NOVA AKROPOLA

filozofija / humanizam / kultura

HORUSOV HRAM U EDFUU

MIT O OZIRISU
OBREDNI MIRISI
PLOTIN - O DUŠI
ANUBIS

Broj 68 | 2011. | Cijena 25 kn | www.nova-akropola.hr

 Tragovima
KROZ ciklus predavanja

mudrosti
Upoznajte odgovore drevnih civilizacija
na vječna ljudska pitanja

teme ciklusa:
Nevidljiva priroda čovjeka * Nutarnja borba i svjesno djelovanje * Tibetanski put usavršavanja
* Konfucije - put plemenitog čovjeka * Umijeće življenja drevnih Egipćana * Sokratov način
buđenja duše * Stoičko vladanje sobom * Sudbina i sloboda izbora ...
Ciklus predavanja pod nazivom “Tragovima mudrosti” sastoji se od 12 predavanja koja se održavaju jednom
tjedno u trajanju od dva školska sata. Ulaz na uvodno predavanje je slobodan.
OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630 VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950
PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406 Zadar: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270
Rijeka: Jedrarska 5/3, 051 213 020 Zagreb: Habdelićeva 2, 01 481 2222
Split: Slavićeva 47, 021 486 366 fax: 01 2330 450

www.nova-akropola.hr
 RIJEÈ UREDNIKA
Andrija Jonèiæ
U drevnom je Egiptu pojam života imao
duboko ekološko značenje, kako za uski krug
onih duhovno najrazvijenijih, povezanih uz
egipatske misterije, tako i za priprostog se­ljaka.
Jednostavno rečeno, smisao života se izražavao
kroz potrebu svjesnog sudjelovanja u održavanju
uređenosti i opstanka cjelokupnog svijeta, onako
kako mi danas podrazumijevamo ekološku svijest,
u smislu izreke “misli globalno, djeluj lokalno”.
Ipak, postoji bitna razlika između našeg i egipatskog
poimanja života, jer Egipćani su daleko veću važnost
davali duhovnoj ekologiji, za razliku od nas koji smo
gotovo isključivo orijentirani na onu materijalnu.
Prema egipatskoj slici svijeta, univerzum je
neizmjeran živi organizam, a sva živa bića, pa tako
i čovjek, imaju svoju ulogu u održavanju njegovog
života. Dužnost svakog čovjeka bila je djelovati na
takav način da zemaljski Egipat bude što je moguće
vjernija slika nebeskog Egipta, jer za Egipćane je
osim zemaljskog Egipta, koji je bio “dar Nila”, po­
stojao i nebeski Egipat, “dar nebeskog Nila”, a to
je naša galaksija Mliječni put. Prema toj analogiji i
poznatoj egipatskoj izreci “kako gore, tako dolje”,
ta su dva Egipta bila međusobno povezana u jednu
cjelinu u kojoj se uređenost svijeta održavala kroz
djelovanje u skladu s “dvostrukom Maat”, odnosno
nebeskom i zemaljskom Maat, egipatskom božicom
ispravnosti, istine i pravde.
68 NOVA AKROPOLA
Maat je predstavljala temeljne etičke vrijednosti
Egipta i sve do kraja Nove države (1085. g. pr.Kr.) u
određenom smislu bila stvarna vladarica autentične
egipatske civilizacije, a faraon njen zastupnik na
zemlji. U tim vremenima je svatko, bez obzira na
svoj društveni status, imao mogućnost sudjelovati
u ostvarenju etičkih vrijednosti Maat i time dati svoj
doprinos civilizacijskom ustroju Egipta. Čovjek koji
bi se posebno isticao svojim moralnim djelovanjem
bio je naročito cijenjen i nazivalo ga se Maa-heru
(Maa od Maat – ispravnost, istina, pravda; heru –
riječ), odnosno čovjekom “ispravne riječi”, ili “istin­
ske riječi”. To je bio čovjek koji misli i osjeća isto, te
u skladu s time govori i djeluje.
Govorilo se da Maa-heru ide putem zvijezda,
jer se svojim ispravnim djelovanjem oslobodio
ograničenja materijalnog svijeta. On se uskladio
sa zemaljskom Maat, jer njegovo srce, odnosno
sva njegova svjesno počinjena djela, nisu bila teža
od pera pravde božice Maat. Stoga on nije umro
nakon fizičke smrti, nego je prošao kroz labi­rint
vlastitih nagona i strasti, ovladao osjećajima i
stekao sposobnost razlučivanja. Pobijedivši smrt,
stekao je sposobnost aktivnog djelovanja prema
načelima nebeske Maat i nastavio život putujući
prema zvjezdanom nebu u “barci od milijuna go­
dina”, gdje će sudjelovati u održavanju uređenosti
nebeskog Egipta. q
3

NOVA AKROPOLA broj 68
jesen 2011.
Glavni i odgovorni urednik: Andrija Jončić
Urednik broja: Ivan Tomašević
Tehnički urednik: Atila Barta
Redaktura: Dijana Kotarac
Lektura i korektura:
Branka Žaja, Robert Čokor
Grafičko uredništvo: Svjetlana Pokrajac,
Frano Žaja, Suzana Dobrić Žaja
Tisak:
Zrinski d.d., Čakovec
Izdavač:
Kulturna udruga
NOVA AKROPOLA
Habdelićeva 2, 10000 Zagreb
Tel: 01/481 2222, Fax: 01/23 30 450
Internet: http://www.nova-akropola.hr
ISSN 1330-9714
Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u
Ministarstvu kulture - Odjel za informiranje
pod brojem 1131.
Naklada: 1000 primjeraka
PRETPLATA
Pretplata za četiri broja iznosi 80,00 kn.
Poštarina iznosi 20,00 kn.
Ispunite opću uplatnicu
na iznos od 100,00 kn s naznakom
“za časopis” na žiro račun broj:
2360000-1101556170 kod Zagrebačke banke d.d.
Nova Akropola - kulturna udruga,
Habdelićeva 2, 10000 Zagreb.
Kopiju uplatnice pošaljite na adresu
uredništva nakon čega ćete svoje primjerke
časopisa ­dobivati na kućnu adresu.
4 NOVA AKROPOLA 68
SADRŽAJ
3 RIJEČ UREDNIKA
Andrija Jončić
aktualno
6 DANAS SAM VIDJELA NADU
Delia Steinberg Guzmán
Kad su zatvoreni svi putevi i kad se nikakva svjetlost ne nazire na horizon­
tu, duboko u svakom čovjeku živi jedan tračak nade. Nada znači čekati,
imati strpljenja i vjere koji pomažu nadvladati loš sadašnji trenutak. Nada
je obećanje, no potrebno je odlučno se boriti kako bi se to obećanje ostva­
rilo. Nada obećava, mi ostvarujemo.
simbolizam
8 MIT O OZIRISU
Jorge A. Livraga Rizzi
Mit o Ozirisu je univerzalni mit o besmrtnosti duše i postojanju kozmičke
sudbine u kojoj čovjek treba svjesno i aktivno sudjelovati. Ovo je mit o
nutarnjem uskrsnuću čovjeka, o uskrsnuću na inicijatski način. U Egiptu
se inicijacija shvaćala kao mogućnost ubrzanja jednog prirodnog procesa
– evolucije čovjekove svijesti.
religije i kultovi
12 HORUSOV HRAM U EDFUU
M. A. Gilardi
Horusov hram u Edfuu podignut je u vrijeme Ptolemejevića, na mjestu
prijašnjeg hrama posvećenog Horusu. Kao jedan od najvećih i najbolje
očuvanih hramova, izvor je spoznaja o faraonskom Egiptu. Hijeroglifski
tekstovi uklesani u zidove, stupove i svodove hrama omogućuju nam
približiti se toj tajanstvenoj strani egipatske civilizacije.
simbolizam
22 ANUBIS
Erik Škara
Anubis je božanstvo s glavom psa ili šakala. Pas je čovjekov vjerni pratilac
i budni čuvar pa stoga simbolizira Anubisovu funkciju psihopompa –
vodiča duša u posmrtnom životu. Njegove skulpture pred ulazom u grob­
nice faraona i svećenika simbolički čuvaju kovčeg sa svitcima papirusa
koji sadržavaju tajne prolaska kroz predjele drugog svijeta.
ex-libris
26 Jorge A. Livraga: TEBA - Jedinstvo iza mnoštva
arheologija
30 GASTON MASPERO – OSNIVAČ EGIPTOLOGIJE
Amalija Kranjec Markešić
Gaston Maspero je zaslužan za najvrednije nalaze egipatske civili­
zacije. Kao glavni voditelj svih arheoloških iskapanja, posebno se po­
svetio evidentiranju nalaza i njihovoj zaštiti. Svoja otkrića, prijevode i
zaključke objavio je u mnogim djelima, što ga čini pravim osnivačem
moderne egiptologije.
 arhitektura
34 KOM OMBO
Andrea Cerić Šarić i Ivančica Krivdić
Drevni hram Kom Ombo uzdužnom je osi podijeljen na dva dijela koje podzemni
tuneli i prostorije povezuju u jednu cjelinu. Lijeva strana posvećena je Horusu
Starijem ili Haroerisu, a desna Sobeku-Ra. Ovaj pra­stari kompleks preslika je je­
dnog dijela neba, a hramski reljefi dočaravaju prikaze iz života bogova i faraona.
tradicija
38 OBREDNI MIRISI
Marta Marić
Obrednim se mirisima od drevnih vremena uz muziku, ples i molitvu izražavala
zahvalnost i čast bogovima. Kađenje se zadržalo u mnogim religijama i danas jer
se obrednim mirisima uspostavljaju veze sa svetim. Mirisni se kâd uzdiže uvis
kao most između neba i zemlje.
filozofija
42 PLOTIN - O duši
Ivan Tomašević
Ako je duša besmrtna i božanska, i ako smo mi doista duša, a naše tijelo samo
oruđe kojim se ona služi, onda se nameće cijeli niz pitanja: Zašto je duša sišla
u tijelo? Zašto smo osuđeni na trpnju u ovom osjetilnom svijetu? Zašto se ne
sjećamo svog božanskog porijekla? I, konačno, može li se i kako duša vratiti u
svoje istinsko boravište?
ex-libris
52 EPIKUR – Pismo Menekeju
ex libris
54 FRANCIS BACON – O bogatstvu
mozaik
56 Sueski kanal * Abu Simbel
zanimljivost
58 Pećina plivača
povijest glazbe
60 hrvatska glazba XiX. stoljeća, III. dio
Ariana Deranja
Ivan pl. Zajc, skladatelj, dirigent i pedagog, četiri je desetljeća suvereno vladao
hrvatskom glazbenom scenom. Stvorio je hrvatsku operu i dao temelje glazbenom
školstvu i afirmaciji hrvatske glazbe. Pisao je pjevnu glazbu talijanskog tipa, no
prožetu hrvatskim nacionalnim sadržajima i rodoljubnim oduševljenjem.
crtice iz prirode
64 Širenje pustinja * Deva – kraljica pustinje
kratka priča
66 Oprostiti i zahvaliti

68 NOVA AKROPOLA 5
 rubrika

DANAS SAM VIDJELA

NADU
Delia Steinberg Guzmán

6 NOVA AKROPOLA 68
 aktualno

D anas sam vidjela nadu...

Neobičan dar koji se u
davnini pojavio u mitskoj
Pandorinoj kutiji, a još uvijek ima te­
meljno značenje za ljude. Vjerojatno
ćemo je ugledati, ako prema njoj
podignemo oči, svaki put kad nas
obuzmu nemir i tjeskoba.
Stare tradicije naših helenskih
predaka kažu kako su prije puno
vremena, kad su ljudi propustili
iskoristiti svoje prilike za rast i isku­
pljenje, bogovi ljude kaznili tako što
su na zemlju poslali "ženu-robota"
izvanredne ljepote.
Ovu ženu punu podmuklosti,
Pandoru, olako su prihvatili ljudi,
pa čak i heroji, ali ona je to povje­
renje iskoristila kako bi otvorila ku­
tiju sa svojim tajnim blagom koju
je stalno nosila sa sobom, pustivši
da iz nje izađu sva na ovom svijetu
poznata zla... A na dnu kutije ostala
je zatvorena nada...
Tako, duboko u svakom čovjeku
živi jedan tračak nade kad su za­
tvoreni svi putevi, kad su srušeni
svi snovi, kad se nikakva svjetlost ne
nazire na horizontu.
Zbog toga sam danas vidjela
nadu, i njena mi je vizija pomogla
shvatiti koliko smo toga mi ljudi
morali izgubiti da bi se ova slika po­
javila pred nama. budućnosti. No, oprez... Nada ne – odustati od stalnog nastojanja koje
Uistinu, mnogo se toga izgubi­ može biti neprekidno čekanje. podrazumijeva život. Nije pleme­
lo; mnoge su se vrijednosti iskrivile Ovaj tajanstveni dar bogova nito popustiti u tome kad poteškoće
u ovom neobičnom trenutku povi­ je toliko krhak i suptilan, poput postanu veće. Upravo onda kad sve
jesnih promjena. Zapravo, nedosta­ magičnih sjena koje se pojavljuju izgleda nemoguće i nesavladivo,
je svjetla, nedostaje jasnoće ideja; u sumrak. Tada treba znati brzo nada se pojavljuje s dna magične
um i osjećaji kao da su otupjeli za uloviti sliku prije nego što ona ne­ kutije i obećava drugačija vremena
izvršavanje svojih prirodnih funkci­ stane pred tamnijim sjenama noći. za one koji je znaju vidjeti.
ja. Sve kao da je potonulo u neku Treba znati hitro djelovati čim nam Želiš li i ti vidjeti nadu? Pogledaj
opasnu inerciju čija sputavajuća napetost iščekivanja dopusti da po­ mojim očima, očima ovih stranica, i
snaga vodi u uništavanje i nasilje vratimo dah. ti ćeš je također vidjeti iza koprene
na svim razinama. Upravo tada, kad Nada nije dar za neaktivne ljude; sadašnjeg trenutka koja prekriva
naizgled nema ničeg na dnu kutije nije niti za one koji su se predali pred naše shvaćanje. Vidjet ćeš je umota­
života, pojavljuje se nada. poteškoćama. Nada je obećanje, no nu u veo mašte, prozračnu poput
Nada znači čekati... imati onu potrebno je boriti se odlučno kako snova, a ipak tako stvarnu poput
mjeru strpljenja i vjere koja nam bi se to obećanje ostvarilo. Nada entuzijazma koji, sigurna sam, živi
pomaže nadvladati sadašnji loš obećava, mi ostvarujemo. na dnu tvoga srca. q
trenutak, kako bismo svoju ener­ Vizija nade ispunila me
giju usmjerili prema nekoj boljoj radošću. Ne možemo – ne smijemo Sa španjolskog prevela Branka Žaja

68 NOVA AKROPOLA 7

MIT O OZIRISU
O vo je univerzalni mit koji se
odnosi na besmrtnost duše
i postojanje kozmičke sud­
bine u kojoj čovjek treba svjesno i
aktivno sudjelovati.
Drevna egipatska religija je
jedna od najcjelovitijih i najbolje
poznatih religija u današnje vrijeme,
iako je to poznavanje površno. No,
kako svaki povijesni trenutak ima
različitu simboliku i vrednovanje,
umjesto da sudimo egipatskom
načinu razmišljanja, trebali bismo
ga osmotriti s ciljem da shvatimo
što je moguće veći broj elemenata
njihovog zagonetnog panteona.
Zanimanje Zapada za Egipat
započinje s Herodotom, i premda je
on Egipat upoznao kad je ovaj već
bio u potpunoj dekadenciji i gotovo
8 NOVA AKROPOLA 68
rubrika
Jorge A. Livraga Rizzi
uništen, bio je zadivljen onim što
je preostalo od drevnih vjerovanja i
simbolizma. Samo ime zemlje bilo
je Kem ili Kemi, što znači Crvena
zemlja. Riječ Egipat, koja potječe iz
grčkog, znači nepoznato.
U rimskom razdoblju, u Egiptu
se više nije pisalo hijeroglifima već
više shematiziranim, demotskim
pismom, i već tada nitko više nije
mogao odgonetnuti drevne natpise
u hramovima, izuzev posljednjih
Izidinih svećenika s otoka Philae.
Padom Rimskog Carstva ovo zna­
nje je potpuno nestalo, sve dok
Napoleonove trupe nisu pronašle
slavni Kamen iz Rosette.
Prva iskapanja u Velikoj pira­
midi proveo je u srednjem vijeku
Al-Ma'mun; on nam daje na znanje
da je pronašao pozlaćene kovčege
u kojima su Egipćani čuvali svoje
kraljeve.
Kasnije, u renesansi, iska­
panja je provodila Crkva i tada su
pronađeni egipatski obelisci koje su
Rimljani bili prenijeli u glavni grad.
No, sve dok Champollion nije
uspio pomoću Kamena iz Rosette
prevesti više od četrdeset posto
znakova egipatskih hijeroglifa, nije
se doista znalo previše, ne samo o
formama nego ni o duhu Egipta.
Kasnija iskapanja iznijet će na svjet­
lo dana niz važnih papirusa, osobito
onih loše nazvanih Knjiga mrtvih,
čiji se tekst pojavljivao na mnogim
sarkofazima, a koji su se doista
zvali Knjiga skrivenog boravišta.
Također, spoznalo se da mnogi egi­

patski hramovi nisu bili grobnice
nego religijski spomenici u kojima
su se sahranjivale znamenite ličnosti
onog vremena.
Prisjetimo se teorija koje da­
nas postoje o egipatskoj religiji i
magiji te tradicija koje iz njih pro­
izlaze. Razjasnimo najprije da sa
simboličkog i ezoterijskog gledišta
riječ magija znači Velika znanost
ili Veliko znanje, što se odnosilo
na znanje koje povezuje sve stvari,
nešto što je nama danas veoma
teško shvatiti.
Posljednja istraživanja nedvoj­
beno dokazuju da egipatska kul­
tura nije proizašla iz tipičnih
kultura kamenog doba. Odakle
onda? To ne znamo sa sigurnošću.
Postoje mnoge teorije. Neke drže
da ona vuče porijeklo od legen­
darne Atlantide koja je, prije nego
što će potonuti, poslala dio svoje
ostavštine u zemlju Kem. Druge
kažu da potječe iz Indije, jer Nil na
sanskrtu znači plavo.
68 NOVA AKROPOLA
simbolizam
Što sami Egipćani kažu o
sebi? Da nastanjuju ovu zemlju
već tisućama godina te da je
razdoblje koje nazivamo di-
nastijskim, a koje započinje
Menesom, samo jedno od
razdoblja nakon kraljeva kao
što su Horus, Škorpion,
ili Oxyrhynchus… na­
brajajući tako una­trag
više od sedamdeset
tisuća godina.Egipćani
su bez sumnje posje­
dovali jedinstve­nu religi­
ju. Ako se samo prisje­timo
da su moderne religije u
samo nekoliko stoljeća
doživjele mnoge promjene
i varijacije, i da su unutar
zajedničkog vjerovanja
postojale različite religij­
ske forme, već prema
prilikama u gradovima
i razdobljima, tada se u
Egiptu trebao dogoditi
isti fenomen.
No Egipat je imao nešto
što je kod drugih naroda teško
otkriti u tolikoj mjeri: znao je
mijenjati ono promjenjivo i
održavati ono nepromje­njivo.
Naime, iako su mije­njali vanj­
ske forme, unutar njih posto­
jala je neprekinuta nit od
početaka povijesti, poput
leđne moždine cijelog
religijskog pro­c esa,
i u tom kontekstu
možemo promatrati
mit o Ozirisu.
Kako bismo bolje
shva­tili ovaj mit, treba
naglasiti da su Egipćani
čvrsto vjerovali u postoja­
nje duše i Boga, i iako ih
se proglašava mnogo­bo­
šcima i obožavateljima
životinja, ne bismo ih
smjeli prosuđivati s našeg
današnjeg stajališta već
nastojati razumjeti njiho­
vo, upoznavajući njihove
9
 simbolizam

mitove i njihov sim­

bolizam. Za Egip­
ćane možemo reći
da su prije bili
panteisti negoli
politeisti, jer su
smatrali da je
ono božansko
svugdje, u svim
stvarima, ali u
potencijalu.
No da bi ga
čovjek mo­
gao shvatiti,
­najprije se

sam trebao transmutirati kroz niz do­segli to potpuno oslobođenje,

kušnji. preostajao je povratak u Duat i novi
Također, Egipćani su silazak na fizičku zemlju.
vjerovali u reinkar­ Mit o Ozirisu nam iznosi jednu
naciju. Duše nakon religijsko-simboličku pripovijest.
smrti prelaze u jedan Ona kaže da su jednom postojali
međuprostor, Duat, prvobitni ljudi, ne primitivni nego
vrstu “čistilišta”, gdje drevni, a da bi ih se pratilo i savje­
se, ne raspolažući više tovalo, postojala je Božanska tri­
zemaljskim stvarima, jada koju su emanirala druga, viša
nalaze kao u praznini. božanstva. Ovu su trijadu činili
Onaj tko je imao dovoljno Oziris, Izida i Horus, njihov sin.
duhovne snage mogao je Jednom su prilikom okupljeni
izbjeći kušnje Duata i tada bogovi shvatili koliko Oziris postaje
je prelazio u Amenti, što važan i pozvali ga da se pridruži nji­
je značilo Zemlja hovom skupu. No Oziris je imao bra­
Amona. Amenti ta, ili negativnu suprotnost, kao što
je bilo mjesto to uvijek biva u mitološkim pričama.
blaženih duša, Ozirisov je brat bio Seth, prikazan
raj, a ako bi te kao neman u obliku krokodila. Na
duše razvile još tom skupu Seth je objavio da će je­
više energije, dan vrlo lijep kovčeg pokloniti ono­
mogle su se me od bogova za kojeg se pokaže da
popeti na ono se može savršeno smjestiti u njego­
što se na­ vu unutrašnjost. Nikome to nije us­
zivalo Barka pjelo, jer je mjesta bilo ili nedovoljno
od milijun ili previše, osim Ozirisu, budući da
godina. je kovčeg bio načinjen upravo po
Onima koji njegovoj mjeri. Kad je ušao unutra,
nisu Seth je to iskoristio, zapečatio je
kovčeg olovom i bacio ga u rijeku
Nil, a Oziris je tako ploveći stigao do
Sredozemnog mora, gdje je
ostao usidren uz jedno
stablo na obali.

10 NOVA AKROPOLA 68

Izida, njegova supruga i moćna
čarobnica, uspjela je pomoću
magičnog zrcala otkriti njegovo
počivalište i osloboditi ga. Ali Seth,
u strahu da bi ga mogla oživjeti,
raskomadao je Ozirisovo tijelo na
sedam, četrnaest ili četrdeset devet
dijelova, i razbacao ih na sve strane
univerzuma.
Uz Anubisovu pomoć Izida je
pronašla sve dijelove Ozirisovog ti­
jela, osim spolnog organa, te je tako
za Ozirisa sastavila magično tijelo,
gorko žaleći što više nikad neće moći
imati dijete sa svojim suprugom.
Međutim je, također na magičan
način, zatrudnjela od dodira jednog
sokola i tako se rodio Horus. Kasnije
Horus odrasta i u ime oca uništava
svog zloćudnog strica.
Ovaj mit prvenstveno je ve­
zan uz uskrsnuće čovjeka, a ne
usjeva, kako se ponekad misli.
Radi se o uskrsnuću na inicijatski
način, ­nutarnjem uskrsnuću, a ne
uskrsnuću tijela. Sa stajališta mi­
sterija, ljudi se rađaju “mrtvi” na
duhovnom planu; ovdje trebaju
započeti “živjeti” prolazeći pose­
68 NOVA AKROPOLA
simbolizam
ban proces (inicijaciju) koji će
im omogućiti ponovno rađanje iz
vlastitog sjemena. Ovdje možemo
uočiti povezanost mita o Ozirisu i
inicijacije, kao i u svim egipatskim
pogrebnim obredima.
U Egiptu se pod pojmom inici­
jacije shvaća mogućnost ubrzanja
jednog prirodnog procesa, a to je
evolucija čovjekove svijesti. Ljudska
duša, prolaskom vremena, prolazi
proces pročišćavanja i uzvisivanja, što
znači da postoji određena jednakost
između vremena i svijesti. Ako se
može ubrzati vrijeme, može se ubrza­
ti i svijest, postižući u kratko vrijeme
velik napredak. Postoji “psihološko”
vrijeme, vrijeme koje nije fiksno, a
obuhvaća vrlo kratke sate našeg ve­
selja i strahovito duge sate naše boli.
Kad bismo nekome trebali ispričati
vlastiti život, uočili bismo da to
možemo učiniti za par sati, zato što
se ne sjećamo svega već samo nekih
ključnih trenutaka. U svom dubokom
poznavanju psihologije, Egipćani su
uvijek nastojali zadržati čovjeka unu­
tar granica njegovih važnih trenutaka,
kako bi, proživljavajući svaki trenutak
svog vremena, akumulirao intenzivni­
ju svijest.
Kao što svako povijesno razdob­
lje ima svoje vlastite fascinacije,
tako je egipatska fascinacija bila
čežnja za što većom svijesti o vlas­
titoj bes­mrtnosti. Zato su mumi­
ficirali svoje umrle, ne zbog počasti
ili čuvanja materijalnih ostataka,
nego da fizički dio umrlog zadrže
čvrsto vezan uz zemlju, olakšavajući
time uzdizanje oslobođene duše.
Upravo je oslobođenje duše bilo ono
za čime su težili i zbog čega su be­
smrtnost i sve ono što je vječno bili
njihova najveća preokupacija.
Mi danas također posjedujemo,
ako ne ista vjerovanja, a onda istu
potrebu da vjerujemo u ono apso­
lutno, u Nešto što traje izvan nas
samih. Prodirući duboko i temeljito
u povijest mogli bismo pronaći onu
nit jedinstva i trajnosti koja povezuje
prošlost s našim sadašnjim trenut­
kom, i s budućnošću koja tek treba
doći. q
Sa španjolskog prevela Ana Jončić
11
 religije i kultovi

HRAM U EDFUU
M. A. Gilardi

12 NOVA AKROPOLA 68

O dabrali smo hram u Edfuu
kao središnji motiv ovog
članka jer su nam s njim u
vezi Egipćani ostavili čitav niz mi­
tova i opisa svakodnevnih obreda.
Prema istraživanjima koja su
se u ovom hramu Gornjeg Egipta
provodila od vremena Bonaparteove
ekspedicije 1799. godine, a koja je
zatim nastavio Francuz Mariette, pa
68 NOVA AKROPOLA
religije i kultovi
Maxence de Rochemonteix te završio
Emile Chassinat 1934. godine, Edfu
predstavlja pravi izvor saznanja o
svijetu svetoga u faraonskom Egiptu.
Prevođenje hijeroglifskih teksto­
va uklesanih u zidove, stupove i
svodove hrama u Edfuu omogućuje
nam da se danas približimo Egiptu s
izravnijim i konkretnijim elementi­
ma u istraživanju nepoznatih plodo­
va stvaralaštva njegove civilizacije.
Mit o postanku
U različitim će egipatskim grado­
vima i hramovima kozmogoni­
jski mit poprimiti različite oblike,
prilagođene pojedinim povijesnim
razdobljima, ali i situaciji u sva­
13

kom pojedinom hramu Gornjeg
ili Donjeg Egipta. Prema prijevodi­
ma Emilea Chassinata, graditelji
posljednjeg hrama u Edfuu, onog
koji sada možemo vidjeti (s čijom
je izgradnjom započeo Nektaneb
II., a koja se nastavila kroz čitavo
ptolemejsko razdoblje), koristi­
li su tekstove preuzete iz starih
14
religije i kultovi
knjižnica prvih dinastija i prepi­
sivali ih na zidove, stupove, pa
čak i na svodove ovog hrama, iako
mnogi od njih nisu više bili razum­
ljivi svećenicima tog doba.
Evo jednog od postojećih pri­
jevoda: U beskrajnom prvobitnom
oceanu, dva bića navijestit će
­stvaranje; prvi je Oua, “Daleki”,
Velika Ptica koja kruži nad vo-
dama u prvobitnom prostoru.
Odjednom se Velika Ptica zaustavi
na nebu i naglo okrene praveći
­velike bešumne krugove, smirujući
tako uzburkanu površinu vode.
Pod njegovim oštrim pogledom
vode se postupno smire i razbistre.
Potom se na mirnoj površini vode
NOVA AKROPOLA 68

pojavi zelena točka: komad zemlje
prekriven trskom – prvi brijeg ili
prva prirodna barka. S njega se je-
dan izdanak izdigne prema nebu,
nudeći Svetoj ptici prvu stabljiku.
Kad se Ptica spustila s visine,
iz dubina se pojavio Aá, drugi stvo­
ritelj, i pridonio tako smiriva­nju
uzburkanih voda. Malo-pomalo,
oko prvog komada zemlje on
nanese prve obale, a na površinu
izbiju sprudovi od pijeska i blata.
Kad je tako nastala zemlja, između
neba i vode, stvoreno se učvršćivalo
u skladu sa zamislima dvojice
stvoritelja o elementima: prostor
je organiziran, sveto tlo na obal-
nom sprudu omeđeno zidovima.
Neprijateljska zmija pobijeđena je
u borbi, bogovi su se ustoličili na
prvim svetim mjestima stvorenog
svijeta. A među njima Horus, sokol
šarenog perja, potomak velike Prve
Ptice, postat će Gospodar Edfua.
68 NOVA AKROPOLA
religije i kultovi
Horusov se lik susreće po
čitavom hramu u različitim vido­
vima; u ljudskom obličju s glavom
sokola, kao sunčev disk s dva ve­
lika krila ili kao kamena ptica
čiji se pogled ne može izdržati,
s moćnim pandžama i krilima
punim snage.
Njegovi prvi hramovi nestali
su prije mnogo tisućljeća. Kao što
možemo nazrijeti iz kozmogonij­
skih mitova, bile su to jedno­
stavne kolibe okružene drvenom
ogradom, simbolom prve grane
na koju se Božanska Ptica spu­
stila predahnuti, u sredinu svog
svetog prostora. Ništa ne znamo
ni o hramovima od cigle i kamena
koji su uslijedili kasnije, izuzev
nekoliko ruševina jednog stupa
koji je preostao iz Nove države,
iznad kojeg je izgrađen sadašnji
ptolemejski hram.
Otvaranje
ptolemejskog
hrama u Edfuu
Jedan uklesani natpis opisuje naro­
dno veselje onog dana kad je, kako
kaže jedna egipatska izreka, na
kraju prve etape izgradnje hram
predan svom Gospodaru, Horusu, s
ciljem da sveti Sokol uđe u njega:
U gradu je bilo slavlje, radost u
srcima i zanos na ulicama; vreva što
ju je izazvala radost naroda izlila se
po trgovima, a uličice su se ispunile
uzbuđenjem. Bilo je više hrane ne-
goli pijeska na obali, mnogo kruha,
toliko koliko ima žita od jedne žetve,
žrtvovana su goveda svih pasmina,
a bilo ih je kao rojeva skakavaca,
ptice svih vrsta gore na žrtvenicima,
a dim sa žrtvenika dizao se do neba,
vino je teklo po ulicama, kao da se
Nil izlio iz svog toka. Grad je slavio,
15
 religije i kultovi

ukrašen cvijećem. Svećenici obučeni
u fini lan, a kraljevi podanici
prekriveni nakitom… Mladi su se
radosno smijali jer su pili, a dame
su bile ljepše nego ikad. Nije se mo-
glo spavati do kasnog jutra…
Horus, vidjevši s neba prekra­
sno zdanje koje mu je sagrađeno,
prisustvovao je proslavi koja je usli­
jedila po njegovom otvaranju. Kad su
ceremonije oživotvorile sve božanske
prikaze u hramu, podarivši im život
i smisao, Bog je sišao iz nebeskih
prostora i došao živjeti u dvorcu koji
je čuvan za njega. Od tog je trenutka
hram bio spreman vršiti svetu ulogu
koja mu je bila namijenjena.
Uloga hrama
Egipatski hram nije bio mjesto
molitve za narod. Narod vjerojat­
no nikada nije prelazio određene
granice. Hram je bio prostor zatvoren
za profani svijet, a posjećivali su ga
jedino svećenici koji su služili Bogu.
Sve je bilo organizirano tako da
egipatski hramovi prije svega budu
sveta mjesta, posvećena stvarnim
prisustvom Boga kojemu su bili
namijenjeni i čija se duša, Ba, spu­
stila iz nebeskih prostranstava da bi
kipu udahnula dušu. To je mjesto
trebalo zaštititi od svega što dolazi
izvana, od bilo kakve nečistoće koja
bi mogla oslabiti božanski značaj
hrama ili nagnati božanstvo da na­
pusti to mjesto.
U Egiptu su svećenici mora­
li obredno osigurati prisustvo
božanstva u hramu tako što su
ga hranili, oblačili, ponašali se
prema njemu kao prema nekom
biću koje obitava na tom mjestu.
Zauzvrat, bogovi su osiguravali
ljudima održavanje postojanja
čitavog svijeta i svih bića onako
kako to određuje kreacija.
Kao utočište Boga na zemlji i
prava utvrda gdje se čuva njegova
božanska bit, hram je mjesto gdje
se, pomoću određenih obreda,
može sačuvati cjelovitost svijeta. Kao
rezultat toga, egipatski je hram bio
mnogo više nego što to jedna crk­
va može predstavljati kršćaninu ili
džamija muslimanu. Za današnjeg
vjernika Bog postoji, bez obzira
da li mu se moli ili ne, bez obzira
da li se čovjek njime bavi ili ne;
međutim, za Egipćanina je nepos­
tojanje hrama ili odsustvo štovanja
značilo neizbježan kraj organizira­
nog svijeta.
Tri postupka u obredu
posvećenom božanstvu odgovaraju
glavnim točkama Sunčevog kreta­
nja: svitanju, podnevu i zalasku.
Jutarnja služba započinjala je
vrlo rano, prije nego što bi se ne­
bo na istoku prekrilo izmaglicom.
Trebalo je napraviti kruh, žrtvovati
životinje, pripremiti božanstvu
žrtvenu hranu; prije zore u hram
je ulazila dvostruka povorka: jedna
kroz istočna bočna vrata noseći
žrtveno jelo, a druga kroz zapadna
bočna vrata, noseći vodu iz hram­
skog bunara. Dvostruka povorka
pregrupirala bi se na središnjem
dijelu i uputila prema svetištu.
Otvaranje svetišta bio je
svečani trenutak u kojem je svje­
tlo zamjenjivalo noćnu tamu, kad
se sunčani Bog doista pojavljivao
na obzorju. Nosači su polagali
darove na žrtvenike u dvorani
ispred svetišta, svećenici su ih
škropili vodom i kadili tamja­
nom, a zatim su se niži svećenici
povlačili, prepuštajući posljednji
čin svećenicima najvišeg stupnja.

Obred u hramu
Obredi su predstavljali svakodnevni
izraz štovanja u hramu, i bili su
vrlo složeni. Da bismo ih bolje ra­
zumjeli, treba znati da je za jednog
Egipćanina božanstvo bilo prisutno
u svetištu kroz svoju dušu ili Ba.
Njegov kip nije bio neki običan kip,
on je bio nositelj stvarne prisutno­
sti. Svrha svakodnevnih obreda bila
je da se ova božanska moć koja se
spustila na zemlju primi i zadrži.
Održavanje te moći treba shvatiti i u
jednom konkretnijem smislu.

16 NOVA AKROPOLA 68

Svećenici okupljeni ispred
svetišta zapjevali bi jutarnju him­
nu: Probudi se u miru, o veliki
Bože, probudi se spokojan. Glavni
svećenik ulazio je u svetište, lomio
glineni pečat koji zatvara naos 1
i otvarao dvije vratnice kapele
izlažući kip božanstva svjetlu,
simbolički mu nudeći svoju dušu.
Zatim je punio zdjelu žrtvenim
darovima, istim onima koje je
prethodno položio ispred kipa. U
isto su vrijeme ostali bogovi hra­
ma, čija su svetišta bila poredana
u dvorani Eneade, također primali
svoju jutarnju hranu. Nakon što
su bili ponuđeni bogovima, ovi su
se žrtveni darovi uzimali natrag i
ponovno nudili na žrtvenim stolo­
vima preminulih kraljeva i visokih
službenika koji su zadobili pravo
da budu zastupljeni u hramu i
koji su, zahvaljujući ovim obredi­
ma, mogli produžiti svoj život čak
i na onom svijetu; na kraju su se
žrtveni darovi vraćali tamo gdje su
1 naos – unutarnje, središnje mjesto u kojem se nala­
zio kip glavnog božanstva.
68 NOVA AKROPOLA
religije i kultovi
načinjeni, a odande bili razdijelje­
ni kao hrana za službenike hrama.
Nakon žrtvenih darova, kip boga
se umivao, oblačio u najfinije tka­
nine, uređivao i češljao. Na kraju
su se na njega stavljali obredni
ukrasi, škropio se posvećenom vo­
dom i kadio tamjanom. Zatim se
naos zatvarao, a svećenik je izlazio
iz svetišta hodajući unatrag kako
ne bi okrenuo leđa božanstvu,
brišući za sobom tragove što su
ih njegovi koraci ostavili na finom
pijesku koji je pokrivao kamene
ploče hrama. U svetište se vraćala
sveta tama i božanska tišina.
U podne je bilo vrijeme za vrlo
kratku službu: naos je ostajao za­
tvoren, a svećenik je škropio i kadio
jedino naos ostalih bogova i kapele
koje su okruživale svetište.
Noću se služba obavljala
oko svetišta koje se nije otvaralo.
Prinosili su se žrtveni darovi, proli­
jevalo se vino, kadilo se tamjanom,
a zatim su se zdjele s darovima
povlačile i konačno, zatvarala su se
vrata kapela.
Sa zalaskom sunca obredi su
se primicali svome kraju. Hram je
opet zadobivao svoj mir, iako je
svećenik upućen u nebeske kon­
stelacije ostajao na dužnosti kako
bi, u skladu s kretanjem noćnog
neba, najavio točan sat i dao znak
za početak obreda zaštite, pomalo
kao što mujezin s minareta zove
na molitvu.
Svakodnevni obred bio je isto­
vremeno vezan i uz materijalni i uz
duhovni aspekt. Sve se stavljalo u
pokret kako bi se zadržao ovaj esen­
cijalni dio božanskog bića koje je u
jednom trenutku sišlo među ljude.
Ljudi koji su služili božanstvu vrlo
su dobro osjećali duhovno značenje
božanskog služenja i sveti karakter
hrama.
Glavne svetkovine
Egipatski kalendar sadrži neobično ve­
lik broj svetkovina u godini; neke od
njih su državne, druge lokalne, a trajale
su obično četiri ili pet dana i razbijale
monotoniju svakodnevnih obreda.
17

Svaka svetkovina imala je svoje
vlastite obrede, a pratila ju je procesi­
ja, što je omogućavalo vjernicima da
neko vrijeme uživaju u bogu. Bio je
to trenutak kad je božanstvo izricalo
proročanstva i dijelilo pravdu kod
sporova nastalih među ljudima.
Uloga ovih svetkovina bila je vrlo
određena, iako im knjige iz egiptologije
ne daju preveliku važnost. Svetkovina
se nije održavala zato da bi se obilježio
neki događaj niti zato da bi se pri­
sjetili nečega što se zbilo određenog
dana, nego kako bi se ponavljale iz­
vjesne radnje potrebne za stvaranje
ili održavanje svijeta. Bile su jednako
djelotvorne kao i prvobitan čin, jer
su periodično ponavljale trenutak iz
prošlosti kako se njegovi učinci pro­
tokom vremena ne bi izgubili.
Pokušat ćemo ovo shvatiti
opisujući osnovne svetkovine litur­
gijske godine u Edfuu.
18
religije i kultovi
Svetkovina
nove godine
Ova je svetkovina, koja se održavala
na prijelazu iz stare u novu egi­
patsku godinu, posebno zanim­
ljiva jer nam omogućuje vidjeti
razliku između našeg i egipatskog
poimanja vremena.
Naše poimanje vremena je u
osnovi “linearno”, što znači da se
u naše doba događaji nižu uvijek na
isti način, kao u filmu koji nikad ne
prestaje, a gdje se razdoblja mjere
kontinuiranim brojanjem godina.
Za Egipćane je isto ovo vrijeme
ispre­kidano ciklusima, a svaki od
njih može donijeti ili kaos kakav je
bio prije stvaranja svijeta, ili rađanje
novog ciklusa sličnog onom koji se
upravo završio; prijelaz iz jednog
ciklusa u drugi međutim nikad nije
automatski i nosi sa sobom veliku
opasnost, stoga treba pomoći da se
taj prijelaz obavi bez teškoća.
NOVA AKROPOLA 68

Kraj godine obilježavalo je
pet zlokobnih i opasnih dana
prije rođenja nove godine. To
su dani neizvjesnosti koji pre­
thode početku porasta vodostaja
Nila i vladavini nepogoda. U is­
tom ovom smislu, smrt vladara
je opasna promjena stanja, kad
je ugrožena ravnoteža svijeta.
Izmjena mjeseci ili godišnjih do­
ba može također biti opasna, jer
je započinjanje bilo kojeg novog
ciklusa neizvjesno.
Ova neizvjesnost prelaska
u novi ciklus jednako se tiče i
božanske prisutnosti na zemlji.
Horus je stanovnik Neba, koji kao
božanski Sokol leti plavetnilom,
ili kao Sunce izdaleka obasjava
Zemlju. Njegov zemaljski kip, koji
boravi u svetištu, bio bi tek besmi­
slena imitacija da duša božanstva
(Ba) nije napustila nedostupne
prostore kako bi udahnula dušu
ovom zemaljskom nosaču.
68 NOVA AKROPOLA
religije i kultovi
U presudnom trenutku na
koncu godine strašno stanje
kraljevstva jasno pokazuje da su
bogovi praktički napustili Zemlju:
tlo je ispucano, raslinje spaljeno,
zagušljivi vjetrovi pušu s juga, a epi­
demije siju smrt; čak i Nil, dubok u
donjem toku i grebenit, izgleda kao
da se naglo mora stišati, svojom
iscrpljenošću simbolizirajući smrt
svakog vida života.
Ovo je trenutak za svečanost
nove godine, započetu četiri dana
prije kraja godine koja završava i
nastavljenu sve do četvrtog dana
nove godine. Njen je cilj omogućiti
da se božanska duša (Ba) ponovno
spusti na zemlju i “ispuni” kipove
nadnaravnom snagom, kako bi ovi
spremnici moćne energije opet bili
aktivni i djelotvorni tijekom novog
perioda.
Ovaj važan obred nazivao se
i “solarizacija” ili “energizacija”
božanskih statua.
Svetkovina pobjede
Uz obale svetog jezera susrećemo
protagoniste svetkovine nazvane
“Horusova pobjeda”.
Sunce se, prema raznim
tradicijama i kulturama, od početka
suočavalo s nizom neprijatelja; ova
je borba, ovisno o mjestu, poprima­
la različite oblike.
Uglavnom sve tradicije evociraju
borbu između prve generacije bogo­
va iz koje solarni bog uspijeva izaći
neozlijeđen i koja završava sukobom
u kojem ljudska vrsta dolazi u opas­
nost od potpunog nestanka. Daleko
od sjećanja primordijalnih vremena,
na svijetu i dalje postoji neprijatelj­
stvo, i borba između snaga tame
i kao­sa, koja prati svako svitanje,
može zaustaviti napredovanje so­
larne barke i učiniti da ona potone.
Ova dnevna borba Sunca pro­
tiv neprijateljskih snaga prikazuje
se religijskim obredima u hramo­
19

vima kako bi se spriječila neprestana
prijetnja boga Setha i svih njegovih
obličja.
U Edfuu Sunčev neprijatelj
poprima oblik nilskog konja kojeg
Horus-Ra mora probosti s deset
harpuna, svakim harpunom u
drugi dio tijela. Reljefi na zidovi­
ma hrama prikazuju ovu borbu.
Na svetom jezeru postoji
mjesto sa simboličkim prika­
zom borbe Horusa i svećenika s
maskom nilskog konja. U deset
prikaza, njegov lik biva proboden
Horusovim harpunom.
Ova svečana ceremonija us­
postavljala je svake godine pobje­
du Boga i posvećivala privremeni
poraz zlih snaga.
20
religije i kultovi
Praznik
božanskog
sjedinjenja
I egipatska božanstva imaju porodice
i trijade u kojima sin posvećuje jedin­
stvo boga i božice. U Edfuu, Horusova
žena je boginja Hathor. Pripisuje joj
se univerzalna ljubav i radost, a u
to doba njen glavni hram nalazio se
sjeverno od Edfua, u Denderi.
Praznik božanskog para bio je
na kraju godine, u mjesecu svibnju,
a razne epizode te svetkovine pro­
tezale su se na dvadeset jedan dan,
od čega petnaest dana u Edfuu.
Jednom godišnje boginja
Hathor je napuštala svoj hram i
barkom odlazila u Edfu kako bi
se sastala sa svojim suprugom
Horusom. Tijekom četiri dana,
prije punog mjeseca u mjesecu
Epifi, svibnju, Hathor je nošena na
barci za svečani ophod, najprije na
ramenima svojih slugu, okružena
svećenicima, hramskim pisarima i
vjernicima. Išla je prema pristaništu
gdje ju je čekala veća barka za plo­
vidbu Nilom.
Bio je to zadivljujući prizor.
Barke u bojama, s bijelim jedrima,
plove, a na obalama usklici razdra­
ganosti bili su nalik pjesmi života.
Horus je čekao Hathor na
sjevernom dijelu Edfua, u maloj
kapeli izgrađenoj uz Nil. Susret
božanstava izazivao bi neopisivo ve­
selje među stanovništvom pristiglim
iz raznih krajeva. Usred pjesme,
kojoj je ritam davao mali bubanj,
uz vino i pivo, ljudi bi se u zanosu
počeli kretati u krug, čineći tako ve­
sele živahne grupice od petnaestak
ljudi. Svakodnevno se obavljao niz
obreda, svečanih ophodnji, žrtvi,
“oživljavanja” kipova popraćeno
litanijama.
Jedna od najvažnijih procesi­
ja za bolje shvaćanje smisla ove
svetkovine bila je ona na kojoj su
Horusa i Hathor nosili prema za­
padnoj strani pustinje, u blizinu
nekropole, tamo gdje su ležale
grobnice “mrtvih bogova”, prvih
stvaratelja univerzuma, koje
su naslijedile sadašnje genera­
cije bogova. Ova počast koja se
odavala precima, kao i svako­
dnevni obredi (odvođenje četiriju
volova u prostor za žrtvovanje i
odašiljanje ptica glasonoša na
četiri strane svijeta prizivajući ta­
ko žetvu), povezivali su u Egiptu,
kako kažu Blackman i Fairman,
Ozirisov kult i pogrebne obrede.
Sveti savez u Edfuu jedna je od
drevnih svetkovina koje možemo
lako razumjeti, iako se sastoji od
složenih elemenata.
NOVA AKROPOLA 68
 religije i kultovi

Misterij u kripte, kao i na različite prikaze na Iako o tome nema dovoljno

božanskog
rođenja
Iako nešto manje slavna, svetkovina
Misterij božanskog rođenja zaslužuje
biti ovdje spomenuta: ponajprije zato
što nam omogućuje shvatiti smisao
malih hramova nazvanih “mammi­
si” koje nalazimo uz velike hramove,
i drugo, jer nam razjašnjava smisao
svetog prijenosa faraonskih saveza.
Ova ceremonija ima svoje ko­
rijene u najstarijoj egipatskoj povi­
jesti. Prema prikazima o Stvaranju
koje nam donose tekstovi, uloga
božanstva sastojala se u tome da stavi
na raspolaganje elemente potrebne
za hod svijeta, ali faraon je bio taj
koji je trebao osigurati održavanje
reda i čuvati Stvaranje što su mu ga
bogovi dali u ruke. Tako je nasljed­
nik zemaljskog Kraljevstva, ujedno i
vođa ljudi, “sin” boga stvoritelja.
Iako se ovaj obred s vremenom
mijenjao, kao i izraz teološkog
mišljenja, u “mammisijima” posljed­
njeg razdoblja nalazimo njegov opis.
Za Egipćane je godišnje obnav­
ljanje utjelovljenja božanskog Sina
bilo od temeljne važnosti kako bi
se održao red na zemlji i u svijetu i
kako bi time faraon imao božansko
obilježje sjedinjenja Neba i Zemlje,
te bio njihova os.
zidovima hrama.
Ove slike nisu jedino mjesto
gdje se božanska duša može utjeloviti,
ona može imati oslonac i u raznim
životinjama, čije različite osobine
omogućuju da se njena prisutnost
nedvosmisleno razazna, kao što je to
slučaj s bikom Apisom, Amonovim
ovnom ili Hathorinom kravom,
Sobekovim krokodilom ili Thothovim
ibisom. U Edfuu, Horus je bio utjelov­
ljen u tijelu živog sokola, koji se birao
svake godine između mnogih sokolo­
va, te se ustoličivao i slavio čitave
­godine u posvećenoj krletki.
Odabir se odvijao u “Sokolovu
hramu”; kip boga se uzimao na
neko vrijeme iz svetišta i donosio na
nosilima kako bi se ispitali kandi­
dati i izvršio odabir. Kad bi sokol bio
izabran, pokazivao se narodu na ta­
kozvanom “balkonu pojavljivanja”, na
vrhu monumentalnog ulaza. Zatim
je slijedila krunidba, a kraj obreda
obilježavao se slavljem. Zatim se
Horusov kip vraćao u svetište, a živi bi
sokol ostao u svom hramu.
pisanih dokaza, ovaj ritual ustoličenja
jedne svete životinje bio je povezan
sa zemaljskom vlašću. Bila je to po­
tvrda božanskog izvora te vlasti koja
je ­nastavljala liniju drevnih faraona.
Ovaj, kao i ostali opisani obre­
di, prenosi ideju o potrebi da se
očuva red u svijetu i djelotvornost
prijeko potrebna kako za insti­
tuciju faraona, tako i za ravnotežu
društva i zemlje.
Dakle, ništa se ne stječe de­
finitivno: u svakom je ciklusu sve
potrebno “oživljavati” ili obna­vljati
kako bi život bio u savršenom skladu
sa zakonima prirode. q
Sa španjolskog prevela Nives Lozar

Posvećenje
sokola
Posljednja svetkovina koju ćemo
spomenuti jest “Posvećenje sokola”,
koja se izvodila južno od Horusovog
hrama, nasuprot “mammisija”.
Većina prikaza koji ukazuju na
božansko prisustvo za Zapad će uvijek
biti tema divljenja i nerazumijevanja.
Moramo shvatiti da je božanstvo u svo­
joj biti nepoznato i istovremeno strano
na zemlji, ali jedan njegov element,
njegov Ba, koji se prevodi kao “duša”,
dolazi živjeti na zemlju, u slike svetišta,

68 NOVA AKROPOLA 21
 rubrika

ANUBIS
Erik Škara

22 NOVA AKROPOLA 68

U sprkos našem nerazumi­
jevanju tajanstvene zemlje
Kem (Egipat), oduvijek nas
privlače njene tajne. To su naravno
piramide, Sfinga, hramovi, ali i nje­
na božanstva.
Jedno od zasigurno najtajan­stve­
nijih božanstava jest Anubis. Tako
su ga zvali Grci, a pod tim imenom
poznajemo ga danas i mi, dok su ga
Egipćani zvali Anpu. Na pronađenom
svitku papirusa navodi se da njegovo
ime dolazi od riječi “pročistiti”.
Anubis je prikazivan kao čovjek s
glavom šakala ili psa, ili pak kao šakal
koji leži na kovčegu kakav se nalazio
u grobnicama faraona, svećenika i vi­
sokih dužnosnika. Vrlo je rijetko prika­
zivan u potpuno ljudskom obličju,
kao u slučaju hrama Ramzesa II. u
Abidosu. Najčešće je predstavljan sa
štapom (uas) u ruci pomoću kojeg se
kreće kroz nevidljivi svijet. Gornji dio
štapa je pojednostavljen prikaz njegove
glave, dok se donji dio grana u dva
dijela, predstavljajući stopala guske
koja može hodati po glibu i nad­
vladati blato kaosa, neprijatelje...1 U
drugoj ruci najčešće drži ankh (ključ
vječnog života) ili bič kojim tjera nepri­
jatelje pokojnika dok ovaj prolazi kroz
podzemni svijet. Najviše su ga štovali u
1 Teba, Jorge A. Livraga.
68 NOVA AKROPOLA
simbolizam
Kinopolisu (Grad psa), gdje se nala­
zilo jedno od njegovih najpoznatijih
svetišta, te u Abidosu. Svetišta su mu
se uglavnom nalazila u najskrovitijim
dijelovima hramova.
Iz svetih tekstova doznajemo da
je Anubis drevno božanstvo koje je bilo
u skupštini velikih Prvobitnih bogova
u trenutku kad je Thot iz gline svete
rijeke na lončarskom kolu napravio
čovjeka. O Anubisovom postanku
poznate su čak tri verzije mita. Po jed­
noj, on je četvrti sin vrhovnog boga Ra
i njegov je kult stariji od Ozirisovog.
Druga verzija iz Knjige mrtvih navodi
kao njegove roditelje Setha i Neftis.
Treća nam verzija dolazi od Plutarha,
svećenika delfskog proročišta. On u
svom djelu Oziris i Izida piše da je
Neftis s Ozirisom rodila Anubisa, no
nakon rođenja ga ostavlja, bojeći se os­
vete svog muža Setha. Usvaja ga Izida i
on postaje njen pratilac i čuvar. Zato
ga se često prikazuje kao čuvara svetih
mjesta i tada je simbol budne pažnje.
Anubis je smatran gospodarom
mrtvih i gospodarom Zapadne
planine. U životopisu svećenika
Heruefa koji potječe iz Stare države
piše: Žrtva koju daje kralj, žrtva
koju daje Anubis koji je na vrhu
planine, gospodar nekropole...
Kult Anubisa bio je tajan sve do
vremena Ramzesa II., kada su se u
bitci kod Kadeša (1309. g. pr.Kr.)
protiv Hetita vijorile zastave s njego­
vim likom, što je znak popularizaci­
je kulta i gubljenja onog mističnog i
svetog u njemu.
Uloga Anubisa na
drugom svijetu
Ovisno o ulozi koju je imao u
različitim etapama prolaska kroz
drugi svijet, Anubis je poistovjećivan
s božanstvima kao što su: Horus,
Seth, Thot i drugi. Primjerice, u
Tekstovima piramida faraona Unasa
poistovjećen je s Horusovim okom.
Anubis čuva i vodi duše pokojni­
ka do Ozirisovog suda, mjesta gdje se
odvija “vaganje duše”. Nakon što do­
vede dušu do vage, zauzima mjesto
pored nje i tada mu je dužnost da
točno i precizno podesi njen jezičak
i izvaže je li duša pokojnika teža od
pera božice Maat – pravde, koje se
nalazi na drugoj plitici vage.
Anubis s još tri božanstva
bdije nad pokojnikom i štiti ga od
mogućih neprijatelja dok prolazi
23

kroz podzemni svijet. U Papirusu
Ani piše da se on nalazi i na noćnoj
barci boga Ra, gdje čuva Ozirisovu
nutrinu. Noćna barka boga Ra
nosi Sunce koje je zašlo i prolazi
kroz podzemni svijet. Na tom putu
bog Ra se mora suočiti sa zmijom
Apofis koja želi spriječiti da Sunce
ponovno izađe. Ra ga svake noći
pobjeđuje i Sunce ponovno izlazi.2
Ono što bogovi mrze su laž i bezbožnost,
a onaj tko kroz mjesto očišćenja u Mesktet3 prođe
je Anubis što se uz kovčeg nalazi u kojem nutrina Ozirisova stoji.
U završnoj fazi prolaska kroz
predjele drugog svijeta, prije negoli
zakorači na Polja mira (Sekhet-
hetepu), pokojnik mora proći
Dvoranu mumije u kojoj će ga
Anubis mumificirati, kao što je to
učinio i s Ozirisom. U Nebsenijevom
papirusu dio teksta kaže:
Anubis što u predjelu mumije prebiva,
Nadstojnik Božanske kuće, svoje ruke
4
polaže na Gospodara života i osigurava mu
sve što mu je potrebno. . .
Svećenici Anubisa Dolini plemstva.) Okupljali su se pod
Za svako božanstvo u Egiptu
posto­j ali su svećenici koji su
održavali njegov kult. Anubis je
također imao svoje svećenike koji
su bili podijeljeni na “Svećenike
24
simbolizam
Anubisovog saveza” i “Svećenike
Anubisa koji leži na devet nepri­
jatelja”.
“Svećenici Anubisovog saveza”
bili su zaduženi za mumifikaciju i
pogrebne ceremonije, čineći na taj
način isto ono što, po egipatskom
vjerovanju, čini sam Anubis sa
svećenicima u drugom svijetu. Sve
navedene ceremonije međusob­
no su povezane i služe tome da
pokojnik u drugom svijetu može
“gledati” i “govoriti”.
Prvo se obavljala mumifikacija.
U ovom procesu jedan od svećenika
no­sio je masku boga Anubisa,
simbolički ukazujući na njegovu
prisutnost. Tijelo pokojnika se čistilo
mastima iz osam
posuda (nemset),
zatim se palio tam­
jan kako bi se uklo­
nili loši mirisi iz
tijela i na kraju se
tijelo premazivalo
uljem (hekenom).
“Svećenici Anubisa koji leži na
devet neprijatelja” bili su okupljeni ljali su zaštitne amajlije i svete metale
u bratstva i boravili su u dijelovima koji su trebali odbiti pljačkaše.
gradova gdje su pokapani mrtvi.
(U Tebi su se primjerice nalazili
u Dolini kraljeva, Dolini kraljica i
stijegom ležećeg šakala i postavljali
su pečate sa “šakalom koji leži na Psoglavi
devet neprijatelja” na lažne zidove
koji su predstavljali ulaz u grobnicu. vodič duša
Jedna od dužnosti bila im je nadzor
naoružanih stražara i dresiranih U grčko-rimski svijet Anubisov
životinja koji su čuvali grobnice od kult prodire u doba helenizma
pustinjskih pljačkaša. Ispred ulaza (IV. st. pr.Kr.). Mada pravog pan­
u grobnicu postavljali su Anubisa u
formi šakala kako leži na kovčegu u 2 Teba, Jorge A. Livraga.
kojem se nalaze svitci papirusa na 3 Mesktet, ime noćne barke boga Ra.
kojima su tajne prolaska kroz pred­ 4 Gospodar života je Oziris, a pokojnik koji prolazi predje­
lima drugog svijeta poistovjećuje se s njim. Oziris pred­
jele drugog svijeta. Osim toga, postav­ stavlja arhetip čovjeka, ono što svatko treba postići.
NOVA AKROPOLA 68
 simbolizam

dana nije imao ni u Grčkoj niti otvaranja usta koja predstavlja zalaska Sunca, po analogiji sim­
u Rimu, u Grčkoj ga uspoređuju magijsko oživljavanje i buđenje bolizira smrt, zagrobni život i svijet
s Prometejom, donosiocem umrlog u novi, duhovni život. U kojim gospodari Anubis. No, duša
iskre mentala ljudskom rodu, s glavi 154 Knjige mrtvih stoji: Ja umrlog u pratnji Anubisa kreće
Hermesom, koji je također pratio živim, ja klijam, ja klijam. na put kroz podzemlje prepuno
duše umrlih i, prema jednom iz­ Posmrtni obred u kojem iskušenja da bi pomlađena poput
voru, s božicom Hekatom koju se Anubis igra ključnu ulogu veže Sunca na istoku ponovno stupila
smatralo vladaricom podzemnih sudbinu umrlog uz ciklus zalaska i u život. Ravnajući tako rađanjem
sila i zaštitnicom tajnih magij­ izlaska Sunca i stalno obnavljajuće i umiranjem Anubis zatvara vječni
skih učenja. Rimski filozof, retor snage života. Zapad, kao mjesto krug života.q
i svećenik Apulej spominje ga u
svom djelu Zlatni magarac gdje
ga prikazuje kako predvodi Izidinu
procesiju: Najprvo je išao strašni
bog koji posreduje između gor­
njega i donjega svijeta; svoje na-
pola crno, a napola zlatno lice
držao je visoko; to je bio Anubis
s dugim psećim vratom; u li-
jevoj ruci držao je kaduceja, a u
desnoj zelenu palminu granu...
Plutarh nam prenosi slično:
Anubisa predstavljaju likom
psa zahvaljujući tome što noću
vidi jednako dobro kao i danju.
Čini se da mu Egipćani pri­
pisuju jednaka svojstva kao Grci
Hekati jer istovremeno pripada
podzemnom i nebeskom svijetu.
... Anubisa običavaju zvati i
Hermanubisom. Prvo ime ovog
boga odražava vezu s gornjim
svijetom, a drugo njegovu komu-
nikaciju s donjim svijetom.5
Pas je čovjekov vjerni prati­
lac i budni čuvar pa stoga najbolje
simbolizira Anubisovu funkciju
psihopompa – vodiča duša u
posmrtnom životu. Otud i zoo­
morfan prikaz ovog božanstva u
liku budnog psa čuvara crne boje.
Anubis u svom antropomorfnom
obliku, s glavom psa ili šakala,
u desnoj ruci drži bič, a u lijevoj
simbol života, i kao takav pred­
stavlja i princip uništenja starog iz
kojeg će se roditi novo. Crna boja
njegovih prikaza također je sim­
bol smrti i uskrsnuća. Znakovita
je i njegova uloga u ceremoniji

5 Plutarh, Izida i Oziris.

68 NOVA AKROPOLA 25

JEDINSTVO IZA MNOŠTVA
Ž ivot u Tebi, Gradu, bio je bogat
i pun obilja, ali istovremeno i
miran. Čovjeku XX. stoljeća
vrlo je teško zamisliti kako se ta­
mo živjelo. Predrasude današnjeg
doba zaklanjaju nam pogled poput
neprozirnog vela, onemogućavajući
nam shvatiti život toliko drugačiji
od našeg. Možda bi najznačajnije
obilježje na koje možemo ukazati
bila odsutnost negativnih emo­
cija među stanovnicima. Usprkos
njihovom velikom broju (Teba
je mogla imati više od devedeset
tisuća stanovnika), uspjeli su se
održati kao velika obitelj, s osobi­
tom psihologijom koju obi­telj, kao
trajna društvena jezgra, posjeduje.
To ne znači da nije bilo problema;
oduvijek je bilo i dobrih i zlih ljudi
jer nema tog sustava koji bi mogao
26
ex libris
TEBA
Jorge Angel Livraga Rizzi
JORGE ANGEL LIVRAGA RIZZI
(1930. – 1991.)
Osnivač i prvi predsjednik Međunarodne
organizacije Nova Akropola, Jorge Angel
Livraga, osnovao je Novu Akropolu kao
školu filozofije na klasičan način u kojoj
će se podučavati o različitim duhovnim
i filozofskim tradicijama čovječanstva,
obnavljajući tako klasični ideal filozofije
kao humanijeg i potpunijeg načina života.
Objavio je niz djela, a jedno od
njih je i Teba, knjiga o drevnom Egiptu
i jednom od njegovih glavnih središta, Tebi sa stotinu vrata. Povodom
dvadesetgodišnjice njegove smrti donosimo izvadak iz knjige.
obuzdati zloćudnu ljudsku prirodu
ili iskvariti dobru. Ali njihov je zakon,
istovremeno prirodan, praktičan i
nadasve brz, održavao harmoničan
red u kojem su krađe, ubojstva i
uvrede uistinu bili iznimke koje su
potvrđivale pravilo mirnog suživota.
Suprotno od “klišea” koje nam
prikazuju naše povijesne knjige,
Tebanac je bio veseo i jednostavan
čovjek.
Bio je vrlo sposoban i djelo­
tvoran u svemu što je radio.
Pratila ga je radost, a kad bi bio
tužan ili potišten, otvoreno bi to
izražavao. Usiljeni intelektuali­
zam i kritičnost prema svemu
što drugi misle ili rade sma­
trali su neobičnom, ako ne i
smiješnom pojavom.
Za drevne stanovnike
Grada, život i smrt nisu po­
stojali u obliku kakvom ih
danas zamišljamo. Bol koju
su osjećali kad bi završio
život njihovih dragih, mogao
bi se danas uspore­diti s
osjećajem koji bi nas obuzeo
kad bi neka draga osoba zau­
NOVA AKROPOLA 68

vijek otputovala na dalek put. Vjera
da su Bog i bogovi stvorili svijet na
najbolji mogući način oslobodila ih
je od svake egzistencijalne tjeskobe,
ne umanjujući njihovu osjećajnost,
ljubav i čežnju. Ona je uvijek bila
prožeta potpunom sigurnošću u
univerzalni poredak koji je prave­
dan i dobar, pa je stoga takva i ljud­
ska sudbina.
U Egiptu nije bilo robova.
Štoviše, ratne zarobljenike osuđene
na rad izvan gradova nerijetko su
oslobađali. Oni koji su radili na po­
dizanju nekog obeliska, činili su to
kao što je kršćanin gradio katedralu
ili musliman džamiju.
Jedna od često spominjanih kri­
tika upućenih drevnim Egipćanima
odnosi se na njihovu vezanost za
mrtvo tijelo, s obzirom da su obav­
ljali složene obrede mumifikacije
kako bi ga sačuvali.
Onaj tko poznaje egipatsku
klimu zna da se takvi pogrebni po­s­
tupci nisu provodili zato da se očuva
tijelo. Da su tijela jednostavno uka­
pali u suhim područjima zapadne
obale, ona bi se očuvala – ka­
ko je pokazala mo­derna
arheologija – u boljem
stanju nego nakon pro­
cesa mumifikacije.
S druge strane,
ovaj psihopomp­
ski proces poslije
68 NOVA AKROPOLA
ex libris
smrti bio je namijenjen samo fara­
onima, plemstvu, svećenstvu i onima
koji su se istaknuli svojim služenjem
zajednici. Samo u doba dekadencije,
kad je na vlast došla plutokracija
koja je konačno izopačila prvobitnu
teokraciju, pogrebne su svečanosti
postale dostupne svima koji su ih
mogli platiti, bez obzira na njihove
duhovne kvalitete. Ali, to je bila sa­
mo jedna od popratnih posljedica
stranih utjecaja i nestanka drevnih
običaja. Egiptu je bilo potrebno du­
go vremena da se rodi, a jednako
toliko mu je trebalo i da umre. U
doba Rima, ova zemlja magije par
excellence, postala je samo glavnom
žitnicom Europe. Kad se ogromna
teokratska država raspala, svojim je
već razrušenim građevinama i zna­
njem o prirodi i duši zadivila svijet i
dala poticaj novim duhovnim strem­
ljenjima, od grčkih do islamskih, a
Veliki su se misteriji vratili u izvor
milosti iz kojeg su i potekli očekujući
pogodnija vremena.
Već smo spomenuli da je nakon
razdoblja
Rame­
sida
Nova država izgubila svoj vodeći
impuls. Kroz sljedeća su stoljeća
svećenici-mazi prikupili i sakrili sve,
od znanja do obrednih predmeta,
osim onog što je zbog svoje veličine
moralo biti prepušteno sudbini, no
i to je prethodno dezaktivirano. Ono
što nisu dezaktivirali, ostalo je, poput
mitskog Velikog spavača, zaštićeno
od znatiželje onih koji ne razumiju
misterije (premda je fizički dostup­
no pogledu milijuna posjetitelja),
čekati trenutak neumitnog cikličkog
uskrsnuća svetih vremena.
Napisali smo nešto o Tebi živih,
a sada ćemo se posvetiti onoj drugoj
Tebi, Tebi mrtvih, koja je u povijes­
no doba cvjetala na zapadnoj obali,
obali Zalazećeg Sunca, Maamona.
Ona nije bila suprotnost Tebi živih,
već ju je nadopu­njavala (ili obr­
nuto), nalazeći se na drugoj
oba­li Rijeke vidlji­vog
života zvane Hapi,
Sreća, Plavi
ili Rijeka koja
silazi s neba.
Ta je rijeka
bila struja
božanskog
daha ispu­
njenog darovi­
ma, rijeka koja
sjedi­n juje
27

daleka mjesta i zemaljski je odraz
druge rijeke, rijeke zvijezda koja
teče preko neba i koju Sunce mora
prijeći, a tako i bogovi i čovjek.
Na zapadu, oko osam kilo­
metara od rijeke, iza brežuljaka
Deir el-Bahari, leži takozvana Dolina
kraljeva. Nalazi se na ulazu u ve­
liki kanjon ili kotlinu koju današnji
stanovnici nazivaju Wadi Biban el-
Moluk, odnosno Dolina kraljevskih
vrata. Ova je dolina danas pustinja,
a ima dva ulaza, istočni i zapadni.
U davno doba kad je Crveno more
bilo plodna dolina, i ta je dolina,
poput ostalih u blizini, bila plod­
na. Prethistorijski su lovci ostavili
crteže na stijenama koji ih prika­
zuju u lovu na slonove i nojeve. S
njene druge strane uzdižu se visoke
Zapadne planine s najvišim vrhom
Gurnom. Ako prijeđemo preko ovog
28
ex libris
blago zaobljenog reljefa, danas to­
liko izmijenjenog erozijom i radom
čovjeka, dolazimo do ogromne
pustinje, dna nekadašnjeg prethis­
torijskog mora.
U blizini Doline kraljeva leže i
takozvane Dolina kraljica i Dolina
plemstva.
Čitavo područje ima oblik
prirodnih amfiteatara na kojima se
odražava nemilosrdno sunce, što
još više podiže temperaturu i čini
ga jednim od najtoplijih mjesta na
planetu. Teško je zamisliti da su se
ovdje prije desetak tisuća godina, ili
čak i manje, kroz šume obrušavali
vodopadi, a zbog umjerene tempe­
rature ovo je područje pružalo dom
velikom broju živih bića.
Arapski naziv za Vrata kraljeva
ukazuje nam na ono što inteligent­
niji povjesničari upravo otkrivaju:
da današnja atmosfera pustoši, još
više naglašena uzastopnim iskapa­
njima koja su ostavila tragove kao
nakon teškog bombardiranja, ne
odgovara izgledu koji je dolina ima­
la u vrijeme XVIII. ili XX. dina­stije.
Nekoliko pokazatelja na koje je već
početkom XIX. stoljeća skrenuo
pažnju veliki istraživač Belzoni,
ukazuju na činjenicu da su grobo­
vi, isklesani u stijeni, a čiji su ulazi
danas goli, nekad imali raskošne
ukrase i vrata od laganog drveta
koja su danju bila otvorena, slično
kao i danas na grobljima u nekim
krajevima. U pojedinim dijelovima
godine vrata bi ostajala zatvorena iz
obrednih razloga.
Na kraju kažimo i to da su u
drugoj Tebi, Tebi mrtvih, živjela
bratstva pod stijegom ležećeg
šakala koji se još uvijek može vi­
djeti na pečatima kao prikaz ezot­
erijskog boga Anubisa. Bratstva su
boravila u određenim dijelovima
grada mrtvih, nadzirući naoružane
stražare i dresirane životinje koji su
čuvali riznice od nezasitne pohlepe
pustinj­skih pljačkaša.
Moguće je da su se poput drugih
starih naroda i Egipćani ondje
povre­meno okupljali kako bi doni­
jeli poklone svojim rođacima i fara­
onima, plemstvu i svećenicima, čija
su tijela počivala u nepristupačnim
dubinama podzemnih hramova -
“lansirnih rampi” za duše dobrih.
Njihove su relikvije bile štovane na
isti način kao što će tisućama godi­
NOVA AKROPOLA 68

na kasnije druge religije to činiti sa
svojim svecima, kojima se također
pripisuju velika djela i čudesa.
Tako je ovo transcendentno
jedinstvo povezivalo dvije Tebe u
komplementaran sklad.
Nekoliko je pogrebnih hramova
bilo podignuto i na zapadnoj obali,
što dokazuju divovske ruševine
Rameseuma i hrama kraljice
Hatšepsut. Tamo su također i zago­
netni Memnonovi kolosi posvećeni
Izlazećem Suncu. Rađanju, podnev­
nom sjaju i zalasku Sunca dana su
imena Memnon, Amon i Maamon, a
smrt je bila rađanje i zora na drugoj
obali života.
Prema današnjim arheolo­
zima, likovi ovih divova koji sjede
na obrednim prijestoljima nala­
zili su se ispred pogrebnog hrama
Amenofisa III., o kojem su oni
jedini preostali dokaz. No, ezo­
terijska ih tradicija smatra puno
starijima od bilo kojeg spomenika
posvećenog nekom “povijesnom”
faraonu, tvrdeći da su bili prinese­
ni kao žrtva Izlazećem Suncu, kako
ih i danas naziva ne uvijek naivna
narodna predaja.
Danas su visoki oko osam­
naest metara, iako su s krunom i
opremom bili vjerojatno nekoliko
metara viši. Bili su obnavljani i u
njih se klesalo i urezivalo bezbroj
puta. Bili su vrlo poznati u antičko
doba, tako da su grčki glazbenici
dolazili na hodočašća u namjeri da
čuju sedam osnovnih tonova koji­
68 NOVA AKROPOLA
ex libris
ma se u zoru oglašavao jedan od panja i prirodni pješčani nanosi,
kolosa. U rimsko se doba govorilo kao i mreža turističkih obilazaka,
o jednom tonu koji u našoj ljest­ korjenito su i nepovratno izmijenili
vici odgovara tonu fa. Restauracije lice zapadne Tebe. Crteži iz XVIII.
cara Septimija Severa 199. godine i XIX. stoljeća, pa čak i fotografije
zauvijek su ušutkale sjevernog s početka XX. stoljeća, ukazuju
diva koji je stvarao zvuk. Jedan od nam na zadnje velike promjene. A
mnogih istraživača iz XIX. stoljeća kako je prije toga izgledala? Njenu
izjavio je na jednom znanstvenom grandioznost nismo u mogućnosti
skupu u Londonu da je ponovno vidjeti pa svatko može svojoj mašti
čuo isti zvuk, ali za to nema dokaza pustiti na volju. q
niti su opsežni pokusi, provedeni
u XX. stoljeću, dali ikakav rezul­
tat. Službena znanost objašnjava
ovaj fenomen (a kao što znamo,
današnje se otuđenje sastoji od
objašnjavanja svega, bez obzira da
li je istina poznata ili nije) tako
što ga pripisuje širenju jednog od
kamenih blokova koji se zagrijava
pod prvim zrakama sunca nakon
hladne pustinjske noći. Ovo ne
možemo prihvatiti, jer ogromna
masa kolosa ne dopušta suncu
na površini kamena izazvati zam­
jetniju promjenu temperature u
prohladna jutra. Vjerujemo da je
istina jednako nedohvatljiva kao i
dva divovska spomenika, iako ih je
oboje okrnjilo ogromno neznanje i
taština ljudskog roda.
Samo smo uz izuzetan napor
u stanju zamisliti kako je izgledala
Teba mrtvih prije tri tisuće ili više
godina, jer se nakon gotovo pot­
punog uništenja Tebe živih, njenih
vrtova i umjetnih jezera, klima
promijenila. Štoviše, pljačke i štete
od eksplozija, neprekidna iska­
29

GASTON
MASPERO
OSNIVAČ EGIPTOLOGIJE
G aston Camille Charles
Maspero (1846.–1916.) je­
dan je od ključnih likova
mlade znanosti egiptologije, koja
se rađa u XIX. stoljeću zahvaljujući
radu francuskih i engleskih entuzi­
jasta i zaljubljenika u egipatsku civi­
lizaciju.
Iako Europljani dolaze u dodir
s ostacima egipatske kulture ti­
jekom cijelog srednjeg vijeka, a oso­
bito tijekom renesanse, ozbiljnija
istraživanja počinju tek nakon
Napoleonovog pohoda na Egipat.
Poznata je neobična činjenica da je
u tom naizgled isključivo vojnom
pohodu sudjelovalo više desetaka
znan­stvenika, istraživača i um­
jetnika, što je rezultiralo velikom
količinom sakupljenog materi­
jala. Tijekom sljedećih desetljeća,
Champollion će na osnovu “Ploče iz
Rosette” dešifrirati značenje drevnog
egipatskog pisma, hijeroglifa, što će
omogućiti puno dublji uvid u znanja
ove drevne kulture.
Gaston Maspero, rođen 1846.
godine u Parizu, vrlo je rano, već
u četrnaestoj godini, počeo poka­
zivati interes za hijeroglife, te ih je
postepeno sam naučio odgonetava­
ti, kada je u svijetu postojala samo
šačica ljudi sposobnih čitati ove
drevne zapise. Pokazao se osobito
30
arheologija
Amalija Kranjec Markešić
nadarenim za jezike i taj će mu ta­
lent najviše pomoći tijekom kasnijih
istraživanja u samom Egiptu.
Spletom sretnih okolnosti
Maspero je u dvadeset prvoj godini,
tijekom školovanja na École nor­
male u Parizu, upoznao Augustea
Mariettea, tadašnjeg voditelja svih
francuskih arheoloških iskapanja
u Egiptu. Mariette je u Francusku
donio dva upravo otkrivena hijero­
glifska teksta te prepustio njihovo
prevođenje mladom Masperu, koji je
postupno počeo izlaziti na glas kao
zna­lac hijeroglifa. Svi su bili nemalo
iznenađeni kad je Maspero nakon
samo dva tjedna došao s gotovim
prijevodom. Ti prijevodi objavljeni
su još iste godine (1867.) i time je
Maspero počeo izgradnju svoje aka­
demske reputacije egiptologa.
Sljedeće godine Maspero je su­
djelovao u ekspediciji u Peruu, kojoj
se priključio na poziv istraživača koji
je želio dokazati arijsko porijeklo
tamošnjih jezika, pa je za to trebao
lingvista. O samoj ekspediciji i nje­
nim rezultatima zna se vrlo malo,
no Maspero se iz Perua vraća 1868.
godine, a sljedeće godine preuzima
mjesto učitelja egipatskog jezika i
arheologije na École pratique des
hautes études u Parizu. Njegova
karijera napreduje te je 1874. go­
dine imenovan na Champollionovo
mjesto profesora egiptologije na
College de France.
Godine 1880. Maspero prvi
put odlazi u Egipat kao voditelj
arheološke ekspedicije koju je ime­
novala francuska vlada sa svrhom
uspostavljanja trajne misije u Kairu,
te Francuskog instituta za orijen­
talnu arheologiju, u čemu Maspero
uspijeva. Nekoliko mjeseci nakon
Masperova dolaska u Egipat njegov
stariji i slavni kolega Mariette umire,
te je Maspero bio logičan izbor za
njegova nasljednika u ulozi glavnog
voditelja svih arheoloških iskapanja
u Egiptu.
Mariette je započeo brojna iska­
panja na egipatskim nalazištima, a
NOVA AKROPOLA 68

Maspero se prvo posvećuje prona­
lascima grobnica i piramida u
Sakari, budući da su tamo otkriveni
brojni hijeroglifski natpisi koje je
trebalo kopirati i protumačiti, a mo­
gli su uvelike pomoći u boljem ra­
zumijevanju samog jezika i kulture
drevnih Egipćana.
Nalazi u grobnicama i pirami­
dama bili su fascinantni, bezbrojni
sljedovi hijeroglifa koji su, kako je
Maspero shvatio, govorili o najdu­
bljim misterijima prelaska iz ovog
života u drugi, a bili su pisani za
same faraone kao pomoć na tom
putu. Ovi zapisi, danas poznati kao
Tekstovi piramida, bili su prepuni
drevnih simbola, astronomskih i
astroloških znanja, jasnih uputa o
drugom svijetu kakve svijet još nije
vidio. Dovoljno je reći da ovi zapisi,
bez ilustacija, jer nisu bili namije­
njeni narodu, još uvijek intrigiraju
egiptologe i druge istraživače jer
im značenje do danas nije potpu­
no protumačeno. Naime, radi se
o ezote­rijskim znanjima najvećim
dijelom izgubljenim za moderno
doba.
Maspero je organizirao ko­
piranje i fotografiranje čak četiri
tisuće zapisa te započeo njihovo
mukotrpno prevođenje i objavlji­
vanje, što je tekstove učinilo do­
stu­pnima i drugim zainteresiranim
egiptolozima. U tu će svrhu kasnije
uspostaviti dva stručna časopisa u
kojima će biti objavljivani rezultati
svih istraživanja na tlu Egipta, što
arheologija
će uvelike unaprijediti razvoj mlade
egiptologije kroz razmjenu podata­
ka i znanja s čitavom egiptološkom
zajednicom. O tekstovima iz Sakare
Maspero će objaviti i knjigu 1894.
godine Les inscriptions des pyra-
mides de Saqqarah.
Sljedeće veliko otkriće uslije­
dilo je 1881. godine kad su tragom
pljačkaša grobova, braće Abd-el-
Rasul, pronađene kraljevske mumi­
je ispod hrama kraljice Hatšepsut
u Deir el-Bahariju. Tako je ujedno
raskrinkan klan koji je sustavno
pljačkao staroegipatske grobove.
Kraljevske mumije pronađene
su u nekoj vrsti drevnog skrovišta,
za koje se danas smatra da su ga
načinili sami egipatski svećenici ka­
ko bi spriječili pljačku i skrnavljenje
mumija. Identificirane su mumije
Setija I., Amenhotepa I., Ahmosea
I., Tutmozisa I., II. i III., Ramzesa
II. i Ramzesa IX. iz XVIII. i XIX. dina­
stije, te Pinedjema I. i II., Siamuna
iz XXI. dinastije, zajedno s original­
nim sarkofazima i pogrebnim bla­
gom. Pretpostavlja se da su mumije
­sklonjene iz pripadajućih grobnica
negdje u razdoblju Nove Države.
Same mumije bile su u lošem sta­
nju i kažu da je Maspero, nakon
što je pregledao prvu mumiju, bio
toliko ožalošćen da je sljedećih
nekoliko godina odbijao odmotati i
pregledati ostale.
To je bio jedan od razloga koji
ga je potaknuo da uloži velike na­
pore, na koje ga je njegov položaj i
pozivao, kako bi među Egipćanima
podigao svijest o vrijednosti nji­
hove baštine i potrebi da se ona
zaštiti od propadanja. Zato je po­
taknuo osnivanje mreže muzeja po
cijelom Egiptu, te donošenje za­
kona protiv svojevoljnog iznošenja
egipatskih nalaza iz zemlje, što je
bila masov­na pojava među kolek­
cionarima koji su to radili u ime
europskih muzeja ili u svoje vla­
stito. Maspero je postigao to da
svaki nalaz mora biti prijavljen, te
da egipatske vlasti i struka mogu
odlučiti o tome hoće li dopustiti da
neki objekt bude izne­sen iz zem­
lje. Zahvaljujući redu koji je uveo,
arhivi egipatskih muzeja počeli su
se puniti velikim brojem prelijepih

nalaza, koje bi inače progutalo
­crno tržište arheoloških umjet­
nina. Nakon njegova odlaska iz
Egipta, novi voditelji arheoloških
iskapanja počeli su provoditi još
strožu politiku, želeći potpuno
obustaviti trgo­vanje arheološkim
nalazima, no time su izazvali sa­
mo povećano trgovanje na crnom
tržištu i nemogućnost da se nalazi
službeno zabilježe, te da o njima
saznaju zainteresirani istraživači.
Maspero je nastavio Marietteov
rad na otkopavanju pijeskom za­
trpane Velike sfinge na zaravni Giza.
Godine 1886. uklonjena je ogrom­
na količina pijeska koja je Sfingu
pokrivala sve do glave, a započeta je
i potraga za grobnicama za koje je
arheologija
Maspero pretpostavljao da se nalaze
ispod Sfinge. Tajne prostorije na tom
su mjestu pronađene tek nedavno,
što potvrđuje točnost Masperove
istraživačke intuicije. Zanimljivo je
da je Maspero tvrdio da je Sfinga
veoma stara, svakako starija od vre­
mena faraona Khafre (Kefrena), čije
se ime pojavljuje u natpisu na steli
smještenoj među Sfinginim šapama.
Smatrao je da to ime ne treba vezati
uz graditelja, već da je Kefren samo
naredio otkapanje Sfinge, tada već
prekrivene pijeskom. Današnji
egiptolozi većinom se slažu s nje­
govim protivnicima i datiraju je u
Kefrenovo doba, negdje između
2520. i 2494. g. pr.Kr. Ipak, pojedini
istraživači zastupaju Masperov stav,
osobito Robert Bauval i Graham
Hancock u knjizi Sfingina zago­
netka, smatrajući da je Maspero
ispravno preveo natpis i pravilno
zaključio da Sfinga mora biti starija
od egipatskih dinastija koje poznaje
povijest.
Maspero se 1886. godine vratio
u Pariz, te sljedećih trinaest godina
proveo objavljujući tekstove o svom
djelovanju i nalazima u Egiptu.
Godine 1899. ponovno se vratio u
Egipat te preuzeo svoje nekadašnje
mjesto voditelja arheoloških
istraživanja. Krajem te godine,
Karnak je pogodio jak potres i
već oštećen hram izgubio je
još jedanaest stupova, što
je hipostilnu dvoranu pret­
vorilo u veliku ruševinu.
Maspero je, usprkos
protivljenju ta­
dašnjih ro­
 arheologija

mantičara, koji su željeli da se

ruševine ostave u originalnom
stanju, naredio obnovu, odnosno
ponovno podiza­nje srušenih stu­
pova. Tijekom radova, ispod jed­
nog od pilona otkriven je prolaz
u kojem je pronađen izvanredan
nalaz od čak sedamnaest tisuća
statua.
Za vrijeme njegova dugog iz­
bivanja iz Egipta (1886. – 1899.),
količina arheoloških nalaza toliko
se povećala da je 1902. godine or­
ganizirao otvaranje novog velikog
muzeja u Kasr en-Nilu. Također je
proveo sveobuhvatan popis umjet­
nina, stvorivši katalog koji je 1909.
godine obuhvaćao dvadeset četiri
sveska i predstavljao bazu kojoj
su dodavani svi kasniji nala­zi. Ovo
razdoblje svog djelovanja u Egiptu
posvetio je razvoju muzeja, insti­
tucija i evidencije iskapanja i nala­
za, uspostavivši na taj način struk­
turu koja će se u budućnosti moći
nositi s rastućim interesom za
istraživanje egipatske kulture. Svoja
je otkrića, prijevode i zaključke ob­
javio u mnogim djelima, od kojih
su najznačajnija Histoire ancienne
des peuples de l'Orient classique
(3 vols), Etudes de mythologie et
d'archéologie égyptiennes (Paris,
1893.), L'Archéologie égyptienne
(1907.), Les inscriptions des
pyramides de Saqqarah (Paris,
1894.), Les momies royales de
Deir el-Bahari (Paris, 1889.), Les
contes populaires de l'Egypte an-
cienne i dr.
Sve to čini Gastona Maspera
pravim osnivačem moderne egip­
tologije, čovjekom koji je brojnim
generacijama istraživača i zainte­
resiranih omogućio da dođu u dodir
s najvrednijim nalazima ove fasci­
nantne civilizacije. q

68 NOVA AKROPOLA 33

Kom Ombo
Dvostruki hram Sobeka-Ra i Horusa Starijeg
Andrea Cerić Šarić i Ivančica Krivdić
P utujući Egiptom uz obalu Nila,
nekih četrdesetak kilometara
sjeverno od Asuana, naići
ćemo na Kawm Umbū, u prijevo­
du s arapskog Brdo Umba, suvre­
meni grad od sedamdesetak tisuća
stanovnika, a uz njega, na istočnoj
obali, na drevni hram Kom Ombo.
Antičko ime ovog hrama bilo je
Ombos, a staroegipatsko Nbi ili Nubi,
Grad zlata. Poznato nam je da je
bio posvećen božanstvima Sobeku-
Ra i Horusu Starijem, a posebnim u
odnosu na ostale egipatske hramove
čini ga simetrija lijeve i desne strane
s obzirom na uzdužnu os.
34
arhitektura
Iako se najčešće pripisuje
Ptolemejevićima, koji su ovaj hram
na drevnim trgovačkim putovima
od Nubije prema sjeveru obnovili
i nakon dugog razdoblja miro­
Hram je tisućljećima trpio
oštećenja od erozije tla uslijed na­
vanja ponovno stavili u funkciju,
on je mnogo stariji i puno je puta
bio napušten, prekriven pijeskom
i ponovno podignut. Tako, primje­
rice, Ptolemej VI. Filometor u II.
st. pr.Kr. na ruševinama hrama
iz XVIII. dinastije samo obnavlja i
nadograđuje stariji Kom Ombo, da
bi ga francuski arheolog Jacques de
Morgan 1893. godine ponovno “ot­
krio” i očistio od naslaga pijeska.
 arhitektura

diranja Nila, čestih potresa kao i

zbog korištenja kamenih blokova za
gradnju drugih građevina u okolici.
Dio reljefa uklonili su i Kopti koji su
hram u prošlosti koristili kao crkvu.

Osnovna građa
hramskog
kompleksa
Kom Ombo je uzdužnom osi podi­
jeljen na dva jednaka dijela. Lijeva
strana hrama posvećena je Horusu
Starijem ili Haroerisu, a desna So­
beku-Ra. Podzemni tuneli i prosto­
rije spajaju hram u jednu cjelinu.
Iz satelitske slike vidljivo je da
je čitav hramski kompleks nekada
okruživao zid od pečene opeke
dijeleći sveti od profanog prostora.
Od ovog zida do Nila vodio je put.
Glavni ulaz u hramski kompleks da­
nas je razrušen, a iza mjesta gdje se
nalazio ostaci su otvorenog dvorišta
s trijemom iz rimskog razdoblja sa
šesnaest oslikanih stupova, po osam
sa svake strane glavne osi. U sredini
dvorišta, u točki kroz koju prolazi razrušene prostorije koje su služile na životinjskom groblju nedaleko
glavna os, nalazi se i danas očuvana za pohranu svetih tekstova i pred­ od hrama. U blizini vrela nalazio
baza granitnog postolja na koju je meta korištenih tijekom svetkovina, se mali bazen za svete krokodile,
tijekom procesije bila postavljana dolazimo do srca hramskog kom­ a u sjeverozapadni dio hramskog
sveta barka. Pet stupova u obliku pleksa – paralelnih svetišta Sobeka- kompleksa smješteni su ostaci
lotosa i zid s dva paralelna ulaza Ra i Horusa Starijeg, s pripadajućim “Kuće rođenja” Ptolomeja VII. koja
dijele unutrašnje dvorište od prve odajama s obje strane središnje osi. je stradala tijekom XIX. stoljeća pri
hipostilne dvorane. Orijentirani su Između svetišta nalazio se natkriven nadiranju Nila.
prema ulazima u svetišta Horusa prostor u kojem je tijekom poje­
Starijeg i Sobeka-Ra u donjem dijelu dinih ceremonija boravio svećenik Zemaljski i nebeski
hramskog kompleksa.
Slijedi prva ili vanjska hipostil­
i kroz nišu u lažnim vratima izgo­
varao proročanstva. U ovaj se pro­
Kom Ombo
na dvorana čija dva središnja stupa stor ulazilo iz podzemne kripte. U skladu s drevnom egipatskom
leže na osi i dijele prostor na dva Od vanjskog dvorišta i prve težnjom da se zemaljsko harmo­
dijela koja su također usmjerena hipostilne dvorane nastavljaju se nično ujedini s nebeskim i tako duši
prema unutrašnjim svetištima. U veličanstveni zidovi koji okružuju otvore vrata vječnog i transcendent­
njoj je sačuvan značajan dio stropa čitav hram tvoreći vanjski i unutrašnji nog, i hramski kompleks u Kom
ukrašen supovima raširenih krila i hodnik. Između vanj­skog hodnika i Ombu je preslika jednog dijela neba.
astronomskim prikazima. zida koji okružuje čitav kompleks Njegova uzdužna os je orijentirana
Dva zasebna ulaza vode do dru­ nalaze se ostaci svetog, okruglog, u smjeru sjeveroistok-jugozapad, a
ge unutrašnje hipostilne dvorane, danas presušenog vrela s nilomet­ kada se preklope geografska karta i
a preko “Dvorane žrtvenih daro­ rom, kao i svetište božice Hathor s karta neba, uviđamo da se svetište
va”, u koju su pristup imali samo ostacima mumificiranih krokodila i Sobeka-Ra preklapa s položajem
svećenici, i još dvije manje, danas njihovih glinenih lijesova iskopanih zviježđa Krokodila. Svetište Horusa

68 NOVA AKROPOLA 35

Starijeg ukazuje na Sunce u ze­
nitu tijekom ljetnog solsticija i to,
sukladno novijim astronomskim
proračunima, oko osam tisuća go­
dina prije Krista što mu daje nevje­
rojatnu preddinastijsku starost.
Ove teorije o velikoj starosti Kom
Omba potvrđuju i hramski reljefi
koji prikazuju egipatska božanstva
na način kako su opisivana u naj­
starijim Tekstovima piramida, a
koja će u kasnijim razdobljima egi­
patske povijesti poprimati znatno
drugačije teološke karakteristike.
Reljefni prikazi
Hramski reljefi Kom Omba sadrže
prikaze iz života bogova i faraona,
tekstove kalendara i opise svetih
tradicionalnih znanosti. Na samom
ulazu nalazi se ploča s božanstvima
kojima su svetišta hrama posvećena:
Horusu Starijem i Sobeku-Ra. U
čitavom hramu ova dva boga i nji­
hove nebeske obitelji dijele istu
moć, svaki sa svoje strane središnje
osi. Desna strana je posvećena
Sobeku, njegovoj nebeskoj supruzi
Hathor i sinu Khonsuu-Hor. Lijeva
strana posvećena je Haroerisu,
“Dobrom Iscjelitelju” ili Nebeskoj
ptici Horusu Starijem. Kao njegov
ženski aspekt prikazana je Ta-Sent-
Sekhmet, božica sudbine i zadovoljene pravde.
36
arhitektura
Prikaz liječnika koji sjedi i drži štap ili žezlo uas u značenju „veliki mir“. Pored njega
su ispisane recepture za različite medicinske pripravke, a sa strane je prikazan
kirurški pribor. U nekima možemo prepoznati sličnost i s današnjim instrumentima.
Nofret, “Dobra Sestra”, također
oblik božice Hathor, i nebeski im
sin Pa-Neb-Taui, “Gospodar Obje
Zemlje”. Sobekov znak moći je pali­
ca u obliku glave lava, a Haroerisov
čudesan nož s ljudskim nogama.
Sobek je u najstarijem egipat­
skom simbolizmu prvo božanstvo
koje se pojavljuje iz voda kaosa,
Nuna, kako bi stvarao svijet. Zbog te
je svoje kreacijske uloge bio pove­
zan sa Suncem i smatran glasnikom
boga Amona-Ra, Duha Sunca, zbog
čega i sam dobiva naslov Sobek-
Ra. U kozmičkom svijetu Sobek-Ra
ispravlja počinjeno zlo i iscjeljuje
od bolesti. Prikazivan je u obličju
krokodila ili antropomorfnog lika
s krokodilskom glavom i sunčevim
diskom, dok u ulozi zaštitnika fara­
ona na glavi ima kraljevski ureus. U
jednom od svojih aspekata Sobek se
poistovjećuje sa Sethom, Horusovim
bratom blizancem koji se u mitu
o Ozirisu na kraju preobražava u
krokodila. Mit o Ozirisu je priča o
umiranju, pročišćenju i uskrsnuću
ispričana simboličnim alkemijskim
jezikom na egipatski način u ko­
joj, kroz prikaz vječne borbe snaga
polariteta u prirodi, Seth komada
Ozirisovo tijelo i razbacuje ga po
čitavom univerzumu. Ražalošćena
Ozirisova djevičanska supruga i se­
stra Izida, dotaknuta krilom sunčeve
Nebeske ptice, Horusa Starijeg,
zanese na čudotvoran način i rađa
Horusa Mlađeg koji joj pomaže da
ponovno prikupi razasute dijelove
Ozirisovog tijela. U mitu, oni uspi­
NOVA AKROPOLA 68

jevaju u svom naumu i nakon tri
dana Oziris uskrsava u svoje novo
nebesko boravište, zviježđe Orion.
Haroeris ili Horus Stariji je
također jedno od najstarijih solarnih
egipatskih božanstava koje od XVIII.
dinastije nosi naslov Otac Bogova.
Bio je prikazivan kao krilati sunčev
disk dok je Horus Mlađi predstav­ljao
samo Sunce koje se svakog jutra
rađa iz voda nošeno na cvijetu lo­
tosa. U kasnijem razdoblju njihova
se simbolička značenja stapaju u
jednog boga Horusa.
Sljedeći sugestivan reljef
pronađen je samo u hramu Philae i
u Kom Ombu. Obično ga se smješta
u rimsko razdoblje i navodi kao
reljef Ptolemeja Neosa Dioniza u
trenutku pročišćenja koje obavljaju
Thot i Horus. Međutim, u stari­
jim se tekstovima ova slika naziva
“prikazom inicijacije”, a opisuje
scenu u kojoj ova dva boga izlijevaju
na glavu kandidata vodu rođenja i
vodu života. Vodene struje se križaju
i stvaraju prevjes od ključeva života
ili ankhova.
Na unutrašnjem zidu iste vanj­
ske hipostilne dvorane prikazuje
1 Akhet, razdoblje godišnjeg izlijevanja Nila od srpnja do studenog.
2 Min, preddinastičko božanstvo zabilježeno već u IV. tisućljeću pr.Kr.; lunarna suprotnost solarnom Ozirisu.
3 Khonsu, ili u prijevodu “prijeći preko”, nazivan Lutalica, u astronomskom ključu odnosi se na Mjesec koji putuje
preko neba.
Faraon između Horusa i Thota. Prikaz poznat i pod nazivom Inicijacija.
68 NOVA AKROPOLA
arhitektura
Ploča smještena na ulazu u hram s prikazom Horusa Starijeg i Sobeka-Ra.
se krunidba Neosa Dioniza kojoj
prisustvuju Horus Stariji i Sobek-
Ra, te božice sjevera i juga Wađet i
Nekhbet, dok na sljedećem prikazu
u istoj dvorani faraon daruje žrtvene
prinose božici lavlje glave Sekhmet,
božici sudbine i zadovoljene pravde.
Reljefi Kom Omba poznati su
i po popisima svetkovina. Na jed­
nom od njih navodi se: … Popis
svečanosti po slijedu događanja…
i svi njihovi obredi…: 1. Akhet1,
dan prvi: Pojavljivanje Horusa,
Gospodara Omba,… Sobeka,
Gospodara Omba, Ta-Sent-Nofret,
Hathor, Gospodara Dvije Zemlje
i Mina. Pojavljivanje Mina2 na
svaki mladi mjesec… počivanje u
Kući rođenja… 2. Akhet, dan de-
veti: javno pojavljivanje Horusa u
hramu Omba… 3. Akhet, dan 23.:
svetko­vina posvećena Khonsuu3 …
Putovanje po hramskom kom­
pleksu Kom Omba završavamo jed­
nim zanimljivim reljefom. To je reljef
na zidu koji okružuje hram i na kojem
su prikazane liječničke recepture i
medicinski instrumenti: skalpeli,
pincete, bočice, škare, vage, kuke, bi­
rete i razna druga oprema. Zanimljiv
je i prikaz instrumenta u kojem mnogi
prepoznaju preteču današnjeg steto­
skopa. Ovo važno liječničko pomagalo
izumio je Francuz René Laennec u
XIX. stoljeću. S lijeve strane instru­
menata nalazi se prikaz rimskog cara
Marka Aurelija kako prinosi pektoral
božici Ta-Sent-Nofret.
Iako ruševan i mnogo puta
prepravljan, drevni Kom Ombo još
uvijek prenosi zlatan odsjaj svjetlosti
svoja dva gospodara, sunčevih bo­
gova Sobeka-Ra i Horusa Starijeg. On
je, još uvijek, Grad zlata. q
37
 tradicija

OBREDNI
MIRISI Marta Marić

S ve što nije zapisano ili sačuvano

kroz usmenu predaju, zabo­
ravljeno je. Koliko li je samo
gradova, umjetničkih djela, vjero­
vanja, starih jezika nestalo iz našeg
povijesnog sjećanja!
Ako se različitim, danas rijetko
sačuvanim tragovima vratimo u
daleku prošlost, istražujući povijest
upotrebe mirisa i njihovu važnost
kako u sakralnom tako i u svakod­
nevnom životu, vidjet ćemo da je za
drevne narode miris, uz muziku,
ples i molitvu, bio jedan od obred­
nih elemenata koji je na simbolički
način prenosio poruku.
Neizostavan dio žrtvenih
obreda bilo je i paljenje aromatičnih
biljaka, biljnih smola, mirisnog
zrnja i bobica. Mirisni dim
se uzdizao uvis kao most Mirisima su bili ispunjeni i hra­ ona posebna mirisna nota potrebna
između neba i zemlje. movi i domovi, sveti i svakodnevni za određenu obrednu svrhu.
trenuci. U Vedama, staroindijskim
Mirisi kroz U jednom egipatskom mitu svetim spisima, spominju se mirisi
povijest o stvaranju, lotos je bio prvo što se
pojavilo iz voda Nuna, donoseći sa
sandalovine, jasmina, cedra, čampe
(Plumeria), ruže. Stari tekstovi
Počeci upotrebe mirisa sežu u naj­ sobom miris. Papirusi i reljefi po opisuju svečanosti i navode blago­
dalju prošlost čovječanstva. Svi su egipatskim hramovima svjedoče o tvoran utjecaj upotrebe mirisa. U filo­
stari narodi pridavali veliku važnost tome da su Egipćani upotrebljavali zofiji hinduizma, cvijeće i s cvijećem
blagotvornom utjecaju mirisa. aromatične esencije različitog bilja. povezani mirisi imaju simboličnu i
Cedar, mira i tamjan samo su neke duhovnu vrijednost. Paljenjem dara
od njih. Izrada mirisnih pri­ na žrtveniku oslobađao se blago­
pravaka ponekad je tvoran miris koji je povezivao ljudski
trajala mjeseci­ duh s onim transcendentnim.
ma, sve dok se Stari Kinezi i Japanci koristili
ne bi postigla su mirise u ceremonijama u čast

38 NOVA AKROPOLA 68
 tradicija

predaka koje su trebale osloboditi

pokojnika od loših zemaljskih ve­
zanosti.
Antički Grci, a također i Rim­
ljani, u mnogočemu su bili učenici
Egipćana, pa tako i u umijeću iz­
rade i korištenja mirisa. Mirisi su
bili dio javnog i privatnog života, a
svet­kovine su bile obilježene palje­
njem mirisnih tvari na javnim pro­
storima. Za Rimljane je metvica u
tome imala važnu ulogu.
U Knjizi izlaska Jahve daje
Mojsiju recept za posvećeno ulje
za pomazanje i za mirisni kâd,
ali ga upozorava da dobiveni
miomiris koristi samo u sakralne
svrhe. Jahve reče Mojsiju: Nabavi
mirodija: natafe, seheleta i
helebena. Od tih mirodija i čistog
tamjana, izmiješanih u jednakim također se nosila ispred cara u Tamjan
dijelovima, napravi tamjan za svečanim povorkama. Upotreba tamjana starija je od svih
kađenje. Iz Biblije je poznato da su I narodi Novog svijeta koristili pisanih izvora. Njegov dubok, topao
dvojica od trojice kraljeva koji su su u svojim svetkovinama miris i bogat miris kao da u sebi nosi
se došli pokloniti Isusu sa sobom – miris duhana, kadulje, cedra i nepokvarljivost smole od koje je
nosili mirise – tamjan i miru. pelina. napravljen. Tamjan ima sposobnost
U početku su crkveni oci usporiti i produbiti disanje i time
osuđivali upotrebu tamjana u cere­ Mirisno bilje i dovesti čovjeka u stanje smirenosti
monijalnim prigodama jer je on bio
neizostavan dio rimskih obreda,
mirisne tvari i sabranosti potrebno za molitvu
i meditaciju. Kađenje tamjanom
a posuda sa žarom i tamjanom Navest ćemo samo neke od miris­ zadržalo se kao dio obreda u broj-
nih tvari koje su obilježile različite nim religijama.
Cvijet mire kulture. I moderna aromaterapija
naglašava ista svojstva tamjana.
Tamjan djeluje antidepresivno,
smanjuje hiperaktivnost, nestr-
pljivost, razdražljivost i nemir, te
poboljšava koncentraciju.

Mira
Povijest upotrebe mire isprepliće se
s upotrebom tamjana. Te su se dvije
biljke koristile u liturgijske svrhe,
te za raskuživanje, balzamiranje i
izradu melema.
Mira je ulazila u sastav kadova,
preparata za balzamiranje, lijekova,
kozmetičkih preparata i parfema.
Spominje se i u egipatskim papi-
rusima, Vedama, grčkim i rimskim
spisima, Starom i Novom zavjetu i
Kur’anu.

68 NOVA AKROPOLA 39
 tradicija

Miris njenog ulja djeluje

umirujuće i često se koristi za posti­
zanje meditativnog stanja.

Sandal
Sandal je u Indiji, Kini i Indokini
od davnina imao važnu ulogu u
hinduističkim i budističkim reli-
gijskim obredima. Za Istok je san­
dal bio ono što je za Zapad tamjan.
Sandalovo ulje je aromatično ulje s
najduljom tradicijom.
Kao i tamjan, i sandal djeluje
umirujuće i harmonizirajuće, sma-
njuje napetost i konfuziju i pomaže
u stanjima straha, tjeskobe, stresa,
depresije i nesanice pa se zato ko­
risti u aromaterapiji.
Od njegovog plemenitog i mi-
risnog drveta izrađivao se skupocjen
namještaj koji je svojim mirisom
ispunjavao prostor.
vima. Od cedrovine su se često gra­ Tamjan
Cedar dila svetišta, ali i namještaj, kandila,
Cedrovo ulje jedno je od najstarijih sarkofazi i škrinje u koje su pohra-
nama poznatih eteričnih ulja. Njegov njivani sveti tekstovi. Osobito je bio sumer­skoj pločici ispisanoj klinastim
topao, čist i dugotrajan miris, kao cijenjen libanonski cedar. pismom prije pet tisuća godina.
simbol duhovne snage, plemenito­ Stari su ga Egipćani koristili pri Moderna aromaterapija sma­
sti i dostojanstva, korišten je za kâd balzamiranju. Faraonova ceremoni­ tra da cedar osvježava i tonizira ci­
u svetištima. Paljenjem cedrovine i jalna barka gradila se i od cedrovine. jelo tijelo, istovremeno reducirajući
mirte izražavala se zahvalnost bogo­ Spominje se među mirisima u Epu o stres, tjeskobu i napetost, dok su od
Gilgamešu, ali i u najstarijem pozna­ davnina poznata njegova protumi-
Cedar tom medicinskom dokumentu, krobna svojstva.

Ružmarin
Grančice ružmarina pronađene su
već u grobnicama I. egipatske di­
nastije. Grci i Rimljani ovu su biljku
smatrali svetom. Nazivali su ga
“kadni grm” i palili su ga u svojim
kućnim svetištima.
Njegov snažan, ali topao miris
bistri um, stimulira, stabilizira i
osnažuje.

Timijan
Sumerski zapisi bilježe da je ova
biljka korištena još prije pet i pol
tisuća godina.
Snažna antiseptična i konzer-
virajuća svojstva timijana bila su do­
bro poznata u starom Egiptu, pa su

40 NOVA AKROPOLA 68

ga koristili u procesu balzamiranja.
Grci su njime kadili kuće kako bi se
zaštitili od zaraznih bolesti.
Miris timijana opjevan je u
mnogim književnim djelima.
Naziv thymus (timijan) izvodi
se od grčke riječi thymon, što znači
odvažan, i uz to značenje povezani su
mnogi običaji. Rimski su se vojnici
kupali u vodi u koju su dodavali
timijan kako bi postali srčaniji.
Dame srednjovjekovne Europe
svojim su vitezovima poklanjale
grančice timijana.
Izop
Njegov miris, ugodan i aromatičan,
podsjeća na kadulju, mažuran i la­
vandu.
68 NOVA AKROPOLA
tradicija
Za Grke i Židove izop je bio sveta
biljka. Nekoliko je puta spomenut
u Starom Zavjetu: Poškropi me
izopom da se očistim, operi me,
i bit ću bjelji od snijega. (Psalam
Davidov 51.9.)
Koristio se za čišćenje svetih
stvari i svetih prostora.
Lovor
Lovor su upotrebljavali još stari
Egipćani. Grci i Rimljani vjerovali
su da ih lovor štiti i čuva od zla i
posvećivali su ga Apolonu, bogu
svjet­losti, iscjeljenja, proricanja i
harmonije. Sveti lovorov list sim­
bolizirao je pobjedu pa se od lo­
vorovih grančica pleo pobjednički
vijenac, a u srednjem su se vijeku
Mirta
za vrijeme kuge na javnim mjestima
palile grančice lovora.
***
Iako je drevno znanje o mirisima
izgubljeno, oni nam i danas mogu
stvoriti ugodan, čist i mirisan ambi-
jent. Aromaterapija ponovno otkriva
njihovo važno djelovanje na ljudsko
tijelo, osjećaje i um.
Jezik mirisa je “izgubljen
jezik”, ali će pažljivi tragalac i iz ovih
krhotina moći naslutiti ulogu koju
su mirisi imali u drevna vremena,
o tome kako su uznosili ljudski duh
u molitvi. q
41
 filozofija

PLOTIN – O DUŠI
Ivan Tomašević

42 NOVA AKROPOLA 68
 filozofija

I ako je njegovo filozofsko učenje

izvršilo snažan utjecaj na mnoge
velike filozofe, a sama neopla­
tonska škola koju je osnovao trajala
gotovo pola tisućljeća, o Plotinovom
ječi samog Platona potvrđuju nam da
su ta učenja drevna. (V.1,8) 1
Koliko je Plotin visoko cijenio
Platona vidi se po tome što je imao
san osnovati Platonopolis, grad filo­
čemu je i samo djelo dobilo svoje
ime – Eneade (Devetice).
Plotinovo učenje nastavili su
njegovi učenici, a neoplatonska
škola bit će posljednji proplamsaj
životu prije dolaska u Rim imamo zofa koji bi bio ustrojen na načelima staroga vijeka.
vrlo malo podataka. Znamo da se koja je Platon dao u svojim djelima.
rodio u Likopolisu u Egiptu oko 204. Car Galijen je bio sklon podržati tu SUSTAV EMANACIJE
godine, da je s dvadeset osam godina ideju, ali su ljudi oko cara svojim
došao u Aleksandriju i tamo upoznao spletkama uspjeli osujetiti njeno Jedna od osnovnih zadaća svake filo­
Amonija Sakasa, velikog učitelja koji ostvarenje. zofije, ukoliko ne želi biti samo još jed­
ga se duboko dojmio i kod kojeg je Plotin dugo vremena nije ništa na intelektualna disciplina, jest inter­
ostao jedanaest godina. pisao. Tek je 253. godine napisao pretirati stvarnost, stvoriti određenu
S trideset devet godina prvi spis, da bi tijekom godina taj sliku svijeta i odrediti položaj i
pridružio se vojsci cara Gordijana broj porastao na njih otprilike sudbinu čovjeka u tom svijetu. Od
III. kad je ovaj krenuo na pohod četrdeset pet. Tridesetak godina filozofije se zahtijeva da pronađe
protiv Perzijanaca. Želja mu je bila nakon Plotinove smrti, Porfirije će red i smisao u ovom neizmjernom
upoznati mudrost gimnosofista, pripremiti ove spise za izdavanje, pri mnoštvu svega postojećeg.
kako su Grci nazivali indijske yog­ čemu je neke spise razdijelio na više Plotinov odgovor na ovaj zahtjev
ine. Međutim, pohod je propao, a dijelova i tako se broj spisa popeo jest sustav emanacije. Ovo svekoliko
Plotin se nakon mnogih peripetija na pedeset četiri. Spise nije posložio mnoštvo nastalo je emanacijom iz
244. godine zatekao u Rimu. Tu kronološki, prema vremenu nas­ Jednog.
je uskoro osnovao filozofsku školu tanka, nego tematski, razvrstavši ih Nužno je da prije mnoštva
koja je stekla velik ugled. Od tog vre­ u šest grupa od po devet spisa, po postoji Jedno od kojega to mnoštvo
mena imamo i više podataka o nje­
govom životu i njemu kao osobi jer
će njegov učenik Porfirije napisati
djelo O Plotinovu životu i poretku
njegovih spisa.
Njegova predavanja nisu
imala strogu formu, već je Plotin
svoje slušatelje navodio na propiti­
vanje i raspravljanje o određenim
temama. On nije stvarao svoj origi­
nalni filozofski sustav, kao što je
to danas uobičajeno kod filozofa,
nego je izučavao i tumačio Platona.
U antičko vrijeme više se cijenila
vjernost tradiciji, i kao što se Plotin
poziva na Platona, kojega nerijetko
oslovljava epitetom “božanski”, tako
se i sam Platon poziva na mudrost
Egipćana, pitagorejaca i orfika.
Plotin doslovno kaže:
Naše rasprave ne sadrže ništa
novo i nisu od danas, nego su već
bile izrečene davno prije, premda ne-
izravno. Naše sadašnje rasprave tek
su tumačenja tih starih rasprava; ri-

1 Navodi su uzeti prema: Plotin, Eneade – Beograd, 1984. Prijevod Slobodan Blagojević.

68 NOVA AKROPOLA 43

i potječe, jer Jedno prethodi sva-
kom broju. (V.3,12)
Dakle, postoji mnoštvo i postoji
Jedno koje je iza mnoštva, njegov izvor,
uzrok i svrha. Odmah se javlja pitanje:
kako iz tog Jednog nastaje mnoštvo?
Plotin dokazuje da ne nastaje
diobom, jer ono što je Jedno mora
biti i Prvo. Kad bi se dijelilo, značilo
bi da je sastavljeno od dijelova, a
dio uvijek vremenski prethodi cje­
lini, pa Jedno ne bi bilo prvo. Nego,
kaže Plotin, sve nastaje emanacijom
(istjecanjem, izlijevanjem, izviran­
jem) iz tog Jednog. Jedno je poput
izvora iz kojeg izviru rijeke na sve
strane, ali to davanje ne iscrpljuje
izvor – on je miran i neiscrpan.
U ovoj emanaciji iz Jednog,
Plotin razlikuje tri stupnja bitka,
tri hipostaze2: Jedno, Duh i Duša.
Duh (nous, um) je prva emanacija
Jednog, a iz Duha proizlazi Duša.
Jedno
Jedno je ono prvo i nedjeljivo. Ono
je jedno u pravom smislu te riječi.
Kad se kaže Jedno, ne misli se na
broj, nego na negaciju mnoštva.
No, mi smo, uslijed naših
muka, u neprilici što uopće tre-
bamo govoriti, te govorimo o
nečemu neizrecivom, i dajemo
mu imena u želji da sebi objas-
nimo, koliko možemo. A izgleda
da i to ime “Jedno” predstavlja
(samo) negaciju u odnosu na
mnoštvo. Iz tog razloga su i pi-
2 Hipostaza (grč. hypostasis) doslovno znači "ono što stoji ispod", tj. ono po čemu nešto postoji, supstancija.
3 Apolon (Apollo) se može rastaviti na a kao negaciju i pollo koje je slično riječi polla (mnoštvo).
4 nous - grč. duh, um, intelekt.
44
filozofija
tagorejci između sebe Apolona3
simbolički objašnjavali kao neg-
aciju mnoštva. (V.5,6)
Plotin o Jednom govori
sa strahopoštovanjem, kao o
uzvišenom i nedostižnom cilju sva­
kog živog bića. Jedno je Bog u onom
apsolutnom smislu. Ono je iznad
svake stvarnosti, iznad svega, a is­
tovremeno u svemu. O njemu se ne
može izreći ništa stvarno, ništa što
ono jest, nego samo korištenjem
analogije:
Jer, govorimo što Ono nije;
a što jest, to ne govorimo. Prema
tome, o Njemu govorimo na osno-
vu onog što je kasnije (od Njega).
(V.3,14)
Kad o njemu uopće govorimo, to
činimo samo zato da potaknemo dušu
prema njemu. Ono svemu daje bitak,
a samo je iznad bitka. Sve što postoji,
postoji samo kroz Jedno. Jedno je
vječno, ono koje uvijek i uistinu jest.
Uzrok je i izvor svega. Jedno je ono
vrhovno Dobro zato što sve što postoji
teži izvoru iz kojeg je poteklo.
Duh
Jedno rađa Duh (nous)4. Plotin kaže
da Jedno vidi uslijed okreta prema
samome sebi, a to viđenje je Duh.
On je prva sfera božanske djelat­
nosti. Time se uzvišeno jedinstvo
rastavilo u dvojstvo mišljenja i bitka,
dvojstvo svijesti i njenih predmeta:
tj. na subjekt koji misli i objekt o
kojem se misli.
Duh nužno postoji u
mišljenju… I, ako je on istovreme-
no i to što misli i predmet mišljenja,
tada mora biti dvostruk, nije jed-
nostavan niti je Jedno. (VI.9,2)
Misleći samoga sebe, Duh je u
jednom smislu jedinstvo, a istovre­
meno zbog dualnosti on je prvi uz­
rok mnoštva, te stoga Plotin kaže da
je Duh jedinstvo mnoštva.
Duh je demijurg, stvaralac svi­
jeta. U njemu se nalaze sve ideje,
prauzori. Ove ideje koje zamišlja
Duh sačinjavaju duhovni (umni,
inteligibilni) svijet, a one su ujedno
i uzroci svih pojavnih stvari u os­
jetilnom svijetu.
Duša
Duh, dakle, stvara, a produkt
njegove djelatnosti jest Duša
(psyche), koja oblikuje ma­
teriju u ovaj tjelesni svijet. Za
razliku od Duha koji miruje
jer misli samoga sebe i st­
vara iz samoga sebe, Duša st­
vara gledajući prema nečem
drugačijem od sebe:
NOVA AKROPOLA 68
 filozofija

Duh je uvijek jednako ono što
jest u djelatnosti koja stoji; kretan-
je prema njemu i oko njega je već
djelo Duše. (II.9,1)
Duša je neka slika (eikon)
Duha. Kao što je izgovorena riječ
slika riječi koja je u duši, upravo
tako je i Duša logos5 Duha, i njegova
djelotvornost i život koji on odašilje
u postojanje nečeg drugog.
Dakle, kako izgleda, onaj tko
hoće spoznati što je Duh, treba
razmotriti najprije Dušu i to što je
najbožanskije u duši. To bi se mo-
glo postići i na sljedeći način: ako
odbaciš najprije od čovjeka i, jas-
no, od samoga sebe tijelo, potom
tu dušu koja ga tvori, a svakako i
opažanje, požudu, strasti i sve os-
tale slične trice i kučine, jer sve to
snažno teži prema onom smrtnom
(u nama), taj preostali dio duše
jest upravo to što nazivamo slikom
Duha koja čuva nešto njegove sv-
jetlosti, kao što poslije sfere Sunca
njena svjetlost blista oko nje i iz
nje. (V.3,9)
Duša gleda u Duh, u svijet ide­
ja, i prema tim pralikovima stvara
ovaj osjetilni svijet. Prema tome,
nju karakterizira dvojnost: u odno­
su na Duh ona je načelo koje prima,
a u odnosu na materiju načelo koje
djeluje. Kad promatra svijet ideja
ona je viša duša, odnosno duša u
pravom smislu riječi (psyche); kao
stvaralačka snaga ona je niža duša –
priroda (physis). Nije dobro reći da
postoje dva dijela duše, jer duša je
uistinu nedjeljiva, nego da duša ima
dvojak život – jedan kad promatra,
a drugi kad stvara.
Materija
Da bi mogao nastati tvarni, osjetilni
svijet, potrebno je nešto što će na
sebe primiti djelovanje Duše. To
je materija (hyle), četvrti pojam
u Plotinovom sustavu emanacije,
međutim, ona nije hipostaza jer
nije temelj ničijeg postojanja, ne­
go je sama receptivnost. Hyle je
materija u najopćenitijem smislu
i kao takvoj joj se ne mogu pri­
dati nikakve kvalitete: ni boja, ni
toplina, ni hladnoća, ni težina, ni
lakoća, ni gustoća ni rijetkost, ni
veličina, ni oblik.
Ona se prema Jednom
odnosi kao tama prema svjetlu,
kao praznina prema punini. U
jednom smislu materija je zlo.
Za Plotina zlo ne postoji, ono je
samo nedostatak Dobra, a budući
da je materija lišenost, potpuno
siromaštvo u svemu, pa i u raz­
boritosti, vrlini, ljepoti, snazi, ona
je zlo kao nedostatak.
S tvarnim svijetom emanacija
dolazi do svojih krajnjih granica.

5 Za Plotina je logos
racionalni princip koji formi-
ra, uređivačka i stvaralačka
prisutnost duše u osjetilnom
svijetu. Za njega logos označa-
va prisutnost Jednog u Duhu,
Duha u Duši, itd.

5 Za Plotina logos je racionalni princip koji formira; uređivalačka i stvaralačka prisutnost.

68 NOVA AKROPOLA 45
 filozofija

Dva svijeta, sebi. On je u vječnosti i u njemu

je istinski život. Ovaj osjetilni svijet
i istražujući, nego njome? ... Tim
istraživanjem bismo poslušali i
dva poretka (kozmosa) je samo oponašanje (mima) tog savjet boga da spoznamo sebe.7
inteligibilnog, duhovnog svijeta. U (IV.3,1)
Plotin govori da postoje dva svi­ ovom svijetu ne postoji ništa što
jeta, dva poretka. Jedan od njih je nije tek odraz nečega što postoji u Duša je besmrtna
ovaj svijet u kojem živimo, koji je duhovnom svijetu, jer tamo je bi­
dostupan našim osjetilima. Plotin tak i istinsko postojanje, a ovdje, Temeljna je Plotinova tvrdnja da
ga naziva osjetilni, opažajni svijet kako kaže Plotin, sve je prikaza je duša besmrtna i božanska, jer
(kosmos aistheton) i za njega (fantasia). je ona, kao što je već rečeno, sli­
često koristi samo izraz ovdje Sve što se tiče duše odvija ka Duha, i to ne kao nešto što je
(entautha), misleći pritom na se između ova dva svijeta. Njeno odvojeno od Duha, nego je ona taj
ono u čemu smo svakodnevno istinsko boravište je onaj gornji isti Duh u svojoj emanaciji. Duša je
prisutni. To je svijet koji je u svijet, njena sudbina pad u ovaj ta koja svemu daje život, i ni jedno
neprestanoj mijeni, nestalan svi­ svijet dolje, a njena zadaća us­ biće ne može postojati bez nje:
jet podložan vremenu u kojem peti se opet u svoje istinsko Prvo, svaka duša treba imati
sve nastaje i nestaje. boravište. na pameti to da je ona sama stvo-
Drugi svijet je nadosjetilni, rila sva živa bića. To vrijedi i za
duhovni, inteligibilni6 ili noetički PRIRODA DUŠE živa bića koja zemlja hrani, i za
svijet (kosmos noetos, mundus ona koja su u zraku, i za ona koja
intelligibilis), a za njega Plotin Duša zauzima posebno mjesto u hrani more, i za božanske zvijezde
koristi izraze ondje i tamo (ekei), Plotinovom sustavu jer, kako kaže na nebu; ona je (stvorila) Sunce,
naglašavajući time njegovu tran­ Plotin: i ovo veliko nebo, i ona je ta koja
scendentnost. To je svijet ideja, Čime bi se čovjek mogao s više ga uređuje i sa sobom u redu oko-
savršen i uvijek jednak samome razloga baviti, naširoko govoreći lo vodi, a sama je neka drugačija

6 Inteligibilan (lat. intelligibilis, grč. noêtos) što se odnosi samo na um, intelekt; ono pojmovno što se ne može percipirati osjetilima. Kod Platona inteligibilni svijet je svijet ideja.
7 Odnosi se na čuveni natpis na Apolonovom hramu u Delfima: Spoznaj samoga sebe!

46 NOVA AKROPOLA 68
 filozofija

priroda od svega toga što uređuje,

pokreće i oživljava. I nužno je da
bude vrednija od svega toga, jer
to postaje onda kad mu duša daje
život i nestaje onda kad ga duša
ostavi, a ona sama je vječna zbog
toga što “ne može napustiti samu
sebe”8. (V.1,2)

Duša je nedjeljiva
Iako je duša sama po sebi nedjeljiva,
ona ne može biti jedno u pravom
smislu riječi jer bi tada bila Jedno.
Duša mora biti i jedno i mnoštvo, i
podijeljena i nedjeljiva. Plotin kaže
da ona na osnovu svog mnoštvenog
jedinstva daruje život svemu, a na
osnovu svog nedjeljivog jedinstva
sve mudro vodi.
Priroda koja je istovremeno i
djeljiva i nedjeljiva, priroda koju
smatramo dušom, nije jedna ona-
ko kako je jedno nešto kontinuira-
no, budući da ona nema različite
dijelove, već je djeljiva zato što je
u svim dijelovima onoga u čemu
je, a nedjeljiva zato što je cijela u
svim dijelovima i zato što je cijela
u bilo kojem dijelu toga (u čemu
je). (IV.2,1)
Plotin s jedne strane govori o
Duši svega, Duši svijeta, o onoj koja
je jedna, koja stvara sve, uređuje sve
i upravlja svime, a s druge strane o
pojedinačnoj duši, koju imaju sva
bića, pa tako i čovjek. Plotin govori riječi: Tako je meni Porfiriju ne stvarnosti. On opisuje ono što
da to nisu dvije različite duše, nego [Plotin] tri dana ustrajno tumačio vidi i odmah zatim logički razlaže
da je duša koja je u mnoštvu tijela i odgovarao na pitanja o tome ka- kako bi nas uvjerio u istinitost iz­
(pojedinačna duša) poput slike one ko je duša povezana s tijelom, … .9 nesenog. Dok čita Eneade, čitatelj
koja postoji u jednom (Duše sve­ Uzmemo li u obzir da je Porfirije bio se na trenutke osjeća bespomoćno,
ga). Duša je podijeljena u tijelima veliki filozof, koji je godinama bio pomalo poput slijepca kojemu net­
samo zato što je tijela, zbog vlastite učenik samog Plotina i, konačno, ko pokušava opisati boje cvijeća,
djeljivosti, ne mogu primiti nepodi­ izdavač njegovog djela, pokazuje se plavetnilo mora i neba, i sve druge
jeljenu. koliko su velike poteškoće pred koje ljepote dostupne oku. Zapravo, pre­
je stavljen današnji čitatelj Eneada. ma samom Plotinu, mi smo prije
Duša i tijelo Plotinov sustav nije tek logička u položaju ne slijepca, nego osobe
razrada određenih polaznih post­ koja ima zdrav vid, ali koja iz nekog
Koliko je teško objasniti odnos duše avki, on je prije svega opis jedne razloga uporno drži oči zatvorene.
i tijela najbolje ilustriraju Porfirijeve uzvišene, našoj percepciji nedostup­ Plotin žustro dokazuje da duša
8 Platon, Fedar, 245 c9
nije nastala iz tijela, niti je neka­
9 Porfirije, O Plotinovu životu i poretku njegovih spisa, Naklada Breza, Zagreb, 2004. kav sklad između njegovih dijelova.

68 NOVA AKROPOLA 47
 filozofija

Budući da duša vlada tijelom, gos­

podari njime i često se bori protiv
njega, ona to ne bi činila kad bi
doista bila nekakav sklad. Nadalje,
duša nije niti u tijelu kao u nekoj
posudi, nego je ona ta koja tijelu
daje život, i tijelo je živo dok je
ona prisutna, a umire kad ga duša
napusti. Duša se tijelom služi kao
oruđem, jer opažanje i dodir s
opažajnim stvarima mogu nastati
samo preko nečega što ima prirodu
sličnu tim stvarima.
Plotin neprestano naglašava
da zajednica duše s tijelom za
dušu nije blagodat, nego da je ona
uistinu slobodna kad je bez tijela;
tada je cijela u duhovnom svijetu
i tada preko i pomoću Duha bez
zapreka teži Dobru.

Duša sudjeluje
u oba svijeta
Naša duša sudjeluje u oba svijeta.
Ona je poput “amfibije”10. Ona di­
jelom živi u inteligibilnom svijetu,
a dijelom u osjetilnom. Postoji, re­
cimo to tako, i srednji dio duše koji
je između ova dva. No, budući da je
ona jedinstvena priroda, ona se čas
sva slaže sa svojim najboljim di­
jelom, a čas njen lošiji dio, povučen
dolje, povlači za sobom i onaj sred­
nji, ali nikada ne povlači i gornji
jer, kaže Plotin, zakon je takav da
je ne može svu povući za sobom:
I, ako smijem kazati jas-
nije ono što mi se čini ispravnim
unatoč tomu što misle drugi: ni
naša duša nije posve utonula u
osjetilni svijet, nego postoji je-
dan njen dio koji vječno boravi u
duhovnom svijetu. (IV.8,8)
Budući da se duša nikada cije­
la ne udaljava iz onoga svijeta, nego
uvijek postoji neki njen dio koji nije

10 amfibios – grč. dvoživ

48 NOVA AKROPOLA 68

sišao ovamo, ona je most između
duhovnog i osjetilnog svijeta.
SUDBINA DUŠE
Ako je duša besmrtna i božanska, i
ako smo mi doista duša, a naše ti­
jelo samo oruđe kojim se ona služi,
onda se nameće cijeli niz pitanja.
Zašto je duša sišla u tijelo? Zašto
smo osuđeni na trpnju u ovom
osjetilnom svijetu? Zašto se ne
sjećamo svog božanskog porijekla?
I, konačno, može li se i kako duša
vratiti u svoje istinsko boravište?
Zašto je duša
sišla u tijelo?
Plotin kaže da je uzrok tome neka
vrsta drskosti (tolma). Dušama se
prohtjelo da budu samosvojne, a
kad su to i postale, kad su postale
slobodne, pobjegle su na suprotnu
stranu i potpuno se odvojile od svog
oca – Duha.
Duša, osim što ima težnju
prema onom duhovnom svijetu,
također ima i moć upravljanja nad
68 NOVA AKROPOLA
filozofija
onim što je niže od nje i kad to čini
mijenja se, te iz cjeline prelazi u dio,
usamljuje se i slabi. Zbog odvajanja
od cjeline ona pada u okove tijela, i
rečeno Platonovim riječima, njena
krila gube perje te više ne može
uzletjeti prema području duhovnog.
Njena djelotvornost se stoga svodi
samo na opažanje u ovom osjetil­
nom svijetu, te se za nju kaže da je
kao pokopana u tijelu.
Zašto smo osuđeni na
trpnju u ovom
osjetilnom svijetu?
Prema Plotinu sama duša ne trpi
– trpnja pripada tijelu, a ne duši.
Postoji viši dio duše koji, bivajući u
onom inteligibilnom svijetu, nema
ništa s trpnjama, i onaj niži, koji
također ne trpi, ali sudjeluje u trp­
njama tijela. Duša mora na neki
način sudjelovati u trpnjama tijela,
jer i opažanje je neka vrsta trpnje.
Zato, da bi mogla biti djelotvorna u
ovom osjetilnom svijetu, duša mora
biti u nekoj zajednici s tijelom.
Zašto se ne sjećamo
svog božanskog
porijekla?
Na ovo pitanje Plotin odgovara
primjerom: Naše duše su poput
djece koja su od samog rođenja
odvojena od svojih očeva. Zbog nep­
oznavanja vlastitog porijekla ova dje­
ca ne znaju cijeniti sama sebe, nego
teže za nečim drugim što nisu ona
i tome se dive. Isto vrijedi za dušu,
sve dotle dok je opčinjena smrtnim
tijelom i prolaznim stvarima ovog
osjetilnog svijeta, ona ne može imati
svijest o svojoj božanskoj prirodi.
Kako se duša može
vratiti u svoje istinsko
boravište?
Plotin daje savjet: ljudima treba
upućivati dvostruki govor ako ih se
želi okrenuti prema Jednom. Prvi je
onaj koji treba pokazati bezvrijednost
onoga što duša sada cijeni, a drugi je
onaj koji podučava i podsjeća dušu
49

na njeno istinsko porijeklo i na njenu
neprocjenjivu vrijednost:
Ispunjenost Bogom je načelo i
svrha duše; načelo, zato što potječe
odande, a svrha, zato što je tamo
Dobro i zato što, kad dođe tamo,
postaje ono što je sama bila prije. ...
… mi nismo odvojeni od
Jednog – čak i ako se priroda ti-
jela nametne i povuče nas k sebi
– već upravo po njemu živimo i
održavamo se u postojanju. Jedno
nam nije dalo postojanje i potom
se udaljilo, već nam to vječno da-
je, sve dok jest ono što jest. Čak i
ovdje mi naginjemo Dobru, a biti
daleko od Dobra znači samo man-
je biti. (VI.9,9)
Naša duša je slaba ne zato što joj
je nešto oduzeto – duša je nedjeljiva,
pa joj se ništa ne može oduzeti – ne­
go zato što joj je, dok je padala ovamo
dolje, pridodano nešto tuđe, nešto
što nije ona. Naša istinska, božanska
priroda netaknuta je usprkos padu
u materiju. To je, kaže Plotin, kao
kad netko padne u blato, tada više
nije lijep, ali ružnoća je nastala sa­
mo zbog pridodavanja nečeg tuđeg,
blata, i dovoljno je samo oprati se od
blata da bi ljepota ponovno zasjala.
50
filozofija
Tako je i s dušom: zbog miješanja s
tijelom i materijom, njena istinska
priroda ne može doći do izražaja, ali
ako odbaci i odstrani sve ono što nije
ona sama, ako se odvoji od žudnji
koje posjeduje preko tijela, ako se
oslobodi strasti i pročisti od onog što
utjelovljena posjeduje, zablistat će u
svoj svojoj ljepoti.
POVRATAK JEDNOM
Plotinova metafizika objašnjava ka­
ko je duša došla u ovaj svijet, u ovo
stanje u kojem ne prepoznaje samu
sebe, a njegova etika je obrnuti put,
put povratka kroz pročišćenje duše
od svega onoga što joj se pridodalo.
Pročišćenje nas vodi Jednom.
Plotin navodi Platonove riječi da
smo ponajviše slični Bogu kad smo
pročišćeni, jer ono božansko je čisto.
Budući da su zla ovdje, a duša hoće
pobjeći od zala, treba bježati odavde.
Međutim, taj bijeg nije promjena
mjesta, nego postajanje sličnim
Bogu, a to postižemo, kaže Platon,
kad smo pravedni i uopće ako živimo
u vrlini. Pročišćenje se sastoji u tome
da duša ostane sama i da ne bude s
nečim drugim, jer svi dodaci su za
dušu neko zlo, a kad je pročišćena,
pripada joj sve što je najbolje, raz­
boritost i sve ostale vrline.
Vrlina
Kad govori o vrlini, Plotin slijedi
Platonovo učenje po kome su sve vr­
line neko pročišćenje. I on vrline di­
jeli na obične, građanske vrline koje
nastaju po navici i koje omogućuju
suživot u zajednici, te na prave ili
filozofske vrline preko kojih posta­
jemo slični Bogu.
Građanske vrline nas do­
vode u red i čine boljima time što
ograničavaju i daju mjeru našim
žudnjama i trpnjama uopće: raz­
boritost je kad duša ne mnije s
tijelom nego je sama aktivna; um­
jerenost je kad duša ne podnosi iste
trpnje kao i tijelo, hrabrost je kad se
duša ne plaši odvajanja od tijela, a
pravednost je kad dušom upravlja
razum ili um, a ostalo se ne protivi.
Prave, više vrline nastaju tek
kad im je pridodana razboritost, kao
djelatnost koja je usmjerena prema
duhu:
Za dušu je viša pravednost
djelatnost usmjerena prema duhu,
NOVA AKROPOLA 68
 filozofija

razboritost je unutrašnji okret pre-

ma duhu, a hrabrost je bestrpnost
po sličnosti onome prema čemu
duša gleda, i što je bestrpno po
prirodi; duša je bestrpna na os-
novu vrline da ne bi trpjela zajed-
no sa svojim lošijim sustanarom.
(I.2,6)

Filozofija
Plotin kaže da su sve vrline
nesavršene bez filozofije jer ona ne
samo što odvaja dušu od tijela, nego
i uzrokuje okret nižeg dijela duše
prema gore. Posebnu ulogu u tome
ima dijalektika koja je, kako kaže
Plotin, najčistiji dio uma i razbori­
tosti, i naša najvrednija moć:
To je vještina9 koja može
razložno o svakoj stvari reći što je
ona, čime se razlikuje od drugih st-
vari i što im je zajedničko, u koji rod
spada neka stvar i gdje se nalazi u
tom rodu, da li jest (zaista) to što
jest, ... Ona raspravlja i o Dobru i o
onome što nije dobro, i o svemu što
spada u dobro ili u tome suprotno, i
jasno, o vječnosti i o onome što nije
takvo, služeći se u svemu znanjem,
a ne mnijenjem. (I.3,4)
Plotin mnogostruko dokazuje oni subjekt i mišljeni objekt, a sta­ najčvršće vjerujem da posjedujem
da treba ići prema Dobru i prema pr­ panje s Jednim je upravo prestanak bolju sudbinu. (IV.8,1)
vom počelu, i da je filozof po prirodi svakog dvojstva. Duša se, na kraju A onda, nakon toga, mora
pripravan za to. U posjedu je vrlina, puta prema gore, mora osloboditi se vratiti ovdje dolje i govoriti o
samo ga treba voditi prema njihovom svakog mišljenja i svakog znanja da tom sjedinjenju koliko je to uopće
savršenstvu. Filozof je već pokrenut bi se mogla stopiti s Jednim: moguće. Plotin je upravo to i činio.
prema onome gore i samo mu je Rečeno je da se treba uspeti Njegov život i njegovo učenje imali
potreban netko da mu pokaže put. prema Jednom, i to prema istinski su isti cilj – vinuti se do duhovnog
Jednom, … Treba dakle, da se sad svijeta i stopiti se s Jednim. Njegova
Ekstaza vinemo prema Jednom, da mu ništa filozofija je doista poput vodiča u
više ne pridajemo, već da se sasvim kojem je opisan taj put prema gore.
Prema Plotinu krajnji cilj je pov­ zaustavimo u strahu i od najmanje Plotin nas neumorno uvjerava da
ratak Jednom, ali filozofija ne vodi udaljenosti od njega i od napredo- i mi možemo vidjeti tu uzvišenu
do konačnog cilja. Spajanje duše vanja prema dvojstvu. (V.5,4) stvarnost koja je naša sudbina –
s Jednim događa se u ekstazi.11 Često mi se događa da se samo trebamo otvoriti oči. Proces
Ekstaza je zapravo napuštanje filo­ dignem iz tijela u samog sebe i otvaranja očiju zahtijeva strpljivo
zofije, jer filozofiju kao umnu, racio­ da budem izvan svega ostalog, učenje i naporno vježbanje – što
nalnu djelatnost karakterizira misa­ a unutar sebe samog. Tada vi- bismo drugo trebali doista raditi u
ono dvojstvo, podvojenost na misa­ dim zadivljujuće veliku ljepotu, i životu? q
11 ekstaza - grč. extasis, udivljenje, ushit, zanos; i existemi - otići izvan sebe biti.

68 NOVA AKROPOLA 51
 ex libris

EPIKUR
Pismo Menekeju

Epikur, filozof helenističko-rimskog razdoblja, rodio se 341.

g. pr.Kr. na otoku Samosu. S osamnaest godina došao je u
Atenu gde je slušao predavanja u Platonovoj Akademiji i
Aristotelovom Likeju te Kinosargu da bi kasnije osnovao vla­
stitu školu.
Za Epikura zadatak filozofije je pronaći put do sreće koja
se sastoji u nutarnjem spokoju i odsustvu bola, a ne u za-
dovoljavanju prohtjeva i samom uživanju, kako se to često
iskrivljeno tumači.
Mada je napisao oko tristo svitaka, od toga se nije sačuvalo
gotovo ništa. Njegovo najveće djelo, O prirodi, do nas je došlo
tek djelomično sačuvano, a glavni sačuvani spis u kojem je
iznio svoje osnovne etičke ideje jest Pismo Menekeju.

N i u mladosti neka nitko

ne oklijeva baviti se
filozofijom, ni u starosti
neka mu filozofija ne bude
teretom. Ta nitko nije ni premlad ni
prestar da se brine za zdravlje svoje
duše. A tko kaže da mu vrijeme za
bavljenje filozofijom ili još nije
došlo, ili da je već prošlo, sličan
je onome koji govori da mu još
nije došlo vrijeme za sreću ili
da ga više nema. Treba dakle
da se filozofijom bavi i mladić
i starac, jedan da bi stareći ostajao
mlad pomoću vrlina koje duguje
prošlosti, a drugi da bi, ne bojeći
se budućnosti, bio ujedno i mlad,
i star. Stoga treba da se trudimo
oko onoga što stvara sreću jer, ako
je ona uz nas, imamo sve, a ako je
nema, poduzimamo sve da bismo je
postigli... Privikavaj se na shvaćanje
da nas se smrt ništa ne tiče, jer
je sve dobro i zlo u osjećanju, a
smrt je gubitak osjećanja. Stoga ta
točna spoznaja da nas se smrt ništa

52 NOVA AKROPOLA 68
 ex libris

ne tiče omogućuje da uživamo u netko kome su potrebni. Stoga mnijenja od kojih obuzima duše
smrtnom životu. Ona nam naime privikava­nje na jednostavnu, a ne najveća uznemirenost. Za sve to
ne namjenjuje beskrajno vrijeme, na raskošnu hranu ne samo da jača početak i najveće dobro jest razbor
nego nam je uklonila želju za zdravlje nego i čini čovjeka sposo­b­ (fronesis). Stoga je on vredniji i od
besmrtnošću. Nema, doista, u nim za nužne životne poslove. Ako filozofije. Iz njega se rađaju sve dru­
životu ničega strašnoga za onoga pak od vremena na vrijeme pristu­ ge kreposti, i on uči da se ne može
koji je jasno shvatio da nema ničega pimo raskošnijem stolu, to nam da­ živjeti ugodno, a da se ne živi raz­
strašnoga u neživljenju. Tko dakle je bolje raspoloženje i oduzima nam borito, čestito i pravedno, i opet, da
kaže da se boji smrti ne zato što će strah pred sudbinom. Kad dakle se ne može živjeti razborito, čestito
mu zadati bol kad dođe, nego zato kažemo da je naslada naš cilj, ne i pravedno, a da se ne živi ugodno.
što mu već sada zadaje bol time što mislimo pritom na naslade pokva­ Kreposti su naime prirodno po­
ima do dođe, lud je. Ono, naime, što renjaka, ni na one koje se sastoje u vezane s ugodnim životom, pa se on
nas ne smućuje kad nastupi, to nas, samom uživanju, kao što smatraju ne može od njih odijeliti.
kad smo istom u očekivanju toga, neki koji su u to neupućeni ili su
može samo neopravdano žalostiti. naši protivnici ili to krivo shvaćaju, (Filozofska hrestomatija
Tako nas se to tobože najstrašnije nego na to da nam tijelo bude bez II, 1957, NZMH, Zagreb, preveo
zlo, smrt, ništa ne tiče, jer dok boli, a duša neuznemirena. Ta ugo­ V. Gortan) q
postojimo mi, nema smrti, a kad dan život ne stvaraju ni pijanke i
dođe smrt, tada više nema nas. Smrt s njima združeni veseli ophodi, ni Priredila Nataša Žaja
se dakle ne tiče ni živih ni mrtvih, jer naslade s dječacima i ženama, ni
se na prve ne odnosi, a onih drugih uživanje riba i ostaloga što nam
više nema. No mnoštvo sad bježi od pruža raskošan sto, nego trijezan
smrti kao od najtežeg zla, a sad je razbor koji u svakom slučaju ispi­
opet želi kao prestanak svih životnih tuje razloge, zbog kojih treba nešto
nevolja. Mudrac naprotiv niti traži birati ili izbjegavati i koji odbacuje
život niti se boji neživljenja, jer život
ne stoji do njega, niti smatra da je ne
živjeti neko zlo. Kao što ne odabire
sebi onu hranu koja je svakako
obilatija, nego najugodniju, tako ne
uživa u najduljem vremenu, nego
u najugodnijem. Tko pak potiče
mladića da valjano živi, a starca da
valjano napusti život, lud je ne samo
zato što je život poželjan, nego i zato
što je nastojanje oko valjana života
isto kao i nastojanje oko valjane
smrti...
Biti zadovoljan s malim sma­
tramo također velikim dobrom ne
zato da bismo se, ako nemamo
mnogo, zadovoljili s malim u
točnom uvjerenju da u obilju naj­
ugodnije uživaju oni koji ga najma­
nje trebaju, i da se ono, što odgovara
prirodi, lako dade pribaviti, a ono,
što je isprazno, teško. Jednostavna
naime jela pružaju jednaku nasladu
kao raskošna hrana kad se jednom
pomoću njih ukloni bolan osjećaj
gladi. Tako i kruh i voda priba­v­
ljaju najveću nasladu kad ih uzme

68 NOVA AKROPOLA 53

O BOGATSTVU
B ogatstvo ne mogu nazvati
drugačije do prtljagom vrli­ne.
Bolja je rimska riječ, impe­
dimenta1. Jer što je vojsci prtljaga,
to je vrlini bogatstvo. Ne može je se
odbaciti, ili ostaviti, mada usporava
napredovanje; zaista, briga o njoj
ponekad vodi do gubitka bitke ili
priječi pobjedu. Od velikog bogatstva
nema prave koristi, osim ako ga se ne
dijeli; sve ostalo je utvaranje. Ovako
je govorio Salomon: Gdje je mnogo
bogatstva, mnogo je i gotovana, pa
kakva je korist od toga gospodaru,
osim što ga očima gleda?2 Čovjek ne
može osjetiti potpuno zadovolj­stvo u
velikom bogatstvu; on ga može posje­
dovati, može ga dijeliti i davati; može
biti čuven po bogatstvu, ali bogatstvo
nema za vlasnika prave koristi.
Zar ne vidiš kako su napuhane
cijene kamenčića i rijetkosti? I što
se sve razmetljivo ne čini da bi se
stvorio dojam kao da ima neke ko­
risti od velikog bogatstva? Ali, reći
54
ex libris
Francis Bacon
ćeš, ono može biti korisno da izvuče
čovjeka iz opasnosti ili neprilika. Kao
što je Salomon rekao: Bogatstvo je
bogatašu njegova tvrđava i kao
visok zid u mašti njegovoj.3 I to je
odlično rečeno, to da je u mašti, ali
ne uvijek u stvarnosti.
Jer zasigurno su velika bogat­
stva zavela više ljudi nego što su ih
iskupila. Ne traži uznosito bogat­
stvo, već ono koje možeš pravedno
steći, trezveno koristiti, radosno di­
jeliti i mirno ostaviti. Ipak, nemaj
filozofski ili redovnički prezir prema
njemu. Nego razlikuj, kako Ciceron
dobro kaže o Rabiriju Postumu, In
studio rei amplificandae appa­
rebat, non avaritiae praedam,
sed instrumentum bonitati quaeri
[U nastojanju da uveća svoj imetak
on očigledno nije tražio plijen da
nahrani svoju pohlepu, nego sred­
stvo za činjenje dobra]. Poslušaj i
Salomona i čuvaj se brzog stjecanja
bogatstva; Qui festinat ad divitias,
non erit insons [Onaj tko žuri do
bogatstva, neće biti nedužan].
Pjesnici zamišljaju da kada
Pluta (koji je Bogatstvo) šalje Jupi­
ter, on šepa i ide sporo; no kada
dolazi od Plutona, on trči i brz je
u nogama. Što znači da bogatstva
stečena ispravnim sredstvima i
poštenim radom dolaze sporo; ali
kada dođu smrću drugih (putem
nasljeđa, oporuke i slično), ona se
sruče na čovjeka. Ali to isto se može
primijeniti i na Plutona, ako ga
uzmemo za đavla. Jer kada bogatstva
dolaze od đavla (bilo prijevarom ili
potlačivanjem ili neispravnim sred­
stvima), ona dolaze brzo. Načini
bogaćenja su mnogi, a većina njih
je nepoštena. Škrtost je jedan od
najboljih načina, no nije bezazlen
jer priječi čovjeka u širokogrudnim
i milosrdnim djelima.
Rad na zemlji je najprirodniji
način stjecanja bogatstva, jer to je
blagoslov naše velike majke zemlje;
NOVA AKROPOLA 68

no to je spori način. Pa ipak, kada se
čovjek koji posjeduje velik imetak da
u poljoprivredu, jako uvećava svoje
bogatstvo. Poznavao sam plemića
u Engleskoj koji je imao prihode
veće od bilo koga drugoga u moje
vrijeme; imao je svoje uzgajivače
stoke i ovaca, drvosječe i drvodjelce,
rudare, ratare, one koji rade s olo­
vom i željezom i još mnoge druge.
Tako se njemu zemlja zbog stalnog
dotjecanja činila poput mora. Dobro
je primijetio jedan da je sam vrlo
teško došao do malog bogatstva, a
vrlo lako do velikog. Jer kada sred­
stva nekog čovjeka toliko narastu da
može očekivati najpovoljnije cijene
i zaključiti poslove koje si zbog nji­
hove veličine mali broj ljudi može
priuštiti, i biti ortak u poslovima
mladih ljudi, on će sigurno napre­
dovati. Dobici od običnih obrta i
poziva su časno zarađeni i uvećavaju
ih uglavnom dvije stvari: marljiv rad
i dobar glas o dobrom i poštenom
trgovanju.
Ali dobici od pogodbi sumnjivije
su prirode, kada ljudi vrebaju nečiju
nevolju, koriste sluge i posrednike
da ih privuku, lukavo zbunjuju
druge koji bi bili bolji kupci i ko­
riste se tima sličnim, prepredenim
i nepoštenim načinima.
Što se tiče preprodaje, kada
čovjek kupuje ne da bi zadržao ne­
go da bi ponovno prodao, to obično
pogađa kako onoga koji mu prodaje,
tako i onoga koji od njega kupuje.
Dioničarstvo donosi bogatstvo,
ako se dobro izaberu ruke u koje se
ima povjerenja. Lihvarstvo je najsi­
gurniji način stjecanja dobitka, ma­
da jedan od najgorih; kao kad čovjek
jede svoj kruh in sudore vultus alie­
ni [u znoju lica drugog čovjeka]; i
uz to, ore nedjeljom. Ali ma koliko
god da je lihvarstvo siguran izvor
1 lat. impedimenta - prtljaga, osobito vojna.
2 Propovjednik, 5,10
3 Mudre izreke, 18,11
4 Tacit, Anali, 13.42
5 Seneki su prigovarali zbog lihvarstva.
68 NOVA AKROPOLA
ex libris
bogatstva, ono ima svoje manjka­
vosti, jer se zelenaši i mešetari zbog
ostvarenja svoje vlastite koristi služe
nepoštenim ljudima.
Kad se čovjeku posreći da bude
prvi u kakvom izumu ili u povlasti­ci,
to može ponekad dovesti do čudesnog
bogaćenja; kao što je to bio slučaj s pr­
vim čovjekom koji je proizvodio šećer
na Kanarskim otocima. Prema tome,
ako je čovjek od logike i ima sposob­
nost prosuđivanja i izumiteljski dar,
on može napraviti velike stvari; oso­
bito ako je za to povoljan trenutak.
Onaj koji računa na sigurne dobitke,
teško će doći do velikog bogatstva; a
onaj koji sve stavlja na kocku, često
propadne i postane siromašan: dobro
je stoga u rizicima imati sigurnost ko­
ja može odoljeti gubicima. Monopoli
i kupovina robe za preprodaju, tamo
gdje nema ograničenja, sjajan su
način bogaćenja; posebno ako je
čovjek razborit da može procijeniti za
kojim će stvarima nastati potražnja,
i da se tako opskrbi unaprijed.
Bogatstva stečena u službi, mada
imaju određeno dostojanstvo, kad su
stečena ulagivanjem, podilaženjem,
i drugim dodvorničkim načinima,
mogu se ubrojiti među najgore.
Što se tiče lova na oporuke i njiho­
vog izvršenja (kao što je Tacit re­
kao o Seneki4, ­testamenta et orbos
tamquam indagine capi [oporuke
i starateljstva je, takorekuć, hvatao u
svoju stupicu]5, ljudi su tu spremni ako nije dovoljno zreo po godinama i
potčiniti se onima koji su čak i lošiji prosuđivanju. Isto su tako raskošni
od onih kod kojih služe. Ne vjeruj darovi i zaklade poput žrtvi bez soli,
previše onima koji se grade da preziru ništa drugo do bijeli grobovi milodara
bogatstvo; jer oni preziru one koji ga koji će uskoro istrunuti i propasti iz­
nemaju, a ništa ih manje ne preziru nutra. Stoga ne mjeri svoje darove
kad se obogate. Ne cicijaši; bogatstvo količinom, već ih određuj s mjerom;
ima krila i ponekad samo od sebe od­ i ne odgađaj milosrdna djela do sm­
leti, a ponekad mu se mora dopustiti rti; jer, doista, ako pravo odvagnemo,
da odleti kako bi se uvećalo. Ljudi os­ onaj koji tako radi velikodušniji je s
tavljaju svoja bogatstva rođacima ili tuđim dobrima nego sa svojim vlas­
za javno dobro; i od umjerene pod­ titim. q
jele najbolje pro­speriraju oba slučaja.
Velik imetak ostavljen nasljedniku je Francis Bacon, Essays
poput mam­ca pticama grabljivicama S engleskog prevele
oko njega koje su ga spremne ščepati, Dijana Kotarac i Branka Žaja
55

Znate li?
Sueski kanal
Sueski kanal (Qanat al-Suways),
koji povezuje Sredozemno i Crveno
more, otvoren je 1869. godine na­
kon deset godina gradnje. Njegova
dužina danas iznosi 190,25 kilo­
metara, a širina 313 metara.
Međutim, već su drevni
Egipćani nekoliko tisuća godina
ranije nastojali iskapanjem kanala
spojiti rijeku Nil s Crvenim morem
i tako ga neizravno povezati sa
Sredozemnim morem.
Smatra se da je u gradnju ka­
nala prvi krenuo faraon Senausert
III. u XIX. st. pr.Kr. Ovaj je kanal,
nazvan “Kanal faraona”, povezao
najistočniji ogranak delte Nila, zvan
Peluzij, s Gorkim jezerom, koje je u
to vrijeme bilo povezano s Crvenim
morem.
Neprestani nanosi pijeska
zahtijevali su opsežne radove na
održavanju njegove plovnosti, pa
je kanal s kraćim ili dužim preki­
dima bio u upotrebi sve do XIII. st.
pr.Kr.
Kanal je oko 610. g. pr.Kr. po­
novno pokušao obnoviti faraon Neko
II., ali iz nepoznatog razloga odustaje
od projekta. Međutim, to uspijeva
perzijskom kralju Dariju Velikom
koji je, osim obnavljanja i proširenja
istočno-zapadnog kanala, izgradio ka­
1 Trirema – galija s tri reda vesala
56
mozaik
nal između Gorkog jezera i Sueskog
zaljeva. Oko 500. g. pr.Kr. kanal je
ponovno svečano otvoren, i u to ime
Darije je dao podići više granitnih stela
na kojima slavi svoj poduhvat. Taj je
kanal bio dug 140 kilometara i širok
toliko da su dvije trireme1 mogle plo­
viti bok uz bok s ispruženim veslima,
te su bila potrebna četiri dana kako bi
brod prošao kanalom.
Kanal su kasnije obnavljali i ot­
varali Ptolemej II. u III. st. pr.Kr., te
rimski car Trajan u II. st. Ptolemej
je konstruirao branu na ulazu u
Crveno more kako bi onemogućio
da se slana voda miješa s vodom iz
kanala. Trajan je dodatno poboljšao
plovnost kanalom tako što ga je
povezao s glavnim tokom rijeke Nil
blizu Kaira, te ga preimenovao u
“Trajanovu rijeku”.
Nakon nekoliko stoljeća
zapuštenosti, kanal je obnovio arap­
ski vojni zapovjednik 'Amr ibn al-'As
sredinom VII. stoljeća, ali ga 767.
godine abasidski kalif al-Mansur
zatvara kako bi prekinuo opskrbu
pobunjenika u Medini, i od tada više
nikad nije otvoren.
Napoleonova ekspedicija
dovela je pitanje Sueskog kanala
u žarište interesa europskih kolo­
nijalnih sila, a francuski diplomat
Ferdinand de Lesseps od tadašnjeg
egipatskog vladara Said paše do­
biva koncesiju za izgradnju moder­
nog kanala koji će izravno povezati
Sredozemno i Crveno more. Ovaj se
kanal zapravo sastoji od dva kanala,
od kojih jedan polazi od Port Saida
na Sredozemnom, a drugi od Sueza
na Crvenom moru, da bi se sastali u
Gorkom jezeru.
Dovršetak i otvaranje kanala u
studenom 1869. godine bila je pri­
lika za veliko slavlje koje je započelo
ekstravagantnim vatrometom u Port
Saidu i nastavilo se svečanim balom
na kojem je sudjelovalo oko šest
tisuća ljudi, među kojima i državnici
i predstavnici europskih kraljevskih
obitelji i uvaženog plemstva. Razlog
tolikom slavlju bio je razumljiv:
Sueskim je kanalom ostvarena
najkraća pomorska veza između
Europe i Azije, jer je izbjegnut obi­
lazak Afrike, i time otvoren značajno
brži put prema Indiji i Dalekom is­
toku koji su ušli u interesnu sferu
europskih kolonijalnih sila. q
Dunja Rosić
NOVA AKROPOLA 68
 mozaik

SPAŠAVANJE ABU
SIMBELA
Dva hrama u Abu Simbelu, Veliki

Znate li?
hram posvećen Suncu-Vatri i Mali
hram posvećen Majci svijeta Hathor,
bili su izgrađeni još u drevna vre­
mena na samoj južnoj granici egi­
patskog carstva. Dogradio ih je u
XIII. st. pr.Kr. faraon Ramzes II.
kao podsjetnik na (navodnu) po­
bjedu nad Hetitima u legendarnoj
bitci kod Kadeša, ali i kao opomenu
napadačima s juga.
Iako od prije poznati i
posjećivani, svjetsku su slavu stekli
kad je zbog izgradnje Asuanske
brane odlučeno da ih se premjesti gano trideset i tri tone smole, a Ra, Ramzesa II. i Ra-Harakhtea na
kako ne bi bili potopljeni vodama na nekim su mjestima korištene i isti način kao i u starom hramu.
akumulacijskog jezera1. Riješiti ovaj čelične spone. To je bilo potrebno Inače, na ovom je području
problem bilo je izuzetno složeno s kako bi se spriječilo raspadanje bilo osamnaest drevnih hramova.
obzirom da su bili uklesani u dvije blokova nakon rezanja i prilikom Neki su darovani zemljama koje
žive stijene i da su bili kolosalnih di­ transporta. Cjelokupni posao re­ su pomagale u premještanju dvaju
menzija. Veći, Ramzesov hram, bio zanja, prijenosa blokova i same re­ spomenutih hramova, pa se tako da­
je dimenzija 65 x 38 metara. konstrukcije trajao je od 1964. do nas hram Debod nalazi u Madridu,
Egipatska vlada i UNESCO 1968. godine. hram Taffeh u Leidenu, te hram
odlučili su se za rješenje koje Hramovi su toliko vjerno rekon­ Dendur u New Yorku. Preostali
su predložili švedski stručnjaci. struirani da i na novoj lokaciji zrake arheološki ostaci, između ostalih i
Hramovi će biti izrezani na blo­ rađajućeg Sunca u Velikom hramu drevna utvrda Buhen, nalaze se na
kove i premješteni na lokaciju koja dva puta godišnje, na određene da­ dnu velikog akumulacijskog jezera
se nalazila dvije stotine metara tume, padaju u najskrovitije svetište kojim se reguliraju vode Nila. q
dalje i šezdeset i pet metara iznad hrama i obasjavaju kipove Amona- Joško Dvornik
stare lokacije. Radovi su povje­
reni međunarodnom konzorciju
od deset izvođača tako da je na
gradilištu ponekad bilo angažirano
i do tisuću šesto radnika i stručnog
osoblja. Na novoj lokaciji izrađena
su dva umjetna brda od kamena
i betona, dovoljno čvrsta da izdrže
težinu hramova.
Na staroj lokaciji hramovi su
izrezani na više od deset tisuća ko­
mada teških i po trideset tona. Svaki
je komad označen, premješten i
ponovno ugrađen na novoj lokaci­
ji. Prije samog rezanja u kamenu
hramova izbušeno je oko sedam­
naest tisuća rupa u koje je ubriz­
1 Jezero je dugo približno 550 km, a na najširem dijelu
široko 35 km.

68 NOVA AKROPOLA 57

PEĆINA PLIVAČA
S veprisutna problematika kli­
matskih promjena aktualizi­
rala je jedan zanimljiv nalaz
iz 1933. godine.
Naime, te je godine tragom ra­
nijih istraživanja mađarski istraživač
Laszlo Almasy, inspiriran pričama o
“izgubljenoj oazi Zerzuri”, u srcu
istočne Sahare duž zidova jedne
pećine otkrio za pustinjski kraj kraj­
nje neobičan prizor: crteže ljudi koji
plivaju i rone. Elegantni prikazi u
crvenoj boji dugački su desetak cen­
timetara, a njihova je starost proci­
58
zanimljivost
jenjena na približno deset tisuća
godina.
Ideja o “plivačima” usred
pustinje u to se vrijeme pripisala
njegovoj bujnoj mašti, no kasnija
geološka i arheološka istraživanja
omogućila su uvid u povijesno
razdoblje od kraja posljednjeg lede­
nog doba, od oko 12000. g. pr.Kr.,
do 5000. g. pr.Kr. U tada povoljnim
klimatskim uvjetima na ovom je
području nastao organiziran život.
Krajem te vlažne klimatološke faze,
nakon 5000. g. pr.Kr., život se,
prilagođavajući se novonastalim
klimatskim prilikama s postup­
nim smanjenjem količine oborina,
počeo povlačiti prema perifernim
područjima Sahare.
Sama lokacija, kasnije nazvana
“Pećina plivača”, smještena je na
krajnjem jugozapadu Egipta, na
pustinjskom ravnjaku poznatom kao
Gilf Kebir. Ovaj ravnjak nadmorske
visine oko 1075 metara ispresijecan
je nizom wadija, isušenih riječnih
korita i dolina, među kojima su naj­
poznatiji Wadi Hamra, Wadi Talh i
NOVA AKROPOLA 68
 zanimljivost

Wadi Abd al-Malik. Kako su njihovu

oskudnu vegetaciju nomadi koris­
tili za ispašu svojih stada, Almasy,
ali i neki drugi istraživači, u ovom
su području prepoznali “izgubljenu
oazu Zerzuru”.
Inače, Gilf Kebir se nalazi oko
150 kilometara sjeveroistočno od
golemog granitnog masiva Jebel
Ouenata koji se nalazi na tromeđi
Libije, Egipta i Sudana. Jebel Ouenat
(arap. Planina izvora) djeluje kao
otok u moru pijeska. Njegov najviši
vrh doseže 1930 metara nadmorske
visine, a njegovi sada rijetki izvori
omogućuju kontinuitet života čak i
danas.
Da je život jednom doista bujao
i u ovom danas pustom kraju dokaz tivnostima, lončariju i oružje koje ali pričaju priče iz davne prošlosti
su brojni crteži na stijenama Jebel su koristili, životinje kojima su ljudskog roda.
Ouenata koji vrlo nalikuju onima iz bili okruženi, lov, ceremonijalne Sama “Pećina plivača” govori
Gilf Kebira. Inače, Jebel Ouenat se prikaze, mitološke i apstraktne u prilog postojanja jezera ili rijeke
zbog svojih osobitih prirodnih i kul­ simbole. Složenost crteža varira, koji danas više ne postoje. Govori i o
turnih značajki nalazi na UNESCO- što ukazuje na razvoj zajednica od tome da se klima Zemlje nepresta­
ovom popisu svjetske baštine. nomadskih plemena u počecima no mijenja, da su se kroz prošlost
Zanimljivo je da se vrlo slični naseljavanja pa do razvijenih orga­ prirodno izmjenjivala suha i vlažna
crteži nalaze i na drugom kra­ niziranih pastoralnih zajednica. Ovi razdoblja, i da se čovjek neprestano
ju Afrike, uz samu Namibijsku motivi nisu originalni, pojavljuju se prilagođavao izmijenjenim uvjetima
pustinju, na Bušmanima svetoj na brojnim prethistorijskim svjet­ života. q
planini Brandberg. Crteži prika­ skim nalazištima. Zajedničko im je
zuju ljude u svakodnevnim ak­ da nemaju adekvatno objašnjenje, Priredila Suzana Mateša

68 NOVA AKROPOLA 59
 rubrika

HRVATSKA GLAZBA
XIX. STOLJEĆA
III. dio
Ariana Deranja

Neka se crpi iz naroda ili neka se ono što se novo

stvori, stvori u duhu našega puka.

Ljudevit Gaj

60 NOVA AKROPOLA 68
 povijest glazbe

IVAN pl. ZAJC

I van pl. Zajc rođen je 3. kolovoza

1832. godine u Rijeci kao Ivan
Dragutin Stjepan Zajc. Otac mu
je bio glazbenik i dugogodišnji di­
rigent riječkog kazališta, te je Zajc
rastao u glazbenom okruženju i od
malih nogu bio upućen na glazbu.
Prve poduke dobiva od oca, a zatim
od mjesnog učitelja. Već s četrnaest
godina sklada prvu operu, koja će
ostati nedovršena.
Očeva je želja bila da Ivan studi­
ra pravo, međutim, njegova glazbena
nadarenost i uvjeravanja njegovih
profesora slomili su očev otpor i on
šalje sina u Milano na Glazbeni kon­
zervatorij. U Milanu Zajc studira u
razdoblju od 1850. do 1855. godine i
dobiva mnoga priznanja i nagrade, a
vrhunac je javna izvedba njegove op­
ere La Tirolese kao najbolje u klasi
1855. godine.
Pri kraju školovanja umiru mu
iste godine i otac i majka te se Zajc
vraća u Rijeku i preuzima očeve
dužnosti. Postaje dirigent orkes­
tra i nastavnik gudačkih glazbala u
Gradskom filharmonijskom insti­
tutu. Taj je posao tada uključivao
i vođenje crkvenog zbora, instru­
mentiranje potrebnih skladbi za
orkestar, prepisivanje nota i brigu
za rasvjetu.
Godine 1862. seli s obitelji
u Beč, gdje radi kao profesor u
Pjevačkom i opernom institutu
društva Polyhymnia. Za boravka u u Zagreb značajno su utjecali bis­ Spomenik Ivana pl. Zajca u Rijeci
Beču izvodi se čak jedanaest njego­ kup Josip Juraj Strossmayer, Petar
vih djela. Postaje omiljen operetni Preradović, August Šenoa, Franjo
majstor čija se djela i tiskaju. Godine Marković i drugi. Zajc se našao u čeka golema kulturna zadaća?
1867. Narodni zemaljski glazbeni dilemi: nastaviti graditi svjetsku Ti moraš poći s nama da nam
zavod u Zagrebu (Musikverein) slavu kao skladatelj opernih i osnuješ hrvatsku operu. Naš je
izabire Zajca za počasnog člana i glazbenih komedija u Beču ili Talijin hram obeščašćen stranom
počinju pregovori o njegovom pre­ preuzeti tešku i odgovornu dužnost glazbom, pa nam moraš narod
lasku u Zagreb. prema domovini. dignuti iz drijemeža u koji je zapao
Popuštanjem Bachovog apso­ Za vrijeme jednog susreta u iza ilirizma... (Sličice o Ivanu pl.
lutizma stvorili su se uvjeti za daljnji Beču Petar Preradović mu se obratio Zajcu, Antonija Kassowitz-Cvijić)
glazbeni život Hrvatske i mogućnost riječima: ... Reci mi, zapravo, Pregovori su 1869. godine
formiranja i profesionalizacije stalne dragi maestro, čemu ti gudiš Ni­ urodili plodom i Zajc dolazi u Zagreb
hrvatske opere. Na njegov prelazak jemcima dok te dolje u domovini na mjesto ravnatelja opere u osniv­

68 NOVA AKROPOLA 61

Kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci
anju, i redovnog učitelja i ravnatelja
glazbene učionice Narodnog zem­
aljskog glazbenog zavoda.
Osim obavljanja ravnateljskih
dužnosti, vodio je vježbe, koncer­te,
mise i podučavao učenike pjevanja
u višim razredima. Počinje provo­
diti temeljitu reorganizaciju rada
jer je glazbeni život tadašnjeg
Zagreba spavao zimskim snom,
o čemu govori i zapis o stanju
opernog orkestra u kojem ga je
Zajc zatekao: U orkestru je našao
čitav vašarski kaos... Sitničar iz
62
povijest glazbe
Kapucinske ulice puhao je u frulu,
dnevničari s magistrata gudali
u gusle i bajs, isluženi veterani
udarali na vojničku u timpan, ve-
liki i mali bubanj, žestoko puhali
u rogove, a svaki bi se smjestio
kako je za onu večer bilo lagod-
nije za staračke kosti i kako bi
se koji bolje domogao svjetiljke...
(Sličice o Ivanu pl. Zajcu, Antonija
Kassowitz-Cvijić)
Uz veliku dirigentsku i uči­
teljsku aktivnost, Zajc je u Zagrebu
kao skladatelj napisao gotovo 1200
djela za orkestar, komorne sastave
i klavir; 19 opera, 26 opereta, scen­
sku glazbu (za Dubravku Ivana
Gundulića), oratorij Oče naš, 50
kantata, 19 misa, 14 Ave Maria, 200
zborova, 170 solo pjesama.
Njegov veliki doprinos je
i pisanje edukativne literature
koja nije postojala na hrvat­skom
jeziku. Najviše literature ostavio je
pjevačima, ali i sviračima klavira
i violine; razne etide za pojedine
glasove i etide za rješavanje pro­
blema sviranja.
Brzina i lakoća kojima je stva­
rao postala je gotovo poslovična
pa se često prepričavao slučaj kad
je Zajcu došla delegacija jednog
pjevačkog društva s molbom da im
napiše himnu; Zajc je uzeo tekst koji
su mu donijeli, povukao se u svoju
radnu sobu i za petnaestak minuta
pojavio se s gotovom glazbom.
Čitav Zajčev dan bio je posvećen
radu, učenju i stvaranju. Jedan zapis
govori o tome da je ustajao vrlo ra­
no, već oko 4 sata ujutro, i skladao
zviždeći za svojim radnim stolom. U
7 je doručkovao i do 8, odnosno 9
sati bavio se ružama u vrtu. U glaz­
benoj školi radio je od 9 do 11 i od
15 do 18 sati, a u kazalištu od 11 do
14, tako da za ručak nije imao puno
vremena. Poslije večere skladao je
do iza ponoći. Uživao je u radu kad
sve spava. Skladao je bez klavira i
sam je prepisivao partiture i dio-
Petar Preradović
NOVA AKROPOLA 68
 povijest glazbe

nice. Kao učitelj i dirigent uvijek je Šubić Zrinski koju su pjevali hrvatski Rijetko se može naći primjer
bio strpljiv i miran; nije bio odviše mornari. Ovaj najstariji japanski zbor umjetnika koji gotovo četiri deset­
rječit, više je slušao nego govorio. svoje je nastupe redovito završavao, ljeća vlada glazbom jednog naroda
Za razliku od Lisinskog, doživio a to čini i danas, upravo Zajčevom kao što je to bio slučaj sa Zajcem.
je izvedbu gotovo svih svojih djela. arijom pa se njena popularnost brzo Zbog toga se i razdoblje hrvatske
Za zasluge na području glazbe imen­ proširila među japanskim muškim glazbe od 1870. do 1916. godine
ovan je vitezom 1895. godine. Umire zborovima. Članovi Kwansei Gakuina naziva njegovim imenom. Ovaj skla­
1914. godine u snu u svojoj kući. sa Zajčevom su arijom nastupali datelj, dirigent, pedagog i organiza­
Najzanimljiviji je kao operni na brojnim zborskim natjecanjima tor stvorio je u vrijeme potpune
skladatelj. Pisao je pjevnu glazbu i osvojili niz zlatnih medalja. Arija glazbene stagnacije hrvatsku ope­
talijanskog tipa, pod utjecajem je postala jedan od najpopularnijih ru sa suvremenim repertoarom i
Verdija, ali prožetu hrvatskim na­ napjeva, a o njenom se podrijetlu i dao temelje glazbenom školstvu i
cionalnim sadržajima. Njegove autoru u Japanu doznalo tek 1972. daljnjoj afirmaciji hrvatske glazbe.
najpoznatije opere su Mislav i godine. q
Nikola Šubić Zrinski.
Mislav je romantična povijesna
opera čija se radnja zbiva u VI. stoljeću Prizori iz opere Nikola Šubić Zrinski
u pradomovini Hrvata zvanoj Velika
Hrvatska. Praizvedbom te opere
započela je s radom stalna Opera
tadašnjeg Narodnog zemaljskog
kazališta. To je prva Zajčeva opera
na hrvatskom jeziku.
Navedena opera s vremenom pa­
da u zaborav u sjeni Zajčevog remek-
djela, opere Nikola Šubić Zrinski
koja predstavlja njegovo životno
djelo. Ova je opera prožeta rodoljub­
nim oduševljenjem koje je nekoliko
desetljeća ranije pokazao i Lisinski.
Opisuje pogibiju jednog od najistak­
nutijih predstavnika stare hrvatske
plemenitaške obitelji Zrinskih pod
mađarskim gradom Sigetom. Libreto
opere napisao je Hugo Badalić, tada
mladi pjesnik, prema drami Zriny
njemačkog romantičkog pjesnika
Theodora Kornera.
Opera je praizvedena u Zagrebu
1876. godine i Zajc je tom prigodom
sam dirigirao. Također je izvedena
na otvaranju nove zgrade Hrvatskog
narodnog kazališta u Zagrebu 1895.
godine.
Njena popularnost širi se i izvan
granica Hrvatske. Naime, kad je 1919.
godine austrougarski vojni brod koji je
bio oštećen u ratu proveo dva mjeseca
u japanskoj luci Kobe na popravku,
članove lokalnog muškog zbora
Kwansei Gakuin oduševila je arija U
boj, u boj iz Zajčeve opere Nikola

68 NOVA AKROPOLA 63
 crtice iz prirode

ŠIRENJE PUSTINJA
Lice Zemlje neprestano se mijenja. Tijekom dugih
vremenskih razdoblja pustinje su se povećavale i
smanjivale i danas čine jednu trećinu Zemljinog
kopna. Na njihovo širenje utječu promjene glo­
balnih ili lokalnih klimatskih ciklusa praćene
dugim razdobljima suša i pješčanih oluja. No, u
posljednjim desetljećima na širenje pustinja sve
izrazitije utječu i ljudi – krčenjem šuma, pretje­
ranom ispašom, manjkavim navodnjavanjem,
ili njegovim potpunim izostankom, zapuštanjem
plodnih oaza te neprikladnom obradom tla,
što sve iscrpljuje tlo stvarajući uvjete za širenje
pustinja. Širenje pojedinih pustinja redovito se
prati, a u slučaju Sahare, ove najveće od svih
pustinja, praćenje se zbog golemog prostranstva obavlja šumljavanje, sadnja zaštitnih pojaseva, travnjaka i sta­
satelitski. Tako je krajem osamdesetih godina prošlog bala radi zaštite od vjetrova, pretjeranog isparavanja i
stoljeća, po završetku jednog od istraživanja, zabilježeno erozije, te gradnja umjetnih prepreka poput nasipa i
da se na području središnje sudanske pokrajine Kordofan zidova.
pustinja u sedamnaest godina proširila za devedeset do Razmišljanja o mjerama zaštite od širenja pustinja
sto kilometara, što iznosi pet do šest kilo­metara godišnje. ne pripadaju samo našem vremenu. Danas pustinjska
Na drugom kraju svijetu, širenje pustinje Gobi rastući je područja oko rijeke Nil bila su u vrijeme faraona bujna i
problem za Kinu i njenih 1,26 milijardi stanovnika. plodna tla s vrtovima bogatim voćem i cvijećem, ribnja­

Ukoliko bi se uvjeti širenja pustinja nastavili line­
arno na ovaj način, procjenjuje se da bi za petnaestak
godina u Južnoj Americi nestalo dvije petine, a u Aziji
jedna trećina plodnog tla.
Znanstvenici, gospodarstvenici, obični ljudi diljem
svijeta tragaju za mogućim metodama sprečavanja
šire­nja pustinja. Među najvažnijim mjerama su po­
cima i umjetnim jezerima. Pijesak Sahare bio je poti­
snut daleko od obala Nila, a mineralima bogat pijesak
oaza navodnjavanjem su održavali plodnim. Poštivali
su neobičnu ljepotu i snagu pustinja, ali je i neumorno
nadzirali i obuzdavali. Tko zna, možda je tajna upravo u
tom međuodnosu. q
Nada Krivokuća

64 NOVA AKROPOLA 68
 crtice iz prirode

DEVA - KRALJICA PUSTINJE stanice organizma. Deva može odjednom popiti do sto
pedeset litara vode, a mogućnost da žeđ utaži slatkom,
Život u pustinji nezamisliv je bez deva, jedne od njoj bočatom ili morskom vodom jedin­stvena je fiziološka
najbolje prilagođenih životinja. Uobičajeno ih dijelimo na prilagodba među sisavcima.
deve starog svijeta: jedno­
grbu i dvogrbu ili baktrij­sku
devu, i deve novog svijeta:
gvanako, vikunju, ljamu
i alpaku. Deve novog svi­
jeta uglavnom nastanjuju
južnoamerička planin­ska
područja. Ljama i alpaka
su pripitomljene i brojne,
dok je vikunja, nekad u
carstvu Inka izuzetno cije­
njena deva, danas rijetka i
zaštićena vrsta čiji se broj
nastoji povećati uzgojem u
andskim nacionalnim par­
kovima. Gvanako još uvi­
jek ima status neugrožene
vrste te je često na meti i
lovaca i krivolovaca.
Deve starog svijeta
žive u Aziji, na Arapskom
poluotoku, u Sjevernoj
Africi te u Australiji u koju je dvogrba deva uvezena Osim njihove izdržljivosti, pustinjski narodi izrazito
sredinom prošlog stoljeća. Prilagodbe deva na pustinj­ cijene i devino mlijeko, na čiju je ljekovitost ukazivao i
ski život su brojne: građa stopala omogućava im hod Muhamed u Kur’anu. Danas se smatra da devino mli­
i po najmekšem pijesku. Bez vode i hrane u teškim jeko jača imunološki sustav. Budući da sadrži velike
uvjetima mogu preživjeti do desetak dana zahvaljujući koncentracije inzulina, uspješno se koristi u liječenju di­
do četrdeset litara masnog tkiva u grbama. Iz njega se jabetesa, a zbog velike koncentracije laktoferina koji ima
metaboličkom razgradnjom oslobađa voda koju koriste antimikrobna svojstva, koristi se i u liječenju crijevnih
bolesti. Zbog veoma male koncentracije
alergena ne izaziva alergijske reakcije.
Smatra se da je devino mlijeko
najbolja zamjena za majčino mlijeko.
Imunoglobulinima iz majčinog mlijeka,
koji imaju esencijalnu ulogu u jačanju
imunološkog sustava djeteta, najsličniji
su imunoglobulini iz devinog mlijeka.
Devino mlijeko sadrži velik dio nezasićenih
masnih kiselina i mali udio kolesterola.
Obiluje vitaminom C i mineralima, a
naročito željezom. Deve su prave kraljice
pustinje jer u ekstremnim životnim uvje­
tima uspijevaju osigurati zdravu i krepku
hranu njenim stanovnicima. q

Maja Kovač

68 NOVA AKROPOLA
65 65
 kratka priča

Oprostiti i zahvaliti

J edna arapska legenda priča o dvojici prijatelja koji su putovali pustinjom. U jednom
su se trenutku posvađali i jedan je pljusnuo drugoga. Ovaj, povrijeđen, bez riječi je na
pijesku napisao: "Danas me je moj najbolji prijatelj udario."
Nastavili su dalje zajedno i stigli do oaze gdje su se odlučili okupati. Onaj koji je dobio
pljusku, počeo se utapati, a prijatelj ga je spasio. Kad je došao k sebi, nožem je na stijeni
ispisao: "Danas mi je moj nabolji prijatelj spasio život."
Ponukan time, prijatelj ga upita: "Zašto si nakon što sam te pljusnuo pisao po pijesku,
a sad pišeš po stijeni?"
Nasmiješivši se, prijatelj odgovori: "Kada nas prijatelj povrijedi, zapis o tome treba
ispisati na pijesku kako bi ga vjetar zaborava i oprosta zauvijek izbrisao i otpuhnuo. Ali
kada nam prijatelj pomogne, zapis o tome treba urezati u tvrdu stijenu sjećanja odakle ga
nikakav vjetar neće moći izbrisati." q

Odabrala i sa španjolskog prevela Nataša Žaja

66 NOVA AKROPOLA 68
 Časopis “Nova Akropola” Do sada objavljeno u
izdanju Nove Akropole:
Izlazi četiri puta godišnje i obrađuje sljedeće teme:

- kulture i civilizacije - filozofija

- mitovi i simboli - religije i kultovi - znamenite ličnosti
- zagonetke i fenomeni - psihologija - hrvatska baština . . .

U pretplati 20% jeftinije!

Pretplata za 4 broja je 80,00 kn. Poštarina iznosi 20,00 kn. Iznos od 100,00 kn
uplatite na žiro račun broj: 2360000-1101556170, Zagrebačka banka d.d., s
naznakom “za časopis”. Presliku uplatnice pošaljite na adresu uredništva, nakon

Časopis i knjige osim u knjižarama i na kioscima, možete kupiti ili

naručiti u našim podružnicama ili na adresi uredništva:
Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb
e-mail: nova-akropola@zg.t-com.hr

Split: Slavićeva 47, 021 486 366

OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630
PULA: Uspon na Kaštel 2, 098 900 4406 VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950
Rijeka: Jedrarska 5/3, 051 213 020 Zadar: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270

Medijski pokrovitelji

www.nova-akropola.hr
 Novo u izdanju Nove Akropole!

Jelena Sikirić:
mlad, čini
TAJANSTVENI CIKLUSI LJUDSKOG ŽIVOTA
Naš je život dugačka cesta. Kad si mlad,Ječini
m da je sve
maš puno li ljudska duša smrtna ili besmrtna?
se beskonačnom, i živiš s osjećajem da je sve
aš kako bi Postaviti ovo pitanje znači zapitati se o smislu
na zalasku postojanja čovjeka, o njegovoj prirodi, dužnosti
pred tobom i da na raspolaganju imaš puno
ć iza tebe, i nadama.
ine života Polazeći od ideje da je duša besmrtna, Platon
vremena, toliko mnogo da čak ne znaš kako bi osnovna briga u životu mora
nas uči da naša
biti briga o duši. To je prije svega briga o nje-
ga iskoristio i čime bi ga ispunio, a na zalasku
nom pročišćenju, oslobađanju od osjetilnog i
težnja za sjedinjenjem s duhovnim svijetom.

ZAGONETNI CIKLUSI života, kad je najveći dio ove ceste već iza
LJUDSKOG ŽIVOTA tebe, osvrćeš se unatrag i vidiš da su godine
Jelena Sikirić života proletjele u tren oka. PLATONOVO
UČENJE O DUŠI
ISBN 978-953-7511-09-8

Antun Musulin

Antun Musulin
PLATONOVO UČENJE O DUŠI
Je li ljudska duša smrtna ili besmrtna? Posta­viti ovo pitanje znači zapitati se
o smislu posto­janja čovjeka, o njegovoj prirodi, dužno­stima i nadama.
Polazeći od ideje da je duša besmrtna, Platon nas uči da naša osnovna briga
u životu mora biti briga o duši. To je prije svega briga o ­nje­nom pročišćenju,
oslobađanju od osjetilnog i težnja za sjedinjenjem s duhovnim svijetom.

o Životu, Delia Steinberg Guzmán

četiri ka-
ne, ona je DUŠA ŽENE
orbi. Žena
muškarca,
treba biti
O Duši žene može se govoriti kao o Životu, Ener­giji,
ticati, in-
mogućnost
Ljubavi i Mudrosti. S ove četiri ­ka­rakteristike, istinskim
a. oružjem žene, ona je ideal­na junakinja u svojoj vlastitoj
borbi. Žena ne treba pokušavati biti poput muškarca, jer
za biti junak, za biti velik, ne treba biti muškarac. Žena
DUŠA ŽENE
Delia Steinberg Guzmán
može stvarati, poticati, i­nspirirati... u njenim je rukama
mogućnost davanja života i njegovog održavanja.

Postoje oni koji se izgleda rađaju pod sretnom

Jorge
zvijezdom iA.
sve imLivraga
polazi za rukom. Rizzi
Ima pak i
onih kojima je vrlo teško bilo što postići.
TAJANSTVENA UMJETNOST POBJEDE
Tajanstvena umjetnost pobjede sastoji se u
tome da budemo ono što stvarno jesmo, da do
naših ciljeva dođemo ne koristeći se drugima
Postoje oni koji se izgleda rađaju pod sretnom zvijezdom i sve neim
kao stepenicama, polazi
gazeći one koji namza
se
prividno nađu na putu i shvaćajući da pad
rukom. Ima pak i onih kojima je vrlo teško bilo
služi jedino što ustanemo.
zato da ponovno postići.
Tajanstvena umjetnost pobjede sastoji se u tome da budemo ono što stvarno
jesmo, da do naših ciljeva dođemo ne koristeći se drugima­kao stepenicama, Cijena 5 kn TAJANSTVENA
ne gazeći one koji nam se prividno nađu na putu i shvaćajući da pad služi ISBN 978-953-7511-06-7
UMJETNOST POBJEDE
jedino zato da ponovno ustanemo. Jorge A. Livraga Rizzi

Cijena knjižica je samo 5 kn!

Možete ih kupiti ili naručiti u prostorima kulturne udruge Nova Akropola:
OSIJEK: D. Neumana 6, 031 200 630 VARAŽDIN: V. Nazora 1, 095 5959 950 ISSN 1330-9714
PULA: Uspon na Kaštel 2, 052 544 496 Zadar: J.J.Strossmayera 8, 098 840 270
Rijeka: Jedrarska 5/3, 051 213 020 Zagreb: Habdelićeva 2, 01 481 2222
Split: Slavićeva 47, 021 486 366 fax: 01 2330 450

www.nova-akropola.hr