O Radu, Istinskom Ja, Probuđenju i specifičnoj Tradiciji

Zašto je Rad idealan za ovo doba? Prosto zato što on kreće od

temelja, vodi čovjeka kroz prolaz u kojem vreba niz zamki, što
religioznih, duhovnih, psiholoških, težeći da čovjek u sebi postigne jasno
razlučivanje Stvarnog od Nestvarnog – tj. relativnog za koje misli da je
stvarno – te na taj način dovede ga do stvarnog osjećaja njega samog,
njegove stvarne suštine, biti, svijesti o sebi. Kada čovjek dođe do te biti,
kada svijest o sebi prevagne nad svim ostalim što mu je kralo energiju i
svijest i vezivalo ga za prolazne mehanizme, osobine, osobnost on uviđa
da osobnost nije stvarna, tj. da je ona relativna, ili drugim riječima, da je
ona iluzija. Zato tu osobnost on naziva Lažno Ja. Kada dostigne
spoznaju da osobnost i osoba nije Stvarno ili Istinsko Ja on tada ulaže
sve, cijeli život, iskustva, ponovna proživljavanja događaja ali ovaj put
kroz Istinsko ja te na taj način Istinsko ja u njemu se širi, ojačava,
postaje temeljno svim iskustvima i događajima i postepeno u njemu
se gasi lažna ličnost ili Lažno Ja, tj. Lažno Ja u njemu umire, nestaje,
gasi se ali ostaje njegovo Istinsko Ja, Budno stanje svijesti. On je
Budan u Snu, Iluziji, Relativnom, Pojavnom. Živi ono što on Jeste,
Svijest o Istinskom Ja – ovo je teško pojasniti ako netko nije prošao
temeljni Rad. On je Budno ljudsko Biće, svjesno, prisutno, zna da on nije
ni tijelo i funkcije umova ali je i umove doveo u balansirano stanje, može
da ih svjesno i namjerno koristi, upravlja njima, razvije ih do krajnjih
granica i njihovih sposobnosti. Njegovo Istinsko Ja se širi, ispunjava,
struktura ojačava, njegova atmosfera dobiva „okus“ njegova Istinskog Ja,
itd.
Da bi otpalo nešto što je relativno ili što je relativna, pojavna
„istina“ mora postojati nešto što je stvarno ili istinsko iza toga u što
prenosite svoju točku percepcije. Kroz svjesnost, promatranje, pažnju
čovjek se suočava sa pojavnim i relativnim što je do tada prihvaćao kao
sebe i svoj život. Uviđa drame, priče, uvjerenja, projekcije, vjerovanja,
negativne emocije, pozitivne emocije, procese, reakcije, mehanizme, jače
osobine ličnosti, samu ličnost, svoje lažno ja koje je sve ovo zajedno i još
mnogo više. On uviđa lažni centar koji je nazvao „sobom“. Kroz
svakodnevno suočavanje, promatranje, odvajanje od svih tih procesa i
mehanizama, svjesnost i pamćenje sebe, on - kako se odvaja i prepoznaje
mehanizme kao mehanizme, osobine kao osobine, misli kao misli,
emocije kao emocije, itd., te im više ne daje snagu i vlast nad njim –
razvija, osnažuje, proširuje, dovodi u ravnotežu, dovodi Istinsko Ja u svoj
svakodnevni život i kroz taj proces on ga ujedno i kristalizira. Iskustva,
život, događaji koju su ga prije bacali i nesvjesnost i mehaničnost
sada mu služe kao „hrana“ kroz koju on dobiva energiju, utisak, i
osnažuje svoju Svijest o sebi ili Istinsko Ja. Kako Sebe, ili Istinsko Ja,
unosi u svaki svoj trenutak on postepeno „oblaže“ ili „okružuje“ ličnost i
ona „posti“ tj. više se ne hrani i ne jača te postepeno otpada i gasi se dok
ju zamjenjuje Istinsko Ja ili Svijest o sebi.
Ako je to Istinsko ja ili Svijest o Sebi pravilno kristalizirana
ona u sebi nosi i ono što nazivamo Psihičko Biće. Psihičko Biće je
izvorna „duša“ ili „Jiiva“ te zajedno sa Istinskim Ja (Sviješću o Sebi)
čini djelovanje ili izražaj Višeg Emotivnog Centra ili Uma. Oni –
Svijest i Psihičko – čine zajedno ono što nazivamo Istinsko Ja.
Taj trenutak, kada čovjek shvati da on nije ličnost, nije relativno
ja ili lažno ja, kada shvati da je on kao Svijest i Psihičko Istinski to je
trenutak koji se često puta naziva „pojava Gospodara“. Gospodar NIJE
kontrolor, to moramo odmah da razjasnimo. Biti Gospodar NE ZNAČI
kontrolirati bilo šta. Svijest i Psihičko (a to je stvarno SRCE koje nema
veze sa onim što duhovnost govori da je „srce“ i ne možemo ovo uopće
nazvati Emocijom, dok duhovno srce je viša emocija) postaju Stvarni,
Istinski Gospodar i postepeno kroz daljnji Rad oni preuzimaju i
tijelo pod svoje djelovanje. Istinsko Ja – Svjesno i Psihičko –
obuhvaćaju sva tri uma – intelekt, emociju, tijelo – i izražavaju
Istinu o Sebi. Ovo je sve teška mistika dok se ne doživi i iskustveno ne
shvati o čemu se radi. To je trenutak koji je u nekim duhovnim učenjima
naziva ne-ego, ne-osoba, pa čak i ne-ja, ali treba razumjeti da ako ne-ja
koristimo u najvišem smislu onda je to ne-biće, a ne ne-ja. Zato ne
koristimo taj izraz ne-ja na ovom stupnju već mnogo kasnije. Drugim
riječima, to je smrt osobe, njeno nestajanje, prestanak kontrole,
prestanak zamjenjivanja stvarnog sa relativnim ili pojavnim ili
iluzornim u sebi. Često se ne-ego/ja smatra prosvjetljenjem ili
probuđenjem, ali to nije to. To je Budno stanje u kojem Istinsko Ja
postoji i reflektira Biće kroz sebe, tj. ono što na istoku nazivaju
Atman-Brahman. Čovjek shvaća da je on JEDAN ili jedno sa
Brahmanom. To je dodatno proširenje Istinskog Ja i nazivamo ga
Ujedinjeno Stanje. To je stanje JEDNOG. Između vas i Brahmana ili
Apsoluta ili Boga nema nikakve razlike, ali vas kao Istinskog Ja, ne
osobe, ne čovjeka, ne tijela, itd. Osjeća se da je Brahman vaša
Priroda i da je ona izražena kao Istinsko Ja. Ujedinjeno stanje je
cjelina vašeg svjesnog i nesvjesnog Istinskog Ja. To je podignuta Razina
Bića, to je promjena razine Bića. Čovjek više ne može da spava na način
na koji je spavao, ne može da sanja na način na koji je sanjao, on vidi laž,
iluziju, bajke, priče, mehanizme, osobnost, osobu, itd. kako kod sebe tako
i kod drugih. Kažemo on je Budno Ljudsko Biće.
Ovo je veoma velik duhovni stadij. U odnosu na svakodnevni
život to je kao da ste probuđeni, probuđeni u odnosu na druge, u odnosu
na život, na procese u sebi, snove u sebi, itd. Ništa od toga još nije
nestalo, tj. prestalo da postoji ali vi jasno znate da vi niste to i jasno znate
što ste vi ili tko ste vi. Ovo je trenutak, unutar Tradicije, u kojem se
pojavljuje mogućnost Reinkarnacije. Sve do tada to je mogućnost i nije
stvarno za veliku većinu ljudi. To je, također, trenutak kada se pojavljuje
Sudbina u vašem životu, ali i trenutak pojavljivanja Zakona Volje iako ne
u njegovom potpunom potencijalu. On je razvio Astralno i Mentalno
Tijelo, tj. kristalizirao ih je. Njegov život se mijenja ali ne na čudesan
način, putem magije ili okultnog i korištenja raznih tehnika
kreiranja, već putem rasta i razvoja Bića, tj. zbog promijene razine
Bića. Ta promjena djeluje na ljudski život, njegov život, i mijenja ga u
skladu sa sobom. Čovjek dobiva specifično razumijevanje, intelekt mu
radi na drugačiji način, tj. on je sposoban da razmišlja u punom smislu te
riječi a ne da ima automatske misli koje naziva „razmišljanjem“, jer to
nije razmišljanje. On je sposoban da pronalazi i prepoznaje Istinu u
učenjima, religijama, duhovnom, sposoban je da je izvuče i odbaci sve
što nema veze sa njom, te da je integrira u sebe ili svoj put za daljnji rast i
razvoj. S njim više ne gospodare misli, emocije, procesi, reakcije već ih
on obuhvaća svojom Sviješću i Psihičkim Bićem, vodi se svojim ciljem i
težnjom, i kao da više nije u dodiru sa svakodnevnim životom kojim
dominira nesvjesno ili mehanično življenje, itd.
Kao što sam rekao, to je trenutak u kojem on Razumije i Zna da
on nije osoba i tijelo kao ni funkcije umova. Trenutak kada Zna i
Razumije da je sve to alat izražaja Svijesti i Psihičkog Bića. On je
Istinski Čovjek, Budno Biće, više nije pod djelovanjem sna i iluzije
kakva god ona bila – životna, religiozna, duhovna. On zna Tko ili Šta on
Jeste (Svjestan je), osjeća to (psihičko biće) i živi to (izražava to kroz
tijelo i život). I kao što sam rekao, to je jako visoko duhovno stanje. Jako
rijetko na ovoj planeti. On je ostvario ono što se naziva ne-osobom ili ne-
egom/ja i postigao Istinsko Ja ili Stanje ili Budno Stanje.

Sljedeći korak je dalje od Rada. Takav Rad nije u potpunosti dat.

Ali on postoji. Također, ni transformacija dubljeg nije postignuta jer da
bi se ona postigla čovjek u sebe mora spustiti nešto što je od Više Razine
i što ima sposobnost da ulazi u dublje nivoe – podsvijest, nesvjesno,
ćelijsko, niže aspekte umova koji zadržavaju dalje svoje osnovne
karakteristike i djelovanja, itd. To je trenutak kada on stupa u kontakt
sa onim što nazivam Silom ili ParaShakti. Neću sada ulaziti u to jer to
je dosta tajnovit sistem čak iako se o njemu priča većina ne zna o čemu se
radi. On razumije da je njegovo Istinsko Ja i Božansko ili Univerzalno
JEDNO i da to Univerzalno Božansko ili Apsolut ili Brahman ima svoju
djelatnu Silu i da između Brahmana i Njegove Djelatne Sile ili Snage
nema nikakve razlike. Pošto je on i Brahman jedno te isto izraženo kao
Istinsko Ja on shvaća da je on produžetak, djelatni aspekt, posuda kroz
koju se Univerzalno ili Brahman izražava kao Svijest i Sila/Snaga. Tada,
u zavisnosti od Puta kojim je išao – tj. Dualni ili Ne-dualni Put – on
dolazi u kontakt sa Snagom ili Silom Brahmana i sposoban ju je spustiti
ili povući u sebe i svijet oko sebe. Kako je osvijestio lažno ja, ličnost i
slično, te to odbacio kao nestvarno, relativno, iluzorno to mu osigurava
čistoću kontakta ali i osigurava da ne dođe do zloupotrebe Sile ili Snage.
Tu ima niz zamki. I one se tiču „boga“, „apsoluta“, „sebe“, itd. O njima
ne želim da govorim zarad toga da se učenje sačuva i ne dođe u kontakt
sa ljudima koji nisu postigli osnovno stanje ili temelj koji je potreban za
ovo.
Kao što sam rekao, u zavisnosti od Puta kojim je došao do
Istinskog Ja i Božanskog ili Brahmana on će u skladu sa tim „primiti“
Silu ili Snagu te će dobiti sposobnost korištenja iste u svrhu daljnjeg
samo-razvoja. To stanje u kojem se nalazi mora biti proživljeno do
maksimuma. On mora živjeti kao Istinsko Ja ili Ujedinjeno Stanje,
izraziti to kroz sebe i svoj život, dovesti to Stanje u svaki aspekt
života u i oko sebe. U skladu sa tim stanjem Priroda mu nudi određene
mogućnosti, kao u ovom slučaju ono što nazivamo Silom ili Snagom ili
ParaShakti/AdiShakti. Ne volim koristi te nazive jer su danas oni uzrok
strahovite zbrke, zato to prosto nazivam Snagom ili Silom Apsoluta ili
Brahmana.
No, iako je u kontaktu sa tom Snagom, to ne umanjuje njegov
„lični“ Rad. Snaga neće ništa odraditi ako ju on ne dovodi u sebe, spušta
ili povlači ili osvještava – u zavisnosti, opet, od puta kojim ide (dualni ili
ne-dualni ili istovremeni put, što je jako rijetko) – te ne gura ju u svoje
umove. To može raditi ili putem Višeg Uma ili putem Psihičkog Bića
ili obadvoje istovremeno, što je jako rijetko. Obično čovjek izabira
dominantni um, tj. um koji je u njemu najjači i najsigurnije zna Istinu o
njemu. Netko to radi putem Višeg Uma jer je kroz Svjesnost i Svijest
povezan sa njim, a netko to radi putem Psihičkog jer je kroz Psihički
osjećaj povezan sa Silom ili Brahmanom. No, postoje ljudi koji mogu
da rade kroz oba uma, i Svjesno (Viši Um) i Psihički (Psihičko Biće).
Obično ovo nadilazi većinu duhovnih škola jer većina staje sa radom na
sebi kada dođe do ovog nivoa. Probuđenje može da se desi kroz bilo
koji um, kroz bilo koju razinu, i ako se ono desi većina ne vidi smisao
dalje da radi na sebi. Sila ili Snaga nije potrebna za Probuđenje. Ako
čovjek ne vidi više smisao da mijenja, djeluje i slično, Rad sa Snagom
nije ono što će on raditi ili nije ono što će dobiti. On se do kraja Budi ili
doživljava Probuđenje i napušta bilo kakvo djelovanje jer Probuđenje
znači Spoznaju koja nadilazi Istinsko ja, tj. odbacuje čak i Istinsko
Ja, jer u tom slučaju ono postaje prepreka.
No, ako čovjek razumije da i Istina i izražena priroda čine cjelinu
same Istine, tada on nastavlja dalje, tj. dobiva Rad sa Silom pomoću koje
dalje vrši transformaciju na suptilnijim nivoima i spušta tu Silu ili Snagu
u razine na kojima, hajde da tako kažem, postoji. Spušta Snagu
Brahmana u ovaj svijet, niže od njega, u razine koje čine ovaj svijet, itd.,
tj. on postaje Aadhar za Božansko ili Brahmana, posuda kroz koju Istina
izražava sebe i mijenja kako čovjeka tako i razine u i oko njega. Zato je
ovo jako rijetko jer većina izabira povlačenje i ne-djelovanje te
napuštanje ove razine postojanja.
No, da se vratimo na Istinsko Ja ili Atman-Brahman ujedinjeno
stanje. Iako živi u Istinskom Ja čovjek se još ne smatra probuđenim.
Probuđenje je IZA tog stanja. Probuđenje NIJE stanje. Zato ga
nazivamo Transcendencijom. Većina će ući, recimo to tako, u Probuđeno
stanje ali to nije potpuno ostvarenje ljudskih potencijala, ili potencijala
Bića. No, sada to nije bitno.
U ujedinjenom stanju ili Istinskom Ja postoji nešto što svjedoči
tome, nešto što nazivamo „rupom“ u iskustvu. Tj. drugim riječima,
znamo ga, vidimo ga i doživljavamo ga. U centru njega postoji nešto što
je prazno, tamno, nema ničega, nema čak ni osjećaja ili traga o Istinskom
Ja ili što je kao „linija“ koja presijeca kroz Ujedinjeno stanje i ta „linija
presijecanja“ kao da pravi ne-dimenzionalnu „rupu“ u dijelu ili centru
ujedinjenog stanja ili Istinskog Ja. Stavio sam i „liniju“ i „rupu“ od
navodnike jer to je samo iskustvo, način na koji većina to doživljava što
ne znači da ne postoji i drugačiji načini doživljaja. Kako je Istinsko Ja
ili Ujedinjeno Stanje SAZRIJELO tako se pojavljuje „ideja“, impuls
koji dolazi sa nivoa Istine IZA ujedinjenog stanja. U ujedinjenom
stanju mi doživljavamo ili Sebe ili Boga (Brahmana) svugdje oko sebe.
Možemo reći poznatu mantru koja kaže „sve oko mene je uistinu
Brahman“. S tim da onaj koji „vidi“ Brahmana sam je Brahman.
Ako nismo radili kroz ideju Brahmana ono što ćemo vidjeti jeste ono što
nazivamo Istinsko Ja ili Sebe svugdje oko sebe, u svim pravcima. Sebe
postaje izrazito široko, duboko, ispunjeno, snažne strukture, osjeća se
svugdje i u svemu. Gledate u oči preko puta sebe, drugog čovjeka, i
vidite Sebe/Brahmana. Gledate u životinju, cvijet, prirodu oko sebe,
užurbani grad, itd., i „vidite“ Sebe/Brahmana (Atman-Brahman). Vi, to
što gledate i sam proces gledanja/svjedočenja je JEDNO TE ISTO –
to je posljedica ujedinjenog stanja. (Ne možete kroz posljedicu ući u
uzrok, kao što do duhovnost pokušava). Ne možete naći razliku između
Sebe i Brahmana ili sebe iznutra i sebe izvana, svijesti o sebi i svijesti o
svemu, itd. ZNATE da vi Jeste/Bivanje i to je karakteristika tog
stanja. To je još uvijek stanje. Jer je u Manifestiranom. U vama se
počinje javljati jedno saznanje koje bih mogao izraziti pitanjem. Istina
nije vidljiva, Brahman nije vidljiv, moja Ultimativna Priroda nije
vidljiva, ne može se doživjeti. Šta je to on što vidim, doživljavam,
svjedočim? Tko je taj koji to zna?
To je trenutak, iako može biti i drugačijih načina, kada „rupa“ u
vama počinje da se širi. Počinjete tražiti onog koji Zna, Vidi, tražiti tko je
ili što je to što svjedoči kroz svjedoka, vidi kroz vidioca, zna kroz znalca,
budan je u budnom, ili mističnije Duša je duši, Brahman je Atman-
Brahmanu? To je trenutak, ili početak, umiranja Istinskog Ja.
Počinjete spoznavati da vi NISTE ISTINSKO JA. Jer sve što možete
vidjeti ne može biti Istina. Pazite, ovo je veoma velika zamka za većinu.
Ako niste ostvarili Istinsko ja ovo je nešto sasvim drugo. Ovo je način,
Put koji se doživljava kroz ovu specifičnu praksu, kroz Rad i slične
prakse. Ne u klasičnoj-indijskoj duhovnosti. Oni preskaču ovaj dio. Zato
u tih disciplinama ima puno zamki i većina ne-ego/ja doživljava kao
Probuđenje dok to nije Probuđenje. Ili ne-ego/ja smatraju ne-bićem, što
nije isto i česta je zabluda i zamka koja zaustavlja sav napredak dalje ili
Realizaciju Istine. Većina duhovnih škola istoka preskače ovaj korak,
zato ovo napominjem. Advaeta, Vedanta, Gjana i slične discipline
PRESKAČU ovaj korak. I često zaglave u ne-ego/ja odbacivanju i misle
da su dostigli ne-biće stanje, Niravnu, Nirguna Brahmana, a to nema veze
sa ne-ego/ja smrću. Iako imamo poplavu raznih gjana-advaeta-vedanta
„majstora“ ili probuđenih to nisu ljudi koji su ostvarili ne-biće, ili srž tih
učenja već ne-ego/ja u najboljem slučaju. Drugim riječima, odbacivanje
ličnosti, sebe a ne odbacivanje Sopstva ili Bića. Zato vlada strahovita
prevara na ovom putu u današnje vrijeme. Netko tko to nije doživio ne
može da prepozna tu prevaru jer se ne-ego/ja proglašava probuđenjem
dok ono to nije. Ujedinjeno stanje, iako većina koja govori da su to
doživjeli NISU doživjeli ujedinjenje, se pojavljuje sa Istinskim Ja
odbacivanjem ne-ego/ja središta. Oni su možda i mali bljesak tog stanja,
ali to nije BITI to stanje. Nadam se da je jasnije.
Trenutak u kojem počinje pitanje o onom koji doživljava, ima
iskustvo, ZNA da JESTE/BIVANJE stanje je trenutak u kojem se
pojavljuje ono što sam jučer pisao o „crnoj rupi“. U ujedinjenom
stanju pojavljuje se „rupa“ kao u krafni. Postoji TO nešto što prodire
kroz Ujedinjeno Stanje, koje KAO da ga presijeca, praznina,
ništavilo, ambis, odsustvo čak i ujedinjenog stanja. Usred „krafne“
ujedinjenog stanja i znanja o Bivanju, koja je sve oko i unutar vas -
jedno te isto, ujedinjeno stanje – pojavljuje se Praznina, Ništavilo,
„rupa“, „crna rupa“, itd. Ovi novi izrazi izmišljeni su i korišteni od par
nas jer stari više ne objašnjavaju ništa jer su se izlizali od lažne i
pogrešne upotrebe i time morali smo smisliti nove riječi. To je razlog
zašto se Učenje skriva. Jer pogrešna upotreba uništava značenja i samo
učenje. Zato danas skoro da i ne postoji istinsko učenje.
Znam da će se poslije ovog teksta ODJEDNOM pojaviti svi silni
„probuđeni“ koji će koristiti slične riječi i objašnjavati svoju
probuđenost, tako da to ne mogu izbjeći. To nam se često dešava. Navikli
smo na to. Znamo da ne znaju, ali zato lako zavaraju one koji nemaju tu
iskustvo jer nas ne mogu zavarati. Lako se provjeri.
To je trenutak, kada se pojavi to Ništavilo, ono što je u
Kršćanstvu poznato kao „Tamna Noć Duše“. To znači da vi umirete
ali i bog umire. Sjetite se, vi i bog, Atman i Brahman su JEDNO (te isto).
Smrt vas je smrt Brahmana. Smrt Brahmana je smrt vas. Odjednom
znate da to što vidite NIJE bio Brahman, već Biće koje je projiciralo
Brahmana, boga, apsolut, DOŽIVLJAVALO je Božansko, ali nije
Ultimativna Istina ili Bog. Biće je strahovita Snaga, Moć, Znanje, itd.
No, ono još nije Probuđenje, jer ono je izražaj Istine, ne sama Istina.
Ovdje vlada niz zabluda i zamki. Zato napominjem, OVO JE
ISKUSTVO onih koji su prošli Rad na Sebi, striktno to učenje, i prošli
kroz Istinsko Ja ili Ujedinjeno Stanje, nastavili dalje od Čovjeka broj 5. I
nema veza sa drugim učenjima. Molim da to ne miješate. Jer ćete
napraviti strahovitu zamku za sebe i druge.
Otkrivate da to što ste vidjeli ili znali kao Atman-Brahman NIJE
ISTINA. Istina leži tamo ODAKLE to znate. I nju NE MOŽETE
VIDJETI možete je samo ZNATI kao ISTINU ali ne i doživjeti. To je
smrt boga o kojem sam nekoliko puta govorio. To je smrt projekcije
vašeg Bića o bogu. Jer BOGA ili ISTINU NE MOŽETE ZNATI, kao
što znate Istinsko Ja ili Ujedinjeno stanje. Znati, u smislu doživjeti,
iskusiti, vidjeti, itd. To je trenutak kada vjera, jer vjera je znanje o, umire.
Upadate u ultimativnu krizu. Nema NIKOGA, ni vas ni boga. Sami
ste. Umirete zauvijek.
Neću govoriti o tome kako to netko doživljava jer to je uvijek
jedinstven trenutak, a i također ne želim o tome govoriti jer imamo jako
puno imitatora oko nas, a oni to nisu doživjeli ali će iskoristiti ovo za
varanje i sebe i drugih.
To je trenutak kada ćete dreknuti pogleda usmjerenog ka „nebu“ i
reći „Bože, zašto si me napustio?“. To je trenutak prije smrti. Ali taj
trenutak traje jako dugo. „Rupa“ u sredini se polako širi. Probuđenje nije
iznenadni događaj. To je događaj koji traje, traje, traje, i vječnost je.
Kako se „rupa“ usred ujedinjenog stanje ili Istinskog Ja širi sve više i više
gubite svoje biće, sebe, boga, i ostajete u praznini praznine. Nema
nikoga. Ničega. Bilo koga ili čega. Sami ste. I to uništava se zaostatke
unutar vas. Sve priče, bajke, projekcije, ideje, koncepte, ljudsko,
kozmičko, univerzalno, duhovno, religiozno, božansko, itd. SAMI STE,
ili preciznije SAMOĆA JESTE. A ta samoća je kao atom prije
cijepanja, nabijena energijom, nabijena prazninom, ništavilom. Imate
osjećaj da je smrt tu iza vrata, iza glave, iza „duše“, iza Psihičkog, iza
Svjesnog. I ta smrt je POTPUNO NESTAJANJE, prestanak, ne-
postojanje. Zato je u početku strašna. To više nije smrt tijela ili osobe. To
je „pičkin dim“. Pardon na izrazu ali najbolje opisuje koliko je to
nebitno. Umire vaše Istinska Besmrtnost. Umire kozmos, univerzum,
izraženo, Atman-Brahman nestaju jer su relativni, pojavni, iluzorni.
No, smrt nije konačna sve dok postoji obod „krafne“. „Crna
Rupa“ se širi i guta sve što je do tada bilo vrijedno, značajno, smisleno,
božansko, više sebe, ujedinjeno stanje. Zato je „krafna“ odličan prikaz
toga. Kako se Praznina širi, Ništavilo Crne Rupe guta sve tako se obod od
„tijesta“ ili obod Ujedinjenog stanja sve više i više stanjuje i nestaje. I
kada nestane to je Ultimativna Smrt Atman-Brahmana, to je
Nirvana, to je Nirvikalpa Brahman, Nirguna Brahman, to je
Ultimativni Bog. Bog bogova. Istina Istine, Duša duše, itd.
NE MOŽETE imati ISKUSTVO toga. Jer to je smrt svih
iskustava. Zarad iskustva morate imati Biće. Mora biti izraženi, pojavni,
manifestirani Apsolut, Bog. To je trenutak „predajem se u tvoje ruke“ i
vaša konačna, ultimativna smrt. Ne-biće. Ne-bivanje. Ne-Brahman. Ne-
Atman, Ne-znanje (ne miješajte to sa neznanjem), Ne-Postojanje, Ne-
Poznato, itd.
Probuđeni ste, iako je to smiješno reći. Jer NEMA NIKOGA tko
bi bio probuđen. Slobodni ste od Bića, boga, apsoluta, brahmana,
sebe, i čega sve već ne. Istinski Slobodni. Spoznali ste Istinu i Istina
vas je Oslobodila.
To je ono kamo ovaj put vodi one koji žele da ultimativno odu. Za
ostale, jer ima i druga medalja ovog puta, počinje novi izražaj u
Relativnom, ali većina to ne želi. Oni koji žele ulaze u kontakt sa Silom,
Snagom, i idu ka drugoj krajnosti Istine. Jer Cjelina Istine je i izražaj i
ne-izražaj. Za njih je dat Rad sa Silom i Nad-umom. Za one koji ne žele
više bilo šta da rade, ne vide smisao, pojavno smatraju relativnim i
iluzornim ili snom i ne žele bilo šta da tu rade, Probuđenje ili Nirvana je
kraj, Ultimativni Kraj. Za ove druge, to je novi početak. Ostvarenje ili
težnja i Rad na tome da se sve razine ispune prvo Ujedinjenim Stanjem ili
Istinskom Sviješću a onda i Objektivnom Sviješću ili Istinom izvan
manifestacije, a takvih je jako malo. Nekolicina.

Problem sa razumijevanjem ovog jeste u tome što kada opišemo

ovakvo što ljudi to doživljavaju sa osobnošću, sa „ja“ ili tzv. egom. Oni
ne mogu doživjeti ovo, već mogu da projiciraju o ovome, tj. zamišljaju i
stvaraju predstavu o ovome. Oni ne mogu da razumiju ništa dalje od ego-
stanja ili stanja lažnog ja ili ličnosti. Umovi koji su još uvijek temelj
ličnosti stvaraju predstavu u ovome. Intelekt zamišlja i daje koncepte,
ideje, uvjerenja a ništa od toga ne odgovara čak ni ne-ego/ja doživljaju ili
iskustvu. Zato sam rekao da ovo mogu razumjeti oni koji su prošli Rad.
Jer Rad od samog početka radi na ovoj „problematici“ ili ti na osnovnim
slojevima, granicama, poistovjećivanju, odvajanju, negaciji (neti-neti) ili
potvrđivanju Istinskog (iti-iti) te takvi ljudi to mogu da razumiju. Čak i
oni koji su na početku Autentičnog Rada mogu imati trenutke
razumijevanja ovog do razine ne-ega/ja ili Istinskog Ja, ne i dalje od toga.
Rad ne govori ništa o daljnjem Putu iz veoma praktičnih razloga. Ne zato
što on nema informacije, znanje i slično, već zbog moći sugestije i
hipnoze, lažnog ja. Jer ono će to zamisliti, ufuravati se u to, umišljati i
slično. Zbog toga Rad inzistira na postizanju Balansiranog ili Svjesnog
stanja te onda na postizanju Istinskog Ja kao ispravnog temelja prije
odbacivanja ili iskustva Ne-bića. Rad zna da čovjek mora dugo da živi
Istinsko Ja sve dok mu se, samo od sebe, ne pojavi novo iskustvo, ili ona
„crna rupa“ o kojoj sam jučer i danas pisao. Tada čovjek ima temelj s
kojeg ide dalje. Bez tog temelja nema ispravne smrti osobnosti ili lažnog
ja ili relativnog ja, pojavnog ja. A da bi se desila ispravna smrt čovjek
prvo mora da se postane budan u Istinskom Ja. Tada, kroz Istinsko ja,
dolazi do onog što se zove Probuđenje i u tom trenutku njegovo biće
umire, tj. projekcija njegova Bića iz Istine umire, ako ću biti precizan.
 Da bi se Oslobodio čovjek mora da umre, ali prije nego što
umre mora da se probudi. Ili, da bi se ponovo rodio čovjek mora da
umre, a prije no što umre mora da se probudi. To je formula. Bilo
kakvo preskakanje nije dovršavanje procesa ili ove formule.
Čovjek može da se probudi a da ne umre. Može da umre a da
se ne probudi. Bilo šta od ovog znači da se ponovo kreće ispočetka
unutar Evolucije Bića ili Spoznaje Istine. Drugim riječima, nema
novog rađanja. Rađanja iz Istine. Zbog toga Rad ne inzistira na
Probuđenju već na Buđenju. A onda Istina sama počinje da se „brine“ za
sebe. Tj. čovjek dobiva prosjaje, bljeskove, itd. i primjećuje da ima dalje
te mu se pojavljuje drugačiji Put od puta do Budnosti.
Mogao bih reći da je to trenutak u kojem dolazimo na raskrižje.
Možemo nastaviti dalje ka Probuđenju i odumiranju – Ne-Biću – ili
osjetiti da je naša „sudbina“ ili izražaj određen za nešto drugo. U oba
slučaja idemo ka potpunom Oslobođenju, ali aspekt kojeg je Istina
odabrala u ovom tijelu ili izražaju Istine, će odrediti hoćemo li napustiti
sve ovo na kraju, u Ultimativnom Odumiranju ili ćemo izabrati ono
drugo, izražaj Istine i njeno Spuštanje ili Dovođenje ovdje, u ove razine,
umove, okolinu, itd. A to je trenutak kada čovjek stupa u kontakt sa
Silom ili Snagom ili ParaShakti ili AdiShakti, ili kako to već želite
nazvati. Možda je bolje Djelatnom Snagom ili Silom Istine. Jer ovaj put
nije obavezan za bilo koga tko želi da se Probudi. To je izbor, iako nije
izbor, ali ne znam kako da vam direktnije to kažem.
Morao bih ovo pojasniti sa jedne druge strane, odozgo a ne kroz
put čovjeka, put iz Neznanja ka Ultimativnom Znanju ili Ne-Znanju.
Tada postaje logično.
Imao sam prilike čitati ljude, čak i raditi sa njima, koji su izabrali
Ultimativno Odumiranje i to je ono što se najčešće dešava. Jako je malo
onih koji imaju drugi „zadatak“ ili kroz koje je Istina izražava na
drugačiji način. To su oni koji stupaju u kontakt sa Djelatnom Snagom ili
Silom Istine, Nad-umnom razinom, cjelinom SatChitAnande.
Kao što sam rekao sve zavisi, naizgled, od koncepta kroz koji ste
pristupili ovom svemu. S tim da moram naglasiti da i duhovnost i religija
idu kroz jedan um, dok Rad to čini kroz sva tri uma, time ni religija ni
duhovnost nema mogućnost da razumije Ideje Rada.
Sorry gospodo. Ništa lično. Šta god vi tripali.
Jer kada se ide kroz jedan um preskače se ovo što sam ovdje
opisao i ide se direktno ka Probuđenju. Ali to nije, hajmo tako reći,
POTPUNO probuđenje, ili buđenje svih potencijala Bića i stavljanje na
upotrebu tih potencijala Istini.
 Drevno Kršćanstvo, ono koje je već odavno zaboravljeno, da ne
kažem mrtvo, znalo je za ovaj Put, kao i Drevna ili Autentična Tantra i
Budizam. Danas još postoji nešto slično u Aurobindovom učenju ali i to
je već počelo da umire. Jer većina ne razumije to učenje čak i ako ga
rade.
To je specifična linija ili Tradicija. Ona je tu od, manje-više,
početka svih tradicija na ovoj planeti i jako malo ljudi je u kontaktu sa
njom. Time, iako govorim o Radu, a Rad ne pripada striktno niti jednoj
poznatoj tradiciji, to ne znači da ne postoje druga učenja koja odgovaraju
ovoj Tradiciji. U ovoj Tradiciji Istina se prenosi izvan fizičkog
prijenosa ili inicijacije i nije joj potrebna specifična škola ili netko
fizički da vas uvede u nju. Ako pripadate ovoj Tradiciji dobit ćete
znanje samo od sebe kada dođe vrijeme za to. Ako ne, onda ništa od toga.
Nijedno od ovih učenja koje sam nabrojao više se ne prenose
fizičkom tradicijom, već samo Duhom, Silom, Istinom i to direktnim
kontaktom sa Njima. A mi nismo ti koji to određujemo. To se, mogu
reći, desi samo od sebe. Mi osjećamo tu iskru te Tradicije u sebi i sve
ćemo žrtvovati za Nju jer za nas NIŠTA NIJE VREDNIJE od iskre
Istine koja se provlači kroz ovu Tradiciju.
Nisam puno o njoj pisao jer nemam kome. Oni koji dođu u
kontakt sa ovom Ultimativnom Tradicijom (nemam bolju riječ) osjećaju
to i znaju to. Često sam slušao i čitao od raznih likova o ovoj Tradiciji i o
tome da oni pripadaju toj Tradiciji, ali koliko znam ne pripadaju. Ona je
kao specifični gen u nama. Znam šta će većina pomisliti na ovo što
izjavljuje ali to nije moja briga. Dugo godina o ovome nisam htio ništa
pisati jer sam se „bojao“ da to ljudi pogrešno ne razumiju, a onda sam
doživio da oni koji su se najviše busali u prsa da ovo razumiju, ne
razumiju. Pljunu i osude. I time, to mi je bio znak da ne pripadaju ovoj
Tradiciji. Nitko tko pripada ovoj Tradiciji ne može reći APSOLUTNO
NIŠTA protiv nje. To je njegova Istina, Biće Bića, itd. I to je napad na
njega, Istinu. Znam da neki od vas to osjete. Neke sam sreo i oni su to
osjetili. Za neke znam da čitaju i boje se ili imaju neke prepreke da do
kraja uđu, što znači da još nije vrijeme ili oni blokiraju dolazak tog
vremena. I manje-više svi su osjetili taj dodir ove Tradicije. Godinama
nisam znao šta je to, osjećao sam, bio vođen od nje, ali nisam znao šta je
to. Osjećao sam to nekako više Intuitivno, IZA, kao presijecanje neke
nevidljive linije kroz sve što sam prolazio i učio. Kasnije sam naučio da
eto prepoznam kod onih koji to imaju. Ono što je zanimljivo jeste da
nitko od te Tradicije nije univerzalno prihvaćen od duhovnosti i religije i
obično su neka vrsta Autsajdera u učenjima. Neću vam spominjati imena
tih ljudi, neki su poznati, neki nisu. Ako ste u skladu sa njom možete
sami prepoznati. Tu skoro da nema greške. Nama nije cilj samo da se
Probudimo. To je dio našeg cilja. Iako oko sebe možemo imati učenike
koji ne pripadaju IZVORNO toj tradiciji to ne znači da nemamo šta da ih
naučimo. Mnogi od njih još nisu spremni da se probude u ovom, tako da
se mora čekati njihovo vrijeme. Lično, tu Tradiciju osjećam kako se
proteže kroz vrijeme i prostor, ali i izvan toga.
Za „divno čudo“ svi od kojih sam Učio, pripadali su toj
Tradiciji ili i dalje pripadaju (živi su). Osjećao sam samo da smo ISTI
u Biti ali nisam znao o čemu se radi. Sada znam.

Toliko o ovome.

Polije jučerašnjeg teksta odlučih da napišem ovo kako bih malo

razjasnio što je tamo pisalo.

Uživajte. Kada prepoznate, to je jako čudan osjećaj. Od-

uvijek ste i Za-uvijek ste. Drevni ste (za ove koji se prepoznaju).
Bhaerava