćemo
i naše FB fanove te pretplatni-
ke. Zato ako još niste posjetite
našu FB stranicu i uz karte za
koncerte, kazališne i kino pred-
stave možda osvojite i pozivnicu
za naš party.
Do sljedećeg partyja evo i ne-
koliko fotografija za dojam i što
možete očekivati.  T. M.
 5

4
7
(1) JR August
(2) Rea iz MTV Adria i Lunar
(3) Rea, Ela i Tajana – Rolling
Stone DJ tim (4) Lice s
naslovnice i ekipa koja ga je
tamo stavila (5) Petar Beluhan
– Mayales (6) Sveprisutni
Šalković (7) Program je vodila
Iva Šulentić (8) Dame iz Radin
printa s darom (9) Dečki iz
benda Vatra (10) Dimitrije
Trbović, CEO AutoZubak

6
8

foto: mateja vrčković i josip regović

9 1o

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 131
CULTURE CLUB REVELIN
NAJJAČA KONCERTNA TVRĐAVA u regiji
Culture Club Revelin smješten je u tvrđavi Revelin u staroj
gradskoj jezgri  i jedinstveno je mjesto u kojem se susreću
prošlost i sadašnjost. S impozantnim pogledom na čitav grad i
pažljivo biranim programom  Culture Club Revelin je vrlo brzo
postao centralno mjesto noćnog života Dubrovnika, kao i cijele
Hrvatske. Pomno pazeći na sve detalje, stvarajući prepoznatljiv
brand kakav još dosad nije viđen na ovim prostorima, Culture
Club Revelin konstantno ide u korak s vremenom. Trenutno su
postavljene vizualne instalacije, popraćene 3D mapping-om,
hologramsko staklo kao i rasvjeta, laseri i druga popratna teh-
nika. Culture Club Revelin se može pohvaliti, da je jedini klub u
Hrvatskoj koji od ove godine posjeduje LED ekran od 17 kva-
drata visoke rezolucije, postavljen iznad same bine.

Samim svojim uređenjem kao i unikatnim stilom, Culture Club
Revelin u svojoj ponudi ima i  VIP zonu u kojoj se velika po-
zornost davala upravo detaljima. Raznorazne dizajnirane  sofe,
svjetleće sjedeće kocke, stolovi,  kao i zvjezdano  nebo daje po-
setiteljima mogućnost u pravom smislu uživanja u impozantnoj
tvrđavi. Prostor vip dijela uređivali su poznati arhitekti i dizaj-
neri koji su svojim idejama i skladom pridodali osjećaj čarolije
pri samom ulasku u prostor.
Culture Club Revelin se može pohvaliti, da svojom veličinom i
opremljenošću može ugostiti i organizirati event kao koncertna
dvorana, što je na ovom području rijetkost.
Osim brojnih manifestacija, evenata i gala večera koje su se
u proteklom razdoblju odvijale u klubu,  Culture Club Revelin
ugostio je najpoznatija imena hrvatske estrade, kao i samu
elitu svjetske klubske scene. Ovog ljeta Culture Club Revelin
ugostio: Sebastian Ingrosso. Boy George, Redfoo, Fedde Le
Grande, Shapeshifterse, Sander Van Doorn , W&W, Benny
Benassi, Freemasonse i mnoge druge, a klub je radio svaki dan
tokom ljeta.
Većina poznatih hrvatskih izvođača a i izvođača iz regije već je
gostovala u Culture Clubu Revelin,  a ove godine klub je odlučio
obogatiti  zimsku ponudu, pa dovodi najveća imena naše estra-
de, uzimajući u obzir da zadovolji ukuse svih gostiju, pa će se
tako zabavne, pop i rock večeri nizati  jedna za drugom.
 
Culture Club Revelin uz koncerte organizira i   studentske za-
bave, festivale, koncerte klasične glazbe, gala večere i različite
evente po željama.

https://www.facebook.com/revelin.dubrovnik
Culture Club Revelin, Sv. Dominika 3, 20000 Dubrovnik http://www.clubrevelin.com/
plaćeni oglas

+385 98 533 531; +385 20 436 010 http://www.twitter.com/ClubRevelin

 Novi albumi����������������������������������������� Str. 134.
singlovi�������������������������������������������������� Str. 135.
video igre�������������������������������������������� Str. 143.
filmovi������������������������������������������������������ Str. 144.

Dance-rock ep Arcade Firea Grupa iz Montreala

dobiva groove infuziju na
svom najambicioznijem
– i najboljem – albumu
dosad

Arcade Fire
Reflektor Merge
HHHH½
tekst: David fricke
“If this is heaven/I need somet-
hing more” (“Ako su ovo nebesa/
Treba mi nešto više”), izjavljuju
Win Butler i Régine Chassagne,
osnivači i pjevači benda Arcade
Fire, u bliskoj, gotovo šapćućoj
harmoniji dok se naslovna pje-
sma njihova izvanrednog novog
albuma ubrzava. Pjesma “Reflek-
tor” sedam je i pol minuta umjet-
nosti i partyja. Preko strident-
disco hibrida pjesama “Miss You”
Rolling Stonesa i “Walking on
Thin Ice” Yoko Ono, Arcade Fire
i njihov novi suproducent James
Murphy iz LCD Soundsystema
bacaju krhke gitarističke riffove,
gunđajući bas, grandiozni piano i
napuhavajuće synth akorde preko
duboke jeke kao žestoki instru-
mentalni argument. Nalaze pro-
stora i za Davida Bowieja, jednog
od prvih i najvećih fanova benda
Arcade Fire, koji pjeva s Butlerom
i daje novu svrhu vokalu u njego-
vu hitu “Fame” iz 1975.
Način na koji Butler i Régine
Chassagne, koji su oženjeni, pje-
vaju stihove “Reflektora” uzvišeni
je trenutak. To je također odličan
rezime još gorljive gladi što je na-
stala dok su bili indie bend, nakon
desetljeća mainstream uspjeha
i posebno odlučujuće, blage am-
bicije na Reflektoru: dva CD-a,
75-minutni set 13 pjesama i naj-
bolji album Arcade Firea ikad

Ilustracija Jeffrey Smith s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 133

 Recenzije glazba

snimljen. Osnovan 2003., bend ku, kao iz vatrenog kruga. Finiš

iz Montreala – u kojem su mul-
tiinstrumentalist Richard Reed
Parry i Butlerov brat Will, ba-
sist Tim Kingsbury i bubnjar
Jeremy Gara – uvijek je razmi-
šljao i djelovao veliko, koriste-
ći ozbiljan eho i perkusije da
naglasi emocionalne misteri-
je u Winovu stilu - U2 susre-
će eliptičan Springsteenov ru-
kopis. Treći album benda, The
Suburbs iz 2010., bio je gorljiv
i jasan, album o snovima i bi-
jegu potpomognut klasičnim
rock udarom. Bio je hit broj 1 i
s pravom je osvojio Grammy za
album godine.
Ref lektor je čak bolji zbog
nesk la d nog povez iva nja
Murphyjeve pronicljivosti mo-
dernog dancea i post-punk sa-
botaže s prirodnom brzinom i
lakoćom Arcade Firea s karip-
skim ritmom. (Régine Chassa-
gne je podrijetlom s Haitija; ona
i Butler aktivni su u pomoći toj
zemlji.) Murphy nije radio samo
na dvije pjesme; sve ostale traju
je dinamičan, oštar i sumnjam
da bi se itko osjetio prevaren ili
nesretan da je Reflektor završio
upravo na tome mjestu.
Ali oba diska imaju svoj ton,
drugi je manje maničan i više
tugaljiv, povremeno čak rasko-
šan. Sekvenca je lagano teme-
ljena na grčkome mitu – ushit,
nasilan rastanak i moguće sje-
dinjenje ljubavnika Euridi-
ke, nimfe, i glazbenika Orfe-
ja (izabran za cover albuma).
“Feels like it never ends/Here
comes the night again” (“Kao da
nikad ne prestaje/Noć ponov-
no dolazi”), pjeva Butler sa sa-
blasnim efektom Neila Younga
kad ponavlja stih “Here Comes
the Night Time”, prije nego što
počne nevolja.
Ima u ovoj polovini Reflekto-
ra i dancea: šepirenje industrij-
skog funka i bowiejevska vokal-
na glazura pjesme “It’s Never Propovijedaj
Over (Oh Orpheus)”; “Blue Mon- kao svećenik,
day” New Ordera po cijelom je pjevaj kao
kurva: M.I.A.
“Afterlifeu”. Ali ovo je povuci-

skoro ili više od šest minuta. Re-
zultat je plesni ep napravljen sa
sekvencama kao udarcima. “We
Exist” podsjeća na Cure kasnih
M.I.A. stvara
potegni gubitka i nade, krajnji
očaj i odbijanje da se odusta-
ne. “I gotta know/Can we work
it out/Scream and shout/Till we

80-ih, slijedi paranoični reggae
“Flashbulb Eyes”. “Here Comes
the Night Time” uznemirujuće
ide cik-cak između brzog hai-
ćanskog bubnjanja i Talkin He-
adsa koji tumaraju plažom –
kao da Murphy i bend ne mogu
odlučiti koja im se noć više sviđa
– a “You Already Know” vedar je
new wave Motown. Ta pjesma
mora biti singl. Treba biti hit.
Arcade Fire ne sviraju mnogo
straight-up heads-down rock
& roll. Ali su prokleto dobri u
tome. “Normal Person” počinje
šalom (kaos kao zvučni efekt
u klubu gdje se bend sprema
za nastup), potom zvuči kao da
Butler pjeva pred Velvet Under-
groundom s Little Richardom
koji se klima za klavirom. Počet-
ni šok “Joan of Arc”, zadnje pje-
sme na prvom CD-u, jest har-
dcore punk. Ali bljesak brzo
pada u sočnije iznenađenje:
bučno kretanje u stilu Garyja
Glittera. Pjesma – u spomen
work it out” (“Moram znati/Mo-
žemo li to izgladiti/Vrištati i vi-
kati/Dok to ne ispravimo”), pi-
taju Butler i Chassagne jedno
drugo, unisono vruće, u pjesmi
“Afterlife” prije nego što se Re-
flektor razriješi u vrući vokalni
i elektronski izdah pjesme “Su-
persymmetry”. Nema specifič-
ne odluke do tada. Ali je mirno,
bar za sada.
Iskušenje je nazvati Ref lek-
tor odgovorom Arcade Firea
na dupli LP Rolling Stonesa
iz 1972. Exile on Main Street.
Sličnosti (dužina, zbrka, sav taj
odjek) to olakšavaju. No Re-
f lektor je bliži klasicima koji
su značili prekretnicu kao što
su Achtung Baby U2 i Kid A
Radioheada – uzbudljiv čin ri-
skiranja i obnove benda s eta-
bliranom komercijalnom pri-
vlačnošću i većim strahom od
prosjeka, ništa više nego da se
bude voljen. “If that’s what’s nor-
mal now, I don’t want to know”
vruću zbrku
Pjevačica-reperica vraća se s provokacijama
i neonskim beatovima
M.I.A. Matangi Interscope HHH½
Ako Maya Arulpragasam ima kompleks proganjanja, za-
služila ga je. “Let you into Super Bowl/You tried to steal
Madonna’s crown/What the fuck you on about?” (“Puste
te na Super Bowl/A ti pokušaš ukrasti Madonninu krunu/
Jebote, na čemu si?”) pljuje ona u pjesmi “Boom Skit”, iza-
najbolje ziva svoje protivnike: generički rasisti, kritičari u časopi-
na sima i NFL-ovi parničari tuže je zbog toga što je poka-
albumu:
“Bad Girls”, zala prst u nastupu s Madonnom u poluvremenu Super
“Matangi” Bowla 2012. i traže da plati 1,5 milijuna dolara. To je zna-
čajan trenutak na njezinu četvrtom albumu, miksu poli-
tičkih provokacija, brzih odgovora, ljubavnih pjesama čvrste cure i juž-
noazijskih beatova. Kao Kanye West, M.I.A. očito treba svoje mrzitelje
kao poticaj. Na Matangiju njezin je spremnik pun.
Ističu se: “Bad Girls”, prožeta arapskim utjecajem, klupska himna
Vicki Leekx iz 2010., i “Come Walk With Me”, prosidba ljubavnika pri-
kazana prošle godine u video pošiljci, ovdje s jekom njezina potpisa
“Paper Planes”. To je pojačalo glasine da će Matangi biti “pozitivan”
LP, ali čak i njezini R&B pokušaji – “Exodus” i “Sexodus” – skeptična
foto: Daniel Sannwald

na žensku snagu i žrtvu – vodi
prema neizbježnom zaključku:
dugi uzdasi klavijatura i Cha-
ssagneino pjevanje na francu-
skom kroz iskrivljenu elektroni-
(“Ako je to sada normalno, ne
želim to znati”), pjeva Butler
na “Normal Person” i zvuči kao
dečko kojem čak ovo nebo, idući
put, neće biti dovoljno.
su ispitivanja. Pokazuje malo potrebe da riješi kontradikcije ili učini
suvislima svoje sjajne dijelove. Ali magija je u uzbuđenju. “Preach like
a priest/I sing like a whore” (“Propovijedam kao svećenik/Pjevam kao
kurva”), ide kompilirana naslovna stvar koju je producirao Switch. A
kontradikcije ne prestaju. will hermes

134 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 . HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše Ocjene su nadgledali urednici Rolling Stonea.
 TOP SINGLovi

Dobre vibracije
u svakom stihu
Matija Dedić Trio
Sentiana Bamboo Music
HHHH
Čisti klavirski jazz bez
zastranjivanja
Headoneast “Ide ljubav” HHHHH
Ekipa u većoj ili manjoj mjeri povezana s Yammatom zaslužna je
“Sentiana” je novi album klavir-
za neke od najboljih primjeraka pametnog, modernog popa na
skog trija proslavljenog pijani-
ovim prostorima, no njihov tvorac Aleksandar Ljiljak nikad nije
uspio do kraja izaći iz sjene, čak ni nakon punokrvnog hita “Mu- sta Matije Dedića, skladatelja,
zika”. “Ide ljubav” pjesma je kakve ovaj autor piše još od debi- jazz improvizatora i vođe malih
Aleksandar sastava, snimljen u suradnji sa
tantskog Yammatovog singla “Putujem” – akustični pop pretapa
i Rebeka
se u chill-out elektroniku u tradiciji “Cafe Del Mar” kompilacija, a Scotom Colleyjem na kontraba-
Ljiljak,
sve to zaokružuju nježni, sanjivi vokali i tekst u kojem dobre vi- su i Antonijem Sanchezom na
Headoneast
bracije izbijaju iz doslovno svakog stiha.  vedran harča bubnjevima. Dedićev američ-
ki trio snimio je četiri njegove

Melodičan šabački punk

ukratko nove autorske skladbe, “Senti-
anu”, “Coutlett”, “Deep” i “Bre-
TLC ne bi mogla ni sanjati men”, u društvu jedne starije
Goblini “Deca iz komšiluka” HHHH “Meant to Be” kako će postati singl.
pjesme “Uncle M” za američ-
 vedran harča
Punih 14 godina prošlo je od zadnjeg albuma jednog od najboljih HH½ kog izdavača Bamboo Music,
post-yu punk sastava, šabačkih Goblina, no u njihovom se sluča- Treći album najvećih Tamara Saul čiju naslovnicu potpisuje dizaj-
ju malo toga u međuvremenu promijenilo. “Deca iz komšiluka”, hitova TLC-ja otkako & DZA
je tragično preminu-
ner Mirko Ilić.
singl kojim najavljuju skorašnji izlazak povratničkog materijala, ”Pink Skies In
vraća ih u dane njihove najbolje ploče “U magnovenju”, što u pri- la njihova članica, bo- Sve su snimljene u nju-
ginja Lisa “Left Eye” Dark Nights” jorškom studiju Lofish, a po-
jevodu znači da je riječ o melodičnom punku himničnih, višegla- HHHH
Lopes, najavljuje singl praćene nastupima u Zagrebu
snih refrena koje ćete već nakon prvog slušanja teško moći izbiti Tamara Saul je pri-
u maniri Ne-Yoa koji
iz glave. S nestrpljenjem iščekujemo album! vedran harča mjer nove generacije i Dubrovniku. U solo-verziji u
podsjeća na živahnu
privlačnost i slatki re- R&B glazbenika, odra- dvorani Lisinski snimio je osta-

Murphyjev genijalni potez alizam iz najboljih vre- slih na R&B glazbi 90- tak materijala od kojeg izdva-
ih, ali i pod snažnim
mena ove grupe, do- jamo tek jedan standard, “On
duše bez crazysexy utjecajem elektronike
David Bowie “Love Is Lost (Hello Steve Reich Mix by i modernog hip hopa. Green Dolphin Street” te “Ste-
nagona koji ih je uči-
James Murphy for the DFA)” HHH½ Ova mlada zagrebač- lla by Skylark”, autorski hibrid
nio legendarnima. Kao
i dosta glazbe ovih ka pjevačica prvi put dvaju jazz standarda, “Stella by
James Murphy iz LCD Sound Systema povu- dana, sve to zvuči kao je privukla pozornost Starlight” i “Skylark”, s jednom
kao se iz mirovine remiksera da bi napra- početkom ove godi-
90-e, ali ni upola tako
ne kad je izbacila de-
ragtime finesom.
vio ovu hrabru 10-minutnu “Hello Steve Reich zabavno kao onda.
bitantski EP “Neon Kao jedan od najpoznati-
Mix” verziju Bowiejeve “Love Is Lost.”. Po-  jon dolan
činje sa isprekidanim pljeskom (inspirirano Bowie Nights” a nedavno je jih domaćih instrumentalista,
Gustafi objavila i novi singl, Dedić ovim albumom teše pro-
Reichom) i nastavlja s nepovezanom atmosfe-
“Pink Skies In Dark fil liričara i impresionista nepo-
rom u prvoj polovici, sve dok klavirski dio iz Bowiejeve “Ashes to “Pere Latin” HHH Nights”, koji nastav-
Ashes” ne označi početak minimalističkog groovea koji je tako Još uvijek aktual- lja u sličnom tonu kao grešive europske provenijencije,
blue, blue, electric blue. Murphy će ovim genijalanim potezom po- ni album “Kalibalkan- i prvi EP. Produkciju iako u društvu američkih glaz-
slati Bowieja natrag u Berlin.  Rob Tannenbaum ska” bio je i daleko potpisuje ruski produ- benika. Osim što su mu očiti
najbizarnije ostvare- cent DZA, poznat po uzori Bill Evans i Keith Jarrett,
nje Gustafa koje se na

Čvrsti pop rock komad

sirovom i eksperimen-
trenutke sasvim izgu- prisutni pod Dedićevim pr-
talnom zvuku. U su-
bilo u svom kreativ- radnji s Tamarom on stima tijekom čitave karijere,
Van Gogh “Nešto vuče me dole” HHHH nom ludilu. Bolji di- je uspješno kombini- smjer koji drži već na nekolicini
jelovi tog materijala rao elemente electra, recentnih albuma, uključujući i
Oduvijek sam smatrao da Van Gogh za svoj status jednog od naj- bili su oni koji najvi- R&B i pop zvuka s
popularnijih srpskih bendova poprilično može zahvaliti tragičnoj še nalikuju klasičnim
ovaj podsjeća na talijanskog pi-
njezinim klasičnim vo-
sudbini EKV-a, grupe na koju su od Gustafima, a među kalom, a konačni proi- janista Antonia Farraoa – a to
samih početaka malo previše nali- njih spada i novi singl zvod najbolje se može je totalni jazz pijanizam; čime
foto: Jimmy King; headoneast press; pixsell

kovali. Da posumnjam u tu tezu na-
tjerali su me tek nekoliko puta, po-
najprije svojom daleko najboljom
pjesmom “Neko te ima” koja je u
“Nešto vuče me dole” dobila svog
legitimnog nasljednika. Riječ je o
čvrstom pop-rock komadu laganijeg
uvoda i moćnog refrena koji najav-
ljuje kako bi pred nama mogao biti
Zvonimir
čak i najbolji album njihove karijere.
Đukić Đule
 vedran harča
“Pere Latin”. U pitanju opisati kao alternativ- se nastavlja na slijed albuma
je vesela, simpatično ni R&B. “Pink Skies In klavirskih trija kakve niže još
“spaljena” pjesma s Dark Nights” dobar
Talking Headsovskom
od “Mr. KK”. Albumom Dedić
je primjer žanrovskog
gitarom, trubačima i ispreplitanja, inače ri- i dominira, ne dopuštajući svo-
jim poznatijim kolegama suviš-
neodoljivo blesavim zičan teritorij za sva-
refrenom kao stvore- kog glazbenika, no u ne intervencije, osim onih koje
nim da zapali neku od slučaju Tamare Saul to
su u službi zvuka benda. Album
nadolazećih “štala”. funkcionira uspješno i
Zabavna stvar koja na postaje ono po čemu
je Dedić posvetio Fritzu Paueru,
nekim kvalitetnijim al- je prepoznatljiva.  austrijskom pijanistu s kojim je
bumima grupe ipak  Igor Šimulija studirao, preminulom prošle
godine.  vid jeraj

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 135
 PretPlati se na

i ukradi nam novce

za 4 izdanja*
12 mjeseci 6 mjeseci 3 mjeseca
120,00 kn  72,00 kn 40,50 kn 
*odnosi se na iznos godišnje pretplate

Potraži nas i na

pretplata@rollingstone.hr

Stone Temple Pilots
High Rise Play Pen
HH
Povratak s pjevačem Linkin Parka i
mlakim zvukovima
I uz Chestera Benningtona iz Lin-
kin Parka, koji je zamijenio Scotta
Weilanda, ovaj EP – škrti povratak
STP-a nakon tri godine – ne riski-
ra. Svih pet pjesama traje od 3,15
do 3,32 minute i sve su srednjeg
tempa. “Black Heart” i “Cry Cry”
bar stvaraju umjereni garagey,
magloviti boogie stomp poput AC/
DC-ja, i Dean DeLeo krišom unosi
prilično grube gitarističke dopune
tu i tamo. Ali pravi, snažni glam
skok koji je bend često uspijevao
postići s Weilandom nedostaje. I
na kraju dosadna pjesma naslo-
va “Tomorrow” bila je odmak u
prosudbi – u kraljevstvu lažnoga
grungea Silverchair nosi taj naslov
zauvijek.
chuck eddy
S3NGS
Costa S3ngsia OSA Media
HHH½
Momci, držite se Britanije!
Zahvaljujući bendovima poput
zagrebačkih S3ngsa doznali smo
kako zvuči britanski indie-rock
kada mu pridodate utjecaje lokal-
nih glazbenih veličina, u raspo-
nu od Azre i Van Gogha do Pipsa i
Hladnog piva. U njihovom slučaju,
kada za uzore uzmu Arctic Mon-
keyse ili Hard Fi, sposobni su na-
praviti pjesmu usporedivu s naj-
boljim radovima svojih heroja (“O
ljubavi zar ne”, “Hodao on”, “Što su
jutros napravile”). Stvari malo za-
štekaju kada odluče ostati u ovim
krajevima jer “Dođi” i “Samo šte-
titi” ipak djeluju kao da smo ih
previše puta čuli, zbog čega teško
mogu biti puno više od korektnog
kopiranja. U konačnici, uzmemo
li u obzir ogroman napredak u od-
foto: Jeremy Ross
nosu na prvijenac, posebno u skla-
dateljskom smislu, ne bi me čudilo
da već sljedeći album S3ngsa bude
nešto stvarno veliko. vedran harča
Recenzije glazba
najnovije dance
Zoran Predin
Kosa boje srebra Aquarius
HH
Veliki kantautor u paklu lakih nota
Kako se ne ubrajam u fanove gypsy-
swinga i drugih glazbenih pravaca
kojima se posljednjih godina bavi
Zoran Predin, najave da se vraća
Four Tet u pop-rocku Lačnog Franza zaista
New Yorku u sam primio s oduševljenjem. Do-
svibnju datno me nabrijala informacija da
Glavni trip EDM-a
se u čitavoj priči našao i legendarni
Iztok Turk, jedan od “electro pioni-
ra” ovih prostora, a kao šlag na torti
uletjela je naslovna pjesma, prekra-
Tri svemirska i avanturistička nova albuma koji će sna posveta nesretnoj yu-rock prin-
u vašim glavama stvoriti klupsku atmosferu cezi Margiti Stefanović koja u ve-
likom stilu otvara album. Nakon
Four Tet Beautiful Rewind Text HHH½
toga, na žalost, razočaranja se nižu
Kieran Hebden radi electro-dance stvari za koz- kao na tekućoj vrpci jer bi “U mojim
mičko stanje uma. “Beautiful Rewind”, sedmi očima” i “Ja danas ti sutra” pop-ro-
album ovog rođenog Britanca, spaja club-ready ckom nazvali samo fanovi Letećeg
ritam s rasturajućom psihodeli-
najbolje odreda, “Rumba čarolija” čak i u
jom: “Gong” počinje s tutnjaju-
na albumu: gypsy-swing ogranku njegove pje-
ćim bubnjevima i treskajućim metalik udarcima “Gong”,
ispod vokala koji zvuči kao da je dio nekog van- “Parallel smarice spada među slabije rado-
zemaljskog plemenskog rituala. Ostale stvari na jalebi” ve, a nije mi jasno ni što je želio po-
albumu variraju od sintesajzerskih ludila (“Pa- stići potpuno anemičnom obradom
rallel jalebi”) do mantričnog ponavljanja semplova trancea (“Be Mandićeve “Pitaju me, pitaju”. 
teaches yoga”). Usredotočenost na ritam i zanosnu plesnu grozni-  vedran harča
cu šteti razvijanju Four Tetovih skladateljskih sposobnosti, no to
već znamo od ranije; ipak, ostaje nam vanzemaljski učinak u svojoj
mješavini istančanosti i žestoke glazbene avanture.  andy battaglia
Darkside Psychic Other People/Matador HHH½
Producent Nicolas Jaar i gitarist Dave Harrington Diane Birch
stvorili su ćudljivu, zavodljivu glazbu koja se razvija Speak a Little Louder S-Curve
sa strpljivošću minimal techna, iako često zvuči više
HHH
kao klasični rock s dobrim beatom. Strukture nikad
Istinska soul kantautorica s
nisu toliko važne kao atmosfera i iako će neke stva-
dodatkom umjetnosti
ri s albuma sporo doprijeti do slušatelja, najbolje među njima (“The
Only Shrine I’ve Seen” i “Freak, Go Home”) fokusirane su s goto-
Drugi album Diane Birch, za ra-
vo religijskim intenzitetom na opušten, organski pristup zahvaljujući
zliku od debija, donosi nešto pro-
kojem se predložene Harringtonove blues rifove i nespretne vokal-
ne dionice lakše ignorira. Rezultat je glazba koja je više spiritualna finjenije i atmosferičnije pjesme –
poput rane Kate Bush, ili možda
nego tjelesna, opsjednuta statičkim elektricitetom i škripom ambi-
Carly Simon. Ono što njen glas ne
jentalne buke - idealno za kasnonoćni disco set. mike powell
može podnijeti sam, nadopunjuju
aranžmani koji se povremeno gube
DJ Rashad Double Cup Hyperdub HHH
u dimu takozvanog dobrog ukusa.
Instrumentali čikaškog producenta Rashada Har- Diane Birch ne zvuči baš kao Adele
dena zvuče kao da automobili plutaju u plićaku ili Feist, ali je vjerojatno svjesna
prema ciglenom zidu - nekako i bez težine i brutal- njih obiju i ovim albumom se pri-
no moćno. Miješajući lokalni plesni stil footwork sa
družuje trenutačnim odraslim pje-
suvremenim trap-rapom, “Double Cap” je gusti, vr-
toglavi album opsjednut loopovima soul vokala i kuckanjima Zdra-
vačima nove generacije koji se, kad
je riječ o glazbi, bar vole odmoriti
vo Marije u nekoj vrsti mahnitog Morseovog koda. Između svježeg
više ili manje na isti način kao što
gornjeg sloja i mutnog basa je tišina crnja od crnje noći. Uzbudljivo
su to činili stari. “Teško je biti lijep
prvih pet minuta, ali malo naporno u svih 50 koliko traje LP; Rashad
nam nudi minimalizam: ponavljajuće, zloslutno, jezivo mirno, ali uvi- u boli”, pjeva ona. Nikad to ne biste
jek s prijetnjom da će sve eksplodirati. m.p. shvatili prema tome kako postoja-
no zvuči. mike powell
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 1 37
 Recenzije glazba

Bend u regiji
gotovo i
nije imao
konkurenciju
The 1975
The 1975 Vagrant/Interscope
HH
Britanska četvorka skoro se utopila
u moru nostalgije za 80-ima

The 1975 su mogli uzeti lekcije iz

izgovora i jednog urednika: njihov
debi, u top 40 hitova u Americi,
dug je, često nedokučiv set probija-
nja kroz synth-rock referencije kao
da Neon Trees rade jadnu M83
impresiju. Njihov potencijalni hit
“Sex” je LCD Soundsystemov “All
My Friends” via Killersov “Some-

Upoznajte Hemendex,
body Told Me”, ali LP najviše gura
neuvjerljive emo stihove u sramot-
ni paket 1980-ih. caryn ganz

The Head and the Heart

Let’s Be Still Sub Pop
HHH
Povratak folk popa ne jenjava
“Svijet se vrti malo prebrzo”, izjav-
ljuju ovi folk rockeri iz Seattlea na
drugom albumu, iskreno povlače-
ći kočnice. Njihovo drndavo pjeva-
nje čini ih sličnima Mumfordima,
njihovo korsko pjevanje susjedi-
ma Fleet Foxes. No najzanimlji-
viji su kad su harmonije izlizane
(“Fire/Fear”) i kad pjevačica-vi-
olinistica Charity Rose Thielen
zgrabi mikrofon (“Summertime”).
 will hermes
bend kojeg više nema
Uoči izdavanja albuma prvijenca, grupa je
odlučila prestati s radom
Hemendex Solution To Reality Bandcamp
HHHHH
Zagrebački Hemendex dosta dugo je
među “kužerima” slovio za jedan od
najboljih hrvatskih bendova mlađe
generacije, no album kojim su to ko-
načno dokazali ujedno je i njihov
oproštaj od publike. Uoči izdavanja prvijenca Solu-
tion To Reality grupa je odlučila prestati s radom,
a nama ne preostaje ništa drugo nego pitati se što
je moglo biti.
Naime, gubitak ovako dobrog benda osjetile bi
i mnogo jače scene od naše, pogotovo jer u regio-
nalnim okvirima gotovo da i nisu imali konkuren-
cije. U zemljama u kojima garažni rock i ska-punk
još uvijek predstavljaju nepresušno vrelo inspiraci-
je, pravo je zadovoljstvo čuti stvari poput “Faith In
War”, “Pick Me Up” i “Fall Together” u kojima pro-
nalazimo sve ono što je u zvijezde lansiralo jedne
Killerse ili, u nešto manjoj mjeri, Hurtse.
Dakako, ne radi se tu o ničem novom ili revolu-
cionarnom – izričaj Hemendexa trajno je inficiran
New Orderima, OMD-jem, ranim Human Lea-
gueom i drugim inteligentni-
jim predstavnicima izvornog najbolje na
albumu: “Faith In
synth-popa. No, uzmemo li u War”, “Pick Me Up”
obzir da je Solution To Rea-
lity neusporedivo bolji od svega što su snimila nji-
hova angloamerička “braća po sintesajzeru”, teško
se othrvati porivu da ga ne proglasimo tragično
propuštenom šansom. vedran harča

dvd
Madonna: The MDNA Tour
Interscope HHH½
Madonnina nedavna svjetska turneja podsjetila je sve sum-
njičave da je ona još uvijek najbolja kada je riječ o studiozno
osmišljenom, vrhunskom spektaklu. Koncertni show u Miami-
ju predstavio je savršeni dance party za sve, zapakiran u vrlo
uspješne kazališne scene. Madonna je osmislila striptiz za pje-
smu “Human Nature”, verzija “Open Your Heart” prerađena je s
baskijskim glazbenicima, a “Like a Virgin” je interpretirana kao bolna klavir-
ska balada. Za pjesmu “Express Yourself” izvela je mažoretsku točku s pali-
cama i neprimjetno semplirala zbor iz pjesme “Born This Way” Lady Gage u
Jimi Hendrix – Hear My Train A Comin’
Experience Hendrix/Legacy HHHH½
Još jedan Hendrixov dokumentarac? Barem je veliki. Izda-
nje American Mastersa je točno vremenski tempirano da se
preklopi s biografskim filmom All Is by My Side, gdje glumi
André Benjamin iz Outkasta, kojem je Hendrixova obitelj
zabranila korištenje njegovih pjesama. No oni su se ubacili
u ovaj film koji sadržava intervjue s članovima familije Hen-
drix, njegovim djevojkama, novinarima i Paulom McCartneyem. No zvijez-
da filma je glazba predstavljena u spektakularnom audio mixu. U jednom
malom magičnom skoku na traci producent Eddie Kramer reproduci-
foto: hemendex press

svoju vlastitu. Tu su i scene s proba koje pokazuju kako Madonna daje upute
na francuskom i promatra muške plesače kako izdržljivo tapkaju u štiklama
za pjesmu “Girls Gone Wild”. “Zlatna zvijezda, zlatna zvijezda”, rekla im je
poput omiljene učiteljice. Njeni koncerti su još uvijek majstorska klasa.
 jon dolan
rao je sjajan vokalni zapis “Castles Made of Sand”. Novopronađene snim-
ke s Miami Pop Festival iz 1968. nadopunile su dobro poznatu priču. A taj
nastup, poznato je - uključujući i ponosnu, srceslamajuću izvedbu “Star-
Spangled Banner” s Woodstocka – nekako još uvijek najviše zadivljuje.
 will hermes

138 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
 Pearl Jamov
rock zauvijek
Bijes, mrzovolja i
depresija: PJ se vraća
onomu što zna najbolje
na sjajnom LP-ju
Pearl Jam Lightning Bolt
Monkeywrench/Universal
HHH½
Evo što Pearl Jam
nisu napravili u
posljednjih deset
godina: brodvej-
ski mjuzikl, EDM
remikseve, VMA shuckin-and-
jiving. I još više od toga, nisu
snimili ulizivačke LP-je, pro
forma, temeljene na izblijedjeloj
slavi. Ipak, čini se da su momci
koji traju još iz grungea – iznim-
ka je Springsteen – predvodnici
američkog klasičnog rocka.
Pearl Jam postali su njiho-
vi heroji, ali, kao Springste-
en, ne žele postati debeli Elvis.
Zato su na svom desetom albu-
mu dobro promislili, preispita-
li osjećaje i ponovno posegnu-
li predaleko – uspješno. Ako
je politika na Backspaceru iz
2009. bila da se Pearl Jam “za-
bavljaju”, Lightning Bolt je zvuk
bijesa i mrzovoljne depresije.
Prema rječniku Pearl Jama, to
je razlog da se bude sretan.
Uzmite “Mind Your Manners”,
prvi singl, miks u stilu najlu-
đeg metala iz Seattlea i smrd-
ljivog punka iz Zaljevskog po-
dručja, on sada sigurno znači
“klasični rock”. U pjesmi “In-
fallible”, Eddie Vedder predba-
cuje: “What, me worry?” (“Što,
ja zabrinut?”) dok naš zajed-
nički brod tone, s Vedderovim
kobnim baritonom koji zvuči
poput propovjednikova govo-
ra. Ta sposobnost – s vrlo za-
htjevnim bendom, integritetom
i poštovanjem prema fanovima
– ključ je dugovječnosti Pearl
Jama. I to definira najznačajni-
ja pjesma na albumu, “Sirens”,
foto: guliver/getty images
balada u stilu 80-ih koja priziva
Creed, Nickelback i ostale koji
su kopirali Pearl Jamov melo-
dični hard rock.
A kako to nije bezvrijed-
no? Zbog mnogo snažnih ba-
Eddie
Vedder
lada, nema smrada emocional-
nog trijumfa: Vedder koji zvuči
iskreno bespomoćan pred svo-
jim strahovima i dobiva spas u
ljubavi u najboljem je slučaju
“krhka stvar”. Napisan s gita-
ristom Mikeom McCreadyjem,
to je jednostavni airtight pop:
moderan, a opet retro; teška
drama, a opet jednostavno
ispričano; inspirirajuće, a opet
uznemirujuće, s prodornim gi-
tarističkim prekidima u maniri
Davida Gilmoura i melodijom
što zvuči kao arena puna mo-
bitela, podignutih i užarenih.
Mnoge od najboljih pjesama
su downtempo, ref lektirajući
vibru Vedderovih više folk-ro-
cky solo projekata. “Pendulum”
je jezivi paket depresije koja
kima E.A. Poeu; “Yellow Moon”
pokriva slično područje i kima
Nicku Drakeu; akustična “Fu-
ture Days”, poput “Sirens”, teška
je, ali poticajna ljubavna pje-
sma. Zatim “Sleeping by Myse-
lf”, najbolje od Vedderovih Uku-
lele Songs, u izvođenju cijelog
benda, gubi gorko-slatku usa-
mljenost originala. Dvije pje-
sme prizivaju nostalgiju kada su
rock albumi imali veću kultur-
nu težinu. Na hibridu R.E.M.-a
i Whoa “Swallowed Whole” Ved-
der izjavljuje da je “mogao stavi-
ti iglu i puštati ploču glasno”. A Ima nas 200.000 mjesečno.
čovjek u “Let the Records Play”,
blues-rock razuzdanom veselju - Kaže Google Analytics, rujan 2013. - 207.200 unique visitors
s trunkom Crampsa, očito liječi
njegovu bol LP-jima i isparava-
njem – starim načinom liječenja
upotrebom moderne tehnologi-
je. To također prilično opisuje
Pearl Jam. will hermes
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 139
 Recenzije glazba
Overflow
Overflow & Miškina Dallas
HHHH
Punkeri u društvu mrtvog pjesnika
U dvije godine, koliko je prote-
klo od prošlog im albuma Hit Me,
Overflow su “dobili’’ novog člana
koji ih je, prvi put u njihovoj kari-
jeri, natjerao da zapjevaju na hr-
vatskom. Dakako, poznati međi-
murski pjesnik Mihovil Pavlek
Miškina nije ponovno među ži-
vima, nego su njegovi stihovi,
poput bijesnih grafita, osvanuli
na zvučnom zidu dugovječne ko-
privničko-varaždinske punk če-
tvorke.
Analogiju s grafitima nisam
povukao slučajno – istinski je ne-
vjerojatno da se u “Usred ciče
zime’’, “Bijedi’’ i “Pjesmi međi-
murskog zlatara’’, devedesetak
godina nakon što su napisane,
može prepoznati skoro svaki
drugi Hrvat.
Zahvaljujući Miškini, Over-
flow se tako ugurao u prve redo-
ve socio-punk fronte i urlajući o
ovrhama, otkazima, izrabljiva-
nju i beznađu povremeno pod-
sjetio čak i na neprežaljenog Joea
Strummera, čovjeka koji nikad
nije prestao vjerovati da su tri
akorda na gitari oružje dovolj-
no snažno da sruši sve nepravde
ovog svijeta.
Također, uzmemo li u obzir
da na ovim našim prostorima
pjevanje na engleskom još uvi-
jek predstavlja komercijalni sui-
cid, odavno pokojni poeta Miški-
na Overflowu bi mogao osigurati
i prvi pravi hit njihove karijere,
pjesmu koju će prepoznati čak i
površni poznavatelji tuzemnih
rock strujanja.
Najmanje toga promijeni-
lo se na glazbenom planu iako
su se NOFX-ima, Bad Religionu
i ostalim perjanicama američ-
kog punka osamdesetih pridru-
žili i neki novi uzori, zbog kojih se
“Proljetna pjesma I’’ sintesajzeri-
ma približila britpopu, a odjavna
stvar “Orač’’ u svojih je devet mi-
nuta povremeno završavala čak i
na teritoriju art-rocka, vjerojatno
“najnepunkerskijeg’’ od svih glaz-
benih žanrova.  vedran harča
140 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
Zabranjeno pušenje
Radovi na cesti
(zabranjeno-pusenje.com) HHH
Sejo, okani se mikrofona!
Već 15-ak godina smatram da u
novim albumima Zabranjenog
pušenja mogu uživati samo oni
koji nekim čudom nisu upoznati s
originalnom inkarnacijom grupe
iz osamdesetih, dok je za mikro-
fonom stajao Nele Karajlić. Prve
poslijeratne ploče “Fildžan viška’’
i “Agent tajne sile’’ čak su pred-
Kraljevski
stavljale prilično ugodno iznena-
talentirana: Ella đenje, no zasluge za to dobrim su
Yelich-O’Connor dijelom pripadale i autorskim do-
Lorde:
prinosima Elvisa J. Kurtovića i
više nego korektnoj Neletovoj za-
mjeni Marinu Gradcu. U novo ti-
sućljeće Zabranjeno pušenje ušlo
dijete oblaka
je sa Sejom Sexonom kao pjeva-
čem i apsolutnim liderom, što se
ubrzo pokazalo i njegovim najve-
ćim nedostatkom. Prvo i osnov-
no, Sejin recitiranju skloni vokal
sve je teže spojiv sa žešćim, hard
Tinejdžerica iz Novog Zelanda s hit-singlom, velikim rock stvarima poput inače sa-
ambicijama i Tumblrom vrijednim dobrih ideja svim solidne “U tvoje ime’’, a i
kao storyteller već dugo djeluje
Lorde Pure Heroine Lava/Republic HHHH kao slabašna kopija samog sebe
Ella Yelich-O’Connor, Lorde, ima 17 godina, ali iz nekih boljih dana (“Kafana kod
mogla bi imati i 25. Pjeva snažno i repa meko. S Keke’’).
Novog Zelanda je, ali mogla bi biti i iz Tampe ili Ti nedostaci postaju još očitiji
Glasgowa ili iz Dubrovnika. Na svom debiju ona na albumu poput ovog koji nam
je tinejdžerica, došljakinja koja promatra tron pop u nekoliko pjesama savršeno do-
glazbe sa zvukom koji priziva internetski hip hop Kitty Pryde, čarava zbog čega smo nekoć toli-
hladni pop Lane Del Rey i slatkoću Florence Welch, ali i dalje zvuči ko voljeli ovaj bend. “Boško i Ad-
čudno posebno. “Maybe the Internet raised us/Or maybe people mira’’ uspjela je u onom najtežem
are jerks” (“Možda nas je internet odgojio/A možda su ljudi glupi”), – bez pretjerane patetike ispriča-
zamišljena je u pjesmi “A World Alone”. Ona je dijete oblaka. ti jednu od najtužnijih i najljepših
Ipak, Pure Heroine izgleda iznenađujuće stvarno i potpuno iz- sarajevskih ratnih sudbina, “Reci
građeno, udarajući kroz rijetke, bez mnogo napora izbačene post da svemu’’ fina je bluesirana ba-
hip hop pjesme s pomno odabranim stihovima o prebrzom odra- lada, a singl “Ti voliš sapunice’’
stanju koje se u isto vrijeme može činiti arogantnim i zabrinjava- svidjet će se svima koji su volje-
jućim. “We’re so happy even when we’re smiling out of fear” (“Tako li “Pos’o, kuća, birtija’’ ili “Možeš
smo sretni čak i kad se smijemo od straha”), pjeva u “Tennis Cour- imat moje tijelo’’. S druge strane,
tu”. Pjesme poput hita “Royals” su nagovještava- album donosi i niz stvari koje ne
juće, ali pjevne; mirne, ali uzbuđujuće. Sjajna je najbolje bi uspio spasiti bilo koji drugi pje-
na albumu: vač. “Tri kile, tri godine” loš je po-
u seciranju svog takozvanog života (“We’re hollow “Royals”,
like the bottles that we drain” - “Šuplji smo kao “Tennis Court” kušaj da zvuče kao njihovi učenici
boce koje ispijamo”), a u prizivanju osjećaja ljuba- iz Dubioze, dok “Klasa optimist”
vi, čak i ako je nemoguće, fantazije vas dirnu. “Team” je oda njezi- i “Lav” pokazuju zašto se današ-
nu prijatelju, s beatom koji tutnji kao da Run-DMC pjevaju iz pu- nje Pušenje nikad neće približi-
njene životinje. No pjesma kao da je ponosno izdvojena: “I’m kind ti onom iz vremena Nadrealista.
foto: Charles Howells
of over getting told to throw my hands up in the air/So there/I’m Ukratko, album dobar taman
kind of older than I was when I reveled without a care” (“Dosta mi toliko da opravda odlazak na tur-
je da mi govore da dignem ruke u zrak/Dakle/starija sam nego što neju, pogotovo jer će na njoj iona-
sam bila kad sam se ludo zabavljala bez nadzora”). Stisnite svoje ko rijetki tražiti da čuju bilo koju
šake gorljivo uz ovaj album. jon dolan
od novih pjesama. vedran harča
 knjige

Prije nego što su postali poznati

Opširna biografija pokazuje kako ne
znate baš sve slavnoj četvorki
Tune In – The Beatles: All These
Years Vol. 1 Mark Lewisohn
Crown HHHH
Zanemarite što su epske, višesvešča-
ne studije uglavnom rezervirane za
stvari kao što je uspon i pad Rima:
Beatlesi su zaslužili takvu vrstu pisa-
nja pa evo prilike da se i o rocku piše
nadugo i naširoko. A Mark
Lewisohn radi upravo to u
prvoj od tri biografske knjige o Beatle-
sima. Tune In ima čak 932 stranice, a za-
vršava prije nego se “Please Please Me”
i spomene. Skeptici će reći da je sve o
čemu on piše već ranije napisano i iako to
i jest donekle istina, on je sve skupio na
jednom mjestu. Ima tu svježih, zanimlji-
vih dijelova, ali ništa u maniri Petea Besta
i njegovih ranih klasika. Umjesto toga, do-
bili smo novo značenje Beatle poveza-
nosti. Ti momci su vrlo mnogo vremena
provodili zajedno, ševili su se jedni pred
drugima, skupili su se u udrugu “mi protiv
ostatka svijeta”. Lewisohnova proza je na
trenutke stručna, čovjek zaista voli elipse. Rezultat
je svojevrsna knjiga referenci, s puno ljudi koji po-
kušavaju pomoći bendu bez nekog jasnog razloga,
osim prevladavajućeg dojma da će se “nešto do-
goditi.” Puno puta su se skoro raspadali - ima nekih
novih detalja o tome - ali je duh zajedništva rane
rock&roll kulture ono što pokreće i knjigu i bend.
Lewisohn čini da poželite da se poklonite Johnnyju
Burnettu i Rayu Charlesu, baš kao što su to i Beatle-
si učinili. U tim trenucima pisac, bend i čitatelj se
stapaju u isti akord, što je lijepi način da se osjećaju
spojeni s pričom koju većinom znaju. colin fleming
Beatlesi
60-ih
Ante Perković
i Darko
Rundek
Rundek, između
Ante Perković Menart HHH
Ne očekujte da je novinar i
glazbenik Ante Perković napi-
sao klasičnu biografiju netipič-
nog rock glazbenika kao što je
Darko Rundek, bilo bi to pre-
jednostavno za autore njiho-
vog karaktera. Knjiga “Run-
dek, između” je prozno-lirska igra biografa
i umjetnika pa se može čitati na više razi-
na: kao njihov dijalog, prijateljska prepiska
preko mejla, autobiografski zapisi, fanovski
dnevnik, poetska priča o pjesmama (nema
“Ene”, “Šejna”, “Šala od Svile”), kritičarska
ocjena i još puno drugih. Kroz tekst su pro-
vučeni razgovori i tekstovi s Rundekovim
suradnicima i prijateljima i objavljena je
bogata arhiva fotografija. Dovoljno za fa-
nove željne dešifriranja.  milan pavlinović

Ekstremno duboko
u mistici Van
Morrison Motörhead Willie Nelson
Album hitova Vana Morrisona Aftershock UDR Music/UDR GMBH To All the Girls Sony/Legacy HHH
uvećan je hrpom rariteta, HHH Willie se skompao s Dolly, Lorettom
izvadaka i ranih verzija Lemmyjev neuništivi zvuk i i još nekima i snimio LP dueta
nepokolebljiva želja
Van Morrison “From Here to the Moon and
Moondance (Deluxe Edition) Iako se Lemmy Kilmister približava Back”, zalog vječne privrženosti
Warner Bros. HHHH½ sedamdesetoj, napravi li se uspo- (s Dolly Parton) koji otvara kon-
redba, lavina Motörheadova rock ceptualnu kolekciju dueta Willieja
“Prelazimo na glav- & rolla i dalje većinu metala čini Nelsona sa ženama, ima veliki po-
no jelo!”, pje v a ukočenom. Na Aftershocku, “Lost tencijal za plesove na vjenčanjima.
s p o n t a n o Va n Woman Blues” i “Dust and Glass” No nekoliko sljedećih lamenti-
Morrison u produ- opuštaju dovoljno da dotaknu bri- rajućih sjedinjenja baš ne funk-
ženoj verziji pjesme “Caravan”, jednom od neuglancanih izvadaka tanski blues revival iz 1960-ih. No cioniraju. Nelsonove partnerice,
u ovom izdanju s pet CD-a belfastskog barda, jazzy-pop remek- vaš glavni izbor je, kao i uvijek, katkad obnavljajući pjesme koje je
foto: guliver/getty images; guliver/rex; menart

djelu iz 1970. Taj LP je gotovo cijeli glavno jelo i ako se brojne ver- između brzog i bržeg. Beskrajno snimio prije mnogo godina, spaja-
zije ovdje čine nedovršene bez svojih uzvišenih, drskih finalnih opsjednut prokletim ženama i živo- ju lukom country spektar od folka
aranžmana, kompenziraju to intimnošću – poslušajte “Into the tom u bijegu, Kilmister ostaje naj- do popa. Plačljive pjesme i valce-
Mystic”, 11. pokušaj, uglavnom samo Morrison i akustična gita- snažniji u svojim najapokaliptični- ri prevladavaju, ali ima i dobrih
ra. Gral seta je dugo izgubljeni izvadak “I Shall Sing”, konfekcija jim stvarima: skupljeni rastopljeni stvari: zapadnjački swing Shelby
u karipskom stilu što je postala potpis mnogih (Miriam Make- “Train Kept A Rollin’” ponavlja se u Lynne, mračni latino Alison Kra-
ba, Judy Mowatt, Art Garfunkel). “Death Machine”; “da bar buduć- uss, promukli honky-tonk blues
Njezin autor isporučuje sočno, raspršeno čitanje, uz divlju ranu nost nije izgledala tako okrutno” Wynonne Judd, soul cover Billa
verziju soul burnera “I’ve Been Working” (njegov bend i ulični u “End of Time”. Nakon ozbiljnih Withersa koji izvodi Mavis Sta-
zbor) i roadhouse-piano izvođenje pjesme Bessie Smith “Nobody zdravstvenih problema, Kilmister ples. A Nelson drži svoj nepogre-
Knows You When You’re Down and Out” – zvuk irskog bluesma- gleda smrti ravno u oči – ali to mu šivi gard, što ne bi mogao nijedan
na koji kruži visinama. will hermes je posao, zar ne? chuck eddy drugi 80-godišnjak. chuck eddy

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 141

Samo najjači preživljavaju
Preživjeti apokalipsu?
Još jednom pokazati
koliko ste dobar ratnik?
Vrijeme je da zaslužite
svoju medalju.
Tekst: B.I.F.
Call of Duty: Ghosts
Platforma: PS3, PC, Wii U, Xbox
360, Xbox One, PS4
Žanr: akcija
Izdavač: Activision
HHHH½
Na naše veliko iznenađenje (ha-
hahaha), ekipa iz Infinity Warda
se opet primila posla i uspješno
plasirala nastavak svoje najpo-
znatije videoigre. “Call Of Duty:
Ghosts” novi je uzbudljivi nasta-
vak CoD franšize i postat će prvi
CoD također dostupan i na PS4
i Xbox One konzolama, što će
najvjerojatnije razveseliti igrače.
“CoD: Ghosts” ostao je vjeran svo-
joj brzoj, tečnoj igrivosti koja je
proslavila CoD, no kao i u svakom
dobrom nastavku radnja se pro-
mijenila, upoznajemo nove likove
te novosti u multiplayer modeu.
Unatoč tome što dijeli ime s jed-
nim od najpoznatijih
likova u CoD: Modern
Warfareu, “Ghosts” se
odvija u posve novom
svijetu i ne tako dale-
koj budućnosti. Ovoga
puta zločinačke pri-
jetnje ne dolaze s isto-
ka, nego s juga, točnije
“survival”
Južne Amerike. Naf-
I Eminem voli
tom bogate južnoame- videoigre
ričke zemlje pokuša-
vaju preuzeti kontrolu
nad hemisferom te pri svojim po-
kušajima kreću na sjever i dolaze
u konflikt sa SAD-om.
Campaign mode je zadovolja-
vajući kao i obično, s mnogo ra-
zličitih okolina u kojima se tije-
kom misija nalazite ne samo u
vizualnom smislu, nego i u igrivo-
sti. Osim klasične borbe na nultoj
razini, borbe se događaju u zraku,
svemiru, pa čak i ispod površine
oceana gdje ćete izbjegavati napa-
de morskih pasa, pokušavajući iz-
vršiti svoje ciljeve. Naravno, CoD
ne bi bio to što je bez bijesnih na-
videoigre
pucavanja i napetih stealth misija
koje će vas ponovno zadiviti. Po-
sebno su nas “dirnule” eksplozi-
je i raspadanja zgrada dok iz njih
iskačete te zasjeda svemirske po-
staje na nultoj gravitaciji, što pri-
donosi dinamičnosti igre. Što se
tiče radnje, vrti se oko dva brata,
Logana i Hesha, njihova oca Elia-
sa i psa Reillyja koji se bore pro-
tiv Federacije kao dio američke
vojske, a kasnije elitne Ghosts je-
dinice. Pas Reilly nije običan lju-
bimac, nego punopravan član
Ghosts jedinice koji vam u misija-
ma pomaže u prikradanju, izviđa-
nju i stealth ubijanju. Uz uzbudlji-
ve misije, moramo napomenuti da
je ovo jedan od najduljih campa-
igna u povijesti CoD-a koji traje
otprilike 10 sati. Pozitivni novitet
ove igre je dakako Create a Soldier
sistem u kojemu imate mogućnost
stvoriti 10 jedinstvenih likova po
svojoj volji. Osim toga, omoguće-
na vam je raznovrsnost stila igra-
nja kako biste, uz nova oružja, po-
boljšali svoj gaming skill.
U slučaju da igrate CoD samo
zbog multiplayera, zadivit će vas
nove mape, oprema, dizajn oruž-
ja te novi domišljati modeovi.
Primjerice, Extincti-
on mode - borba pro-
tiv aliena, Kill Con-
firmed, Domination,
Grind, one klasič-
ne kao Team Death-
match, Free for All
i ostale koje ukupno
čine 13 modeova. Naj-
izraženiji mode je
Squads koji omogu-
ćuje igru s vlastitim
likom uz pratnju CPU
suigrača koje možemo lako zami-
jeniti sa samim igračima, zbog
njihove napredne taktike.
“CoD: Ghosts” nije preinaka
franšize, nego dokazuje da ima
mjesta za inovacije i eksperimen-
tiranje u igri. Snažan multiplayer,
iznenađujuće zabavni co-op mo-
deovi te dugi, izazovni i raznoli-
ki campaign čini “CoD: Ghosts”
jednim od najboljeg CoD-a do
danas. I za kraj, svakako “klikni-
te” na QR kod na stranici – slijedi
glazbena podloga “CoD: Ghostsa”,
Eminem himself…
The Last Of Us
Platforma: PS3
Žanr: akcija
Izdavač: Sony Computer
Entertainment
HHHH
Jedno od najvećih otkrića ove
godine, Naughty Dogovo remek
djelo “The Last Of Us”, uvodi
nas u postapokaliptično vrijeme
SAD-a, u 2033. godinu. Kroz igru
se upoznajemo s odlučnim, ali ne
bezosjećajnim sredovječnim muš-
karcem Joelom i tinejdžerkom
Ellie koji putuju kroz SAD traže-
ći spas od virusne epidemije. Joel
i Ellie će se susretati s mnogim
opasnostima koje uključuju borbu
sa zaraženima, ali i drugim preži-
vjelim ljudima, što stvara još veću
dramu. Glavnu odliku ove igre,
nevjerojatnu igrivost, dokazuje
s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e |
za dugu
zimu
“Call of Duty:
Ghosts” vrlo
bi lako mogao
biti najbolje
izdanje CoD-a
do danas
(gore). “The
Last of Us”
možemo
prozvati
jednim od
najvećih
otkrića ove
godine (lijevo)
zapanjujuća grafika sa savršeno
ukomponiranom pričom te pot-
puna sloboda odabira.
Dobre strane su napeti borbe-
ni susreti s mnogo fleksibilnosti
uz dobar zvučni dizajn i prona-
laženje nužnih stvari za preživ-
ljavanje, za što je potrebno teme-
ljito istraživati. Naravno, možete
se okušati u borbi protiv drugih
playera u multiplayeru, ali mo-
žemo samo reći da je u sjeni sin-
gleplayera. Lošije strane je teško
naći i zanemarive su pa je zato
igra na tako visokom nivou. “The
Last Of Us” ne samo da se pridru-
žuje rankovima “Killzonea”, “God
of Wara”, “Infamousa” i “Unchar-
teda”, nego ih u nekim dijelovima
i nadmašuje. Ukratko, Naughty
Dog je kreirao igru koja impresio-
nira u svakom pogledu. “The Last
Of Us” je pravi podvig.
14 3
 DVA ZA PUT
Leto i
McConaughey
bore se da
prežive kugu
Nema uzmaka, nema predaje
McConaughey i Leto blistaju u najboljim ulogama svoje karijere u filmu o borbi protiv AIDS-a 1980-ih
Tekst: Peter Travers
Dallas Buyers Club
Matthew McConaughey, Jared
Leto, Jennifer Garner
Režija: Jean-Marc Vallée
HHH½
Iron ič no j e da j e d obr i
stari dečko iz Texasa Matthew
McConaughey (43) pronašao
ulogu karijere glumeći neobra-
zovanog bijelca koji riga mržnju
u Dallas Buyers Clubu. To je isti-
nita priča o dallaskom ženska-
rošu Ronu Woodroofu, bijesnom
protivniku gayeva koji je nastra-
dao i pomaže u borbi protiv viru-
sa HIV-a, uglavnom da bi spasio
svoju rodeo-kaubojsku stražnjicu.
“Si čuo da je Rock Hudson pe-
derčina?”, pita revoltirani Ron
svog frenda kad neuglađena ho-
livudska zvijezda podlegne kom-
plikacijama izazvanim AIDS-om
1985. Iznenada, “bolest pedera”
udara kod kuće, posebno Rona
kojem je dijagnosticiran HIV
koji je dobio nakon seksa s nar-
komankom. Nema veze. Njego-
vi prijatelji na njegovoj kući napi-
144 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
šu “homoseksualac” i bježe. Kao i
medicinska profesija. Dr. Sevard
(Denis O’Hare) u bolnici Mercy
u Dallasu prognozira Ronu 30
dana života. Dr. Eve Saks (Jenni-
fer Garner, kao sjajna glumica ri-
jetkog duha i osjećajnosti) nudi
mu šansu u obliku pokusa AZT.
Ali šansa nije dovoljno dobra za
Rona, čije tijelo nestaje (McCo-
naughey je izgubio 17 kg za ulogu).
On krade AZT, a kad ni to ne po-
mogne, putuje u Meksiko ispro-
bati eksperimentalni lijek koji
nudi dr. Vass (izvanredni Griffin
Dunne).
Ron se osjeća usamljeno. Admi-
nistracija je spora. Velika Pharma
gura skupi AZT. Od gayeva mu se
i dalje povraća, posebno od Rayo-
na (Jared Leto), transseksualnog
narkića kojeg je prvi put sreo u
bolnici u Dallasu. No Rayona se
ne bi trebao bojati. Letova nevje-
rojatna vještina u izvedbi zaslužu-
je nagradu. Osigurava da Rayon
nikad ne izgubi svoju zagrižljivu
duhovitost i dirljivu opsjednutost
milošću. Leto je odličan.
HHHHH Klasik | HHHH Odlično | HHH Dobro | HH Dovoljno | H Loše
Kad Ron shvati kako presko-
čiti legalne zapreke – osnovat će
Dallas Buyers Club koji daje al-
ternativne, neodobrene lijekove,
ali naplaćuje mjesečnu članari-
nu – Rayon postaje njegova desna
ruka. Nemojte očekivati da će se
Ron grliti s Rayonom i grupe koje
podržavaju borbu protiv AIDS-
a. Ron je zaguljen, ali njegovo
škrto poštovanje prema gay ak-
tivistima koje susreće izbija gla-
sno, čisto i bez uobičajenog holi-
vudskog kenjkanja.
Sva zasluga ide strastvenom sce-
nariju Craiga Bortena i Melise Wa-
llack koji su počeli pisati kad je
Borten prvi put intervjuirao Rona
1992. i kanadskom redatelju Je-
an-Marcu Valléeu (C.R.A.Z.Y.) za
upotrebu kamere iz ruke kako bi
Ronovo putovanje bubrilo divlji-
nom i osjećajem. Film, brutalno
zabavan i životno dirljiv kao što
jest, katkad ponesu njegove am-
bicije. McConaugheyja ne. Mnogo
se pisalo o njegovim ulogama od
romantičnih komedija do velikih
u filmovima Mud, Magični Mike,
Bernie i Killer Joe. Ali ovo što čini
u ovom filmu je transformacija.
Dovraga, dobar je. Ron je živio
skoro sedam godina dulje od pred-
viđenog. McConaughey nas doi-
sta uvjerava da osjetimo njegovu
žilavost i trijumf u odnosu prema
AIDS-u. Njegovo eksplozivno, si-
gurno portretiranje određuje što
jednoga glumca čini sjajnim, snaž-
na posvećenost liku i mogućnost
da se osjeti svaka nijansa.
Jackass predstavlja:
Zločesti djedica
Johnny Knoxville
Režija: Jeff Tremaine
HH½
Ma nije to film. To je Jo-
foto: Anne Marie Fox/Focus Features
hnny Knoxville (42) i njegova Jac-
kass ekipa koja stvarne ljude uvje-
rava kako je on 86-godišnji Irving
Zisman, stari prdonja koji putu-
je zemljom kako bi predao svog
osmogodišnjeg unuka Billyja
(spreman na sve Jackson Nicoll)
njegovu ocu. Majka je u zatvoru jer
je kurva na cracku. Čak i kad je bez
 gaća, djedica misli sve najbolje. Je
li Knoxville mek prema nama?
Neee. Zločesti djedica je još film
o sjebanoj obitelji koji možete iza-
brati, posebno ako je netko iz vaše
obitelji bio u zatvoru. Knoxville
ostaje neuništivi komični anarhist.
Ali zbunjujuće je vidjeti Knoxville-
ov Jackass tim, redatelja Jeffa Tre-
mainea i producenta Spikea Jon-
zea kako surađuju na scenariju
koji ima početak, sredinu i kraj.
Ne brinite se previše. Sve se to pre-
nosi u seriju gegova kad djedica i
Billy upadnu na vjenčanje, spro-
vod, u klub s muškim striptizom
i dječji izbor ljepote. Billy u dronj-
cima poseže za “pitom od treša-
nja”. U Boratovu stilu, skrivene
kamere love stvarne ljude 2
kojima priređuju šokove.
Nije baš uvjerljivo. Otkad
je MTV počeo emitirati se-
riju Jackass 2000., koju
su kopirali brojni filmovi
sa scary kaskaderima i još
strašnijim samoranjava-
njem, šok se istrošio. Kar-
dashiani su reality doveli
do mjesta na kojem nitko
ne želi biti. Knoxville na-
stavlja po svom. Ali ako ste vidjeli
jednog starca koji se pokenjao, vi-
djeli ste ih sve.
Plava je najtoplija boja
Adèle Exarchopoulos,
Léa Seydoux
Režija: Abdellatif Kechiche
HHH½
foto: Sean Cliver/Paramount Pictures i MTV Films; IFC Films; Kerry Brown/Twentieth Century Fox
1 thy (80) je zaslužio svoje mjesto u
panteonu pisaca. Braća Coen obli-
kovala su njegov Nema zemlje za
starce u Oscarom nagrađen naj-
bolji film 2007. zaplećući u mrežu
McCarthyjeve riječi i svoju viziju
s rijetkom, uzbudljivom točnošću.
Takva disciplina ne postoji u Sa-
vjetniku, bezizražajnoj meditaci-
ji o kapitalizmu u formi trilera o
trgovanju kokainom na teksaško-
meksičkoj granici. Redatelj Ridley
Scott upada u neku žestoku akciju
u zadnjoj trećini filma. Ali nagla-
sak na razgovoru ne ostavlja riječi-
ma prostora da dišu, mnogo manje
rezoniraju.
McCarthyjevo ime privuklo je
zvjezdanu postavu ljudi koje puno
pričaju, a malo toga kažu. Michael
(1) Vožnja
Fassbender glumi naslovnu ulogu;
Knoxvillea i Nicolla
nitko ga ne zove nikako drukčije
u Zločestom djedici.
(2) Exarchopoulos nego “Savjetnik”. On naivno pot-
(lijevo) i Seydoux pisuje da se požuri uvoz kokaina
se ljube u iz Kolumbije u Chicago u kamio-
filmu Plava je nima sa septičkim spremnikom.
najtoplija boja. Njegov razlog za skretanje s puta?
(3) Fassbender Djevojka njegovih snova (Penélope
i Bardem u Cruz). U prvoj sceni govore prlja-
Savjetniku. vo jedno drugome. “Imaš najslađu
3 picu u cijelom kršćanskom svije-
tu”, kaže on. “Oh, Bože”, odvraća
ona. Religijska alegorija? Nadaj-
mo se. Kao erotika, to je, paaa, ne-
uvjerljivo.
Savjetnik je uskoro u tome preko
glave. Westray, posrednik kojega
glumi smeteni Brad Pitt, otvoreno
mu kaže: “Misliš da možeš živjeti
u ovome svijetu i ne biti dio njega?”
Valjda ne. Kad dogovor propadne,

Ova užarena i ganutljiva Savjetnik se u panici obraća Rei-

francuska ljubavna priča, bezve-
ze kategorizirana kao “onaj tro-
satni lezbijski film”, nadaleko se
prikazuje nakon što je na film-
skom festivalu u Cannesu osvoji-
la glavnu nagradu. Frcat će iskre.
I ne samo zbog eksplicitne akci-
je dviju djevojaka koja traje jako
kratko u odnosu na ukupno traja-
nje filma. U detaljiziranju odnosa
između 15-godišnje radnice Adèle
(Adèle Exarchopoulos) i Emme
(Léa Seydoux), starije, profinje-
ne studentice umjetnosti, Plava
je najtoplija boja osvojit će vas
humorom, srceparajućom i oča-
ravajućom romancom. Redatelj
i suscenarist Abdellatif Kechic-
he (The Secret of the Grain) slijedi
Adèle i Emmu kroz desetljeće uz-
burkanih emocija što su oblikova-
ne i slomljene seksom, ljubavlju,
izdajom i klasnim sustavom koji
ne oprašta. Politika filma, lagane
adaptacije grafičke novele Julie
Maroh iz 2010., može biti proči-
tana na ekspresivnim licima tih
dviju netipičnih ljubavnica. Adèle
Exarchopoulos i Léa Seydoux, koje
su zasluženo podijelile nagradu
u Cannesu, daju izvedbu nepodi-
jeljene intimnosti. Léa Seydoux
(28) tvrdi da se u scenama gdje je
bila naga osjećala kao prostitutka,
ali negira da je seks bio stvaran
(“Imale smo lažne mufove. Ima
nešto za zaštitu što se pričvrsti.
Ne vodim ljubav na ekranu”). Bilo
kako bilo, postigla je probadajući
patos kao Emma dok se bolno ra-
staje od Adèle. Adèle Exarchopo-
ulos (19) je vatrena u svom prvom
nastupu. Iako je ispunjava posao
učiteljice, Adèle nikad ne gubi sje-
ćanje na svoju prvu ljubav. Lju-
bav boli u filmu Plava je najtopli-
ja boja. Zato će vam se i svidjeti.
Savjetnik
Michael Fassbender, Javier
Bardem, Brad Pitt
Režija: Ridley Scott
HH
K ad bespogovorno sja jan
autor poput Cormaca McCarthyja
(Krvavi meridijan, Cesta) napiše
svoj prvi originalni scenarij, mora
mu se pridati pozornost. Kad taj
scenarij postane dosadan kao Sa-
vjetnik, “oprosti i zaboravi” riječi
su koje padaju na pamet. Ovjen-
čan nagradom Pulitzer, McCar-
neru (Javier Bardem), koji rješa-
va probleme, kako bi ga obranio
od osvete kartela. No Reiner ima
svojih problema. On i njegova lady
Malkina (Cameron Diaz) uživaju
puštati dva geparda da trče pusti-
njom u (upozorenje na simboliku)
lovu na plijen.
Reiner prepričava dugu priču
o tome kako je Malkina jednom
sjebala njegov Ferrari. Onda u
filmu vidimo kako je to učinila.
“Bilo je previše ginekološki da bi
bilo seksi”, kaže Reiner. Slažem
se. Ostatak filma hrpa je udaraca,
ubojstava i jezovitih dekapitacija,
naglašenih razgovorima o moralu.
Čudno, objavljeni scenarij – daleko
od McCarthyjeva najvišeg druš-
tvenog položaja – čita se bolje nego
što se glumi. Na koju ono rečenicu
iz Nema zemlje za starce podsjeća:
“To je zbrka, zar ne, šerife?”

s t u d e n i 2 0 1 3 . | Rol l i ng S t on e | 14 5
 Najave događanja
- studeni/prosinac 2013. -
Zoran Predin
22. i 23. 11., rijeka i
Zoran
Predin
zagreb
Slovenski glazbenik,
pjesnik i kantautor
svojim će nastupom
raz veseliti fanove
u Rijeci i Zagrebu -
prvo će 22. 11 nastu-
piti u riječkom Klubu,
a dan kasnije u zagre-
bačkoj Tvornici.
Rundek Cargo Trio
22., 23. i 24. 11., kragujevac,
pančevo i užice
U sklopu jesenske turneje Run-
dek Cargo Trio održat će kon-
certe u Kragujevcu, u Arena
Fun Factoryju 22. 11., dan po-
slije u Pančevu u Domu omladi-
ne te u Kulturnom centru Užice
24. 11.
Massimo
23. 11., Dubrovnik
U dubrovačkom Culture Clubu
Revelin svoje će fanove nastu-
pom razveseliti Massimo 23.11.
Glasvegas
26. 11., zagreb, močvara
Škotski indie rock bend prvi
put nastupaju u Zagrebu, a to
je ujedno i njihov jedini koncert
u regiji. U Močvari promovira-
ju album “Later...When the TV
Turns to Static”, a kao predgru-
pa svira bend Moskva.
Brit Floyd
29. i 30. 11., zagreb i ljubljana
Slaveći glazbu koju su stvara-
li Pink Floydi, britanski Brit
Floyd od 2010. godine nastu-
paju svirajući najveće hitove
146 | Rol l i n g S t on e | s t u d e n i 2 0 1 3 .
Floyodovaca. 29. 11. sviraju u
zagrebačkom Domu sporto-
va, a dan kasnije u ljubljanskoj
Hali Tivoli.
Pozitivan koncert
30. 11., zagreb, dom sportova
I ove će se godine u Zagre-
bu održati Pozitivan koncert
kojim se tradicionalno obilje-
žava Svjetski dan AIDS-a, a
nastupit će Goran Bare, Urban
&4, S.A.R.S. i Quasarr.
Antenat
30. 11., zagreb, močvara
Portal reggae.hr slavi četiri go-
dine, a tim će povodom u za-
grebačkoj Močvari 30. 11. na-
stupiti bend Antenat koji isto
slavi obljetnicu - 16 godina po-
stojanja.
Hladno pivo
7. 12., Dubrovnik
Zagrebačka skupina Hladno
pivo svirati će u Culture Clubu
Revelin u Dubrovniku, u subo-
tu 7. prosinca.
MAKK
9.-11. 12., zagreb
Od 9. do 11. 12. Zagreb će prvi
put biti domaćin Međunarod-
ne Autorske Kreativne Konfe-
rencije (MAKK) koja će se sa-
stojati od raznih predavanja
i panela vezanih uz aktualne
teme glazbenog biznisa, autor-
skih i srodnih prava, simbiozi
festivala i turizma...
top liste
Mtv TOP 10 / regionalna lista
1 ELEMENTAL - PROKLETA LJUBAV
2 S.A.R.S. - LUTKA
3 GIBONNI - 20TH CENTURY MAN
4 STUDIO FRENDO - PIPI
5 SUPERHERO ORCHESTRA
- GOODLIFE
6 SUPERHIKS - SKOK U redu je!
Remi i ekipa mogu zadovoljno
trljati ruke - njihov singl
TMS CREW FEAT. ZLATKO
7 - UCER, DONS, JUTR “Prokleta ljubav” s novog
8 BALLADERO - I GUESS
albuma “U redu je” najslušaniji
je domaći singl u regiji.
9 MARAQYA
- SAMO JEDAN OSMEH TVOJ
Regionalnu top listu
10 TABU - THANKS FOR THE FISH donosi vam MTV
Otvoreni TOP 10 / najslušanijih po izboru
slušatelja
1 LORDE - ROYALS
2 ROBBIE WILLIAMS - GO GENTLE
3 JOHN NEWMAN - LOVE ME AGAIN
4 KATY PERRY - ROAR
5 MILEY CYRUS - WRECKING BALL
6 JAMES BLUNT - BONFIRE HEART Nježni Robbie
Sa svojim novim singlom
7 ELLIE GOULDING - BURN “Go Gentle” miljenik domaće
publike Robbie Williams
8 AVICII - HEY BROTHER zasjeo je na drugo mjesto.
9 BASTILLE
- THINGS WE LOST IN THE FIRE
Top listu najslušanijih
10 PHARRELL WILLIAMS - HAPPY donosi Otvoreni radio
Muzika.hr TOP 10 / lista albuma
1 Haim - Days Are Gone
2 London Grammar - If You Wait
3 Arcade Fire - Reflektor
foto: pixsell; dallas records; mateja vrčković
4 Overflow - Overflow i Miškina
5 Kings of Leon
- Mechanical Bull Jedini među strancima
Odlični Overflow smjestio se
6 Go No Go - Second EP na četvrto mjesto kao jedini
domaći predstavnik među Top
7 Pearl Jam - Lightning Bolt
10 najboljih albuma. Slušaniji
8 Drake - Nothing Was The Same su i od Pearl Jama i Mobyja...
9 Moby - InnocentsFIRE Top listu albuma donosi Muzika.hr
10 Anna Calvi - One Breath