BROJ 57 - CIJENA 20 KN

Indijski hram * Bhagavad Gita

* Kvaliteta života * Globalizacija
* Darwin - Postanak čovjeka
Posjetite nas na našim internetskim stranicama

Nova Akropola
broj 56

A ktiv P ublik P reda

nosti acije vanja

Z a pro R e pro Z anim

čitati dukc i j e ljivosti

w ww. o la. hr
nova-akro p
 RIJEÈ UREDNIKA
Andrija Jonèiæ

57 NOVA AKROPOLA 3

Na naslovnoj strani:
Ajanta, pećina-hram br. 26
NOVA AKROPOLA broj 57
listopad - prosinac 2008.
Glavni i odgovorni urednik: Andrija Jončić
Urednik broja: Ivan Tomašević
Tehnički urednik: Atila Barta
Redaktura: Dijana Kotarac
Lektura i korektura:
Branka Žaja, Robert Čokor
Grafičko uredništvo: Svjetlana Pokrajac,
Frano Žaja, Suzana Dobrić Žaja
Tisak:
Zrinski d.d., Čakovec
Izdavač:
Kulturna udruga
NOVA AKROPOLA
Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb
Tel: 01/481 2222, Fax: 01/23 30 450
Internet: http://www.nova-akropola.hr
ISSN 1330-9714
Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u
Ministarstvu kulture - Odjel za informiranje
pod brojem 1131.
Naklada: 1000 primjeraka
PRETPLATA
Pretplata za pet brojeva iznosi 75,00 kn.
Poštarina iznosi 25,00 kn. Ispunite opću
uplatnicu na iznos od 100,00 kn s naznakom
“za časopis” na žiro račun broj: 2360000-
1101556170 kod Zagrebačke banke d.d.
Nova Akropola - kulturna udruga,
Habdelićeva 2, 10000 Zagreb.
Kopiju uplatnice pošaljite na adresu
uredništva nakon čega ćete svoje primjerke
časopisa dobivati na kućnu adresu.
4 NOVA AKROPOLA 57
SADRŽAJ
3 RIJEČ UREDNIKA
Andrija Jončić
aktualno
6 KVALITETA ŽIVOTA
Delia Steinberg Guzmán
Logična posljedica neumjerenih zahtjeva koje naša civilizacija polaže
na kvalitetu proizvoda i korist od njih jest to da se pažnja konačno
usmjerila prema ljudskom biću. Motiv, međutim, i dalje ostaje razvoj
i poboljšanje proizvodnje, a ostale čovjekove potrebe koje nisu izravno
vezane uz produktivnost i dalje su zanemarene.
filozofija
8 UNIVERZUM KAO ODGOVOR
Jorge Angel Livraga
Učimo o različitim karakteristikama prirodnih fenomena, a ipak ne
učimo o njihovom temeljnom smislu i načinu na koji su povezani s
čovjekom. Uslijed toga se osjećamo otuđeno i samo usred Univerzuma.
Izgubili smo sposobnost pronalaženja svrhe vlastitog života. Odgovor
se nalazi u Univerzumu kojeg moramo iznova naučiti čitati.
godišnjice
14 60 GODINA DEKLARACIJE O LJUDSKIM PRAVIMA
fenomeni
17 GLOBALIZACIJA
Amalija Kranjec Markešić
Htjeli mi to ili ne, naš je život izložen različitim utjecajima globa­
lizacije. Protivnici joj zamjeraju da je sveukupni društveni život svela
na gole tržišne odnose, a njeni zagovornici ističu da je globalna komu­
nikacija mogućnost za upoznavanje i zbližavanje ljudi sa svih strana
svijeta.
velika učenja
22 BHAGAVAD GITA
Ana Jončić
U epskoj književnosti stare Indije Bhagavad Gita, “Pjesma
uzvišenoga”, zauzima posebno mjesto. Ovaj spjev o ratniku Arjuni
i njegovom učitelju Krišni tumačen je na mnogo načina. U nama
najbližem, psihološkom ključu, borba Pandava i Kurava za grad
Hastinapuru unutarnja je borba neophodna za rast ljudskog bića.
 sakralna arhitektura
26 HRAMOVI INDIJE – Bogatstvo hinduističkog naslijeđa
Ivančica Krivdić
Deseci tisuća hinduističkih hramova na području Indijskog poluotoka prenose
svojim gustim simboličkim jezikom prizore iz velikih indijskih epova. Oni su
djelo duboke religioznosti i mistike, umjetnosti koja opčinjava svojom ljepotom i
znanosti koja razotkriva vrhunsko poznavanje zakona prirode.
sakralna arhitektura
32 AJANTA - Budistički sveti grad
Vedrana Novović
Osobitost rane budističke arhitekture su samostani i hramovi izdubljeni u stije­
nama. U razdoblju od oko II. stoljeća prije Krista do VII. stoljeća poslije Krista u
zapadnoj je Indiji nastalo oko osamsto takvih pećina. One iz Ajante ubrajaju se
među najljepše.
mozaik
38 Palitana - Željezni stup
crtice iz prirode
40 Kesten – Neuroni
znanost
42 CHARLES DARWIN – POSTANAK ČOVJEKA
Biljana Popović
Darwin u svom djelu Porijeklo čovjeka ispituje da li čovjek, kao i svaka druga
vrsta, vodi svoje porijeklo od nekog ranije postojećeg oblika. Dolazi do potvrdnog
zaključka, a veliki prekid u lancu između najviše životinje i najnižeg čovjeka
naziva karikom koja nedostaje. Naglašava da je glavna razlika između čovjeka i
životinja u duhovnosti i moralnom osjećaju.
mistika
48 KABIR
Hrvoje Landeka
Kabir je iznimna pojava indijskog misticizma. Napisao je tisuće pjesama, u kojima
gotovo svakim stihom slavi božansko, njegovu neopisivu slavu, ljepotu, ljubav
i mudrost. Božansko je u svemu, glas koji šapuće kroz tkalački razboj, rijeku,
mlinski kotač i kroz nas same.
zanimljivost
53 LUMBINI
epovi
54 RAMAYANA
Ana Jerković
Ramayana je uz Mahabharatu najpoznatiji ep drevne Indije. Ovaj opsežni i
bogati spjev govori o životu kralja i božanskog junaka Rame koji se bori protiv
kralja demona Ravane. Ramayana nije samo junački ep, nego i djelo koje kroz
fascinantan jezik simbola i alegorija prikazuje čovjeka i njegovu dušu.
kratka priča
58 BUDDHA I CVIJET

57 NOVA AKROPOLA 5
 aktualno

KVALITETA
ŽIVOTA Delia Steinberg Guzmán
Predsjednica Me|unarodne organizacije Nova Akropola

L
ogična posljedica neumjerenih U cijelom svijetu, u tisućama Sve se ovo pokazalo vrlo dobrim,
zahtijeva koje ova naša tehno­ velikih, malih i srednjih poduzeća, pothvat je urodio napretkom u mnogim
loška civilizacija postavlja pred pokreću se kampanje za podizanje aspektima: ljudi su postali mnogo
čovjeka, a koja se prije svega temelji samopouzdanosti, svjesnije učinko­ otvoreniji, mnogo pažljiviji u radu i
na kvaliteti i koristi koju ima od svo­ vitosti, osjećaja sudjelovanja i odgo­ mnogo usklađeniji s okolinom u kojoj
jih proizvoda, jest to da se pažnja vornosti, za razvoj međuljudskih se razvijaju. Međutim, vjerujemo da to
konačno usmjerila prema ljudskom odnosa i korektne komunikacije ipak nije sve. Ono što smo ovdje nazvali
biću, tom najvažnijem činitelju svakog među ljudima. kvalitetom života polazi od motiva koji
civilizacijskog modela, bio
on tehnološki ili ne.
Tijekom proteklih
godina došlo se tako do
zaključka da je kvaliteta
materijalne proizvodnje
utoliko bolja ukoliko se
čovjek­proizvođač u njoj
osjeća više kao ljudsko
biće. Tome u prilog govori
i činjenica da sami strojevi
nisu u mogućnosti ostva­
riti neki posao do kraja,
kao i to da čovjeku, da bi
bio sretan, nije dovoljan
samo jednostavan poti­
caj u gomilanju dobara i
ostvarenju što veće zarade.
Iz svega toga je proizašlo
ono što možemo nazvati
modom poboljšanja kva­
litete života.

6 NOVA AKROPOLA 57

ne može obuhvatiti čovjeka u svim nje­
govim aspektima: motiv je usmjeren
na razvoj i poboljšanje proizvodnje,
a zanemaruje ostale potrebe čovjeka,
neraskidivo vezane uz njega kao ljud­
sko biće, da se suoči s mnoštvom situ­
acija koje nisu uvijek i nužno vezane uz
posao i produktivnost.
Sasvim je razumljivo da je ljud­
sko biće sklono tome da pronalazi ona
materijalna rješenja koja mu, više ili
manje tehnificirana, služe da bi osigu­
rao dostojan život, no iznad svega, da
mu omoguće natjecanje i zauzimanje
mjesta u specifičnoj društvenoj sredini
koja ljude cijeni po tome koliko imaju i
po prestižu koji su ostvarili.
Međutim, ne smijemo
zaboraviti i to da, osim ma­
terijalnog blagostanja, postoje
i osjećaji koji nisu uvijek defini­
rani, koji – ovisno o slučaju
– donose radost ili bol onima koji ih
doživljavaju; postoje također ideje, ne
uvijek pretjerano jasne i odlučne,
koje otežavaju izbor i sigurnost
koračanja u budućnost.
Ovome možemo također
pridodati i one životne
pokretače koje kvalificira­
mo kao duhovne
ili metafizičke, ko­
ji iznenada prodru
u svijest, vapeći za
odgovorima na za­
gonetke vječnosti.
Da bismo mogli govoriti o istin­
skoj kvaliteti života, moramo sagledati
čovjeka u njegovoj cjelovitosti, a ne
samo u onome što on može dati ili
proizvesti.
Trebalo bi razmotriti mogućnosti
odgoja koji od najranijih godina nudi
usmjerenje ka psihološkom, mental­
nom, moralnom i duhovnom razvoju,
potičući čovjeka da uvijek daje najbolje
od sebe i tako se ostvaruje, prije svega,
kao bolje ljudsko biće.
Na psihološkom planu, važno
je da svatko zna razlikovati svoje sva­
kodnevne i prolazne emocije od onih
dubljih osjećaja koji se mogu i moraju
57 NOVA AKROPOLA
aktualno
nje­
govati da
bi se održali
i donijeli stabil­
nu sreću. Sve dok
čovjek kvalitetu života
povezuje s emocional­
nim doživljajima koji su
površni i promjenjivi, sve
dok na njih stavlja naglasak
i dok mu se oni nalaze u
središtu interesa, neće moći
biti siguran čak ni u samoga
sebe, a kamoli u nekog drugog. Ono
što je nestalno može nas zabavljati
jedno vrijeme, ali kao takvo ne može
nositi pečat kvalitete.
Na mentalnom planu, ne samo da
nedostaje učenja, nego se naučenom
pristupa na pogrešan način. Stvarnost
nam pokazuje s koliko lakoće možemo
zaboraviti ono što smo loše naučili.
Nedostaje razumijevanja, pamćenja
s inteligencijom, zbrajanja vlastitih
iskustava i iskustava drugih, nedostaje
nastojanja da se svako učenje učini
živim i tako, i na ovom planu, postigne
ono što zovemo kvalitetom života.
Na moralnom planu svakodnevni
primjeri također upućuju na istu ra­
zliku: prijeko je potrebno razvijati la­
tentne vrline u svim ljudskim bićima.
Nije važno to što “nije u modi” biti do­
bar, pošten, pravedan, mudar, uljudan,
srčan, častan. Jednostavno, bez ovih i
drugih sličnih osobina, nikad nećemo
imati kvalitetu života. Činjenice to same
pokazuju.
Na duhovnom planu, bez zapa­
danja u fanatične formule i isključivosti,
treba ponuditi jedno poniranje u mir
duše koja želi znati što radimo ovdje, na
svijetu, otkuda dolazimo i kamo idemo.
Treba ostaviti one isprazne predrasude
da nam nitko na ovome svijetu ne može
prenijeti ništa vrijedno, a pogotovo ako
se radi o drevnim konceptima koji su
nadživjeli vrijeme.
Uistinu, svi mi želimo kvalitetu
života. Međutim, ono što je potrebno
željeti, jest to da joj damo istinski i
sveobuhvatan značaj i da nas ta kvalite­
ta čini boljima u svakom pogledu. Tek
tada možemo biti učinkovitiji, sretniji,
inteligentniji, malo mudriji. Tek tada
ćemo moći s ponosom nositi oznaku
ljudskih bića. q
7
 filozofija

UNIVERZUM
KAO ODGOVOR Jorge Angel Livraga

Č
esto govorimo o zvijezdama, Iz mineralogije, na primjer, učimo Pretpostavimo da držimo u ruci
planetima, životinjama, nebu, o različitim karakteristikama stijena, o neki predmet i da ga bacimo. Primijetit
zemlji, vodi, snijegu, a zabora­ orogenskim pomacima koji su uzro­ ćemo da on pada i u padu traži uvijek
vljamo stvarni smisao i značenje riječi kovali promjene na površini Zemlje, a najniže mjesto. Uvijek postoji prirodno
Univerzum. Čovjek se pita o sveuku­ ipak, ne učimo o temeljnoj biti materi­ privlačenje između nekog malog koma­
pnoj prirodi kojoj i on sam pripada, ali jalnih stvari. da materije i onog velikog na kojem se
obično gubi iz vida osnovnu ideju na
koju se pitanje odnosi.
Riječ Univerzum označava ono što
teži cilju, a ono što mi moramo otkriti
je kamo teži.
Ovakvo je možda bilo prvo gle­
dište čovječanstva. Sve su se drevne
civilizacije pitale, kroz svoje religije,
metafiziku i svoje filozofe, o tome kamo
ide Univerzum i koji je njegov smisao.
Međutim, nova otuđenja mate­
rijalističkog tipa, posebno u post­
kartezijanskom razdoblju, donijela su
nove pristupe i čovjek je počeo analizi­
rati Univerzum, njegovu veličinu, oblik,
težinu.
Ljudi kažu da poznaju Univerzum
jer su dali imena zvijezdama, izmjerili
udaljenost između Zemlje i Mjeseca,
poznaju veze među kemijskim elemen­
tima, karakteristike fizičkih sila, a ipak
su se ovakvim načinom usavršavanja
znanja, iako se ono produbilo na svim
područjima, ta su se područja počela
sve više međusobno udaljavati.

8 NOVA AKROPOLA 57

nalazimo. Ova materijalna privlačnost
je neumorna.
Što, dakle, možemo zaključiti o
prirodi mineralnog svijeta? Možemo
istaknuti čvrstoću, ustrajnost u ispu­
njenju vlastite svrhe. Tko bi od nas
mogao reći da za vlastitom svrhom tra­
ga poput stijene? Kad se susretnemo s
nekom poteškoćom, obično se borimo
neko vrijeme, a ako poteškoća ne po­
sustane, posustanemo mi. Stvari u
prirodi, kamenje na primjer, posjeduju
ustrajnost koja ih uzdiže iznad vremena
i omogućuje da stalno teže ostvarenju
svoje konačne svrhe.
Djecu se podučava o različitim
karakteristikama biljaka, upoznaje se
fenomen, na primjer, kako u biljci dje­
luje klorofil, ali se prelazi ovlaš preko
toga da osim svjetlosnih fenomena
biljka ima sposobnost čekanja i rasta.
Jedna mala sjemenka zakopana u
zemlji strpljivo ispod snijega čeka do­
lazak proljeća. Kad ono stigne, ona klija
tražeći zrak i Sunce. To je, s filozofskog
stajališta, još jedna pouka o ustrajnosti
57 NOVA AKROPOLA
filozofija
i vertikalnosti s obzirom da nas zanima
konačna svrha kretanja stvari.
Isto vrijedi za vodu: gdje god da je
izlijemo, ona teče prema moru, ispara­
va, ponovno se penje, kondenzira i
iznova započinje svoj veliki ciklus. Čitav
Univerzum ima svoj cilj.
S novim obilježjima posljednjih
stoljeća, otuđenjima zbog materijali­
zma, s psihologijom proizvodnje i
potrošnje, čovjek je očigledno zabo­
ravio na prirodne elemente i njihovo
značenje. Drevni se ljudi možda nisu
tako djelotvorno pitali o udaljeno­
sti između Zemlje i Mjeseca, ali su
pokušavali razumjeti što Mjesec znači
u Univerzumu. Uz pomoć drevnih
znanosti, poput astrologije i drugih,
pokušavali su objasniti ovaj prirodni
fenomen i sagledati na koji je način
povezan s fenomenom koji se naziva
čovjek. To je u davnim vremenima
čovjeku davalo osjećaj da je okružen
inteligentnim bićima, te da je i on sam
inteligentno biće.
Naš problem danas je taj što se
osjećamo sami usred Univerzuma,
odnosno, toliko smo u dodiru s umje­
tnim elementima da smo izgubili spo­
sobnost pronalaženja svrhe stvari, a
dramatično je to što smo izgubili spo­
sobnost pronalaženja svrhe vlastitog
života. Živeći samo od trenutka do tre­
nutka, izgubili smo teleološki smisao
života, svoje pradavne korijene i svrhu
koju život ima. I tako smo sebe učinili
prolaznima, podvrgnutima vremenu,
sigurnima da smo stvoreni slučajno te
da možemo bilo kada nestati, a ta nas
podsvjesna misao zastrašuje i boli.
9

Umjesto da pokušamo objašnjavati
prirodu, mi pokušavamo stvarati čitav
niz posredničkih, potpuno umjetnih
elemenata.
Jesu li krila leptira slučajno slična
cvijeću i lišću da ih ptice ne bi mogle
uhvatiti? Je li možda slučajnost da krila
ćukova i sova ušara završavaju percima
kako ne bi proizvodili nikakav šum pri
noćnom letu i tako iznenadili kuniće?
Je li slučajno to da glodavci imaju
zabačene uši kako bi mogli uhvatiti i
najmanji zvuk progonitelja? Je li možda
slučajan broj boja u spektru
na koji se razlaže bijela svje­
tlost? Je li možda slučajan
način na koji klasificiramo
tonove?
Očigledno je da je čitav
Univerzum uređen tako da
bude jedinstven, da posjedu­
je neku vrstu piramidalne
svrhe postojanja u kojoj
stvari, iako mnogobrojne,
sve teže istom cilju; sve se
10
filozofija
kreće težeći istom, a svime upravlja ista
Inteligencija.
U II. svjetskom ratu avijatičari su
naučili da je avione dobro rasporediti
u obliku slova V, odnosno držati ih
u V­formaciji, jer se pokazalo da ovo
povećava brzinu eskadrile. Jato pataka
leti u obliku velikog slova V, te tako
najjača patka koja se nalazi na vrhu
formacije pomaže ostalima time što
prva siječe zrak.
Ne možemo prihvatiti da je sve
ovo slučajnost. Čovjeku su trebala
stoljeća da to shvati. Mogli bismo nave­
sti mnoštvo primjera koji nam poka­
zuju da je priroda smisleno uređena.
Ne možemo sve te primjere nazivati
slučajnošću, već bismo u tome morali
prepoznati zamisao univerzalne inte­
ligencije. Ako to prihvatimo, morali
bismo se tada zapitati: zbog čega?
Nezamislivo bi bilo reći da je sve to
nastalo tek tako, a da nije osmišljeno.
Ako jest osmišljeno, tada bi bilo do­
bro pokušati otkriti koji je smisao
Univerzuma, zašto je osmišljen, odakle
dolazimo, kamo idemo.
***
Postoji sedam principa ili
sedam osnovnih zakona
vezanih uz prirodne aspe­
kte Univerzuma.
1) Prvi princip, naj­
viši u prirodi, princip je
jedinstva. Čitava priroda
je uređena, odnosno, tvori
životno jedinstvo i ništa iz
tog jedinstva nije izuzeto.
NOVA AKROPOLA 57

Život jednog elementa ne uništava sve
ostale, već im omogućuje život. Kad vuk
progoni srnu, ne lovi mladu, nego sta­
ru, bolesnu, onu koja bi mogla prenije­
ti bolest na ostatak krda. Odnosno, čak
i ono što nam izgleda kao čin destru­
kcije, čak i ono što nam izgleda kao čin
okrutnosti, biva tako da se vrsta može
održavati.
U prirodi ne postoje sumnje, ne
postoje dijalozi oprečnih mišljenja. Sve
je savršeno uređeno i teži jedinstvenom
cilju.
2) Drugi je princip iluminacije.
Sve u prirodi sadrži ovaj princip, bilo
da se radi o fizičkoj ili o duhovnoj
iluminaciji. Realiteti postoje, ali im
je potrebno intelektualno ili duhovno
svjetlo kako bi ih se moglo razlikovati.
Kad ponekad kažemo da istine ne
postoje, da se nemamo na što osloniti,
da smo sami, tada se nalazimo u mra­
ku i potrebno nam je ponovno otkriti
princip iluminacije.
57 NOVA AKROPOLA
filozofija
3) Princip iluminacije kao poslje­
dicu ima treći princip diferencijacije.
Sve stvari u prirodi su diferencirane. Ne
postoje dvije potpuno jednake stvari.
Ovaj princip postoji, iako ga ponekad
ne primjećujemo. Sve stvari su različite,
čak i zrnca pijeska koja gledamo dok ko­
račamo pješčanom obalom, koja nam
izgledaju potpuno jednaka, a nisu. Ako
ih pažljivo pogledamo kroz povećalo,
vidimo kako svako ima neku malu ra­
zliku, svoju malu karakteristiku. Zato
moramo oprezno koristiti riječ “je­
dnak”. Možemo biti jednako vrijedni,
možemo biti slični, ali ne
i jednaki. Ovo ljude ne
odvaja, ne dijeli ih i ne
uništava, ovo ih obogaćuje
poput mozaika različitih
boja koji može imati
slične nijanse, ali ne i
apsolutno jednake. Takav
način gledanja izmislio
je čovjek. U prirodi ne po­
stoji jednakost.
4) Četvrti princip
je princip organizacije.
Stvari su organizirane.
Svi vidimo stablo: čvr­
sto deblo koje se uzdiže
nad zemljom i podupire
krošnju punu grana, pu­
nu ptičjih gnijezda. Ali ne
vidimo drugu krošnju ko­
ja se nalazi ispod zemlje,
a koja također svojim
drvenastim grančicama
podupire sve ostalo. Ona
zaranja u tlo; nema ptica,
ali ima gusjenica i drugih
životinjica koje hrani. Sve
je savršeno organizirano,
11

sve je osmišljeno tako
da postoji pomoć i
suradnja među svim
elementima. Pogreške
koje mi ljudi obično
činimo nastaju zbog ne­
dostatka organizacije.
Organizacija ne znači
utapanje u masi u ko­
joj jedni iskorištavaju
druge; organizacija je
pomaganje. Ruke se
nalaze na suprotnim
stranama, a ipak se
organiziraju kako bi nešto dohvatile,
primile. Kad bismo imali obje ruke na
istoj strani, teško bismo mogli uhvatiti
neki predmet. Dakle, trebamo pre­
poznati ovaj princip organizacije, čak
i kad se nečemu suprotstavljamo. Ovaj
princip nam omogućuje da radimo
zajedno, a da time ne prestanemo biti
ono što jesmo. To je ono što trebamo
primijeniti u svom životu, ovdje i sada.
5) Peti princip je uzročnost: sva­
ka stvar je nečemu uzrok i posljedica
nečega što joj je prethodilo. Svi mi
potječemo odnekud i uzrokujemo
nešto. Svaka stvar, bilo gdje, rezultat je
nečega i uzrok nečemu, čak i prividno
nežive stvari. Ništa nije samo uzrok ili
samo posljedica, sve je povezano. Iza
dana dolazi noć, a iza noći dan.
6) Šesti princip, vitalnost, govori
nam da su sve stvari žive. Apsolutno
sve. Od prošlog do polovine ovog (XX.)
stoljeća govorilo se o živom i neživom
svijetu. Danas još uvijek zbog iner­
12
filozofija
cije ovo ponavljamo jer kažemo da je
nešto živo kada se kreće, leti ili raste.
Oduvijek su se stvari smatrale živima,
ne samo ukoliko djeluju, nego i ukoliko
odolijevaju. Sve stvari se nalaze u stal­
nom kretanju. Iako ne možemo vidjeti
molekule ili atome koji kruže zrakom,
oni su dio naših ruku ili kostiju. Sve
je prožeto vitalnošću koja se na Istoku
naziva prana, život koji
prodire u sve stvari, koji
se ne zaustavlja, tako da
čak i stvari za koje kažemo
da su mrtve, nisu mrtve,
one su samo u drugačijem
stanju, drugačijem obli­
ku, drugačijem načinu po­
stojanja.
7) Naposljetku, princip
periodičnosti. Otkad smo
se rodili, primjećujemo da
se u prirodi izmjenjuju dan
i noć, a unatoč tome, ne
uviđamo dok ne pročitamo Platona ili
dok nas netko ne poduči, ili dok to u
sebi ne probudimo, da se i mi nala­
zimo unutar ove periodičnosti. Svi ovi
ciklusi uključeni su u veliki ciklus koji
nazivamo ljudski život. Ali, zašto bismo
se tu zaustavili? Zašto ne bismo uvidjeli
da je ovaj ljudski život kratak dan u ko­
jem smo budni unutar velikog života?
Zakon ciklusa obuhvaća sve stvari i
ne zaustavlja se. Sve je ciklično. Ciklično
kruže zvijezde na nebu, ciklično se
gibaju i malene čestice unutar atoma.
Ova periodičnost omogućuje stalan
život i pulsiranje. Trebamo pokušati
razaznati u prirodi sve što nije lako
uništiti. Moramo čuvati ono što nije
samo naš fizički dio jer, u kojoj mjeri
čuvamo našu psihu? Koliko svaki dan
uzimamo mentalnu hranu? Koliko uzi­
mamo duhovnu hranu?
Moramo čuvati naše snove. Došli
smo do takvog stupnja materijalizma
NOVA AKROPOLA 57

da pazimo na to da se ne bi razbio
neki vrč, ili automobil, a snovi, težnje,
nastojanja? Što se dogodi sa staklenim
pticama snova kada se razbiju? Ostaju
komadići i ranjavaju nam ruke.
Trebamo imati hrabrosti i pre­
tvoriti u prah naše razbijene snove i s
tom staklenom prašinom snova stvarati
nove ptice. Vrijeme je da shvatimo da
ne moramo samo puzati svijetom po­
put kornjača ili zmija, već da trebamo
naučiti letjeti snagom krila.
Filozofija nije nova špekulacija.
Filozofija ne znači sjediti u kutu i pro­
matrati kako prolazi život, niti je to
disciplina tuge i osamljivanja. Filozofija
traži zauzimanje stava prema životu,
57 NOVA AKROPOLA
filozofija
razumijevanje fenomena, to znači moći
pobijediti strah u sebi, pobijediti smrt,
doći do svakog čovjeka, doprijeti do
svačije duše. Često se kaže da čovjek
kada umre prelazi u nevidljivo, ali
čovjek je uvijek nevidljiv; on se nalazi
iza stvari koje radi, iza svog tijela, iza
vlastitih riječi, iza vlastitih djela. Čovjek
je veliko pitanje, velika zagonetka.
Odgovor se nalazi u samom ovom
Univerzumu u kojem živimo. Zapisan
je na zidovima povijesti i Univerzuma
koji nas okružuje. Moramo ga samo
naučiti čitati. To je prirodan čin, nije
suprotan nijednom vjerovanju, nije su­
protan nijednoj postavci. To je povratak
prirodi.
Posjedujemo sposobnost raz­
lučivanja, a ipak nam nedostaje
u mnogim prilikama. Kome bi
se sviđao automobil koji vozi sa­
mo povremeno? Nikome. A ipak
prihvaćamo ideje koje su samo
povremeno dobre, principe koji se
primjenjuju povremeno, poštenje
koje se izražava samo povremeno.
Moramo ponovno početi upotre­
bljavati onaj isti zdrav razbor koji
koristimo na fizičkom planu. Na
duhovnom planu moramo od
sebe i od svijeta koji nas okružuje
ponovno zahtijevati vrijednosti koje
su potpuno jednostavne. Vrijednosti
koje se mogu jednostavno razu­
mjeti, održavati, usvajati, koje nam
omogućuju ispravno shvaćanje
Univerzuma.
Potrebna nam je nova znanost
koja će nas osloboditi od nedostata­
ka koje donose interesi, u kojoj
ne postoji nasilje. Potrebna nam
je umjetnost koja će nas ponovno
sjediniti s ljepotom, koja se ne
temelji na tjeskobi, već na istinskom
istraživanju. Potrebna nam je politika
koja ljudima može donijeti suživot i
dostojanstvo, a ne međusoban su­
kob i umjetno zajedništvo.
Naposljetku, potreban nam je
novi svijet. Međutim, taj svijet već
postoji: to je sam Univerzum, to je
priroda. Jedino što trebamo napraviti
jest intenzivno živjeti trenutak koji nam
je sudbina dodijelila. Biti poput ključa
koji ulazi u ključanicu Univerzuma,
prolazi kroz vrata povijesti i ulazi u
drugu dimenziju, prelazi u svijet koji
nas čeka. Svijet koji mora biti ne samo
novi, već i bolji. q
Sa španjolskog prevela Ana Jončić.
13
 godišnjice

OPĆA DEKLARACIJA
O LJUDSKIM
PRAVIMA
usvojena i proglašena na
Općoj skupštini Ujedinjenih naroda,
10. prosinca 1948. godine
(Rezolucija br. 217 /III/)

"Sva ljudska bića rađaju se da se sve države članice UN­a (danas su PREAMBULA
slobodna i jednaka u dostojanstvu i to gotovo sve zemlje svijeta) obvežu na

pravima."
Ovako počinju riječi Opće dekla-
racije o ljudskim pravima Ujedinjenih
naroda. Te su riječi prožete idejom da
svako ljudsko biće, bez obzira na rasu,
spol, vjeru, političko ili drugo uvjerenje,
nacionalno ili socijalno porijeklo, ima
jednaka prava. Iako je, teorijski gleda­
no, jednakost svih ljudi bila neupitna za
sve velike mislioce još od antičkih vre­
mena, njeno konačno ustavno­pravno
ostvarenje započelo je tek s parolom
Francuske revolucije iz 1789. godine
"Liberte, Egalite, Fraternite" (Sloboda,
Jednakost, Bratstvo) i prihvaćanjem
Povelje o ljudskim i građanskim
pravima na zasjedanju francuske
Narodne skupštine 26. kolovoza 1789.
godine. Trebalo je proći još 160 godina
poštivanje ljudskih prava.
Kako bi se precizno utvrdilo što
su to ljudska prava, sastavljena je
Opća deklaracija o ljudskim pravima
koja je konačno usvojena 10. prosinca
1948. godine.
No, kad se radi od praktičnoj
primjeni ovih prava, koja bi trebala
vrijediti za sve ljude i sva vremena,
postoji niz poteškoća i nesuglasica
između država s različitom religijskom
i kulturnom tradicijom. Možemo li
nakon šezdeset godina od donošenja
Deklaracije postići to da ona ne bude
tek lijepa formulacija, mrtvo slovo na
papiru tamo gdje su ljudska prava
najviše ugrožena?
B
udući da je priznanje urođenog
dostojanstva te jednakih i neo­
tuđivih prava svih članova ljud­
ske obitelji temelj slobode, pravde i
mira u svijetu,
budući da je nepoštivanje i zane­
marivanje ljudskih prava rezultiralo
barbarskim postupcima koji vrijeđaju
savjest čovječanstva i da je izgradnja svi­
jeta u kojemu će ljudska bića uživati slo­
bodu govora i uvjerenja te biti pošteđena
straha i neimaštine, proglašena najvećom
težnjom svih ljudi,
budući da je ljudska prava prijeko
potrebno zaštititi vladavinom prava,
kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao
krajnjem sredstvu, pobuni protiv tira­
nije i ugnjetavanja,

14 NOVA AKROPOLA 57

budući da je bitno promicati razvoj
prijateljskih odnosa među narodima,
budući da su narodi u Povelji
Ujedinjenih naroda ponovno potvrdili
svoju vjeru u temeljna ljudska prava, u
dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe
i ravnopravnost muškaraca i žena te
odlučili promicati društveni napredak i
poboljšati uvjete života u većoj slobodi,
budući da su se države članice
obvezale da će u suradnji s Ujedinjenim
narodima osigurati opće poštivanje i
primjenu ljudskih prava i temeljnih
sloboda,
budući da je opće razumijevanje
tih prava i sloboda ključno za puno
ostvarenje te obveze,
u ovom času, stoga,
OPćA SKUPšTINA Svi su pred zakonom jednaki i svi
PROGLAšAVA
Opću deklaraciju o ljudskim pravima
kao zajedničku tekovinu svih naroda i
država, kako bi svaki pojedinac i svaki dio
društva, imajući ovu Deklaraciju stalno
na umu, poučavanjem i učenjem težili
promicanju ljudskih prava i sloboda te
progresivnim domaćim i međunarodnim
mjerama osigurali njihovo opće i djelot­
vorno priznanje i poštivanje, kako među
narodima država članica, tako i među
narodima na područjima koja se nalaze
pod njihovom jurisdikcijom.
Članak 1.
Sva ljudska bića rađaju se slobo­
dna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
Ona su obdarena razumom i sviješću
pa jedna prema drugima trebaju postu­
pati u duhu bratstva.
Članak 2.
Svakome pripadaju sva prava i
slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji bez
ikakve razlike glede rase, boje kože,
spola, jezika, vjere, političkog ili drugog
uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog
podrijetla, imovine, rođenja ili neke
druge okolnosti.
Nadalje, ne smije se praviti ni­
kakva razlika zbog političkog, pravnog
ili međunarodnog statusa zemlje ili
područja kojemu neka osoba pripada,
57 NOVA AKROPOLA
godišnjice
bilo da je to područje neovisno, pod sta­
rateljstvom, nesamoupravno, ili mu je na
neki drugi način ograničen suverenitet.
Članak 3.
Svatko ima pravo na život, slo­
bodu i osobnu sigurnost.
Članak 4.
Nitko se ne smije držati u ropstvu
ili odnosu sličnom ropstvu; ropstvo i
trgovina robljem zabranjuju se u svim
njihovim oblicima.
Članak 5.
Nitko ne smije biti podvrgnut
mučenju ili okrutnom, nečovječnom
ili ponižavajućem postupku ili kazni.
Članak 6.
Svatko ima pravo da ga se svugdje
pred zakonom priznaje kao osobu.
Članak 7.
imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu,
bez ikakve diskriminacije.
Svi imaju pravo na jednaku zaštitu
od bilo kojeg oblika diskriminacije ko­
jim se krši ova Deklaracija, kao i od
svakog poticanja na takvu diskrimi­
naciju.
Članak 8.
Svatko ima pravo na djelotvornu
odštetu putem nadležnih domaćih su­
dova, zbog djela kojima su povrijeđena
njegova temeljna prava zajamčena
ustavom ili zakonom.
Članak 9.
Nitko ne smije biti podvrgnut
samovoljnom uhićenju, zatvoru ili
izgonu.
Članak 10.
Svatko ima potpuno isto pravo na
pravično i javno saslušanje od strane
neovisnog i nepristranog suda, radi
utvrđivanja njegovih prava i obveza, i
bilo koje kaznene optužbe protiv njega.
Članak 11.
1. Svatko optužen za kazneno
djelo ima pravo da ga se smatra nevi­
nim dok se njegova krivnja zakonski ne
utvrdi u javnom postupku u kojemu su
mu pružena sva jamstva za obranu.
2. Nitko ne smije biti proglašen
krivim za kazneno djelo počinjeno
činom ili propustom koji, po domaćem
ili međunarodnom pravu u času po­
činjenja nije bio predviđen kao kazneno
djelo. Ne smije se odrediti ni teža kazna
od one koja je bila primjenjiva u času
kad je kazneno djelo počinjeno.
Članak 12.
Nitko ne smije biti podvrgnut
samovoljnom miješanju u njegov priva­
tni život, obitelj, dom ili dopisivanje,
niti napadima na njegovu čast i ugled.
Svatko ima pravo na pravnu zaštitu
protiv takvog miješanja ili napada.
Članak 13.
1. Svatko ima pravo na slobodu
kretanja i boravka u granicama bilo
koje države.
2. Svatko ima pravo napustiti svo­
ju i bilo koju drugu zemlju i vratiti se u
svoju zemlju.
Članak 14.
1. Svatko pred progonom ima
pravo tražiti i dobiti utočište u drugim
zemljama.
2. Na to se pravo ne može pozi­
vati u slučaju progona koji su izravna
posljedica nepolitičkih zločina ili
djela protivnih ciljevima i načelima
Ujedinjenih naroda.
Članak 15.
1. Svatko ima pravo na držav­
ljanstvo.
2. Nitko ne smije biti samovo­
ljno lišen svoga državljanstva, niti mu
se smije odreći pravo na promjenu
državljanstva.
Članak 16.
1. Punoljetni muškarci i žene
imaju pravo na sklapanje braka i osni­
vanje obitelji bez ikakvih ograničenja
glede rase, nacionalnosti ili vjere. Oni
imaju ista prava prilikom sklapanja
braka, u braku i tijekom razvoda.
2. Brak se može sklopiti samo uz
slobodan i potpun pristanak osoba koje
stupaju u brak.
3. Obitelj je prirodna i temeljna
društvena jedinica, i ima pravo na
zaštitu društva i države.
Članak 17.
1. Svatko ima pravo posjedovati
imovinu samostalno ili u zajednici s
drugima.
15

2. Nitko ne smije biti samovoljno
lišen svoje imovine.
Članak 18.
Svatko ima pravo na slobodu
mišljenja, savjesti i vjere; to pravo
uključuje slobodu da se mijenja vjera
ili uvjerenje i slobodu da se, bilo
pojedinačno ili u zajednici s drugima,
javno ili privatno, iskazuje svoja vjera
ili uvjerenje poučavanjem, prakticira­
njem, bogoslužjem i obredima.
Članak 19.
Svatko ima pravo na slobodu
mišljenja i izražavanja. To pravo obu­
hvaća slobodu zadržavanja mišljenja
bez vanjskih pritisaka, te slobodu
traženja, primanja i širenja informacija
i ideja putem bilo kojeg sredstva javnog
priopćavanja i bez obzira na granice.
Članak 20.
1. Svatko ima pravo na slobodu
mirnog okupljanja i udruživanja.
2. Nitko se ne smije prisiljavati na
pripadanje nekoj udruzi.
Članak 21.
1. Svatko ima pravo sudjelovati u
upravljanju svojom zemljom neposre­
dno ili preko slobodno izabranih pred­
stavnika.
2. Svatko ima pravo na jednak
pristup javnim službama u svojoj
zemlji.
3. Volja naroda je temelj državne
vlasti; ta se volja mora izražavati na
povremenim i poštenim izborima, koji
se provode uz opće i jednako pravo
glasa, tajnim glasovanjem ili nekim
drugim jednako slobodnim glasačkim
postupkom.
Članak 22.
Svatko kao pripadnik društva
ima, putem državnih programa i
međunarodne suradnje, a u skladu s
organizacijom i mogućnostima svake
pojedine države, pravo na socijalnu
sigurnost i ostvarenje gospodarskih,
socijalnih i kulturnih prava koja su
uvjet njegova dostojanstva i neometa­
nog razvoja njegove osobnosti.
Članak 23.
1. Svatko ima pravo na rad, slo­
bodan izbor zaposlenja, pravedne i
16
godišnjice
primjerene uvjete za rad i zaštitu od
nezaposlenosti.
2. Svatko bez ikakve razlike ima
pravo na jednaku naknadu za isti rad.
3. Svatko tko radi ima pravo na
pravednu i primjerenu naknadu koja
njemu i njegovoj obitelji osigurava
život dostojan čovjeka i koja se prema
potrebi dopunjuje drugim sredstvima
socijalne zaštite.
4. Svatko ima pravo osnivati sindi­
kate i njima pristupati kako bi zaštitio
svoje interese.
Članak 24.
Svatko ima pravo na odmor i slo­
bodno vrijeme, uključujući razumno
smanjenje radnih sati i povremene
plaćene neradne dane.
Članak 25.
1. Svatko ima pravo na životni
standard koji odgovara zdravlju i do­
brobiti njega samoga i njegove obitelji,
uključujući prehranu, odjeću, stanova­
nje, liječničku njegu i potrebne socijalne
usluge, kao i pravo na zaštitu u slučaju
nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti,
udovištva, starosti ili nekog drugog
životnog nedostatka u uvjetima koji su
izvan njegova nadzora.
2. Materinstvu i djetinjstvu pri­
pada posebna skrb i pomoć. Sva djeca,
ona rođena u braku kao i ona koja su
rođena izvan njega, moraju uživati istu
socijalnu zaštitu.
Članak 26.
l. Svatko ima pravo na odgoj i obra­
zovanje. Odgoj i obrazovanje moraju
biti besplatni, barem na osnovnom i
općeobrazovnom stupnju. Osnovno
obrazovanje mora biti obvezno. Teh­
ničko i strukovno obrazovanje mora
biti dostupno svima; više i visoko obra­
zovanje mora biti dostupno svima
prema sposobnostima.
2. Odgoj i obrazovanje moraju biti
usmjereni punom razvoju ljudske oso­
be i jačati poštivanje ljudskih prava i
temeljnih sloboda. Oni moraju promicati
razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo
među svim narodima, rasnim ili vjer­
skim grupama, te podupirati djelatnost
Ujedinjenih naroda na održanju mira.
3. Roditelji imaju pravo prvenstva
u izboru obrazovanja za svoju djecu.
Članak 27.
1. Svatko ima pravo slobodno
sudjelovati u kulturnom životu svoje
zajednice, uživati u umjetnosti, prido­
nositi znanstvenom razvoju i koristiti
njegove prednosti.
2. Svatko ima pravo na zaštitu
moralnih i materijalnih interesa od
bilo kojeg znanstvenog, književnog ili
umjetničkog djela kojemu je autor.
Članak 28.
Svatko ima pravo na društveni
i međunarodni poredak u kojemu
se prava i slobode utvrđene ovom
Deklaracijom mogu u punoj mjeri
ostvariti.
Članak 29.
1. Svatko ima obveze prema onoj za­
jednici u kojoj je jedino moguć neovisan
i cjelovit razvoj njegove osobnosti.
2. U korištenju svojih prava i slo­
boda svatko može biti podvrgnut samo
onim ograničenjima koja su utvrđena
zakonom, isključivo radi osiguranja
potrebnog priznanja i poštivanja prava
i sloboda drugih, te radi ispunjenja
pravednih zahtjeva morala, javnog reda
i općeg blagostanja u demokratskom
društvu.
3. Ta prava i slobode se ni u
kojem slučaju ne smiju koristiti pro­
tivno ciljevima i načelima Ujedinjenih
naroda.
Članak 30.
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne
može tumačiti tako da podrazumijeva
pravo neke države, grupe ili pojedinca
da poduzmu bilo koju akciju ili izvrše
bilo koji čin kojim se poništava neko od
ovdje utvrđenih prava i sloboda.
Tekst Deklaracije prenosimo s inter-
netske stranice Istraživačko-obrazovnog
centra za ljudska prava i demokratsko
građanstvo, u prijevodu prof.dr. Vedrane
Spajić-Vrkaš.
NOVA AKROPOLA 57
 fenomeni

GLOBALIZACIJA
Amalija Kranjec Markešić

57 NOVA AKROPOLA 17
 fenomeni
P
ojam globalizacije danas se ne
može izbjeći, bez obzira o ko­
jem se aspektu našeg života
radilo. Kako je naš život na različite
načine izložen globalnim utjecajima,
osobito putem medija i gospodarstva,
ne čudi da o ovoj temi mnogi iznose
svoja mišljenja – jedni je bezrezervno
brane kao neminovan proces, dok je
drugi nemilosrdno napadaju. I jedni
i drugi smatraju da imaju neosporne
argumente za svoj stav.
Da bi se globalizacijske procese
moglo bolje razumjeti, potrebno ih je
razmotriti ne samo u njihovom eko­
nomskom, nego i u povijesnom i filo­
zofskom kontekstu. Tada će se moći
shvatiti ne samo uzroci ovih procesa,
nego i njihov utjecaj na budućnost.
Od mnogih definicija globalizacije
odabrat ćemo onu koju daje (globalna)
internetska enciklopedija – Wikipedija:
Globalizacija je proces uklanja-
nja prepreka prometu roba, kapitala,
ljudi i ideja u današnjem svijetu, te
ideologija koja taj proces prati.
Globalizacija je prvenstveno eko­
nomski i ekonomijom potaknut pro­
ces. Zasniva se na doktrini slobodnog
tržišta kao jedinom mehanizmu koji
upravlja gospodarstvom, ali i ljudskim
društvom u cjelini. Svi socijalni odnosi
svode se na proizvodnju, razmjenu,
trgovinu i potrošnju dobara. Nametanje
te doktrine cijelom svijetu, kako bi se
on pretvorio u jedno otvoreno tržište,
bez ograničenja, bit je procesa globa­
lizacije kakvu danas poznajemo.
Protivnici globalizacije zamjeraju
joj da sveukupni društveni život svodi
na gole tržišne odnose, te govore o
mentalitetu homo oeconomicusa ko­
jemu je materijalna dobit osnovna
motivacija, a potrošnja jedini životni
cilj. Ova materijalistička ideologija
potrošačku potrebu uzdiže na mjesto
glavnog pokretača razvoja. Na nivou ku­
lture zamjeraju joj banalnost; umjesto
da u središte pozornosti stavlja velika
umjetnička i znanstvena dostignuća,
masovni mediji preplavljeni su “vije­
18
stima” iz života raznih “zvijezda” i
“zvjezdica”.
Pobornici globalizacije ističu
prednosti globalne komunikacije poput
mogućnosti upoznavanja i zbližavanja
pripadnika različitih naroda koji su
prostorno i kulturno udaljeni jedni
od drugih, što bi moglo činiti temelj
miroljubivom suživotu kroz razvija­
nje svijesti o različitosti. Ona također
omogućuje da se najveći umovi širom
svijeta ujedine u naporima za dobrobit
ljudskog roda.
Kritičari globalizacije uzvraćaju da
su pozitivne strane samo usputna po­
sljedica ovih procesa, a nikako njihova
namjera.
POVIJEST
GLOBALIZACIJE
Iako pojam globalizacije doživljavamo
vrlo modernim, počeci globalizacije
sežu u XIX. stoljeće, a sama ideologija
na kojoj počiva potječe iz XVIII. stoljeća.
Ekonomska i sociološka teorija ovog
procesa pojavila se u Velikoj Britaniji.
Zbog svog položaja kolonijalnog
gospodara, Velika Britanija je među
prvima počela koristiti prednosti maso­
vnog trgovanja preko svojih granica i
dostupnosti jeftinih resursa1 iz svojih
kolonija. Bila je vodeća i u nametanju
teorijske osnove ovog sustava, tzv. do­
ktrine “nevidljive ruke” tržišta2, kao
savršenog regulatornog mehanizma
između ponude i potražnje, ako ga se
ne ometa državnim intervencijama.
Prema toj teoriji, koja je postala prava
dogma njenih zagovornika, ponuda i
potražnja su dugoročno gledano uvijek
u ravnoteži. Ponekad se ova doktrina
naziva i laissez faire, što znači pustiti
tržištu da čini svoje, bez uplitanja
države.
Iako zagovornici tržišne libera­
lizacije danas inzistiraju na deregulaciji3
kako bi tržište slobodno funkcioniralo,
1 Resursi u ekonomskoj teoriji predstavljaju rad, kapi­
tal, prirodne izvore i tehnologiju za proizvodnju.
2 Adam Smith, Bogatstvo naroda, 1776.
3 Deregulacija je proces povlačenja države iz regulacije
gospodarskih pitanja.
NOVA AKROPOLA 57

povijest nam govori da je uspostava slo­
bodnog tržišta u Engleskoj bila planski
i reguliran proces, te je omogućena
isključivo donošenjem brojnih za­
kona i pod čvrstim nadzorom države.
Uspostava slobodnog tržišta bila je
projekt, a ne prirodan proces razvoja
gospodarstva.
Osim toga, za uspon i prihvaćanje
ekonomskog liberalizma u globalnim
razmjerima, nisu bile dovoljne samo ove
teorijske osnove, već i filozofsko­ideološki
okvir i tehnološka osnova. Najzaslužniji
za uspostavu filozofskog okvira libera­
lizmu francuski je filozof prosvjetiteljstva
René Descartes – idejni pokretač “doba
vladavine razuma”. Sve što nije bilo u
dosegu racionalnog uma on proglašava
irelevantnim, a sliku svijeta svodi na
mehanicističke zakone, lišenu bilo kakvog
“nadracionalnog” smisla.
Tehnološku osnovu predstav­
ljala je industrijska revolucija koja je
započela upotrebom parnog stroja.
XIX. STOLJEćE
Adam Smith je smatrao kako će razvoj
tržišta nužno dovesti do “prelijevanja
prema dolje”, odnosno da će porast
57 NOVA AKROPOLA
fenomeni
bogatstva u višim slojevima postupno
dovesti i do povećanja standarda onih
koji za njih rade. Ipak, stvarnost prvog
stoljeća tržišnog gospodarstva nije mu
dala za pravo. U tadašnjoj Engleskoj po­
sljedice su nastupile vrlo brzo. Idealno
slobodno tržište funkcioniralo je od
1870. pa sve do Velike krize 1929. go­
dine. Kupovina i prodaja rada kao robe
izazvala je migracije seljaka u gradove,
a bez ikakve zaštite od strane države
većina gradskog stanovništva svedena
je na izgladnjelu gomilu stisnutu u
tijesnim sobičcima bez elementarnih
higijenskih uvjeta. Podaci pokazuju da
se tijekom druge polovice XIX. stoljeća,
zbog loših uvjeta života, skratio životni
vijek stanovnika Velike Britanije.
Tek su David Ricardo, još jedan od
klasičnih ekonomista i zagovornika slo­
bodnog tržišta, i Thomas Malthus po­
kazali da proizvodnja može nadmašiti
potrošnju, jer zbog niskih primanja
većina stanovništva ne može pratiti sve
veću proizvodnju.
S druge strane, prednosti svoje
rane industrijalizacije i razvoja tržišta
Velika Britanija je iskoristila kako bi ti­
jekom XIX. stoljeća postala vodeća svje­
tska gospodarska sila. Svoju je trgovinu
proširila na sve kontinente te je po­
lovica svjetske trgovine bila u njenim
rukama. Tako je globalizacija na svom
početku prvenstveno bila trgovinska,
dok je proizvodnja ostala na Otoku.
Iako su i druge europske
države razvijale tržišno gospodarstvo,
napuštajući starije doktrine, nigdje se
osim u Velikoj Britaniji, a kasnije i u
SAD­u, nije pojavilo tržište prepušteno
samo sebi, odnosno deregulirano ili
slobodno tržište. Naime, druge su
19

države zadržale u svojim rukama me­
hanizme odlučivanja o međunarodnoj
trgovini i tokovima kapitala. Tako su
jedino Velika Britanija i SAD postale
tržišna društva, dok su ostale države
razvijale tržišno gospodarstvo. Iako
time njihov ekonomski razvoj nije
bio toliko dinamičan kao engleski ili
američki, nije bio niti toliko poguban
po socijalnu sigurnost stanovništva.
XX. STOLJEćE
Globalizacijski su procesi tijekom
prvih godina XX. stoljeća toliko uzna­
predovali da su konačno izazvali pro­
tureakciju – jedna za drugom države
su počele uvoditi visoke zaštitne
carine i ograničavati ulazak stranog
kapitala, te su tako ušle u svojevrstan
trgovinski rat. Političke su napetosti
narasle do te mjere da su 1914. go­
dine kulminirale Prvim svjetskim
ratom, kada je sva međunarodna
trgovina zamrla.
U međuratnom razdoblju glo­
balna trgovina nije dosegla prijašnji
obujam, već je gospodarstvo većine ze­
malja, iscrpljeno ratom i nestabilnošću
svjetskog tržišta, ušlo u Veliku eko­
nomsku krizu. Počele su se razvijati
izolacionističke i totalitarne ideologije
(fašizam, nacizam). Već 1939. godine
svijet je ušao u novi rat.
RAZDOBLJE DRŽAVE Sredinom 80­tih godina u Velikoj
BLAGOSTANJA
Završetkom Drugog svjetskog rata
1945. godine, zapadne su države pri­
hvatile novu i humaniju koncepciju
kapitalizma, zasnovanu na teoriji J.M.
Keynesa i Beveridgea, koja je dovela do
20
fenomeni
neviđenog prosperiteta kroz ideju soci­
jalne države, “države blagostanja”. Jedan
od najvažnijih sastanaka za ustroj svijeta
nakon rata održao se 1944. godine u
Breton Woodsu u SAD­u. Na tom su sas­
tanku saveznički predsjednici i ministri
financija odredili nov sustav pravila i in­
stitucija kojim bi se spriječilo trgovinsko
ratovanje, te su slijedom toga tada
osnovani Međunarodni monetarni fond
(MMF) i Međunarodna banka za obnovu
i razvoj (danas dio Svjetske banke).
Socijalna država 50­tih, 60­tih
i 70­tih godina nametnula je nužna
ograničenja tržištu u vidu bolje ra­
spodjele prihoda, koji su usmjeravani
u razne fondove javne potrošnje kao
što su školstvo, zdravstvo, mirovinsko
osiguranje, potpora za nezaposlene i
sl. Ona je donijela stvarno blagostanje
građanima zapadnog svijeta, ali su so­
cijalna davanja i porezna opterećenja
premašila stvarne mogućnosti države.
Osim toga, kod jednog dijela građana
pojavio se klijentelizam, pasivnost,
jer se moglo pristojno živjeti i bez
rada, od socijalne pomoći. Takva situ­
acija tražila je određene reforme, no
rješenje koje su 80­tih ponudili neo­
liberalni ekonomisti bilo je najgore i
najokrutnije.
NOVI UZLET
LIBERALNOG TRŽIšTA ANTIGLOBALISTI
Britaniji i SAD­u na scenu stupaju
konzervativne snage na čelu s Margaret
Thatcher i Ronaldom Reaganom.
Njihovo je polazište bila ona stara i kroz
tragediju svjetskih ratova nadiđena ide­
ologija, ideologija potpuno slobodnog,
dereguliranog tržišta. Najznačajniji
zastupnik ovog novog liberalizma bio
je vrlo utjecajni ekonomist Milton
Friedman sa Sveučilišta u Chicagu.
Opet je zaživjela ideologija viktorijanske
Engleske – da je pojedinac isključivo
odgovoran za svoje blagostanje te da
mu zajednica ništa ne duguje, kao ni
on njoj.
POSLJEDNJA fAZA
Tijekom 90­tih, nakon pada Berlinskog
zida, raspada SSSR­a i propasti soci­
jalističkog sustava, kapitalizam postaje
općeprihvaćena norma, a moderna
globalizacija dobiva svoj novi zamah.
Sve do danas ovaj proces napreduje s
novim vrstama liberalizacije, od kojih
je posljednja, i po stručnjacima naj­
opasnija, liberalizacija tržišta kapitala
koju su omogućile nove informacijske
i komunikacijske tehnologije.
Istinska opasnost globalizacije
slobodnog tržišta nalazi se u njego­
voj pokretljivosti i nestabilnosti. Nove
tehnologije omogućuju brzo ulaganje
kapitala u neku državu, ali i njegovo
povlačenje istom brzinom, kako bi se pla­
sirao na neko unosnije tržište na nekom
drugom kraju svijeta – ostavljajući
pritom poduzeća i cijele države pred slo­
mom zbog naglog gubitka kapitala.4
Posljednje desetljeće prošlog i
početak novog tisućljeća donijeli su i
prvu značajniju reakciju na tržišnu glo­
balizaciju u vidu još uvijek nemoćnih,
ali sve brojnijih antiglobalističkih
pokreta. Upravo zahvaljujući njima, svi­
jet je saznao za ropski dječji rad u ze­
mljama Azije, Afrike i Južne Amerike i
NOVA AKROPOLA 57
 fenomeni

za užasne radne uvjete u proizvodnim

pogonima “Trećeg svijeta”, a sve zato da
bi proizvođači poznatih svjetskih marki
mogli ostvarivati svoje enormne profite.
Postaje sve jasnije da je slobodno
tržište samo jedna teorija koja se ne
može primijeniti na cijeli svijet. Tzv.
slobodno tržište u osnovi funkcionira
samo u razvijenim anglosaksonskim
zemljama, dok ostatak svijeta posustaje
u jednoj vrsti novog kolonijalizma sa sve
manjim izgledima da stekne slobodu
od ove nove forme ropstva. Razvijene go­
spodarske sile putem MMF­a i Svjetske
banke postižu ukidanje prepreka svom
poslovanju u nerazvijenim državama,
ali zadržavaju mjere zaštite svojih go­
spodarstava (carine, poticaje i sl.), koje
onemogućavaju siromašnima izvoz unije. Radnicima prijete masovni otka­ lturu, čovječanstvo se upustilo u još
njihovih dobara. Proizvodi siromašnih zi jer u globalnoj ekonomiji velike ko­ jedan povijesni eksperiment. Postaje
nisu konkurentni jer nemaju jednake rporacije svoju proizvodnju sele u ne­ sve jasnije da je cijeli proces zasno­
uvjete proizvodnje, niti razvijene insti­ razvijenije zemlje koje im mogu ponu­ van na pogrešnim temeljima, odnosno
tucije koje bi im za to bile potrebne. diti puno povoljnije uvjete poslovanja i prepušten u ruke velikim multinacio­
Uz to, globalne korporacije su u poslje­ mnogo jeftiniju radnu snagu. nalnim korporacijama i političarima
dnjih nekoliko godina višestruko srušile Zemlje u tranziciji, koje prelaze kojima je na umu jedino vlastiti interes
cijene osnovnih izvoznih proizvoda s planskog na tržišno gospodarstvo, kojeg nipošto ne žele ugroziti. Ritam
nerazvijenih, kao što su kava, banane u posebno su teškom položaju, jer globalizaciji udaraju bogati, a ne mudri
ili šećer, što otežava čak i osnovnu moraju slušati diktate međunarodnih i moralni.
prehranu stanovništva, a da o školstvu institucija koji su nerijetko na štetu nji­ Ekonomisti, filozofi, znanstvenici i
i zdravstvu i ne govorimo. hovih građana. aktivisti širom svijeta danas pokušavaju
Nerazvijene države su prezadu­ osmisliti kako smanjiti negativne učinke
žene, a od međunarodnih kredita ko­ PERSPEKTIVE ekonomske globalizacije. Međutim, još
rist najčešće imaju samo njihove ko­
rumpirane oligarhije. Moć je samo na
GLOBALIZACIJE uvijek izmiče da bi za humanije odnose
u svijetu globalizacija prije svega tre­
jednoj strani, i u sadašnjim uvjetima Globalizacija je, zbog postignutog bala biti proces povećanja osjećaja za
globalizacija bogate čini još bogatijima, stupnja u razvoju komunikacijske druge ljude i kulture, proces razvijanja
a siromašne još siromašnijima. Ironija tehnologije i transporta, neizbježna. osjećaja jedinstva različitosti i suživota,
je da unatoč međunarodnoj pomoći Danas se nitko ne bi rado odrekao što proizlazi iz svijesti o zajedničkim
broj gladnih i onih koji umiru od gladi interneta ili mogućnosti putovanja s korijenima i sudbini. S filozofskog aspe­
sve više raste. jednog kraja svijeta na drugi u svega kta gledano, tek na takvim temeljima
Negativnih posljedica globalizacije nekoliko sati leta zrakoplovom. globalizacija je održiva i trajna.q
nisu pošteđeni ni građani razvijenih No, s globalizacijom kao multi­
zemalja – raste socijalno raslojava­ dimenzionalnim procesom koji
nje, razlike u prihodima veće su nego obuhvaća gospodarstvo, politiku i ku­
ikad5, nezaposlenost, neobrazovanost
i loša zdravstvena zaštita prijete sve
većem dijelu stanovništva SAD­a, Velike
Britanije, a i drugih zemalja Europske
4 1997. i 1998. godine upravo je panika ulagača, potaknuta
pukim glasinama, dovela do sloma azijskih tržišta, koja
su za sobom povukla cijeli svijet u recesiju.
5 Prihodi menadžera jedne tvrtke mogu biti i nekoliko
stotina puta veći od prihoda radnika te iste tvrtke.

57 NOVA AKROPOLA 21
 velika učenja

BHAGAVAD GITA
Učenje o čovjeku
Ana Jončić

K
ad bismo Bhagavad Gitu promatrali samo kao stari i vri­
jedan književni tekst, ipak ne bismo mogli ostati nedir­
nuti zanimljivošću njenog sadržaja. U epskoj književnosti
stare Indije Bhagavad Gita zauzima posebno mjesto. Ovaj sveti
tekst većina obrazovanih Indijaca poznaje napamet. Općenito,
smatra se najboljim izrazom indijskog pogleda na svijet i suku­
som stare indijske filozofije.
Bhagavad Gita, ili u prijevodu "Pjesma Uzvišenoga", je­
dna je od epizoda epa Mahabharate, "Velike pjesme o plemenu
Bharata". Ovaj golemi ep, koji se smatra najopsežnijim djelom
u svjetskoj književnosti, nastao je iz najstarijih predaja arijske
civilizacije koje su se usmeno prenosile, a njegov danas poznat
pisani oblik nastajao je stoljećima, u razdoblju od 400. g. pr.Kr.
do 400. g. poslije Krista. U sadržaj Mahabharate upredeni su
tako mitološki i obredni motivi, elementi povijesti i političke
vještine arijske civilizacije, brahmanska i ratnička predaja,
teološke i filozofske ideje, moralno učenje kroz legende, priče,
basne i parabole.

22 NOVA AKROPOLA 57

Bhagavad Gitu se izdvaja kao
poučni dio epa. Nazivaju je potpuni­
je Bhagavadgita upanišadah, što
znači "Tajne nauke što ih je otpjevao
Uzvišeni". Izraz bhagavad proizlazi iz
epiteta bhagvan (uzvišeni, milostivi)
koji se davao božanskim bićima, dok
gita označava pjesmu, božansku mu­
drost koja razotkriva skrivene zakone
života. U Pjesmi Uzvišenoga pouku
daje Krišna, predstavljen istovremeno
kao kraljević, junak nad junacima i
svemogući stvoritelj svjetova.
Bhagavad Gita je bila tumačena
na mnogo načina. S obzirom na simbo­
le koje sadrži čitav ep, interpretacije su
se odnosile na različite razine njihovog
značenja u povijesnom, astrološkom,
astronomskom, čak i u matematičkom
ključu. No, psihološka interpretacija
pruža najbolji način razumijevanja
starog indijskog učenja o čovjeku,
kroz povezivanje simbola uz nutarnje
karakteristike i proživljavanja ljudskog
bića.
57 NOVA AKROPOLA
velika učenja
Simboli Bhagavad Gite neodvo­
Ganeša, bog mudrosti i pisma. Kaže
jivi su od sadržaja Mahabharate čija je se da je jednom kljovom zapisao ep
jezgra priča o sukobu dvaju ogranaka iste Mahabharata.
kraljevske obitelji u plemenu Bharata:
U Hastinapuri, prijestolnici
zemlje Bharata, umire kralj Pandu,
a na prijestolje privremeno stupa
njegov slijepi brat Dhrtaraštra jer su
Panduovi sinovi malodobni. Petorica
Panduovih sinova, ili kako ih ep zove,
Pandave, odgajaju se u Hastinapuri
zajedno s Kuravama, sto sinova sli­
jepog Dhrtaraštre. Pandave, koji su
zapravo djeca besmrtnih bogova,
nadmoćniji su od Kurava u ratničkim
vještinama, učenju, takmičenjima, u
svemu u čemu se obrazuju kraljevski
sinovi, što budi zavist njihovih bratića.
Ova netrpeljivost prerasta u otvorenu
mržnju u mladićkoj dobi, kad slijepi
kralj izabire najstarijeg Pandavu za
svog nasljednika. Tada ga njegovi sinovi
nagovore da ubije Pandave, a poslije
neuspjelog pokušaja, prijevarom na
kocki, uspijevaju ih izgnati iz zemlje
23

na dvanaest godina. Kad je vrijeme
izgnanstva isteklo, Pandave dolaze
pred vrata Hastinapure zahtijevajući
svoje nasljedstvo, ali im ga Kurave
odbijaju prepustiti. Tako počinje rat
za Hastinapuru unutar iste obitelji, a
Pandave i Kurave okupljaju svoje velike
vojske. Konačna bitka se mora odviti
na polju Kurukšetri, a znak za početak
borbe mora dati jedan od Panduovih
sinova, najbolji strijelac plemena
Bharata, kraljević Arjuna. Božanska
prisutnost prati Pandave: vozar bojnih
kola kraljevića Arjune, njegov savjetnik
i prijatelj, je sam bog Krišna.
Bhagavad Gita počinje na bo­
jnom polju: vojske Pandava i Kurava
postrojene su na Kurukšetri. Obje su
podjednako brojne i moćne i ishod
bitke je neizvjestan. U sre­
dini, između dviju vo­
jski, nalazi se Arjuna na
svojim bojnim kolima
kojima upravlja Krišna.
U Arjuninim rukama
je luk, a prva oda­
peta strijela značit će
velika učenja
početak bitke. Međutim, Arjuna pro­
matra obje vojske i u svakoj od njih
vidi poznata lica, članove svoje obitelji,
prijatelje iz djetinjstva, drugove u igri,
učitelje… I, umjesto da odapne strije­
lu, on klone na dno svojih bojnih kola,
odbaci luk i očajnički zavapi Krišni
za pomoć i savjet. Čemu da se bori?
Nikakva slava ni kraljevstvo nisu dovo­
ljan razlog da uništi ono što je dio nje­
gova života. Arjuna se ne želi boriti…
Tako počinje razgovor između
boga i čovjeka na polju Kurukšetri:
klonuli ratnik obuzet sumnjama pita,
a Uzvišeni odgovara…
Psihološka interpretacija Bha-
gavad Gite vezana je uz simbole koji
su sadržajno nastavak Mahabharate. To
su Arjuna, Krišna, polje Kurukšetra, dva
ogranka obitelji Bharata i Hastinapura,
za koju se bore zaraćene strane. No, upra­
vo zato što je riječ o simbolima, njihov
izvanjski oblik kojim su predstavljeni u
epu poprima bitno drugačije značenje u
psihološkom ključu:
* Kraljević Arjuna, božanskog pori­
jekla, onaj koji ima prirodno
pravo vladati Hastinapurom,
pripadnik kaste kšatrija (ra­
tnika) ­ izvanjski je oblik
ovog simbola. U psihološkom
ključu Arjuna simbolizira
čovjeka, biće koje u sebi posje­
duje božansku snagu, ali i sve
ljudske slabosti. Prema starim
indijskim učenjima, da bi čovjek
mogao ostvariti svoj božanski po­
tencijal, on se mora upustiti u borbu
sa svojim slabostima. To je unutarnje
ratništvo, snaga kojom se čovjek odu­
pire kušnjama i pomoću koje je, i na­
kon neuspjeha, ponovno spreman bori­
ti se sa samim sobom. No, tome pre­
thodi svjestan izbor, trenutak u kojem
čovjek stavlja "na vagu" ono što misli i
radi, u kojem se opredjeljuje čemu će
težiti: onome što je u njemu najbolje
ili božansko, ili će se prepustiti onome
što je trenutačno u njemu jako ­ slabo­
stima. Bhagavad Gita se usredotočuje
na ovo vrijeme "vaganja" koje prethodi
konačnom izboru. Čovjek ­ Arjuna re­
agira naprosto ljudski: sumnja u sve
i sve preispituje, boji se, svjestan je
jedino toga da mu je teško, osjeća se
beskrajno sam i bespomoćan.
* Krišna, vozar bojnih kola i
Arjunin prijatelj koji mu se otkriva kao
božanstvo, izvanjska je slika kojom su
stari Indijci prikazali jednu dimenziju
koja postoji unutar ljudskog bića. To je
božanski dio svakog čovjeka koji je uvi­
jek spreman pružiti pomoć savjetom,
ukoliko njegove poruke čovjek želi čuti
i poslušati.
* Pandave i Kurave, dva ogranka
iste obitelji, simboliziraju dvije strane
istog bića ­ čovjeka. Pandave, božanski
sinovi, su oni poticaji u ljudskom biću
koji ga uzdižu i povezuju s njegovim ne­
beskim porijeklom. Slušajući Pandave,
čovjek izražava ono najbolje u sebi,
odnosno živi vrline.
Kurave, sinovi slijepog oca, ze­
maljski su dio ljudskog bića, poticaji
koji čovjeka nagone na slijepo pokora­
vanje vlastitim nagonima i vezuju uz
materijalno, a tada se čovjek nužno
izražava kroz mane.
Indijska učenja zato kažu da je
jedna od prvih velikih zadaća čovjeka
razlikovati poticaje svoje dvojne prirode,
prepoznati vlastite Pandave i Kurave, a
tek onda slijediti ili ne slijediti njihov
poziv. Upravo zbog svoje dvojne prirode
čovjek je biće koje je stalno rastrgano
unutarnjim nemirima, jer su ove dvije
strane neprestano u sukobu. Ali, to
je prirodno, kažu indijska učenja, i
tako će se događati sve dok se čovjek
potpuno ne oslobodi svih vezanosti za
zemaljsko.
* Hastinapura, prijestolnica za
koju se bore Pandave i Kurave, za­
pravo je "Grad mudrosti", uzvišeno
stanje ljudske svijesti, oslobođeno ne­
znanja, egoizma i vezanosti za materi­
jalno. To je grad koji prirodno pripada
Pandavama, ali on se ne osvaja tako
lako, kažu Indijci, a Kurave se neće
predati bez borbe.
* Kurukšetra, bojno polje na ko­
jem će se sukobiti Pandave i Kurave, u
psihološkom ključu predstavlja ljudsku
NOVA AKROPOLA 57

svijest. Ona je polje djelovanja čovjeka.
Tu se odvijaju najvažnije bitke i zbivaju
najvažnije promjene koje oblikuju
ljudsko biće, tu se sukobljavaju duh i
materija, trajno i prolazno u čovjeku,
vrline i slabosti.
Bhagavad Gita simbolički opisu­
je čovjeka "iznutra", kao biće koje po­
sjeduje dimenzije koje tek treba upo­
znati i dosegnuti. Čovjek ­ Arjuna je je­
dan od Pandava, ima nebesko porijeklo,
on je prijatelj i učenik božanskog prin­
cipa koji nosi u sebi. Njegova baština
je duhovna svijest, Hastinapura, svijest
kojom vladaju vrline i mudrost. Čovjek
je biće velikih mogućnosti, međutim,
on svoje potencijale tek treba ostvariti.
Pandava tek treba osvojiti Hastinapuru,
jer priroda čovjeka nije samo nebeska.
Jednako je snažna njegova vezanost za
zemaljsko i zato je trenutačna svijest
čovjeka polje sukoba, rastrgana između
različitih snaga koje u njoj postoje.
Bhagavad Gita ne govori o bitci
koja se događa samo jednom u životu.
Svakog dana čovjek ima priliku pitati
sebe hoće li se boriti protiv vlastitih
mana, a drevni stihovi Bhagavad Gite
izjednačuju ljudski život s ovom unu­
tarnjom borbom koja je neophodna za
rast ljudskog bića.
Zato Krišna savjetuje Arjuni bor­
bu, napor u savladavanju onoga što nije
Arjunina istinska priroda. No, Krišna
ne govori samo o manama koje Arjuna
treba pokoriti. Neznanje je također ono
što ga vezuje za materiju i onemogućuje
mu izlazak iz tog stanja vezanosti u ko­
jem sebe neprestano ranjava.
Zato je prva čovjekova zadaća
spoznaja: prepoznati svoju dvojnu priro­
du i njene različite poticaje. Razlikovati
svoje plemenite težnje od svojih na­
gonskih prohtjeva, dužnost od želje
za ugodom, Pandave od Kurava. Tada
može odabrati. Ali, time je još uvijek na
početku puta. Borba koju Krišna savjetu­
je znači "poduzeti nešto", djelovati, jer:
Ne može se čovjek
nikad osloboditi od djela
i spasiti samim time
57 NOVA AKROPOLA
velika učenja
da djelatnost izbjegava,
a niti je ikad itko
samo samim odricanjem postigao
savršenstvo.
Ne postoji takvo biće
koje bi u stanju bilo
da ostane makar samo
i trenutak nedjelatno,
jer ga sama svojstva koja
proistječu iz prirode -
pa i protiv svoje volje - sile
i nagone na djelatnost.
Već i samo mišljenje je
djelatnost u carstvu misli.
Život je sam po sebi djelovanje,
ali ga treba znati živjeti. Kao što djelo­
vati ne znači poduzeti bilo što, tako ni
živjeti ne znači živjeti bilo kako. Kad
je čovjek jednom uspio razlučiti i oda­
brati vlastite Pandave, to svoje znanje
treba primijeniti na život. Krišna zato
podučava Arjunu da djelovanju treba
dati određenu kvalitetu: vlastitim
duhom ovladati nagonima, a "udove
djelotvorne" koristiti za vrijedna djela,
ne tražeći ništa za sebe. To znači djelo­
vati zbog dužnosti, umjesto zbog na­
gonskih prohtjeva. Želju za dobitkom
zamijeniti plemenitošću. U tome se
sastoji borba Arjune ­ čovjeka. Jedino
tako u ljudskom biću postepeno može
jačati vladavina Pandava. Vladajući tako
nad samim sobom, čovjek se oslobađa
svega što nije njegova istinska priroda.
Krišna objašnjava Arjuni da je jedi­
no takav čovjek prijatelj samom sebi i
jedino tako može biti potpuno sretan.
Njegova svijest se tada uzdiže prema
"Gradu mudrosti". Onome kome je to
postalo trajna životna stvarnost, od­
nos prema svemu što postoji potpuno
se mijenja. Takvog čovjeka Krišna na­
ziva yoginom i mudracem, ali začudo,
opisuje vrijednosti koje su bile i ostale
prepoznatljive svakom ljudskom biću i
izvan granica drevne Indije:
Za yogina onog koji
sasvim vlada sobom
i koji je bogat znanjem,
srcem punim blaženosti,
za kog vrijedi podjednako
svaka stvar na ovom svijetu,
bilo kamen, bilo glina,
pa bilo i sjajno zlato -
velimo da usklađen je.
Pun je uvijek prijaznosti
prema svakom koga sretne,
bilo da su prijatelji,
bilo da su protivnici,
bilo znanci ili stranci,
bilo dobri ili loši,
njemu je to sve svejedno:
on ih ljubi podjednako… q
25
 sakralna arhitektura

HRAMOVI INDIJE
BOGATSTVO HINDUISTIČKOG NASLIJEĐA
Ivančica Krivdić

I
ndijski hinduistički hram odraz je tisućljetnog kulturnog
razvoja, duboke religioznosti i mistike, umjetnosti koja
osvaja svojom ljepotom i znanosti koja razotkriva vrhunsko
poznavanje prirodnih zakona. Deseci tisuća hramova Indijskog
poluotoka prenose svojim simboličkim jezikom prizore iz ve­
likih epova Mahabharate i Ramayane, basni Panchatantre,
ali i priča vezanih uz živote mitoloških bića, i dr.
Hinduističke hramove na području Indijskog poluotoka
općenito dijelimo na tri osnovna tipa: nagara ili sjevernoindij­
ski tip, dravida ili južnoindijski tip i hramove udubljene u
stijeni. Osnovni tipovi hramova razlikuju se u tlocrtima,
smještaju božanstava na vanjskim zidovima kao i po bogatstvu
dekorativnih elemenata. Međutim, pored osnovnih, postoje
i brojni podtipovi, kao i prožimanja stoljetnih hinduističkih,

Lijevo: Na slici je prikazan nagara ili sjevernoindijski tip hrama (lijevo) i dravida ili južnoindijski tip hrama (desno).
Desno: Vastupuruša mandala, kozmički čovjek iscrtan na mandali hrama prema drevnom indijskom priručniku arhitekture.

26 NOVA AKROPOLA 57
 sakralna arhitektura

Sarasvati ili „Ona koja daje bit naših pravih bića“; božica
spoznaje, znanosti i umjetnosti, majka Veda i družica boga
Brahme. Ljudima je podarila jezik sanskrt i pismo devana-
gari. Zajedno s Lakšmi i Durgom tvori Tridevi, „Tri božice“,
ženske komplemente velikog trojstva: Brahma, Višnu, Šiva.
Često se prikazuje kako svira na vini.

HRAMOVI ELEPHANTE:
Pripadaju tipu hramo-
va udubljenih u stijeni.
Izvana su bez ukrasa
i često nalikuju ulazu
u pećinu. Hramove i
otok u blizini Bombaja
ovako su prozvali
Portugalci koji su na
otok došli u XVII. st.,
dok je prvotni naziv
bio Gharapuri (san-
skr. Grad pročišćenja).
Hramski kompleks
površine 5,6 km2 udu-
bljen je u bazaltnoj stijeni, a najveća je prostorija dužine 42
m sa stupovima visine do 5,6 m. Europski istraživači su sta-
rost ovog hramskog kompleksa posvećenog Šivi procijenili na
IX. do XIII. stoljeće, dok brahmani ovo svoje kulturno nasljeđe
datiraju na 374 000 godina starosti.

budističkih i džainističkih religijskih utjecaja. Škole arhitekture
u vrijeme vladavine pojedinih dinastija također su njegovale
svoja karakteristična obilježja, pa tako govorimo i o Pallava,
Chola, Hoysala, Gupta, Chalukya i Chandella hramovima.
Hramovi udubljeni u stijeni često su nepoznate staro­
sti, a mnogi od njih služili su i kao tradicionalna budistička
sveučilišta. Najpoznatiji hramski kompleksi izdubljeni u sti­
jeni su Ajanta, Ellora, Elephanta, Kailaš, Badami i drugi.
Sjevernoindijski ili nagara tip hrama razvio se u
V. stoljeću, a karakterizira ga toranj u obliku košnice.
Tipične nagara hramove nalazimo u Orissi, Khajurahu i
u Modheri.

Šiva (sanskr. blagi, milostivi) je božanstvo koje utjelovljuje razaranje

i obnavljanje mrtvih i istrošenih formi. Zaštitnik je asketa, strašni
razaratelj ljudskih strasti i tjelesnih osjetila. Često se prikazuje s
trećim okom, polumjesecom, ogrlicom od zmija ili ljudskih lubanja,
trozupcem, bubnjevima i drugim atributima. Najčešće se u svetištu
hrama štuje u obličju lingama, u dubokoj meditaciji ili u svojoj mani-
festaciji Šive Nataraje kako pleše na demonu neznanja po sredini
vatrenog kotača koji predstavlja kozmos. Danas je značenje lingama
često degradirano, međutim ono potječe od sanskrtskog linga, pojma
koji označava znak za kreativnu, aktivnu božansku snagu. Lingam
je simbol zametka univerzuma kojeg emanira nespoznatljivo vrho-
vno božanstvo Brahman (ili Brahma) u prostor - maternicu svijeta.
U jednom od svojih mističnih aspekata Šiva je ekvivalent Rudri.
Rudra (sanskr. strašni, divlji princ demona), simbol je ega zaroblje-
nog u materiji, „nutarnjeg uragana“ duše opterećene patnjom i boli.
Otac je Rudra ili Maruta, bogova olujnih vjetrova.

57 NOVA AKROPOLA 27
 sakralna arhitektura
HRAMOVI BHUBANESWARA: Bhubaneswar se
naziva gradom hramova jer ih je u ovom sjeverno-
indijskom području više od 7000. Smatra se da
su izgrađeni u razdoblju od VIII. do XIII. stoljeća.
Najveći od hramova je Lingaraj u kojemu se i danas
obavlja dvadesetak obreda dnevno. Svetište hrama
je jedinstveno budući da je posvećeno i Višnuu i
Šivi. Toranj Lingaraja visok je 55 metara. Puno
manji, nazvan „San ostvaren u kamenu“, jest hram
Muktešvara koji predstavlja tipičan primjer na-
gara stila izgradnje. Ime hrama u prijevodu znači
„Gospod koji oslobađa yogom“, što objašnjava pri-
kaze asketa u položaju meditacije. Posvećen je Šivi,
a na ulazu u nutarnje svetište prikazan je Kethu
koji se u vedskoj astrologiji povezuje s duhovnim
znanjem i oslobođenjem od kotača života i smrti.
Na vanjskim zidovima susrećemo lavove i maj-
mune iz drevnih indijskih basni Panchatantre, te
božanstva Sarasvati, Ganešu sa svojim pratiteljem
mišem, i druge.

Dravida tip hrama koji je ograničen na nešto uže

područje južne Indije razvija se od VII. stoljeća. Hramove
ovoga tipa, čiji je osnovni toranj u obliku piramide, na­
lazimo na području Tamil Nadua, Kerale, Karnatake i
Thanjavura.

HRAM SUNCA KONARK: Hram je posvećen bogu Sunca

Suryi. Surya je u indijskoj tradiciji darovatelj života i „oko
svijeta“ koje svakodnevno izvještava boga Varunu o tome što
se događa s bićima na Zemlji, pa je tako i svjedok ljudske
karme. Drugo ime ovog hrama u gradu Konarku na obali
Bengalskog zaljeva je Crna pagoda jer je izgrađen od crnog
granita i crvenog pješčenjaka. Čitav hramski kompleks

napravljen je u obliku ogromnih procesijskih kola boga

Sunca s dvanaest pari kotača koje vuče sedam konja.
O Konarku je Tagore zapisao: Ovdje jezik kamena nadi­
lazi jezik čovjeka. Hram simbolizira put Sunca po nebu,
a poznat je po prikazima planeta, božanstava, nebe-
skih plesačica, prizora iz bitaka, biljnih i životinjskih
motiva, kao i geometrijskih dekoracija. Kao i većina
hramova, i Konark je orijentiran u smjeru istok-zapad.
Glavni toranj je visok 70 m, a legende navode da se
na njegovom vrhu nekada nalazio magnetit. Potječe iz
XIII. st., a 1904. g. je nakon višestoljetne napuštenosti
ponovno obnovljen i očišćen.

28 NOVA AKROPOLA 57
 sakralna arhitektura

HRAM SRI KALAHASTHI Apsare, ženski duhovi oblaka, voda i šuma.

je jedan od pet hramo- Uspoređuju se s grčkim nimfama i sirenama.
va koji slave Šivu kao One su nebeske plesačice koje zabavljaju bogove,
utjelovljenje prvotnih pomažu herojima poput Arjune, ili ih Indra šalje
elemenata. To su Tiru- na zemlju da iskušavaju yogine i obične smrtnike.
vannamalai (Vatra),
Chidambaram (Prostor),
Thiruvanikkaval (Voda),
Kanchipuram (Zemlja) i
Sri Kalahasthi (Zrak ili
Vjetar). Unatoč nedosta-
tku zraka, jer prostorija
nema prozore, u svetištu
hrama Sri Kalahasthi tre-
peri ghi-svjetiljka. Lingam
u sredini svetišta obredno
se kupa mješavinom vo-
de, mlijeka i kamfora.
Hram Sri Kalahasthi do-
bio je ime po predanim
štovateljima Šive – pauku pojedinog boga i sudjeluju u procesiji kroz grad.
(sri), zmiji (kala) i slonu Najpoznatije svetkovine su Holi, slavi se u proljeće,
(hasti). Prema mitu, slon
Pancha Ganapati, započinje na zimski solsticij i
je donoseći vodu u surli
iz obližnje rijeke čistio traje pet dana, Rama Navami u travnju, kojom se
božanski kip, pauk ga je štuje rođenje boga Rame, Onam ili festival žetve,
svojom mrežom štitio, a Krišna Janmaaštami posvećena rođenju Krišne u
zmija bi na lingam odla- kolovozu, Diwali, svetkovina svjetla, u kojoj svjetlo
gala svoj dragulj. svjetiljki simbolizira pobjedu dobra nad zlom u sva­
kom čovjeku i njegovu obnovu, te brojne druge.
Od VIII. stoljeća se mandape, otvorene ili natkrivene Unutar hramskog kompleksa redovito se nalazi i sveto
hramske dvorane sa stupovima, počinju koristiti za javna jezero povezano uz obredno pročišćenje. Jer, hram je, kažu
okupljanja i svetkovine, za vrijeme
kojih se unutar hramskog kompleksa
okuplja velik broj ljudi koji pjevaju
svete pjesme, izvode plesove u čast

HRAMOVI KANCHIPURAMA nalaze se u

istoimenom gradu hramova u državi Tamil
Nadu, na samom jugu Indijskog poluotoka.
Grad je dobio ime po kralju Kanchiju, ve-
likom učenjaku i glazbeniku iz obitelji
Pallava iz VII. stoljeća. Kanchipuram je
bio važno tamilsko učilište i odrednica
hodočasnika iz čitave Indije. Kaže se da je
upravo odavde Bodhidharma 520. g. krenuo
na put u Kinu kako bi širio budizam. Jedan
od najdojmljivijih hramova Kanchipurama
je Ekambarešvara iz XVI. st. posvećen Šivi
kao zaštitniku asketa. Na vrhu tornja, go­
purama, prikaz je šestoglavog Kartikeye,
Šivinog sina, kako jaše pauna. Kartikeya
je u hinduizmu bio bog rata kojeg su odgo-
jile Krittike (šest Plejada). Bio je vođa ne-
beskih vojski koje brane svijet od strašnih
asura. U središtu hrama nalazi se paviljon
okružen vodom hramskog svetog bazena, a
simbolizira središte univerzuma okruženo
vodama primordijalnog oceana.

57 NOVA AKROPOLA 29
 sakralna arhitektura

HRAM SRIRANGAM: Najveći dio

današnjeg hramskog kompleksa po-
svećenog bogu Višnuu izgrađen je
između XIV. i XVII. stoljeća. Ima 21 go-
puram od kojih je Rajagopuram najveći.
Hramski kompleks je okružen sa sedam
pravokutnih zidova od kojih vanjski ima
opseg od 3 km. Višnu je drugi član troj-
stva: Brahma-Višnu-Šiva, a u svetištu
Srirangama nalazi se njegov kip oko
kojeg je obavijena zmija. Srirangam je
jedan od Nava Graha Sthalas - hramova
koji prikazuju planete. Južnoindijski
hramovi u ovoj skupini su: Suryanarcoil
(Sunce), Tirupati (Mjesec), Palani
(Mars), Maduraj (Merkur), Tiruchendur
(Jupiter), Srirangam (Venera) i Tiru­
nallaru (Saturn).

Lakšmi, (sanskr. sreća, dobrobit). Božica je sreće, iscjeljujuće ljubavi

i žrtve. Supruga je boga Višnua i majka boga ljubavi Kame. Rodila
se prilikom bućkanja oceana
mlijeka, izronivši iz morske
pjene s bijelim lotosom u
ruci. Prikazuje se kako stoji
ili sjedi na lotosu, u srebrnim
i zlatnim haljinama, često s
četiri ruke, a lotos ukazuje na
njezinu prisutnost čak i kad
ona sama nije prikazana.

Indijci, mjesto na kojem

se duša susreće s onim
božanskim, a da bi se to
ostvarilo duša mora biti
pročišćena.
U hinduističkim hramovima izvode se četiri osnovna obreda:
u zoru, u podne, pri zalasku sunca i u ponoć. Obredi obično

HRAM THANJAVUR BRIHADEESWARAR: Prema natpisima na hramu

znamo da je ovaj južnoindijski hram dovršen 985. godine, točno 25 godina
i 275 dana po dolaska na prijestolje kralja Rajaraje iz dinastije Chola.
Hram prikazuje sav sjaj arhitekture tog vremena i bogatstva kraljeva Chole.
Izgrađen je za potrebe kraljevskih ceremonija poput proglašenja vladara i
njihova povezivanja s bogom Šivom kojemu je hram posvećen. U hramu je
neprestano živjelo oko 600 brahmana, glazbenika, plesača, učenjaka i obrt-
nika koji su ga održavali. Kupola hrama je iz jednog komada granita teškog
čak 81 tonu i zagonetka je kojom je tehnikom podignuta gore. Kip Šive
nalazi se u prostoru garbhagrihe, unutrašnjeg svetišta hrama. Sanskrtska
riječ garbhagriha u doslovnom prijevodu znači „komora zametka“. U ovaj
prostor pristup imaju samo brahmani. Brihadeeswarar je jedan od rijetkih
hramova koji ima kipove astadiggpalaka („Gospodara osam smjerova pro-
stora“): Indre, Varune, Agnija, Eesane, Vaye, Niruthija, Yame i Kubere.

30 NOVA AKROPOLA 57
 sakralna arhitektura

MAMALLAPURAM (ili Mahabalipuram):

Mamallapuram je bio lučki grad iz VII. st. na-
zvan po kralju Mamallu iz dinastije Pallava.
Spomenici na području Mamallapurama sa-
stoje se od hramova-pećina, monolitnih „kola“,
rathas, reljefnih prikaza na stijenama i hramo-
va. Znanstvenici vjeruju da se radilo o školi
budući da pojedine skulpture nisu dovršene,
ili je svaka od njih izrađena u drugom stilu.
Pancha rathas (sanskr. Pet kola) su pet pirami-
dalnih građevina nazvanih po Pandavama
(Arjuna, Bhima, Yudištira, Nakula, Sahadeva)
i Draupadi iz epa Mahabharate, koje su
izgrađene iz jednog kamenog bloka. Od osta-
lih spomenika koji su pod zaštitom UNESCO-a
najpoznatiji je Silazak Gangesa – veliki bazaltni
reljef na kojem je opisano božansko porijeklo
ove svete indijske rijeke.

započinju otvaranjem vrata svetišta hrama u

kojem se nalazi kip ili simbol boga. Pritom se Indra, vrhovno vedsko božanstvo ko-
jemu je posvećen najveći broj himni,
pozdravljaju snage koje čuvaju svetište, a zvu­
kralj bogova. Ispija somu, piće bogo-
kom zvona ili pljeskom odvraćaju se neželjene va koje označava ispunjenje najviše
sile i privlači pažnja božanskog. Svećenik odaje duhovnosti. Bog je zavjeta i zakletvi,
počast božanstvu, a potom recitira himne, prototip hrabrosti i ustrajnosti ra-
izgovara mantre i svete slogove, bijas. Nakon tnika koji se bori protiv demonskih
toga slijedi pranje, zaodijevanje kipa boga i asura nižih svjetova.
prinošenje žrtvenih darova u obliku ulja, mli­
jeka, kamfora, sandalovine, cvjetnih vijenaca Indijci kažu da je hram
i drugih darova. Po završetku obreda vrata odraz neba na zemlji. Prema indi­
svetišta se zatvaraju. jskoj tradiciji, prostor hrama nase­
ljava Vastupuruša (duh mjesta),
MADURAJ: Maduraj je bio prijestolnica Pandya, a vrh hrama je uvijek posvećen
kraljeva Južne Indije, i važan trgovački centar sve do VI. stoljeća. Legenda
vrhovnom božanstvu Brahmi. Središte hrama, svetište
kaže da je prvotni grad razorio strašan tsunami na tadašnjem kontinentu
Lemuriji. Povijesni drevni grad izgrađen je u obliku lotosa sa središnjim hra- ili garbhagriha, mjesto je u kojem su koncentrirane
vitalne i oploditeljske snage prirode. Iz njega se izdiže
vertikalna os koja čovjeka povezuje s njegovim nebe­
skim korijenima. q

mom Meenakshi-Sundareswarar posvećenim Šivi i Parvati.

Hramski kompleks ima 12 veličanstvenih, bogato ukrašenih
i obojanih tornjeva. U središtu se nalazi sveto jezerce čije ime
u prijevodu znači „Jezero s tisuću lotosa“. Danas se smatra
simbolom tamilske kulture.

57 NOVA AKROPOLA 31
 rubrika

AJANTA
BUDISTIČKI SVETI GRAD
Vedrana Novović

32 NOVA AKROPOLA 57
 rubrika
U
davnim vremenima budistički redovnici­prosjaci, bhikšu,
nisu imali trajno prebivalište. Živjeli su pod stablima ili
u pećinama, ili bi nedaleko od naseljenog mjesta izradili
viharu, skromno sklonište od pruća i lišća. Malo­pomalo, razvio
se običaj da svoje vihare smještaju jedne pokraj drugih i iz toga
se rodio samostan, sangharama, manje ili više prostrano zdanje
od drva, kamena ili opeke. U njemu se stanovalo samo u kišnom
razdoblju, dok je ostali dio godine bio posvećen hodočašćima.
I prvobitni budistički hram bio je tek jednostavan drveni
zaklon s polukružnim krovom, prekriven trskom. Kasnije se
hramovi grade od kamena, a dva niza stupova dijele ga na tri
broda od kojih samo srednji ima prozor u obliku potkove,
tako da do svetišta koje se nalazi u najdubljem dijelu hrama
gotovo ne dopire svjetlo. Takav polumrak, tišina i mir upravo
potiču na molitvu i meditaciju.
No, osobitost rane budističke arhitekture jesu pećine
izdubljene u stijenama u koje su smještani samostani i
hramovi. Najstarije od tih pećina su pećine Barabar u Biharu,
dvadesetak kilometara udaljene od Bodh Gaye1, koje su na­
stale u vrijeme carstva Maurya (322. ­ 185. g. pr.Kr.), pod
pokroviteljstvom slavnog Ašoke i njegovih nasljednika.
U razdoblju od oko II. st. pr.Kr. do VII. stoljeća poslije Krista
u zapadnoj je Indiji nastalo oko osamsto takvih pećina. Ove
pećine izdubljene u živoj stijeni čudesan su i trajan znak štovanja
Buddhe i njegova puta, a najdojmljivije su one u Ajanti.
AJANTA
U zabačenim brdima Sahjadri, u današnjoj indijskoj državi
Maharaštra, iznad vijugave rječice Waghur uzdižu se teško
pristupačne klisure u obliku potkove. U tim su bazaltnim
stijenama budistički redovnici izdubili kompleks hramova i
samostana koji je po obližnjem selu dobio ime Ajanta.
1 Prema budističkoj tradiciji, Buddha je doživio prosvjetljenje u Bodh Gayi i to je danas
jedno od četiri glavna mjesta budističkog hodočašća.
57 NOVA AKROPOLA
Gradnja Ajante vjerojatno je započela u II. stoljeću prije
Krista, a završila u VII. stoljeću poslije Krista. Gradnja se odvi­
jala u dvije faze, s prekidom od gotovo četiri stoljeća između
te dvije faze. Sve pećine iz prve faze nastale su prije Krista, od
kojih je najstarija pećina br. 10 iz II. st. pr.Kr. Ovaj se period
naziva razdobljem Satavahana, po vladarskoj dinastiji koja je
omogućila izgradnju ovih građevina, ali i razdobljem Hinayana,
karakterističnom po tome što se Buddhu nije prikazivalo
ljudskim likom, već samo simbolički – kotačem zakona, oti­
skom stopala i slično, pa je u ovom razdoblju očita odsutnost
kipova i općenito skromna ornamentika. Kasnija faza traje od
V. do VII. st. i naziva se razdobljem Mahayana, kada je bilo
dozvoljeno prikazivanje Buddhe u ljudskom liku. Ova se faza
naziva i razdobljem Vakataka, po tadašnjim vladarima koji
su bili suvremenici Gupta, a u čije je vrijeme Indija dosegla
svoje zlatno doba u umjetnosti i kulturi općenito. Zapisi u
pećinama govore da je ova dinastija bila glavni pokrovitelj
izgradnje u Ajanti u ovom drugom razdoblju. Tako je pećinu
Na prethodnoj strani: Velika dvorana sa stupom u pećini 26,
sagrađena u stilu Gupta krajem V. stoljeća. Vidi se svod i bogato
ukrašeni stupovi koji odvajaju središnji brod od bočnih. Na stupi
se nalazi prikaz Buddhe na prijestolju u obliku lava, s rukama u
položaju vitarka mudre.
33
 sakralna arhitektura

Dolje i lijevo: Središnja skulptura na zidovima pećine 26 golema

je ležeća figura Buddhe prikazanog u trenutku smrti (pari-
nirvana). Lik Buddhe dugačak je oko 7 metara, ispod njega su
prikazani njegovi zemaljski učenici koji oplakuju njegovu smrt,
a iznad nebeska bića koja joj se raduju.

No, kako je budizam u Indiji u VII. stoljeću polako za­

mirao, budisti su napustili ovo svoje prebivalište. Nastambe
u kamenu prekrila je bujna vegetacija i Ajanta je nestala iz
sjećanja ljudi. Tek je 1817. godine nekolicinu britanskih voj­
nika u lovu na tigrove neki pastir doveo do skrivenih zdanja.
Iznenađeni i zadivljeni, ušli su u zaboravljeni sveti grad i tako
svijetu vratili ljepotu skrivenu u pećinama. Otada Ajanta zau­
zima jedinstveno mjesto u svjetskoj kulturnoj baštini.
Ajanta je jedinstvena ponajprije stoga što je cijeli
kompleks građevina koje uključuju 5 pećina­hramova
(chaitye) i 24 pećine­samostana (vihare) udubljen u kli­
suri na visini od 75 metara u dužini od 500 metara. U
vrijeme dok je Ajanta vrvjela životom, istodobno je mo­
gla udomiti nekoliko stotina redovnika, što samo po sebi
broj 16 budističkoj sanghi darovao Varahadeva, ministar kra­ govori o veličini kompleksa.
lja Harišena iz dinastije Vakataka, a pećinu broj 17 jedan od
kraljevih vazala. Upravo se razdoblje najživlje arhitektonske i
umjetničke aktivnosti u Ajanti, od druge polovice V. do prve
polovice VI. stoljeća, poklapa s vremenom najvećeg uzleta
dinastije Vakataka.
Pećine su označene brojevima od 1 do 29 od istoka
prema zapadu, ali to ne znači da je prva pećina i najstarija.
U prvu fazu gradnje spadaju pećine broj 8, 9, 10, 12, 13 i
15A, od kojih su pećine 9 i 10 hramovi, a ostale su vihare. U
drugu fazu spadaju sve ostale pećine, od kojih su 16, 26 i 29
hramovi. Razmještaj pećina nije planiran jer su dubljene u
različitim razdobljima, prema potrebi.

34 NOVA AKROPOLA 57
 sakralna arhitektura
Ulaz u pećinu 9 koja potječe iz I. st. pr.Kr. Na ulaznom pročelju
nalazi se veliki prozor s lukom u obliku potkove. Prilikom gra-
dnje pećine najčešće bi se prvo izdubio upravo takav prozor
koji bi u pećinu propuštao svjetlo, a tijekom gradnje služio za
iznošenje iskopanog materijala.
Kako se radi o pravim dvoranama i hramovima izdublje­
nim u živoj stijeni, gradnja je zahtijevala iznimnu vještinu i
ustrajnost. Klesari su se vjerojatno konopcima spuštali po kli­
suri. Najprije bi grubo označili konture budućeg zdanja i potom
se dali na posao. Nakon što bi pijukom bili uklonjeni prvi slojevi
kamena i napravljen usjek te predvorje, započelo bi se s obli­
kovanjem pročelja. Potom je slijedilo prodiranje u dubinu kli­
sure i oblikovanje dvorana, svetišta i stupova. Osim toga, svaka
od pećina imala je stepenice koje su je povezivale s rječicom
u podnožju kanjona. Vremenom su te stepenice uništene, a
danas su pećine međusobno povezane suvremenim terasama i
stepenicama, jer se ne nalaze sve na istoj visini.
Nedovršene pećine omogućuju rekonstrukciju postupka
dubljenja klisura. Isklesavalo se od stropa prema podu. Suvišan
kamen se odstranjivao, a na točno određenim mjestima osta­
vljani su grubi blokovi od kojih su kasnije oblikovali stupove s
bogatim kapitelima, stupe i reljefe na zidovima. Odstranjivane su
tisuće tona kamenja, i to vrlo jednostavnim alatom – pijukom,
57 NOVA AKROPOLA
čekićem i dlijetom. Dovršeni radovi govore o nevjerojatnoj pre­
ciznosti i pažljivosti onih koji su dubili hramove i samostane u
stijeni, i promatraču se neminovno nameće pitanje: što je to što
ih je toliko nadahnulo na takva velebna djela?
VIHARE
Vihare, pećine­samostani namijenjene stanovanju učitelja i
učenika, sastojale su se od prostrane središnje dvorane oko
koje su bile smještene male prostorije koje su služile kao spava­
onice s dva do četiri kamena ležaja. Vremenom su proširivane
kako bi mogle primiti sve veći broj redovnika­učenika. Zato se
Ajantu naziva i prvim budističkim učilištem.
Tijekom nekih devet stoljeća pročelja, trijemovi i unutrašnjost
vihara dobivali su sve bogatiju ornamentiku, kako u obliku reljefa i
kipova, tako i u figurativnim i dekorativnim muralima. Figurativno
slikarstvo u Ajanti izuzetno je bogato. Temelji se na ikonografiji
razvijanoj stoljećima, a prikazuje likove iz budističkih priča koje
govore o Buddhinom životu, te iz tzv. jataka, priča o prijašnjim
Buddhinim životima. Slike na stropovima dekorativnog su karaktera
s uzorcima cvijeća, lišća, voća, ptica, zvijeri, ljudi, polubožanskih
bića i sl. Zbog kvalitete izrade, ljepote i broja slika, Ajantu nazivaju i
Sikstinskom kapelom Azije.
35
 sakralna arhitektura
Zanimljiv je podatak da su umjetnici, budući da su
slikali u mračnim prostorima, za osvjetljenje pored baklji
koristili i posude s vodom, ogledala i bijelo platno kako bi
reflektirali sunčevu svjetlost.
S posebnom su pažnjom pripremali podlogu prije
nanošenja boje (tehnikom sličnom onoj koju nalazimo u
drevnom Egiptu, a i faze oslikavanja su vrlo slične). Smjesa
gline pomiješane s usitnjenim rižinim ljuskama i kravljom ba­
legom nanosila se na grubo obrađenu površinu zida. Kad bi se
taj sloj dobro osušio, nanosio se sloj gipsa. Na tu se površinu
ucrtavalo konture budućih prikaza, a potom se nanosilo boju.
Boje biljnog i mineralnog porijekla davale su široku paletu od
čak šest nijansi crvene, četiri nijanse žute, ljubičaste, plave,
crne, bijele i nekoliko nijansi smeđe boje.
Kako su boje prirodnog porijekla, podložne su djelovanju
mikroorganizama, insekata, a isto tako i vremenskih utjecaja.
Gore: Pećina 4 nastala u prvoj polovici VI. st. najveća je vihara u
Ajanti. Od nekadašnjih murala danas su ostali samo tragovi.
Desno: Prikaz Buddhe s rukama u položaju podučavanja, Pećina 1
36
Pećina 10 nastala je u II. st. pr.Kr. i najstarija je u Ajanti.
Dimenzija je 30,5 x 12,2 m i sastoji se od velike središnje dvorane
odvojene od bočnih lađa nizom od po 39 oktogonalnih stupova.
Unutrašnjost je bogato oslikana zidnim slikama od kojih dio
potječe iz razdoblja gradnje, a dio je nastao od IV. - VI. st. Iz
prvog razdoblja identificirane su dvije jatake - Shama jataka i
Chhaddanta jataka, dok se na slikama iz kasnijeg razdoblja ugla-
vnom nalaze različiti prikazi Buddhe.
U današnje vrijeme veliku štetu nanosi i mnoštvo posjetite­
lja čiji dah i bljeskanje fotoaparata dodatno oštećuju slike.
Najstariji prikazi sada se jedva razabiru od trošnosti.
CHAITYJE
Chaitya je hram, mjesto za molitvu i meditaciju. Za razliku od
vihare, chaitya ima bogato izrađeno pročelje s prepoznatljivim
velikim prozorom u obliku potkove iznad ulaznih vrata.
Iznutra im je glavno obilježje zasvođeni strop. Glavna pro­
storija je nizovima stupova s bogato ukrašenim kapitelima
podijeljena u središnji brod s apsidom i dva bočna broda
koji se nastavljaju iza apside. Na taj je način omogućen obi­
lazak najsvetijeg dijela hrama, koji je u ranim fazama bio
predstavljen stupom, jer se smatralo neprimjerenim naslikati
Buddhin lik ili ga prikazivati kipom. Tavanica ima polukružni
svod, koji je kopija prvotnog svoda od prepletenog pruća.
U hramovima se obilno koristi figurativna skulptura,
pogotovo na kapitelima stupova i na pročelju. Najstarije fi­
gure predstavljaju ljudske parove, ponekad u igri, ponekad
NOVA AKROPOLA 57
 sakralna arhitektura

kako jašu na životinjama, a kasnije se javljaju figure Buddhe

i manjih božanstava.
Pećine označene brojevima 9 i 10 su najranije izgrađeni
hramovi (II. i I. st. pr.Kr.). Imaju polukružni svod koji je u
početku bio ojačan drvenim gredama i njihovi se utori još mogu
vidjeti. Glavna dvorana pećine broj 10 je 28.5 m x 12.3 m široka
i 11 m visoka. U središtu se nalazi stupa, svetište nastalo
postupnom evolucijom od tumulusa – grobnice u obliku
humka ispod kojeg se nalazi mala prostorija s relikvijama
Buddhe ili nekog drugog budističkog sveca.
Uobičajen način odavanja poštovanja u budizmu je obilaženje
svetišta ili stupe, i to tako da pri obilasku svetište uvijek bude s desne
strane hodočasnika. To je paradakšina, obred koji simbolički go­
vori o postupnom putu ljudskog napretka prema savršenstvu.

MURALI ZA VJEČNOST
Jedna od najmlađih vihara nalazi se u pećini broj 1, a nastala je u
vrijeme kada slikarstvo Ajante doseže svoj vrhunac (475. ­ 550. g.).
Građena je pod izravnim pokroviteljstvom
kralja Harišene. U to je vrijeme funkcija
vihare proširena te osim za smještaj re­
dovnika služi i kao pomoćno svetište; u
stražnjem se zidu otvara još jedna prostorija
koja udomljuje kip Buddhe. Buddha je u
sjedećem položaju, ruke su mu u položaju
podučavanja (dharmachakrapravartana
mudra), a izraz njegova lica se mijenja kada
ga promatramo iz različitih kutova.
Površina unutrašnjih zidova prostire
se na 12 x 6 metara; 12 stupova čini pra­
vokutnu kolonadu koja podupire strop i
ostavlja široki prostor za ophodnju. Zidovi
su na mjestima otvoreni vratima, a ostalo je do najmanjeg
detalja oslikano motivima iz priča o Buddhinim prijašnjim i
posljednjem životu te iskušenjima prije prosvjetljenja. Slike su
relativno dobro očuvane, a dvije najznačajnije prikazuju dvojicu
Boddhisattvi. Jedan je Avalokitešvara, najpoznatiji Boddhisattva,
zovu ga još i Samilosni ili Padmapani, a drugi Vajrapani.
Padmapani, koji se nalazi lijevo od ulaza, u ruci nosi lotos
(padma – lotos), a na glavi sliku Amitabe Buddhe čija je inkar­
nacija. Kažu da svi oni koji pate neće uzaludno moliti za nje­
govu pomoć. Simbol je bezgraničnog milosrđa. S desne strane
ulaza je Boddhisattva Vajrapani, u ruci nosi munju (vajra);
zbog velike popularnosti ovog prikaza nazvan je Princem Ajante.
Vajrapani je simbol Duha. Oba ova prikaza kao da šire uzvišeni
mir i smatraju se remek­djelima indijske umjetnosti.
Tradicija slikarstva koju su baštinili i pokazali u najboljem
svjetlu umjetnici Ajante prenosila se preko slikarskih bratovština,
s koljena na koljeno, a negdje u V. stoljeću zapisana je u
Chitrasutri. Ovaj drevni zapis iznosi pravila perspektive, tri
različita načina sjenčanja i doslovno stotine uputstava kako slikati
Gore: Boddhisattva Vajrapani ili Princ Ajante.
Lijevo: Boddhisattva Padmapani.
općenito te kako prikazivati različite tipove ljudi.
Zapis, međutim, govori da slika ne nastaje od
pravila i da se “oči slike moraju otvoriti”, a slikar
je taj koji im mora dati njihov vlastiti život.
Indijski slikari su osobito pazili na pri­
kazivanje osjećaja kroz oči jer oči su prozori duše. Kako piše
u Chitrasutri, za slikara postoji pet vrsta očiju: chapakara
ili meditativne oči; matsyodara, oči žene ili neuzvraćene
ljubavi; utpalaptrabha, spokojne ili mirne; padmapatra-
nibha, prestrašene ili plačne; i sankhakriti, ljutite ili one
koje izražavaju duboku bol. Oči oslikane u pećinama Ajante
postale su svojevrstan kanon koji se proširio cijelom Azijom.
Općenito, kreativni impuls Ajante otputovao je prema
jugu na Šri Lanku, a otuda na Javu i druge zemlje jugoistočne
Azije, a krenuo je i trgovačkim rutama i nadahnuo budističke
slikare u Afganistanu, središnjoj Aziji i Kini, otkud je stigao do
Koreje i Japana.
Tajna starih majstora Ajante bila je u tome što su okre­
tali oči prema unutra jer ih je budistička filozofija učila da je
materijalni svijet poput vela iluzije. Oni su bili ti koji su trebali
podići veo i pogledati iza njega u vječnost i to pokazati svi­
jetu. Murali pećina u Ajanti daju nam naslutiti tu sjajnu viziju
koja ostavlja osjećaj velikog mira i spokoja i koja je osnovno
obilježje umjetnosti koju je dala Indija. q

57 NOVA AKROPOLA 37
 mozaik

Željezni stup cara

Chandragupte
Znate li?

Nekorodirajući željezni stup podignut

415. g. pr.Kr. u čast cara Chandragupte
II. u Indiji, ubraja se u čuda starog svi­
jeta. Jawaharlal Nehru u knjizi Otkriće
Indije navodi: Očigledno je da je dre-
vna Indija postigla velike uspjehe
u obradi željeza. U blizini Delhija
uzdiže se ogroman željezni stup koji
dovodi suvremene znanstvenike u
nedoumicu, jer ne mogu odrediti način iz-
rade niti što ga štiti od korozije, kao i dru-
gih atmosferskih utjecaja.
Stup podignut u čast boga Višnua težak
je oko 6,5 tona, visok 7,3 metra, promjera 42
cm u osnovi, a 30 cm pri vrhu. Napravljen je
od vrlo čistog željeza (preko 98%), čime se
uglavnom objašnjava njegova dugovječnost,
ali ostaje tajna njegove izrade. Zagovornici
teorija o izvanzemaljskim posjetiocima tvrde
da je napravljen na drugom planetu kao
poklon stanovnicima Zemlje. Prema drugoj
verziji iskovan je od ogromnog željeznog me­
teorita.
Određen broj znanstvenika ovaj pothvat
objašnjava velikim iskustvom starih Indijaca
u obradi metala. U to vrijeme Indija je bi­
la nadaleko poznata po izradi predmeta od
željeza i čelika, te je u Perziji postojala izreka
za neisplativ posao: Zar u Indiju izvoziti

čelik? Još u XIII. st. pr.Kr. hram Sunca u Konaraku, na obali Bengalskog
zaljeva, izgrađen je sa željeznom armaturom. Stoljeća izloženosti djelova­
nju slanih vjetrova i vlage pretvorila su zdanje u ruševine, ali sama arma­
tura nije korodirala.
Chandraguptin stup danas privlači brojne posjetioce iz cijelog svijeta,
a prema narodnom vjerovanju, onima koji se na njega naslone leđima i
spoje ruke oko stupa iza sebe, ispunit će jednu želju.
Jerko Grgić

Stup podignut u slavu hinduističkog boga Višnua, jednog iz trijade bogova (trimurti) koji predstavljaju životni
ciklus Univerzuma: Brahma – Stvoritelj, Višnu – Održavatelj i Šiva – Uništavatelj.
Natpis na stupu spominje cara Chandru, kojeg većina povjesničara povezuje s velikim vladarom Chandraguptom
Vikramadityjom iz dinastije Gupta:
(Red 5) Od njega, cara, koji je sam ostvario nadmoćnu vladavinu u svijetu, osvojivši je vlastitom rukom
i (uživajući je) vrlo dugo vrijeme; (i) koji je, imajući ime Chandra, nosio ljepotu izraza svog lica kao
(ljepotu) punog mjeseca, imajući u vjeri svoj um učvršćen u bogu Višnuu, postavljen je ovaj uzvišeni stup
božanskog Višnua na brdu (zvanom) Višnupada.

38 NOVA AKROPOLA 57
 mozaik

Palitana
Zasigurno najveći broj džainističkih hramova na jednom mjestu
nalazi se u indijskom gradu Palitani, u zapadnoj pokrajini Gujarat.
Ukupno 863 hrama smještena su na stjenovitom brdu
Šetrunjaya. Izgrađeni su od gipsa i mramora, tako da čitavim
Znate li?

područjem dominira bijela boja kao simbol čistoće. Prepoznatljivi su

po brojnim tornjićima u više razina, koji stvaraju dojam uzdižućih
planinskih vrhova.
Pročelja hramova, kupole i tornjevi bogato su ukrašeni prekra­
snim vijencima, stupovima, lukovima i skulpturama s geometri­
jskim i cvjetnim ornamentima. Čitav kompleks je okružen čvrstim
zidinama i grupiran u devet ograđenih prostora, od kojih svaki u
sredini ima hram okružen nizom manjih.
Kompleks hramova je impozantan, a podignut je isljučivo
donacijama imućnih džainističkih sljedbenika.
Gradnja je tekla u dvije faze. Prva je bila tijekom XI. i XII. st.
u vrijeme intenzivne gradnje hramova diljem Indije, a druga u XVI.
st., kad je obnovljen velik broj hramova uništenih u muslimanskoj
ekspanziji te izgrađeni novi. Gradnja se nastavila sve do XX. st.
Palitana se danas smatra najsvetijim hodočasničkim mjestom džainističke zajednice, koje bi svaki džainist trebao
posjetiti barem jednom u životu.
Hodočašće na Palitanu obično počinje s
izlaskom Sunca. Potrebno je uspeti se uz 3950
stepenica, pri čemu se ne nosi niti jede nika­
kva hrana. Svi hodočasnici trebaju napustiti ovo
sveto mjesto prije zalaska Sunca, jer nikome
nije dopušteno ostati gore preko noći, čak ni
svećenicima. Budući da su hramovi izgrađeni
kao prebivalište bogova, Svetu planinu i bogove
treba preko noći ostaviti same.
Dunja Rosić

Zlatne papuče
Anegdote

Jedan indijski kralj želio se odužiti mudrom pustinjaku za učinjenu uslugu. Vidjevši da je
pustinjak bosonog, htio mu je pokloniti svoje zlatne papuče. Na to mu pustinjak reče:
"Oprosti što moram odbiti tvoj dar, ali ako uzmem zlatne papuče, poželjet ću ih sačuvati od
neravnina na putu, od blata i prašine. Potom ću zatražiti od tebe nosiljku da u njoj ponesu mene i
moje zlatne papuče. Onda će mi zatrebati četiri snažna momka koji će nositi moju nosiljku. Da bi
me mogli nositi, trebat ću ih dobro hraniti i odijevati. A kako da ih hranim i odijevam ako nemam
kuću sa slugama i dvorkinjama i nekoga tko će nadgledati kućanstvo? Znači, morao bih se oženiti. A da bih se
oženio, morao bih prvo namaknuti bogatstvo da ženi udovoljim nakitom i lijepim haljinama. A kako da nama­
knem bogatstvo ovako ubog, ako ne pokradem kakvog bogataša?
Sad vidiš do čega bi me dovele zlatne papuče, pa ćeš razumjeti zašto ne mogu primiti takvu skupocjenu sitnicu."

57 NOVA AKROPOLA 39
 crtice iz prirode

PITOMI KESTEN u čovjeku. Preporuča ga kod raznih bolesti koje su zapravo

stablo velike ljekovite snage posljedica nepravilnog rada jetre i slezene, ali i negativnih
psihičkih stanja poput srdžbe, tjeskobe i tuge. Hildegardini
Tko se ne sjeti djetinjstva i ne ozari ga radost kad u jesen savjeti su jednostavni, lako primjenjivi i iznad svega provjere­
osjeti miris pečenih kestena i ugleda marljive pečenjare no korisni, a ovdje navodimo neke od njih: Tko boluje na
žuljevitih ruku kako na uglovima ulica i trgova prevrću ke­ jetru, neka često zdrobi jezgre (sirove) plodova i tako ih
stene na žaru? Srce nam se ispuni toplinom i tiho u sebi stavi u med i često ih jede s tim medom, pa će mu jetra
pomislimo: stigla je jesen ... ozdraviti. Tko osjeća boli u slezeni, neka te jezgre malo
Često smo nesvjesni vrijednosti ovih malih, a moćnih peče na vatri i tada ih jede. Tko osjeća bol u srcu, tako da
blagodati prirode, u koje se ubraja i plod
pitomog kestena. Dozrijeva na sunčanom
žaru ljeta da bi u hladnim i vlažnim jesen­
skim danima vratio ljudima snagu iz svoje
pohranjene topline.
Pitomi kesten, Castanea sativa, nije au­
tohtono europsko stablo, nego je unesen s istoka
još u doba Rimskog Carstva, te se, zahvaljujući
starim Rimljanima koji su poticali njegov uzgoj,
proširio cijelim Sredozemljem. Stabla kestena
izuzetno su dugovječna pa nalazimo primjerke
stare i do tisuću godina, međutim u naše doba
znatno su prorijeđena zbog dviju teških bolesti
koje ih napadaju – raka kore i bolesti crnila ko­
je nastaju zbog dubokih atmosferskih promjena

snaga njegova srca opada, i on postane tužnim,

neka često jede sirove jezgre plodova. To će u nje-
govo srce uliti sok poput masti i ojačati mu snage i
vratiti veselo raspoloženje…
Pođimo stoga početkom listopada u naše šume
– na Medvednicu, na obronke Učke, u okolicu Lovrana
i Opatije, ali i drugdje, i veselimo se sabiranju keste­
novih plodova i čarima jeseni kako bismo prikupili
snagu topline za dolazeću zimu. q
Vesna Bosnar

u sredozemnom području. Nekada su od njegova drva izrađivane

čvrste i trajne krovne grede, a plod je služio za prehranu u mnogo
većoj mjeri nego danas, jer se od kestena pripravljalo brašno od
kojeg se radio slatki kruh. U plodu kestena pronađeno je mnogo
vitamina B1, koji sudjeluje u razgradnji ugljikohidrata iz hrane
i njihovom pretvaranju u glukozu, šećer koji osigurava energiju
potrebnu za funkcioniranje mozga i živčanog sustava.
Sv. Hildegarda iz Bingena spominje ga još u XII.
stoljeću kao ljekovito sredstvo univerzalne snage. Tako piše:
Kestenovo je drvo veoma toplo i ima veliku snagu koja je
dodana toplini, a označava mudrost. Ono što je u njemu,
kao i njegov plod, korisni su protiv svake slabosti koja je

40 NOVA AKROPOLA 57
 crtice iz prirode

Vijesti iz znanosti
NEURONI
U školi smo učili da se živčane stanice ili neuroni ne dijele i
da je njihov broj postignut fetalnim razvojem konačan. Time
su se objašnjavale zdravstvene poteškoće u starijoj životnoj
dobi poput slabljenja pamćenja, pažnje, mogućnosti učenja
i spoznajnih sposobnosti. Novija istraživanja pokazuju da to
ipak ne mora biti tako. Neuroni se zaista ne dijele na način
uobičajen za ostale tjelesne stanice, međutim, u području
prednjeg dijela mozga nazvanog hipokampus tijekom čitavog
životnog vijeka postoje matične stanice iz kojih vanjskim ili
unutrašnjim poticajima mogu nastajati novi neuroni. Ovakva
istraživanja dokazuju veliku važnost mentalne aktivnosti ti­
jekom čitavog života i opovrgavaju mišljenje da je starenje
našeg organizma nužno povezano sa smanjenjem mentalnih
sposobnosti. Potvrđuju savjete tisućljetne medicine i Istoka i
Zapada o važnosti svakodnevnog bogatog duševnog i duhovnog života, neovisno o
tome u kojoj se životnoj dobi nalazimo. Nadalje, suvremena je znanost potvrdila da
se prilikom kontemplativnog stanja opuštene pozornosti u mozgu potiče izlučivanje
endorfina koji utječe na jačanje imunološkog sustava, odnosno pomaže održavanju
općeg psihofizičkog zdravlja. Nasuprot tome, pretjerana i dulja proizvodnja kortizo­
la, koji se stvara prilikom kroničnog stresa toliko prisutnog u suvremenom načinu
života, suzbija nastajanje novih neurona u mozgu i izaziva oštećenje pamćenja

te smanjenje kognitivnih sposobnosti.

Dakle, priroda našeg bića nudi nam
velike mogućnosti razvoja i djelova­
nja. No, budući da se bez dodatnog
poticaja ne razvijaju, moto ovih neu­
rona je “uzmi i iskoristi ili izgubi”, što
znači da sami svojom mentalnom
aktivnošću i poticajima određujemo
koliko ćemo vlastite potencijale zaista
i razviti – ili ćemo te prilike propuštati
i naposljetku ih izgubiti. q
Ivančica Krivdić

57 NOVA AKROPOLA 41
 znanost

CHARLES DARWIN
Postanak čovjeka
Biljana Popović

42 NOVA AKROPOLA 57
 znanost

Prema biblijskoj predaji, Bog je stvorio

raznoliko životinjsko carstvo i čovjeka tijekom petog i šestog dana stvaranja.

T
ko je čovjek? Odakle dolazi?
Kamo ide? tj. da u sebi u malom nosi cijeli uni­ amputiralo i sliku o prirodi i čovjeku
Svaki se čovjek bar ponekad verzum, koji velikim dijelom još nije kao njenom dijelu. Stvorio se jaz.
našao pred ovim pitanjima, oči u oči probuđen. Stari su Grci govorili da se U XIX. stoljeću su s jedne strane bili
sa sfingom života. Ovu sfingu može za­ čovjek sastoji od duha, duše i tijela. pristalice vladajuće teorije o Božjem
trpati pijesak pa nam se čini kao da je Uglavnom, čovjek je doživljavan kao stvaranju svake vrste posebno, koji su
nema, kao što se dogodilo i sa sfingom duboka i složena stvarnost. čvrsto vjerovali u uvriježene dogme i
u Egiptu, ali ona uvijek nanovo izranja Međutim, u Europi se s renesan­ isto tako čvrsto odbacivali “zemaljske
i tjera nas da se pitamo i tražimo odgo­ som slika svijeta promijenila. Sveto i činjenice”, a s druge su bili znanstvenici
vore na temeljna ljudska pitanja. svjetovno su razdvojeni, jer se znanost koji su svoje teorije nastojali utemeljiti
Ljudi su oduvijek imali neki od­ počela baviti isključivo opipljivim i na čvrstim materijalnim dokazima i uz
govor koji im je davao smisao i ori­ materijalno dokazivim stvarima što je
jentaciju u životu. Čovjek današnjice
je zbunjen jer mu znanost nudi jedan
odgovor, a religija drugi, pa tako na sa­
tu biologije o porijeklu čovjeka učimo
jedno, a na vjeronauku drugo. Postoje
i hvalevrijedna nastojanja ujedinja­
vanja ova dva puta i stvaranja potpuni­
je i jedinstvene slike o stvarnosti koju
zovemo čovjek. Drevni narodi svih
kontinenata također su imali svoje
odgovore, koje povezuje činjenica da
su čovjeka doživljavali kao biće koje
ima nebeski i zemaljski dio, vječni i
prolazni. U renesansi su učili da je
čovjek mikrokozmos makrokozmosa,

57 NOVA AKROPOLA 43

pomoć egzaktnih metoda. Jedan od tih
znanstvenika bio je i Charles Darwin.
Porijeklo čovjeka
Djelo Porijeklo čovjeka objavljeno
je 1871. godine. Darwin je odlučio
obraditi pitanje o porijeklu čovjeka tek
pošto je većina prirodnjaka usvojila
učenje o evoluciji vrsta. Nakon vatrenog
krštenja s djelom Postanak vrsta, ovo
je djelo u javnosti dočekano mnogo
mirnije, posebno što se tiče protivnika
učenja o evoluciji vrsta. Vrijeme od
dvanaest godina koje je proteklo od
objavljivanja njegova prvog djela bilo je
dovoljno da se ljudi priviknu na novo
i drugačije gledanje na porijeklo živog
svijeta, pa makar se i ne slagali s njim.
Darwinova teorija u Porijeklu vrsta iza­
zvala je buru, ne toliko zbog sudbine
životinja i biljaka, već zato jer se
moglo naslutiti da ni čovjek neće
biti “pošteđen” evolucije.
Jedini cilj Porijekla čovjeka
je, kako kaže Darwin, ispitati: prvo,
vodi li čovjek, kao i svaka druga
vrsta svoje porijeklo od nekog ra­
nije postojećeg oblika; drugo, način
njegova razvoja i, treće, vrijednost
razlika koje postoje među ljudskim
rasama.
Na temelju utvrđenih či­
njenica Darwin je zaključio da
je čovjek potomak nekog starog,
nižeg i izumrlog oblika. Do ovog
zaključka je došao temeljitim
44
znanost
proučavanjem čovjeka i nižih vrsta.
Čovjekovo tijelo je sagrađeno po istom
modelu kao i tijelo drugih sisavaca
– organski sustavi, osjetila, zajednički
nagoni kao nagon za samoodržanjem,
spolnost, ljubav majke prema novo­
rođenčetu, nagon novorođenčeta za
sisanjem, itd. Veliku sličnost čovjek
pokazuje s čovjekolikim majmunima,
pa su čak i razlike u građi i ponašanju
između muškog i ženskog spola kod
čovjeka slične razlikama kod ma­
jmuna. Čovjek je podložan, kao i
ostali sisavci, ptice, pa čak i kukci,
onome tajanstvenom zakonu koji čini
da se izvjesni normalni procesi, kao
trudnoća, pa i sazrijevanje i trajanje
različitih bolesti, upravljaju prema
mjesečevim periodima. Cijeli pro­
ces razmnožavanja vrsta do rađanja
i hranjenja mladunčadi neobično je
Embriji različitih skupina kralje­
žnjaka pokazuju veliku sličnost.
sličan kod svih sisavaca. Osobito
je zanimljiva činjenica da embrij
čovjeka u početku razvoja jedva
možemo razlikovati od embrija
ostalih kralježnjaka.
Navodi dalje da se od viših
životinja ne može navesti niti jedna
čiji neki dio tijela nije u rudimen­
tarnom stanju, pa niti čovjek ne čini
izuzetak od tog pravila. Kod čovjeka
kao primjer navodi očnjake, repne
pršljenove, slijepo crijevo, treći očni
kapak, itd. Ovo sve upućuje na to da
čovjek vodi porijeklo od nekog nižeg
oblika.
Životinje pak osjećaju, kao i čovjek,
zadovoljstvo i bol, sreću i nesreću. Vole
se zajedno igrati. Strah djeluje na njih
kao i na nas, izazivajući podrhtavanje
mišića, jako lupanje srca i kostriješenje
dlake. Kaže da je nepovjerenje, izdanak
straha, vrlo karakteristično za većinu
životinja. Jedan pas je, kaže, izražavao
ljubav prema svome gospodaru tako da
ga je čak i u samrtnoj agoniji milovao.
Psi izražavaju ljubomoru ako njihov
gospodar pokazuje naklonost prema
bilo kome drugome. To dokazuje, kako
kaže, da životinje ne samo da vole, već
Usporedba udova kod kralježnjaka uka-
zuje na zajedničko evolucijsko porijeklo.
NOVA AKROPOLA 57

i žele biti voljene. One vole odobravanja
i pohvale. Kad svom gospodaru nosi
košaricu, pas pokazuje zadovoljstvo i
gordost. Tuga majmunice za izgublje­
nim mladunčetom tako je jaka da je
kod nekih vrsta izazivala smrt, a maj­
mune siročiće uvijek usvajaju drugi
majmuni i brižno ih čuvaju. Iz ovoga
vidimo da između čovjeka i životinja
postoji i dublja sličnost od sličnosti
tjelesne građe ­ sličnost u izražavanju
nekih emocija, načinu ponašanja.
Darwin
kaže da životinje izražavaju više inte­
lektualne emocije i sposobnosti, vole
zabavu i pate od dosade (psi, majmu­
ni), da sve životinje osjećaju čuđenje,
a mnoge pokazuju radoznalost. Navodi
da nagonski strah koji su osjećali
prema zmijama nije mogao spriječiti
majmune da ponekad zadovolje rado­
znalost podižući poklopac sa sanduka
u kojem su zmije čuvane.
Životinje imaju odlično pamćenje
za lica i mjesta. Kaže da psi, mačke
i konji imaju veoma žive snove što
potvrđuju njihovi pokreti pri spavanju.
Mnoge životinje su društvene – žive za­
57 NOVA AKROPOLA
znanost
jedno, opominju jedne
druge na opasnost,
love u čoporima, brane
zajednicu i sl.
Darwin smatra
da je pažnja najvažnija
sposobnost za čovjekov
duhovni napredak, ali
i za napredak životinja.
Neki čovjek koji je
obučavao majmune
izvođenju vještina
najveću je po­
zornost obraćao
na to kakva im
je pažnja. Ako
majmunu, kaže
on, let neke
muhe na zidu
ili kakva druga sitnica može ljak ušima kako bi ispitali da li se nešto
poremetiti pažnju dok mu unutra kreće.
on nešto objašnjava, onda Uspoređivanjem građe fizičkog
tu nema nade za uspjeh. tijela i nekih oblika ponašanja uočljiva
Ako bi pokušao pomoću ka­ je velika sličnost kod čovjeka i životinja,
zne učiniti nekog majmuna naročito viših. Međutim, Darwin kaže
pažljivim, onda bi on posta­ da postoji bitna razlika između čovjeka
jao jogunast. i životinja u tome što čovjek ima
Uglavnom je prihva­ savjest ili moralni osjećaj. Ona je, kako
ćeno da je razum ono što kaže, izražena u kratkoj i zapovjednoj
izdiže čovjeka iznad svih riječi dužnost, koja ima tako visoko
drugih bića na Zemlji. značenje. To je
Darwin kaže
da i životinje
imaju određe­
nu sposobnost
razmišljanja
i opisuje slu­
čajeve za koje
smatra da se
teško mogu pri­
pisati nagonu
ili naslijeđenoj najplemenitija od svih ljudskih osobina
navici. Tako navodi primjer majmu­ koja tjera čovjeka da, bez i jednog tre­
na kojima je davao smotuljak koji je nutka oklijevanja, žrtvuje svoj život za
sadržavao šećer i osu; nakon što bi ih život nekog drugog bića ili da se, posli­
osa jednom pecnula pri odmatanju, je potrebnog promišljanja, prisiljen
svaki sljedeći put prinosili su smotu­ jedino jakim osjećajem pravičnosti ili
45

dužnosti žrtvuje
za neku veliku
stvar. Bez obzira na
kratkotrajno zadovoljstvo ili bol, čovjek
se, kako kaže Darwin, može ponašati
po određenim pravilima ponašanja.
Dakle, i čovjek ima nagone kao i
životinja, ali i osjećaj moralnosti koji
ga izdvaja i oplemenjuje. Dalje kaže da
čovjek treba kontrolirati i svoje misli i
da sve što neku lošu radnju čini intim­
nom duši, olakšava i njeno izvršenje, te
citira misao rimskog vladara i filozofa
Marka Aurelija: Obično, kakve su ti
misli, takav ti je i karakter duše, jer
duša je obojena mislima.
Charles Darwin
46
znanost
Čovjek iz Piltdowna (Eoanthropus dawsonii) - paleontološka podvala iz 1912. godine.
Proglašen je najstarijim pretkom suvremenog čovjeka, tzv. karikom koja nedostaje, koju
karakterizira "moderna" lubanja i "arhaična" vilica. Nakon dugogodišnjeg rasprave o
vjerodostojnosti nalaza, konačno je 1953. godine utvrđeno da se radi o falsifikatu.
Darwin napominje da je čovjek
vjerojatno još u veoma rano doba
NAČIN RAZVOJA
stekao društveni nagon koji je u njemu ČOVJEKA
razvio osjećaj za zajednicu i to da vodi
računa o njenom odobravanju i neodo­ Darwin dokazuje da se čovjek uzdigao
bravanju, te da je vjerojatno u početku do vrha organske ljestvice, a ne da je
to bilo pravilo na osnovu kojeg je čovjek tamo postavljen od početka, te da se
mogao praviti razliku između onoga što čovjeku razvijalo i tijelo i duh. Čovjek
je ispravno i onoga što nije. Dakle, prvi se postupno razvijao pod djelovanjem
poticaj za razvijanje društvenih vrlina istih onih zakona koji vrijede za razvoj
bila je pohvala i pokuda, a kasnije se svih bića – borbe za opstanak iz koje
njegova moralnost postupno uzdizala. proizlazi prirodno odabiranje, upotrebe
Dakle, Darwin smatra da čovjek
potječe od nekog ranije postojećeg
oblika, ali naglašava da je duhovna
razlika između najnižeg čovjeka i
najviše životinje ogromna. Nesebična
ljubav prema svim živim bićima,
metafizičko razmišljanje, razmišljanje
o Bogu, divljenje
kakvoj veličanstvenoj
prirodnoj pojavi, mašta
i slično, nalaze se iz­
van moći poimanja
životinja. Ali, naglašava
da je razlika u duši sa­
mo u stupnju, a nikako
u vrsti, i zato je protiv to­
ga da se čovjek svrstava
u posebno carstvo.
Osjećaji, pamćenje,
pažnja, radoznalost,
podražavanje, razum,
itd., kojima se čovjek
ponosi, mogu se naći
i u nižih životinja u
začetku ili u dobro
razvijenom stanju.
Naglašava da je moral­ ili neupotrebe dijelova tijela, korela­
ni osjećaj najbolja i tivnih promjena, djelovanjem okolnih
najveća razlika između uvjeta na život, spolnim odabiranjem,
čovjeka i životinje, a a moralne osobine su napredovale
da su se čovjekove više pod djelovanjem navika, moći
moralne i duhovne razmišljanja, pouke, religije. Naglašava
sposobnosti postupno da možda postoje i drugi dosad ne­
razvijale. otkriveni razlozi zahvaljujući kojima
je čovjek postigao stupanj čovječnosti.
NOVA AKROPOLA 57

Čovjek u sebi ima različite
impulse, od nagona do
najviših moralnih navika, i
između njih se često odvija
borba. Ponekad djelujemo
nagonski, kao na primjer
kad se mlada majka zbog
materinskog nagona izlaže i
najvećoj opasnosti za svoje
dijete, ali to možda ne bi
učinila za svako ljudsko
biće.
VRIJEDNOST
RAZLIKA KOJE
POSTOJE MEĐU
RASAMA
Darwin kaže da sve ljud­
ske rase vode porijeklo od
jednog prvobitnog stabla.
Karakteristične razlike
među rasama ne
mogu se objasniti
djelovanjem onih za­
kona koje spominje ra­
nije, kao što su različiti uvjeti
života, nasljeđem učinka veće upotrebe
ili neupotrebe dijelova tijela, načelom
korelacije i sl. Nije uspio objasniti
razlike među rasama. Kaže da ostaje
još mogući utjecaj spolnog odabira­
nja, ali ne tvrdi da se tim mogu obja­
sniti razlike. Priznaje da ostaje nešto
neobjašnjeno. Kaže da su se ljud­
ske rase diferencirale u nekom vrlo
dalekom vremenu jer su one već izdife­
rencirane i u najstarijem razdoblju o
kojem imamo nekih podataka.
KARIKA KOJA zamjerka teoriji po kojoj je čovjek
NEDOSTAJE
Darwin promatra današnje majmu­
ne kao najbliže čovjekove rođake i
najbolje predstavnike naših prvobi­
tnih predaka. Kaže da ne smijemo
smatrati da je prvobitni predak evo­
lucijskog stabla kojem pripadaju ma­
jmuni i čovjek bio sličan bilo kojem
današnjem majmunu. Mi ne znamo,
57 NOVA AKROPOLA
znanost
smatra on, ko­
liko je proteklo
vremena otka­
da se čovjek
kao vrsta
odvojio od
stabla uskonosih majmu­
na, ali može biti da se to do­
godilo u jednoj tako davnoj epohi
kao što je eocenska. Veliki prekid na
organskom lancu između čovjeka i
majmuna koji se ne može premostiti
nikakvom izumrlom ili živom vrstom
– karika koja nedostaje – velika je
potomak nekog nižeg oblika. Darwin
smatra da ova zamjerka neće teško
pasti onima koji vjeruju u opće načelo
evolucije, i zato što se prekidi viđaju
u svim nizovima jer se oni sastoje od
velikog broja izumrlih prijelaznih obli­
ka. Nedostatak fosilnih ostataka koji
bi povezali čovjeka s majmunolikim
precima objašnjava time što geolozi
nisu ispitali mnoga područja.
***
Od objavljivanja djela Porijeklo čovjeka
prošlo je 137 godina, no još uvijek nije
pronađena karika koja nedostaje. U
međuvremenu, možda i nije toliko
važno da li se čovjek uzdigao do vrha
organske ljestvice ili je tamo
postavljen od početka, koliko
je važno da izražavamo ono
što nas razlikuje od životinja
– savjest, odnosno moralni
osjećaj, te plemenito djelova­
nje iz osjećaja dužnosti.
Završit ćemo riječima
filozofa Imanuela Kanta koje i
Darwin navodi u svom djelu:
Dužnosti! Ti čudna misao što ne
radiš niti udvaranjem, niti laska-
njem, niti prijetnjom, već oslanjajući
se samo na svoj zakon u duši i na
taj način zadobivajući uvijek za sebe
poštovanje, iako ne uvijek poslušnost;
ti pred kojom svi prohtjevi postaju
nijemi pa mada se potajno i bunili
– otkuda je tvoje porijeklo? q
47
 mistika

KABIRHrvoje Landeka

Flauta Beskonačnog neprestano svira,

a zvuk njen je zvuk ljubavi.
Kada ljubav odbaci sva ograničenja, približi se istini.
Široko se njen miris pruža! Ona kraja nema,
ništa joj na putu ne stoji.
Oblik ove glazbe svijetli kao tisuće sunaca:
s njom se ne može usporediti glazba vine,
vine koja ispušta tonove istinske.

48 NOVA AKROPOLA 57
 mistika
K
abir, odnosno Al­Kabir, što znači "Beskrajno velik",
"Najuzdignutiji", iznimna je pojava indijskog misti­
cizma. Prilično dugo ostao je nepoznat zapadnim
krugovima sve dok Rabindranath Tagore, njegov veliki
štovatelj, nije preveo zbirku njegovih pjesama s hindskog
na engleski jezik. Pripisuju mu tisuće pjesama, iako ih se
sačuvalo tek par stotina. Sam Kabir nije zapisivao svoje
pjesme i dvostihe, već su to činili njegovi učenici.
O njegovu se životu malo zna, odnosno nema vjero­
dostojnih izvora. Sačuvani podaci pristižu nam iz predaja
i legendi, kako muslimanskih tako i hinduističkih, a obje
ga tradicije svojataju i prikazuju kroz vlastitu prizmu. Dok
hinduistički izvori prenose da je bio asketa, muslimanski
kažu da je imao ženu po imenu Loi i dvoje djece. Oba
izvora se slažu da je rođen oko 1440. godine u okolici
grada Benaresa (Varanasija) gdje je proveo najveći dio svog
života, te da je odrastao u muslimanskoj obitelji koja se
generacijama bavila tkanjem, pa je i Kabir bio tkalac.
Još kao dječak pokazivao je sklonost prema duhovno­
sti koja se rasplamsala kada je u ranoj mladosti upoznao
Ramanandu, tada iznimno poštovanog hinduističkog sve­
ca­pjesnika.
Ramananda je u sjevernu Indiju donio vjerski pre­
porod koji je na jugu Indije pokrenuo Ramanuja, veliki
vjerski reformator iz XII. stoljeća. Naime, dok je okoštala
vedska tradicija naglašavala važnost obreda, ovaj je prepo­
rod težio bhakti, predanoj ljubavi prema Bogu i služenju.
Sam pokret bhakti ima korijene u najranijim vedskim te­
kstovima, a Bhagavad Gita govori o bhakti yogi kao putu
predanosti i jednom od načina postizanja oslobođenja.
Uz sam susret Kabira i Ramanande veže se legenda koja
kaže da je Kabir još kao dječak u njemu prepoznao učitelja
i stalno smišljao načine kako bi mu se približio. Tako je ot­
krio mjesto na Gangesu gdje se Ramananda običavao kupati
pa se pritajio na stepenicama koje su vodile prema rijeci.
Spuštajući se stepenicama, Ramananda je stao na njegovo
tijelo i iznenađen uzviknuo: Ram! Ram!, ime inkarnacije
57 NOVA AKROPOLA
pod kojom je štovao Boga. Tako je po legendi Kabir dobio
inicijacijsku mantru i postao njegov učenik.
Iako je Ramananda prihvaćao učenike iz svih kasti i sekti,
što nije bilo uobičajeno za ta vremena, izniman je slučaj da je
hinduistički bhakti uzeo za učenika jednog muslimana, čime
je zbog kršenja društveno­religijskih normi izazvao oštre kri­
tike i jednih i drugih. Ramananda je bio neobično učen čovjek
koji je Kabiru prenio znanje Veda i hinduizma, čiju je on te­
ologiju u svojim pjesmama spojio sa sufijskim misticizmom.
U Kabirovo vrijeme sufijski je misticizam snažno odjekivao
sjevernom Indijom. Pjesme perzijskih mistika Sadija, Rumija,
Hafeza i drugih primjetno su utjecale na Kabira, no najdublji
trag na njega ipak je ostavio Ramananda kojeg je priznavao
kao jedini duhovni autoritet svoga vremena.
Neočekivano sam bio otkriven u Benaresu, i Ramananda me
prosvijetlio
Ponio sam sa sobom žeđ za beskrajem, i krenuh se susresti
s Njim.
Ramanandini su učenici činili prvu generaciju sjever­
noindijskih santa, raznorodne skupine duhovnih učitelja
kojima je pripadao i Kabir, a koja je imala zajedničko duho­
vno polazište u pokretu bhakti. Učili su da se može odbaciti
teški teret kasti, obreda i kompleksna vedska filozofija te
jednostavno izraziti predanost Bogu koji boravi u srcu.
Veliki pokret bhakti plamtio je širom središnje i
sjeverne Indije od XIV.­XVI. stoljeća. Ovo razdoblje kara­
kterizira procvat devocijske poezije, bhajana, na narodnim
jezicima Indije jer su sveci­pjesnici iznosili svoje učenje u
stihovima na narječju kraja u kojem su živjeli.
KABIROVA POEZIJA
Kabir je poznat po svojim jezgrovitim dvostisima i
pjesmama koje povezuju svakodnevni život i duhovnost na
jednostavan i snažan način. Njegov je genij u tome što je
podjednako nadahnjivao učene, primjerice Rabindranatha
Tagora, kao i neuke. Svoju poruku prenosi kroz lako razum­
ljive metafore, a nadahnuće pronalazi u svakodnevnom
životu i svemu što ga okružuje. Živio je ono što je propo­
vijedao, odnosno, propovijedao je ono što je živio, iz čega
upravo proizlazi snaga njegove poruke.
On uči da je život igra dvaju principa: ljudske duše
(Jivatma) i Boga (Paramatma).
Na polju našeg tijela, stalno se vodi velika bitka
protiv strasti, bijesa, ponosa i pohlepe
Kraljevstvo istine, zadovoljstva i čistoće izaziva bitku,
mač koji se najviše podiže u njoj,
mač je Imena Njegovog.
49
 mistika

Oslobođenje je proces sjedinjenja tih dvaju božanskih

principa u jedno.

Ispred neuzročnog, uzročno igra,

˝Ti i ja smo jedno˝, oglasi se truba...

No, predanost i ljubav prema Bogu nadilaze svaku

filozofiju. Sabirući bisere islamske i hinduističke tradici­
je, u svojim stihovima gorljivo govori o Bogu u nama te
nadilazeći sve razlike i podjele, kako između religija, tako
i između duše i Boga, poziva čitatelja da zastane i preda se
titrajima mudrosti i akordima duhovne glazbe koja teče
kroz njegove riječi.

On je nesputani krajnji mir;

On se u liku ljubavi proširio svijetom
Iz te Zrake, koja je Istina, struje novih oblika neprestano istječu;
I On ih ispunjava…

O slugo, gdje si me tražio?

Gle! Ja sam pokraj tebe.
Nisam u hramu, ni u džamiji, nisam u Kabi, ni na Kailasu;
Nisam u ceremonijama ni u obredima, niti u yogi i odricanju.
Vidjet ćeš me ako si istinski tragalac, srest ćeš me u treptaju
vremena.

Kako bi se ljubav između mene i Tebe ikada mogla umanjiti?

Kao što list lotosa počiva na vodi, tako si ti moj gospodar, a ja
sluga tvoj
Kao što noćna ptica cijele noći u Mjesec gleda,
tako sam ja sluga tvoj, a ti moj gospodar.
Od samog početka, pa do kraja vječnosti, ljubav je među nama,
i kako se takva ljubav može ugasiti?
A Kabir kaže: ˝Kao što rijeka utječe u ocean, tako se moje
srce Tebi priklanja.˝

Kabir je osjećao odbojnost prema bilo kojoj službenoj

religiji. Ostala je zapamćena njegova izreka: Koi bole Ram
Ram Koi Khudai..., što znači da se Boga može zazivati nje­
govim hinduističkim ili muslimanskim imenom, ali radi
se o jednom te istom Bogu iz kojeg svi potječemo i kojemu
se svi vraćamo.

Hari je na Istoku, Alah na Zapadu.

Prodri u svoje srce, jer ćeš tamo pronaći i Karima i Rama;
Svi muškarci i žene svijeta Njegova su živuća obličja.
Kabir je dijete Alaha i Rama.

On sve ljude doživljava kao božansku djecu i cjelo­

kupno postojanje kao jedno, univerzalno i nerazdjeljivo je­

50 NOVA AKROPOLA 57
 mistika
dinstvo jednoga Boga. U njegovom učenju nema sektaških
krajnosti, isposništva i nepotrebnog odricanja, on oštro
osuđuje kastinski sustav, religioznu isključivost i religijsko
licemjerje, propovijeda ljubav, radost i skladan suživot te
svakodnevno služenje ljudima svim srcem.
…Kazi traga za riječima iz Kurana i podučava druge, ali ako
njegovo srce nije stupilo u tu ljubav, čemu on služi, mada je
učitelj ljudima?
Yogin boji svoju odoru u crveno; ali ako ne zna ništa o boji
ljubavi, kakva je korist, iako su njegove halje obojene?
Kabir kaže: ˝Bio u hramu ili u galeriji, u taboru ili cvjetnoj
bašči, doista tvrdim - moj Gospod u svakom trenutku uživa
u meni.˝
U duhu bhakti tradicije Boga slavi kroz svakodne­
vni posao, pjesmom, plesom, glazbom, meditacijom, ali
naglašava važnost učitelja:
O, brate, srce mi žudi za onim pravim Učiteljem
koji puni pehar ljubavlju koji ga sam kuša,
pa ga zatim doda meni.
On mi s očiju skida veo i daruje pravu viziju Brahme.
On otkriva svjetove koji su u njemu, i otvara mi ograde
glazbe nečujne
On u sebi spaja radost i tugu,
on sve živo ljubavlju daruje.
Kabir kaže: "Odista, ne poznaje strah onaj koji takvog učitelja
ima da ga vodi u siguran zaklon."
Prvog je učitelja imao u Ramanandi, a kasnije govori
o "univerzalnom učitelju", učitelju koji je sveprisutan i koji
ga blagoslivlja mističnim vizijama.
Ali taj bezoblični Bog, pretapa se u tisuće oblika
u očima svih živih bića.
On je čist i nerazoriv,
oblik mu je beskrajan i nedokučiv,
On igra u zanosu, i valoviti oblici izviru iz njegove igre.
Duh i tijelo se ne mogu obuzdati,
kada ih dodirne njegova velika radost.
On plovi u svojoj svijesti
u svim radostima i u svekolikoj tuzi
on nema ni početak ni kraj,
on je taj koji sve pokriva blagoslovom.
Tkalac Kabir je u svoje bhajane znalački utkao svoje
mistične vizije. On putuje dubokim duhovnim prostranstvima
i govori o postojanju onostranih svjetova koji su običnom umu
neshvatljivi, o svjetovima gdje se korača stopama Duše.
57 NOVA AKROPOLA
…Tamo Fontana Vječnosti pleše svoj beskrajni životni ciklus
rođenja i smrti…
Tamo, u Njemu, stvaranje napreduje, ono je ponad svih
promišljanja;
jer ga ona ne mogu dosegnuti;
tamo se nalazi beskrajni svijet, o brate moj!
I tamo Bezimeno Biće prebiva,
Ono o kojem se ništa kazati ne može.
Ovo razumije samo onaj koji je dosegnuo ta područja - ona su
različita od svega što je izrečeno ili se ikada čulo…
Zaneseno govori o glazbi koja ispunjava univerzum,
o bojama, mirisima, svjetlu… Gotovo svakim stihom slavi
božansko, Njegovu neopisivu slavu, ljepotu, ljubav i mudrost.
Božansko je u svemu, glas koji šapuće kroz tkalački razboj,
rijeku i mlinski kotač, nas same. Bog je u nama, kaže Kabir,
samo moramo znati stati i osluhnuti Njegovu pjesmu.
Tamo je nebo ispunjeno glazbom,
tamo nektar lije kao kiša,
tamo se harfa veselo oglašava, tamo se bubanj čuje.
Divnog li izobilja u tom nebeskom boravištu!
Tamo se nikada ne spominje izlazak Sunčev i zalazak,
u oceanu pojavnosti, što ljubavi je svjetlost,
dan i noć su sjedinjeni.
Tu vlada vječita radost, bez bola i borbe,
Tu greške nikakve nema.
A Kabir kaže: ˝Tamo sam i ja osjetio sreću onog
Blagoslovljenog!˝
Spoznao sam u sebi radost svemira: izbjegao sam pogrešku
ovoga svijeta.
Unutrašnje i vanjsko su se sjedinili na nebu,
Beskonačno i konačno su jedno:
pijan sam od slike svega ovoga!
Svjetlost Tvoja ispunjava svemir;
to svjetiljka ljubavi na držaču spoznaje plamti.
Večernje sjenke sve gušće i dublje rastu,
a tama ljubavi sve više obavija tijelo i duh.
Otvori prozor ka zapadu, u nebu ljubavi izgubit ćeš se,
Ispij med mirisni koji s lotosovih latica u srce kaplje.
Neka valovi udare o tvoje tijelo;
kakva divota počiva u moru!
Počuj! Zvuci školjki i zvona ponovno se čuju.
A Kabir kaže: ˝O, brate, raduj se! Gospod je u posudi tijela mog.˝
Ovi stihovi govore o gotovo ekstatičnom ljubavnom
zanosu koji gaji prema božanskome, ali Kabir i podučava:
51
 mistika
Svjetiljke gore u svakome domu, o slijepi čovječe!
Ali ih ti ne možeš vidjeti.
Jednoga dana oči će ti se iznenada oporaviti i progledat ćeš.
Veliki mistici i učitelji osvajali su srca jednostavnošću
i skromnošću; parabolama i stihovima prilagođenim vre­
menu i prostoru kako bi ih narod mogao razumjeti. Kabir
je još za života stekao mnogo učenika i sljedbenika, a i da­
nas, nakon pet stoljeća, ima velik broj štovatelja. Zajednica
Kabir Panth na sjeveru Indije, koja ga smatra svojim proro­
kom, broji milijun sljedbenika.
Ostavio je bezvremenski trag učitelja koji ne dopušta
jednoumlje, svojatanje duhovnosti i vječnih istina te
odvođenje tih bezvremenskih mudrosti u slijepe uličice
površnih interpretacija koje nemaju iskustveni uvid.
Na svetim kupalištima ničega osim vode nema,
osvjedočio sam se, jer se i ja nekad kupah tamo.
Kipovi su beživotni, ne mogu govoriti,
to znam, jer se glasno njima molih.
Purana i Kuran tek su slova puka,
podigoh zastor i uvjerih se u to.
Iskustvo je korijen Kabirovih riječi
i on dobro zna da su sve ostale stvari
ništavne također.
No, riječi koje su osvajale narod izazivale su otvoreno
negodovanje i neprijateljstvo tadašnjih religijskih autoriteta i
ortodoksnih brahmana. Oni su branili svoje poglede i htjeli
su utišati i zatrti Kabirov nauk. Jedna legenda govori kako su
brahmani Kabiru kao iskušenje poslali prelijepu kurtizanu,
međutim, ona se nakon susreta s njim preobratila.
Navodno je izvodio i čuda ozdravljenja i ne jednom
bio doveden pred tadašnjeg vladara Sikandara Lodija,
optužen za tvrdnju da posjeduje božanske sposobnosti.
Spasilo ga je muslimansko porijeklo koje ga je svrstalo u
sufije, a sufiji su u to doba imali velike slobode i bili iz­
52
van brahmanskih zakona. Sikandar Lodi je bio tolerantan
prema "ekscentričnostima" svetog čovjeka koji je pripadao
njegovoj vjeroispovijesti. Čini se da se ovo dogodilo kad je
Kabir imao oko šezdeset godina, i to je posljednji događaj
iz njegova života za koji sigurno znamo.
Život mu je pošteđen, ali je 1495. protjeran iz
Benaresa. U progonu je i umro, 1518. godine u gradu
Magharu, kao putujući propovjednik svog nauka.
Jedna slikovita legenda kaže da su se nakon Kabirove
smrti njegovi muslimanski i hinduistički učenici posvađali
oko prava na posjedovanje njegova tijela. Muslimani su ga
htjeli pokopati, a hinduisti spaliti prema svojim običajima.
Dok su raspravljali, legenda kaže, pred njima se pojavio
Kabir i rekao im da podignu pokrov i pogledaju što pod
njim leži. Oni to učiniše i umjesto mrtvog tijela pronađoše
hrpu cvijeća. Polovicu su cvijeća pokopali muslimani u
Magharu gdje je proveo posljednje godine života, a ostatak
su hinduisti spalili u svetom gradu Benaresu.
Za nas, Kabir neka ostane u zlatnoj sredini kao dra­
gulj istočnjačkog misticizma, kao učitelj božanske ljubavi,
koji nas podučava da su ljubav i čisto srce na prvome mje­
stu, da je ljubav najuzvišenija božanska esencija iz koje
proizlaze mudrost, znanje, radost i mir, i koji i dalje potiče
ljudske duše na traganje za božanskim u nama – na našu
jedinu istinsku potragu.
Tajanstvena je staza ljubavi!
Nema tamo ni pitanja ni ne-pitanja,
Tamo čovjek sebe gubi pred stopalima Njegovim
Tamo je utonuo u užitak traganja,
zaronio u dubine ljubavi kao riba u vodu
Predani nikad ne dvoji prije negoli ponudi
svoju glavu služeći svoga gospoda
Kabir proglašava tajnu ove ljubavi.q
NOVA AKROPOLA 57
 zanimljivost

LUMBINI

L
umbini, mjesto u podnožju Himalaja u današnjem
Nepalu, smješteno tridesetak kilometara od indijske
granice, navodi se kao mjesto rođenja princa Siddharthe
Gautame koji će postati poznat kao Buddha – Probuđeni.
Drevni budistički tekstovi navode da je Siddharthina majka
Maya Devi na putu iz kraljevske palače prema roditeljskom domu
u Devadahi zastala u Lumbiniju zbog jakih trudova i, nakon
što se okupala u Puskarni ­ Svetom ribnjaku, na svijet donijela
čovjeka čije će učenje slijediti milijuni ljudi kroz stoljeća.

Hram Maye Devi i mjesto Buddhinog

rođenja

Stup cara Ašoke

distički samostani i hramovi, ali jačanjem hinduizma i pro­

diranjem islama na područje današnjeg Nepala sjećanje na
mjesto Buddhinog rođenja izgubljeno je za naredna stoljeća.
Tek 1896. godine dr. Anton Führer, poznati njemački arhe­
olog ponovno otkriva mjesto rođenja Probuđenog tragom starih
Budistička tradicija kaže da je princ Siddhartha živio budističkih zapisa o Lumbiniju, a 1997. godine Lumbini dolazi
u obilju dvorskog života kraljevstva Kapilavastu do svoje na UNESCO­ov popis svjetske kulturne baštine.
29. godine, kada se susreće s patnjom i boli i kreće u po­ U Lumbiniju se nalazi nekoliko hramova, a najznačajniji
tragu za naukom kako ih se osloboditi. Arheološki ostaci je hram Maye Devi u sklopu kojeg se nalazi mjesto Buddhina
pronađeni u Tilaurakotu, 28 km udaljenom od
Lumbinija, smatraju se ostacima palače Buddhina
oca Suddhodane, koju je princ Siddhartha, kako
tradicija govori, napustio kroz istočna vrata.
Godine 249. pr.Kr. car Ašoka posjetio je
Lumbini i podigao četiri stupe i kameni stup kao
izraz obilježavanja i štovanja mjesta Buddhina
rođenja. Do IX. st. u Lumbiniju su građeni bu­

Sveti ribnjak

rođenja. Hram je smješten u neposrednoj blizini stupa cara

Ašoke i Svetog ribnjaka.
Lumbini je danas jedno od četiri najvažnija mjesta
budističkih hodočašća. Ostala tri vezuju se uz Buddhino pro­
svjetljenje (grad Bodh Gaya), smrt (grad Kušinagar) i mjesto
gdje je održao prvo učenje o Dharmi (Sarnath). q
Priredio Luka Marić
Ostaci stupa
53 NOVA AKROPOLA 57
 epovi
RAMAYANA
Ana Jerković
“Istina je najviše načelo vrline”
R
amayana je jedan od najpo­
znatijih velikih junačkih epova
Indije i hinduizma, a nastao je
oko 500. g. pr.Kr., primarno kao usme­
na predaja, poslije kao zapis. Pripisuje
se pjesniku i mudracu Valmikiju, a
sadrži 48 tisuća stihova od po 32 sloga
podijeljenih u sedam knjiga ili kandi.
Nazivaju je Ilijadom Istoka, a tvrdi se
da je starija od Mahabha-
rate jer je ujedno i
prva pjesma san­
skrtske knjiže­
vnosti.
Ovaj
opsežan i
bogat spjev
govori o
životu kralja
i božanskog
junaka Rame,
od rođenja do
smrti, prateći njego­
vo svrgavanje s prijestolja
i otimanje Site, njegove žene, zbog čega
dolazi do rata s demonima rakšasama.
Radnja se zbiva u Treta yugi, trećem od
četiri velika razdoblja hinduističke kro­
nologije. Ramayana nije samo junački
ep, već predstavlja i duboki filozof­
ski, humanistički, ezoterijski, teološki
i etički tekst koji svojim spoznajama i
podukama obogaćuje svjetsku kulturnu
i književnu baštinu.
54
SIMBOLIZAM PRIČE
Etimološki, riječ Ramayana dolazi od
imena kralja Rame i riječi ayana, što
znači avantura, događanje, a najčešće se
naziv prevodi kao “Ramino putovanje”.
Rama, punim imenom Ramachandra,
smatra se sedmim od deset avatara,
odnosno inkarnacijom boga Višnua.
Najstariji je sin Dašarathe, kralja so­
larne rase, a sam je postao
prvi kralj božanske ili
prve arijske dinastije.
Čistog je karaktera,
sljedbenik reli­
gijskih načela.
Njegova žena
Sita jedna je
od inkarnacija
Lakšmi, božice
sreće i pratilje
boga Višnua, i
utjelovljenje je vrli­
na čestitosti i dobrote.
U spjevu Situ otima Ravana,
demonski kralj rakšasa s Lanke. Lanka
je pak jedan od “ostataka” Atlantide, ka­
ko kaže tradicija, što objašnjava detaljne
opise letjelica vimana ili nebeskih
kočija koje pokreće tajanstveni pogon,
a izgledaju kao “veliko lebdeće brdo”.
Rama potječe od solarnih, sunčanih bo­
gova, dok je Ravana potomak lunarnih
deva. Uz Ramu su i njegov plemeniti brat
Lakšmana te neobični polumajmun­
NOVA AKROPOLA 57

polučovjek Hanuman, oličenje snage,
odanosti, hrabrosti i posvećenosti.
U ezoterijskom smislu, ep govori
fascinantnim simbolizmom i alegorij­
ski prikazuje nevolje čovjeka i njegove
duše. Drugim riječima, prikazana je
borba između dobra i zla, božanskih i
zemaljskih sila.
U simbolizmu Ramayane mo­
žemo spomenuti Panchvati, područje
gdje su se privremeno naselili Rama i
Sita a koje predstavlja pet elemenata
materije, ili rijeku Tamasa, kao simbol
tamasa – inertnosti, pasivnosti, ne­
znanja. Ime Raminog brata Lakšmane
složenica je riječi laksh (objekt) i
manas (um), a znači “snagu uma”.
Spominju se i planeti i astrološki feno­
meni, kao i nebeska oružja brahma-
stra, gandharva, surja, jama, tvasta,
varuna, rudra, asura te mistične
mantre.
SEDAM KANDI
Ep se sastoji od sedam kandi ili po­
glavlja.
1. Balakanda govori o Raminom
rođenju, djetinjstvu, mladenaštvu i
ženidbi. Nebeski putnik Narada poja­
vio se u Valmikijevoj kolibi te započeo
razgovor o učenom, mudrom, milo­
stivom, odvažnom Rami koji savršeno
upravlja osjetilima i gospodar je
Prikaz avatara boga Višnua.
57 NOVA AKROPOLA
epovi
neograničenih moći. Valmiki
tako od Brahme dobiva zadatak
sastaviti spjev o Ramachandri.
Nakon rođenja, mudrac Višva­
mitra odvodi Ramu s dvora nje­
gova oca Dašarathe kako bi se
zajedno s bratom Lakšmanom
borio protiv zlih rakšasa. U
tim borbama Rama pokazuje
izvanrednu hrabrost i snagu
dostojnu božanstva. Višvamitra
Sita
Ravana drži otetu Situ istovremeno se
boreći s Jatayusom.
počinje nagovarati Raminu pomajku
Kaikeji da iskoristi dva blagoslova koje
ima kod kralja te da dade okruniti svoga
sina Bharatu, a Ramu izgnati u šumu
na četrnaest godina. Kaikeji je jednom
Dašarathi spasila život te joj je on dugo­
od bogova dobiva nalog da ga poduči vao dva blagoslova koje je ona na spo­
povoljnim mantrama kako bi ostvario menuti način i iskoristila. Dašaratha
važan zadatak koji mu je namijenjen. je bio očajan, ali je morao izvršiti
On također upoznaje Ramu sa Sitom, obećanje te je prognao sina u šumu.
njegovom budućom ženom. Ramu se S Ramom odlaze i njegova vjerna žena
opisuje kao kšatrijskog junaka koji Sita i brat Lakšmana. Grad Ayodhya,
vlada sobom, slo­ koji je živio s Ramom, zapao je u veliku
bodnog od zlobe, tugu nakon njegova odlaska. Poglavlje
istinoljubivog, prikazuje kako je stao život i ljudi i
poniznog, milo­ životinja i biljaka. Ramin otac umire od
srdnog te blagog na tuge, a Rama, Sita i Lakšmana prelaze
riječima i djelima. rijeku Ganges i nastanjuju se na pla­
2. Druga nini Chitrakuta. U međuvremenu, brat
kanda ili Ayodhya- mu Bharata ne prihvaća prijestolje i
kanda pripovi­ upućuje se po Ramu da ga vrati natrag.
jeda o Raminom Rama obećava da će se vratiti nakon
prinčevskom životu četrnaest godina jer ne smije prekršiti
i progonstvu u očevu zakletvu, a Bharatu postavlja za
šumu. Prilikom opunomoćenika.
Dašarathine ob­ 3. Aranyakanda ili Knjiga o
jave da će okruniti šumi govori o životu u šumskim
Ramu za kralja, predjelima. Rama, Sita i Lakšmana bili
sluškinja Manthara su dobrodošli u svakom ašramu u ko­
55

Jatayusov pogreb
jem su boravili, pa im je deset godina
progonstva prošlo u ugodi i zadovolj­
stvu. Sreća je trajala sve dok nije naišla
Šurpanakha, Ravanina sestra, koja se
zaljubila u Ramu. Nakon što joj
je Lakšmana odrezao nos i
uši, vojska od četrnaest
tisuća rakšasa pre­
dvođenih Kharom
napadaju Ramu.
Rama je u bitci
protiv horde
demona izgle-
dao kao moćan
spoj Sunca i Mjeseca m e đ u
olujnim oblacima. Sam je svo­
jim nebeskim oružjem savladao
cijelu vojsku rakšasa i samog
Kharu, te tako spasio rišije od
njihovog ugnjetavanja. Time je je­
dan dio božanskog plana bio ispunjen.
Međutim, preživjeli rakšasa obavijesti
kralja Ravanu na Lanki o porazu u
šumi. Ravana, demon s deset glava i
dvadeset ruku, odluči oteti Raminu
ženu Situ uz pomoć Marice, rakšase
56
epovi
koji se pretvorio u jelena
kako bi odvukao Ramu u
šumu. U nakani da spriječi
Ravanu u otmici Site, pada
i kralj supova, hrabri i
požrtvovni Jatayus.
U poteškoći, Gospodar
pomaže bhakti, a bhakta
uvijek služi Gospodara.
Drugim riječima, učitelj uvi­
jek pazi na svoga učenika,
a učenik jednako misli na
svoga učitelja, odnosno
međusobno se štite.
4. Radnja knjige
Kiškindhakanda smještena
je u kraljevstvu majmuna.
Kralj majmuna Sugriva šalje
Hanumana pred Ramu i
Lakšmanu da im otkrije
namjere. U tom susretu
vidi se vrijednost uljudnog
izgleda i pjesničkog govora,
u čemu je Hanuman bio
vješt, te karakteristike koje
odaju lice, oči, stav i udovi. Dubina,
samouvjerenost i moć, odraz su zre­
log jedinstva srca, glasa i razuma.
Hanuman
Sprijateljuju se, te Rama odluči pomoći
Sugrivi, kojem je brat Vali oteo ženu i
kraljevstvo, u zamjenu za pomoć u
potrazi za Sitom. Rama ubije Valija te
Sugriva sjeda na prijestolje. Zauzvrat,
iako zaveden tjelesnim užicima, Sugriva
vraća uslugu te poziva na desetke mili­
juna majmuna, medvjeda i pavijana
kao vojsku za Ramu. Razašilje ih na
sve četiri strane svijeta, a najveću nadu
polaže u Hanumana. Hanuman pak
s vojskom naiđe na Jatayusovog brata
Sampatija koji im reče da se Ravana sa
Sitom nalazi na Lanki. Hanuman, kao
najjači i najsposobniji od svih, odlazi
pronaći i osloboditi Raminu ženu.
5. Slijedi Sundarakanda ili Knjiga
o povoljnosti. Hanuman povećava svoje
tijelo do divovskih razmjera te preskače
ocean do Lanke prolazeći pritom mnoge
nedaće. Ulazi u grad Lanku i počinje
tražiti Situ. Naišavši na Ravanine odaje
u kojima je bilo mnogo žena, osjeća
se kao uhoda te preispituje ispravnost
svog djelovanja i zaključuje: Pobuda
određuje je li djelo časno ili grešno.
Konačno pronalazi Situ onemoćalu
zbog posta i tuge za Ramom. Hanuman
je oraspoloži uvjerivši je da ga je poslao
Rama. Ona mu da dragulj i ispriča
priče koje će prenijeti Rami kako bi bio
siguran da je živa i zdrava.
Hanuman nije htio sam
spasiti Situ kako ne bi
umanjio Raminu slavu i
njegov zadatak da ubije
Ravanu, ali je uništio
velik dio grada, vrhove
planina, čupao stabla i
sam pobijedio osamdeset
tisuća rakšasa te najbolje
Ravanine vojnike, divove,
vodeće vojskovođe, sinove
ministara te Ravaninog sina
Akšu. Na kraju je dopustio
da ga najstariji Ravanin sin
Indrajit zarobi kako bi mogao
procijeniti snagu neprijatelja te
vidjeti samog Ravanu. Ravanu se
opisuje kao dopadljivog, prisebnog,
hrabrog i sjajnog, kao riznicu povo-
ljnih osobina; da nije okrenuo leđa
NOVA AKROPOLA 57

Rama na Hanumanu bori se s Ravanom.
pravičnosti, bio bi slavniji od samo-
ga Indre. Ravana odluči Hanumanu
zapaliti rep, a ovaj to iskoristi da za­
pali cijeli grad. No, zbog opasnosti da
i Sita strada u požaru, Hanuman se
ukori riječima da je neobuzdani gnjev
najgrešnija ljudska osobina jer je uz-
rok nepromišljenih djela. Samo osoba
koja je naučila svladati vlastiti gnjev,
dostojna je naziva ljudskog bića.
6. Šesta kanda ili Yuddhakanda
poznata je i pod nazivom Knjiga o
ratu, a govori o bitci dviju moćnih voj­
ski – Ramine i Ravanine. Hanuman se
vraća na kopno i izvještava Ramu o pro­
nalasku Site na Lanki. Čuvši sve što je
Hanuman samoinicijativno napravio,
Rama reče da je najbolji od svih slugu
onaj koji učini više nego mu je go-
spodar povjerio. Osim što je pronašao
i utješio Situ, Hanuman je istražio
Lanku, iskušao snagu vojnika rakšasa
i ulio strah u Ravanino srce. Ravana je
57 NOVA AKROPOLA
epovi
prakticiraju strogi asketizam te zado­
bivaju Brahmine blagoslove, a da bi tek
poslije postali bahati i zlobni zbog svoje
moći. Rama će zbog održavanja čistog
imena morati protjerati trudnu Situ na
obale Gangesa kod Valmikijevog ašrama
jer su mu prigovarali zašto ju je primio
natrag nakon godine dana u Ravaninoj
kući. Dužnost se mora izvršiti bez
osjećaja vezanosti i odbojnosti, rekao
je u jednoj prilici brat mu Lakšmana.
Sita će roditi blizance Kušu i Lavu, koji
će kazivati Ramayanu po cijeloj zemlji
i naslijediti Ramu na prijestolju kada
on napusti materijalni svijet nakon je­
danaest tisuća godina vladavine u miru
i ljubavi.
Osim priče, Ramayana govori i o
tome kako će u Kali yugi ljudi živjeti
kraće, bit će nesretni, neinteligentni,
neskloni filozofiji, a čak će i šudre
prakticirati strogi asketizam jer će se
poredak poremetiti. Ramayana navodi
i osam odlika inteligencije, četiri vrste
političke taktike, četrnaest vrlina velikih
osoba, objašnjava četiri yuge i četiri
kaste. Zaključno, kako tvrdi predaja,
pak sazvao savjet. Brat Vibhišana savje­ Ramayana podaruje moć, dug život i
tovao mu je da vrati Situ, a Ravana ga je pobjedu onima koji krote svoje strasti i
otjerao. Vibhišana je prišao Raminom slušaju je s vjerom. q
taboru, a Rama je zaključio da se ne-
prijatelja sklopljenih ruku svakako
mora zaštititi. Djed je Ravani rekao
da se mudar kralj nikad ne bori
protiv jačeg neprijatelja, no on nije
poslušao savjete te je bitka započela. U
njoj su pali svi veliki junaci: Prahasta,
Kumbhakarna, Akampana te na kraju
prijestolonasljednik Indrajit. Na kraju,
Rama ubije i Ravanu u žestokoj borbi
nebeskim oružjima. Tijelo mu spale
prema vedskim obredima, a Vibhišana
biva ustoličen. Sita je, da bi dokazala
čestitost, morala ući u vatru. Kanda
završava krunidbom Rame u Ayodhyi.
7. Završna je Uttarakanda, knjiga
o razdoblju nakon Ramine krunidbe.
Mudraci pričaju o nastanku svijeta,
poretku, rodovima bića, bitkama
rakšasa i danava protiv polubogova,
rođenju Hanumana, Ravane, Indrajita...
Tako saznajemo da svi rakšase prvo
57
 kratka priča

Priča o cvijetu

J
ednom je Buddha došao na predavanje s cvijetom u ruci. Dugo ni­
je progovorio niti riječi, sve dok se netko nije osmjelio da ga upita
zašto šuti. Buddha se nasmije i reče: Ovaj cvijet koji imam u ruci
govori više od onog što bih vam ja ikad mogao reći, više od onog što se
riječima može izraziti. Slušajte, danas će vam cvijet govoriti umjesto
mene. Kasnije ćete mi ispričati što vam je cvijet rekao.
Kad ih je poslije pitao da mu kažu što misle da su čuli, dobio je
najrazličitije odgovore.
Većina odgovora trudila se cvijetu dati neko složeno i jako učeno
objašnjenje, no tada ustade jedan čovjek i reče: Nisam mogao čuti poruku
cvijeta, jer nisam dostojan da je čujem. Jedino što mogu učiniti jest
pasti na koljena pred tajnom koja me nadilazi. Buddha ga nato pozove
k sebi, dade mu cvijet i reče: Ono što se moglo riječima dati, to sam dao
svima vama. A ono što se u riječi ne može staviti, to dajem tebi. q

Odabrala Nataša Žaja

58 NOVA AKROPOLA 57
 Izdvajamo

Diogen Laer�je:
ŽIVOTI I MISLI ISTAKNUTIH FILOZOFA
Ova knjiga je jedan od najvažnijih izvora o
an�čkoj filozofiji. Diogen je prije svega pjesnik
koji jednostavno i zanimljivo piše o živo�ma i
učenjima starih grčkih filozofa, a cijeli tekst je
protkan njihovim čuvenim izrekama.

Ciceron: O DUŽNOSTIMA
“... kad biramo kojoj od dužnos� da� prvenstvo, neka prednost
dobije ona vrsta dužnos� koju nalaže dobrobit ljudskog društva.
Doista, promišljen čin ići će za znanjem i razboritos�, te tako biva da
promišljeno djelova� vrijedi više nego razborito samo promišlja�.”

Lucije Anej Seneka: DIJALOZI

Seneka je jedan od najznačajnijih
predstavnika rimskog stoicizma. Nje-
gova je filozofija duboko, ali jednostavno
promišljanje o čovjeku i njegovoj sudbini.
Ova mala knjiga je dragocjeni priručnik koji
vraća vjeru u dostojanstvo ljudskog bića.

John G. Neihardt: CRNI LOS GOVORI

Crni Los, sve� čovjek Oglala Siouxa, govori nam
o svijetu koji živi u potpunom skladu s prirodom
i vlas��m srcem, koji duboko poštuje sve što živi
– od najmanjeg stvorenja do velikog Sunca. To je
priča o onom nutarnjem skladu koji našoj civilizaciji
toliko nedostaje.

Osim u knjižarama, knjige možete kupiti ili naručiti u našim prostorima ili na adresi uredništva:
Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb
 HIPOKRATOVA ZAKLETVA
Izvorni grčki tekst liječničke zakletve.

Blago
antičke
medicine
ASKLEPIJE KADUCEJ
Grčki bog - zaštitnik liječnika i medicine. Simbol liječništva i harmonije duha i tijela.
V. st.pr.Kr., Asklepijev hram,
Muzej u Epidauru. 380. g.pr.Kr.

Predstavljamo vam arheološke reprodukcije s motivima iz svjetske

kulturno-povijesne baštine povezane s liječništvom i medicinom.
Sve ponuđene arheološke reprodukcije upakirane su u ukrasne kutije te je uz svaki motiv priloženo objašnjenje na hrvatskom,
engleskom, njemačkom i talijanskom jeziku.

OSIJEK: D. Neumana 6, 031-200 630 VARAŽDIN: V. Nazora 1, 042-320-026 ISSN 1330-9714

PULA: Uspon na Kaštel 2, 052-544 496 ZADAR: J. Vidulića 5, 023-251-009
RIJEKA: Jedrarska 5/3, 051-213 020 ZAGREB: Habdelićeva 2, 01-481 2222
SPLIT: Slavićeva 47, 021-486 366 fax: 01-2330 450

www.nova-akropola.hr