BROJ 54 - CIJENA 20 KN

Mandala * Demoni Tibeta

Dalaj Lama * Tibetanska medicina
U okovima navika * Erich Fromm
 Posjetite nas na našim novim internet stranicama

A ktiv P ublik P reda

nosti acije vanja

Z a pro R e pro Z anim

čitati dukc i j e ljivosti

www.nova-akropola.hr
 RIJEÈ UREDNIKA
Andrija Jonèiæ
N
edavno su u medijima kružile dvije vijesti – da
su austrijski znanstvenici naučili pse kori stiti
računalo, a japanski ustanovili da majmun bolje
pamti od studenta. To je tek par od mnogih sličnih
“znanstvenih” istraživanja koja se danas provode, a u
kojima se mjeri, uspoređuje i prosuđuje bez valjanih
kriterija i stvarne potrebe. Čemu služe ta istraživanja
ako je već davno ustanovljeno da kognitivne mogućnosti
životinja ne dosižu niti nivo predškolskog djeteta? Mogli
bismo isto tako ispitati koliko morska spužva može popiti
u odnosu na prosječnog alkoholičara, ali tom spoznajom
ne bismo pridonijeli rješavanju alkoholizma u svijetu,
niti zaštiti spužava u moru. Takva istraživanja očigledno
ne koriste ni životinjama ni ljudima, jer se životinje ne
trebaju niti mogu ponašati kao ljudi.
Bilo bi puno korisnije kada bi znanstvenici, koristeći
istu metodologiju kojom se služe u proučavanju drugih
vrsta, ispitali, na primjer, način života svoje vrste.
Već površnim promatranjem ustanovili bi dva
osnovna tipa populacije, primitivniji i razvijeniji, koji se
nalaze u međusobnom odnosu u kojem onaj razvijeniji
dominira nad primitivnijim i izrabljuje ga. Kao posljedi-
cu toga, konstatirali bi nedostatak hrane kod najprimi-
tivnijih zajednica i zagađenje okoliša kod najrazvijeni-
54 NOVA AKROPOLA
jih. U svakoj bi zajednici također uočili manju skupinu
koja parazitira nad ostalima. Za razliku od životinja kod
kojih dominacija najsposobnijih pridonosi pozitivnoj
selekciji gena u korist opstanka i razvoja vrste, kod ljudi
bi konstatirali suprotno. Otkrili bi da se parazitske sku-
pine održavaju i osnažuju koristeći se najgorim kara-
kteristikama vrste.
Bili bi zadivljeni kognitivnim sposobnostima ljudi,
ali bi se počeli pitati zbog čega oni na vlastitu štetu prkose
zakonima prirode i mehanizmima njenog funkcionira-
nja. Vidjeli bi da vrsta raspolaže bogatim iskustvom iz
svoje prošlosti, ali ga rijetko koristi i često ponavlja jedne
te iste greške zbog kojih poslije žali. Osim toga, uočili bi
da se radi o jedinoj vrsti koja bez ikakve egzistencijalne
potrebe muči i ubija druge vrste i nastoji istrijebiti čitave
skupine vlastite vrste. Također, zapazili bi i postojanje
destruktivnih namjera i prijetnji kod onih skupina koje
raspolažu sredstvima za globalno uništenje života na
Zemlji…
Zbog ovih i mnogih drugih zaključaka do kojih bi
znanstvenici došli, proglasili bi ljude veoma ugroženom
vrstom koju je potrebno zaštititi od nje same. Možda
bi nakon toga osjetili potrebu aktivnije se uključiti u
rješavanje stvarnih problema svijeta u kojem žive. 
3

Na naslovnoj strani:
Tsongkhapa – osnivač Gelugpa škole
tibetanskog budizma
NOVA AKROPOLA broj 54
siječanj - ožujak 2008.
Glavni i odgovorni urednik: Andrija Jončić
Urednik broja: Ivan Tomašević
Tehnički urednik: Atila Barta
Redaktura: Dijana Kotarac
Lektura i korektura:
Branka Žaja, Robert Čokor
Grafičko uredništvo: Svjetlana Pokrajac,
Frano Žaja, Suzana Dobrić Žaja
Tisak:
Zrinski d.d., Čakovec
Izdavač:
Kulturna udruga
NOVA AKROPOLA
Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb
Tel: 01/481 2222, Fax: 01/23 30 450
Internet: http://www.nova-akropola.hr
ISSN 1330-9714
Prijava izdavanja ove tiskovine upisana je u
Ministarstvu kulture - Odjel za informiranje
pod brojem 1131.
Naklada: 1000 primjeraka
PRETPLATA
Pretplata za pet brojeva iznosi 75,00 kn.
Poštarina iznosi 25,00 kn. Ispunite opću
uplatnicu na iznos od 100,00 kn s naznakom
“za časopis” na žiro račun broj: 2360000-
1101556170 kod Zagrebačke banke d.d.
Nova Akropola - kulturna udruga,
Habdelićeva 2, 10000 Zagreb.
Kopiju uplatnice pošaljite na adresu
uredništva nakon čega ćete svoje primjerke
časopisa dobivati na kućnu adresu.
4 NOVA AKROPOLA 54
SADRŽAJ
3 RIJEČ UREDNIKA
Andrija Jončić
aktualno
6 SIGURNOST U SAMOGA SEBE
Delia Steinberg Guzmán
Sigurnost u sebe stanje je duše i pokazatelj njene zrelosti. Ovo stanje
nema nikakve veze s taštinom, ohološću ili s ponosom onih koji misle
da su veliki. Sigurnost je rezultat mnogih iskušenja, grešaka i ispra-
vljanja, velikog strpljenja, velike patnje i obnavljanja duha kroz svaki
pad.
psihologija
8 U OKOVIMA NAVIKA
Marijana Starčević Vukajlović
Svatko od nas ih ima navike, one poželjne i one nepoželjne. Loše,
nesvjesno stvorene navike mogu postati okov i teret koji nas sprečava
da živimo slobodno, dok svjesno formirane navike postaju pomoć za
kvalitetniji život.
psihologija
12 ERICH FROMM – FILOZOF LJUBAVI I SLOBODE
Ana Jerković
Filozof, humanist, psihoanalitičar i socijalni psiholog, Erich Fromm,
je bio jedan od vodećih umova svog vremena. U svojim knjigama pi-
sao je o ljubavi, slobodi, religiji, ekonomskim i političkim sustavima,
destrukciji i socijalizmu.
tradicije
16 DEMONI TIBETA
Dijana Kotarac
Tibetanska umjetnost obiluje prikazima gnjevnih božanstava
zastrašujućeg izgleda. Ova prijeteća bića samo su personificirani izrazi
naših skrivenih strahova i slabosti koje moramo savladati.
biografije
21 SIR EDMUND HILLARY – VITEZ Mt.EVERESTA
Robert Čokor
Mnogi su Everest smatrali neosvojivim - sve dok ga nije osvojio
Novozelanđanin Edmund Hillary, zbog čega ga je britanska kraljica
proglasila vitezom. Velik dio svoga života posvetio je poboljšanju uvjeta
života Šerpa u zabačenom dijelu Himalaja.
velika učenja
24 MANDALA
Ana Jončić
Sve na mandali je simbol, njen oblik, boje, pojedinačni elementi, ona
sama kao cjelina. Ona je shematski prikaz dimenzija i odnosa unutar
univerzuma, kao i dimenzija i odnosa unutar čovjeka.
 medicina
30 TIBETANSKA MEDICINA
Tomislav Peharda
U tibetanskoj medicini liječenje je daleko više od izlječenja same bolesti, ono se
tiče primordijalnog nemira koji leži u pozadini svih neravnoteža uma i tijela.
mozaik
36 Tajna drevnih pećina u Nepalu * Drvo želja * Hubble
– svemirski teleskop
crtice iz prirode
38 Divlje mačke * Kadulja * Konferencija o klimatskim pro-
mjenama – Bali, 2007.
godišnja doba u stihu i slici:
40 ZIMA
zanimljivost
42 SAMOSTAN SAKYA
tradicije
44 TIBETANSKE MOLITVENE ZASTAVICE
Romina Dražić
U hladnim prostranstvima Tibeta jedan je prizor već stotinama godina nepromi-
jenjen – mnoštvo raznobojnih zastavica što vijore na vjetru, podignutih za dobro-
bit i sreću svega što živi.
poruke
47 KAKO POSTIĆI SREĆU? – XIV. Dalaj Lama Tenzin Gyatso
Ivančica Krivdić
Velika duhovna snaga XIV. Dalaj Lame Tenzina Gyatsa učinili su ga autentičnim
učiteljem ne samo tibetanskog naroda, nego i brojnih poklonika diljem svijeta.
Na pitanje kako postići sreću Dalaj Lama odgovara da se put prema istinskoj sreći
sastoji se u činjenju dobrih djela.
umjetnost
52 PITANJA KRALJA MILINDE
Nives Lozar
Menandar I. Soter, u indijskim izvorima poznat kao Milinda, bio je kralj Grčko-
indijskog kraljevstva. Iz njegovih rasprava s budističkim mudracem Nagasenom
kasnije je nastalo djelo Pitanja kralja Milinde ili Milindapanha.
kratka priča
56 KLESAR KOJI NIKAD NIJE BIO ZADOVOLJAN
crtice
58 NAJVIŠE PLANINE
Daliborka Kiković

54 NOVA AKROPOLA 5

SIGURNOST U
SAMOGA SEBE
Predsjednica Me|unarodne organizacije Nova Akropola
SIGURNOST JE PLOD
ZNANJA
S
igurnost u samoga sebe jedno
je od onih stanja kojem ljudsko
biće najviše teži, a koje mu je isto-
vremeno i najteže dostupno.
Sinonim je povjerenja u sebe,
samopotvrđivanja, one intimne sigur-
nosti koja nam omogućuje da budemo,
i kao rezultat toga, da radimo ono što
smo odabrali.
Sigurnost u sebe proizlazi po-
najprije iz poznavanja sebe. Drevno
učenje koje nikada nije prestalo vri-
jediti, “upoznaj samoga sebe”, ostaje i
dalje temeljni ključ za početak ovog pu-
ta. Ne možemo se potvrditi u nečemu
što ne poznajemo.
6 NOVA AKROPOLA 54
praktična filozofija
Delia Steinberg Guzmán
Ne radi se
o površnom pozna-
vanju, jer ljudi su na ovaj ili onaj
način uvjereni kako poznaju sebe.
Međutim, poznaju samo svoje sva-
kodnevno ponašanje, svoje uobičajene
reakcije, svoju vanjštinu i ono što drugi
govore o njima. Nedostaje drugačije,
duboko znanje, ono koje dolazi iz ko-
rijena bića, koje nadilazi vanjštinu
i vanjske okolnosti. Ono koje nam
omogućuje prepoznati sebe usprkos
svim promjenama, ono koje prodire
u slabosti i pronalazi svjetlo skrivenih
vrlina.
Da bismo se duboko upoznali,
potrebno je puno hrabrosti.
To je ista ona hrabrost koja bi nam
bila potrebna da znamo da ćemo se u
zrcalu prvi
put susresti
sa svojom istin-
skom slikom koja nije ona koju vidimo
svakodnevno, niti ona koju uređujemo,
dotjerujemo i glačamo da bi bila ljepša
i da bi nam se više sviđala.
Potrebna nam je hrabrost da otkri-
jemo kako uistinu posjedujemo snažna
oružja kako bismo sebe pretvorili u
puno bolje ljude nego što smo sada, ali
i kako posjedujemo mnoštvo tamnih
predjela koje trebamo otkriti, predjela
u kojima nema svjetla i nastanjeni su
strašnim, razmaženim čudovištima.
Kad je jednom učinjen ovaj prvi
korak samoupoznavanja, treba usli-
jediti korak koji vodi osvajanju vlastitih
vrijednosti, skrivenih moći koje uspa-

vane čekaju da ih naša volja pokrene
na djelovanje.
Ne postoji nijedan čovjek koji ne
posjeduje neku vrijednost, neki skrive-
ni potencijal, neku vrlinu, snagu koju
može malo-pomalo koristiti dok je ne
pretvori u bujicu energije i sreće. Svi
posjedujemo vrijednosti, neke su nam
poznate, neke naslućujemo, a neke
su nam potpuno nepoznate. Trebamo
tražiti njihovu pomoć, počevši od onih
koje su nam poznate, a koje će prizvati
sebi srodne, sve dok ne izgrade veliku
obitelj nutarnjih vrijednosti.
Da bismo ih pokrenuli, ne posto-
ji drugi način negoli započeti; kao i
u svim drugim područjima, vježba je
ono što nam pomaže i daje sigurnost.
Isto onako kako vježbaju sportaši,
umjetnici, isto onako kako znanstve-
nici strpljivo provode ispitivanja, tako
trebamo raditi i s našim skrivenim
moćima: vježbati ih najmanje jednom
dnevno, koristiti ih u najrazličitijim
prilikama, strpljivo čekati dok ne
porastu, bez obeshrabrivanja i bez
zaustavljanja.
Kako raste sigurnost u sebe?
Tako što vidimo kako iz dana u
dan raspolažemo sa sve više unutar-
njih snaga, ali ne onih anarhičnih i
nepoznatih koje ponekad funkcionira-
ju, a ponekad ne, već snaga koje su dio
nas, i koje koristimo po želji. Sigurnost
raste s iskustvom kako povremeno
54 NOVA AKROPOLA
praktična filozofija
možemo doživjeti neki mali neuspjeh, Potpuna sigurnost je toliko uzvi-
ali da smo općenito gospodari situacije, šena da je se u određenim prilikama
kako u ispravljanju pogrešaka, tako i u miješa s nadahnućem. Ili se oni možda
postupnom osvajanju vlastitog ja. stapaju?
Kako održati ovu sigurnost, a da se Ono što geniji i mistici postižu
ona ne poljulja u teškim trenucima? uzdizanjem duše, oni koji ovladavaju
Najveći dio teških trenutaka
– da ne kažemo svi – dolazi iz
naše emotivne sfere. Osjećaji,
nekontrolirane strasti, mogu
srušiti strpljivo građenu zgradu
sigurnosti u sebe.
Nije dovoljno osjećati;
treba razmišljati, razmišljati s
ljubavlju, jer nije istina da su
ideje “hladne”. Jasne, određene
i stabilne ideje su one koje će u
najvećoj mjeri pridonijeti održa-
vanju sigurnosti u sebe.
SIGURNOST
JE PLOD
INTELIGENTNOG
NAPORA
Potpuna sigurnost je također
stanje duše.
To nema nikakve veze s
taštinom, ohološću ili s pono-
som onih koji misle da su ve-
liki, a nemaju drugih zasluga
osim što sebe uvijek gledaju s
naklonošću. To nije sigurnost
već gruba samodostatnost.
Potpuna sigurnost je rezul-
tat mnogih iskušenja, pogrešaka
i njihova ispravljanja, velikog
strpljenja, patnje i obnavljanja
duha kroz svaki pad. To je odraz
dugotrajnog rada kroz vrijeme.
To je znanje postignuto kroz mno- sobom postižu naporom: i jedni i drugi
ga istraživanja, preispitivanja nutrine intuitivno slijede isto.
duše kako bi se utvrdilo ono što se uči, U čemu se, dakle, sastoji pobjeda
uočavajući razliku između onoga što pri- onog koji je postigao sigurnost u sebe?
je nismo znali, a što sada razumijemo. U tome što prihvaća uspjeh kao
Potpuna sigurnost je, ukratko, izobilje jer posjeduje mnoštvo sred-
rezultat inteligentnog napora. To znači stava, zato što je prošao puno iskušenja,
imati pred sobom jasan cilj i ići pravim zato što dobro zna što treba činiti, zato
putem, ne skrećući niti se zaustavljajući. što čitavo njegovo biće smireno napre-
To nije dar; to je postignuće, to je poka- duje prema cilju. 
zatelj duhovne zrelosti.
7
 psihologija
U OKOVIMA
NAVIKA Marijana Starčević Vukajlović
N
e postoji čovjek koji tijekom
života nije stekao neke navike.
Svatko od nas ih ima, one
poželjne i one nepoželjne, neke kojih
smo svjesni i neke koje možda nikada
nećemo osvijestiti. I upravo zato što su
toliko prisutne, prihvaćamo ih kao ne-
minovnost i, ukoliko nam ne smetaju,
ne obraćamo na njih pažnju. Ipak, u
navikama se krije snaga koja u velikoj
mjeri može utjecati na kvalitetu našeg
života. Navike mogu postati teret koji
mukotrpno vučemo kroz vlastito
postojanje, teret koji nas sprečava da
živimo kao slobodna, kreativna ljud-
ska bića.
ŠTO SU NAVIKE?
Navike su naučeni oblici ponašanja
koji nastaju kao posljedica ponavljanja
određenih radnji, osjećaja, misli. Jednom
formirane, ne zahtijevaju napor volje
ni svjesnu namjeru da se ponašamo
upravo tako. Dovoljan je samo početni
poticaj da se mehanizam pokrene i da
s lakoćom i dosljedno ponovimo navik-
nuto ponašanje, probudimo naviknute
osjećaje ili pomislimo naviknute misli.
8 NOVA AKROPOLA 54
Čovjek je u ovim trenucima kao stroj
koji djeluje po nekom ranije stvorenom
unutarnjem programu. Nije potrebno
razmišljati, usmjeriti pažnju, donositi
odluke, dovoljno je samo prepustiti se
poznatom, uobičajenom, naviknutom
ponašanju.
Sam po sebi mehanizam navika
nije ni dobar ni loš. Jednostavno,
ljudska, ali i životinjska psiha ima-
ju sposobnost usvojiti, a zatim u
automatizam pretvoriti određena
ponašanja i reakcije. Na taj se način
prilagođavamo i postajemo djelotvor-
niji jer s lakoćom obavljamo ono što
je u početku zahtijevalo vrijeme i
energiju. Radni prostor na koji smo
navikli olakšava nam koncentra-
ciju, ljudi na koje smo navikli čine
nas opuštenijima, mali svakodnevni
rituali, kao što je jutarnje ispijanje
kave, daju nam priliku za odmak od
pro blema i opuštanje, itd. Ukratko,
navike nam olakšavaju svakodnevno
funkcioniranje, omogućavajući da
svijest i pažnju usmjerimo na ono što
je u tom trenutku važnije i korisnije.
No, to je ujedno i jedino opravdanje
njihovog postojanja.
 psihologija

Problem nastaje kada se ovaj me-

hanizam proširi na naš unutarnji svi-
jet, na način osjećanja, razumijevanja
i doživljavanja različitih životnih situ-
acija. Sviđaju nam se uvijek iste stvari,
bojimo se istih situacija, nerviraju nas
isti ljudi, nepovjerljivi smo prema
nepoznatom, ili ne želimo poremetiti
svoj ustaljeni životni ritam. U ovim
slučajevima navika je postala toliko
jaka da našoj psihi nameće svoje
vlastite zakone, snažno se opirući sva-
kom pokušaju drugačijeg djelovanja.
Svatko tko se pokušao riješiti neke
svoje navike iskusio je koliko je to

teška bitka sa sa- nego oduzimaju energiju i postaju

mim sobom. okov. Kada na iste životne situacije
Ne treba reagiramo uvijek na isti način, posta-
ni reći da u ova- jemo zarobljenici vlastitih navika,
kvim situacija ma predvidljivi i tako okovani vlastitom
navike ne olakša- slikom svijeta, propuštajući prilike za
vaju svakodnevni nova iskustva, nova učenja i vlastitu
život, ne štede promjenu.

54 NOVA AKROPOLA 9

KAKO NASTAJU
NAVIKE?
Sve navike usvajamo na isti način, istim
slijedom. U početku postoji namjera ili
sklonost ka određenom ponašanju.
Ponavaljanjem, ponašanje se stabilizira
i učvršćuje da bi se na kraju u potpu-
nosti automatiziralo. Malo dijete koje
usvaja naviku jutarnje higijene roditelji
svako jutro podsjećaju da opere zube.
Nakon nekog vremena roditeljski poti-
caji više nisu potrebni. Ponašanje je
naučeno, učvrstilo se i stalnim pona-
vljanjem pretvorilo u naviku. Djetetu
više nije potreban nikakav poticaj,
svako će jutro automatski krenuti u
kupaonicu i oprati zube.
Na isti ovakav način usvajamo
mentalne i emocionalne navike.
Ukoliko smo puno puta doživjeli
omalovažavanje, postat ćemo nesi-
gurni; ako su nas ohrabrivali i poti-
cali, imat ćemo samopouzdanja. Tako
se počnemo doživljavati kao sposobni
10
psihologija
ili nesposobni, bojažljivi ili hrabri, pa- ono što većina voli, težiti onome čemu
metni ili glupi, poduzetni ili pasivni.
Kada jednom dozvolimo da se ovaj
većina teži, prihvaćati vladajuće vrije-
dnosti, izražavati važeće stavove. Ili
doživljaj učvrsti, on postaje navika ko- suprotno, bunimo se protiv svega toga,
ja će uvjetovati naše buduće postupke vječiti smo nezadovoljnici i kritizeri.
i cjelokupno ponašanje. Jednako tako Način na koji reagiramo na životne
pod utjecajem odgoja i kulture u ko- probleme, kako prihvaćamo nove ide-
joj živimo naučimo po navici voljeti je, kako se snalazimo u nepoznatim
situacijama, kako se
suočavamo sa stre-
som, religijska ili
politička uvjerenja
– sve mo že postati
n a v i ka . N a j č e š ć e
uopće nismo ni svje-
sni da nam je psiha
okovana navikama
pa kada nam se
dogodi da se susre-
tnemo s idejama,
ra zm i šl j a n j i ma i
stavovima različitim
od naših, javlja se
od b oj n ost , n e t o -
lerancija, strah.
NOVA AKROPOLA 54

Promijeniti kut gledanja i pogle-
dati svijet drugim očima, ili uvažiti
drugačije mišljenje postaje nemoguća
misija.
KAKO POBIJEDITI
NAVIKE?
Svi znamo da se stvorenih navika vrlo
teško riješiti, osobito onih mentalnih i
emocionalnih, jer ih ne prepoznajemo
ili jednostavno ne priznajemo. Ukoliko
nemamo izrazitih poteškoća u sva-
kodnevnom funkcioniranju, mirimo
se s njima i prihvaćamo sebe takvima
kakvi jesmo.
S druge strane, mudrost starih,
tradicionalnih učenja govori da je
čovjek biće koje razvija i budi svoju
ljudsku svijest. Drugim riječima, mi
učimo biti ljudska bića. Ako nam je
neobična ova tvrdnja, promislimo koje
sve ljudske vrline ne posjedujemo i
ne izražavamo u svom svakodnevnom
životu pa će nam biti jasno da imamo
još puno posla u buđenju ljudske svije-
sti. Zato je apsurdno da se u bilo kojem
periodu života prihvatimo kao dovršeni
(ili savršeni), bez želje i nastojanja da
se mijenjamo i danas budemo malo
više ljudi nego što smo to bili jučer.
Očito je da se navike protive ovakvom
razvoju. One nas čine statičnima, a ne
dinamičnima, oponašateljima, a ne
kreatorima samih sebe.
54 NOVA AKROPOLA
psihologija
Navike su neminovnost i ne mo-
žemo ih uništiti ni spriječiti njihovo
nastajanje. No, možemo se naučiti da
njihovu energiju svjesno usmjeravamo
na ona ponašanja koja pomažu našem
razvoju i smislenijem životu.
Navike mogu nastati na dva načina.
Jedan je da se pasivno prepuštamo
različitim unutarnjim ili vanjskim poti-
cajima i dozvolimo da se navika formi-
ra bez sudjelovanja naše svijesti, a to
znači i bez kontrole nad tim koja nam
ponašanja prelaze u naviku. Svaku
večer uključiti televizor i bez kriterija
gledati sve što je na programu sigurno
nije ničiji svjestan odabir, ali može
postati toliko jaka navika da nestanak
struje izazove nervozu, razdražljivost,
pa i bijes. Glavni uzrok ovakvih ne-
svjesno stvorenih navika je nedostatak
pažnje. Ne obraćamo pažnju na utjecaje
kojima se izlažemo, ponašanja koja po-
navljamo i, na kraju, na naviku koju
smo usvojili.
Drugi način je da svjesno biramo
i aktivno sudjelujemo u formiranju
navike. Umjesto da gledamo televiziju,
možemo sami sebe naučiti da svaku
večer prije spavanja pročitamo nešto
što će nas nadahnuti i oplemeniti.
Inteligentnim odabirom ovakvih navika,
one prestaju biti okov koji zarobljava, a
postaju pomoć i okidač za kvalitetniji
život. Ovdje smo svoji vlastiti gospodari,
mi kontroliramo situaciju i postajemo
kreatori samih sebe.
I na kraju, kako pobijediti već
usvojene loše navike? Kolika god bila
njihova snaga, kako su nastale, tako
mogu i nestati. Preduvjet je da ih
prepoznamo i osvijestimo, a to znači
obratiti pažnju i upoznavati sami sebe.
Pobijediti već postojeće navike možemo
jedino snagom jačom od njihove, a to je
snaga volje. Ni jedna navika nije jača od
naše istinske namjere i čvrste odluke
da se mijenjamo i postanemo neuvje-
tovana, slobodna i autentična ljudska
bića. 
11

ERICH FROMM
filozof ljubavi i slobode
F
ilozof, humanist, psihoanalitičar
i socijalni psiholog, Erich
Pinchas Fromm rodio se 23.
ožujka 1900. u Frankfurtu na Majni,
a bio je jedan od vodećih umova svog
vremena. Potječe iz iznimno religiozne
obitelji ortodoksnih Židova, a u kasni-
joj se dobi deklarira kao “ateistički
mistik”. Nije imao sretno djetinjstvo
– uz oca ćudljive naravi i majku
sklonu depresijama, mladenaštvo su
mu obilježili samoubojstvo prijateljice
i strašna histerija Prvog svjetskog rata
(koja ga je potakla da istraži iracional-
nost masovnog ponašanja). Doktorirao
je sociologiju na Sveučilištu u
Heidelbergu pod mentorstvom Alfreda
Webera, Karla Jaspersa i Heinricha
Rickerta, a na njega je utjecala i zna-
menita Frankfurtska škola kritičke
12
psihologija
Ana Jerković
“Ljubav je jedini
zadovoljavajući
odgovor na
problem ljudske
egzistencije.”
teorije, kao i novokantovac Hermann vanje ljudske prirode je predano,
Cohen. Kao psihoterapeut kreće u kritički i otvoreno prezentirao uvi-
vlastitu kliničku praksu na Institutu jek jasnim i jednostavnim jezikom,
za socijalna istraživanja u Frankfurtu.
Dolaskom nacista odlazi u Ženevu,
potom u Ameriku gdje pomaže u osni-
vanju Washingtonske škole psihijatrije
i Instituta William Alanson White. U
New Yorku upoznaje druge mislioce
iz Europe koji su utočište pronašli u
Americi, kao i Karen Horney, koja je
imala velik privatni i ideološki utjecaj
na njega. Aktivan je bio i na američkoj
političkoj sceni. Pred kraj karijere odla-
zi u Mexico City gdje predaje i piše
djela o sponama između ekonomske
klase i tipova personalnosti. Umro je u
Švicarskoj 1980. godine.
Erich Fromm autor je brojnih
knjiga i članaka, a svoje razumije-
NOVA AKROPOLA 54
 psihologija
Sigmund Freud, kojeg je Fromm kri-
tizirao zbog ograničene definicije ljudske
svijesti, proturječja između teorija te kao
patrijarhalnog ženomrsca.
istovremeno izražavajući srž njene
teorijske definicije i praktične mani-
festacije. Pisao je o ljubavi, slobodi,
religiji, ekonomskim i političkim
sustavima, destrukciji, socijalizmu,
pa i zen-budizmu. Na Frommove
religijske studije utjecali su njegov
djed i dva pradjeda koji su bili rabi-
ni, a praujak mu je bio talmudski
učenjak. Talmud je pak studirao kod
rabina Nehemije Nobela, poznatog
talmudista i psihoanalitičara, te ra-
bina Salmana Barucha Rabinkowa,
učenika židovskog misticizma i sim-
patizera socijalizma.
O SLOBODI
Pečat Frommovim psihološkim
teorijama dali su Sigmund Freud i Karl
Marx. Prvi je ljudski karakter smjestio
u čistu biološku sferu, dajući nagla-
sak na podsvjesno, biološke porive,
psihološku represiju, itd., dok je drugi
ljude vidio određenima društvom i
ekonomskim sustavom. Spoju ova
dva naizgled suprotstavljena viđenja
Fromm dodaje slobodu i transcendent-
nost. Na taj je način oslobodio čovjeka
ograničenja koja su mu pripisali Freud
i Marx. Biološka i socioekonomska
određenost može se prevladati, sma-
54 NOVA AKROPOLA
trao je Fromm.
Revolucije – od demokratskih
(američka i francuska), preko in-
dustrijskih do socijalističkih (ruska i
kineska) – oslobodile su čovjeka okova
podložnosti i dovele ga u položaj da se
sam brine o sebi. Stoljetna ideja in-
dividualnosti, nezavisnosti, slobode i
odgovornosti je ostvarena, ali s njom
je došla i druga krajnost – otuđenost,
izolacija i strah.
Sloboda je postala i dar i teret, pa
čovjek pronalazi načine kako pobjeći
od nje. Fromm vjeruje da je sloboda
aspekt ljudske prirode koji ili prigrlimo
ili od njega bježimo. Priklanjanje slo-
bodi volje je zdravo, dok je bijeg od nje
korijen psiholoških konflikata. Navodi
tri načina bijega od slobode: automa-
tizirani konformizam, autoritarnost i
destruktivnost.
Automatizirani konformizam ili
modus "socijalnog kameleona" mi-
jenja individualno "ja" u ono koje se
percipira kao društveno poželjno. Teret
odabira i odgovornosti projicira se sa
sebe na društvo. Autoritarnost je pak
dopuštanje da netko ima kontrolu nad
pojedincem, tj. prebacivanje slobode
izbora na nekog drugog (pasivni stav),
ili postajanje autoritetom nad drugima
(aktivni stav). Ona vodi u dva ekstrema
– mazohizam i sadizam. Konačno,
destruktivnost (terorizam, vandalizam,
zločini, ponižavanja, ovisnosti, brutal-
nosti, samoubojstva...) je svaki proces
koji teži eliminirati druge ili svijet u
cijelosti u cilju bijega od slobode.
Prava priroda ljudskog društva i
čovjekove osobnosti je sloboda, kako
psihološka tako i politička, koje bi se
trebale nadopunjavati. Frommovo djelo
Bijeg od slobode smatra se jednim od
ključnih radova političke psihologije.
"Ima samo jedno moguće rje-
šenje za vezu individualiziranog
čovjeka sa svijetom: njegova aktivna
solidarnost sa svim ljudima i njegova
spontana aktivnost, ljubav i rad koji
ga ponovno ujedinjuju sa svijetom, ne
preko primarnih veza nego kao slo-
bodnog i nezavisnog individualca."
13

O OBITELJI
Fromm uočava da velik utjecaj na
slobodu ima i obitelj u kojoj netko
odrasta. On govori o dvije vrste obitelji:
simbiotskoj i sustegnutoj.
Simbioza je veza u kojoj dvije
strane ne mogu živjeti
jedna bez druge. U
tradicionalnim obite-
ljima neki su članovi
praktički ugušeni (bilo
roditelji, bilo djeca) i
zbog toga ne mogu ra-
zviti svoju osobnost do
kraja. Sustegnuta obitelj
naročito je naglašena
pojavom buržoazije.
Karakteriziraju je hla-
dnoća i formalnost,
primoravanje na us-
pjeh, puritanstvo, per-
fekcionizam. U suste-
gnute spada i moderna
obitelj gdje se roditelji
izjednačavaju s djecom
i ne žele biti autoriteti.
Zdrava obitelj je, prema
Frommu, ona u kojoj
roditelji preuzimaju
odgovornost da poduče
svoju djecu racionalnosti
u atmosferi punoj ljuba-
vi. Na taj način djeca se
uče shvaćanju slobode
i preuzimanju odgovor-
nosti za sebe i svijet.
O DRUŠTVENIM
ORIJENTACIJAMA
Ako su srodnici čovjekova mikro-
obitelj, onda je društvo njegova ma-
kroobitelj. Ekonomski i kulturni ko-
rijeni osobnosti pojedinca leže u so-
cijalnom nesvjesnom koje se gotovo
neprimjetno formira u čovjeku i koje
je de facto usađeno već rođenjem.
Fromm ovdje navodi socijalni sta-
tus, obrazovanje, vokaciju, religijsku
i filozofsku pozadinu te ekonomski
sustav kroz koji se socijalno nesvje-
14
psihologija
sno najbolje odražava. U knjizi Čovjek
za sebe autor govori o “orijentaciji
karaktera”, opisujući načine na koje
individua izgrađuje svoj opći kara-
kter i razvija dva specifična odnosa
prema svijetu: traženje te usvajanje
stvari (asimilacija) i reagiranje na
ljude (socijalizacija). Ova dva fa-
ktora formiraju četiri tipa malignih
orijentacija – receptivnu, eksploata-
torsku, zgrtalačku i trgovačku, te je-
dan tip pozitivne orijentacije - produ-
ktivnu. Prve četiri djeluju prema
materijalističkom modusu “imati”, a
produktivna prema humanističkom
modusu “biti”. “Imati” i “biti” dva
su načina egzistencije koja se bore
za duh čovječanstva, mišljenja je
Fromm.
O RELIGIJI
Svako društvo prati i pripadajuća re-
ligija. Fromm religije dijeli na au-
toritativne i humanističke, a one se
razlikuju po odnosu prema čovjeku
te po utjecaju na razvoj i napredak
čovječanstva. Autoritativne
religije osiromašuju
čovjeka koji svoje vrline
projicira na božanstvo ili
političkog vođu (zbog čega
se uspoređuju s ideologi-
jama). "Viša sila" od sljed-
benika traži poslušnost,
pokornost, poštovanje
i obožavanje, jer ista
ima vlast nad njegovom
su dbinom i apsolutnu
moć. Čovjek autoritativne
religije je bespomoćan
osim ako zadobije mi-
lost ili pomoć božanstva.
Humanističke se pak ori-
jentiraju na nutarnji život
i snage svakog pojedinca
te ga usmjeravaju na put
vlastite mudrosti.
MIT O
ADAMU I EVI
Jedan od značajnijih, ali i
kontroverznijih doprinosa
koji karakterizira Fromma
je njegovo tumačenje
biblijske priče o Adamu
i Evi, a koje odstupa od tradicionalnog
tumačenja da su Adam i Eva počinili gri-
jeh jedući plodove s Drva spoznaje dobra
i zla. Fromm priču o Adamu i Evi tumači
alegorijski kao prvi ljudski čin. U raju
vlada mir, nema rada, ali nema ni izbo-
ra, ni slobode, ni vlastitog mišljenja. Kad
Adam krši Božju zapovijed, on krši na-
log autoriteta i oslobađa se prinude. Za
njega je to prvi čin slobode. No, taj čin je
i narušavanje prvobitnog sklada između
čovjeka i prirode. Čovjek se odvojio od
prirode, učinio je prvi korak prema
očovječenju time što je postao pojedi-
nac. Postao je ljudsko biće, svjesno sebe,
NOVA AKROPOLA 54

svoje smrtnosti i bespomoćnosti pred si-
lama prirode i društva. Novostečena slo-
boda se pokazuje kao prokletstvo: čovjek
je slobodan od ropstva u raju, ali nije
slobodan za upravljanje samim sobom,
jer “sloboda od” nije istovjetna s pozi-
tivnom slobodom, sa “slobodom za”.
O LJUBAVI
Prema Frommu, svijest
o razjedinjenosti ljud-
ske egzistencije izvor je
srama i osjećaja krivnje, a
nadilaženje ove egzisten-
cijalne dihotomije nalazi
se u razvoju specifično
ljudske snage ljubavi i
razuma. Prema Frommu,
ljubav i razum neraskidi-
vo su povezani. Za njega
je ljubav interpersonalno
kreativno umijeće, a
ne emocija. Zajedno
s Maxom Schelerom
i Martinom Buberom
predstavljao je školu koja
je tvrdila da ljubav nije
"slijepa" već je u velikoj
mjeri određena voljom,
a oslanja se na ljudsku
potrebu prevladavanja
egzistencijalne samoće.
Stoga je ljubav razlikovao
od Freudovih libidinalnih
formulacija, prototipa
psihoza, narcističkih neu-
roza, itd. Fromm promatra iskustvo
"zaljubljivanja" kao dokaz nečije ne-
sposobnosti da razumije pravu prirodu
ljubavi, za koju pak smatra da posjedu-
je zajedničke elemente brige, odgovor-
nosti, poštovanja i znanja.
Navodi pet vrsta ljubavi – bratsku
ljubav, majčinsku ljubav, ljubav prema
sebi, ljubav prema Bogu i erotsku ljubav.
Danas umjesto njih najčešće nalazimo
izobličene negativne forme navedenih
ljubavi, odnosno ljude tretirane kao
robu, posesivnost, sebičnost, idolatriju
i nedostatak nježnosti. Fromm navodi
54 NOVA AKROPOLA
psihologija
i vrstu pseudoljubavi koju naziva "ego-
izmom udvoje" ili bijegom od samoće.
O LJUDSKIM
POTREBAMA
Vođen idejama ljubavi i slobode,
Fromm identificira pet osnovnih ljud-
skih potreba koje odgovaraju na vječno
pitanje smisla života pojedinca:
1. potreba za odnosima – veze
s ljudima, briga, poštovanje, ljubav u
najširem smislu, nadilaženje izolacije i
odvojenosti bez negiranja unikatnosti;
2. kreativnost – želja za stvara-
njem, transcendiranjem, nadilaženje
prolaznog, kreativnost koja je izraz
ljubavi;
3. korjenitost – potreba za pri-
padanjem, otkrivanje bratstva i sestrin-
stva s cijelim čovječanstvom;
4. osjećaj identiteta – individu-
alnost, a ne konformizam, vidjeti sebe
kao unikatnu osobu, a ujedno i kao dio
socijalne grupe;
5. okvir orijentacije – potreba
da razumijemo svijet, društvo, kulturu
i religiju te svoje mjesto, racionalni
okvir i svrhu.
CREDO
Svoju knjigu S onu stra-
nu okova iluzije Fromm
završava poglavljem
koje nosi naslov Credo
(Vjerujem). U nizu odlo-
maka koji počinju rječju
“Vjerujem”, iznosi svoja
najdublja uvjerenja.
Vjerujem da spozna-
ja istine nije u prvom redu
stvar inteligencije nego
stvar karaktera. Najvažniji
element je hrabrost da se
kaže ne, da se ne poslušaju
zapovijedi sile i javnog
mišljenja; da se prestane
spavati i postane ljudskim;
da se probudi i izgubi
osjećaj bespomoćnosti i
jalovosti. ...
Vjerujem da nitko
ne može “spasiti” svog
bližnjeg čineći izbor
umjesto njega. Sve što
jedan čovjek može napra-
viti za drugoga jest poka-
zati mu alternative istinski i s puno
ljubavi, ali bez sentimentalnosti ili
iluzije. ...
Vjerujem u slobodu, u čovjekovo
pravo da bude svoj vlastiti, da se
postavi i bori protiv onih koji ga
pokušavaju spriječiti da bude on sam.
No sloboda je više od nepostojanja
nasilnog ugnjetavanja. Ona je više
nego “sloboda od”. Ona je “sloboda
za” – sloboda za postajanje neovi-
snim; sloboda ne za imati mnogo već
za biti mnogo... 
15
 rubrika

DEMONI TIBETA Dijana Kotarac

Tvoja vlastita svijest sjajna, prazna i neodvojiva od Velikog tijela zračenja, ne

poznaje ni rođenje ni smrt. Ona je bezgranično svjetlo – Buddha Amitabha.
Bardo Thödol

16 NOVA AKROPOLA 54

P
rikaz Buddhe koji spokojno
sjedi u meditaciji
prepoznaju i oni
koji o budizmu ne znaju gotovo
ništa. No, rana budistička umjetnost
nije prikazivala Buddhu kao ljud-
sko biće, već preko budističkih
simbola kao što su kotač
dharme, prazno prijestolje, lo-
tos, otisak Buddhinih stopala,
drvo bodhi pod kojim se prosvi-
jetlio, itd. Antropomorfni prikazi
u budizmu počeli su se javljati tek od I.
stoljeća poslije Krista na sjeveru Indije
i to uglavnom kao smireni prikazi
Buddha1 i Bodhisattvi u meditaciji.
Tibetanska pak umjetnost vrvi
božanstvima, od prikaza povijesnog
Buddhe Gautame, drugih Buddha,
Bodhisattvi, preko božanskih pratilja
koje utjelovljuju mudrost, zaštitnih
božanstava, do čuvara strana svijeta,
itd. Također, posve suprotno mirolju-
bivom budizmu i očekivanim prika-
zima blagih izraza lica, ona najvećim
dijelom predstavlja srdita, natprirodna
demonska bića. Iako gnjevna božanstva
kao zaštitnike budističke dharme
susrećemo širom Azije, nigdje nisu
tako naglašeno prisutna i slikovita kao
na Tibetu. Ova užasavajuća bića koja
nalazimo prikazana u silovitom plesu
na zidovima tibetanskih samostana i
hramova, na mandalama i thangkama,
ali i kao glavne likove u plesovima pod
maskama koje redovnici izvode tijekom
svetkovina, zagonetni su aspekt tibetan-
ske kulture.
TIBETANSKA
IKONOGRAFIJA
Prema kanonima tibetanske ikonografi-
je, ova se zastrašujuća božanstva prika-
zuju kao likovi zdepastih, ali snažnih
tijela, a mnogi od njih imaju nekoliko
glava (neki i životinjske) te više parova
54 NOVA AKROPOLA
tradicije
ruku i nogu. Lica su im izobličena gnje-
vom, a usta iskrivljena u grotesknom
smijehu, sa snažnim očnjacima koji se
ističu u razjapljenim ustima. Buljave,
krvlju podlivene oči ljutito sijevaju
ili netremice zure, a po sredini čela
obično imaju treće oko. Iz njihovih
spljoštenih noseva puše olujni vjetar, iz
kose i obrva izbijaju im plameni jezici,
a tijelo im je okruženo plamenom.
Pored demonskog izgleda, prikazuju se
i s monstruoznim atributima. Na glavi
nose krunu od ljudskih lubanja, crne
zmije ili tek odsječene (ljudske) glave
pletu vijenac oko njihova tijela, neki od
njih imaju pregaču sastavljenu od ljud-
skih kostiju, piju krv iz praznih luba-
nja… Vitlajući smrtonosnim oružjima,
gaze po tijelima patuljastih stvorenja u
ljudskom liku.
Ovi demonski prikazi istodobno
izazivaju strahopoštovanje i jezu, i čine
se proturječnima budističkom idealu
samilosti. No, oni su tek gnjevne ema-
nacije Dhyani Buddha koji predsta-
vljaju najprosvjetljenija stanja ili razine
budnosti.
Naime, kasnija mahajansko-tan-
trička tradicija govori o razinama bu-
dnosti koje su povezane s otjelovljenjem
apsolutne budnosti predstavljene Adi
Buddhom2, koji je njihov izvor i ušće.
Tako se cjelokupni univer-
zum smatra “simboličkim
tijelom” Adi Buddhe, iz ko-
jeg emanira pet Dhyani Buddha ili
Buddha meditacije, koji se nazivaju
i nebeskim Buddhama. To su:
Amitabha (Buddha vječnog svje-
tla), Akšobiya (Nepokolebljivi),
Vairochana (Suncoliki),
Ratnasambhava (Dragocjeni)
i Amoghasidhi (Silni). Svakom
od ovih pet Buddha pripisuju se
specifične mudre, boja, simbol, slog,
element i pratilja, što je povezano s
različitim aspektima mudrosti. Dhyani
Buddhe zapravo predstavljaju srce
budističkog panteona. Iz njih emani-
raju Buddhe i Bodhisattve3, zaštitna
božanstva, ženska božanstva, blago-
naklona i gnjevna božanstva… tvoreći
tako likove mahajanskog budističkog
panteona.
Gnjevna i zastrašujuća, kao i sami-
losna i spokojna božanstva u izrazito
simboličkoj tibetanskoj umjetnosti sa-
mo ilustriraju različite aspekte Buddha
uma ili potencijale koji se nalaze u
svima nama. Naime, tibetanska učenja
govore da je bit Adi Buddhe čista svijest
– ista ona svijest koja se nalazi u srcu
svakog čovjeka. Zato se kaže da svi ima-
ju put do Adi Buddhe, najviše stvarno-
sti unutar nas samih. Lama Kazi Dawa
1 Riječ "Buddha" (prosvijetljeni, probuđeni) je zbirna
imenica i ne odnosi se samo na povijesnog Buddhu
- Sidhartu Gautamu, već na sve koji su ostvarili pros-
vijetljeno stanje Buddhe, a Siddhartha Gautama je
zadnji u tom lancu koji se proteže od davnina napri-
jed preko obzora zamislive budućnosti. Otuda motiv
“tisuću Buddha” koji je vrlo čest u tibetanskoj um-
jetnosti.
2 Prema budističkom učenju, i bogovi pripadaju svijetu
fenomena i kao takvi su podložni promjeni, smrti
i reinkarnaciji. Nasuprot tome, najviša istina je be-
smrtna, nepromjenjiva, apsolutna i vječna. Ta najviša
istina, apsolutna budnost poznata je kao Adi Buddha
ili primordijalni Buddha.
3 Bodhisattva je ideal mahayana budizma; to je onaj
koji se “osvrće na krike”, na bol i patnju u svijetu,
ispunjen suosjećanjem i samilosti prema svima koji
pate.
17
 tradicije

Samdup u predgovoru Bardo Thödolu va patnje do najviših razina svjetla, gnjevna predstavljaju funkcije našeg
(Tibetanska knjiga mrtvih) kaže: “Ova mi smo jedno sa svime što postoji. mentala koje su smještene u mozgu,
božanstva su u nama samima, a ne Blagonaklona božanstva su božanski poput mišljenja, rezoniranja, imagi-
nešto izvanjsko. Od najnižih svjeto- princip srca u funkciji osjećaja, dok nacije i pamćenja.”

18 NOVA AKROPOLA 54
 tradicije

Tantrička nam umjetnost dakle prikazuje ono nevi-

dljivo. Ona nam prenosi sadržaje pohranjene u našoj pod-
svijesti, podsjećajući nas na one aspekte naše nutrine koje
smo duboko zatomili ili ih prikrivamo. Zastrašujući prikazi su
vizualizacije naših vlastitih najvećih strahova, slabosti, mana
ili “otrova”4 u personificiranom obliku; oni nam omogućuju
da ih sagledamo bez poricanja i potiskivanja te se suočimo s
njima. Tantrički pristup znači osvijestiti mane i prihvatiti ih
na način da se tama transformira u svjetlo.
Strašni ornamenti gnjevnih božanstava također imaju
duboko simboličko značenje. Pet lubanja u kruni simbol su
pet otrova koje su usmrtili, a odrubljene glave u vijencu tro-
feji su iz pobjeda nad nagonima, iluzornim i lošim mislima.
Krv je simbol odricanja od života vezanog za kotač samsare.
Plamen označava duboko koncentriranu svijest koja uništava va
neznanje. Sjekire ili bodeži kojima mašu i laso kojim vitla-
ju prikazuju ih spremne da savladaju, prerežu, probodu robodu ili
uhvate u zamku sve ono mračno i destruktivno u našoj našo nutri-
tri-
ni. Patuljasta bića po kojima gaze nisu nemoćna oćna ljudska
lj ka bića
već ono demonsko i neprijateljsko u nama samima mima što treba
nadvladati. Gnjevna božanstva su u tom m ključu personifikacija
personifik a
odlučnosti i nesalomljive volje koja uklanja sve prepreke i
svojim primjerom ohrabrujuu i osnažuju u namjeri one na
putu prosvjetljenja.
og budizma razotkrili su um i sve nje-
Majstori tantričkog
va njegova mnoga lica, koliko zastrašujuća,
gove potencijale, sva zastrašujuća DIJAMANTNI PU
PUT
toliko i samilosna, i prikazali ih u slikama koje služe kao
pomoćno sredstvo onimaa koji teže oslobođenju od samsare. Zastrašujuća božanstva, baš kao i sa sam tibetanski budizam,
Zato je tibetanski naziv za thangke, ’on grol
svitke, mt’on
angke, oslikane svitke gro nastala su prožimanjem mahayanmahayana budizma i bon religije5,
- “oslobađanje kroz viđenje”. a osobit pečat osebujnom tibetatibetanskom umjetničkom izrazu
Tantrička su učenjaa izravno pretočena u njihovu umje- dala su tantrička učenja. Tantra (tib (tib. gjud) je indijska riječ
tnost pa je preciznaa ikonografija izuzetno važna. Prikazi koja je prvobitno značila lanac, a simb simbolizira vezu učitelja
božanstava, pa i onihh gnjevnih, slijede stroge kanone tantričkog
tantričk i učenika povezanih tajnim učenjima ko koja su se prenosila
odukcij a ne samostalna ekspresija ili
budizma. Cilj je reprodukcija, usmenim putem, “šaptanjem u uho”. Ta Tantrička učenja pred-
kreacija. Sam proces izradeade slijedi strogo definirana pravila: stavljaju najviši izraz budističkog ezo
ezoterijskog učenja, krunski
prije nego pristupe samom m slikanju, redovnici-umjetnici
redovnici-umjetnic dragulj Buddhina učenja pa ih sse još naziva i vajrayana ili
(obično se ne radi samostalno) moraju proći temeljitu obu- Ti ih je donio veliki učitelj yoge
Dijamantni prijenosnik. Na Tibet
ku o duhovnom značenju božanstava ava koje slikaju, kao i o s
Padmasambhava u VIII. stoljeću.
njihovim atributima. Pripreme uključuju post st i meditacije Tantrički budizam kao praktični misticizam naglasak
ročistili i postali
kako bi se oni koji sudjeluju u izradi slike pročistili posta avlja na tehnike i vježbe pa tako ima uporište u mantrama,
stavlja
otvoreni kanal za manifestiranje onog og božanskog ma
mudrama, mandalama, itd., koje imaju za cilj dovesti svijest
kroz određenu sliku. Završni proces izradezrade slike stan U vajrayani se vježbaju um i volja koji moraju bi-
u više stanje.
je njeno posvećivanje pri čemu ona poprima oprima nesa
ti nesalomljivi i čvrsti poput dijamanta, a u svrhu nadilaženja
magijsku snagu i transformirajući učinak nak okv egoističnog ja i približavanja stanju jedinstva - stanju
okvira
te postaje živi medij za sveti proces: Buddhe. No, cilj ostaje isti kao kod mahayane - ljubav, sami-
duhovnu transformaciju, lost i mudrost.
prosvjetljenje i Dublja tantrička učenja ograničeno su dostupna jer
oslobođenje. kako kaže Lama Anagarika Govinda, “čuvaju ih inicirani iza

4 U budizmu, pet gorkih otrova koji čovjeka drže vezanim za kotač samsare su: pohle-
pa, mržnja, neznanje, ponos ili egoizam, i ljubomora.
5 Bon je animistička religija koja je prevladavala na Tibetu do dolaska budizma, a
temelji se na šamanizmu, magiji i vračanju.

54 NOVA AKROPOLA 19
 tradicije

ili time što su vidjeli naslikane pri-

DHARMAPALE kaze njihovih obličja, kada se na
Prema legendi, kada je Padmasambhava došao na Tibet da bi proširio ovom stupnju suoče s pojavom ovih
Buddhino učenje, susreo se s neprijateljski raspoloženim bon božanstvima božanstava, njihovo prepoznavanje
koja je “pokorio”; pobijeđeni su prisegnuli da će braniti Buddhinu dharmu. donijet će im oslobođenje. U ovom
Tako dharmapale, "čuvari dharme", izrazito gnjevni i naoružani ubojitim leži svo umijeće. (...) Posvećenik
oružjem, bdiju nad ulazima u sveta mjesta, ali u svojoj transformirajućoj mističnog učenja mantrayane, kada
sposobnosti ujedno pokazuju ljudima kako nadvladati negativne porive koji ugleda krvoločna božanstva, pre-
su prepreka na putu prema prosvjetljenju. poznat će u njima svoje božanske
No, tibetanski izvori također navode da su dharmapale (tib. dragched) zaštitnike, čime će susret s njima biti
Bodhisattve, prosvijetljena bića koja odlažu ulazak u nirvanu da bi pomagala poput susreta starih poznanika. On
svim osjetilnim bićima na putu prosvjetljenja. Tih osam čuvara dharme su: će im vjerovati i stopivši se s njima
Yama, Mahakala, Yamantaka, Kubera, Hayagriva, Palden Lhamo7, Tshangspa postići će stanje Buddhe.”
i Begtse. Dharmapale su zaštitnici budizma koji protiv neprijatelja budizma Knjiga Bardo Thödol pisana
vode rat bez milosti. Neka od ovih gnjevnih božanstava, kao na primjer je istim gustim tajnim simboličkim
Mahakala, usvojena su iz indijskog tantrizma, dok su ostala izvorno tibetan- jezikom kojim odiše i tibetanska umje-
ska - transformacije bon božanstava. tnost. Tibetanska je tradicija također
pripisuje Padmasambhavi. I dok se
za Bardo Thödol kaže da “oslobađa
zastora misterija i simbola”, budući talnu snagu, on se poistovjećuje sa slušanjem”, za tibetansku religioznu
da su namijenjena samo onima ko- svojim zaštitnim božanstvom koje umjetnost kaže se da “oslobađa
ji su odmakli na duhovnom putu. se nalazi u središtu thangke ili man- viđenjem” - viđenjem onog neizrecivog,
Tsongkapa, učitelj iz XV. stoljeća, u dale. Poistovjećujući se s gnjevnim oslobađajućeg Jednog koje se krije
okviru svojih reformi uveo je odredbu božanstvom on sam postaje to gnjevno iza privida gnjevnih i blagonaklonih
prema kojoj posvećenik, da bi stupio božanstvo s moćnim oružjem kojim božanstava.
na stazu vajrayane, mora usavršiti dva se razračunava sa svojim “otrovima”,
aspekta duhovnog nastojanja, samilost manama, iluzijama…
i mudrost, koji moraju biti ukorije- U Bardo Thödolu na više se
njeni u žarkoj želji za oslobođenjem, mjesta ponavlja da su strašna
a sve to zajedno potaknuto krajnjom božanstva koja se javljaju
nesebičnošću. u bardou od smrti
Temeljna vježba u tantričkom do novog rođenja
budizmu jest meditacija u kojoj ista ona koja se
posvećenik u dubokoj usredotočenosti javljaju tijekom
sebe vizualizira kao yidam6 - vlastito tantričkih
zaštitno božanstvo. Yidami mogu biti meditacija:
blagonakloni ili gnjevni. Prvi potiču “Budući
ideal nenasilja i dobrote, dok drugi da su još
simboliziraju pobjedu nad našim za života
nutarnjim neprijateljima – našim vla- meditirali
stitim manama. Prikazi božanstava na nad opisom
thangkama i mandalama služe kao božanstava
pomoć kod vizualizacije i prizivanja koja piju krv,
božanstava. Posvećenik posredstvom budući da su
slike ulazi u jednu duhovnu stvar- ih štovali i
nost. Tijekom ovog procesa koji traži molili im se,
maksimalnu koncentraciju i men-
6 Obično se radi o jednom od Buddha ili Bodhisattvi.
7 Palden Lhamo je jedina ženska dharmapala; ona je
posebna zaštitnica Dalaj Lame.

20 NOVA
 rubrika

SIR EDMUND HILLARY

VITEZ Mt.EVERESTA
(20. SRPANJ 1919. – 11. SIJEČANJ 2008.)
Robert Čokor

V
rh Everesta. Gotovo nezemaljski lijepo mjesto, bes-
krajne tišine, vječnog snijega i leda, zijevajućih bez-
dana, strašnih olujnih vjetrova i zraka toliko rijetkog
da ljudski mozak i pluća ne mogu u njemu normalno
funkcionirati ... Koliko je nama poznato, prvi su ga upozna-
li Sir Edmund Hillary i Šerpa Tenzing Norgay kada su se na
njega uspeli 29. svibnja 1953. g. Ovaj je pothvat zauvijek
obilježio Hillaryjev život i pretvorio ga u živuću legendu.
Sir Edmund Percival Hillary bio je jednostavan i skro-
man čovjek nemirna duha i velika srca te vrlo bogata i
ispunjena života, uvijek na tragu neke od pustolovina o
kojima je kao stidljiv dječak sanjao uronjen u knjige koje je
volio čitati. Evo kako je on sam sebe opisao: “Mislim da na
neki način predstavljam prosječnog Novozelanđanina:
skromnih sam sposobnosti, kombiniram ih s dosta
odlučnosti i prilično mi je drag uspjeh.“
Njegov interes za penjanje probudio se prilikom
školskog izleta na planinu Ruapehu kad mu je bilo šesnaest
godina, a svoj prvi vrhunac osvojio je 1939. g. – planinu
Ollivier u Južnim Alpama na Novom Zelandu. Hillaryjev
nemiran duh nije uspio zadržati studij prirodnih znanosti
na Sveučilištu u Aucklandu te napušta studij i pridružuje
se bratu Rexu i ocu Percyju u pčelarstvu. Tako se ljeti bavio
pčelama, a zimi penjanjem.

USPON NA EVEREST
Mnogi su planinari Everest proglasili neosvojivim. Tome
u prilog govorile su brojne propale ekspedicije i izgubljeni
životi desetaka iskusnih planinara koji su ostali zatrpani
lavinama ili se izgubili i smrzli u iznenadnim ledenim olu-
jama koje bi protutnjale preko vrtoglavih strmina, a koji
ginu i danas.
Sir Edmund Hillary bio je dio velike ekspedicije bri-
tanskog Kraljevskog geografskog društva na čelu s Johnom
Huntom koja je brojila 12 penjača, 35 vodiča Šerpi i 350
nosača koji su nosili gotovo 5 tona hrane i opreme.

54 NOVA AKROPOLA

Uspinjući se opasnim Južnim
sedlom s nepalske strane, članovi eks-
pedicije dizali su kampove sve više i
više na ledenim padinama i opasnim
kamenim izbočinama, polako se pri-
bližavajući svom cilju.
Prvi koji su se pokušali popeti iz-
ravno na vrh bili su Tom Bourdillon i
dr. Charles Evans, međutim, morali su
odustati stotinjak metara od vrha, svla-
dani iscrpljenošću, olujom koja ih je
obavila ledom i kvarovima na bocama
s kisikom.
U novi pokušaj tada su kren-
uli Hillary i Norgay. Prvo su podigli
sklonište na 8500 metara, na nakošenoj
kamenoj izbočini širokoj ni dva metra.
Tamo su proveli noć boreći se zadržati
šator pred zavijajućim udarima oluj-
nog vjetra, dok je temperatura pala na
trideset stupnjeva ispod nule.
Ujutro u 6 i 30 sati, ohrabreni
nebom koje se vedrilo, započeli su po-
sljednji uspon. Vezani jedan za drugog,
klešući cepinima uporišta, gdje bi vodio
prvo jedan pa drugi, polako su napre-
dovali uz strmi oštri greben jugoistočno
od vrha.
22
biografije
Na pola puta naišli
su na meki snijeg. “Od-
mah sam shvatio da
smo na opasnom terenu.
Iznenada, uz potmuo
zvuk lomljave, snježna kora
promjera dva metra na kojoj
sam stajao, odlomila se.” Hillary je
skliznuo nekih pet do deset metara pri-
je nego što se uspio prihvatiti. “Bio je to
gadan šok. Među nogama sam mogao
vidjeti 3000 metara naniže...”
Nešto više naišli su na dvanaest
metara visoku okomicu gole stijene i
leda koju je Hillary nazvao “najtežom
preprekom na grebenu”. Srećom,
pronašli su okomitu napuklinu te su
se uspjeli nekako popeti upirući se
leđima i nogama o strane napukline.
Zadnjih nekoliko metara do vrha bilo je
u usporedbi s tim relativno jednostavno
proći: “Još nekoliko udaraca cepinom
i stajali smo na vrhu.”
Veličanstvena panorama Himalaja
sada je ležala pred njima: vunasti obla-
ci i pastelne nijanse prema sjeveru, i
u svim smjerovima dugački nizovi na-
zubljenih planinskih lanaca, oblacima
sakrivene doline, veliki prirodni amfite-
atri snijega i stijene, te blještavi ledenjak
Kangshung 3000 metara ispod njih.
“Rukovali smo se i tapšali po
leđima dok nismo bili prisiljeni stati
jer nam je ponestalo daha”, prisjeća se
Hillary. U snijegu vrha ostavili su križ u
Huntovo ime te biskvit i čokoladice koje
je Norgay ponudio kao žrtvu bogovima
planine. Zatim su krenuli na opasan
put natrag: “Bio sam sasvim svjestan
toga da nam još uvijek predstoji da
se sigurno spustimo niz planinu…
Zapravo sam pravo uzbuđenje osjetio
tek kad smo se spustili u podnožje i
sve je bilo iza nas.”
“Strahopoštovanje, čuđenje,
poniznost, ponos, ushit – zacijelo bi
to trebali biti zbrkani osjećaji prvog
čovjeka koji je stupio na najviši vrh
na Zemlji, nakon što su toliki drugi
doživjeli neuspjeh”, rekao je kasnije
Hillary. “Ali kod mene su prevladava-
li osjećaji olakšanja i iznenađenja.
Olakšanje jer je dugotrajan naporan
posao završen i jer je ono nedostižno
ostvareno. I iznenađenje jer se to do-
godilo meni – starom Edu Hillaryju,
pčelaru, nekad najboljem učeniku u
područnoj školi Tuakau, nikakvom
čudu u srednjoj školi u Aucklandu i
beznadežnom slučaju na fakultetu –
prvi na vrhu Everesta! Upravo nisam
mogao vjerovati.”
NAKON EVERESTA
Vijest o uspješnom usponu obišla
je svijet i poklopila se s krunidbom
kraljice Elizabete II., te je uskoro vi-
sokog krakatog pčelara s granica carstva
NOVA AKROPOLA 54

dočekala
vijest da će biti proglašen vitezom. Kad
je doznao za to, Hillary je bio u nevjeri-
ci. “E, to mi je bilo teško za prihvatiti.
Nisam se baš osjećao kao netko tko bi
bio idealan za primiti takav naslov.”
Kao netko tko je po svom gradu
Papakureu na Novom Zelandu najčešće
hodao u starom kombinezonu, nije se
mogao povezati s Redom Britanskog
carstva, no nije ga vičnost etiketi dovela
na vrh Everesta, nego njemu svojstvena
iznimna nutarnja snaga i upornost.
Njegov brat Rex prisjeća se cere-
monije: “Neki ljudi uveli su nas u
jednu prostoriju. Vjerojatno su bili
lordovi i dame i tome slično. A onda
je došla kraljica. Bila je vrlo mlada
i lijepa. Ed je kleknuo, Elizabeta ga
je malim mačem lagano dodirnula
po oba ramena i rekla: ‘Ustanite, Sir
Edmunde.’”
54 NOVA AKROPOLA
biografije
Sav uzbuđen
zbog novostečene časti i
slave, svježe proglašeni vitez za-
ustavio se pri povratku u Auckland u
Sidneyu kako bi zaprosio svoju buduću
suprugu Louise Mary Rose. Međutim,
kasnije je ispričao: “Definitivno nisam
bio vješt sa ženama. Užasavala me
sama pomisao na prosidbu. Srećom,
moja buduća punica bila je tvr-
dog kova i uopće je nije smetalo
pitati Louise u moje ime.” I tako je
prvi osvajač Everesta umakao pred
iskušenjem prosidbe.
Edmund i Louise imali su troje
djece: Petera, Sarah i Belindu. Godine
1975. Hillary je doživio veliku osobnu
tragediju kad je u zrakoplovnoj nesreći
izgubio Louise i Belindu koje su mu se
trebale pridružiti u selu Šerpi Phaphlu
gdje je radio na izgradnji bolnice.
Hillary se godinama oporavljao od tog
udarca. Utjehu je pronalazio u teškom
fizičkom radu koji su zahtijevali nje-
govi dobrotvorni projekti na Himalaji.
Naime, tijekom svojih uspona upoznao
je i iskreno zavolio Šerpe pa je nakon
osvajanja Everesta velik dio svog života
posvetio poboljšanju uvjeta života u
njihovim selima. Osnovao je i zakladu
Himalayan Trust koja je i danas aktivna.
Njegovom zaslugom u ovom zabačenom
dijelu Himalaja izgrađene su mnoge
škole, bolnice, mostovi, itd., a tim sli-
jedom postao je i počasni predsjed-
nik American Himalayan Foundation,
američke neprofitne udruge koja se
brine o ekologiji i poboljšanju općih
uvjeta života na Himalaji.
Hillary se nakon Everesta us-
peo na još deset drugih himalajskih
vrhova, odvezao se na Južni pol na
prerađenom traktoru, gliserom prošao
rijeku Ganges od ušća do izvora, tražio
jetija po Nepalu, i sve skupa opisao u
svojim knjigama.
Godine 1979. izbjegao je sigur-
nu smrt kad je zbog poslovnih ob-
veza morao prepustiti komentatorsko
mjesto na antarktičkom turističkom
letu svom dobrom prijatelju Peteru
Mulgrewu – poginulo je svih 257 pu-
tnika, a Hillary se deset godina kasni-
je oženio njegovom udovicom June.
Godine 1985. s poznatim je astronau-
tom Neilom Armstrongom odletio u
malom avionu na Sjeverni pol, postavši
time prvi čovjek koji je stao na oba pola
i vrh Mt. Everesta. Još prošle, 2007. go-
dine, u 88. godini života, putovao je na
Antarktiku i Nepal.
Sve do pred samu smrt Hillaryja
su zvali na raznorazne svečanosti da ih
uveliča kao heroj Everesta, a on je to
gledao na ovaj način: “Na neki način
začuđuje me da se sve to još uvijek
događa. Ali mislim da znam zašto.
Mislim da se mnogim ljudima sviđa
to što se nisam samo uspinjao na
planine, nego i gradio škole, bolnice
i sve vezano uz to. Tako sam na neki
način uzvratio ljudima na pomoći
koju su mi pružili na planini.”�
23
 rubrika

MANDALA
Ana Jončić

24 NOVA AKROPOLA 54
 velika učenja
M
andale kao složeni sim-
boli nastale su u kulturnoj
tradiciji tantričkog budizma,
no temeljna ideja mandale nije vezana
isključivo za Daleki istok. Prisutna je u
arhitekturi, umjetnosti i filozofiji svih
kultura u povijesti čovječanstva te je,
s obzirom na to, ova ideja povezivanja
božanskog i ljudskog svijeta u jedin-
stvenu harmoničnu cjelinu starija od
budističke tradicije.
Ova težnja za komunikacijom s
božanskim izražavala se pojmom sve-
tog prostora u kojem se kao dodir
božanskog manifestiraju božanski
zakoni, a prihvaća ih ljudska "ruka"
- uzdignuta ljudska svijest. Zajednički
simboli ovog "susreta sa svetim" u
različitim dijelovima svijeta bili su tako
planina, špilja, otok ili hram, mjesta
do kojih čovjek može doći jedino
ulaganjem napora, prelaženjem
prepreka, odnosno prolaskom kroz
proces transformacije.
Mandala je također sinonim
za sveti prostor. Na sanskrtu ova
riječ znači krug, a s obzirom na
značenje svetog prostora, prevodi
se i kao magični ili obredni krug.
U budističkoj tradiciji man-
dale su većinom naslikane
ili nacrtane strukture
koje imaju obrednu
namjenu, služe kao
54 NOVA AKROPOLA
pomoćno sredstvo za med-
itaciju i koncentraciju, dok
se u arhitekturi koriste kao
plan za izgradnju hramova.
One prikazuju stvar-
nost koja se odvija unutar
kruga, svetog prostora, cjeline
koja je jedinstvo različitih
elemenata. U toj se cjelini
događa prirodni ceremonijal:
univerzalni red očituje se mani-
festacijom božanskih, odnosno
prirodnih zakona. Mandala je tako
kozmogram i psihogram – shem-
atski prikazuje dimenzije i odnose
između dijelova univerzuma, kao
i dimenzije i odnose unutar ljud-
skog bića, poredak u univerzumu i
čovjeku. Ovaj poredak je svet jer znači
"božansku arhitekturu": dinamički
slijed transformacija koje su potrebne
kako bi dijelovi univerzuma (a čovjek
je jedan od njih) dosegnuli konačnu
harmoniju, odnosno savršenstvo.
25
 Simbolizam kvadrata nadovezuje
se na simbolizam kruga jer označava
"solidifikaciju" kruga, fiksiranje
određenog događanja u određenom
prostoru kroz prolazak vremena. Na
mandalama se to obično prikazuje lati-
cama lotosa koje nastaju unutar kruga
ili trokutima unutar kvadrata.
Karakteristična geometrijska
pravilnost mandale označava i određe-
nu dinamiku, pokret i transformac-
iju koja se odvija u prostoru i vre-
menu širenjem božanskog utjecaja iz
usredotočen središta. Tako dinamika mandale ima
na središte ili dva smjera: od središta prema periferi-
os, mjesto odakle ji mandale, što simbolizira stvaranje,
se stvara i širi svijet. razvoj i multiplikaciju života, i obrnuti
Središte, odnosno os, smjer, od periferije prema središtu, ko-
istovremeno je mjesto ko- ji simbolizira uspon i povratak prema
munikacije s višim dimenzijama početnom jedinstvu s božanskim.
stvarnosti koja se tu manifestira verti- Raspored geometrijskih sim-
kalno, dok se njen utjecaj širi horizon- bola izražava i višedimenzionalnost
GEOMETRIJA talno, prema manifestiranom svijetu. mandale. Ove razine simboliziraju
MANDALE Horizontalni utjecaj božanskog svijeta koncentrični krugovi koji su više ili
simboliziraju četiri glavne strane svijeta, manje udaljeni od središta, ili su to u
Upravo zbog sadržaja koji prika- prema kojima su obično raspoređeni određenim slučajevima kvadrati unutar
zuju, mandale imaju specifičan ostali simboli mandale. kvadrata. Mandala kao slika svijeta u
prepoznatljiv izgled koji ih čini, a
to je geometrijski raspored simbo-
la. Osnovna struktura je krug, zatim
kvadrat i elementi koji proizlaze iz
kruga i kvadrata, a sistematizirani
su oko zajedničkog središta. Uz to,
ovisno o aspektu sadržaja koji se želi
naglasiti, unutar osnovne geometrijske
strukture nalaze se različiti budistički
simboli, dok boje dodatno naglašavaju
raspored i usmjerenje elemenata man-
dale. Sve na mandali je simbol – njen
oblik, boje, pojedinačni elementi, ona
sama kao cjelina.
Iako koncepcija i raspored os-
novnih geometrijskih simbola ovise o
sadržaju i namjeni mandale, njihovo
temeljno značenje ostaje isto.
Krug kao simbol vezan je uz
vrijeme i prostor - pojmove koji nose
fizičko i metafizičko značenje.
Vezan uz vrijeme, krug je simbol
pokreta i cikličnosti, a na Dalekom
istoku često ga se vezuje uz simbol
kotača. Vezan uz prostor, krug je simbol

26 NOVA AKROPOLA 54
 velika učenja

kojem se odvija vertikalni i horizontalni MANDALA širi vlastitu svijest,

pokret božanskih zakona, svojevrsni
križ u prostoru i vremenu, prikazuje
KAO PSIHOGRAM odnosno stupa na
više razine svijesti
hijerarhizaciju univerzuma na različite Prema budističkoj tradiciji, čovjek u u potrazi za potpu-
svjetove, odnosno dimenzije. središtu sebe posjeduje Buddhinu nom, univerzalnom
Neovisno o tome prikazuje li prirodu, potpunu i prosvijetljenu sviješću. O tom pro-
mandala sliku univerzuma ili sliku svijest, skriveni princip života, svjet- cesu izravno govori
čovjeka, predstavljeni sveti prostor losnu točku svijesti iz koje zrače sve doslovno značenje
sadrži uvijek iste karakteristike – više ljudske kvalitete i sposobnosti. No, tibetanskog naziva za
dimenzija unutar kojih se odvija život budući da čovjek posjeduje tek nejas- budistu: nang-pa -
i proces usavršavanja koji kulminira u nu intuiciju o ovoj svjetlosti koja blista putnik u unutrašnjost
središtu. u njemu, njegov put evolucije sastoji sebe.
se u iluminaciji svijesti. To podrazu- Mandala je tako
mijeva prolazak određenih iskustava i simbolička shema ilu-
spoznaje kojima se čovjek transformira, minacije svijesti, ali i pu-

54 NOVA AKROPOLA
 velika učenja
ta i prepreka koje čovjek mora prijeći
u vlastitom životu kako bi se njegova
nutrina reintegrirala u početno, uni-
verzalno jedinstvo s božanskim prin-
cipima.
Etape ovog "putovanja" kroz vlas-
titu transformaciju simbolički prikazu-
ju tri zone mandale: središte, periferija
mandale i prostor između središta i
periferije.
Tibetanski izraz khil-khor, što
je prijevod sanskrtske riječi mandala,
znači "središte-periferija", i upućuje na
dinamiku simboličkog psihograma.
Prema budističkim učenjima,
periferija mandale predstavlja svijet
dualnosti i mnoštva, moralno stanje u
kojem je pojedinac potpuno uronjen u
vlastite pogreške1 i iluzije. Međutim,
budući da ništa ne razumije, čovjek
ne shvaća niti činjenicu da se nalazi u
iluziji i misli da je njegovo viđenje stvari
potpuno ispravno.
Na periferiji mandale čovjek
doživljava sebe kao biće esencijalno
odijeljeno od univerzuma, a univerzum
kao mnoštvo esencijalno odijeljenih
bića. Budistička učenja govore o tome
kao o temeljnoj pogrešci koja je izvor
boli za čovjeka koji se tako još više
udaljava od istinske stvarnosti: univer-
zuma kao cjeline unutar koje su sva
bića različite pojedinačne manifestaci-
je. Tako stanje prikazano periferijom
mandale prikazuje fragmente koje
ljudska svijest apstrahira od univer-
zalne cjeline.
Neznanje, lažna slika stvarnosti,
ograničena svijest i nerazvijena pažnja
uzrokuju još nešto: strah od svega
što nije periferija i želju da se zadrži
postojeće stanje.
Ulaz u međuzonu, prostor izme-
đu periferije i središta mandale,
predstavlja "prelazak praga", što na
tibetanskim mandalama često sim-
boliziraju prikazi dharmapala - čuvara
zakona u zastrašujućim oblicima. Ovi
zastrašujući prikazi koji se nalaze na
1 Pogreške se odnose na neznanje koje ima za posljedi-
cu pogrešno shvaćanje, pogrešno mišljenje i pogrešno
djelovanje.
28
putu prema središtu predstavljaju
strahove onih čija se svijest nalazi
na periferiji, koji put prema središtu
doživljavaju kao pad u ponor. Ovakav
način prikazivanja čuvara ili dharma-
pala u tibetanskoj umjetnosti temelji
se na tradicionalnom dalekoistočnom
personificiranom načinu prikazivanja
sila u prirodi i elemenata ljudske psi-
he.
Svijest čovjeka ulazi u simboličku
zonu međuprostora kada počinje uviđati
iluziju predstavljenu periferijom i više
se u njoj ne osjeća ugodno. Pogreške
i neznanje postaju vidljivi, čovjek
postaje svjestan vlastitih nedostataka,
a međuprostor mandale simbolizira
etapu kušnje i učenja, transformaciju
"gorkih otrova" ljudske svijesti: mana
u vrline, neznanja u znanje.
Središte mandale obilježeno je
simbolom ili likom božanstva koji
predstavlja Adi Buddhu ili primordijal-
nog Buddhu, odnosno primordijalnu
svijest i ne-dualnost. Ona označava
potpunu spoznaju i odsustvo svake
pogreške. Često se u središtu nalazi i
dvojno božanstvo, bog-božica u sjedin-
jenju, tzv. yab-yum prikaz. Ovaj simbol
naglašava princip stapanja dualnosti
u univerzalno jedinstvo. No, središte
mandale - psihograma također sim-
bolizira etapu ili niz etapa usavršavanja.
Kada svijest čovjeka "ulazi" u središte,
zastrašujući likovi čuvara preuzimaju
funkciju stanja budnosti koje čovjeku
ne dozvoljava da se vrati u mirovanje
periferije u kojoj bi mu bilo dozvolje-
no da se u pogrešci osjeća ugodno.
Aktivnost svijesti koju simboliziraju
čuvari djeluje na pojedinca kao pods-
jetnik kako bi on primijenio spoznaje
koje je stekao. Kada je sklonost prema
izlasku iz središta jednom uklonjena,
tada se svijest pojedinca identificira s
božanskim likom u središtu. Svijest
ulazi u stanje sveznanja i spremna je
pomagati drugim bićima na njihovom
uspinjućem putu od periferije prema
središtu, putu u unutrašnjost sebe.
NOVA AKROPOLA 54
 velika učenja

Osobiti estetski iz-

raz mandale su ostvarile
u tibetanskoj umjetnosti.
Umijeće izrade mandale
na Tibetu se razvilo us-
poredno s prihvaćanjem
budističke kulture i um-
jetnosti preuzete iz Indije
u VII. st., a najstarije skice
mandale nalaze se u ti-
betanskim rukopisima iz
VIII.- X. st.
Mandale su ukra-
šavale zidove i oltare svih
tibetanskih samostana,
a najstariji samostan na
Tibetu, Samye iz VIII.
st., građen je kao trodi-
menzionalna mandala i
u potpunosti slijedi nacrt
indijskog budističkog sa-
mostana Uddandapura.
Ono što karakter-
izira tibetanske mandale
velika je ikonografska
složenost i ljepota pri-
kaza. Njihova velika raznolikost ne dozvoljava strogu klasifikaciju, dene su na tibetanski jezik sa sanskrta,
iako ih se obično razlikuje s obzirom na vrstu korištenog ma- a moguće ih je pronaći u dijelu tibet-
terijala i sadržaj. Tako razlikujemo mandale izrađene kao freske anskog budističkog kanona nazvanog
(kyanglha), pravokutne minijature za oltare (tskali) i slike na Tanjur.
visećim svicima svile (thangke).
Sadržajno, mandale ilustriraju budistička učenja o Dharmi,
učenja o Buddhama,
božanstvima me-
di tacije, ezoteri-
jske mape svije ta
zasnovane na uče-
njima, "svetu po-
vijest" tj. širenje
učenja, događaje iz
života budističkih
učitelja, itd.
Mandale su na-
stale kroz obrede.
Tekstovi poznati
kao tantre sadrže
ikonografske detalje
i ceremonije koje
su uz njih vezane.
Mnoge tantre preve-

54 NOVA AKROPOLA 29
 medicina

TIBETANSKA
MEDICINA Tomislav Peharda

T
ibetanski medicinski sustav je- put kojim možemo postići oslobođenje Naš je vlastiti um (točnije misli)
dan je od najstarijih u svijetu. od patnje. Tradicionalno, Buddha se taj koji vodi tijelo prema zdravlju ili
Razvijao se tijekom mnogih smatra vrhovnim iscjeliteljem, a naše bolesti. “Život i smrt postoje u umu i
stoljeća, ali je na njega osobit utjecaj pogrešne koncepcije (neznanje) kori- nigdje drugdje. Um je... univerzalna
izvršio budizam. Vidjevši starost, bolest jenom svih bolesti i poremećaja. baza svih iskustava – tvorac sreće
i smrt, Siddhartha Gautama je bio
duboko pogođen; kao Prosvijetljeni
otkrio je porijeklo patnje – neznanje – i

Mandala Gospodara liječenja

ili Bhaishajyagurua (Medicinski
Buddha)
Sangye Gyamtso, regent V. Dalaj Lame
iz XVII. stoljeća, napisao je komentar na
Gyushi poznat kao Plavi dragulj. Također
ga je ilustrirao nizom izuzetnih thangki
koje pružaju uvid u tibetanski budistički
pristup zdravlju, liječenju i duhovnosti.
Prva od tih thangki prikazuje nebe-
sko kraljevstvo Medicinskog Buddhe
– Bhaishajyagurua. Iz palače ukrašene
draguljima koji liječe i šumom miri-
snog bilja i ljekovitih trava, Medicinski
Buddha je primordijalna slika božanskog
izlječitelja. Nebesko plavo svjetlo koje
zrači iz njegova tijela raspršuje tamu
tuge, bola i jada i s tim povezanih fizičkih
poremećaja. Okružen pratnjom bogova,
mudraca i golih pustinjaka, Medicinski
Buddha - najviši dobročinitelj poznat kao
Kralj akvamarinskog svjetla – izlaže srž
liječenja i dugovječnosti u raspravi na-
zvanoj “Tantra tajnih uputa o osam gra-
na suštine besmrtnosti”, čiji je uobičajeni
naziv Gyushi ili Četiri medicinske tantre.

30 NOVA AKROPOLA 54
 medicina

Aspekti triju sokova ili sila

Niže grane “drva fiziologije i patoloških transformacija” ilustriraju pet
tipova vjetra, žuči i sluzi koji izgrađuju tri tjelesna soka ili sile. Vezano
uz centralni i periferalni nervni sistem, pet tipova
vjetra, kao što je prikazano na plavim listovima,
upravlja radom pluća, srca, krvnih žila, krvotokom,
govorom, probavnim procesima, izlučivanjem i
rastom. Pet tipova žuči ilustriranih žutim listovima
povezano je s žučnim kamencima, tankim cri-
jevom, krvi i limfom. Njihov rad uključuje reguli-
ranje tjelesne temperature i metabolizma. Sluz, koja
je sastavljena od elemenata vode i zemlje, a ilustri-
rana je s pet preostalih listova, održava protok tekućina i
regulira inicijalne faze probave. Dr Donden kaže: “Kada su
u stanju ravnoteže, te tri sile i njihovih petnaest poddijelova
ključni su za održavanje i poboljšanje zdravlja. U trenutku
kada su poremećeni, oni postaju izvor bolesti.”

i tvorac patnje, stvaratelj onoga što liječniku,

nazivamo životom i onoga što nazi- I o valjanim
vamo smrću.”, kaže Sogyal Rinpoche. navikama kao
Kao i budizam, i tibetanska me- načinu oporavka.”
dicina polazi od toga da bol može biti
ublažena ili izliječena samo kroz po- POVIJEST medicinska
znavanje prirode bolesti i njenih uzro- znanja i iskustva.
ka. Zato se na tibetanskom dijagnoza Porijeklo tibetanskog U isto vrijeme se sa
kaže ngozen što znači “raspoznati” ili medicinskog znanja i sanskrta na tibetanski prevode
“identificirati”. Budistička sutra kaže: sustava liječenja seže još Četiri medicinske tantre koje će
“Plemeniti, misli o sebi kao o onome u vrijeme animističke religije postati osnovni pisani tekst tibetanske
koji je bolestan, bon, dok budistički utjecaj počinje medicine.
O Dharmi kao lijeku, dolaskom dvojice indijskih liječnika, Tijekom vremena tibetanska je
O duhovnom učitelju kao vještom Vidjaja i Gadjaja, koji su na Tibet donije- medicina razvijala raznovrsne načine
li liječničko liječenja, sustavno usvajajući iskustva
zna nje Indije. svakog liječnika, upotpunjavajući ih
Gadjaj se ože- s kineskom medicinskom koncepci-
nio jednom jom i ajurvedskim sustavom medi-
od tibetan skih cine. Konačno, erudit Yuthog Yonten
kraljica i s njom Gonpo (1126. – 1202.) sistematizira
imao sina Dung cjelokupno učenje i nasljeđe tako da
gi Thorchoga, za- u XVIII. st. eklektičkim pristupom ti-
četnika slavne betanska medicina dobiva nove verzije
liječničke loze. Četiri medicinske tantre, s opširnim
Drugi važan tre- komentarima nazvanim Osamnaest
nutak je pojava pomoćnih sredstava. Od tada se učenje
Lodroe Sinjena odvija pod zaštitom V. Dalaj Lame.
koji započinje
zapisivati

Drvo fiziologije
Jedno deblo opisuje različite grane ljudske fiziologije, a drugo
deblo njezine patološke transformacije. Gornji red ilustrira
porijeklo i prijenos medicinskog znanja, počevši od emanacije
Medicinskog Buddhe, i uključuje njegovu četverostruku pratnju
bogova, mudraca pustinjaka, hindu božanstava i budističkih
majstora.

54 NOVA AKROPOLA 31
 medicina

Tople i hladne bolesti

U tibetanskoj dijagnostičkoj teoriji sve se bolesti mogu kategorizirati na “tople” i “hladne”, ili
složeni spoj tih dvaju tipova bolesti. Topli poremećaji su uzrokovani povećanjem žuči, a hladni
su općenito posljedica neravnoteže sluzi ili vjetra.

kteristike. Opisuje zdravo tijelo kao re-
zultat ravnoteže
Treći tekst je Tantra usmene pre-
daje (man nag gyud) koji predstavlja
različite vrste poremećaja, njihove uz-
roke, stanja i simptome kao i tehnike
liječenja; usmene je naravi i otkriva se
samo odabranim studentima.
Četvrta, Posljednja tantra (pyi
ma gyud) obuhvaća dijagnostičke
metode poput analize urina i mjerenja
pulsa te pripremu lijekova, akupu-
nkturu i operacije.

ČETIRI TANTRE
Tibetanska tradicija govori o manifestaci-
ji Buddhe Sakyamunija kao Gospodara
liječenja ili Bhaishajyagurua (Medicinski
Buddha) koji je dao Četiri medicinske
tantre (Gyushi). One pokrivaju područje
fiziologije, patologije, dijagnostike i
liječenja. Napisane su u formi dijaloga,
a izvorno su bile zapisane na zlatnim li-
stovima s tintom od lapis lazulija.
Prva je Korjenska tantra (tsa
wagyud), koja kroz bogate ilustracije
prikazuje sve bolesti i njihove kara-
između triju
tjelesnih sokova ili si-
la ravnoteže, koje tibetanska
medicina naziva vjetar, žuč i
sluz, što odgovara vati, pitti i kaphi u
ajurvedskoj medicini. Uz svaku bolest
postoje mitske priče koje tumače
njene uzroke, porijeklo i duhovnu di-
menziju. To također vrijedi za lijekove,
kao i za medicinske tehnike.
Druga je Tantra objašnjavanja
(shad gyud) koja tumači kako pris-
tupiti uzrocima i tijeku bolesti, na
koji način ona nastaje, o prirodi triju
sokova, te primjeni terapijskih pris-
tupa.
LIJEČNIČKO ZVANJE
Liječnička se obuka sastoji od pet do
dvanaest godina rigoroznog studija,
tijekom kojeg budući liječnik razvija
praktične vještine s područja pulsne
dijagnostike, farmakologije, akupu-
nkture, moksibustije, te uči metode
pročišćavanja i pojačavanja medici-
nskih pripravaka. Prvih sedam godina
uči se uz učitelja. Učenik najprije
uči napamet stihove Četiriju tantri
i stječe osnovno znanje o ljekovitom
bilju. Tekstovi Prve tantre uče se uz
pomoć slika koje su poznate kao “ilu-
strativno drvo medicine” gdje se uz
pomoć tri drveta općenito prikazuje
fiziologija, etiologija, dijagnostika i tera-
pija. Ove slike prvenstveno imaju ulogu
mnemotehničkog pomagala.

32 NOVA AKROPOLA 54
 medicina

Pet elemenata
Psihofizičke energije predstavljene kroz pet elemenata – Zemlju, Vodu, Vatru, Zrak i
Prostor – kolaju ljudskim tijelom. Kada su pročišćeni kroz vizualizaciju i tantričku yogu,
ti isti elementi koji uzrokuju bolesti postaju temelj prosvjetljenja.

i samilosti koji su nužni elementi u ustale, u sta-

obuci, pomažu mu u njegovoj brizi nju su izazvati
U drugoj za fizičke, emocionalne i duhovne organske pro-
godini proučava se potrebe njegovih pacijenata…” mjene unutar
Druga tantra, a u trećoj našeg tijela.”
Četvrta tantra. Od četvrte godine UZROCI I PODJELA U drugu
nadalje naglasak je na praktičnoj pri-
mjeni znanja i temeljitom izučavanju
BOLESTI spadaju bolesti koje su izazvali duhovi.
Na Tibetu se ovaj stav ne smatra ničim
komentara Treće tantre. Kako tibe- Medicinske tantre govore o četiri kate- neobičnim pa tako dr. Yeshi Donden, koji
tanski liječnik u sebi objedinjuje i me- gorije bolesti. U prvu kategoriju spadaju je dvadeset godina bio liječnik XIV. Dalaj
dicinara i farmakologa, Lame, kaže: “Ne mogu ni-
on mora biti i dobar ti pobrojati ljude koje su
poznavatelj bilja: gdje napali duhovi... Mada ih
i kako ga brati, način se ne može vidjeti, duhovi
ubiranja i sakupljanja zaista postoje i mogu na-
cvijeta, lista, stabljike nijeti štetu.”
ili korijenja. Posljednje Treću kategoriju
tri godine usavršava se čine bolesti koje nasta-
u složenijim oblicima ju spontano, a četvrta
pulsne dijagnostike uključuje bolesti koje su
i postepeno se osa- posljedica neravnoteže
mostaljuje kako bi se između triju tjelesnih
mogao pripremiti za sokova ili sila uslijed ne-
samostalan rad. pravilne pre hrane i ne-
Odnos između pravilnog načina života
liječnika-učitelja i općenito.
studenta medicine Tibetanci ove sile
je tradicionalan od- nazivaju tri nyes pa što
nos učitelja i učenika, doslovno znači “nedosta-
odnos dubokog ci”, “mane”, a u medicini
poštovanja kroz koji se se prevode kao “tjele-
osim znanja prenosi i sni sokovi”. To su vjetar
visoki moralni kodeks. (lung) kao vitalna struja,
U tibetanskoj medi- žuč (kripa) kao vitalna
cini nutarnje, moralne Tantre opisuju mrežu od 72 000 suptilnih energetskih kanala koji se granaju u energija i sluz (bad-kan)
kvalitete liječnika kao sve finije i finije konfiguracije po čitavoj “nutarnjoj mandali” tijela. Središnji kao vitalna anabolična si-
čovjeka nisu ništa kanal koji polazi od spolnih organa penje se do točke između obrva i ima dvije la. Od poremećaja vjetra
strane roma i kyangma kroz koje kolaju solarne i lunarne energije tijela, ...
manje važne od nje- nastaju 42 tipa bolesti, a
gove stručnosti. uzrok im je lobha (pohle-
K. Dhondrup piše: “Znanje i karmičke bolesti koje su posljedica pa-požuda-prianjanje), 26 tipova bole-
vještina nisu sami po sebi dovoljni lošeg djelovanja u prošlim životima. sti dolazi od poremećaja žuči, a uzrok
da se postane dobar liječnik. Ljubav, Tibetanci također kažu da naša pre- im je dosa (mržnja-ljutnja-zlovolja),
ljubaznost i samilost prema pacijenti- thodna djelovanja oblikuju naše misli za 33 tipa poremećaja sluzi uzrok je
ma te iskreno nastojanje da se podije- i osjećaje te posljedično mogu postati moha (neznanje) – sveukupno 101 tip
li njihova patnja podjednako je – ako uzročnici bolesti. Dr. Lobsang Rapgay bolesti sa svim njihovim podtipovima.
ne i više – značajna i nužna kvaliteta kaže: “Negativni osjećaji kao što su Ove tri regulatorne sile usko su
liječnika. Budistički ideali mudrosti ljubomora, mržnja i strah, kada se povezane s pet elemenata: Zemljom,

54 NOVA AKROPOLA 33

Vodom, Vatrom, Vjetrom i
Prostorom. Sluz se smatra
spojem Zemlje i Vode. Zemlja
“gradi” kosti i povezana je s
osjetilom mirisa. Voda je temelj
svih tjelesnih tekućina i osjetila
okusa. Žuč je odgovorna za
probavu, a toplina potrebna za
probavu povezana je s Vatrom.
Sama Vatra je pak povezana s
očima i vidom. S vjetrom su
povezani Vjetar i Prostor. Vjetar,
kako dodiruje kožu, povezan je
s osjetilom dodira, Prostor sa
zvukom i osjetilom sluha.
Odnos ravnoteže triju sila
mijenja se tijekom godišnjih do-
ba, ali i sa životnom dobi. Sluz
dominira u dječjoj dobi, žuč u
srednjoj, a vjetar u starijoj dobi.
Na ilustracijama po li stovima
piše: “Sluz je smještena u gor-
njem dijelu tijela, žuč u trupu,
a vjetar u donjem dijelu tijela...
Vjetar se kreće kroz kosti i dru-
ge tjelesne strukture.”
DIJAGNOSTIKA
– PROMATRANJE,
SLUŠANJE PACIJENTA,
OSIJEĆANJE
Kao i u zapadnoj medicini, prije pro-
pisivanja odgovarajuće terapije i tibe-
tanski liječnik mora postaviti ispravnu
dijagnozu, međutim, dr. Yeshi Donden
naglašava: “Zapadni znanstvenik
gleda kroz mikroskop da bi istražio
uzrok bolesti, a tek potom uzima u
obzir specifične
34
medicina
karakteristike pacijenta. Tibetanski
liječnik počinje s pacijentom.” Trogawa
Rinpoche kaže: “Tibetanske se liječnike
uči prepoznavati emocionalne i druge
psihičke poremećaje koji se obično
manifestiraju kao fizički simptomi.”
Dijagnoza bolesti u tibetanskoj
medicini oslanja se prvenstveno na
liječnika. Dr. Lobsang Dolma kaže: “Ne
postoje optički, akustički ili kompju-
terizirani dijagnostički instrumenti
– samo izvježbana osjetila liječnika.”
Četiri tantre opisuju tri dija-
gnostička pristupa: slušanje, proma-
tranje i osijećanje. Pod slušanjem se
misli na razgovor s pacijentom o nje-
govoj bolesti, prilikama u kojima živi,
te o njegovom načinu života i prehrani.
Promatranje se uglavnom sastoji od
prvih vizualnih dojmova o pacijentu
(držanje i kretanje), kao i od ispi-
tivanja njegova jezika i urina.
Od dijagnostičkih tehnika
osjeta najvažnije je ispitivanje
pulsa. Puls se čita s tri
prsta koji se stavljaju
na točno određena
U tibetanskoj medicini ključna
su tri dijagnostička pristu-
pa: slušanje, promatranje
i osjećanje. Slušanje znači
razgovor s bolesnikom o njegovoj
bolesti, prilikama u kojima živi,
te o njegovom načinu prehrane.
Promatranje se uglavnom sa-
stoji od prvih vizualnih dojmo-
va o pacijentu (držanje i kre-
tanje), kao i ispitivanje njegova
jezika i urina. Ispituje se boja,
miris i pjena na urinu. Treći
pristup, osjećanje, povezan je s
najznačajnijom dijagnostičkom
tehnikom, a to je čitanje pulsa.
mjesta. Na desnom zapešću
kažiprstom se mjeri puls srca i
tankog crijeva (kod muškaraca:
pluća i debelog crijeva), sre-
dnjim prstom puls jetre i žučne
vrećice, a prstenjakom puls
lijevog bubrega i mjehura. Na
lijevom zapešću kažiprstom
se mjeri puls pluća i debelog
crijeva (kod muškaraca srca i
tankog crijeva), srednjim prstom puls
slezene i želuca, a prstenjakom puls li-
jevog bubrega i spolnih organa.
Puls se opisuje riječima “po-
tonuo”, “isturen”, “klonuo”, “snažan”,
“golem”, “tanak”, ili da je “poput za-
stavice na vjetru”, “poput vode koja
kapa”, “poput žabe koja skače”, itd.
Karakteristike pulsa određuju spol i
starost osobe te godišnja doba. Liječnik
mora poznavati 19 osnovnih pulsova:
6 toplih i 6 hladnih, 4 pulsa bolesti i 3
osnovna pulsa.
LIJEČENJE I LIJEKOVI
Umijeće liječenja podrazumijeva
stvaranje i održavanje dinamičke
ravnoteže između triju sila, pri čemu
presudnu ulogu igra okus ljekovite
tvari. Tibetanska medicina razlikuje
šest različitih okusa: slatko, kiselo, sla-
no, gorko, oporo i ljuto. Slatko, kiselo
i slano snižava vjetar; slatko, gorko i
oporo snižava žuč, a kiselo, slano i ljuto
snižava sluz.
NOVA AKROPOLA 54
 medicina

smatra da njen tonik može pribaviti

sreću i blagostanje. Gyushi navodi da
ne postoji ništa što se ne bi moglo
iskoristiti kao lijek, jer osim svojstava
same tvari, lijek u sebi uključuje
i moć mantri i snagu meditativne
usredotočenosti liječnika za vrijeme
priprave lijeka. Zbog toga spravljanje
lijeka može potrajati i nekoliko dana.

Liječenje se, nadalje, sastoji od
vanjskih terapija (masaža, moksibusti-
je, kupki) i obrednih tretmana (čitanja
mantri, meditacije). Svaki tretman se
provodi u točno određeno vrijeme unu-
tar većih ili manjih ciklusa u prirodi.
Na primjer, tretman moksom se ne
provodi utorkom jer je utorak povezan
s Vatrom, tako da bi moksa, koja je i sa-
PORUKA TIBETANSKE
MEDICINE
U tibetanskoj medicini liječenje je
ma Vatra, još više narušila energetsku daleko više od izlječenja same bolesti,
ravnotežu.
Tibetanska materia medi-
ca sadrži preko tisuću poznatih
ljekovitih biljaka, od kojih je
najdragocjenija aruranamgyal
(Terminalia chebula). Ona
se koristi ne samo kao lijek
za nebrojene bolesti, nego se

Materia medica
Tibetanska materia medica sadrži preko tisuću poznatih ljekovitih biljaka, ali
medicinske tantre navode da ne postoji niti jedna tvar u prirodi koja se ne
može na neki način iskoristiti za liječenje. Najdragocjenija od svih biljaka u
tibetanskoj farmakopeji, aruranamgyal (Terminalia chebula) koristi se ne samo kao lijek jer kako lama Sangwa kaže: “Čak je
za nebrojene bolesti, nego se i njeno voće smatra vrhunskim tonikom koji posjeduje moć i bolest dragocjena jer nas uči pro-
pribaviti sreću i blagostanje. To je grančica čuvenog myrobalan drveta koju na prikazima laznosti svega što postoji…”
Medicinski Buddha drži u ruci. Mada tibetanska medicina govo-
ri o različitim utjecajima na formi-
ranje bolesti, ona ipak glavni uzrok
neravnoteže i bolesti vidi u neznanju,
u mržnji-ljutnji-zlovolji te pohlepi-
požudi-prianjanju. To su tzv. tri otrova
ili tri vatre. Ta tri otrova začetnici su
fizioloških promjena u našem tijelu
i nalaze se u korijenu svih fizičkih,
emocionalnih i mentalnih poremećaja.
Svijest o tome da su oni glavni uzročnici
bolesti prvi je korak prema mudrosti i
oslobođenju od patnje. Namkha Amchi
kaže: “Ako naučimo kako raspoznati
uzrok koji se nalazi u pozadini bole-
sti, naučit ćemo kako vratiti izgu-
bljenu ravnotežu. Do tada je bolest
naš stalan pratilac... Ako želimo
pronaći sreću, sagledajmo prirodu
patnje. Ako to ne činimo, to je kao
da pokušavamo pobjeći od vlasti te
sjene.” 

54 NOVA AKROPOLA 35
 MOZAIK

Tajna drevnih pećina u Nepalu

Pristup malom kraljevstvu u himalajskoj regiji Mustang na sjeveru Nepala bio je strancima
zabranjen sve do 1992. godine. Tada su Talijan Luigi Fieni i njegov međunarodni tim istraživača
započeli s radom na restauraciji spektakularnih freski u jednom tibetanskom samostanu iz
XV. stoljeća.
U razgovoru s domaćim stanovništvom saznali su za postojanje napuštenih oslikanih
pećina u stjenovitom krajoliku Mustanga na nadmorskoj visini od 3400 metara.
Pećine su stoljećima bile zaboravljene zbog zabačenosti i nepristupačnog planinskog
terena pa je tim arheologa morao zatražiti i pomoć alpinista kako bi im pristupio. Do sada je
istraženo desetak pećina, međusobno udaljenih nekoliko sati hoda, a prema pričama staro-
sjedilaca moglo bi ih biti i nekoliko tisuća! Pećine imaju više dvorana, ponegdje i do 40, a kod
nekih su dvorane raspoređene na nekoliko razina i povezane okomitim prolazima. U njihovom
središtu obično se nalazi stupa u kojoj su se čuvale relikvije te razni rukopisi, a kod nekih su
i ispisane mantre duž zidova, te imaju mandale na stropu.
Jedna od najljepše oslikanih pećina, otkrivena u proljeće 2007. godine, sadrži pravu
umjetničku riznicu od 55 špiljskih slika iz XII.-XIV. stoljeća koje opisuju život Buddhe. Slike su
nesumnjivo nastale pod indijskim, a ne tibetanskim utjecajem, jer stilom podsjećaju na one iz
pećine Ajanta nastale nekoliko stoljeća ranije. Suha klima, te temperatura koja u pećinama ne
prelazi 8°C, obavili su posao prirodne konzervacije. No, zbog djelomičnog urušavanja pećine
slike su dijelom oštećene i zahtijevaju restauraciju.
Istovremeni pronalazak drevnih tibetanskih rukopisa u obližnjoj pećini doveo je do pret-
postavki da bi pećine mogle biti izdvojeno mjesto za učenje povezano s čuvenim budističkim
sveučilištem u Nalandi.
Kako se pristupalo ovim pećinama, koja im je bila namjena i kad su zaista nastale, tek su
neka od pitanja koja se nameću i traže odgovor.
Dunja Rosić

Drvo želja
Živio jednom jedan ubogi siromah koji je ponekad šetao šumom
razbijajući glavu o svojim mnogobrojnim problemima. Sjeo on tako
jednom prilikom pod drvo da se odmori. Bilo je to drvo želja koje
je imalo moć da trenutno ispuni želje svakome tko dođe u njegovu
blizinu, ali siromašak toga nije bio svjestan. Bio je žedan i tek što je
pomislio na vodu, u ruci mu se, na njegovo silno iznenađenje, stvori
vrč hladne vode. Napivši se, osjeti glad, pa poželi neko ukusno jelo.
Drvo mu smjesta ispuni i ovu želju.
– Moje se želje zbog nečega obistinjuju – pomisli siromah, još
uvijek s nevjericom.
– Dobro, onda želim lijepu kuću u kojoj ću živjeti – izgovori naglas.
Nije ni završio misao, a već se na obližnjem proplanku pojavila čudesno lijepa kuća. Uz širok osmijeh na licu
siromašni čovjek poželi sluge koji će održavati kuću. Kad se i oni pojaviše, čovjek je bio uvjeren da je zbog nečega blago-
slovljen, pa poželi lijepu, mudru i umiljatu ženu da s njom podijeli sreću. Žena mu se dražesno nasmiješi, a on se trgnu
i reče joj:
– Čekaj malo, ovo je smiješno. Ja nisam tako sretan. Ovo se meni ne može dogoditi!
Kako je to rekao, svega nestade. Čovjek se uhvati za glavu i progunđa:
– Znao sam!
Nastavio je hodati šumom razbijajući glavu svojim mnogobrojnim nevoljama.
Iz knjige Miroslava Josipovića Isprazni svoju šalicu

36 NOVA AKROPOLA 54
 MOZAIK

Svemirski teleskop Hubble

Hubble je odgovor na problem koji muči sve zemaljske teleskope, a to
je Zemljina atmosfera. Svjetlost koja iz svemira dolazi do zemaljskih
teleskopa prolazi kroz atmosferu i pritom se lomi i jednim dijelom
apsorbira. Moderni teleskopi efekt loma svjetlosti umanjuju sustavima
zrcala, međutim drugi efekt – apsorpciju u području ultraljubičastog,
gama, rendgenskog zračenja, nemoguće je izbjeći. Jedino rješenje je
postaviti teleskop izvan atmosfere.
Teleskop Hubble postavljen je u orbitu oko Zemlje na visini od
569 km u travnju 1990. g. Može snimati u području od ultraljubičastog
pa sve do infracrvenog dijela spektra. Dnevno šalje 3-4 GB podataka, a
do sada je u njegovoj arhivi prikupljeno 10-20 TB podataka dostupnih
astronomima širom svijeta.
Da bi mogao snimati daleke, jedva vidljive objekte, Hubble mora
biti iznimno precizno usmjeren. Prevedeno na jezik laika, usmjeriti
teleskop Hubble na svemirski objekt je kao držati lasersku zraku na
kovanici udaljenoj 360 km.
Hubble nam je omogućio pogled duboko u svemir, a time i u
duboku prošlost našeg svemira – svjetlost vrlo udaljenih objekata na
svoj put prema nama krenula je u davnoj prošlosti, omogućivši tako
proučavanje procesa nastajanja zvijezda i planeta. Pridonio je točnijem
određivanju vrijednosti tzv. Hubbleove konstante koja označava brzinu
širenja svemira i kao takva bitan je faktor u određivanju njegove veličine
i starosti. Pokazao je postojanje masivnih crnih rupa u središtima
većine velikih galaksija, kao i planeta koji kruže oko obližnjih zvijezda
sličnih Suncu.
Mnogima od nas prva asocijacija na fotografije svemira dolazi
upravo od onih koje je snimio Hubble. Međutim, fotografije koje gleda-
mo nisu jednake fotografijama svemirskog teleskopa. Naime, ljudsko
oko i uređaji teleskopa vide nebeska tijela, s izuzećem onih najbližih,
kao crno-bijele objekte. Da bi nam dočarali slike u boji, astronomi
se služe “trikovima” snimajući isti objekt kroz različite filtre, a inten-
zitet snimke kroz određeni filtar odgovara intenzitetu određene boje.
Kasnije se ove snimke kombiniraju u jednu fotografiju stvarajući sliku
u boji. Cijeli tim stručnjaka radi na “prilagođavanju“ dobivenih foto-
grafija da bi izgledale što vjernije i dočarale nam osjećaj kao da ih
gledamo kroz okno svemirskog broda.
Planirano vrijeme života Hubblea je otprilike do 2013. g. U
međuvremenu je u tijeku izrada njegovog nasljednika, svemirskog
teleskopa James Webb. Ovaj teleskop imat će ne samo puno veće pri-
marno zrcalo, nego će moći snimati i infracrvenu svjetlost većih valnih
duljina koja prolazi kroz oblake kozmičke prašine. Na taj način moći
ćemo “vidjeti” planete i zvijezde koji se rađaju unutar tih oblaka.
Kružit će na milijun i pol kilometara od Zemlje (na četiri puta većoj
udaljenosti od Mjeseca).
Detaljniji podaci o trenutačnom položaju Hubblea, kao i prekrasne
fotografije koje je snimio, mogu se vidjeti na službenim stranicama
svemirskog teleskopa Hubble – http://hubblesite.org/.
Marko Perutović

54 NOVA AKROPOLA 37
 crtice iz prirode

ZAŠTIĆENE ŽIVOTINJSKE VRSTE

Inteligentne i samozatajne
divlje mačke
Usprkos razvijenosti suvremene znanosti,
slabo nam je poznat samozatajni svijet di-
vljih mačaka. Na području Hrvatske živi eu-
ropska divlja mačka (Felis silvestris). Slična
je domaćoj mački, ali je krupnija i snažnija.
Ima vrlo dlakave uši, crne usne i debeli rep s
karakterističnim crnim prstenima. Živi samo-
tno u starijim visokim šumama, u dupljama
drveća, špiljama ili rupama manjih sisavaca,
a hrani se sitnim kralježnjacima, pticama,
kunićima i lanadi. Pari se krajem zime, a
mačići prve zrake Sunca ugledaju u svibnju.
U prirodi je vrlo teško susresti ovu opreznu,

Iako danas u prirodi vrlo rijetke, ove mačje vrste, zbog

neistraženosti načina života, malih populacija i čimbenika
ugroženosti, najvećim dijelom nisu pod odgovarajućom
zakonskom zaštitom, nego tek na nepotpunim listama
zabrane ili ograničavanja trgovine krznom i živim jedin-
kama. U Hrvatskoj je svrstana pod regionalnu zakonsku
zaštitu budući da je rjeđa u područjima južno od Save.

lukavu životinju nečujna hoda koja je, poput svih ostalih

predstavnika svoga roda, aktivna noću.
Diljem svijeta zabilježeno je sedam vrsta mačaka iz
roda Felis (male mačke) od kojih ističemo azijsku, mačku
manul, pustinjsku i prašumsku. Azijska zlatna mačka živi
na Tibetu i planinskim lancima Kine na 4000 m nadmorske
visine. Mačka manul je osobita po dugom gustom krznu,
a zabilježena je u azijskoj Rusiji sve do Kaspijskog jezera
i Nepala. Pustinjska ili afrička mačka živi u ekstremnim
uvjetima središnje Afrike, preko Arapskog poluotoka sve do Dodatnu opasnost predstavlja i smanjenje staništa kao
pustinja Afganistana. Karakteristična je po stopalima obra- posljedica rušenja šuma u europskim, odnosno prašuma
slim crnim dlačicama koje je štite od vrućih površina. U u suptropsko-tropskim predjelima kao i parenje divlje s
opasnosti se pritaji zatvarajući oči kako je njihov odsjaj u ta- kućnom mačkom, što je naročito izraženo kod europske i
mi ne bi otkrio. Hrani se gmazovima, kukcima, škorpionima afričke vrste.
i manjim sisavcima. Jedina mačka od spomenutih vrsta koja Smatra se da su prvu domaću mačku pripitomili Egipćani
voli vodu i ne ustručava se plivati – a svi koji imaju mačku i to od libijske podvrste europske divlje mačke (Felis silvestris
kao kućnog ljubimca znat će zašto to ističem – prašumska je lybica).
mačka koja se prehranjuje ribom. Ivančica Krivdić

38 NOVA AKROPOLA 54
 crtice iz prirode

KADULJA (Salvia officinalis)

zarobljeno sunce ljeta
Samo ime ove biljke, Salvia, dolazi od latinske riječi salvare
što znači “ozdraviti”. Iz salernske škole, koja je bila najsvjetlija
pojava u povijesti srednjovjekovne medicine, potekla je izreka:
“Kako može umrijeti čovjek dok mu kadulja raste u vrtu?”
Ova nam biljka neće donijeti besmrtnost, ali nam može pomoći
da život provedemo u boljem zdravlju. U Kapitularima kralja
Karla Velikog savjetovali su sadnju ove biljke kao najvažnije u
vrtu, a u srednjem vijeku koristila se kao univerzalan lijek to-
liko iznimnih ljekovitih sposobnosti da je, posebno pripravljena,
služila i kao protuotrov kod ugriza zmija.
Kadulja je biljka ljeta, mora i Sunca, i upravo stoga što je
u sebe upila svu toplinu ljeta, služi nam u zimskim i pretpro-
ljetnim danima u borbi s toksinima nakupljenima u tijelu.
Jedna je od rijetkih biljaka čiji se miris, okus i snaga pojačavaju
kad se osuši, a budući da je okus snažan i gorak, sušena i usit-
njena kadulja upotrebljava se u vrlo malim količinama.

Sv. Hildegarda iz Bingena savjetuje: “Uzmi kadulju,

usitni je u prah i jedi taj prah s kruhom i on će smanjiti
obilje loših sokova u tebi. Ima li netko previše sluzi, neka
skuha kadulju u vinu, zatim je kroz tkaninu procijedi.
Neka taj napitak često pije (u maloj količini!) i on će
smanjiti loše sokove i sluz u njemu.”
Kadulja se preporuča kod niza tegoba, no naročito se sa-
vjetuje umno premorenim osobama, kod anemije, nervoze ili
depresivnih stanja. Stoga, dočekajmo proljeće zdravog duha u
zdravom tijelu ispunjenom sunčanom snagom kadulje!
Vesna Bosnar

- satelitske snimke pokazu-

ZAŠTITA OKOLIŠA ju od 1978. smanjenje pro-
sječnog godišnjeg opsega
Konferencija o klimatskim arktičkog leda za 2,7% po
promjenama, Bali 2007. desetljeću
- srednje globalne vrijednosti
Jedan od najvažnijih događaja na području zaštite okoliša u atmosferske koncentracije
proteklom razdoblju svakako je konferencija o klimatskim stakleničkih plinova, ugljičnog
promjenama, održana u prosincu 2007. na Baliju, na kojoj je dioksida i metana najveće su u posljednjih 650 000 godina
podneseno IV. UN-ovo izvješće o klimatskim promjenama1. Ove brojke možda djeluju zanemarivo, ali ne smijemo
Iz njega izdvajamo sljedeće: previdjeti da Zemlja posjeduje milijunima godina razvijane
- u posljednjih sto godina srednja globalna površinska tem- eko-sustave s točno određenim granicama ekološke toleran-
peratura povisila se za 0,74°C cije. Tijekom posljednjeg globalnog zatopljenja, nakon po-
- razina površine mora od 1993. rasla je za 3,1 mm na sljednjeg ledenog doba, globalna temperatura povisila se za
godinu svega 5 do 8°C.
Ivančica Krivdić
1 IPCC, Fourth Assessment Report, Climate Change 2007.

54 NOVA AKROPOLA 39
 rubrika

PJESME O ZIMI Dragutin Tadijanović

LEDENI KURJAK
Tko ne zna da sam ja iz Rastušja
Išao u Podvinje u školu?...

Zimsko jutro. Mraz.

Sam idem iz sela.
Prolazeći kraj Glogovice smrznute
Začujem:
Pucketanje, rsak, lom… K meni netko prelazi?

Pomislih odmah na govor sinoćni

O kurjacima koji idu iz Bosne.
Moje noge
U strahu
Potrčaše,
Bez osvrtanja,
Do blizu Podvinja,
Gdje sam susreo mljekare, uplakan.
Pitaju me mljekari: šta ti je?
Ništa, ništa, kažem ja;
I odlazim.

Uzgredice, moja mati priča, uveče,

Kako od zime, na Glogovici, puca led,

I ja sam čuo! Kažem ja;

I smijem se.

Dragutin Tadijanović
DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ
Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose

Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem

Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć

Moja mati bijelo platno tka.

O majko žalosna! kaži, šta to sja

U tvojim očima

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć?

40

Dobriša Cesarić
ZAPIS O ZIMI
To nije zima i tu nema zime:
U gradu osta od nje samo ime.
Ona je tamo gdje zavija vuk,
Gdje snijeg je visok i jedva se hoda.
Na silnoj ravni gdje je svečan muk
Beskrajnih polja i zamrzlih voda.
Ivan Goran Kovačić
PADA SNIJEG
Pada snijeg, pada snijeg
i sanjke lete;
bijel je dol, bijel je brijeg
i put zamete.
Vesele se ljudi, vesele se djeca,
i staro, i mlado;
Gle, jure sanjke, i zvoncad jeca,
snijeg je zavlado.
Ej, pojuri, konjče, pojuri čilo
kroz bijelo cvijeće,
kroz snježno polje jurit je milo,
zanesen od sreće!
54 NOVA AKROPOLA
godišnja doba
Gustav Krklec
PRVI SNIJEG
Sve je bijelo. Sve je bijelo,
grad i selo, polje, gaj.
Cijelog dana, veče cijelo
svud’ se blista bijeli sjaj.
Bijela breza, bijela staza.
Bijela zvijezda, bijeli cvijet.
Bijela brada Djeda Mraza.
Svud’ pahulja bijeli let.
Sve je bijelo. Sve je bijelo.
Bijela rijeka. Bijeli brijeg.
Cijelog dana, veče cijelo
tiho sipi prvi snijeg.
41
 zanimljivost

SAMOSTAN SAKYA

S
amostan Sakya, jedan od najstarijih samostana Tibeta,
započeo je graditi 1073. godine Khon Konchok Gyalpo,
osnivač jedne od četiri glavni škole na koje se podijelio
tibetanski budizam nakon XI. st. Po mjestu svog osnutka u
jugozapadnom Tibetu i samostan i škola dobili su ime Sakya
(Siva zemlja). Najprije je podignut Sjeverni samostan na
sjevernoj obali rijeke Tromchu dok škola Sakyapa1 još nije
bila tako moćna, čime se objašnjavaju male dimenzije ovog
samostana. Danas su od ovog najstarijeg dijela preostale sa-
mo ruševine.
Južni samostan, smješten na južnoj strani rijeke
Tromchu, započeo je graditi 1268. godine slavni Drogon
Chogyal Phakpa, peti sakya poglavar, uz pomoć mongolske
dinastije Yuan. Phakpa je imao izuzetnu vjersku i političku
moć u Tibetu, a kad je Kublaj Kan poslije pobjedonosnog
pohoda postao kineski car, proglasio je Phakpu za tišrija,
carevog učitelja.
Samostan je čuven po izuzetnim tibetanskim umje-
tničkim djelima koja su do danas ostala dobro očuvana. U
njegovim dvoranama i hodnicima nalazi se mnogo freski i
thangki. Većina freski prikazuje portrete prethodnih sakya po- thangka stjegovi čuvaju priče o životima sakya poglavara.
glavara, susret Phakpe s Kublaj Kanom te mandale. Oslikani Osim toga, ovdje se nalazi velik broj relikvija, statue Buddhe,
ritualni instrumenti, pečati, porculansko posuđe i rukom
1 Učenje škole Sakyapa blisko je učenju škole Gelugpa (Žute kape) i općenito je
eklektično. Prvi poglavari ove škole bili su vladari i veliki duhovni vođe, a vladali su
vezeni radovi iz dinastija Song (960. – 1279.) i Yuan. Iznimno
Tibetom 75 godina, od 1270. do 1345. g. dragocjenom smatra se crna drvena kutija koja sadrži bijelu

42 NOVA AKROPOLA 54
 zanimljivost

Arhitektonski stil Južnog samostana Sakya oslanja se na stil

dinastije Yuan. Svojom srednjovjekovnom mongolskom arhi-
tekturom potpuno je drugačiji od hramova u Lhasi i Yarlongu.
Grupa zgrada u četvrtastom prostoru okružena je zidovima
oboje nim širokim okomitim prugama crvene, bijele i crne
boje, koje simbolički predstavljaju trojicu velikih Bodhisattvi
- Manjusri Bodhisattvu, Avalokiteshvaru i Vajradharu. Od svih
zgrada koje su izgrađene u XIII. stoljeću preostala je jedino
Glavna dvorana za obredno pjevanje (Lakhang Chenmo) koja
je izvorno bila pećina na planinskoj padini, a obnovljena je u
XVI. st. Prostire se na 5800 kvadratnih metara i može primiti
oko 10000 svećenika koji zajedno pjevaju sutre. U dvorani su
svetišta triju Buddha - Dipamkarare, Sakyamunija i Maitreye,
te petorice sakya poglavara. Ovdje se nalazi četrdeset golemih
stupova žive žutocrvene boje koji nose strop, a četiri od njih
su oko jednog metra u promjeru. Ostale zgrade su nastajale
kasnije, a najpoznatija je dvorana s jedanaest stupa u kojima
se nalaze ostaci poglavara škole.

školjku-trublju sa spiralnim zavojima, poklon Kublaj Kana.

Ovdje je također pohranjena velika količina odjevnih pre-
dmeta, halja i nošnji koji su stizali kao darovi careva iz dina-
stija Yuan i Ming (1368. – 1644.).
Neprocjenjivu vrijednost Južnog samostana predsta-
vlja njegova ogromna biblioteka koja na drvenim policama
od 464 pregrade čuva zbirku od više desetaka tisuća sveza-
ka budističkih svetih tekstova i drevnih tibetanskih knjiga.
Pojedini svesci ispisani su zlatnim slovima. Najvrednijim
sveskom smatra se Burde Gyaimalung koji sadrži tibetansku
religiju, povijest, filozofiju, književnost te spoznaje vezane uz
poljodjelstvo i stočarstvo. Njegovih 1,8 m dužine, 1,3 m širine
i 0,67 m debljine čine ga najvećim sveskom na svijetu. Ovdje
je pohranjen još i 21 svezak budističkih tekstova koji su pisani
sanskrtom na danas rijetko sačuvanoj pattri (palminim li-
stovima iz Indije). Svaki svezak se sastoji od jedne do dvije
stotine stranica i četverobojnih ilustracija koje predstavljaju
najdragocjenije sutre na svijetu.

Cijela ova ogromna biblioteka koja obu-

hvaća područja književnosti, povijesti, filozofije,
astronomije, matematike i umjetnosti bila je
stoljećima nepoznata široj javnosti, a iscrpnija
istraživanja započela je Tibetanska akademija
društvenih znanosti tek 2003. godine. Kojim su
sve spoznajama raspolagali tibetanski mudraci
dok je Europa bila zastrta srednjim vijekom, može
se samo naslutiti. 
Priredila Nataša Žaja

54 NOVA AKROPOLA 43
 rubrika

TIBETANSKE
MOLITVENE
ZASTAVICE Romina Dražić

U
hladnim prostranstvima Tibeta Tibetanski naziv za molitvenu za- vjerovali i u njihovu moć djelovanja na
jedan je prizor već stotinama stavicu je dar cho; dar općenito znači prirodno okruženje čovjeka, odnosno
godina nepromijenjen: mnoštvo “povećanje” – života, blagostanja, na lokalna božanstva, duhove prirode
raznobojnih zastavica što vijore na vje-zdravlja i sreće, cho označava sva osje- koji obitavaju u planinama, udolina-
tru, podignutih za dobrobit i sreću svega
tilna bića. Molitvene zastavice jedno- ma, rijekama i jezerima. Naime, u
što živi. Drevne budističke molitve koji-
stavne su rukotvorine koje združene stanju uznemirenosti duhovi prirode
ma su ispisane te moćni simboli kojima s energijom prirode, vjetrom, ne- uzrokuju prirodne nepogode i većinu
su oslikane bivaju prema tibetanskom nametljivo harmoniziraju okolinu, bolesti kod ljudi. Stoga su ih molitvama,
vjerovanju oživljeni dodirom vjetra, nepristrano uvećavajući radost i sreću prinošenjem darova, te obredima među
stvarajući pritom duhovne vibracije svakom živom biću s kojim dođu u kojima je bilo i postavljanje zastavica,
koje vjetar raznosi na sve strane. doticaj. Ispisane molitve postaju tako umirivali i zadobivali blagoslov.
blagoslovi izgovoreni dahom Dolaskom budizma na Tibet mo-
Konj vjetra koji nosi “želje dosezanja dragulja
prosvjetljenosti”. prirode. litvene zastavice nisu iščezle; naprotiv,
Smatra se kako tradicija uz postupnu asimilaciju elemenata
molitvenih zastavica seže još
iz vremena predbudističkog
Tibeta, odnosno vladavine
prirodne bon religije, koja
je prethodila pojavi budizma
na tim prostorima. Platnene
zastavice u bojama koristili
su bon svećenici u svojim
šamanističkim ceremoni-
jama iscjeljivanja. Šamani su

44 NOVA AKROPOLA 54

budističkog učenja potpomogle su i nje-
govo daljnje širenje. Izgled, kao i način
izrade, nije se značajnije mijenjao od
tih vremena. Izvorno su zastavice ručno
bojane i oslikavane sve do XV. st., kada
iz susjedne Kine pristiže velika novina
– drveni blokovi s izrezbarenim zna-
kovljem i simbolima, koji su omogućili
reprodukciju identičnih otisaka na
platnu. Ovakav je način izrade uvelike
olakšao izradu molitvenih zastavica,
osiguravajući ujedno i vjerodostojnije
prenošenje motiva s jedne generacije
na drugu, u tradiciji koja u kontinuitetu
postoji već više od tisuću godina.
Kineskom okupacijom Tibeta su-
stavno su uništavana svekolika kulturna
i religijska dobra. No, tradicija molitvenih
zastavica ipak se održala zahvaljujući
spašavanju i očuvanju drvenih otiskivača.
Unatoč tome što svaki teži i po nekoliko
kilograma, izbjegli Tibetanci nosili su ih
sa sobom do graničnih područja Tibeta,
Nepala i Indije.
Zastavice možemo pronaći u pet
temeljnih boja – žutoj, plavoj, crvenoj,
bijeloj i zelenoj. Naime, prema vajraya-
na budizmu, sav pojavni, kao i duhovni
svijet, sačinjen je od pet osnovnih ener-
gija, odnosno elemenata: zemlje, vode,
zraka, vatre i prostora. Molitvene
zastavice odražavaju ovaj sustav
kroz boje tako što svaka od boja
odgovara jednom elementu,
odnosno, na duhovnoj razini,
jednom aspektu prosvijetljenog
uma. Redoslijed postavljanja
zastavica u nizu uvijek je isti:
žuta (zemlja), zelena (voda),
crvena (vatra), bijela (zrak) i
plava (prostor). Nizovi se uvi-
jek sastoje od pet zastavica, ili
umnoška broja pet. Pri okomi-
tom izlaganju, žuta zastavica
uvijek ide na dno, a plava na vrh
niza. Kod vodoravnog, navedeni
redoslijed može ići i s lijeve i s
desne strane.
Osim po bojama, zastavice
se razlikuju i po tekstovima i
simbolima koje prikazuju, zbog
54 NOVA AKROPOLA
tradicije
kojih ih tibetanska tradicija smatra
svetima.
Tekstovi se općenito mogu podijeli-
ti u tri osnovne kategorije: mantre, sutre
i molitve. Molitve na tibetanskim zastavi-
cama uključuju pak dobre želje, misli
i izraze zahvalnosti pisane od strane
raznih učitelja koji su se pojavljivali ti-
jekom povijesti mahayana budizma.
Za simbole koje nalazimo na mo-
litvenim zastavicama postoje brojna
tumačenja. Iako njihov duboki smisao
izmiče pokušajima da ih se svede na
riječi, navest ćemo samo njihova sažeta
i uopćena značenja.
Neki od najčešće prikazivanih
simbola:
• osam sretnih simbola – jedna
je od najraširenijih grupa simbola kod
Tibetanaca, a ujedno spada u najstarije
spominjane sanskrtske i palijske kanon-
ske tekstove u indijskom budizmu. Ovih
osam simbola dobre sreće su:
- suncobran – simbol zaštite od
svega zla
- zlatna ribica – predstavlja sreću
i bića spašena od patnje
- posuda s blagom – znak
ispunjenja duhovnih i materijal-
nih želja
- lotos – simbol čistoće i
otvorenosti duha
- otvorena školjka – sim-
bolizira prenošenje učenja
- beskonačan čvor – ozna-
čava meditativni um i beskonačno
znanje Buddha
- zastava pobjede – simbol
pobjede mudrosti nad nezna-
njem i prevladavanja prepreka
- kotač Dharme – simbol
duhovnog i univerzalnog zakona
koji upravlja svime što postoji.
• dorje – simbol neuni-
štivosti, odnosno istinske zbilje.
Oružje koje ima moć odbijanja
zlih utjecaja.
• četiri dostojanstvenika
– grupa simbola prikazanih u
45
 tradicije

ze ili u grupi od pet zajedno sašivenih,

Kod postavljanja za- pa izgledaju poput jedne velike za-
stavica izuzetno je važno stave, ili pak samo jedne jednobojne.
da se postavljaju s ple- K tome, uz njih se katkad pričvršćuju
menitom namjerom. Uz i duge, uzane zastavice ili tzv. “jezici”,
na kojima su otisnute posebno snažne
misao “neka sva živa
mantre, namijenjene povećanju snage
bića odasvud primaju molitvi ispisanih na zastavi. Među
dobro i sreću”, njihovo učestalim prizorima je i mnoštvo čisto
blagotvorno djelovanje bijelih zastavica na stupićima podi-
bit će puno jače. gnutima uokolo samostana i uz puteve
kojima prolaze hodočasnici.
Molitvene zastavice Tibetanci Kod postavljanja zastavica izuzetno
obično pričvršćuju na konopce koje
potom vezuju između dvaju stabala, ili
pak na kutove krovova kuća. Poželjno
je da budu na što većoj visini, kako bi
se zaštita i blagoslovi širili što dalje.
Osim na užadi, može ih se vidjeti i
pričvršćene o vrhove najčešće drvenih
ili metalnih stupova ili štapova različite
visine. U tom slučaju zastavice se nala-

Jedan od 4 dostojanstvenika – grupa

je simbola prikazanih u vidu četiriju
posebno štovanih životinja: garude,
nebeskog zmaja, snježnog lava i ti-
gra. Obično su prikazani u uglovima
vidu četiriju posebno štovanih životinja: molitvenih zastavica.
garude, nebeskog zmaja, snježnog lava
i tigra. Obično su prikazani u kutovima je važno da se postavljaju s plemenitom
molitvenih zastavica, zajedno s konjem namjerom. Uz misao “neka sva živa bića
vjetra. odasvud primaju dobro i sreću”, njihovo
• konj vjetra – nosi “želje dose- blagotvorno djelovanje bit će puno jače.
zanja dragulja prosvijetljenosti”. Koliko Tibetanci štuju molitvene
• jedinstva suprotnosti – izgle- zastavice, vidljivo je i iz načina kako se
dom zanimljiva grupa simbola. Radi se prema njima ophode. Zastavice se ni-
o mitološkim bićima nastalim spajanjem kada ne odlažu na tlo, niti se bacaju.
životinja koje su međusobno neprijatelji, Nakon što dotraju, spaljuje ih se, kako
ali združeni simboliziraju harmoniju. bi pritom stvoreni dim prenosio blago-
Primjerice, snježni lav i garuda, inače slove u više, nebeske razine. Tako se
smrtni neprijatelji, zajedno tvore životinju ni svojim fizičkim nestankom ne gube,
lavljeg tijela s glavom i krilima ptice. već ostaju čovjekovi glasnici mira u
Naposljetku, tu su još i likovi beskrajnom. 
prosvijetljenih bića – Buddhe, Padma-
sambhave, Milarepe i drugih velikih
učitelja.

46 NOVA AKROPOLA 54
 poruke

XIV. DALAJ LAMA TENZIN GYATSO

KAKO POSTIĆI
SREĆU? Ivančica Krivdić

T
radicija dalaj lame kao duhovnog
vođe Tibeta i tibetanskog naroda
potječe iz XVI. stoljeća kada do-
lazi do uspona budističke škole Gelug-
pa1.
Tenzin Gyatso još je kao dvogodi-
šnji dječak prepoznat kao tulku, utjelov-
ljenje Buddhe Samilosti, u pokrajini
Amdo na sjeveroistoku Tibeta. U dobi
od 15 godina, 17. studenog 1950. g.,
i službeno je proglašen Četrnaestim
Dalaj Lamom.
Izbjegavši u Indiju 1959. godine
zbog kineske okupacije Tibeta, nastavio
se nenasilno boriti za njegovu slobodu

1 Gelugpa (“Žute kape“) je jedna od škola budizma koju je osnovao Tsongkhapa (1357. – 1419.), veliki učitelj i reformator tibetanskog budizma. Ova škola polazi od izvornog
Buddhinog učenja čije je osnovno načelo univerzalna samilost.

54 NOVA AKROPOLA 47

zbog čega je 1989. godine primio
Nobelovu nagradu za mir.
Iako za sebe skromno kaže
da je tek “običan budistički
redovnik - ni više ni manje”,
velika duhovna snaga i bogato
osobno životno iskustvo učinili
su ga autentičnim učiteljem ti-
betanskog naroda, ali i mnogo-
brojnih poklonika diljem svijeta.
Danas njegove pouke s podje-
dnakim poštovanjem primaju ne
samo predstavnici svih vjeroispo-
vijesti nego i ateisti. Čest je gost
svjetskih državnika i najistaknu-
tijih znanstvenika. Neumorno
putujući, povezuje kontinente i
narode ukazujući na probleme
našeg doba i mogućnosti njiho-
vog rješavanja.
SUVREMENO
DRUŠTVO
U svojim tekstovima i preda-
vanjima Njegova Svetost Dalaj Lama
ističe kako ga susreti s lju-
dima iz čitavog svijeta
podsjećaju
n a
temeljnu
jednakost svih
ljudi: bez obzira na
rasnu i religijsku pripad-
nost, obrazovanje, ma-
terijalno i imovin-
sko stanje, svi
želimo biti
sretni i ne
patiti.
48
poruke
stvo, brige, nesigurnost, depre-
sija i zatvorenost u sebe po-
staju čovjekove prevladavajuće
osobine.
Suvremeni način života,
naglašava Dalaj Lama, također
vodi otuđenju jer se uslijed sve
veće materijalne neovisnosti
stvara osjećaj prividne neovi-
snosti članova obitelji, odnosno
zajednice općenito. Kao primjer
otuđenja Dalaj Lama navodi:
“Nekad smo u vrijeme žetve
u pomoć pozivali rodbinu,
dok danas jednostavno po-
zovemo nekog poduzetnika.”
Posljedica toga je, kaže Dalaj
Lama, svijet u kojem umjesto
osjećaja zajedništva i pripad-
nosti, nailazimo na visok stu-
panj osamljenosti i otuđenja
koje rađa patnjom i samo nas
udaljava od onog početnog cilja
- sreće. Ali, za razliku od ele-
mentarnih nepogoda i prirodnih
No, suvremeni način života sve nas više pojava poput starenja i smrti na koje
udaljava od tog cilja. Dalaj Lama navodi ne možemo utjecati, negativne pojave
dva osnovna razloga: pretjeranu težnju suvremenog načina
za materijalnim bogat- života koje nas
stvima i međusobnu udaljuju
otuđenost. Mnogo od istin-
je onih,
kaže, ske sreće
koji moguće je
sreću nasto- ukloniti.
je pronaći u Ako pažljivije
stalnom materijal- pogledamo, kaže
nom stjecanju. U svo- Dalaj Lama, vidjet
joj zaokupljenosti, gube ćemo da se uzroci ovih
početni san o sreći i negativnosti nalaze u
ostaju u začaranom zanemarivanju onog
krugu, rastrgani željom što nazivamo
za daljnjim stjecanjem svojom
i sigurnom budućnosti. nutar-
Ovakav način traganja njom
za srećom i životnom si- dimenzijom.
gurnosti često završava
mentalnom i emotiv-
nom patnjom, pri
čemu nezadovolj-
NOVA AKROPOLA 54
 poruke

“Što time želim reći? Postoji tenden-
cija stvaranja stava da nam samo
ono materijalno može osigurati zado-
voljstva koja tražimo. No, pružena
zadovoljstva bit će ograničena na
razinu tjelesnih osjeta. Ako je točno
da se mi ljudska bića
ne razlikujemo od
životinja, onda je takav
stav ispravan. Međutim,
budući da je naša vrsta
vrlo kompleksna, osobito
s obzirom na činjenicu
da posjedujemo misli
i osjećaje jednako kao
što posjedujemo spo-
sobnosti imaginacije i
kritike, očito je da naše
potrebe nadilaze čistu
osjetilnost… Problemi koji dolaze iz-
vana, poput ratova, zločina i nasilja,
kao i oni koji dolaze iznutra, poput
duševne patnje, neće se riješiti sve
dok zanemarujemo svoju nutarnju
dimenziju.”
ISTINSKA SREĆA
– NUTARNJI MIR
Velik izvor nutarnjeg mira, a
time i izvorne sreće, naše je djelova-
nje. Dalaj Lama napominje kako u
želji za po sjedovanjem predmeta ili
uživanjem u životu nema ničeg izra-
zito lošeg. To je dio čovjekove prirode
koja želi vidjeti, dodirnuti,
posjedovati. Problem, kaže
Dalaj Lama, nije u materi-
jalizmu, nego u prihvaćenoj
pretpostavci da potpuno
zadovoljstvo nastaje iz osje-
tilnih zadovoljstava. Važno
je prepoznati da zadovolja-
vanje želja koje se rađaju iz
se one zadovoljile, zaključujemo da
ih je nužno vrednovati i razmotriti
njihove posljedice po nas i druge. U
tom procesu spontano se, kaže Dalaj
Lama, postavlja pitanje naše etičnosti.
Moralno djelovanje je, objašnjava, ono
pri kojem se suzdržavamo
nanijeti bilo kakvu štetu
tuđem doživljavanju ili oče-
kivanju sreće. Zašto je to
važno? Budući da svako naše
djelovanje ima univerzalnu di-
menziju, a time i mogućnost
utjecaja na tuđu sreću, eti-
čnost je ona koja osigurava da
nećemo naškoditi drugima.

Dakle, jedini mogući

put do istinske sreće
leži u nama samima.
Ova činjenica objašnjava
paradoks da postoje
ljudi koji su nezado-
voljni unatoč svom ma-
terijalnom blagostanju,
kao i oni koji su sretni
unatoč teškim životnim
okolnostima. Osnovno
obilježje istinske sreće
jest nutarnji mir, kaže
Dalaj Lama, zahvaljujući
kojemu, bez obzira na vanjske po-
teškoće, naš osjećaj sreće neće biti
uzdrman.
Za nutarnji mir temeljan je naš
stav prema vanjskim okolnostima.
Naime, vanjske okolnosti ne možemo
uvijek promijeniti ili prilagoditi sebi,
ali možemo promijeniti naš stav prema
njima.
Etičnost omogućuje istin-
sku sreću i nas i drugih.
Nasuprot tome, nastojeći
udovoljiti isključivo vlasti-
tim željama i zacrtanim
životnim ciljevima bez
osvrtanja na sreću onih
osjetilne ugode samo rađa
novim željama. Također,
otkrivamo da su ova zado-
voljstva kratkotrajna i traju
sve dok se ne rodi neka nova
želja ili se osjećaji jednosta-
vno ne istroše. Analizirajući
svoje želje i nastojanja te
djelovanje potrebno da bi

54 NOVA AKROPOLA 49

koji nas okružuju, mi zapravo sami
sebi onemogućavamo dostizanje
trajne sreće. Jer, “...unutrašnji mir
i istinska sreća o kojoj govorim,“
kaže Dalaj Lama, “uključuju brigu
za druga bića i veliku osjetljivost na
njihovu patnju.“
Da bismo ostvarili svoje etično
djelovanje, potrebni su nying -
suosjećanje koje podrazumijeva ljuba-
znost, blagost, velikodušnost i toplinu
srca, te sò pa, što se najčešće prevodi
kao “strpljivost”, ali doslovno znači
50
poruke
“sposoban oduprijeti se”. To je sredstvo
kojim vježbamo istinsku nenasilnost.
Sò pa je odlučna suzdržanost, drugim
riječima, onaj tko nastoji na strpljivoj
suzdržanosti odlučan je ne popustiti
negativnim impulsima koji se mani-
festiraju kao razorne emocije u obliku
srdžbe, mržnje, želje za osvetom, pro-
tivi se želji za povređivanjem, te na zlo
ne uzvraća zlim. Ova strpljivost se ne
smije poistovjetiti s pasivnošću, nego
upravo suprotno. Onaj tko aktivno na-
stoji na strpljivoj suzdržanosti u stanju
je bolje i ispravnije prosuditi, i dati
odgovarajući nenasilan odgovor, od ono-
ga koji se prepušta negativnim emoci-
jama i mislima. Iz toga vidimo da se ra-
di o nečemu suprotnom od plašljivosti
koja nastaje kad zbog straha izgubimo
samopouzdanje ili razboritost.
Zato, ističe Dalaj Lama, želimo
li doista biti sretni, postoji samo je-
dan put - put vrline. Temelj vrline je
moralna disciplina. Na Tibetu postoji
izreka da je koračanje putem vrline
teško poput vođenja magarca uz-
NOVA AKROPOLA 54

brdo. Zadatak nije lak, jer vrlina se
izgrađuje malo po malo, kao što se
kuća gradi ciglu po ciglu. Dalaj Lama
savjetuje: “Njegujući naviku brige za
dobrobit drugih te provodeći neko-
liko minuta svakog jutra u šetnji
razmišljajući o vrijednosti vođenja
naših života na moralan i disciplini-
ran način, dobar je početak dana…
Isto se može primijeniti na kraju
dana kada ispitujemo koliko smo u
tome bili uspješni. Takvom discipli-
nom učvršćujemo svoju odlučnost u
nepopustljivosti prema
samima sebi.”
Ukoliko zaista
želimo doprinijeti isti-
nskoj sreći samih sebe
i bića kojima smo okru-
ženi, moramo ustra-
jati u dobrim djelima.
Jednostavno rečeno, naj-
važnije od svega je biti
dobro ljudsko biće. Jer,
kaže Dalaj Lama, “Znate,
pozitivna djela se ne do-
gađaju sama od sebe.
54 NOVA AKROPOLA
poruke
Da se ostvare, moramo uložiti napor.
Mi moramo uložiti napor. To ne može
nitko drugi umjesto nas. ... To je odgo-
vornost svakoga od nas...“
MOLBA
U konačnici, odluku o vlastitoj istinskoj
sreći i njezinom dijeljenju s bližnjima
uvijek donosimo sami. Ni bogovi, ni
sudbina, ni bilo tko od ljudi ne mogu
nas na to primorati. Postoje tek pri-
mjeri velikih ljudi koji nam, poput zvi-
jezda u noći, ukazuju na put. Zato Dalaj
Lama savjetuje: “Sklapajući svoje ruke
obraćam se čitateljima s molbom
da svoj život prožive što smislenije.
Uzmognete li, učinite to vezujući se uz
ono duhovno. Živite to iskreno i bez
oklijevanja, i malo-pomalo, korak po
korak, bit ćete sposobni promijeniti
svoje navike i sklonosti te ćete manje
misliti na vlastite uskogrudne ciljeve,
a više na druge. Čineći to, otkrit ćete
da doista uživate mir i sreću.
Napustite svoju zavist, odba-
cite želju za pobjedom i
likovanjem nad drugima.
Umjesto toga, pokušajte
činiti dobro. ... Budite
jednostavni, otvoreni i
pokušajte biti bez pre-
drasuda. ... Ne govorim
to kao osoba s posebnim
moćima i sposobnostima.
Nemam ih. Govorim kao
ljudsko biće: ono koje,
kao i vi, želi biti sretno i
ne patiti.“ 
51
 velika učenja
PITANJA
KRALJA MILINDE Nives Lozar
O
tkako
je stu-
pio na vlast
336. g. pr.Kr., pa sve do
svoje smrti 323. g. pr.Kr., Ale-
ksandar Veliki je u silovitom pohodu
osvojio golem prostor od Sredozemlja
do doline Inda. Time je otvoren put
širenju helenističkih kulturnih utjecaja,
ali i međusobnom miješanju različitih
kultura. Aleksandrova ideja vodilja bila
je velika, jedinstvena država.
No, taj se san ugasio 301. g. pr.Kr.
kada je carstvo razdijeljeno između tri-
ju dinastija: Antigonida (Makedonija),
Lagida (Egipat) i Seleukida (Azija).
Na sjeveroistoku Seleukidskog kraljev-
stva, krajnjoj granici sada razdijeljenog
Aleksandrova carstva nalazila se pro-
Lijevo: Reljef grčko-indijskog kralja,
moguće Menandra, s budističkim sim-
bolom tri blaga (triratana) na maču,
Bharhut, II. st. pr.Kr.
52
vincija Baktrija
(danas granično
područje izme đu
Afganistana i Uzbe-
kistana), koja je zbog svog
povoljnog položaja postala moćna pro-
vincija tijekom III. st. pr.Kr. Njen satrap
Diodot I. proglašava neovisnost 255. g.
pr.Kr. i ustanovljuje Grčko-baktrijsko
kraljevstvo.
Kada oko 200. g. pr.Kr. na vlast do-
lazi znameniti Demetrije I., on proširuje
granice prema Indiji - gdje je pak moć
indijske dinastije Maurija bila u neza-
ustavljivom propadanju nakon smrti
kralja Ašoke - i ustanovljuje Grčko-indij-
sko kraljevstvo. Njegov najpoznatiji vla-
dar bio je Menandar I. Soter, u indijskim
izvorima poznat kao Milinda.
Već sam naziv Grčko-indijskog
kraljevstva govori o prožimanju grčke
i indijske tradicije; grčki će se utjecaj
ponajviše odraziti u ranoj budističkoj
umjetnosti koja po prvi put prikazuje
NOVA AKROPOLA 54
 velika učenja

Buddhu u ljudskom obliku, a indijski

kroz širenje budizma. Prema starim
budističkim zapisima, čini se da je
Buddhino učenje kod Grka naišlo na
plodno tlo, a o tome svjedoči i par
Ašokinih napisa na kamenim stupovi-
ma pronađenim u Kandaharu (današnji
Afganistan). Stup iz Kandahara ispisan
je na grčkom i aramejskom jeziku,
službenom jeziku ahemenidske dina-
stije, i govori o usvajanju “pobožnosti”
(koristeći za dharmu grčki termin eu-
sebeia) među Grcima:
“Deset godina (vladavine)
na vršilo se kako je kralj Piodasses Milinda je vladao iz Sagale, u današnjem Pendžabu, a kraljevstvo mu je
(Ašoka) obznanio ljudima (učenje) obuhvaćalo područje Gandare (danas sjeverni Pakistan i istočni Afganistan),
pobožnosti (eusebeia); i od tog trenu- Pendžaba, Arahosije (srednji Pakistan, srednjoistočni Afganistan), te mali dio
sjeverozapadne Indije.

tka on je učinio ljude još pobožnijima, Nagasenu da odgovori na pitanja kralja

i sve širom svijeta napreduje.”
Iako Milindino vrijeme (vladao je
od 165. ili 155. do 130. g. pr.Kr.) pada
nekih sto godina nakon vladavine mu-
drog Ašoke, kada budizam u Indiji na-
kon bujnog procvata kreće silaznom pu-
tanjom, u Grčko-indijskom kraljevstvu
budistički je utjecaj bio snažno prisutan.
Buddhino je učenje kod kralja Milinde,
odraslog u grčkoj kulturnoj tradiciji,
izazivalo čitavo mnoštvo nedoumica,
bilo mu je neobično, često neshvatljivo,
pa mu je istodobno predstavljalo pravi
intelektualni izazov. Legende govore da
je kralj Milinda bio vrlo učen, bistar,
rječit, iskusan i vrlo vješt u raspravama.
Budistički izvori navode da je budističke
redovnike neprestano salijetao raznim
pitanjima i argumentima, ali da nikad
nije bio zadovoljan danim odgovorima.
Redovnici su konačno doskočili pro-
blemu kada su odlučili zamoliti učenog
Lijevo: Jedan od najstarijih sačuvanih
prikaza Buddhe, II. st.
Milinde.
Dogovoren je susret između kralja
Milinde, njegove pratnje od pet stotina
Grka, i Nagasene u društvu osamdeset
tisuća redovnika. Tako je nastao dijalog
između kralja i budističkog mudraca.
Kroz tijek dijaloga jasno su vid-
lji ve osobnosti obojice. Iako Milindu
jako zanima budizam, vrlo je podozriv
i za sve traži racionalno objašnjenje
i čvrste dokaze. Nagasena je iskusan
i mudar redovnik, široko obrazovan,
k tome miran i dostojanstven, ali i
domišljat. Vrlo je vješt govornik koji
prikladnim riječima brzo i s lakoćom
daje odgovore. Nakon duge rasprave,
kralj Milinda u potpunosti prihvaća
Buddhino učenje.
Na samom prijelazu iz stare u
novu eru nastalo je djelo Pitanja kra-
lja Milinde ili Milindapanha, što znači
da nije riječ o doslovnom zapisu, već
je to književno djelo, a neki ga auto-
riteti smatraju najboljom knjigom te
vrste. Milindapanha je uz Tipitaku
najproučavaniji teravadski tekst.

54 NOVA AKROPOLA 53
 velika učenja
Ragovor mudraca i razgovor kraljeva
Kralj je rekao:
– Prečasni gospodine, hoćete li razgovarati sa mnom?
– Ako Vaše Veličanstvo želi razgovarati kao učen čovjek
(pandit), razgovarat ću s Vama, ali ako želi razgovarati kao
kralj, neću razgovarati s Vama.
– A kako razgovaraju učeni ljudi?
– Kada raspravljaju učeni, Veličanstvo, tada oni iznose
svoja mišljenja i razlažu ih, a kad se pokaže da je jedan ili
drugi u krivu, on priznaje svoju zabludu; potom se spoznaju
razlike u stajalištima i pritom nema ljutnje. Tako razgovaraju
mudraci, Veličanstvo.
– A kako razgovaraju kraljevi, prečasni Nagasena?
– Kada kralj, Veličanstvo, raspravlja o nekoj temi i
iznese određeno gledište, onaj tko se ne slaže s njim može
biti kažnjen. Tako razgovaraju kraljevi, Veličanstvo.
– Razumijem. S vama ću razgovarati jezikom učenih,
prečasni, a ne jezikom kraljeva. Neka se prečasni ne suzdržava
– kako razgovara s redovnicima, novacima, svjetovnjacima i
samostanskim slugama, tako neka bez suzdržavanja i straha
razgovara i sa mnom.
– Dobro, Veličanstvo! – rekao je Nagasena sa zahvalnošću.
Kralj je rekao:
– Nagasena, upitat ću Vas.
– Pitajte, Veličanstvo.
– Upitao sam Vas, prečasni.
– Odgovorio sam Vam, Veličanstvo.
– Što ste odgovorili, prečasni?
– Što ste upitali, Veličanstvo?
Pitanje o vrlinama
Kralj reče:
– Prečasni Nagasena, što ste mislili
kada ste maloprije rekli: "... i zbog svih
sposobnosti (indriya)?" Koje su to spo-
sobnosti?
– Veličanstvo, to su: vrlina (sila),
vjera (saddha), ustrajnost (viriya), bud-
nost (sati) i sabranost (samadhi).
– Što je svojstveno vrlini, prečasni?
– Vrlina je temelj svih sposobnosti,
Veličanstvo. Ona je temelj sedam uvjeta ar-
hatstva: samokontrole, istraživanja Dhamme,
ustrajnosti, radosti, spokoja, meditacije i
ravnodušnosti; temelj je Puta, četiriju vrsta ispra-
vnog napora, četiriju izvanrednih moći, četiriju
stupnjeva ekstaze, osam oblika duhovne emanci-
pacije, četiriju načina samo-koncentracije i osam
stanja kontemplacije. Za svaku od njih i za sve njih
zajedno temelj je vrlina. Onome koji gradi na tom
temelju, o kralju, ta se dobra neće smanjiti.
54
– Objasnite mi primjerom.
– Kao što sve biljke i životinje koje žive na zemlji imaju
zemlju kao temelj i oslonac i na njoj rastu, razvijaju se i zriju,
isto tako onaj koji je predan ima vrlinu kao temelj i oslonac
i uz pomoć vrlina razvija pet sposobnosti: vjeru, ustrajnost,
budnost, sabranost i mudrost.
– Recite mi još jedan primjer.
– Kao što se akrobat koji želi pokazati svoje umijeće
najprije pobrine da se prekopa zemlja, ukloni svo kamenje i
komadići keramike, izravna je, i tek onda na mekoj podlozi
pokaže svoju vještinu, tako i onaj koji je predan najprije razvije
vrline koje su njemu temelj i oslonac, i s pomoću vrline zatim
razvija pet sposobnosti: vjeru, ustrajnost, budnost, sabranost
i mudrost. Jer Blagoslovljeni je također rekao: onaj koji je
za sobom ostavio svjetovni život, razvija u sebi pet moralnih
snaga, pomoću vrline i na temelju vrline....
Mudar čovjek, koji ima vrline kao temelj,
Može razvijati sabranost i mudrost;
samo redovnik koji je pametan i ustrajan,
može taj čvor odriješiti.
To je temelj, kao što je zemlja za živa bića temelj,
to je izvor rasta i korisnog razvoja,
to je početak učenja što ga uče Pobjednici,
vrline su stvarno najveći izvor sreće.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Vjera (saddha) umiruje i potiče
Kralj je upitao:
– Prečasni Nagasena, što je svojstveno vjeri?
– Veličanstvo, vjeri je svojstveno da čovjeka umiruje i
potiče.
– Kako to vjera čovjeka umiruje, prečasni?
– Kad postoji vjera, Veličanstvo, nestaju sve mentalne sme-
tnje, a misli, kad su bez smetnji, postaju jasne, čiste i mirne.
Na taj način, Veličanstvo, vjera čovjeka umiruje. Kada u srcu
postoji vjera, Veličanstvo, ona svladava pet smetnji – požudu,
zlonamjernost, umnu lijenost, duševni ponos i sumnju – a srce,
oslobođeno ovih smetnji, postaje čisto, spokojno, nepomućeno.
– A kako to vjera potiče čovjeka, prečasni?
– Kada kod drugih vidi da su im misli slobodne, to čovjeka
potiče da i on dosegne postignuća svetoga života. Ustrajno
meditira kako bi dosegao ono što još nije dosegao, spoznao ono
što još nije spoznao, i iskusio ono što još nije iskusio. I upravo
zato, Veličanstvo, vjera ima svojstvo da potiče čovjeka.
– Objasnite mi na primjeru.
– Veličanstvo, zamislite oluju nad gorskim vrhuncima
i kako pada jak pljusak. Voda koja pada na vrhunce i teče
niz strmine, najprije napuni sve jame, pukotine i jarke na
padinama, zatim se slijeva u riječno korito i puni ga do te
NOVA AKROPOLA 54
 velika učenja
mjere da preplavi obale. Na obalu dolazi mnoštvo ljudi koji
bi htjeli prijeći preko rijeke, međutim ne poznajući širinu i
dubinu vode zbog poplave, čekaju prestrašeni i neodlučni.
Kada do obale dođe čovjek koji dobro poznaje svoje snage, on
čvrsto veže pojas i prelazi na drugu obalu. Kada ljudi spaze da
je on sigurno došao na drugu obalu, i sami će pokušati učiniti
isto. Na isti način, Veličanstvo, onaj koji je za sobom ostavio
svjetovan život, vjerom teži doskočiti do viših stvari.
Jer, Blagoslovljeni je rekao u Samyutta Nikayi:
Tko vjeruje, prelazi rijeku,
s pažnjom prelazi se ocean,
ustrajnošću pobjeđuje se bol,
mudrošću se oslobađa od grešaka.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Ustrajnost čuva sposobnosti
Kralj je upitao:
– Što je svojstveno ustrajnosti, prečasni?
– Za ustrajnost je značajno da čuva i utvrđuje sposo-
bnosti, Veličanstvo. Niti jedna od sposobnosti koje ustrajno
razvijamo ne nestaje i ne gubi se.
– Objasnite mi na primjeru.
– Kao što čovjek drvenim gredama podupire kuću da
se ne sruši, tako ustrajnost čuva i utvrđuje sposobnosti da
ne propadnu i nestanu. Tako ni jedna od sposobnosti koje
ustrajno razvijamo ne nestaje i ne gubi se.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Budnosti ništa ne promiče
Kralj je upitao:
– Prečasni Nagasena, što je svojstveno budnosti?
– Kada postoji budnost, Veličanstvo, onome tko je pre-
dan ništa ne promiče, točno razlučuje korisna od beskorisnih
mentalnih stanja, pravilna od nepravilnih, niska od plemenitih,
tamna od svijetlih, te potpuna od nepotpunih. ... Na taj način,
Veličanstvo, za budnost je svojstveno da joj ništa ne promiče.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Sabranost je najvažnija
Kralj je rekao:
– A što je svojstveno sabranosti, prečasni Nagasena?
– Sabranost je najvažnija sposobnost, Veličanstvo. Ona
vodi i usmjerava sve druge sposobnosti. Sve sposobnosti teže
sabranosti, usmjerene su sabranosti, streme sabranosti.
– Objasnite mi primjerom.
– Kao što se sve krovne grede uzdižu prema vrhu krova,
priklanjaju mu se i spajaju na sljemenu koje je najviše, tako
i sve sposobnosti, Veličanstvo, teže sabranosti i oslanjaju se
na sabranost.
54 NOVA AKROPOLA
– Recite mi još jedan primjer.
– Kao što kralj koji sa svoja četiri roda vojske kreće na
bojno polje, zapovijeda, vodi i usmjerava svoje slonove, konjicu,
bojna kola i vojnike, tako sabranost vodi i usmjerava sve spo-
sobnosti. Gospodin je također rekao: – Redovnici, razvijajte sa-
branost! Jer, tko je sabran, poznaje stvari kakve jesu.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Mudrost rasvjetljava
Kralj je upitao:
– A što je svojstveno mudrosti, prečasni Nagasena?
– Već sam ranije rekao, Veličanstvo, da je mudrosti svoj-
stveno da otklanja pogreške, a osim toga, mudrosti je svoj-
stveno da rasvjetljuje.
– Ali, kako je mudrosti svojstveno da rasvjetljuje,
prečasni?
– Kada postoji mudrost, Veličanstvo, nestaje sva tama
neznanja, pojavljuje se svjetlo jasnog razumijevanja i svjetlo
mudrosti rasvjetljuje plemenite istine koje onaj koji je predan
može jasno razaznati. Tada onaj koji je predan pravilno razu-
mije prolaznost, neugodnost i bezosobnost pojavnog svijeta.
– Objasnite mi primjerom.
– Zamislite čovjeka koji sa svjetiljkom u ruci ulazi u tamnu
kuću. Kada postavi svjetiljku usred kuće, nestaje sva tama, poja-
vljuje se svjetlo koje rasvjetljava sve predmete u kući i
čovjek ih može jasno razaznati. Upravo to, Veličanstvo,
događa se kada se pojavi mudrost koja uklanja svu
tamu neznanja – pojavljuje se svjetlo jasnog razumi-
jevanja, svjetlo mudrosti rasvjetljuje plemenite istine,
a onaj koji je predan može jasno razaznati. I tada
onaj koji je predan pravilno razumije prolaznost,
neugodnost i bezosobnost pojavnog svijeta. Zato
je, Veličanstvo, za mudrost svojstveno da ra-
svjetljuje.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena!
Zajednički cilj
Kralj je upitao:
– Prečasni Nagasena, te sposobnosti
su vrlo različite. Imaju li one nekakav
zajednički cilj?
– Da, Veličanstvo, te sposobnosti imaju
zajednički cilj, iako su različite – sve one otkla-
njaju pogreške.
– Objasnite mi na primjeru.
– Kao što raznorodna vojska, sastavljena
od slonova, konjice, bojnih kola i vojnika, postigne
zajednički cilj tako da na bojnom polju pobijedi nepri-
jatelja – i sve te različite sposobnosti postižu zajednički
cilj tako što otklanjaju pogreške.
– Mudro rečeno, prečasni Nagasena! 
55

KLESAR KOJI
NIKAD NIJE BIO
ZADOVOLJAN
J
ednom davno živio je jedan klesar.
Bio je poznat po neobičnoj vještini
u svom zanatu.
Jednog je dana nekom bogatašu
zatrebao poklon i poslao je po klesara.
Kad je klesar došao, vidio je da njegov
poslodavac živi u palači, da je obučen
u svilu i saten, da jede đakonije i da
je okružen djevojkama i slugama. Vrlo
zavidan, klesar poželi da i sam postane
56
kratka priča
tako bogat. Vila je čula njegovu želju i
učinila ga bogatim čovjekom.
Poslije nekog vremena, jedan vi-
soki činovnik krene u nadzor, putujući
u nosiljci koju su nosili njegovi ljudi.
Gdje god bi stigao, uvijek su ga pazili i
bio je okružen vazalima koji su klicali,
udarali u bubnjeve i gongove. Kud god
bi krenuo, ljudi su se klanjali i pravili
mu mjesta. Put ga je naveo uz klesa-
rova vrata. Hukćući od skorojevićkog
ponosa, klesar je odbio pokloniti se
smatrajući to poniženjem.
“Imam isto toliko slugu koliko
i on! Zašto bih mu se klanjao?“, reče
on. Razljućen takvom nepristojnošću,
činovnik ga izbatina i kazni novčanom
kaznom. Bolno ustajući, klesar reče:
“Znači, visoki činovnici su moćniji od
bogataša.“ Tada se zakleo da mu je je-
dina želja postati visokim činovnikom.
Vila je čula njegovu želju i pre-
tvorila ga u visokog činovnika.
Slijedeći primjer činovnika, klesar
projaše kroz svoj okrug i izazva zavist
svih. Jednoga dana stigne tako do
nekog obronka gdje ugleda skupinu
lijepih, mladih djevojaka. I ustremi
se na njih kao tigar na bespomoćnu
janjad. Djevojke su vrištale i dozivale
i u tren oka mnoštvo ljudi iz naro-
da Zhuang sjurilo se sa svih strana
držeći mačeve, sjekire i motike,
uzvikujući borbene poklike. Uhvatiše
klesara i odvukoše ga u selo. I nisu
ga pustili bez čestitih batina.
Takav grub postupak naroda
učinio je kraj njegovim zlodjelima.
“Činovnici, ma kako moćni, nisu
NOVA AKROPOLA 54

ništa spram naroda Zhuang“, reče on i
poželi da opet postane Zhuang.
Još jednom je vila čula njegovu
želju i pomogla mu da se preobrazi.
Svakog dana je išao na obronak sa svo-
jim narodom. Orao je i sijao od jutra
do mraka. Bilo je ljeto, sunce je žarilo
kao vatrena kugla i pržilo mu leđa dok
je radio. U naletima velike vrućine čak
su i ptice i divlje životinje potražile
sklonište duboko u planini, a bivoli su
se ukopavali do vrata u muljevitu vodu.
Jedino su blistavo zelene mladice riže
stajale uspravno, kao i narod Zhuang.
Klesar zaključi da je Sunce pokretačka
sila svemira i počne sanjati o tome da
sam postane Sunce.
Vila je čula njegovu želju i on post-
ane Sunce na nebu. Na užas svih, on
nastavi pržiti istim vatrenim plamenovi-
54 NOVA AKROPOLA
kratka priča
ma. Međutim, dogodilo se
da je naišao velik oblak i
sakrio zemlju od Sunca.
“Dobro!“, uzdahnu kle-
sar. “Tko bi pomislio da je
oblak snažniji od Sunca?“
Tako je sada poželio
biti oblak. Ponovno mu je
vila udovoljila i pretvorila
ga u oblak što slobodno
plovi nebom. Što se drugo
moglo dogoditi nego da se
digne vjetar i razbije oblak
na komadiće? “Nisam znao
da je vjetar tako moćan!“,
uzviknuo je klesar s užasom. “Dozvoli
da postanem vjetar, molim te.“
Ponovno je vila po mogla i pre-
tvorila ga u oluju. On zapuše kao taj-
fun, čupajući drveće iz korijena i rušeći
kuće. Dok je tako divljao po zemlji,
odjednom mu se ispriječila stijena.
Koliko god puhao, stijena je stajala
nepomična. “Čak niti vjetar ne može
ništa stijeni“, pomisli klesar. “Da sam
stijena, nitko me više nikada ne bi kin-
jio.“
Vila ga smjesta pretvori u stijenu.
Nakon nekog vremena dođe grupa kle-
sara. Razgledali su stijenu, provjera-
vali koliko je čvrsta i počeli je razbijati.
Zbunjeni klesar, sav prestrašen, potraži
pomoć od vile. “Najbolje bi bilo da
budeš ono što jesi“, reče vila. I tako je
ponovno postao klesar.
Od tada je radio
požrtvovno kao nikada
prije i postao još brži i bolji
majstor. Zbog njegove su
vještine ljudi često tražili
njegove usluge. Kako je
vrijeme prolazilo, postao
je vrlo poznat i svi su ga u
njegovom kraju poštovali
kao velikog klesara. 
Pripremila Nives Lozar
iz zbirke Kineske bajke, 1989. g.
57

NAJVIŠE PLANINE
T
ko od nas nije doživio onu
čudesnu tišinu, mir i spokoj
kada se uspeo na vrh neke
planine? Nije bitno kolika je planina,
kada se uspnemo osjećamo isto. Na
vrhuncima se mijenja naša perspektiva
i sve je odjednom drukčije. Pogledom
pokušavamo naći put kojim smo prošli,
dokučiti gdje se nalazi neka nama
poznata točka, a kada neku od njih
prepoznamo, opet nam se čini drukčija
– kao da to nije onaj isti put kojim smo
prošli. Na vrhuncu zaboravljamo težinu
uspona. Zaboravljamo gudure, klance,
strme litice, zaboravljamo na umorne
noge i težinu tereta koji smo nosili.
Na vrhu planine nestaju svi strahovi.
Kao da smo odjednom dobili krila,
lagani smo poput pera. Naše srce kuca
u ritmu prirode, osjećamo se njenim
dijelom i poželimo zauvijek ostati tu,
na tom vrhu, u tom osobitom stanju
svijesti, unutarnjeg mira i spokoja.
Na vrhove planina drevni su ljudi
smještali prijestolja svojih božanstava,
čudesne dvorce i gradove u kojima
54 NOVA AKROPOLA
crtice
Daliborka Kiković
prebivaju besmrtnici. Na tim posebnim
mjestima prebivaju i bogovi koji bdiju
nad svijetom, iako su od njega odvojeni.
Oni ostaju vječno mladi i ne dotiču ih
ljudske godine.
Do prijestolja bogova uvijek
postoje putevi. Utirali su ih veliki heroji
koji su svojim djelima pokazali ljudima
kako se uspinje do vrha. Svakom heroju
jedan je roditelj božansko biće, dok je
drugi ljudsko biće. Premda su jednim
svojim dijelom božanske prirode,
oni nisu besmrtnici, već besmrtnost
moraju zaslužiti. Prolazeći kroz
brojne kušnje, pobjeđujući u mnogim
bitkama, oni u konačnici to uspijevaju
ostvariti i pridružuju se gozbi bogova na
nevidljivim duhovnim vrhuncima.
Poput heroja, svaki je čovjek dijete
neba i zemlje. Ima u sebi božansko
i ljudsko. Nebesku, vječnu dušu i
zemaljsko, prolazno tijelo. Hodajući
zemaljskim putevima, pobjeđujući
brojna čudovišta straha, sebičnosti,
oholosti, pohlepe, licemjerja... korak
po korak približavamo se vlastitoj
besmrtnosti. Vodeći tu nutarnju borbu
sami sa sobom, postajemo svjesni
druge strane naše prirode koja se sve
više izražava u svemu što radimo.
Korak po korak, približavamo se
vlastitom nutarnjem vrhuncu, mjestu
s kojeg se sve jasnije vidi, mjestu gdje
sve dobiva smisao, mjestu na kojem
prepoznajemo zakone svijeta, svrhu
života i njegov razlog. Svaki korak na
tom putu osvajanja otkriva nam smisao
onoga što smo prošli, ali i djelić onoga
što nas još čeka.
Sljedeći put kad se zagledamo u
neki planinski vrh ili se uspnemo na
njega, kad nam dođe da raširimo ruke
i zagrlimo cijeli svijet, sjetimo se da isto
takvo tiho, spokojno mjesto postoji u
nama samima. To je mjesto čistoće,
ljubavi, ljepote i dobrote koje počiva u
duši. To je naš vlastiti vrh prema kojem
se možemo uspinjati svakoga dana,
korak po korak, sve dok jednoga dana
ne osvojimo sam njegov vrhunac. 
58
Do sada objavljeno u izdanju Nove Akropole:
Kazalište misterija u Grčkoj - Tragedija
Kroz ovu knjigu stupamo u dodir s kazalištem
misterija, kazalištem drugačijim od onog na
kakvo smo danas navikli.
Cijena 50 kn
Seneka i Epiktet
Seneka i Epiktet, uz Marka Aurelija,
najpoznatiji su predstavnici rimskog sto-
icizma. Za stoike filozofija nije tek intele-
ktualna disciplina nego praktična etika
koja poučava kako voditi valjan život bez
obzira na okolnosti u kojima živimo.
Cijena 40 kn
C. A. Eastman: "Duša Indijanca"
C.A.Eastman: “Pokušao sam oslikati život
tipičnog američkog Indijanca kakvim je
živio prije no što je upoznao bijelog čovjeka.
To mi je bila davna želja jer nikada nisam
naišao na ozbiljan, primjeren i iskren pri-
stup toj temi."
Cijena 40 kn
Ciceron: “O dužnostima”
“... kad biramo kojoj od dužnosti dati prve-
nstvo, neka prednost dobije ona vrsta
dužnosti koju nalaže dobrobit ljudskog
društva. Doista, promišljen čin ići će za
znanjem i razboritosti, te tako biva da
promišljeno djelovati vrijedi više nego ra-
zborito samo promišljati.”
Cijena 80 kn
H. P. Blavatsky: "Glas Tišine"
Djelo Helene Petrovne Blavatsky “Glas
Tišine” nastalo je kao izbor iz tibetanske
“Knjige zlatnih pravila”, knjige savjeta
namijenjenih onima koji se nalaze na
putu mističnog učeništva.
Cijena 35 kn
Svakodnevni heroj - razmišljanja jed-
nog filozofa
Delia Steinberg Guzmán: “...život u svom
bogatstvu nudi puno više heroizma nego
što je čovjek spreman prihvatiti. Ne radi
se o velikim ličnostima. Ne. Radi se o
malim, svakodnevnim herojima, koji
ostvaruju istinska djela snagom titana
iako su samo ljudi.”
Cijena 40 kn
Konfucije: “Izreke”
Konfucije, veliki učitelj drevne Kine, ute-
meljio je jedan od najvećih sustava religi-
jske i filozofske misli. Utjecaj Konfucija i
njegovog učenja na kinesku civilizaciju
je tako velik da se ona slobodno može
nazvati konfucijanskom...
Cijena 45 kn
John G. Neihardt: "Crni Los govori"
Crni Los, sveti čovjek Oglala Siouxa, govori
nam o svijetu koji živi u potpunom skladu
s prirodom i vlastitim srcem, koji dubo-
ko poštuje sve što živi – od najmanjeg
stvorenja do velikog Sunca. To je priča o
onom nutarnjem skladu koji našoj civi-
lizaciji toliko nedostaje.
Cijena 110 kn
Nove knjige u izdanju Nove Akropole

Seneka je jedan od najznačajnijih predstavnika

rimskog stoicizma – one filozofije koja se prve-
nstveno bavi čovjekom, njegovom prirodom i
njegovim odnosom prema sveukupnoj prirodi.
Njegova filozofija je duboko, ali jednostavno
promišljanje shvatljivo “običnom” čovjeku, jer
svaki naš problem je duboko ljudski problem
univerzalno prisutan u svim vremenima. Zato
je ova knjiga dragocjen priručnik koji nam
vraća vjeru u snagu čovjeka, vjeru u dosto-
janstvo ljudskog bića, vjeru u naše vlastito
dostojanstvo.

Diogen Laertije, grčki pisac iz III. stoljeća, na-

pisao je knjigu Životi i misli istaknutih filozo-
fa - jedan od najvažnijih izvora o antičkoj
filozofiji. Diogen je prije svega pjesnik koji je-
dnostavno i zanimljivo, bez velikih filozofskih
pretenzija, piše o životima i učenjima starih
grčkih filozofa, a cijeli je tekst protkan nji-
hovim čuvenim izrekama.

Knjige osim u knjižarama možete kupiti ili naručiti u našim podružnicama ili
na adresi uredništva: Nova Akropola - kulturna udruga, Habdelićeva 2, 10 000 Zagreb

OSIJEK : D. Neumana 6, 031-200 630 VARAŽDIN : P. Preradovića 19, 042-320 026

PULA : Uspon na Kaštel 2, 052-544 496 ZADAR : J. Vidulića 5, 023-251 009
RIJEKA : Jedrarska 5/3, 051-213 020 ZAGREB : Habdelićeva 2, 01-481 2222
SPLIT : Slavićeva 47, 021-486 366 fax: 01-2330 450

www.nova-akropola.hr